Autobiografija-Marija Valtorta (Dio 7)

M.
Valtorta, Autobiogrffia 419
SEDMI DIO
"Ja (trmu biti Bog, a on 6e mi biti sin"68
68
2 Samuelova (Vulgata: 2 Kraljeva) 1 , 14; I Ljetopisa l1 , 13;22,10;
28,6; Psalam 2,1;Djela apostolska 13,33; Hebrejima 1,5.
420 M. Valto rt a, Aut ob io g raftj a M. Valtorta, Autobiogrffia 421
opro5tenje - jer nas ni5ta toliko ne stoji koliko oprostiti onome koji
je napojio bolom one koje mi najviSe ljubimo... Pogladi me, Isuse, i
izlijedi ovu ranu koja, netom i samo taknuta boli na nadljudski
nadin.
Ah! moj ode, siromaSni ode, koji si imao samo mene da te
Smrt mojega Oca ljubim, i koji nisi imao mene blizu sebe u tvojim posljednjim
danima i u posljednjem dasu!
Majka nije ni5ta zapaLala kako odvi5e brzo propada moj otac,
Marta je do5la k nama 24. svlbnja 1935. Odmah poslije toga propadanje koje sa vidjeli svi, a ne samo ja sa svojim drh6u6im
moj otac se je podeo osje6ati uvijek sve slabije. srcem k6erke... Sada majka kaZe: "Bio je to udar munjel U tri dana
Nije govorio niSta, siroma5ni otac, jer je bio stoidki u je oti5ao, a stajao je tako dobro". Ne. Nije to bio udar munje. Bila
podno5enju bolova. Nije ni5ta govorio da mene ne raZalosti, da ne je to plima koja se pove6ava malo pomalo, i potrebni su mjeseci
bi mrmljala njegova Lena, jer moja majka ima tu specijalnost: kada prije nego li ona prijetle visinu ograda i razlije se. Ako i nije htjela
se netko osjeda zlo, umjesto da bude blala, onaje s njim sve vjerovati mojem snu od 19. studenog, trebala je vjerovati prvim
oStrija... I ni5ta nije govorio takoder jer, drLim, da je bio izmoren simptomima, koji su nastupili nekoliko dana poslije toga, s
od Zivljenja na milost i nemilost s jednom mahnitom osobom - krvarenjem mokra6nog mjehura i s nalazom kamenaca u mjehuru...
trebare6i tako da se ne kaZe: sa zlom osobom; uvijek je bolje biti Tada je dotr6ala k meni, jer kada je ne5to uznemiri, mudi ili
lud nego li zao, jer je ludost jedna bolest, a zloeaje moralna preplabi, tada ona koja ne stoji uz mene do zato da vreba na
pokvarenost - bio je tako umoran, rekoh, da je gledao na smrt kao posjetioce, znade odmah dotrdati. A ja, sa svojim bolnidarskim
na veliko oslobodenje. iskustvom, sam joj rekla: "Stvar je ozbiljna. Opdenito poslije upale
Zwio je kao pravednlk. Ni5ta nije smu6ivalo njegovu du5u mokra6nog mjehura zbog kamenaca, posebno kod mu5karca i
misle6i na prljelaz. Zivio je dine6i dobro mnogima, svojoj Zeni pogotovo kada je bolest toliko napredovala da uzrokuju krvarenje,
ponajprije, zatim rodacima, prijateljima, strancima. Odgojio je, s brzo slijedi smrt, kroz jednu godinu. Treba voditi veliku brigu o
dobrotom, mladi6e (vojnike, op. prev.) koji su mu bili povjereni. ocu, na sve nadine, i izbjegavati da se srdi, da se napinje, da nejede
Uvijek je ispunjao svoju duZnost sina, muLa, oca, vojnika, hranu koja nije prikladna za njegovo stanje, i zatim omogu6iti mu
graalanina, dovjeka medu ljudima. To je dinio uvijek sa lijednidko lijedenje". Rijedi badene u vjetar!...
strpljivo56u, s blago56u, s ljubavlju, pra5taju6i uvrede, vra6aju6i Poslije toga je bila jedna laka embolija, uzrokovana od
dobro za zlo, nadtlaze6i odvratnosti prema onome koji ga nije komadida zgru5ane krvi koja je uSla u krvotok... Ni to joj nije
priznavao ili ga je ranjavao svakog dasa... Koliko li je ljubavi posluZilo da stvar ne odgada. Po njoj je sve zavr5ilo... Naime, otac
ispravne, ustrajne, velikodu5ne iskazao mojoj majci! A ona mu nije je u sijednju, veljadi, oZujku i travnju izgledao da stoji bolje. Ali ja
luzvrat1lal... sam inzistirala svojim rijedima i nastavljala sam pona5ati se kao
Ah! ne smijem na to misliti, ne smijem na to misliti, o moj "ludakinja". Nije podela vjerovati niti kada se, dolaskom svibnja,
BoLel Daj da zaboravim odredene stvari, inade 6e provreti ditava podelo zapaLati kako otac propada, kada je vukao noge, dobio
moja krv!... Daj da Te gledam na tvojem kriZu gdje zna5 opraStati Zu6kastu boju na usnama i jabudice pomodrile, i nije nad njim ni
tvojim muditeljima, daj da gledam tvoju Majku koja, na podnoZju malo bdjela. Bila je jedna strana osoba koja je zapazlla da otac
istoga l<riLa, dva puta opra5ta: za Tebe i za Sebe, apsolutno
422 M. Valtorta, Autobiogrffia M. Valtorta, Autobiografija 423
gubi krv... i to je rekla Marti a Marla meni a ja majci. To se pravednika... Sada je moj otac u Nebu i vidi da njegova Marija nije
dogatlalo koncem sv i bnja. prestala ljubiti ga iteLi za njim sa svom svojom ljubavlju...
Upravo tih dana sam zadrLala jedno pismo, naslovljeno na Toliko je znao shva6ati otac da je do5ao kmeni i rekao rni,
rne
mojega oca, koje bi ga bilo veoma mnogo raZalostilo i koje bi, da nekako sredinom lipnja: "Marija, ovoga puta sam gotov!" Koje Ii
ga je proditala moja majka, od mojega oca udinilo potpunim ljute bolil Osjetila sam kako mi se okrede srce, kao da ga neka
muienikom. Veoma sam sretna da sam to udinila i da sam se okrutna ruka okre6e naglavce, kao rukavica istrgnuta na grubi
pobrinula da ja sama sye stavim na mjesto. To pismo duvam jo5 i nadin s ruke na kojoj se lnalazi.
sada... i da ga majka vidi, ne bi mi rekla: "Dobro si udinila Sto si Molila sam s takvom vjerom, s tako Zurnom uporno56u te sam
u5tedjela ocu tu tugu", nego bi me izrtLlla i optuZila. Zato me nije doista vjerovala da ee me Bog usliSati... Katkada, izmedu suza koje
briga. U5tedjela sam svojem ocu posljednju bol. ne mogu ne pasti kada se sjetim nekih stvari, jo5 i sada kaZem: "Ali
Do5ao je lipanj. Tada sam imala prve napadaje kronidne upale za5to mi Bog nije ostavio mojega oca? Ako mi je jedan od roditelja
trbu5ne opne (peritonitis) s podetkom zapletala crijeva. lzmedu trebao biti oduzet, za5to nije uzeo moju majku? Barem bi siroma5ni
ostalog toliko sam blla razdraLena brojnim internim posjetima, otac Zivio u miru svoje posljednje godineTer izmedu mene i njega
koje sam morala bez koristi podnijeti, jer sar.n bila izvan sebe. nije nikada bilo nesporazuma. Ja sam mu, uz cijenu tisu6u Lrtava,
Sje6at 6u se uvijek da sam jednog dana odbila takoder i oca koji punila odvi5e mr5av novdanik... ja sam mu pla6ala globe a da
me je Zelio smiriti... Gledam jo5 i sada njegov pogled bolno majka ne bi niti zapazila, popravljala sam mu Sto bi rastrgao, ili
zaduden... a nisam LeljelazasluLiti taj pogled. za(nazao, da bih sprijedila te bude o5tro ukoren, udovoljavala sam
Strpljenje! I to mi shtLi za usporedbu kako nas mora gledati mu u njegovoj sladokusnosti velikog djeteta... Siroma5ni otac koji
Isus kada ga odbijamo i optuZujemo da nam ne Leli dobro... To je vi5e nije imao radosti niti da izide sa mnom, kao u onim divnirn
pogled beskrajne boli... u njemu je klonulost, dudenje, rezignacija i Setnjama koje su bile na5e radosti pro5lih vremena, jer me je majka
bol, bol, bol... I daje mi takoder mjeru kako nas ljubi nebeski Otac drLala na lancu i zatim jer sam sve vi5e pobolijevala...".
koji se ne namrgoduje zbog naSih ispada, koje dugujemo nadim Ovo govorim sama sebi u 6asovima najo5trije Zelje za
du5evnim smetenostima... nego s nama suosje6a i ljubi nas kao i i zovem ga, zoyem ga... Vjerujem da moj krik prodire
njeZno56u...
prije... nas, svoja siromaBna stvorenja, uznemirena tolikim stva- u nebo...
rima! Sada pak, kada sve u Italiji ide nizbrdo, kaLem si: "Dobro je da
Moj otac nije prema meni saduvao gordinu i netom je pro5ao je moj otac umro. Tako nema ovih boli, on toliki vojnik i patriot!"
moj bijes, sa mnom je bio dobar kao prije. Bila sam njegova To govorim u suzama, ali to govorim, i kaZem: "Hvala, BoZe, da si
Marija, rrebez mana, ali koja ga je ljubila svim svojim silama, koja u5tedio onom tvojem vjernom sluzi ovu gordinu!"
nije ljubila nikoga do samo njega. I dani su prolazili...15., 16. i dalje, dalje... on uvijek sve vi5e u
Nije lijednak moj poloZaj s dobrim Bogom? Ja sam njegova patnji, jo5 se je vukao... i5ao bi sve do crkve sv. Paolina... i5ao bi
Marija, ne bez mana, ali koja ga ljubi svim svojim snagama i ne sve do borove Sumice i vratio se... Morao je straino trpjeti. Ja znam
ljubi do samo Njega. Ah! Ova misao i ovo sje6anje na mojega Sto znadi trpjeti zbog upale od kamenca, zbog upale mokra6nog
zemaljskog oca jada me da se nadam toliko kako li 6e me suditi mjehura, i zbog krvarenja mokra6nog mjehura... To je kao da si
moj Nebeski Otac. NaS Otac ne moZe biti manji u velikodu5nosti pun sumporne kiseline.
od svojega sluge Josipa koji je znao razumjeti razloge ispada svoje Ja sam trpjela gledaju6i ga kako trpi i zbog moje sve grdevitije
k6erke, i znao je oprosriti s dvostrukom ljubavlju: oca i patnje. Mjesecima su mi ve6 davalimorfij. AIi s jedinim uspjehorn
424 M. Valtorta, Autobiografija M. Valtorta, Autobiogrffia 425
da bi mi popustili Zivci stegnuti od tetanusovih grdeva. Bol nije pomogla. Vratio se je gore a da se nismo ni vidjeli... Za mene je
nikako popu5tala i suprotno tome, poo5travala.se senzorijalna otac jo5 uvijek na stepgnicama kako k meni dolazi... Odatle 6e se
osjetljivost. Ne znam da li se dobro izraLavam. Zelim re6i da je maknuti da mi dode ususret kada izdahnem.
osjetilo, uvijek u meni uspavano, imalo neka butlenja, proizvedena Stanje mu se pogor5alo odmah poSto se je ustao. Lijednik je
od droge. Vidjela bih samo takaze, imala sam samo veliku postupio poput opsjenara da bi mi digao ampule digitalina,
odurnost, buncanja kao otrovani drogama, i preveliku bolesnu sparteine, itd. itd. AIi ja sam vidjela i razumjela. Sva sam bila
osj etljivost osj etila. napeta u nastojanju da razumijem. TruLila sam od lijednika da mi
Tko su oni koji kaLu da opium, morfij i slidne stvari daju slatke kaZe istinu, ali mi je nije rekao. TraZila sam da me na rukama
vizile, da smiruju bjesnilo, ublaZuju preosjetljivost sjetila? Kakvi odnesu kod oca, i bilo mi je odbijeno. Molila sam toliko da sam se
laZljivci! Moraju biti pokvarenjaci kojima se svida taj ra1 nakaza i osjetila slabo, ne bih li od Neba otrgnula milost da mi otac ostane i
kineskih lica!... Ja nisam nikada osjetila po morfiju do bolne stvari bila mi je odbijena.
toliko da, daj danas daj sutra, poslije dvije godine borbe izrnedu Do5la je subota. No6u je otac bulaznio. Siroma5ni otac!
mene, koja nisam to htjela, i lijednika, koji mi je to htio dati, ZaraLetost od upale mjehurnih kamenaca se pokazala prema vederi
pobijedila sam ja i nisam vi5e htjela uzimati morfij. I ovdje sam petka. No6u se ustao i i5ao prema balkonu. Osje6ao je vru6inu i
bila vrijednija od poddakona Girarda6e! Poslije dvije godine trajnih nije znao Sto dini. Majka je udinila da se vrati u krevet svojim
injekcija, pa i dvostrukih, morfija, ja sama sam ih zabranlla i nisam obidajnim postupkom: kudedi ga. Sve do kraja!... To je i sama
osjetila nikakvu glad. A bolovi, opetujem, su ostajali isti, srce je rekla ujutro: "Rekla sam mu toliko i toliko toga da se nije usudio
postajalo sve slabije i pamet se mijenjala s opasnim senzu- maknuti se i mogla sam spavati". Da mu je toliko toga rekla,
alnostirna. Takoder i ovdje (kaZem), tko to kale da se ne moZe vjerujem bez te5ko6e. Ve6 mu je 41 godinu slidno govorila,
ostaviti od morfija, kada se na njega navikne? Koliko laZi! siroma5ni otac !
Dovoljno je htjeti ostaviti se. Ako se vi5e ne bi na5lo u ljekarnama, Lijednik je doSao u 8 sati i nije skrivao niti meni da je stanje
Zivjelo bi se, zar ne? Sve stoji u htijenju. veoma te5ko. "Da je na samrti", rekoh, "kaLite to takoder iskreno i
Dana 26. lipnja naveder otac je morao popustiti. Ja sam bila kaZite majci koja ni5ta ne razumije". I on, lijednik, rede to rnajci. I
polu pobenavila od drijemeZa i nisam znala izi6i da ga pozdravim. onda obidajne scene sa Zivcima koje su neizbjeLne u odredenim
Ah, kako vjerujem da je davao na to utjecao da uve6a moj budu6i dasovima kod moje majke.
l$iLt. Ja nisam izgubila glavu. Ve6 sam bila rekla majci - da, poslije
ViSe nisam vidjela svojega oca. Legao je u srijedu naveder i velike uzrujanosti, ona srnirenost oca kojega nisam vi5e dula da se
sve do petka u zoru ostao je na istom. U devet je podeo ne uzrujava u sobi koja je bila iznad moje, - da mi to govori da
razrni5ljati vi5e dobro. Ustao se i si5ao niz stepenice . lelioje do6i nastupa koma. Nisam bez razloga bila bolnidarka. Ali, meni se nije
u moju sobu i le6i u drugi krevet... Smeten u razmi5ljanju, ali ga je vjerovalo.
podsvijest jo5 vodila k njegovoj Mariji, k jedinoj koja ga je ljubila. Ponovo sam inzistirala da me odnesu gore. Ali lijednik mi nije
Iz svojega kreveta, zbog njegova dobra, ja sam mu naredila neka se htio pruZiti tu utjehu i dati je ujedno i ocu. Bili bismo tako sretni!
odmah vrati u svoj krevet... Bilo bi bolje da sam mu dopustila da Tada sam poslala na telegraf da obavijestim prijatelje i rodbinu i
dode! Bio bi umro blizu mene i ja bih imala utjehu da sam mu poslala sam takoder po svedenika. Ali Zupnik je bio bolestan i nije
doSao. Umjesto njega je popodne do5ao jedan sve6enik koji mi se
u'
Ved smo ga susreli na str. 128'7,bilj. 33 - preinadi/. predstavio kao vojni kapelan. Nije mi se mnogo svidio, ali. Ja sam
426 M. Valtorta, Autobiografija Autobiografiia
M. Valtorta, 427
se u podne poku5ala ustati i, Suljajudi se, doila sam do podnoZja Bila sam izmedu Livota i smrti ditav 30. lipnja. Ali ja sam
stepenica... ali poslije nisam viSe mogla... preuzela na sebe sve u svezi s odrZavanjem sprovoda. Majka je
Jedna draga dasnica od Barbatinki postupila je kao k6erka samo pokazivala glupe scene zaka5njele ljubavi. Ali Sto se je u
prema mojem ocu. Bila je veoma dobra i ljubazna. Dok budem meni dogodilo, ne znam. Svakako sam gotovo poludjela i u tom
Livjela i poslije, uvijek 6u je nositi u srcu. Ovo dobro stvorenje me stanju sam ostala mjesecima. Moj Zupnik to uvijek govori.
je uvjerilo da je otac lijepo primio sve6enika i da se je ispovjedio. Bila sam sama. Razumijete li? Sama. Na zerrlji viSe nitko. Na
Drugo nije primio. Ni Poputbinu ni Posljednje pomazanje. Ne nebu: Bog i otac. Ali nebo mi je izgledalo tako gluho i tako daleko!
znamzaito. Moja vjera koja je puna pouzdanja uzletjela mole6i Livot za oca,
Katastrofa se je pribliZavala. pala je na zemlju slomljenih krila. Slomila ih je udaraju6i u
Budu6i da dasna nije ostajala no6u, jedna poznanica je dovela brondani zid koji moja molitva
jednog mladi6a koji je no6u bdio uz bolesnike. Majka je oti5la nije probila.
spavati. Oti5la je spavati, razumijete li? Spavati. S mojim ocem u Ziul"la sam stra5ne dane. Na dasove sam bila bistra i
agoniji ostao je jedan stranac. A on je bio pri svijesti. Nije nikada uravnoteZena, sposobna da donesem odluke, da diktiram nad-
izgubio bistrinu r azrrma. grobne natpise, itd. itd. Na dasove bih poludjela. Izgledalo je da
Ja sam molila, molila, molila. Ali, da li katkada ni najLarla imam dva tijela, dvije pameti u jednom tijelu. I ne znam koje je
molitva ne probije nebeski svod da bi stigla k Bogu? Izgleda da ne. bllo vl(e moje.
Moj a se nije uspela, makar ju je samo moje srce nosilo gore... Moj otac! MoZda bih, da sam ga bila vidjela, bolje procje-
S nama su bile takoder dvije gospodice koje su naizmjence njivala stvari. Ali tako... Jao ako bih dula da se ne5to mide u odevoj
dolazile spavati kod nas otkako sam bila bolesna. Te vederi su
doile obadvije jer srz znale da otac umire. i,ivlela sam bez jela. Dvije ili tri Sljive i jedna bodica fizio-
U 2 sata 30. lipnja snaZan krik: "Mama!"Sto ga je otac lo5kog seruma bili su moj svagda5nji obrok. I sluZile su, naZalost,
uzviknuo, udinio je da svi skode na noge. I to je bio kraj. Osjetio je da me odrZe na Zivotu.
da kraj dolazi i zazvao je Zenu, koju je uvijek zvao "mama". A nje Rekli su mi da je otac, poBto je umro, zadobio svu svoju mu-
nije bilo. Zevnu ljepotu ranijih dana, jer je moj otac bio lijep. Reko5e mi da
Ah! moj BoZel Moj BoZe, koji si mi danas dao pravi dan muke, je bio, i poslije 48 sati, imun na svaki znak raspadanja. To
trebao si me usli5ati u mojoj Zelji, u mojim potrebama jedino zato vjerujem. Bio je pravedan. I tko Zivi kao pravednik zadobije po
jer mi je te5ko oprostiti, u tvoje ime, mojoj majci Sto je udinila da smrti posebnu i velidanstvenu ljepotu i imunitet.
moj otac umre tako sam!... Ali ja ga nisam vidjela! To je mad koji probada moje srce.
Mene je uhvatila kriza srca koja me je dovela do praga onoga Pomagala sam tisu6ama umiru6ih i sredila sam njihovo tijelo kada
Livota. Za5to nisam umrla zajedno s ocem? Zaito? Kada je dotrdao su umrli, a svojemu ocu ne. U istoj ku6i nas obadvoje, a nisam ga
lijednik, udinio je da Zivim snagom injekcija. Nisam mu za to pozdravila ni Zivog ni mrtvog. Dosta! Dosta! Ako joS nastavim,
zahvalna, kao Sto mu nisam zahvaTna Sto mi nije dao vidjeti oca ni poludjet 6u ponovno.
Zivog ni mrtvog, s izgovorom da bih mogla umrijeti. Prigovaram Sve si mi uzeo, o BoZe! Htio si vladati kao apsolutni gospodar i
mu uvijek da nije bio od rijedi, jer mi je bio obe6ao da 6e to udiniti. napravio si prijestolje na mojem probodenom srcu. Rasprostro si
Vjerovala sam mu sve do dasa kadaje, nakon dva dana, zapetaeen ovo moje siroma5no srce ukra5eno tolikim, premnogim ranama,
lijes. pod svoje noge... Siroma5no srce koje nikako ne nalazi mira na
zemlji... Koliko me stojiS ilrtava, o moja ljubavi za mojega Boga! Sada vi5e nije bilo uzde i moja majka se je obru5ila na mene,
Ali nijedna Lrtva nije jednaka ovoj da sam svojega oca morala na na Martu, na sve... Prava lutlakinja! Podinila je vi5e okrutnosti i
taj nadin izgubiti... bedasto6a u ovih osam godina, ona sama, nego li jedna ditava
Pro5lo je gotovo osam godina ali moja bol je jednaka... i ne ludnica. Takoder i dobra dasna, koja je asistirala mojemu ocu i
mogu duti zyati: "o(e". i ne mogu vidjeti jedno dijete u narudju oca meni, morala je posredovati jer me je moja majka trajno pljuskala s
a da ne osjetim kako mi se drobi srce pod teZinom EeLtje za uvredama da nisam osjetila smrt odevu!!!... I bila sam gotovo
ocem... poludjela od boli!
Kako li dobro razumijem Malu Tereziju kada govori o svojem
ocu! Takoder i za mene otac je bio sve: bio je ,.kralj,,. pravedan i Uvjeravam Vas da smo ja i Marta bile doista mudene. Lijednik
ljubazan kralj koji je sve znao, koji je u svemu tje5io... I ja sam za joj je morao dati bromide (lijek) jer se nije moglo izdrLati. Biti
njega bila mala kraljica, dapade carica, donekle i despotska, jer apsolutna gospodarical To joj je pomutilo razam.
sam kod njega nadoknadivala za sve ono Sto nisam mogla imati Odmah je pisala bratu, s kojim je od 1917. bila na sudu, daju6i
drugdje. On je za merre predstavljao sva savr5enstva ljepote, mu povjerovati da je otac spredavao pomirenje... Naprotiv, uvijek
dobrote, inteligencije, ljubavi... je bila ona koja se nije htjela pomiriti. Takoder i ve6 mrtvog je
Takoder kada ga je bolest iz 1910. oslabila u inteligenciji, za vrijedala predstavljaju6i ga kao zlikovca! Evo poslije 18 godina,
mene je uvijek bio sye. Jedina patnja koja mi je od njega dolazila netom je umro otac, velike njeZnosti prema nezahvalnom bratu,
jest Sto je on bio saZaljevan od mnogih, ismjehivan od manje koje traju jo5 i danas s mjesednim tro5kovima, koji nisu maleni...
dobrih, te je postao kao dijete, lagan na plad, lagan na Li5ila je mene vunenih majica koje su bile odeve ali nove, jer sam
zaboravljanje. Kada je umro, trebala sam misliti da vi5e ne6e biti ih ja splela u mojem krevetu za slijede6u zimu, a mogle su biti
poniZavan i ismjehivan. Ali se ne misli na neke stvari kada je srce preuredene za merre) i poslala th je dragom bratu koji joj nije rekao
posve u rani! niti "hvala" i ve6 ih godinama nema, i tako dalje... Ali pomo6i mu,
Moja majka nije priznala i ne priznaje da sam ja ljubila oca na to je niSta. Ne zasluZuje, ali naposljetku... Ono Sto ne mogu nadi6i
nadin da sam trpjela zbog njegove smrti. iak me je okrivila, i pred jest gadenje Sto je udinila da se vjeruje da je bio otac koji je htio
koji dan, da sam ja pogor5ala njegovo stanje ito sam udinila da mu ostati s mrZnjom kroz toliko godina...
dadu ulje... Jedina stvar koja je sposobna smiriti upaljenje JoS jedna okrutna ludost: Mario koji se je ponovno pojavio na
mokra6nog kanala i potpomognuti izbacivanje kamenca, pomaZu6i horizontu. Ili bolje, utvara Maria. I prosudite da li sam imala pravo
dekongestiju (smanjuju6i navalu krvi) koju uzrokuje urotropin. ili krivo.
Mah! Dvije gospotlice koje su dolazile spavati kod nas bile su veoma
Kada je umro moj otac, moja majka, koja je ve6 bila apsolutna znatiLellne da bi doznale pojedinosti o sludaju Maria i mene. Luda
gospodarica, postade posve despotska. znatiZeljnost i veoma nedelikatna jer je htjela za6i u podrudja tako
Otac je malo znadio. Njegov autoritet je ve6 godinama bio osobna koja su gotovo sveta. Ali eto bile su znatiZeljne. Nisu to
potkopan. Ali kada nije mogao vi5e niSta, jedan gromoglasni: bile zle glavice, ali veoma romantidne, koje su trebale ispuniti
"Dosta! Idi na ono mjesto!", udinio bi da majka umukne. Ili pak jo5 svoje slobodno vrijeme s istinitim romanima itraLile su da doznaju
bi bio uspje5niji s rijedima: "Ti si Zivdana", Sto ju je boljelo vi5e moj roman, da bi imale novi roman u svojoj seriji. Za njih je to bio
nego korbad. To je bilo jedino odevo oruZje kada je bio ozlojeden roman, za mene jedna tragedija. I ne Zelim je ni dodirnuti.
od divljih perioda majdine paranoje. I to bi je donekle obuzdalo.
430 M. Valto rta, Autobio grafij a M. Valtorta, Autobiogrffi a 431
Od nedjelje nisam vi5e pisala. Toliko sam pretrpjela govore6i o

svojem ocu da sam se osje6ala slabo svih ovih 60 sati. Jedino
{ -7,
kl
vederas, a srijeda je naveder, podinjem dobivati malo snage i
ffL
nastavljam s pripovijedanjem. Nadajmo se da se ne6u ponovno
osjetiti slabo. Takoder govoriti o Mariu, o5tra je bol.
Dakle, ove dvije gospodice, koje su neosporno udinile meni
takoder i dobra, nisu mi se donekle svidale zbog odredenih T
nedelikatnosti, zbog odredenih lakomislenosti odvi5e razliditih od
moj gga nadina miSljenja, djelovanja.
Salile su se odvi5e nad nedim Sto je za mene bila preo5tra
moralna patnja: ili nad odredenim lijednidkim pregledima koji su
mi bili nadasve odvratni. SaHle su se mnogo o mojim odnosima
bolesnice prema lijedniku, pridjevaju6i meni osje6aje koje su one
imale prema istom lijedniku, nastrane osje6aje koji su prelazili ono
Sto je dozvoljeno u obidnom prijateljstvu da bi pre5lo u
nedopuSteno, jedne odviSe Zive i otvoreno oditovane simpatije.
Morala sam pozvati na odgovomost jednu od njih dvije jer sam
shvatila da lijednika smeta odvi5e otvoreno udvaranje. I to se je
shvatilo na drugi nadin nego li je bilo. To se smatralo mojom
zavi56u. Jadnaja! Ja nikada nisam trpjela od zavisti niti radi onoga
tko je za mene neito znalio. Zamislite radi nekoga s kojim sam
poyezanajedino kao bolesnica prema onome koji je lijedi i dosta!
\
Vjerujem da sam postupila kao ozbiljna osoba pozivaju6i na
odgovornost jednu djevojku koja je dizala glavu i to je otvoreno
pokazivala prema jednome koji je ve6 bio vezan svedanim Otac Giuseppe Valtorta, u razliiitoj dobi.
obe6anjem s drugom Zenom.
Salile su se konadno mnogo u Zalosnom dasu smrti mojega oca.
Ja sam, na 6asove, bila izvan sebe; ali u dasovima kada sam
bila na mjestu, shva6ala sam s o5trinom koja je bila grdevita.
Vjerujem dapade da sam, s osjetilima na taj nadin izoStrenima,
shva6ala i onda kada je izgledalo da ne razumijem i to je posluZilo
da povrati moju pamet, koja je lunjala u bolima, na jedno todno
vrednovanje onoga Sto se dogada naokolo. Kao Sto se plamen pod
udarcem vjetra valovito giba i skodi uzrakizgarajuti sve brZe koli-
432 M. V alt o rta, Autob io g rafij a M. Valtorta, Autobiografija 433
ko ga vi5e olujni vjetar kovitla, tako sam ijaizgarala u svim svo-

jim snagama, ali sam bila vi5e nego ikada hitra da shvatim sve.
r Imam kao dojam da mi se pred odirna odvijala jedn a vizija u kojoj
je jedno Sesto sjetilo jasno ditalo ono 5to u mojoj oluji druga obidna
sjetila nisu vi5e shva6ala kao prije.
Ne znam to protumaditi... Ukratko, shva6ala sam da su te dvije,
T od moje prave boli i od majdinih vi5e manje neobidnih oditovanja,
t* pravile sprdnju. I zbog mojega po5tovanja svega onoga Sto je bilo
povezano s mojim ocem, zbog toga sam mnogo trpjela. Pozvala
sam ih takoder na odgovornost istog 30. lipnja, jer nisam mogla
ffi,ffi podnositi da su one, dok je otac bio gore, leZe6i mrtav, htjele opiti
Martu da bi se poslije smijale. Takoder sam bila rekla majci neka
ih pozove na odgovomost... Ali kada ja molim majku za ne5to,
sigurna sam da 6u posti6i posve suprotno!... I ovoga puta sam bila
il
ukorena od majke kao vizionarka i pesimist.
)" t' Do5ao je kolovoz i s kolovozom dode u Viareggio Eskadra
g..Z
ratnih brodova. Dvije gospodice, usprkos tome Sto su im lijednik i
Marta rekli da mi ne govore ni5ta o tome da jo5 viSe ne uzbude
m
moju pamet koja je izgledala da je na putu da se preokrene,
poZuri5e se da mi kaZu da je ditava Eskadra sa Tirenskog mora u
Viareggiu i zaglu5i5e mi u5i sa: "Tko zna da nije ovdje njezin
zarudnik! Ako bi on ovuda pro5ao i ona ga vidjela!" itd. itd. TraLrle
su takoder od mene njegovo ime i prezime da bi ga potralile.
, jx'
Odgovorila sam da, kao Sto ga ja nikada nisam traZila, zbog jasnih
ruzloga dostojanstva, tako Zelim da nitko niita ne traZi.
Ja umirem od ljubavi, ali nikada ne gubim glavu do toike da se
Majka Iside Fioravanzi, u razliiitoj dobi.
ne poitujem. I izgleda mi da bi to bilo jedno nepoitivanje sebe.
Molim se samo Bogu, a stvorenja ljubim, ali znam stajati na
svojem mjestu. Uvijek i sa svima; dakle, takoder i s Mariom.
Dapade, s njim vi5e od svlh. Za njegovu du5u prinosim svoje
patnje, ali ne molim njegovo tijelo da me ljubi. Zaljubav BoZju!
S druge strane, uvjerena sam od 1932. da je on umro. Zaito?
Jer mi je on sam do5ao to re6i u snu, mole6i me za opro5tenje zbog
svojeg postupanja i rekao mije da, akoje on kao dovjek pogrije5io,
da je njegova duia ostala vjerna meni i doiao je uzeti me, sada
kada je bio mrtay, da mi bude muZ u onostranosti. U tom snu sam
ga molila neka me pusti da Livim... a on je veoma Zalostan Tada se na mene srudi jedna od njezinih divljih scena. Ni
odgovorio: "Onda ne Zeli5 doe,r? Zar me vi5e ne ljubi5? Zar mi ne Marta, ni dasna bolnidarka nisu uspjele obraniti me i privesti je
pra5ta5? Moram li ostati sam?" A ja: "JoS malo, Mario, malo Zivota razumu. Dobile smo sve tri!... Najokrutnije uvrede, najbarbarskiji
i zatim 6u do6i s tobom". A on 6e: "Jedna godina? Da li ti je dosta? prigovori su mi upu6eni, a bila sam nevina i od najmanjeg grijeha.
Do6i 6u svake godine pozvati te". I svake godine dolazi, u Nije imala smilovanja prema mojem op6em i mentalnom stanju.
studenome, da me zove. Rekao mi je tolike stvari... Izgledalo je Nikakvo smilovanje.
godinama da sam mu potrebna kao da bi iza5ao iz jedne kazne i Po5to me je veoma dobro izmudila svojim neljudskim
traLio je kako da mi otkrije razloge zaito je radio zlo... Kakve li postupanjem, svr5ila je da se iskali na onim dvjema luda-
optuZbe na moju majku! Kada je ona sama rekla onoj prijateljici: kinjicama... Konadno su protjerane i to zauvijek. I tako je zavriila
"Ah! za5to sam napisala ono pismo!", ja sam odmah pomislila na jedna veza koja je bila dala dobrih rez'tltata, koja je kasnije
rijedi Maria i Sto mi je dao on proditati... Sada, od nekoliko godina, optere6ena s tako bijednim proturezultatima brbljanja, znatlLelje i
izgleda mi ponovno slobodau ijak... On je koji me Stiti i kaZe mi: lakomislenosti.
"Ne boj se. Ja sam uvijek blizu tebe i sa mnom se ne treba5 bojati. Ali dvije izbadene su se obilno osvetile. I nad kime? Nada
Branim te od svega". mnom. Naravnol A kada nisam ja koja pla6am za sve? Kako su se
Uvjerena sam da je umro i da je zavr5io ispa5tati svoju kaznu. osvetile? Sire6i naokolo odvratne klweie o meni, govore6i o meni
Njegovo ime, nadalje, od preko 10 godina nije se pojavilo u Listu kao o pokvarenici s najgorim i najponiZuju6im manama...
Mornarice koji ja uvijek 6itam. Stoga, zbog tog uvjerenja nisam Lijednik, jedan od tolikih koji su zato doznali, dao je da nada
htjela da itko vr5i istraZivanja kod drugih dasnika, istraZivanja koja mnorn bdije dasna. Ali ova, po savjesti rede lijedniku da 'Ja niti u
bi se rnogla protumaditi malo dobrohotno I bunilu nisam podinjala neSto nedasno". A lijednik, ve6 uvjeren sa
Sto s.t mi onda pripremile te dvije ludakinje? Podele su svoje strane da nisam nenormalna niti amtraha, odmah je po-
zaustavljati sye dasnike Eskadre i pitati ih da li poznaju Tog i Tog vJerovao.
dasnika. Usudile su se otvoriti moj kovdeg u kojemu drZim pisrna, Tada su te dvije izbadene oti5le k Poglavarici dasnih Bar-
koriste6i jedno moje stanje nesvjestice, i tako su doile do imena bantinki i reko5e... ono Sto su rekle. Moral: odmah su mi digle
Maria i do njegovog prezimena. asistenciju dasnih kao da sam ja za qih uzrok pokvarenosti...
Mar1a, koja ih je sludajno uhvatila u tom neovla5tenom dinu, Cujte, Ode. Marta Livi sa mnom ve6 osam godina i spava u
pozvala ih je na odgovornost. Ali bez uspjeha. Tada me je Marta mojoj sobi. Vidi me u nodi, u nesvijesti, u budnosti, itd. itd. Marta
obavijestila. Ja, veoma povrijedena zbog nedasnog mijeSanja u tako moZe re6i imam li ja nekih skrivenih mana... Ali sam morala piti
delikatno podrudje, obavijestila sam majku. Sto sam mogla udiniti, takoder ovaj kaleZ kleveta i boli.
ja bolesna? Nisam mogla niSta. Samo majka je mogla zaustaviti MoZda 6ete Vi sada re6i: "Ali Sto mi ova prida? Sto me
jednu takvu igru. Ali jo5 jednom me je majka ranila, a da me nije zanimaju te brbljarije?" Vas moLda ne6e zanimati, ali zanimaju
razumjela. Napala me je govore6i da sam ja ovlastila njih dvije da mene. Smatram da i njih treba iznijeti u povijesti. Meni neugodnih
traLe Maria. Da sam to udinila, ne bih njoj rekla da posreduje te da o njirna pi5em kao Sto su bile kada sam ih proZivljavala, ali
prestanu s tim traZenjem. Zar Vam se tako ne dini? Ali majka je potrebne da se upoznaju da se vidi koliko li je boja upotrijebljeno
takva. Kao nekakav pla5ljiv konj, popla5i se pred svakim prividom da se sloZi moj lik. Svijetle boje s BoZje strane; veoma cme boje,
i zanemaruje prave prepreke... tamne, Zalosne, sa strane moga bliZnjega. l, promatraju6i
raznolidnost boja joS jedanput kaZem svojem Gospodinu: "Jedini
I
436 M. Valtorta, Autobiogrffia M. Valtorta, Autobiograftja 437
Ti si rne ljubio i nisi mi dao poniZavajudu bol. Dao si rni tvoju Svako malo, bez ruzloga, su bile velike iutnje, kako ih je nazivao
kraljevsku Bol, ali ona nije mlinski kamen koji baca na tlo. Ona je moj otac; to jest velike "mjesedine" u kojima ona ne bi
magnet i krila koja nose u nebo, k Tebi. Hvala, moj BoZel" progovorila, kada bi se i ku6a zapalila. Podetak i svr5etak takvih
"velikih Sutnji" jedna nepravedna i nasilna scena... Promislite
kakav je bio naS Zivot...
Majka je uvijek trpjela od jedne manije progonjenja: "On mi je
Kada su nestale dvije gospodice, ostale smo same. Drugi neprijatelj", "Ona Leli udirriti da umrem", "Ve6 radi na tome da
poznanici, svl su nestali poslije odeve smrti. lzazvati nadinom padnem, da obolim, da me otruju, itd. itd. da umrem" i tako dalje.
postupanja moje majke, sada kada je samo ona kraljevala, oti5li su. A sada je ova manija dosegla svoj vrhunac i ja sam bila
Takoder i neki, koji su od nas primili velika dobrodinstva, su se Neprijateljica par excellence (na istaknuti nadin) (prema njezinu
povukli. Pravo kaZe kineska poslovica: "Ako udiniS dobro jednom shva6anju).
psu, on 6e ti biti zahvalan i mahat 6e sa svojim repom; ako udini5 Zwe(,i za t:.ovac, i jedino za njega, bojala se je da ja Lelim
dobro jednom dovjeku, on 6e te mrziti i pokrenut 6e svoja usta da provesti oporuku svojega oca koji me je udinio ba5tinicom,
te tgrize i ocrni". ostavljaju6i Zeni zakonski dio i dosta. Toga se sje6arn veouta
Jedino gospoda SoldarelliTo bila je i ostala vjerna: drago stvo- dobro. Zavrlava ovako: "Mojoj k6erki, drj" srce poznajem,
renje koje nema snage da se nametne, ali koje svojom ljubavlju, preporudam majku. Ja 6u je blagosloviti ako nastavi biti ona
toliko Zivljom koliko je vi5e okrenuta nekome koji trpi, nastoji ljubazna k6erka, puna po5tovanja, kakva je bila do sada". Moja
lijediti moralne rane. Ali gda Soldarelli je posebno stvorenje. Kada majka, iz straha da bih ja mogla u6i u posjed svojega dijela, uni5tila
bi iitav svijet bio napravljen od stvorenja kao Sto je ona, ne bi to je ili sakrila oporuku. Ja je nisam vidjela nego kada ju je otac
bio "svijet" lego "raj". pisao, tojest pred 20 godina.
Zamislite moju majku bez svjedoka protiv njezinog para- Sto ho6ete da mi bude vaZno imati ili nernati novca? Nisam
noidnog osjedaja za autoritetom!... Nije poludjela od ognjice za nikada imala mu5ica i uvijek sam znala potisnuti Zelje, stoga... A
samohvaljenjem, po samom dudu i zahvaljuju6i intenzivnom lije- zatim kada sarn u ovim okolnostima, Sto hoiete da Lelim? Najvi5e
denju s bromidima koje joj je lijednik davao pod drugom eti- jednu knjigu, jedan cvijet... Dostarno mi je da mi majka, 5ro joj je i
ketom... Kada je pak uodila da su to bromidi, siroma5ni lijednik je duZnost, dade ono sasvim tuLno zaLivjeti; drugo ne traLim od nje.
riskirao da zavrii kao mitski Orfej rastrgan od Furija!... I za malo Niti lijekove koji bi mi mogli pomo6i da manje trpim, niti preglede
nismo poludjele mi: ja i Marta, mudene, to je prava rijed, trajnim koji bi bili kadri udiniti da bolje vidim svoje rasulo. Vidite i po tom
prigovorima, optuZbama, zlim raspoloZenjima, neotesanostima... da, ako sada uspijem obaviti pregled kod jednog specijaliste, to je
Nije vi5e bilo satova za blagovanj e, za san:. niSta. Kaos. Sve je stoga Sto se je zato pobrinuo jedan moj rodak.
ovisilo o kapricu i o raspoloZenju majke. Jednog dana se je Istina je da mi majka uvijek prigovara koliko ko5tam. Ali Sto
blagovalo u 10 sati, a drugi dan u 15; jednog jutra se ustajalo u 4 mogu udiniti? Ako me Bog drZi na Livotu, ne mogu zacijelo
sata, a drugog u 8. Jednog dana se je blagovalo tri puta, a drugi dan oduzeti si Zivot da joj ne tro5im novac. Uostalom morala bi misliti
jedan put i malo, bez juhe, samo kruh i malo sira... Prava ludnica! I da sam upravo ja dobila onu nagradu i da stoga troiim ono Sto
da su bile samo nastranosti te vrsti, strpljenje! Ali je bilo i gorega. nismo ranije imali i Sto narn je BoZja dobrota dodijelila da me moja
majka moZe bolje gledati.
70
Paolina Dini udova Soldarelli, umrla 16 srjednja 1945.
I
438 M. Valtona, Autobiogrffi a M. Valtorta, Autobio grffi a 439
Dobivam manje paLtje nego ti jedna dasna od svoje oblikovala krvava vre6ica na su potrebni
poglavarice, vjerujte mi. A smanjila sam na takav minimum svoje mjeseci da se to povude natrag.
najvaZnije potrebe za hranom tako da rnogu re6i da Zivim u trajnoj Takva je bila rnoja majka poslije odeve smrti. Ovakva. Zrnteli
i strogoj, najstroZoj pokori. To oteLava moje stanje a nju ne koliko li sam je puta dula govoriti: "Ah! da sam slobodnal Ah! da
razveseljuje, jer savjest predbacuje majci njezin nadin postupanja' bi zavr5ila ova povijest! Vani Marta, vani svi! Ja sama, da radim
Prijekor koji se razvrja ne meni na dobro nego na pove6anje Sto ho6u!" Da, ja sam joj na teret. I potrebna mi je moja ljubav
surovog postupanja prema meni. Ali toliko... pa kada se nije surovo prema Isusu da je mogu ljubiti, usprkos tome Sto mi ona bez
postupalo prema meni? Dok budem Livlela, tako 6e se prema meni uvijanja izjavljuje da sam joj na teret. To su takve moralne
postupati. Zatim, kada jednom umrem, tada 6e me majka velidati, perverznosti da u njih vjerujejedino onaj koji ih rukom opipa. Evo
cvije6em, svjedicama (luminima), itd. itd. To je njezina metoda' za5to se pla5im, rnisle6i da 6u izgubiti i lijednika koji je ve6 uvjeren
Ali, vratirno se na oporuku. Budu6i da je moj otac umro 30' u to kako se Zivi u mojoj ku6i...
lipnja, udovici (majci Marije Valtorte, op. prev.) je trebalo dati Ovo je bijeda koju niSta drugo ne nadllazi, Ode moj. Gdje se
razliku penzije izmedu 13. i 30.: oko dvjesta lira. Ali da bi ih se ljubi, sve je podno5ljivo, i bolesnik koji je ljubljen, nije nikada
dobilo, trebalo je provesti oporuku. nesretan. Ali ja nisam ljubljena, ja sam odbadena od svoje majke i
Ja sam tpt-"rrula majci, 2' prosinca: "Sto se mene tide, nazvana da sam "na teret"... "Pogledajte ima li boli kakva je
. ,,71
savjetovala bih ti da ne diniS ni5ta' Porez ima deset ruku za uzeli, a moJa...
niti jednu za dati. Budu6i da sam ja dobila onu nagradu i zato se U 1o vrijeme sam podela pisati, po savjetu strudnjaka, jednu
ona ne nalazir na popisu odeve ba5tine, bolje je ne privladiti paZnju knjigu'' koja bi mi mogla i financijski koristiti, uz moralno
DrZavnih prihoda na nas. lnade 6e zavr5iti tako da 6e izi('i vani zadovoljstvo. Ali da li to vjerujete? Sve najo5trije kritike i sve
zmijsko leglo". Izgleda mi da je to bio i njezin interes. Zar Yam se rnakijavelistidke zapreke su mi stavljene od majke da u tome ne
ne dini? uspijem. Sada je djelo skoro dovr5eno i sada bi majka htjela da ga
I gle: moja majka je napala na mene s tolikim nasiljem da mi je dovr5im za tovac... Ali me je trebala pustiti na miru kada mogu
prouzrodila navalu krvi (kongestiju) i buncanje kroz 8 dana go (pisati). Sada je kasno. L,ao mije jer je to bilo poiteno djelo. A
vore6i mi da je spremna odre6i se mene i postupiti prema meni kao potreba je poitenih knjiga.
prema nedostojnoj k6erki koja je htjela liSiti svoju majku itd. itd., i Moja knjiga je mogla udiniti dobro, voditi k Bogu preko staza
da je uostalom moj otac, znaluti kakva sam hijena, sve ostavio koje bi netko pro5ao a da ne bi ni zapazio. To je bio moj cilj. I to
njoj, Zeni, razbaStinjuju6i mene' Najposlije, sve je imala majka i ja mi je bilo sprijedeno. Tako 6u umrijeti a da ne ostavim niSta od
sam Zivjela od njezine milostinje. Poslije, po5to me je proklela, sebe. Ne djecu, koju bih toliko ljubila, ne knjigu, stvorenje moje
oti5la je i, ma da su je tijednik i sve6enik obavijestili da sam misli, ljubljeno kao stvorenje od Zivog tijela... Ah! nikakvog
izmedu smrti i Livota, kroz osam dana nije navratila k meni. zadovoljstva nisam imala na zemlji. Nikakvog. Nikada. Sve radosti
Dana 10. prosinca me je zahvatilo takva mahnitost (delirij) da sam dobila od neba i na6i 6u ih u nebu.
me detvorica nisu mogla drLati... i tada... - su mi stavili ludadku
ko5ulju. Ali lutladka koSulja je trebala biti stavljeria na nju,
uvjeravam Vas. Tog dana krv, koja je kroz mnogo dana bila 7r
Tuzal.lke Jeremije 1, 12.
potiskivar-ra u srcu, prelila se u plu6a s takvotn snagom da se je 72
Trebalo bi se odnositi na autobiografski roman naslovljen Srce jedne
iene,koju je Marija Valtorta predala Marti Diciotti da je uni5ti.
440 M. Valtorta, Autobiogrffia M. Valtorta, Autobio grffi a
U to vrijeme majka mi je davala da pijem, skrivaju6i to od

lijednika, ne znam kakvu mjeSavinu. Ja sam tada jela na svoj radun.
Stoga, kada bi Marta izi5la u kupovinu, dula bih svako jutro kako
majka ne5to tude s deki6em, azatim bi mi donijela gustu juhu.I ja
"Dajte a da se ne nadate koristi"
bih se poslije osje6ala jako slabo. Sva bih se sledila, imala bih Luka 6,35
obilno znojenje, komu, bljuvanje, samo Sto nisam dobila kljenut
srca. Lijednik bi poludio nad tim ne ralazeli uzrok toga.
Jednog dana nisam htjela jesti juhu i pojela ju je Marta. Bilo joj Kada razmi5ljam o ovom evandeoskom savjetu, mislim da sam
je stra5no. Ponovila sam poku5aj daju6i to jelo psu. Bilo mu je da u svojem Zivotu uvijek davala a da nisam imala zemaljsku korist.
crkne. Tada sam stavila Martu neka uhodi majku. Pro5lo je neko Davala sam svojima, posebno majci, i ve6 od najranije dobi
vrijeme i poslije toga mi je donijela jedan komadi6, kao bijelu sam razumjela da se od svojeg davanja ne trebam nadati uz-
plastiku, koju je na5la na pe6ici. Imala je okus slankast i gorak. Sto vra6anju. Uvijek je sve vi5e raslo moje darivanje u djelima i u
je to bilo, ne znam. duvstvu i uvijek sam sve manje primala.
O tome sam govorila lijedniku i Zupniku. Prvi mi rede: "Udini Dok Vam piSem... probavljam ne hranu, veoma Skrtu i koja ne
da najprije jede majka od onoga Sto je pripremiTa za tebe". Drugi: optere6uje, nego jednu malu scenu, jednu od bezbrojnih obiteljskih
"Jedi uvijek isto jelo kao i drugi i zajedno s drugima. Nikada vi5e scena koje sadinjavaju krunicu mojega dana: zrnce koje slijedi
ne jedi, apsolutno nikada vi5e ono Sto je pripravljeno samo za drugo... mala scena u kojoj sam stavljena ispod mojega psa... ali
tebe". prijedirno preko toga... Trebam opetovati dok me ne omami rijed
Udinila sam tako. Izmisliv5i jedan kapric bolesnice htjela sam lsusova: "Ode, oprosti joj jer fle zna Sto dini". Jao kada bi to znala!
majdinu juhu i dala sam joj svoju riZu. Poslije sam to isto udinila s Bolje je da toga nije svjesna. Tako ne6e biti sutlena.
prismokom. Bila je to velika nesre6a. Majka je popodne stajala Zacljelo, to je za mene velika patnja. Za mene kao za mene,
tako slabo, uvijek s istim simptomima hladno6e, kome, bljuvanja, koja trebam sve do kraja biti tudena deki6em, turpijana, bu5ena od
itd. itd., te je bila na smfti. Morala je otrdati k lijedniku. tako stranog karaktera, i Sto je najbolnije od one koja je za veliku
Od tog dana sam phtijevala da jedem zajednidko jelo. ViSe vedinu ljudi zemaljska personifikacija dobrote i ljubavi: od
nisam dula lupanje po tim glasovitim tabletama i nisam vi5e "majke". Da mi moj otac nije mnogo puta govorio o mojem
osjegila one simptome. rodenju, da mi obiteljski prijatelji to nisu potvrdili, ja bih mislila da
Sto mi je nudila da pijem, samo Bog zna. Pomislila sam, nisam njezina k6erka, nego jedno stvorenje posvojeno u jednom
budu6i da vjeruje u daranja, daje nabavila, posredstvom ne znam dasu zanosa. Jednako bi bila ruLnanjezrna neljubav, ali nikada kao
koga, neki lijek od nekog od onih lakrdija5a (vradara)... ine Zelim u mojem sludaju koji se odnosi na k6erku, pravu k6erku, koju je
misliti drugo. ona rodila.
Ovo sam Vam ispridala jer smatram da ulazi u okvir... Davala sam bez nade u korist poznanicima, roclacima, siro-
Marta joS i dalje premi5lja misle6i Sto je mogla biti ona stvar i masima, bogatima. Mnogi su odgovorili na moj dar uvredama i
tko joj je to mogao dati. Ja nastojim to zaboraviti... indiferentno56u. Ali to nije vaZno.
iiniti dobro je bilo i jest jedna uroalena krepost mome srcu,
jedna prava potreba moje du5e. I onda kada nisam bila tako
zahva(,ena BoZjim virorn, traLlla sam uvijek da dadem, ono Sto sam
442 M. Valtorttt, Autobiografija M. Valtorta, Autobiogrctfija 443
mogla, po naravnoj sklonosti srca koje je Sirilo svoju toplinu vanjskih djela sjedinjenih u jedno. ietvrta rijeka, Sto je ljubav u
ljubavi da ne ostane zaguSeno. I nikakva tvrdo6a drugih osoba nije uZem smislu, slijeva se na sve potrebne. Tu dovjek daje svoja
uspijevala izmijeniti me. U Zalostima svojega Livota, jer je moj dobra i pla6a svojom osobom. Daje milostinju, savjetuju6i i
Zivot bio dosta tuZan, na5la sarn protuuteg, da ne postanern zlodesta pomaZu6i podnositi".
pod trajnim ujedanjem koje me je kidalo, u vr5enju dobra; na5la lspituju6i nepristrano i pravedno mogu re6i da sarn posjedovala
sam smije5ak, u svojem pladu, nose6i srnije5ak na lice onoga koji dar poboZnosti i da sam prosula njegov plod u detiri smjera opisana
Je patlo. od belgijskog mistidara. Suosje6ala sam s bolovirna Svetaca, od
Ciniti dobro! Nije nuZno biti bogat da se to moZe diniti, niti Krista do posljednjeg koji je sada u5ao u Raj. Pomagala sam
siromah da se to moZe prir-niti. MoZe se, kada smo siroma5ni, diniti duSama u Cistili5tu. Molila sam za potrebe kr56anstva prikazuju6i
dobro onome kojije bogat, kao Sto se moZe, kada smo bogati, ne svoja skrivena Zrlvovanja za njega. Konadno sam imala ljubav u
znati 6initi dobro nikome. svim potrebama svojega bliZnjega. Nikakva nevolja rne nije
iovjek ne Zivi o samom kruhu i glad nije jedina potreba koja ostavila hladnu kada sam je vidjela. Ovo moram priznati iz ljubavi
rras mudi, glad za kruhom. Gtaduje se za tolikim stvarima! Za prema istini. I u ovom darivanju sam na5la najbolji lijek da ne
jednorn njeZno56u, za savjetom, za Iijeporn rijedi, 7a jednom usahnem i da se ne ukiselim pod trajnom tudom zlo6e, prijevara,
iutnjom koja sluia i razumije. Da, takoder i u Sutnji se gladuje: za napu5tanja koja sam morala podnijeti.
odredenim Sutnjama kada su usne nijeme a duh govori drugoj du5i Kada me netko ne ljubi, nije mj zahvalan, moje srce trpi, ali ne
koja plade iprida... Postoje rje6ite Sutnje koje su djelotvornrje od trpi zbog egoizma, zbog razo(aranja Sto mu nije uzvra6eno. Trpi
svih govoral Gladuje se za ljubavlj:u, za molitvama, za pomo6ima jer vidi sebi slidnog kako se ponizuje u nepotrebnoi zlo(,i. Zaito
materijalnim, moralnim, duhovnirn... Olr! ljudi su vjedno toliko trpirn gledaju6i majku tako zlodestu? Ne zbog mene koja 6u
izgladnjeli i veonra rnalo je onih koji znaju1i zaboraviti svoju glad za kratko biti u zaklonjenosti pred svakom njezirron.r zlo6orn. Nego
znaju nahraniti sebi slidne! Veoma malo, jer ima veoma malo onih zbog itete koja joj odatle dolazi. Kada mislirn kako 6e ostati sama
koji suosjetaju. kada mene vi5e ne bude, stra5no trpim... Ne mogu nikome
Moj Ruysbroeck u svojem poglavlju o darovima Duha nametnuti da stoji s mojom majkom. Uostalom, nitko ne bi ni
Svetoga, govore6i o daru poboZnosti, kaZe: "PoboZnost proizvodi stajao jer nitko, tko jr-r pozna, ne Zeli i ne osje6a se da bi Zivio s
suosje6anje koje se primjenjuje lsusu i ljudirna. Suosjedanje se rada njom. Ali za mene je to noZ u srcu...
iz pogleda poboZnosti. Ona pohada nesretnike, prognanike, Kao Sto sam trpjela gledaju6i kako ljudi promatraju oca
bolesne; ona pruZa kruh, vino, gostoprimstvo. Ona tje5i Zive i oslabljenog u inteligenciji, jo5 viSe duboko trpim slu5aju6i kako
pokapa mftve... PoboZnost se moZe usporediti s rijekama u ze- drugi osuduju moju majku. Dala bih ne znam Sto da mogu sprijediti
rnaljskom raju jer vodi Zelju u detiri srnjera. Prva rijeka vodi u da uo6e da je tako beskorisno, trajno zlodesta. Pa takoder pod
nebo. To je suosje6anje koje ide prema Isusu i svecima koji su cijenu smrti, po5to ispijem posljednji kaleZ boli, Lellela bih umrijeti
trpjeli u njegovo ime. To je vedar i radostan potok... jer bolovi koje poslije nje da budem sigurna da je do posljednjeg dasa bila lijedena
slavi to su proSli bolovi, zamijenjeni vjednim radostima. Druga i da je sve do kraja bila ljubljena od jedine koja ju znaljubitt: od
rijeka tede prema distiliStu. To je Ijudsko suosjedanje za patnidke mene.
du5e koje ispla6uju svoj dug Pravdi. Tre6a rijeka tede na zemlji i Da, zbog svoje majke trpim za sebe i za nju. I ona to ne vjeruje.
Siri se na potrebe svega kr56anstva. Ovaj nutarnji din, pun Od onih kojima sam udinila dobro, ona je najnezahvalnija od svih.
neizrnjerr.re ljubavi i beskrajrro intenzivan, daje i dini vi5e od svih Alito ne vrijeda moju ljubav. Makar se srce znoji krvlju, zbog toga
444 M. V alt o rt a, Aut ob io g rafij a M. Valtorta, Autobiogrffia 445
Sto je pritisnuto njezinim nadinom postupanja, ja znan udiniti od Prikazala sam dakle sebe Bogu da digne bolest s male djevojdice,
ovog znojenj a balzam da mogu nju vi5e ljubiti i sluZiti joj u tisu6u da ona ozdravi i da taj otac ne sumnja u Boga, jer i sama sumnja u
njezinih potreba. Bog 6e mi to u nebu nagraditi. Boga je patnja bez imena.
I drugi kojima sam dobro udinila, bili su takoder nezahvalni. I djevojdica je ozdravila. "dudo, duclo", reko5e svi. iudo je
Ali to manje boli jer su bili stranci. Drugi mi nisu niti rekli "hvala". bila zamjena jednog siroma5nog stvorenja koje nije htjelo da u
Ali nisu krivi jer nisu znali da sam irr udinila dobro. Ja se smijem odajanju umre du5a onog oca. Ne samo da je ozdravila mala Ana-
kada mislim: "Onaj niti ne zami5lja da sam mu ja, siroma5na Marija, nego nije vi5e nikada imala ni5ta na plu6ima, koja su
Lenica, dala toliko!" postala kao re5eto od takve i duge bolesti. I ja od tada, od te no6i,
U sijednju 1939. dala sam jednom ocu koji je odajavao - vjeru i imam upalu porebrice (pleuritu).
k6erku. Bio je to mladi otac veoma njeZne k6erkice od l4 mjeseci. Takoder pred koji dan mala, koja sada ima 5 godina, je do5la
Jedina k6erkica jer od onog malo sretnog sjedinjenja nisu se mogla posjetiti me i ja sam, ljube6i je, pomislila: "Vi5e si moja nego li
roditi druga djeca. Rotlena od malo zdravih roditelja, bila je veoma svoje majke, jer sam ti ja dala snaZniji Livot".
njeLna. Cvjeti6 veoma njeLne peteljke i nedostatne limfe. lpak je Mnogi bi rekli: "Kakve lidel Zar nije imala dosta bolesti na
bila cement tog ne sretnog sjedinjenja, koje je udinjeno joS manje sebi?" Ah! imala sam ih i viSe nego dosta! Ali Sto udiniti da se
sretnim zbog protivljenja sve rodbine. sprijedi jedno odajanje? Nisarn imala drugo nego da se sama
Ova sitna djevojdica se te5ko razboli podetkom 1939. Bolest, prikaZem da bih isprosila ozdravljenje. I to sam udinila. I presretna
jedan oblik plu6ne zarazer izrodio se u plu6nu gangrenu. Malo sam Sto sam to udinila.
stvorenje je bilo na umoru. Jedan mjesec bolesti je iscrpio njezine
njeLne snage. (Zrtua ljwbavi)
Jedne vederi, osudena ve6 od lijednika i
profesora, siroma5ni
andeldid doista je bio pri kraju Livota. U no6i je trebala umrijeti. Ima herojskih stvorenja koja se prikazuju da spase iz distili5ta
Otac, odajan, dode k meni uzeti ne5to vate i ne znam Sto jo5. Bila je du5e koje tamo ispa5tajr. Citula sam o drugirna, joS herojskijima,
nedjelja naveder i ljekarne su bile zatvorene osim one u via Reggia. koje kaZu u zanosu ljubavi: "Gospodine, samo da i u paklu bude
Taj siroma5ni otac se nije htio udaljiti od svojeg stvorenja koje je netko tko te ljubi, prihvatila bih da idem tamo, samo da mi tvoja
umiralo. Doista je bio odajan. Molio je, dao je zapaliti svjetla na ljubav ostane medu tim patnjama". To su giganti duhovnog
oltarima, poslao milostinju u ne znam koja sveti5ta. Sada, pred herojstva. Ja sam pak siroma5ni cvijet i ne mogu udiniti toliko. I
beskorisno56u svojih molitava, pred svojom malenom u agoniji, eto radim, dok sam na zemlji, spa5avaju6i du5e brade. Na teret
osjetio je da mu umire vjera u njegovu srcu. mojih boli njirna kupujem pravi Zivot.Islatko je misliti kako su po
To je stra5an das u kojemu se govori: "Beskorisno je moliti!" mojoj Zrtvi spa5ene druge du5e...
To treba iskusiti, da se to moZe shvatiti. Ja sam to iskusila. Znam Skrivena Zrtvo, darovanabez nade da 6e se imati korist, kako li
Sto znadi ne nadati se viie. To je takva strahota da bih zato da si draga! Kada se obznane djela pravednika, kakvo li 6e dudenje
sprijedirn da du5e to doZive rado dala svoj Zivot. biti kod onih kojirna sam ja udinila dobro, a koji su daleko od toga
Te vederi, po5to je oti5ao taj otac kojemu sam rekla rijedi da znajt da sam ja bila izvor njihove sada5nje radosti!
utjehe koje ni5ta nije potvrdivalo, jer je malo stvorenje bilo na toj Ja umirem. Umirem takoder i zbog toga. Ali, Sto za to? Ja sam
todki od koje se ne vra6a natrag, htjela sam spasiti jednu du5u od puna rnana. Ali, Sto za to? Nekada je bilo jo5 gore. Pa, Sto za to?
duhovne smrti. Nije li odajanje smrt du5e? I te kakva smrt!!! Ljubav pokriva mno5tvo grijeha. A ima li ve6e ljubavi prema
446 M. Valtorta, Autobiogrffi a M. Valtorta, Autobiogrffia 447
bliZnjemu od te da se za njega dade Zivot, ne sarno da mu se ljubim". Stavljam svoja usta na njegovo Srce i dajem mu poljubac.
zadobije sjedinjenje s Bogom, nego takoder da ga se ozdravi od Stavljam svoje ruke oko njegova Tijela i grlim ga.
njegovih moralnih bolova i od fizidkih bolesti? Stojim dakle s Ah! Ja znam dobro zaBto toliko trpim ovih dana.Za to sam ga
povjerenjem u ovaj potpuni oprost koji pokriva mno5tvo grijeha i ja molila, pred osam dana! Znam za5to trpim. Znam za5to je on
koji 6e pokriti i moje. tako nijem i hladan. To je potrebno te udini da trpim toliko da se
Ljubav u sada5njem vremenu, koju ja vrSim, komadi6 po vi5e ne moZe. Da nije tako, sve ostalo ne bi bila prava patnja,
kornadi6, a da ne mislim ni na Sto Sto bi bilo egoistidno apsolutna patnja kakva je potrebna ovoga stra5noga 6asa za nas
sradunavanje nego samo gledaju6i na mojega Boga, ne6e biti ni5ta Talijane. Otkako sam razumjela da se je pribliZavao sada5nji rat, to
prema ljubavi koja 6e me uroniti u blaZenstvo promatranja svetog jest pred mnogo godina, radila sam da bih isprosila od Boga da u
Raja. Tada 6u posjedovati samu Ljubav. I tko 6e biti bogatiji i njegovim stra5nim i uZasnim tjeskobama rat ne ubije mnoge duSe.
sretniji od mene? Siroma5ice Marije. Marije koja gladuje za Tjelesa naZalost u ratu umiru. To je neizbjeZno. Ali za sve
ljubavlju. Marija koja prosi njeZnost, postat 6e gospodarica sarnih borce odredene da umru sami iskrvavljeni na ratnim poljima, koji
bogatstava svojega Kralja, zasitit 6e se Tobom, moja boZanska uzalud zazivaju pomo6, ali za sve zatvorene u podmornici koja ne
Ljepoto, i tvoja boZanska ljubav 6e joj nagraditi svu njezinu moLe iziti na povr5inu, ali za sve brodolomce koji su se priljubili
zemaljsku bijedu. uz plutajudi komad Sto ga struja nosi, ali za sve boluju6e u
Prolazim dane napu5tenosti. Upravo sam u tjednu Muke. Bog bolnicama dije tijelo malo pomalo umire u stra5nim gangrenama i
ho6e udiniti da pijem njegovu Zalost onih dana koji su prethodili uZasnim osaka6enjima, ali za sve li5ene ruku i odiju - Sto su
njegovoj patnji. I toliko trpim da sam slomljena u moralnom i najstra5nija saka6enja, posebno prvo koje dini daje dovjek predmet
fizidkom vidu. Samo duSa ma5e krilima uzdlLu1i se iznad svih na milost i nemilost drugome - ali za sve zatvorenike koji su u
Zalosti i ljudskih brutalnosti i sjedinjuje se s Bogom. Pa makar se poniZavaju6em i5dekivanju u jednom koncentracionom logoru, ali
Bog ne daje osjetno osjetiti - to je jedan od onih satova boli koji za sve majke koje ne znaju kako je umro njihov sin, ali za sye Lone
dolazi od otsutnosti osjetne prisutnosti BoZje o kojoj sam Vam koje se vi5e ne snalaze bez svoga muZa, ali za sye sirote koje viSe
govorila - ja sjedinjujem svoje sile i bacam ih, sama, prema Njemu. nemaju svoga oca, ali za sve civilne osobe pod zrakoplovnom
Izgledam kao jedan od onih slakova, koji se radaju kraj olujom koja uni5tava ku6e i posjede, ali za sve nevine koji ve6 od
brbljavih potoka i koji, gotovo no5eni vjetrom, grle tanku stabljiku svojeg djetinjstva gledaju pakao ovih dasova, za sva, sva odajanja
jedne trstike u bari ili trnovitu stabljiku mladog bagrema, i stalno koja rat uzrokuje i podrLava, ja sam nastavila raditi, trpjeti i
se napinju6i, uvijek bacaju6i sve vi5e stabljiku tanku kao nit svile, prikazivati - jer je to moj posao - da odajanje ne uni5ti srca i ne
uspijevaju dosegnuti vrhunac, i odatle siju miomiris, s laganim ubije ih svojim otrovom.
da5icama blago dodirujudi stabljiku koja ih nosi i koju tako grle Ne. Da nije bilo drugoga do samo ovoga, nisam mogla, ne
svim svojim silama. I ja takoder, obavljaju6i trajne dine vjere i mogu pobolj5ati svoje stanje ili ozdraviti. U mukama sam upravo
ljubavi na tolikim uzlaznim pistama, rekla bih tako, uspinjem se zbog ovoga cilja i vi5e nego ikada u tome trebam ostati. Posebno
potpuno sama da se svojim viticama privijem uz svojega Boga. sada, posebno ovoga iasa.
Nije vaZno, ako izgleda da on Suti, ako izgleda da je strog kao Rekla sam Vam danas kako, uostalom, u mojem tamnom
kamen? NiSta me ne zanima. Ja govorim i kaZem mu sve Sto On zatvoru - jer kada sam u ovakvim vremenima, nalazim se zaista u
meni govori u satovima dasovima radosti; govorim mu: "Ja te sasvim tamnom prostoru - dobri Isus uvijek pu5ta da probije koja
zraka sunca.
448 M. Valtorta, Autobiogrffia M. Valtorta, Autobiogrffia 449
U nedjelju je na moju oluju si5ao kor mornara da me smiri i Ja veoma volim trnje. Ne znam da li ste zapazrli grandicu trnja
donese mi mir sa svojom pjesmom: "Zvijezdo mora...". Ne moZete koja se isprepli6e s maslinom, na dnu mojeg kreveta. Tolike stvari
vjerovati koliko mi je povjerenja donijela ta pjesma. Rastrgala mi mi govori ta ogoljela grandica, s dugim, o5trim trnjem. Govori mi o
je tamni horizont koji sam gledala zaplakanim odima i pokazala mi Isusovu delu izbodenom slidnim trnjem. Govori mi o potrebi boli
nebo i u nebu Mariju, Zvijezdljutarnju, Zvijezdt mora, Onu koja koja kao trn bode du5u... Toliko stvari mi govori ta trnovita
svojim smije5kom moZe uljep5ati svaku i najtvrdu stvar i svojom grandica! Kada bih bila svoja gospodarica Leljela bih da me ovako
Zeljom sve zadobiti od Boga. Pjevali su ti na5i mornari o moru s sloZe u grobu, u i5dekivanju uskrsnu6a: duga bijela ili pepeljasta
tolikom staloZenom vjerom. Izgledalo mi je da su se sami'antleli haljina, pojas u struku, noge bose, gole, truova kruna na glavi, kriZ
sjedinili s korom da slave Mariju i da uliju nadu i mir u mene. s Raspetim u ruci. Bila sam jedna pokorrrica, franjevka i
Dostatna je sitnica da oja1a srce koje se pognulo pod lavinom zaljubljena u raspetog Spasitelja. Kakvo ljep5e dotjerivanje od
sje6anja i koje se pla5i pred perspektivom novih moralnih boli... ovoga da se moZe spavati posljednji san?
VaZno je ne htjeti odbiti obol koji nam dolazi od svih stvari i koji AIi ne6u mo6i vidjeti kako ovaj moj san postaje stvarnost. Pa
Bog dopu5ta da nam ga stvari daju. To su sitne milosti, ali su dobro: strpljenje. Kako sam u boli imala i irnam sve sakramente -
uvijek "milosti". I ne smije se odbiti nijedna milost, ni najmanja, jer bol je trajno kr5tenje, jest trajna pokora, jest zajedni5tvo s
koju nam Gospodin udjeljuje. Bila bi to oholost, a oholost je uzrok mojim Kraljem, jest potvrda u njegovoj nauci, jest Zenidba s
da se Bog od nas udalji. Ja uvijek sve primam s rado56u. Ponizno Kristom, jest sve6eni5tvo u korist bra6e, jest pornazanje koje Eisti
priznajem da sam siroma5na hodulja (Stula, d. drveni nastavak za osjetila - tako 6u u boli imati trnje koje 6e mi drugi uskratiti za
nogu do koljena - op. prev.), potrebna tisu6u pomo6i da bih stajala zadnju krunu. A u nebu to 6e trnje procvjetati urulama.
uspravna i na svaku, i mikroskopsku pomo6, kaLem: "Hvala, Mnogo toga bi bilo da se jo5 kaZe o ovom periodu koji ide od
Gospodine". 1935., od odeve smrti, do 1940. Ali onda ne6u nikako ni zavr5iti.
Uostalom, u mojoj ulozi ljubidice nemam potrebu potoka vode Stoga 6u ih ukratko spomenuti.
da se tzdrLim na Zivotu. Dostatne su mi nezapaZljive kapljice rose.
Samo da ih ja znam sakupiti u moj cvjetni vjendi6, uspravljena kao (Teike napasti)
daSica prema nebu. Kada bih htjela samo velike milosti, postala bih
nesposobna da primim i malene. Trebam ponizno moliti sve, S moje strane trajna patnja zbog trajnog napredovanja bolesti i
priznavaju6i svoje niita i tada, hranjena najmanjim milostima, koje zbog trajnog rasta napastovanja kojima nisam uvijek odolijevala.
mi se darivaju iz minute u minutu, opskrbljena s tisu6u kanala koji Tijelo je teret koji pribija dolje a du5a je kao leptir, proboden
svi izviru iz lju,bazne Vol.je BoZje, postajem sposobna posti6i i okrutnom rukom i pribijen tz zemlju, te lupa, lupa krilima, u
velike milosti za sebe i za svoju bra6u. odredenim dasovima, ali ne moZe poletjeti.
Ljubav, poniznost, Lrtua. To je moje omiljelo oruLje. Ljubav Ali kada duh ne pristaje, nego osjeta odbojnost prema grijehu
koja daje svaki Zar. Poniznost koja spredava dimove oholosti koji a ovaj ipak pobjetluje, jer senzualnost praroditelja, usprkos svim
potamnjuju. Zrtvakoja disti i savija. Ne rastu li i ne cvatu li tu, pod kr5tenjima, uvijek se u nama vrpolji kao presjedena zmrja, ima li u
Zivicom o5trog gloga, najljepSe i najmirisnije ljubidice? Hrane se tome pravog grijeha? Koliko neizmjerljivog treba uradunati u pad
dapade od soka palih listova s tog o5trog grma i trunu na zemlji, a jedne duie! Evo za5to je te5ko suditi i dobro je od toga se duvati,
trnje tvori iznad njih splet Zaoka Sto ih Stiti od ljetnih krupa i od kad god je to mogu6e.
smrznutog zimskog inja.
450 M. Valto rta, Auto b io g rafij a M. Valtorta, Autobiogrffia 451
Koliko li sam plakala nad svojom slabo56u koja mi nije uvijek da se smatramo savr5enima, mi jadni ljudi, koje se desto dasti i
dopuitala da odbacim zov sjetila! Kaznila sam sebe, sebi sam hvali, s pravom i s nepravom, slidni u svemu Farizeju koji je stajao
prigovarala, uEinila sam tisu6u obe6anja, molila sam Boga i ljude uspravan uz Hramski oltar, i sam sebi davao svjedodZbu
da imaju smilovanja sa mnom... Ali stra5an das napastovanja savr5enosti. Ah! bolje je, mnogo bolje priznati ono Sto jesmo, pa
morala sam Zivjeti u svom njegovom trajanju i s takvim makar i pretjerati u podcjenjivanju sebe i s ulaza u Hram, uronjeni
napadajima da, kada ne bih izi5la kao pobjednica, ostajala sam kao u svoj prah od kojega smo sazdani, izvikivati Bogu na5e kajanje,
jedna krpa. priznavanje svojih grijeha. Ako se takoder i mi ne usudujemo
Sa strane lijednika nije bilo ni5ta 6ime bi otupili isprevrnutost uzdignuti odi, jer smo poni5teni uvidaju6i svoju animalnost, bit 6e
prouzrodenu od te bolesti. Sa strane sve6enika, gotovo apsolutna Gospodin koji 6e si6i sa svojega prijestolja da nas digne, privine uz
odsutnost duhovnih pomo6i. S mirnom isprikom da"ja ne trcbam svoje srce, da obri5e na5e suze, da opere na5e prljav5tine i, drLe(,i
pomodi", ostavljalo me se bez pridesti. lmala sam Sto iznijeti o nas dvrsto uz Sebe, da nas uvede u svoje prebivaliSte. "Tko se
mome stanju ! Ali to je bilo kao da sam rekla svojem vrapdi6u. ponizuje, bit 6e uzviSen".
Jedan smije5ak, jedan "ne misli nato", i bila sam posluZena. A ja Tre6a korisna stvar proizvedena od moga pomanjkanja jest da
sam se borila s nevoljama jedne borbe koja bi, kada bi se vidjela, mi je to dalo jedno oruZje za pobjedu. Sveta KatarinakaLe: "Treba
prouzrodila strah... Sa strane BoZje sam bila usliSana u svemu, se oboruZati na5om sjetilno56u". Duboka rijed o kojoj treba mnogo
oslm u ovome... razmiSljati.
Ah! trpjela sam na takav nadin da, sada kada sam mnogo Sjetilnost je u dovjeku uvijek Liva, i onda kada je skrivena.
napredovala na mojem putu, ako pogledam natrag na one okuke Onda od ovog tereta, koji ne moZemo izvaditi iz sebe, udinimo
pune provalija i sik6u6ih zmija, jo5 mehvata jeza. Stra5no je, znate jedno sredstvo slave umjesto poraza. Treba imati strpljivosti
li?, osjetiti se sjedinjena sa svojim Spasiteijem i nikada mu ne htjeti takoder i s nama samima, dapade nadasve s nalna samima i
nanijeti bol jer je On Sav moj, i u isto vrijeme osjetiti tjelesinu koja upravljati, s duhom koji je napravljen od svjetla, materiju koja je
se tako protivi svakom zakonu iLeljiodozgor! Toje da poludi5! napravljena od tame, uzdignuti pomo6u duha, koji je sposoban za
Ali, sada kada je pro5lo, barem se nadam, sada razumijem da let, materiju koja teZi da padne na zemlju. To treba diniti a da se
taj stra5ni period nije bio bez koristi. nikada ne umorimo. Podnositi sebe a da se ne prepla5imo. Gledati
Kao prvo, prijedio me je i prijedi me da se uzoholim. Ako li mi Uditelja koji nas podnosi i ne umara se da nas lijedi svaki put kada
oholost Adamovih sinova, koja se uvijek ponovno rada, pokuSava se ranimo.
Sapnuti da sam "ne5to" pred odima BoZjim zbog dobra Sto sam Podnositi same sebe ne znadi pristati uz to. Posve suprotno!
udinila, uvijek Zivo sje6anje na moje slabosti drLt me nisko u Zradi:. paZljivo bdjeti nad sobom, neumorno upravljati sobom
procjenjivanju same sebe i daje mi nadina da spoznam da nisam drLe1i kao polarnu zvijezilt BoZje svjetlo. Ako nam oblaci koji put
"neSto", nego da sam "bijeda". Bijeda koja zasluZuj e prezir ali koju pokriju to svjetlo i mi skrenemo izvan puta, netom se vrati vedrina
samo Isusova dobrota, koji je do5ao spasiti grje5nike, moZe ljubiti. pogledati ponovno gore i staviti se na pravi put bez klonulosti i bez
Evo za5to sam prisutna pred BoZjim odima: jer On treba izvr5iti nestrpljivosti. Tako dine i moreplovci i zrakoplovci da spase brod
dudo milosrtla da me uzljubi i da me udini dostojnom svojega Raja. ili zrakoplov koji su im povjereni, a s njime i svoj Zivot. Zar mine
Na drugom mjestu, moje slabosti su mi posluZile da vr5im bismo trebali isto udiniti za mnogo vrjedniju stvar, koja nije od
ljubav prema tolikim drugim stvorenjima grje5nim, slabim, koja ne drva, od mehanizama i propadljivog tijela, kakva je na5a du5a?
mogu osuditi jer sam kao i oni: slaba i grje5na. Toliko smo skloni
Stavili smo pod noge sjetilnost i osje6amo se sigurni i radosni tonjenja izmedu vala ivala tako da brodolom izgleda siguran kao i
da smo je pobijedili... za koji das se rastresemo i evo je tu iznova, srnft- Pobijedit 6e onaj koji ne izgubi vjeru".
kao oni automatski davoldi6i koji iskadu iz dudovi5nih kutija (za Sto se mene tide, zatinr, slaba5na po naravi ijoS viSe oslabljena
djecu). Tada opet ispodetka na posao. Uhvatimo ovo 6udovi5te sa od raTnih bolesti, vi5e nego ikada Zelim biti ponizan cvijet koji Siri
sedam glava i dolje s njim! To je titanski posao po snazi koju miomiris umirudi na stepenicama BoZjeg prijestolja.
zahtijeva, i vrlo precizan kao posao zlatara u isto vrijeme. Ali Cvijet ne malak5e ako ga zao vjetar ne baci u prah, ako ga
koliku zaslugu 6e nam pribaviti. stra5an povodanj ne poprska kaljuZom, ako ga jedan ljigav puZ ne
"Tko se re bori, taj ne pobjeduje", kaZe jo5 Sijenska oslini. Pouzdano odekuje da ga rosa opere, sunce osu5i, blagi
mistidarka, kod koje izgleda da odjekuje sa Zenskom ljupko56u povjetarac podigne i udini da se talasa kao kadionik pun miomirisa.
muZevni glas Pavla izTarza: "Bij dobru bitku... Budi atlet koji se Pa i onda ako ga neka nerazborita znatiLelja potakne da nakloni
bori u areni..."73. Da je sjetilnost u nama mrtva, koliko li bi manje stabljiku prema zemlji, koja bi trebala teZiti jedino prema suncu,
imali prigode za pobjedu! Stoga kaZimo, makar u napadima ove poslije se jo5 bolje uspravi nego li ranije, zbunjen uvijek od lude
neukrotive nakaze: "Hvala, Gospodine, za ovu ku5nju. Ali mi Lelje da poljubi zernlju, on koji je stvoren za poljupce sLrnca i distih
pomozi da ne propadnem!" rosa. Samo cvjetovi iz staklenika mogu misliti da ne poznaju neke
Nije svima dano da budu razapeti sa Spasiteljem. Ali je svima stvarnosti Llota. Ali rnaleni cvjetovi u Sumi iuz njezinu ivicu, ne
dano da razapnu "svoje tijelo s njegovim manama i njegovim mogu traZiti toliko.
strastima"Ta da budu Kristovi koji je pobijedio poZucle i otkupio Veliki cvjetovi staklenika, dragocjeni cvjetovi, duvani u zaStiti
tijelo. Ne mogu biti svi mudeni od tirana. Ali koji je tiran ve6i tiran od svake zemaljske nepogode, za mer.e su oni predodredenici
od na5ega poZudnog tljela? Stoga sam sigurna da ne samo kojirna dobri Bog besplatno daje sve darove da ostanu disti, nevini,
Zrtvovanima od progonitelja pripada palma mudeniStva, nego sveti. Sav njihov Zivot, po sklopu dogadaja predodrettenih od
takoder i onirla koji su sami sebe mudili da u sebi samima uni5te Boga, tede zanjlh kao medu netaknutim i nepovredivim zidovima
sjetilnost i da ispovjede svoju ljubaznu poslu5nost Gospodnjem jednog nristidnog tornja protiv kojega svijet beskorisno Salje svoje
zakonu. juriSne dete, protiv kojega beskorisno urniru pjesme sirena i iluzije
Stoga kaZern sama sebi kao i napastovanima koji mi se zavodljivosti. Stvorenja posebnog soja, dija uzvi5ena i savr5ena
povjeravaju da ih vodim: "Ne smijemo klonuti nikada ako vidimo pramajka jest Marija, ona jesu i nisu od ove zemlje na kojoj Zive,
da se uvijek vra6amo na polaznu todku. Zar se utopljenik ne bori da tako kaZemo, jer su podrLana od andeoskih deta koje ih drZe
moZda do zadnjih snaga da dohvati spasenjsku obalu? Mi smo iznad na5ega blata. Potrebna su takoder i ona da uvjere ljude u
utopljenici na milost i nemilost vjetrova i velikih valova. NaSa opstojnost andela i u na5e nebesko podrijetlo.
ljudska narav nas baca posred pravog razbje5njelog oceana. Mi Ali maleni cvjetovi su odvaZne du5e koje se od dasa do dasa
bore6i se protiv velikih valova, vrtloga, grebena, dvrsto se drLeti moraju boriti protiv svih Zivotnih zasjeda, clru5tva, tijela. To su
protiv struja zrakai vode, trebamo napredovati prema luci... Nismo samotnidke du5e za koje se nitko ne brine i koje moraju sve sarne
po5tedeni od udaraca protiv skrivenih grebena, nismo po5tedeni od diniti. Mnogo toga 6e znati ovi sitni cvjetidi, mnogo toga Sto ne
znaju oni dragocjeni cvjetovi iz staklenika. Mnogo toga ce znati i
trpjet 6e od vjetra, od [eda, od nesnosne vru6ine, od inja, od
73
I Korin6anrma9,24-27;1 Timoteju 6, 12. gaLenja nogu, od stada koja ih brste...
]a
Gala(anima5,24.
Ali neka se utje3e maleni odvaLni cvjeti6i na poljima i na Jedino, poslije pridesti, sam osjetila kako jedna vena mira raste
padinama. Oni su doista "djeca BoLia". On sam ih sije, On ih u meni. Jedna vena,jer su druge uvijek bile Zive i aktivne. Nemiri
zalljeva, On ih ogrijeva, On im se divi, On ih bere za svoju radost. ovih dana su namre5kali povr5inu ali nisu izmijenili moju dubinu
Ljudi niti ne zapaLaju da hodaju po njihovoj mirisnoj svili. Ljudi su gdje je BoZji mir. Ali sada je jedan novi kanal mira do5ao zasladiti
tako gluhi za BoLja dudesna djela! Ali Bog vidi te ponizne cvjeti6e moje gorke vode. ViSe nego li osladiti, smiriti ih.
koje je On posijao po stazama svijeta i koji su procvjetali i Ne radi se o drugome, nego da stojim ovdje, na kriZu i u tami...
nastavljaju cvjetati iz ljubavi prema Njemu, da razvesele Njega To je sluZba lrtava. Ovo stajanje u tami nije bez cilja. Nosi svjetlo
samoga, ne brinu6i se za drugo. I za njlh postoji posebno mjesto u onome koji je li5en BoZje zrake. Molitizaotogakoji ne moli. Koje
nebu. To 6e biti gredica poniznih. Ali tko je glava poniznih? Krist, poslanje nas moZe vi5e od ovoga udiniti slidnima Isusu i Mariji, diji
koji je rekao da budemo blagi i ponizni kao On. Zivot je bio samo rnolitva? Moliti kada smo u Laru, moliti kada
Neka se utje5e maleni cvjeti6i. Pod lsusovim nogama, kuda je osjetni Lar padne, moliti samo s jednom rijedi kada smo, zbog
iSao Palestinom, i sve do podnoZja kriZa bili su tu ponizni cvjeti6i bolesti ili nekog drugog razToga, nesposobni moliti dugo. Moliti s
koji su Sirili rqiomiris ljube6i Gospodina. Od kolijevke do groba na jednostavnim uzdahom, s jednim pogledom upravljenim prema
njima je podivao Isusov pogled. Oni su primili njeZnosti njegovih nebu, moliti s na5im grdevima...
djedjih rudica, hvalospjev njegove boZanske rijedi, plad njegovo Gledam svojega Isusa koji je dostignuo vrhunac molitve kada
srca u agoniji izmedu maslina, krv koja je kapala iz njegovih udova je bio uzdignut na kriL. I u ovim mojim satovima Getsemanija, u
obje5enih nakrii. kojima sam tako sama i zgaLena od te osamljenosti, imitiram
Stogaje dovoljno da znaju htjeti ostati ponizni cvjeti6i i uvijek molitvenu Sutnju Spasitelja... Mole6a Sutnja koja je hitnija od svih
6e biti izabranici BoZji. Dosta je da znaju htjeti stajati uz kolijevku mehanidkih i dugih molitava, redenih s rastresenom duSom.
djeteta Isusa, uz njegov pu! dosta je da ho6e biti jastuk za njegovu Gledam Isusa na kriZu. On je preda mnom. Visok, bijel, vitak,
bolnu glavu i da skupljaju suze njegovih odiju, dosta da ho6e problijedio od udaraca i agonije. Osjeda da ga gledam i diZe glavu
nadasve ostati na podnoZju njegova kriLa i skupljati onu Krv koja naklonjenu na grudima pod njegovom iskrvavljenom krunom.
sve otkupljuje, da budu sigurni da ne6e poginuti. Zivjet 6e ovdje Gleda me. Gledam ga. Na5i pogledi se susredu kroz veo plada. On
dolje 5ire6i miomiris za Njega. Zivjet 6e gore, Ijep5i, uvijek 5ire6i me udi moliti u tim dasovima muke, ispa5tanja. I sve udim
miomiris za Njega. gledaju6i Njega.
Vi ste me jutros vidjeli da pladem. One suze su prouzrodene Slijedim njegov pogled koji se okre6e naokolo, na svijet. Jedan
zbog mnogih stvari. Prije svega, tu je apsolutna odsutnost BoZje pogled beskrajnog suosje6anja za sve ljudske bijede. Slijedim
prisutnosti. njegov pogled koji, po5toje sabrao kao sveZanj prizor svih ljudskih
Kada se osje6am sama, sve poprima tako tuZnu i pla5ljivu boju nevolja, uzdrLe se na nebo i prikazuje ih, s onim svojim
da mi dolazi da pladem. To su satovi Getsemanija,.. i ne treba se jedinstvenim pogledom ljubavi, prinosi ih ljubavi Oca da im
duditi ako su rjetli. Ima tako malo kr56ana koji Zele stajati s pritekne u pomo6... Du5e-Zrlve trebaju tako Livjeti. Prosipati
Kristom u Getsemaniju da mole i ispa5taju za grje5nike! Ti satovi ljubav, skupljati bol, prikazivati ljubav i bol da se postigne
su najzasluZniji i najbolniji. Mnogo, mnogo vi5e od svlh ostalih. milos.rde. I nijerni razgovor pogleda se nastavlja.
Niti se ne nalaze rijedi da ih se opiSe. Trpi se do te todke da "Zedam za duSama!"
postane5 lud. ViSe se ne zna ni5ta diniti do trpjeti i ljubiti i govoriti "l,edamza Tobom!"
Gospodinu: "Ja te ljubim!"
M. V alt o rta, Autobio grafij a M. Valt o rt a, Aut o bio g rafij a
"Kada prode ovaj sat, do6i 6u. Sada treba da ostane5 sama.
Zadovolji se time da te gledam i da sam ti Uditelj".
"Isuse, ja sam sama".
"I ja sam takoder sam. DuSe me ne ljube". 1940.-1942.
"Isuse, zbunjenost poku5ava da me potopi". Crux sancta sit mihi lux.
"Ne boj se. Ona ne6e nadvladati". (Kriiu sveti, budi mi svjetlo!)
"Izgleda mi da sam odijeljena od Vas".
"Ne. Ako se na5 Otac povukao u dubinu neba, Ja sam ti blizu i
Ljubav, Tjelitelj, Siri svoja krila nad tobom. Promisli, stvorenje, da
Godina 1940., rodena u svijetu ve6 iskrvavljenomr za mene je
na5 Otac, kaLem na5 jer sarn ti Brat, sebi nanosi silu da te ne
zapo dela veoma Zalosno.
privine na srce. Jednog dana 6eS znati. koliko je vrijedila ova tvoja
Koliko god sam todno predvidjela ono Sto se sada dogadalo,
patnja... Gledaj prema dolje: vidiS mno5tvo jadnika koje treba Lrtve
ipak gledati kako se ono stvarno dogatla, bilo mi je uzrokom
paljenice da bi bilo spa5eno. Gledaj na nebo i vidi kazne koje
mnogih bolova. lzmedu ostalog, i da ne budem orao, ili diplomata,
zaustavlja jedan din ljubavi. I smije5i se, sestro moja, siromaina
ili strateg, znala sam prema demu idemo rni Talijani i kakye
sestro moja. Ono Sto ti moZe5 udiniti nije ni andelima dopuiteno.
posljedice 6e do6i za ovu na5u jadnu ltaliju.
Ti, koja se Zrtvuje5, klanjaS se i ispa5ta5. Antleli se samo klanjaju".
Toliko sam molila, i to godinama, da postignem mir. Ne mogu
"Bojim se da ne znam dobro vr5iti svoj zadatak..."
sebi prigovoriti da nisam udinila sve Sto je bilo mogu6e,
"Moja neizmjerna zasluga nadoknaduje tvoje nesavr5enosti. Ne sjedinjuju6i svoje ni5ta sa zaslugama drugih du5a izabranih vi5e od
traZim od tebe, malena hostijo, da budes savr5ena. Molim samo da
moje, da Europa i posebno mi Talijani budemo poltedeni od,bida
traZi5 da budel to Sto je vi5e mogu6e". jednoga novoga rata. Molila sam, plakala, upravo sam se zasitila
"Jesi li zadovoljan, Isuse?" tugom. Za tzvrat se je prema meni postupalo, kao i obidno, kao
"Zadovoljan sarn, Marijo. Tvoje nastojanje briSe moj plad" prema ludakinji. Kada je izgledalo da je sve ve6 odludeno za rat,
evo jednog mira... i ja sam podvostrudila molitve da bi taj rnir bio
I onda? I onda Sto re6i? "Ode, oslobodi me od ovoga dasa,,? traJan.
"Ali ja sarn do5la upravo radi ovoga dasa'/5. Ne preostaje mi stoga Tako sve do podetka kolovoza 1939. Dana t2 kolovoza -
nego da gaLivim u svoj njegovoj o5trini.
sje6am se todno da je bio blagdan sv. Klare jedno pred-
Jutros, po5to sam molila, na svoj nadin, dula sam neki glas koji
upozorenje meje upozorilo daje do5ao stra5an das.
mi govori: "Budi sigurna. Tvoje Lelje nete ostati bez ostvarenja,,. Tada sam imala u Poljskoj jednu od mojih kierkica iz
Pomislila sam na Presv. Mariju dije Zalosti danas slavimo. I ona je je
Katolidke akcije, koja sve do tamo oti5la da bi zaradila kruh za
takoder vidjela kako se ostvaruju njezine Lelje, ali je prije toga je ljubila i sada je jo5 mnogo ljubim,
sebe i za svoju majku. Ja sam
morala trpjeti... Pouzdajem se u Tebe, koja si mi Majka i Kraljica, i je pred godinu
premda mi dana od nje do5la jedna velika bol.
Zelim rnisliti da mi je ono jutarnje Saptanje do5lo od Tebe, Majko
Poznavala sam to preZivo srce i tu pamet koja se dala zanijeti vi5e
Isusova, Majko na5a.
nego li sama njezina majka. Shva6ala sam da je laki plijen bilo
koga tko zna s njom ophoditi i zavarali je da joj moZe pruZiti ne5to
Sto joj njezina obitelj ne daje: to jest pravednu i inteligentnu ljubav.
ls
lvan 12,21. Makar sam bila bolesna i zatvorena u ku6u, uvijek sam bdjela nad
458 M. Valtorta, Autobiogrffi a Autobiogrffia
M. Valtorta, 459
njom i jedan put sam uspjela da je spasim... Ah! za nju sam znala svoje kr56anske duZnosti. Ali, kaZimo i to takoder, kaZimo s
upozoriti i sve6enike koji su... spavali, a bio je sludaj da treba biti bolom, da je mnogo puta krivnja na sluZbenicima koji su
veoma na oprezu nad ovdicom kojoj prijeti propast... Poslije je postavljeni da sluZe tim siroma5nim duSama, koje mogu biti
otiSla u Poljsku. Ali je ja nisam gubila s vida. gubave koliko se ho6e, ali upravo stoga ih treba lijediti.
Dana 12. kolovoza je bio tako Zuran "glas" koji mi je govorio: Konadno, taj dovjek je tako umro. I nadajrno se da se njegova
"KaZi joj da se odmah vrati". Napisala sam joj pismo. To je bilo du5a u zadnji das obratila Bogu, sama od sebe.
zadnje pismo koje je pre5lo granicu, kao i vlak s kojim se je vratila Ispovijedam Vam da sam ostala tako oneraspoloZena da, koliko
ta moja k6erkica, bio je posljednji vlak koji je iziSao iz nesretne god sam protivna tome da se obratim drugim Lupama, tada sam
Poljske. Tada, kada je stvarno zapo(rcla oluja, zbog koje sam toliko podela razrni5ljati da bi bilo dobro da drugdje potraZim jednog
bila u tjeskobi, vi5e nisam plakala. sve6enika da ne idem tako Sepaju6i dalje u primanju sakramenata. I
Tako mi se uvijek dogodi. U dasu kada pred stvarnoitu to sam takoder i otvoreno rekla, jer smatram da ni5ta ne smije
odajavaju najsljeplji optimisti, ja vi5e ne odajavam. Taj sam das ve6 udiniti da pre5utimo istinu. U ovom sam veoma kao Katarina.
proZivjela unaprijed. Ulazim stoga u stvarnost s mnogo snage. Mislim da bih imala odvaZnosti re6i: "To ne valja", dak i
Osje6am svu Zalost vremena. Ali to me viSe ne uznemiruje jer sam Vrhovnom Sve6eniku. Mislim da svi moZemo pogrije5iti i stoga
ja sve to vidjela u jednom pred-videnju Sto je moja muka. Takoder treba svima biti drago da budemo upozoreni na svoju pogrje5ku.
i moje duboke Zalosti iz ovih dana, iz ove sedmice, to je zato jer Katkada rnoZe jedno dijete, jedna neuka osoba, jedan podloZnik
vidim veoma Zalosne budu6e dogadaje. pravo vidjeti gdje mi vidimo pogrje5no i svojom jasnom rijedi
Godina 1940. je dakle tako zapotela. Ve6 poprskana krvlju i moZe nas dovesti na pravi put. Ali moje rijedi nisu nidemu
pozivaju6i uvijek novu krv i uz to talijansku krv... Mnogi su se koristile. Ja sam uvijek ostala s gotovo nikakvim posluZivanjem
zavaravali s na5om "ne ratoborno56u". Ja ne. Udvostrudivala sam sakramenata, koje sam primala u razmaku dak od sto dana, poslije
molitve t Lrtve, ali ve6 sam to (inila zato da isprosirn za nas bezbroj nih poziv a. Amen !
milosrde u onim stra5nim ratnim prilikama koje sarn osje6ala Potakla me je takoder da traZim jednog aktivnog svedenika i
neizbjeLilna i ve6 odludenirna... bolest moje majke, koja je nastupila u prolje6e 1940. Jedan oblik
U sijednju je takotler umro suprug gospode Soldarelli. Bilo mi crijevne zaraze uzrokovan njezinim nastranostima u hranjenju i u
1e Lao te du5e koja tako odlazi Bogu: bez pomirenja poslije tolikih lijedenju njezinim vlastitim metodama. Ali su slijedila poboljSanja
pogre5aka. I poku5ala sam udiniti da bi se umiru6emu omogu6ilo i ponovna oboljenja uzrokovana novim hirovima u ishrani
susret sa sve6enikom. i,ena, zasljepljena ljubavlju, nije shva6ala da tvrdoglave rnajdice. I tako sam imala strahove, zabrinutosti, jade,
joj je suprug ve6 osutlen. Ali ja sam to znala. Dozvala sam stoga prigovaranja, ahl o njima 6u kasnije!!! Ja i Marta smo proSle pravi
jednog sveienika. Ne mogu zamisliti da se jedna du5a izgubi zbog pakao.
na5e krivnje. Ovaj sve6enik rni je obe6ao da 6e oti6i... ali nije Savjest mi je mirna jer znam da sam lijedila svoju majku tako
oti5ao. Provela sam mole6i ditavu posljednju r-rod Zivota tog da bolje nije moglo biti. Udinila sam sve da ima potrebne lijekove i
nesretnika... da li je to demu sluZilo? Samo Bog to zna. hranu. Kao obidno, nije mi bila zahvalna. Dapade, slu5aju6i nju,
lpak je bolno ustanoviti odredene sporosti u pomaganju nas dvije smo je zapustile. Sre6om postoje razhtili svjedoci koji
siroma5nim du5ama. Beskorisno je propovijedati, ako su mlaki znaju kako se postupalo. Lijednik, vide6i me desto u suzama iz
ponajprije oni koji propovijedaju. Koliko li treba moTiti za straha da je ne izgubim, govorio mi je: "Zahvalite Bogu! Kladim se
sve6enike!... Toliko puta se kritiztra du5e za5to nisu spremne vr5iti da 6e se VaSe stanje pobolj5ati, ako VaSa majka umre. Mislite na
460 M. Valtorta, Autobiogrqfija M. Valtorta, Autobiogrffia 461
sebe!" Ali, bila je moja majka. Ona je moja majka. Nije ni5ta ostalog pisao rni je jedan rodakT6 kojemu nisam pisala izravno jer
udinila da bi bila ljubljena. Naprotiv, sve je dinila tako da bi ubila i sam radije pisala rodakinjama. Medu Zenama se bolje razumije.
najotporniju ljubav. Ali ja je joS ljubim, uvijek je ljubim. Nitko je Taj dovjek je mnogo isku5an. Ostao je sirota bez majke od
ne ljubi, nego ja. Prije smo bili ja i otac, a sada sam ja sama. sedam godina, udovac u detrdesetoj i s dctvero djece od kojih je
Nemati vi5e niti minimum mira Sto sam ga prije imala, hraniti jedan umro 1935. u 21. godini Livota. Kada sam bila u Reggio
se jo5 gore od obidnog da bih mogla izdrlati s ono malo novca Sto Calabria imala sam priliku dobro upoznati tog dovjeka, dobrog i
mi ga je majka davala i nju hraniti izabranim mesom i kvalitetnim plemenitog srca, i boljelo me je Sto je njegova dobrota posve
vinima, rijetkirn vo6em i osvjeZuju6im napitcima, rnorati biti ljudska. Bez ikakve sjene vjere. Ali sarn ga opravdavala daje ved
uvijek napetih u5iju da no6u dujem da li se mide, jo5 vi5e nego bilo mnogo ako je ostao ljudski dobar, budu6i da je odrastao medu
obidno prirnati njezine prigovore i slu5ati uvijek kako prigovara mu5karcima,bezmajke koja bi ga naudila moliti, bez ikoga koji bi
Marti, tjeskoba da vidim kako je bolesna, sve su to bili toliki udarci mu govorio o Bogu, u ambijentu koji zacijelo nije bio prikladan za
po mojem, ve6 ranjenom, organizmu. duhovna uzdignu6a, kakavje hotel.
Moje stanje se od tada pogor5alo kako se nije pogor5alo u Zadudilo me je stoga njegovo pismo sve proZeto vjerom.
gotovo deset godina. Postojeiim bolestima pridruZile su se druge: Uodite da... budu6i da se je uhvatio u ko5tac s majkom, onda, kada
upala Livaca (neuritis) s grdevitim bolovima, tako jakim da sam smo bile njihove go56e, on nam vi5e nije pisao. Jedino povodom
molila lijednika da udini da umrem. Do5la sam dotle da sam smrti mojega oca je pisao majci. Ne znam Sto je pisao. Znam da se
namazala ditavo lice s tinkturom joda, veoma jakom, da bih je ona veorna zadudila nad religiozno56u Josipa i odgovorila mu
otupjela Zivac trigeminus (Zivac lica i vilica) koji rni je uzrokovao tako malo u svom tonu, te joj vi5e nikada nije pisao.
bolove za poludjeti. Bolove koje nisam mogla ublaZiti niti s Svojom lijepom otvoreno56u on mi je takoder u posljednje
kakvim analgetikom zbog stanja srca. Upali Liyaca se je pridruZio vrijeme izjavio da je morao pisati protiv svoje volje meni
pahimenengitis koji me je ukodio tako da sam bila kao "potaknutjednom nepoznatom silom", kaZe on, jer sam od sebe to
rnumificirana. Na najmanji pokret sam morala kridati. Bubrezi su nikada ne bi udinio, drLeti da sam s vremenom postala "slidna
se pokvarili i kronidna upala mokra6nog mjehura se je komplicirala svojoj majci i stoga suhoga srca i egoistidna", piSe on sam. Ja sam
s pielocistitisom Sto je kulminiralo u krvarenju bubrega i odgovorila zahvaljuju6i mu. I razumije se da sam tna znala
mokra6nog mjehura. Povedala se i upala trbuSne opne daju6i odgovoriti ne razodaravaju6i ga jer mi je ponovno odgovorio. I
fenomene crijevne zatvorenosti. Pove6ala se je i upala porebrice s tako tri puta od travnja do lipnja.
desne strane gdje su se oblikovale bolne priraslice. U veoma Zatim Sutnja sve do travnja 1941. Razdoblje kada mi je stiglo
hladnoj zimi god. 1940., za vrijeme Martine odsutnosti kroz jedno dugo njegovo pismo, uvijek, kako sam kaZe, potaknut da mi
nekoliko dana, budu6i da sam bilabez toplih fla5a i bez ikakvog ga napi5e od jedne nadljudske sile. U njemu mi se je oditovao kao
zagrljavanja,, doSlo rni je do pludne navale krvi (kongestije) koja se uvjereni spiritualist, koji to i na vani odituje.
je uvijek sve vi5e pove6avala u bezbrojnim ponovnim padovima Uvjeravam Vas da sam odskodila u krevetu. Spiritizarn,
koje sam od tada imala. Kakvo lijepo nabrajanje! AIi to je moje... spiritualizam, itd. itd. zamene su sve razliilti "babau" Vjerujem
stanje sluZenja...
U prolje6e 1940., kada je majka bila vi5e bolesna, pisala sam
razliditim rodacima da ih obavijestim o te5kom njezinom stanju. 'u Girsepp" Belfanti (1881.-1963.), rodak majke Marije Valtorte, kojega
smo ve6 sreli u poglavlju koje govori o boravku u Reggio Calabria, str...
Svi su mi odgovorili s dobrim i poticajnim rijedima. lzmedu l2l7 i sl4edece/ (prilagoditi/
462 M. Valtona, Autobiogrffia M. Valtorta, Autobiogrffi a
da me ni bombe ne6e pokrenuti. Ali ako bih morala duti ili vidjeti
ne5to spiritistidkog, udinila bih jedan skok poput skakavca i svrSila
nasred ulice ovakva kakva jesam.
Na das, po5to sam se zabavila s Martom, odludila sam da mu
ne6u ni odgovoriti. Zatim sam razrnislila o tom i uvidjela da to nije
ljubav. Njegovo pismo je, uostalom, bilo proZeto po5tivanjem
prema Bogu, jednim podlaganjem njegovoj Volji, Sto se te5ko
susre6e kod katolika praktikanata. lzmedu ostaloga mi je govorio -
odgovaraju6i u irne svoje sestre kojoj sam pisala o Padru Piju za
jednog unuka koji se bori u lstodnoj Africi - govorio mi je tako
dobro o ovom fratru i s tako dubokim po5tovanjem prema Crkvi te
se nisam osjetila da ga osudim.
Za rnene sve ima prednost pred nevjerom. Izrrealu
idolopoklonika i bezbo5ca uvijek radije imam idolopoklonika. pred
bezboZnikom se plaSim. Mislirn da onaj tko traLi Boga iskrenim
traZenjern lstine i Svjetla, s distom nakanom, s pravom Leljom za
tim Bogom koj ega osj e6a da postoj i ali ne zna gdj e se nalazi, kakav
je, mislirn da kada neko stvorenjetraLi sve to ponizno i bez drugih
ciljeva, ono je ve6 na putu BoZjern. Bit 6e to neki paralelan put,
moLda takoder i krivudav, ali uvijek blizu kraljevskog puta koji
vodi k Bogu. I stoga tu osobu se ne smije zanemariti nego joj
netko, tko je ispred nje u spoznaji lstine, treba pomo6i u njezinu
traLenju.
Giuseppe Belfanti s drugom Zenom Annom Zorzi, zvanom Titina (njemu zdesna),
Stoga sam mu, s malo straha, odgovorila. Pobijaju6i ipak neke
sa sestrom Marijom (koja sjedi) i s ietvero djece koje je imao s prvom ienom:
njegove ideje. I vjerujem da sam bila dosta odludna u svojem njemu slijeva su Aldo zvani Dino, Mario (umro god. 1935. u dobi od 21. god.) i
pobijanju. Paola; pokraj tetke sjedi Luigi zvan Gigi.
Nije se uvrijedio. Dapade, od tada mi nastavlja pisati. Koji put Normanna Baraldi, prua iena Giuseppe-a Belfanti (iija je takoder bila rodica), sa
smo se takoder o5tro sukobili... ali smo se uvijek poslije pomirili siniitem Mariom Umrla je knda je Marija Valtorta bila u Reggio Calabria, kako
se iita na str. 249.
priznaju6i da smo se borili u dvama suprotnim taborima ali
gledaju6i samo najednu todku: na Boga.
Ve6 sam Vam o tome govorila usmeno i vi5e se ne6u na tome
zadrLavali. Jedino Vam kaZem da ni ovo nije bilo bez koristi.
Vjerujem da sam u dugom i strpljivom dopisivanju posijala dobrog
sjemenja medu mnoge i isprepletene stabljike koje su rasle u tom
srcu koje je traLllo Boga kada je Zivot ve6 u silaze6oj krivulji.
464 M. Vakorta, Autobiogrffi a M. Valt o rt a, Autobio g rafij a 465
Katkada, zbog svojega straha pred nekim stvarima, bila sam

gotovo pred tim da sve prekinem, posebno kada me je neki njegov
odvi5e smjeli izraz, koji je veoma udaljen od moga nadina
razmi5ljanja i vjerovanja, izazivao i uznemirivao. Ali sam osje6ala
dq to ne smijem uiiniti. Dobri Isus nije to htio. Bojala sam se
takoder da to moZe olakSati davlu da se Sto vi5e pribliZi. Ali
takoder i ovdje su mi jedno svjetlo i jedan glas odozgor dali
odgovor i jasno6u. Uvijek je to bila rijed Rijedi koja je odgovarala
na moje perpleksnosti: "Dao sam vam vlast da moZete gaztti zmije
i Skorpione i i ni5ta vam
dq nadvladate svaku vlast Neprijatelja
ne6e na5koditi"l1.I glas Isusov mi je u dnu mojega srca ponavljao:
"Ne boj se. Ne moZe ti se dogoditi ni5ta zla. Ne zanemari ovo
stvorenje. I ono je takoder moje, vjeruje u Mene, otkupljeno je
mojom Krvlju i svojom vjerom. Nemoj ga osudivati i samo mu
budi donositeljica moje Rijedi". Takoder i blagoslov Oca Pija mi je
davao snage da nastavim... i na kraju na to me je poticao moj rodak
udaljen gotovo 1000 kilometara od mene! Odvaina, zar nb?
Giuseppe Belfonti najednoj fotografiji kojuje on darovao, god. 1942., Mariji
U lipnju 1941. Giuseppe mi je poslao jednu poruku, kako on to
Valtorti s ovim rijeiima posyete: "Predragoj Mariji misleii na tvoju lijepu duiu"
zoye, posve za mene. Veoma laskavo, doista, za poniznu
potpisanu. Ali je udinio da mi se muha popne na nos. I odgovorila
sam mu s pravim napadom na spiritualizam i na spiritualiste. JoS
imam prijepis toga. Ali poslije sam se pokajala. Istowemeno sam
primila razlllita pisma od osoba koje me dobro poznaju ili za koje
drLim da su rasvijetljene od Boga, koje su, sa slidnim rijedima,
govorile iste stvari kao i "poruka" poslana od mojega rodaka.
Iz osje6aja pravednosti tada sam rekla sama sebi: "Ako ti
prihva6a5 te poruke kao odgovore i poticaje koje ti dobri Bog Salje
po tim osobama koje ti po5tujeS, za5to ne Zeli5 prihvatiti ovu? Kako
si moZe5 prisvojiti pravo da njih osutluje5 kao obuzete davlom ili
barem kao lude? Duh BoZji moZe puhati gdje i kako ho6e, i ako On
ieli poslati ti, po osobama koje ne pozna5, jednu rijed koja tejada,
ovog dasa kada si potonula u jedno more poti5tenosti i kolebab se
da li si na pravom putu i pita5 se da li si ili nisi pri pameti ili si
poludjela, za5to Zeli5 prezreti tu rijed? Nije prvi sludaj, kroz
i7
Luka Lo, 17-20.
dvadeset vjekova kr56anstva, da su osudene kao heretici osobe dije Stoga i ova dinjenica mojega Livota, koja bi mogla probuditi
delo je sada okrunjeno aureolom svetosti. I
one su podnijele skrupule ili uzrujanosti u drugim srcima, ostavila me je
izrugivanja, strogosti zakona, patnju jer su govorile da duju indiferentnom. To jest, okrenula se, budu6i da je davolsko
"glasove" koji su ih poudavali. Dakle... Nemoj suditi. Ostani djelovanje, u sredstvo dobra, jer sam okrenuta uvijek prema sve
ponizna u hvaljenju i razborita u djelovanju. Reci Gospodinu neka ve6em dobru.
te rasvijetli o tome kako da postupi5". Bog me je uvijek i tako ljubio da je sve ono Sto se oko mene
Mnogo sam molila tih dana i zamolila druge da se za mene dogatla, kroz moj Zivot, dobilo pouku za savr5enstvo, tako kao Sto
mole, odekuju6i jedan znak.I znak sam dobila u beskrajnom miru sve Sto s bilo kakvograzloga dode u dodir s mojim duhom, tako
koji je do5ao u mene. Tada sam shvatila da Bog nije smatrao distim od zla koje je moglo imati u sebi i prema meni, nije dalo
opasnim moje dopisivanje s rodakom. I nastavila sam ga. nego poticaj na dobro. "Dapa5e,ljubio sam te ljubavlju vjednom i
Ne raspravljam i ne cjepidladarim u tome da li je onaj koji zato sam imao trajnu blagonaklonost prema tebi"7e. Te rijedi mi
govori Ticije ili Kajo. Samo sam slu5ala odjek koji te rijedi mogu svake minute govori moj Otac i ja osje6am svu njihovu istinitost.
dati mojemu ja.Da sam osjetila bilo kakvu uznemirenost, sve bih Budu6i da sam Zivjela na nadin da bih bila mogla rasti bez
bila prekinula. Ali nisam osjetila niti pojavljivanje oholosti, niti vjere i s malo morala, On, Vjedni, me je poudavao i podrZavao
smetnje u vjeri, niti neki strah neprotumadivog podrijetla. kroz ditav Zivot. Kada mislim na one rijedi: "Kao Sto majka gladi
Glede primljene pohvale ostala sam kao i prije, dapade jo5 vi5e svoj.u djecu, tako 6u te utjeSiti, nosit 6u te na svojem krilu, njihat 6u
sam nego ikada uronila u poniznost i u zahvalnost govoredi: "Ako te na svojim koljenima"8o, uvijek kaLem: "Da, Gospodine. Ti si sa
si Ti dopustio te rijedi, jedan razlog vi5e da radim s najve6om mnom postupao uvijek tako. Bio si mi i jesi otac, majka, zarudnik,
savr5eno56u koliko mogu da zasluZim uvijek ostati medu tvojim brat, prijatelj, uditelj i sve6enik. Ti si mi sve, Gospodine, i nisam
rukama, razlog vi5e da ti budem zahvalna i da te ljubim vi5e da ti imala drugih nego Tebe da oblikujem svoju osobnost na tvoju sliku
uzvratim na tvojoj ljubavi". I uvjeravam vas da sam od toga dasa i priliku. Ti si uzeo moju glinu, koja je pri rodenju bila bezoblidna i
bila joS paZljivija da nikada ne pogrije5im prema Gospodinu. iskvarena od krila moje majke, tako kao Sto mulj izlazi iz baru5tine
Vi ste mi jedanput rekli da ja uzmem sve stvari i gledam ih koja ga pokriva, i oblikovao si me po tvojoj zamisli. Ja, siroma5na
uvijek pod posebnim vidom razlltitim od onoga radi dega ih je glina, htjela sam se katkada oblikovati na svoj nadin; ja, tamna
neka osoba napisala ili ih nadinila. I sje6am se da sam odgovorila pra5ina, imala sam katkada Lelju da budem vodena... a Ti, samo Ti
da je upravo tako, kao da svjetlo, koje proizlaziizmoje du5e, koja si me vodio, kao 5to si Ti jedini ustrajao u tome da me oblikuje5
je osvijetljena svojim Suncem: Isusom, projiciraju6i se na sve, daje usprkos moj im zastranj ivanj ima".
svemu nadnaravno i dobro svjetlo. Bog se je posluZio svime onim Sto sam spoznala i vidjela i
Ali uostalom to ulazi u BoZja obe6anja. Ne kaZe li On da 6e oni trpjela da udini te napredujem na njegovu putu. Sa Zalostima i
koji djeluju u njegovo lme biti za5ti6eni od zasjeda zmija, divljih bolovima da udini te traLim njegovo Srce, s poukama da udini te
zvijeri i davolaT8? Vjerujem da du5a, koja je istinski sjedinjena s mu se klanjam, s prirodom da udini te ga slavim, s mojim
Kristom, moZe pro6i kroz pakao a da ne osjeti Stetu. Ne po svojoj nevoljama da udini te ga blagoslivljam zbog njegova milosrda, s
zashtzi, nego po snazi Onoga koji u njoj prebiva. pomavanjem tudih nevolja da udini te osjetim zahvalnost prema
1e
lzaija 54, 7 -8.
" Marko 16, L7-I8;Luka 10, 17-19. 'o Izaila 66,12-13.
468 M. Valtorta, Autobiograftja M. Valtorta, Autobiogrffia 469
njegovoj Dobroti, s drugim religijama ili teorijama da uve6a moju Govorim sama sebi: ako vjernici krivih religij a Live u disto6i,
ljubav, moju vjeru, moje predanje Njemu. kao sveci, jedino stoga Sto im je njihov prorok, njihov poslanik
Da, takoder su i druge religije posluZile da poraste moje BoZji rekao da Live tako, Sto ne bismo morali diniti mi koji
poistovje6ivanje s Bogom i moje duhovno poboljSanje. Uvijek sam posjedujemo pravu religiju i koji smo imali za Poslanika Bolega
mislila, otkako sam upoznala nauke drugih religija, da je u svima samoga Sina BoZjega? Ako se stvorenja kojima gospodari jedan
njima jedan djeli6 istinske, na5e religije. Reklo bi Se, da krivi zakon znaju tako visoko uzdi6i prerna Dobru, Sto ne mora5
upotrijebimo ljudsku usporedbu, kao da se je od jedine prave udiniti ti, du5o moja, koja posjeduje5 samo Dobro?
religije: one koju je Bog objavio Mojsiju i kasnije potvrdio po Uvijek sam imala po5tovanje prema slikama, toliko da Vam
BoZjoj Rijedi, da su se od nje odijelili djeli6i koji sobom nose iskru reknem jedan sludaj; i kada sam saznala da u Japanu fotografija
istine. Kao neizmjerno ogledalo, stavljeno visoko na nebo, da ga njihova Cara, kojega smatraju potomkom bogova, ne biva nikada
svi rodeni od ljudi mogu vidjeti, stajala je Religija Vjednoga. objelodanjena u novinama jedino stoga Sto se novine, jednom
Lucifer pak i njegova (eta, s ludom srdZbom, napado5e sa svojim proditane, mogu upotrijebiti u svrhe... malo plemenite i tako bi
paklenskim pra6kama na to divno ogledalo i pogodili su njegove kraljeva slika mogla biti zamazana i povrijeclena, tada mi se
rubove. Ne sredi5te gdje sja BoZji sjaj, nego rubove, tamo gdje su probudio Livi oprez da ne upotrebljavam nikada papir na kojemu je
dopori davola jo5 mogli gledati, makar s naporom. I komadi6i su napisano ime Isusa, Marije i svetaca.
pali na zemlju tvore6i sjeme drugih religija koje, medu svojim Vjerujem da kada je du5a istinski natopljena Bogom kako
zabludama, duvaju takoder uvijek i komadi6 Istine, vi5e ili manje platno moZe biti natopljeno nekom teku6inom, vi5e je nilta ne
velik. moZe smesti ili zavesti. VaZno je da du5a dopusti da je Bog ispuni,
Kada ja, proudavajudi religije i njihove moralne kodekse, a On ne traZi ni5ta drugo nego da svoja stvorenja informira o Sebi.
uodim kako taj odraz boLanskog svjetla sja medu iskrivljenim Juder ujutro ste mi rekli da ne vjerujete da sam ja tesko
dodacima zablude, uvijek osjetim poticaj da todno slijedim propise sagrije5ila s obzirom na distodu. MoZe veoma dobro biti kako Vi
svoje religije. Tako me bramanizam, koji posebno dasti kaLete. Ali ja sam do5la do jedne osjetljivosti, koja dolaziiz ljubavi
uzdrZljivost, disto6u, potide da budem vi5e nego ikada dista; tako a ne iz straha, koja me obavje5tava i o nezamjetljivoj nijansi
me islamizam, sa svojim slavljenjem Boga koji vidi kako se na nesavrSenosti. To nisu skrupuli. Ne. Skrupul je nelto drugo.
istoku i na zapadu, u zvijezdama i u travama, svugdje, sja njegova Skrupul vidi grijeh i tamo gdje grijeha nema. Ja razumijem da li je
snaga koju svjedode stvorene stvari, potide da hvalim i neSto grijeh ili nije, ali ipak ako mi dode da zapodnem ne5to, makar
blagoslivljam na5ega Stvoritelja; tako me Sintoizam, koji u pameti, savjest mi odmah kaLe.. "Pazit To Zalosti Isusa,,. Te
razglaiava BoZju prisutnost svugdje gdje se i jedno Zivo bi6e makar imala samo taj sitni grijeh, makar sam samo poZeljela tu
nalazi: "Gdje zuji jedan komarac, tu sam ja", nosi da Zivim kao da sitnicu, od toga trpim sve do plada. Ne radi mene. Radi Isusa.
je uz moj bok, na vidljivi nadin Bog; tako me budizam, sa svojom Ja ga ljubim, Ode, ali ljubavlju koja je intenzivnija od one koju
naukom o blagonaklonosti u kojoj tako Zivo odjekuje na5e mnogi imaju. Ljubavlju od tijela i krvi, uz onu od du5e. Bog nije za
Evandelje tamo gdje propovijeda da se ljubi bliZnjega, da se u srcu mene apstraktna ideja, daleka, nedostiZna kao Sto je za velinu
nosi poStene misli ako se Zeli obavljati djela koja donose vjedni katolika. On je za mene jedna stvarnost. I ne samo idealna
Zivot itd. itd., potide da budem uvijek sve blagonaklonija prema stvarnost. On je ovdje, Ziv, istinit. Ja ga osje6am, govorim mu,
svakom svojem bliZnjemu: od roditelja do posljednjeg stanovnika nosim ga u sebi.
zemaljske kugle.
M. Valtorta, Autobio grffi a M. Valtorta, Autobiografija 471
Kao k6erka nikada nisam htjela raZalostiti svoje roditelje jer BoZjim bljeskovima i dini nas sposobnima da vidimo, otvara nam
sam ih ljubila toliko da se vi5e ne moZe ljubiti. Kao Zena ne bih pamet i 6ini nas sposobnima da shvatimo, Siri nam srce i dini nas
bila nikada nanijela bol svojemu muZu jer bih ga bila ljubila sposobnima da ljubimo, daje nam snagu i dini nas sposobnima da
ditavom sobom. I zar smijem drugadije postupati sa svojim Bogom se odupremo, ukratko, daje nam samoga Sebe.
koji je moja vrhunska ljubav? Koji je onaj koji mi nikada nije
na5kodio? (Apostolat patnje)
Ahl nije to strah pred kaznom koji dini da pladem kada mislim
na svoja pomanjkanja! To je pomisao da sam raZalostila Njega! Da I sada se vratimo... na tradnice po5to smo pre5li granicu trde6i
sam raZalostila Onoga kojega bih i uz cijenu tisu6u patnji htjela za glasovima ljubavi.
razveseliti?l Zeljela bih osu5iti sve Kristove suze. I za5to onda Nastavila sam Se, dakle, dopisivati sa svojim rodakom
udiniti da poteku druge iz onih ljubaznih odiju? stavljaju6i takoder i taj napor, zajedno s mnogim drugima, u odjel:
Ali jeste li razumjeli kakvom apsolutnom, Zarkom ljubavlju, apostolata.
koja sve uni5tava, ja ljubim svojega Boga? Bit 6e i onih koji ga Bolest me je, istina, zatvorila u ku6u. Ali nije sprijedila moj
ljube vi5e od mene, u to ne sumnjam, ali ja ga ljubim s najvetim mali apostolat. Dokle god se ho6e, moZe se iz ljubavi BoZje vr5iti
stupnjem Sto mogu dosti6i. Ne bih mogla viSe, niti umiru6i od tog djelo apostolata.
napora, sa srcem slomljenim i s venama otvorenim od kljudanja Strpljivost u bolesti, ve6 je apostolat. Gledati nekoga tko trpi i
ljubavi. Magdalena je prolila suze i miomiris narda na noge smije se, jednoga tko je bez dasa blagostanja i ne uznemiruje se,
Spasitelja. Ja prolijevam samu sebe. Izlijevam se ditava izvan jednoga koji znade izvr5iti volju BoZju koja je, gledana ljudskim
posude svoga tijela koju razbijam iz ljubavi... odima, veoma te5ka, dini da nevjerni ili jednostavno mlaki
Jutros je doila Ljubav... i ja gonm... razmiSljaju i meditiraju o vjednim lstinama, koje mnogi nijedu ili
Kakva li je to tajna BoZje Dobrote! Takoder i u du5u koju Otac malo do njih drZe. Kako zanijekati opstojnost Boga i du5e pred
najvi5e Lrtvqe, i koja je stoga li5ena onoga blaZenstva koje se odredenim dudesima strpljivosti koja traju kroz duge godine i koja,
slijeva u druge du5e po osmijesima Vjednoga, uvijek dolazi sa ne gube6i nikada ni5ta od intenziteta njihovih boli, znaju ostati
svojim neizmjernim i beskrajnim utjehama Isus, na5 Gospodin. On vedra i s pouzdanjem? Samo promatranje nas, kronidnih bolesnika,
zna dobro da bismo mi siroma5ne Lrfre, pod strogo56u Pravde, i kronidnih koji nisu samo prihvatllibolnego su radosni ito iive u
umrle u napu5tenosti. On to zna, jer je sam iskusio. I onda dolazi boli, to je lekcija za orre koji Zive uZivaju6i na zemlji, za egoiste, za
da podigne na5e iscrpljene snage, dolazi sa svojim blagom ljubavi, nezadovoljnlke, za pobunjenike...
dolazi s plamenovima i svjetlima same ljubavi, i tada se na5e odi Zatim postoji apostolat rije(,i. ZnatlLeljnici koji dolaze samo iz
otvaraju snagom orla koje niti plad ne moZe potamniti i vide Oca, znatlLelje i koje mi moZemo, tako jednostavno, obrailiyati \ ime
6iji nam je pogled bio oduzet da pojada ku5nju' Gospodnje. Prijatelji koji imaju posve sitne kriLile poput tudka
Pa bio to i jedan 6as, on dostaje da razveseli ditav dan i joS tratindic6 i koji dolaze plakati kod nas... i koje mi, veliki raspeti,
viSe. I dobro da je dopu5ten samo na dasove. lnade ga ne bismo tje5imo dine6i da vide da je kriZ dar a ne kazna. Bolesni kao i mi,
mogle podnijeti, koliko smo slabe. BlaZenstvo bi nas uni5tilo. ali manje od nas napu5teni od Boga, i kojima moZemo pruZiti
Naprotiv, kada nam se daje tako na dasove, dini da raste na5a bit, toliku pomo6 u razgovoru ili u pismu.
daje nam novi izljev mira, jer u dasu kada se na5 duh sjedinjuje s Jedna dula-Zrtva treba biti Cirenac sviju: na5ega dobrog Isusa,
Bogom, sav mir pritjede u nas iz vjednih jezera, osvjetljuje nas nastavljajudi nositi kriZ koji je On prvi nosio; na5ega bllLnjega,
472 M. Valtorta, Autobiogrffia M. Valtorta, Autobiograftja 473
nosedi kriLeve koji, rnakar bili i maleni, njima izgledaju tako Sjedinjenje s Bogom, kada je potpuno sve do smrti kriZ4 bu-
veliki... NaSa leda du5a-Zrtava trebaju se pognuti pod dragim du6i da je slidno Bogu iovjeku, daje nam doista da smo slika i
teretom krlLa. lJ nama postoj i toinq spoznaja ljubavi i to je hrana i prilika BoLja, kojoj je jedna strana prizme sveobuhvatnost i
motor koji nam dozvoljavaju da nosimo taj teret bez padanja ibez beskrajnost. Nema vi5e granica za du5u koja se je predala Bogu
umora. kao Sto se jedna slamka predaje valu koji je nosi. Bog sam nas nosi
Dobro, neka dakle dodu! KriZevi bra6e neka nas uvijek nadu da molimo, po njegovoj volji, i mi nismo niSta osim jedne volje
spremne da ih podignemo, ako one odvi5e mude one kojima su upijene od njegove Volje.
poslane. Molitva i Lrtva za slabije, ponizna molba Bogu da trpimo Slatko ropstvo ljubavi koje uni5tava5 naSu ljudsku osobnost i
za ofloga koji ne zna trpjeti, mi trebamo udiniti da u na5oj sublimira5 nas u samu osobnost Krista koji nas upija, tko 6e mo6i
istroSenoj egzistenciji kronidnih bolesnika budemo atlete duha, mi opisati te u svem tvojem sjaju, u svim tvojim uzdignu6ima, u svim
koji smo razumjeli "za(ro" Bol, koji smo okusili njezin boZanski tvojim blaZenstvima? Shva6am din Serafin6 koji se ovijaju kla-
ukus i u5li u njezinu nebesku ljepotu. njaju6i se Bogu velikim krilima s kojima takoder pokrivaju sjajna
"Uzidimo na stablo Presv. KriZa", pi5e sv. Katarina. "Tamo lica. Takoder i moja du5a, pred BoZjim otajstvom koje se saginje
6emo vidjeti i dotaknuti Boga, tamo 6emo na6i vatru njegove nad svojom siroma5nom ropkinjom u svom velidanstvu svojih
neprocjenjive ljubavi koja je udinila da trdi za pogrdama l<rlLa, bogatstava, sabire se, klanjaju6i se, zatvaraju6i u sebe plamenove i
uzdignut gore, ogladnjeo i oZednio od Zeili za Odevom da56u i za bljeskove Sto iz Boga izviru, i Suti klanjaju6i se. Pred velepjesmom
na5im spasenjem. MoZe se dobro ispuniti, ako mi to ho6emo, ona Boga koji nas ljubi, nema nideg dostojnoga da stoji pred njim do
rijed koju reko5e slatka usta istine: "Ako budem uzvi5en, sve 6u Sutnje klanjanja...
privu6i k sebi". I ako biste mi rekli: 'Ja se ne mogu uspeti jer je MoZe izgledati ruZno da se nazivam "ropkinjom" jer nas je Bog
veoma visoko", ja vam kaZem daje on nadinio stepenice od svoga udinio svojim sinovima i slobodnima. Ali ja mislim da nema ljep5e
tijela. Stavite ljubav pred noge Sina BoZjega i uspnite se u srce stvari od te da se odrekne5, iz ljubavi, te svoje ljudske slobode za
koje je otvoreno i istro5eno za nas, i do6i 6ete do mira njegovih kojom Adamovi sinovi toiiko deznu, i re6i Stvoritelju: "Ti koji si
ustiju i postat 6ete oni koji kuSaju i blaguju du5e". me nadinio, osim Sto si mi Otac i Stvoritelj, budi i moj Gospodar i
Evo tajne da se dode do poistovje6ivanja s Kristom i s Kralj, jer sam ja jedno ni5ta koje ne znaravtati se samo". Ako se
njegovim djelom. KriZ. On nam daje Boga i daje nam du5e. dovjek po svojoj slobodi moZe udiniti robom davla, za5to se ne
Pred odredenim pitanjimapatnje,ja se kolebarn jedan das... to smije dobrovoljno proglasiti robom BoZjim? Ja koja dobro poznam
je moj ljudski dio koji se pla5i... Ali mi se dini da Isus u odijelu svoju slabost daje odvi5e slaba, koja mi ne dopu5ta da budem bez
siromaha meni pruZa ruku... I tada mu vi5e ni5ta ne znam zanijekati straha pred bilo kakvom podloZno56u, povjeravam se najjadem:
i kaZem mu: "Takoder i ovu patnju, Gospodine, samo da te ljubi Gospodinu Bogu naSemu. I na taj nadin stavljam samu sebe na
jedna dula vi5e !" zaklonjeno mjesto pred drugim, pred vjednim neprijateljem.
Ahl za du5u sjedinjenu s Bogom ne postoje granice i ogra- Ah! ne kajem se Sto sam se darovala! Ne bih se kajala niti da
nidenja ni na koji nadin. On4 budu6i da je izgubljena u svojem mi Gospodin i nije dao sve ono Sto mi je dao, u milostima zamene
Gospodinu kao jedna kaplja u oceanu i jedna zvljezda na nebeskom i za sve one koje mu preporudam. Meni, beskrajne milosti svjetla,
svodu, pred sobom ima bezgranidan i slobodan prostor u kojemu se zaltite, duhovnog napretka, Drugima, milosti povezane s dasovima
Bog mide. Nebo i zemlju, Livute i pokojne, ona moZe sve i potrebama pojedinaca. Ali sve prikladne da udine te se uzdigne
obuhvatiti i pomo6i. jedna misao zahvale Onome koji nam ih dariva.
474 M. Valtona, Autobiografiia M. Valtorta, Autobiogrffia 475
Imala bih jo5 mnogo za re6i o ovom posljednjem periodu Zadovoljna sam kada radim dobro jer se to svida mojemu Ocu.
svojega Livota, ali bi mi izgledalo da diZem veo s jednog sveti5ta ili Ali ne klonem ako upadnem u nove nesavr5enosti. Ove pove6avaju
da sama sebe hvalim. I zato 6u Sutjeti. I zavr5avam. moju poniznost i moju zahvalnost gledaju6i koliko je Isus mi-
Pi5u6i Vama, Sve6enide, mogla bih takotler ispustiti ono Sto losrdan prema onome koji se u Njega pouzdaje. On je "Otkupitelj"
Zelim re6i, a Sto je prikladnije da bude redeno malim du5ama koje i ja njemu prikazujem svoja pomanjkanja, malo po malo kako u
joS ne znaju kako je dobar, strpljiv i ljubazan Gospodin. Ali 6u isto njih upadam, da ih On uni5ti i sa mnom nastavi svoje djelo
kazati, za jedinu, malenu du5u8r koju sam drLala kraj sebe kroz Otkupitelja.
ovaj moj posao, koji ste Vi, Ode, htjeli, i koju sam uzdigla na Ni5ta ne bi moglo udiniti da idem daleko od Boga, niti najteLi
stupanj slu5ateljice da me pozove na red ako u nedem izrnijenim, grijesi, koje se ne bih usudila ispovjediti pred ljudskom pravdom.
bez svoje volje, dinjenice. Tako sam malo uvjerena da sam "ne5to" Otkako sam todno shvatila kako je neizmjerna dobrota
da se uvijek bojim da 6u o sebi dati ljep5u sliku od originala... Gospodinova, vi5e se ne pla5im nidega, dolazeli dak do te misli da
Nadalje mislim da ovoj du5i, koju mi je Bog stavio uz bok zacijelo me On toliko ljubi upravo zato jer sam tako nesavriena, usprkos
radi nekog cilja Njemu samome dobro poznatog, mogu koristiti mojoj Zelji da budem savr5ena. I Sto vi5e zapaLam da sam bila
ove posljednje rijedi. Govorim, dakle. nesavr5ena, toliko vi5e idem kNjemu vidu6i: "Isuse, smiluj mi se!"
Ni5ta nas ne smije drZati daleko od Boga zbog misli da smo Kada bi du5e znale kakvom ljubavlju ih Krist ljubi, ni jedna
odvi5e jadni da bismo mu se pribliZili, kao Sto nas ni5ta ne smije duSa se ne bi izgubila, jer poslije svake svoje pogrje5ke bi trdale da
zaustaviti da ostvarimo jedno nadahnu6e iz straha da nismo se obnove u njegovom milosrdnom Srcu. Pogrje5ka je u tome 5to
sposobni raditi na putu Dobra. To su zasjede davla, sposobne da se umjesto pouzdanja ima strah pred Bogom i pred njegovom
paraliziraju na5e dobre poticaje i da nas drZe odijeljene od Izvora kaznom.
svake savr5enosti. Jedna iskrivljena ljubav po obliku i po sadrZaju dini da du5e
Ja se nikada nisam zaustavila u promatranju onih "ali" i onih gledaju na Boga kako bi gledale na zemaljskog gospodara, koji je
"ako" koji potkresavaju krila i stavljaju u bijeg du5e ve6 okrenute despotski autokrata i nepopustljiv, ili uop6e na njega niti ne
prema Bogu. Znam veoma dobro da sam gomila nedostataka. Ali gledaju: skrivaju se, bjeZe od Njega. I tako se gube. JoS ima odvi5e
takoder znam da Bog to znabolje od mene. Znam da Bog, u svojoj jansenizma medu katolicima. Zaito stajati daleko od lsusa zbog
pravednosti ne zahtljevavi5e nego li mu moZemo dati. pretjeranog po5tovanja? Dobra stvar je po5tovanje, ali uvijek
Znam da jejedina stvar koja vrijeda Boga na5e htieti slobodno ranjava ljubav kada je dignuto na visoki stupanj. Mnogo je bolje
uiiniti zlo i to usprkos svim upozorenjima i pomo6ima koje nam sinovsko predanje ljubavi prema Ocu nego li predanje podloZnika
On daje da dinimo dobro. Znamtakoder da su i nesavr5enosti bolna prema nedodirljivom monarhu na njegovom prijestolju.
nuZnost koja nas drZi poniznima i uvjerenima da mi nismo ni5ta Ne, idimo k Isusu. Idimo uvijek. Ako se osje6amo disti od
drugo do mana, ako smo prepu5teni nama samima i ako Zivimo sjena grijeha, idirno k Njemu, jer se On okruZuje distima. K Njemu
samo po tijelu, na koje su ljudi tako ponosni. Znam da su idimo takoder ako smo grje5nici, jer je On napustio Nebo upravo
nesavr5enosti slatka ku5nja da upoznamo koliko je Siroko i duboko da otkupi grje5nike. Idimo k Njemu da bismo stavili uzde na5im
BoZje srce koje ih razumije i koje nam ih opra5ta... slabostima i imali pomo6 u na5im poboljSanjima. Misao: "Sutra 6u
primiti Isusa", najbolji je ujed na5im strastima, koje su uvijek
spremne da se opiru kao neukro6eni konji. I ideja: "Danas sam
t' Maria Diciotti (biografska bilje5ka na str. 414 /dotjerati) razveselila Isusa", najbolja je poputbina tijekom na5ega dana,
476 M. Valtorta, Autobiogrffia M. Valtorta, Autobio grffi a
balzam svake boli, smiruju6e sredstvo za san nad kojim doista

bdiju antfeli. Slatki sni jednog stvorenja koje se predaje snu s
du5orn u miru sa sobom i s Bogom, slatki sni koji okrepljuju tijelo i
pomaZu du5i da se uzdigne, takoder i u snu, sve do Boga!
NaS Zivot ne smije biti otkan od licemjerstva koje grije5i i
poslije se ispovijeda da bi zatim ponovno grije5ilo. Nego od ljubavi
koja potide na dobro i koja zaustavlja zlo da bismo bili dostojni
Kristova poljupca. Ako smo bili dobri, idimo Isusu s na5im
osmijehom; ako smo bili zli, idimo s na5im pokajnidkim pladem.
On ga Leli otrti. Podignuta od njega, nala klonulost 6e postati
snaga; ako je samo mi nosimo, postat 6e slabost koja 6e nam
potkresati krila. Povjerenje u Boga nadomje5ta sva na5a ljudska
pomanjkanja. Ne sarno pomanjkanja u smislu grijeha, nego takoder
pornanjkanja u sposobnostima pameti i duha koje su u nama uvijek
nesavr5ene. Oslanjaju6i se na Boga, sve u nama postaje bolje.
Ve6 godinama zapaLam da Bog djeluje u meni. Godinama, to
znadi otkako sam izbrisala svoje ljudsko ja i dopustila sam da me
Bog preobrazi, zaboravljaju6i samu sebe i gledaju6i jedino Njega.
Takoder i moja tako Liva opaLarya onoga Sto se dogada u tutlem
srcu nemaju ni(ta moga. Bila bih vi5e gluha od jedne krlice na sve
valove zvuka koje meni sestrinske du5e oda5ilju. Ali jedna snaga,
koja je mnogo iznad moje, dini me sposobnom da uodim potrebe
stvorenja. Katkada ostanem otvorenih usta otkriv5i da, tako Otac Romualdo M. Migliorini (slijeva) za kojega je Marija Valtora napisala, god.
I 94 j., autobio grafij u.
govore6i, gotovo pod priSaptavanjem nekoga tre6eg, stavim prst Rodenje u Volegno (Lucca) 21. lipnja lBB4., uiao je u Red Slugu Marijinih
upravo na mjesto gdje boli. I u sebi pomislim: "BaS Bog djeluje za (Ordine dei Servi di Maria) 1900. i zaredenje za svetenika god. 1908. poitoje
nas kada smo se potpuno prepustili Njemu". vriio svetu sluZbu u Italiji sve do I 91 1., poslanje u misije u Kanadi, gdjeje bio
Jednako kaLem, malenim du5ama mojim sestrama, dija je Zupnik, i u JuZnu Afriku, gdjeje postao redovniiki poglavar i apostolski prefeki.
Vrativii se u ltaliju god. 19j9. i postavii prior Samostana sv. Andrije u Viareggiu,
najve6a krivnja Sto mjere Boga po ljudskoj mjeri, da ako se treba
bio je duhovni voda Valtorte od 1942. do 1946., knda je poman u Rim, Obolivii,
beskrajno pouzdavati u Boga, da ne treba stoga zahtijevati da bude umro je u Carsdliju (L'Aquila), u ljetnoj rezidenciji studenata bogoslova njegova
On koji sve dini. To bi bila ludost. Mi smo koji trebamo pomo6i Reda, 10. srynja 1953.
djelu BoZjem zauzimalu6i se svom na5om dobrom voljom, i to
ustrajnom dobrom voljom, da odgovorimo BoZjirn nadahnu6ima i
djelovanju. Ako se mi suprotstavljamo, ako Zelimo djelovati jedino
sami, ili ne diniti niSta, ne ostvaruje se ni5ta dobro.
Mi trebamo pomo6i Bogu svojom dobrom voljom; a Bog nas
sa svoje strane pomaLeiizte izmjenidne pomo6i proizlazi duhovno
478 M. Valtorta, Autobio grffi a M. Valtorta, Autobiografija 479
usavr5avanje. Htjeti diniti sve od sebe, bila bi oholost, a oholost

uni5tava. Zato na( posao ne bi donio nikakva ploda, nego jednu
pustu prazninu, ako li ne stablo s otrovnim plodovima.
rT I
Ne treba klonuti ako padnemo naglavce. Takoder i ta klonulost
bi bila jednako tako oholost. Mi smo vjedna djeca u Skoli duha, a
djeca desto padaju. Ali si mnogo ne na5kode. Sebi na5kode odrasli
i
koji imaju dvrste kosti koje se ne mogu malo sagibati. I ako smo si
uostalom takoder, po nesre6i, mnogo naSkodili, to je jedan radog
vi5e da se utedemo u krilo BoZje koje 6e nas ozdraviti od svih na5ih
"strahova". Ako ih sakrijemo u sebe zbog oholosti ili zbog ludog i
nepotrebnog srama, zavriava s time da jedne podetne ogrebotine
prijedu u bolest tetanusa ilijedne gangrene.
Htjela bih re6i svirn rralim du5ama: "Pouzdajte se u Boga,
bra6o, jer je On jedini kojemu se nitko ne gadi. iovjek se povladi
kritiziraju6i i preziru6i krivce. Bog ih privija na srce. Kr56ani ne
napreduju u savr5enostijerjoS ne znaju tkoje Bog, koje su njegove
odlike i njegovi ukusi. Prosuduju Boga prema sebi: kao malenog,
tjesnogrudnog, osvetljivog, nepopustljivog, upomog u njegovoj
ozbiljnosti. Ali Bog je ljubav! Ali Bog narn Zeli dobro pod svaku
cijenu, ali Bog je umro da nas spasi, 6ije grijehe je vidio prije nego
Otac Migliorini (na nogama, drugi zdesna) s biskupimct misionarima u Gradu del
Cctpo, korla je bio apostolski prefekt u Swazilarulu li smo postojali! Najmilije rrjedi koje je Rijed izrekla, bile su
upravljene preljubnici, grje5nici, samarijanki, lopovu i cariniku.
lsus, koji je oZigosao do krvi licemjernu dobrotu farizela, znao je
nadi naglaske beskonadnog milosrda za grje5nike koji su se ta-
kvima priznavali, i kao Sto je izlijedio gubavce od odvratne bolesti,
tako je vratio ljepotu zaprljanim du5ama koje su doSle k Njemu da
bi bile o6i56ene".
Trebalo bi uvijek razmi5ljati o tim evandeoskim istinama, o
kojima mnogi Sute a mnogi su ih zaboravili, istinama iz kojih se
Siri sva nauka o milosrdu i pouzdanju koje je Isus doSao proglasiti
da nas vodi u nebo. "Ja ho6u milosrde ane Lrlrye", kaZe Bog82. Ovo
bi trebalo uvijek pripominjati da bismo se pouzdali u Njega i da
bismo bili milosrdni sa svojom bra6om.
*' Ho5ea 6,6; Matej

9,13;12,7.
480 M. V alt o rta, Aut ob i o g rafij a M. Valtorta, Autobio grffi a 481
I ovdje se vra6a ono Sto sam ve6 drugdje rekla. Kada bi odito bogatstvo (vitalna snaga) biljke. Jednako je i s radom du56.
kr56ani, umjesto da si pune glavu s tolikim knjiZicama i s tolikim On je tim trajniji i plodniji koliko je vi5e bilo nutarnjeg rada, ne
knjiZurinama, udinili da Evandelje bude svagda5nji kruh njihova povr5inskog nego dubinskog. Ja mogu re6i da sam, za vrijeme
duha, ne bi se mudili u hodu na kraljevskom putu ljubavi i predanja vanjskih zastoja svojeg cvjetanja u Bogu, bila probodena svojim
Bogu. Kada bi stvarno bili hranjeni rijedju koju govori Rijed rijedi, radom u nutrini. Zbog dega je ova moja stvarnost zrele dobi
ne bi vi5e bilo egoizama koja mdte, tvrdo6a koje dine suhim, ukorijenjena u kamenjar i ne boji se da 6e biti iskorijenjena od
nepovjerenja koja smrzavaju, nego bi se samo hodalo u Svjetlu, najmanjeg vjetra.
Zivjelo bi se u Ljubavi, odmaralo bi se u Miru, oplemenila bi se Tko bude ditao Sto sam napisala, moLe donijeti razliditi sud
naSa osoba sa Zrtvom koja nije te5ka kada se ljubi.., vi5e ili manje blagonaklon. Ali se ne brinem za ljudski sud. Niti
Koliko li bi svetog Lara za Zivot svakog dana i za izvanredne zbog stila, niti zbog toga kakva ja mogu izgledati, niti zbog bilo
satove naie egzistencije bilo, kada bismo bili proZeti duhom kojeg drugograzloga. U ovoj pripovijesti sam ja s ditavim svojim
Evandelja! Kako bi sve poprimilo jedan glas, jedno svjetlo, jedan bi6em: tu je moje tijelo sa svojim ljudskim strastima, moja duia sa
drugi izgled! svojim duhovnim nadama, moj duh sa svojom ljubavlju koja se
Kako, kako netko moZe biti bez pouzdanja, kako moZe klanja. Nisam namjeravala napisati knjiZevno djelo. Bacila sam na
odajavati netko tko svakog dasa osje6a kako u njemu odjekuje papir misli tako kako su mi dolazile, vade6i ih iz samoga mojega
Kristova rijed? Kako, kako netko moZe oduravati bol, tko zna kako srca, ne brinu6i se da ih dotjerujem i udinim knjiZevno savr5enima.
je Sin BoZji podnosio bol iz ljubavi prema nama? Kako, kako se Ovo je rijed mojega srca a ne mojega mozga.
netko moZe plaSiti Boga tko zna da ga je Bog toliko ljubio da je Ako bi neki profani kritidar unutra zabio nos, mogao bi zapaziti
dao samoga svoga Sina kao otkupljenje za nas i tom Sinu koji nas da sam bila neobuzdanija u podetku i zakljuditi odatle da sam se
je ljubio dotle daje zanas umro na kriZu, predao je svaku sudadku napokon izmorila drZati visoku notu... pao bi u te5ku pogre5ku.
vlast? Kako, kako se jo5 kolebati kada, s du5om koja se topi od Ono Sto izgleda umornost, jest naprotiv vi5e uzdignu6e duha u
njeZnosti, ditamo^ rijedi posljednje Isusove molitve poslije Bogu. Nadi5av5i sva ljudska sje6anja i uroniv5i u Siroko more gdje
Posljednje vedere83 Zive samo dvoje: du5a i Bog, jedan nadljudski mir i nadzemaljska
uzvi5enost su mi obuzeli srce i dali su novi ton mojem pjevanju.
Ode, zavr5ila sam. Slavuj ima tri pjesme u svojem milozvudnom grlu. Prvu,
Jedan francuski pisac kaZe da svaki Zivot koji se razlikuje od skladna ali nestrplj iva, kada j e u potrazi za drtLicom i ide j e traZiti
tran-tran mase "jest jedan san mladosti ostvaren u zreloj dobi". u gu5tari Sume; drugu, skladniju i smireniju, kada, na5av5i druZicu,
Doista, i ja mogu re6i da sam u svojoj zreloj dobi ostvarila mistidni njoj govori o ljubavi; tre6u, koja je savr5ena, svedane melodije,
san svoje prve mladosti. smirena, rekla bih gotovo crkvena, kada, uspravantz gnljezdo gdje
To ostvarenjeje bilo dugadko, bolno, podnosiloje usporavanja druZica pazi na porod, bdije nad svojim snovima postalima
i pomrdine. Ali biljke koje vi5e sretno rastu u visinu i u dobi, to su stvarnost i blagoslivlje Zivot koji mu je te sne udijelio.
one koje prije nego li se trijumfalno ispruZe prema nebu, obave Moja du5a dini kao jedan slavuj. Po5to je pjevala tjeskobe
duboki posao u dubinama zemlje. Jedino kada su korijeni polako i prvog vremena i Lar drugog, uzdiLe se svedana i puna nebeskog
duboko ukopani na metre i metre u zemlju, jedino tada postane mira uzdiLu6i Bogu svaku hvalu i svaki blagoslov. Pao je svaki
ljudski trag te rijed i misao lete boZanskim prostorima. A boZansko
83
Ivan 17.
ne pozna nikada zanose, nervozu. uznemirenosti. Ono je Mir. Mir Ti to vidiS, o Ode, da je ovo vapaj koji izlazi iz dubine mojega
kojega ni5ta ne moZe pomutiti. I moja je du5a u nj uronjena. dulra i uzlazi kao miomiris i strjelica sve do podnoZja tvojega
Dospjela sam na ovu obalu poslije tolikih bolova. Ali, ako je Prijestolja, o moj BoZe. Nemoj gledati, o Gospodine, na niStetnost
bol bila veslo i jedro koji su udinili da dodem Sto prije k Tebi, o svoje ropkinje, nego gledaj na njezinu Zelju da Te ljubi, gledaj na
BoZe, koji si Mir, Milosrde, Ljubav, blagoslovljena bila Bol joi njezinu velikodu5nost da trpi da bi bila sjeme dobra u srcima
jedanput viSe. Ali, ako sam po boli ja, koja sam "niSta", postala postalim neplodnirna. UmnoZi kucaje rnojega srca i svakom kucaju
"ne5to" u tvojim odima, o BoZe, Ti budi blagoslovljen joS jedanput nadodaj jednu bol i s boli snagu za trpljenje. To molim od Tebe,
vi5e zbog boli koju si mi dao kao svoj najljep5i dar. Ode Sveti, kojijedini to moZe5 dati nama bijednim stvorenjima.
Moja duba Te hvali, o Gospodine, i raduje se u Tebi koji si I za svaku skrivenu Zftvu svake minute, o Ode, daj mi dete du56
blagonaklono pogledao na ovo moje "niSta" i od njega nadinio da ih prikaZem Tebi. Udini da hodimo ja i one u svjetlu, u tvojem
jedno sredstvo dobra za druge "niSta", kao Sto sam ja. Bio svjetlu, i kada zanas budu ispunjena vremena, otvori nam, o BoZe,
blagoslovljen, Gospodine Spasitelju moj, koji si me oslobodio od vrata svojega Kraljevstva i vrata svojega Srca da uvijeke uZivamo
svih mojih neprijatelja i pokrio si me svojim milosrdem, hranio me u Tebi, viSnji, vjedni, trojstveni BoZe.
svojom ljubavlju, koji sime podrZao, koji si mi oprostio, koji si me
poudio, utje5io, koji si postao moj Prijatelj i moj Roditelj, moj
Utitelj i rnoj Lijecnik.
Ti si mi dopustio da Te upoznam onakvog kakav uistinu jesi,
jedini pravi Bog, i da upoznam onoga kojega si poslao: Isusa
Krista, i za ttt milost i.elim Ti re6i "hvala" sa svakim udarcem
svojega srca i kroz svu vjednost, i to jo5 ne bi bilo dosta, jer
upoznati Tebe i ljubiti Te, o BoZe, toliko je dobro da ga ni5ta ne
moZe isplatiti.
Ti si mi dopustio da govorim o Tebi tolikim stvorenjima koja si
mi povjerio, i na tome Ti hvala, moj BoZe. Za te osobe, za sve one
koje sam ljubila, upoznala, vodila i koje imaju sa mnom krvne veze
ili sarno veze ljudskog bratstva, ja sam molila i trpjela, o BoLe, da
svi budu tamo kamo, nadajuii se u tvoje milosrde, ja vjerujem da
6u u6i: u tvoje vjedno Kraljevstvo. Takoder i sada, dok umirem,
molim za filh i jedan put vi5e Ti prikazujem svoj Zivot. Saduvaj ih
Ti, Ode, od pogibli da izgube Tebe koji si jedino Dobro. Molim Te
zanjih, Gospodine, i..za sve siroma5ne du5e koje vi5e ne znaju gdje
je sigurni Put, pravi Zivot, Svjetlo koje ne umire.
Ah! Gospodine, htjela bih imati tisu6e i tisu6e Zivota da ih sve
mogu prikazati Tebi, Ode sveti, kao sveZanj Lrtava paljenica za
dobro svijeta.
M. Valtorta, Autobiogrffi a
Dodataksa
to
Kratak tekst koji donosimo u Dodatku, napisan u susljednom razdoblju
na dva odijeljena lista i sloZena u ukupno 8 malih stranica, izgleda da ima
za cilj razjasniti narav nove aktivnosti spisateljice. Ta aktivnostje
zapo(ela na Sveti Petak 1943. Ona ne tvori cjelinu sAutobiorffiom,koja
je zavr5ena pisati u nedjelji Muke 1943. i koja je sadrLana u sedam
biljeZnica s ukupno 755 autografskih stranica.
486 M. Valtorta, Autobio grofij a M. Valtorta, Autobiogrffia 487
Zavodu sve do tog dana, jer je rnajka htjela da izidem ve6 od srpnja
1912.
Moja majka je u tome popustila i zbog pritiska mojeg profesora
iz talijanskog don Cattanea koji je zapazio moju lako6u pri
sastavljanju i htio je da obavim klasidne studije da bi me kasnije
Pridodati mojoj poslao r-ra Fakultet KnjiZevnosti. On je smatrao da 6e me kroz tri
autobiografiji godine dovesti do gimnazijskog ispita zrelosti. Majka se je
usprotivila dopu5taju6i jedino da slijedim studij knjiZevnosti na
moj radun pripravljaju6i se na "malu diplomsku radnju" ("tesina")
U prisutnosti BoZjoj koja vidi moje srce i sve zna o meni, koja se je tada mogla dobiti pohatlaju6i Fakultet kao slu5ateljica.
izjavljujem da sam u svojem Zavodr (Collegio Bianconi), Diplomska radnja koja nije bila valjana za poudavanje, ali koja je
upravljanom od Sestara Milosrda (Suore di Caritd) od BlaZene svjedodila o klasidnoj zrelosti studenta.
Baftolomee Capitanio, obavila slijede6e studije: Zato sam strastveno studirala kroz 15 mjeseci sluiaju6i Sto sam
L i ll. godinu, to jest od 4. oZujka 1909., dan ulaska tZavod, mogla vi5e predavanja iz talijanskog i latinskog, i takoder slijede6i
do 10. srpnja 1910., nutarnje Skole op6e kulture za gospodice. programe koje mi je naznadio profesor i nadasve pi5u6i, pi5u6i,
IIl. godinu, od 10. listopada do ditavog mjeseca oZujka 191 1., pi5u6i: teme za mene, terne za drugarice, teme da se dadu na ogled
poku5aj Dopunskih studija (Studi Complementari) da bih poslije udenicama iz nilih razreda, teme akademske, teme destitki, pisma
pre5la na Redovite (Normali), kako je to htjela moja majka. za sve vrsti crkvenih prelata itd. itd.
Poku5aj je propao zbog moje apsolutne nesposobnosti u crtanju i Izi5av5i, s boli,izZavoda. god 1913.-14.-15. pohadala sam na
drugirn predmetima. Onda u 3 mjeseca tri tehnidka tedaja sa preskok Danteovu knjiZevnost u Palagio della Lana, i joS rjede sam
svr5etkom svedanog padanja u Matematici, Geometriji, Radunici, i5la na konferencije u Licej.
Crtanju i Kaligrafiji. U listopadu idem na popravni i dobivam Sveud ili Ste, ni it a. Majkaj e to smatrala nepotrebnom stvari.
jednu svjedodZbu o zavrSenom tehnidkom tedaju. DoBavSi rat od 1915. prekinula sam svako pohadanje i god,
Vra6am se u Zavod 10. studenog 1911. da bih pohatlala Tedaj 1911 . sam u5la mealu Dobrovoljne Bolnidarke Samaritanke
Usavr5avanja za Gospodice (Corso Perfettivo Signorile) koji se je (Infermiere volontarie Samaritane), prestav5i sa svakim studijem,
sastojao u studiju KnjiZevnosti talijanske, francuske, latinske, takoder i klavira.
grdke, engleske, Spanjolske, i u studiju Povijesti engleske, To je Sto se tide studija.
francuske, Spanjolske, te uz to Povi.jesti Umjetnosti. Takoder i Sto se pak tide pohadanja vjerskih obreda trebam re6i, i takoder
studiji koji pripadaju Religiji, osim KatekizmaPlja X., koji nam je ovdje Bog vidi da ne laLem, da su mi iutzev nedjeljne sv. mise,
ponajvi5e tumadila jedna dasna i koji put don Francesco Longoni, bile od majke zabranjeni drugi pohodi crkvama. Prva misa
zatim osnovni pojmovi Povijesti Crkve i osnovni pojmovi Povijesti nedjeljom u 5 sati ujutro, a zimi u 6 sati, najkasnije u 7. Nikada na
Religija, Sto se poslije prvih lekcija. ne znam zaSto, nije vi5e pjevanoj misi, nikada na Vedernji! Otkako sam napustila Zavod
predavalo. prisustvovala sam svedanim misama pri kratkom posjetu koji sam
Tako sam studirala od 10. studenog l91l. do 23. velja(,e 1913., udinila god.1929. mojoj drugariciFerrari iz Cremone.
dana mojega izlaska izZavoda da se vratim u obitelj i nastanim se Propovijedi? Nikada. Korizmene propovijedi? Nikada.
u Firenzi. S velikim naporom sam izborila dopu5tenje da ostanem Duhovne vjeZbe? Od 1912., posljednjih duhovnih vjeLbi koje sam
4gg M. Valtorta, Autobiogrffia M. Valtorta, Autobiogrffia 489
obavila t Zavodl, do 1929. ovdje u Viareggiu, gdje sam se Prije nego li me je lsus udinio svojim sredstvom obavljala sam
izvanredno pojavila, inade ih nikada nisam dinila. sama svoje meditacije, tako kako mi ih je moje srce sugefiralo. Bez
Kada sam uspjela da udem u Katolidku Akciju Mladih, nikada tekstova i bez pomagala, nad Evandeljima ili o Zivotu sv. Male
nisam sudjelovala na jednom biskupijskom ili slidnom kongresu. Terezrje i Casne B. Consolate Ferrero, ve6inom, ili o nedemu Sto
Uvijek u kudi. U ku6i. U ku6i. U ku6i. Zamene nije postojalo do me dirnulo, pa makar jedan cvijet ili jedna zvljezda, ili munja, ili
ku6e, i ako bih ostala detvrt sata dulje u KruZoku (Circolo) slijedili jedna duvena rijed... Mogu se joS i sada vidjeti moja siroma5na
bi veoma tvrdi prigovori. Morala sam pripremati predavanja o razmi5ljanja iz onoga razdoblja!
malim knjigama o Katolidkoj akciji i o Podetnici kr56anstva Koji Zivotopis svetaca; Bernardica, Sv. Ivan Bosco, sv Terezija
(Sillabario del Cristianesimo) i o Kr56anskom moralu od Mons. od Djeteta Isusa, sv. Franjo Asi5ki, koji Zivotopis od dobrih osoba:
Olgiatija. Nisam imala drugih ljudskih pomo6i. Ali sve mi je bilo la Mattei, l'Agostini, Moscati, sv. Pijo X., itd.
lako jer mi je Isus pomagao da ga nadasve ljubim. A ljubiti Ga Otkako sluZim Isusu kao sredstvo ne ditam vi5e niSta. Fopis
znati razumjeti Njega i razumjeti du5e. Stoga sam nosila naprijed krtjiga koje imam ili koje sarh imala dala sam Ocu Miglioriniju
stvari i djevojke. dana20. otujkatr946.
Budu6i da sam uvijek ljubila Euharistiju i bila bih je Leljela Zakljuduju6i: s jednom majkom zahtjevnom i protivnom
primiti svaki dan, koristila sam, kada bih kroz obidne dane izi5la u religioznim praksama i s obavljenim studijima, mogu ustvrditi da
dnevnu kupovinu, da skoknem u crkvu, a pripravu i zahvalu sam nisam imala ljudskih izvora odakle bih mogla znati ono o demu
dinila putem da majka ne zapazi po ka5njenju da idem u crkvu. pi5em i da to, i onda kada piSem, mnogo puta ne razumijem.
Ali opetujem: nikada propovijedi, bilo kakvog oblika. Nikada
pohadanje predavanja o religiji, bilo koje vrste. Skole Katolidke
Akcije, jedan tedaj, pohadan na preskok, ,, Skoli za Voditelje koju
je iittiliraiirltrttrttrtirailrrrlillt.trrrlraaitirair
drZao o. Cresi god. 193 1. kod dasnih Mantellata u Viareggiu. Ali
je govorio tako te5ko da ja nisam razumjela ni5ta i to sam mu
iskreno rekla, jer nijedna nije razumjela, a nijedna nije to htjela
priznati. To sam mu ja rekla jer sam uvijek bila prijateljica
iskrenosti.
Vjerskih knjiga nemam, izuzev!;i dvije Podetnice (Silabari) od
Olgiatija i Katpkizma. Knjige o povijesti Crkve i o Religijarna su
mi bile ukradene, ne znam od koga. Imam knjigu "DuSa 6*'-:$%
6C'\N
A$qs
Apostolata" od P. Chautarda, koju sam uzela jer su to htjele
Biskupijske Voditeljice i koju nisam nikada uspjela proditati jer...
bih zaspala nad njom. Vjerske knjige: Evandelja i Nasljeduj Krista. %#-','9
Prui proditani pred desetak godina, druga... drLatana spomen moje
Poglavarice. Komentar Evantlelja: nekoliko stranica od Giulia
Salvadori i dosta. Objave, nijedna knjiga. Razmatranja, nijedna
knjiga.

Autobiografija-Marija Valtorta (Dio 7)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Autobiografija-Marija Valtorta (Dio 7)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

M.

Valtorta, Autobiogrffia 419

Od nedjelje nisam vi5e pisala. Toliko sam pretrpjela govore6i o

ko ga vi5e olujni vjetar kovitla, tako sam ijaizgarala u svim svo-

U to vrijeme majka mi je davala da pijem, skrivaju6i to od

Katkada, zbog svojega straha pred nekim stvarima, bila sam

balzam svake boli, smiruju6e sredstvo za san nad kojim doista

usavr5avanje. Htjeti diniti sve od sebe, bila bi oholost, a oholost

*' Ho5ea 6,6; Matej

You might also like