f/M?

f ];rl6

MITOlOGIIA
SLAVE A
11111&1 I
Književno djelo
MITOLOGIJU SLAVENA
posvećujem

USPOMENI DREVNIH PREĐA

koji su u 4. stoljeću n. e. na otoku Rujani osnovali prvu slavensku
nezavisnu državu, posebno znanim po mitsko-kultnom bogoštovju, s
1�ajstarijim slavenskim hramom i svetištem boga SVANTEVIDA na
Arkunu.
F. L.
MITOLOGIJA SLAVENA
TRAGOM .
KULTOVA I VJEROVANJA
STARIH SLAVENA

NAPISAO
UREDIO I LIKOVNO OPREMIO
FRANJO LEDić

šTAMPANO
P VLASTITOJ NAKLADI
l 1000 PRIMJERAKA
 FRANJO LEDIĆ

MITOLOGIJA
SLAVENA
TRAGOM KULTOV A
I
VJEROVANJA STARIH SLAVENA

K N JI G A I
SA 150 SLIKA U TEKSTl

Z AGREB
1969
 SADRŽAJ

Strana

Recenzije i uvodne riječi - - - - - - - - - - - - 8

Predgovor: Jesu li Slavem imali svoju mitologiju? - - - - 17

SVAROG Startbog slavenskih predaka i tvorae- svijeta - 25

PERUN Slavenski bog gromovnik i zaštitnik pravde- - 47

VOLOS Bog ratara i pludnusti, zaštitnik pastira--- 71

VODAN Slavensko božanstvo voda, rijeka i mora - - 85

SVAROZI C Darovatelj svjetlosti i blage topline - - -- 105

VIDA Zaštitnica bračne sloge kod Slavena - --- 117

RADOGOS T Zaštitnik gostoprimstva u slavenskih naroda - 127

liVA I :ž:IBOG Božanstva koja daruju život i plodnost--- 141

VESNA Svijetla božica proljetne radosti i bujnosti-- 153

LADA Božica ljubavi, žarkog ljeta i žetve ---- 163

VOLOSKA Zaštitnica kućnog ognjišta i doma - -- - 177

PERUNI KA Uzorita božica, braniteljica pravednosti u braku 185

GEROVI T Ratnički bog plemena Ljutića i Bodrića - - - 193

SUĐENI CE Božice koje rješavaju sudbinu čovjeka - - - 201

SLA VA Božica časti, junaštva, slave i pobjede - - - 209

Pogovor - - - - - - - - - - - - - - - - - 221
 RECENZIJE I UVODNE RIJEČI
Dr MILE BORAS, IVAN BRAJD ić, NOVAK SIMić,
Dr BRANKO MAGARAšEVIć, JOZA HORVAT, ZLATKO TOMičić,
BORO PAVLOVIC'

SLAVENSKA MITOLOGIJA
od Franje Ledića

Ovih dana došlo mi je do ruku djelo Franje Ledića Mitologija Sla­

vena. Pregledao sam ga li djelomično pročitao i prvi moj dojam bio je
da s OVlim djelom dobivamo nesto što do sada u hrvatskoj ldter�tur1
nismo imali. Učeći u gimnazijJ grčku i il1imsku mitologiju za koju smo
imahl uv:ijek dosta litera)ture, uVlijek sam se pitao a šta je <; našom sla­
venskom mitologijom, s koiom smo se upoznali samo tu i tamo ali
nikad sistematski.
Ovo će dje1o sigurno popuniti prazninu koja se već dugo osjeća na
tom !području znanja. Djelo je p�sano popularno i sa puno činjenica
p.rovjerendh na izvorima. U nj je uloženo mnogo godina marljivog rada,
koji bi ostao potpuno neprimijećen, da ovo djelo ne 'izlazi na svijeil:
A. Solženjkin u svoioj noveli Matrjonina kuća govoreći o glavnom licu
Matrjonli. završava ovako: »Svi smo živJeLi pokraj nje [ oko nje 1 111ismo
shvatili da je ona baš onaj pravednik bez kojega ne može, po narodnoj
poslovici, opstati selo. NJ grad. Ni sva naša zemlja«. Ovo naročito vri­
jedi za dielo Franje Ledića pa ie tliskanje ove zanimljive knj1ige vrlo
korisno.

Zagreb, 25. XI. 1968.

Dr Mile Boras

8
 UVODNA RIJEč
Ledićevoj MITOLOGIJI SLAVENA

Kad god povedemo razgovor o mitologiji pojedinih naroda, onda

nam se i nehotice u prvom redu namece pomisao o mitologiji starih
Grka i Rimljana. To nije neobično, jer ni jedan evropski narod nema,
kao Grci i Rimljani, tako izrazito vrijednih umjetničkih djela, u kojima
bi bila obrađena u takvu bogatstvu, šarenilu i grandioznosti njeguva mi­
tologija, sa svim potankostima, pa i onima najsitnijima.
Pa ipak, i ostali narodi, koji danas nastavaju teritorij Evrope, pos­
jeduju, neminovno, i svoju mitologiju. Ona možda i nije tako bogata
i razgranata kao u starih Grka i Rimljana, ali je svakako takva, da je
čvrsto srasla sa shvaćanjima, željama, nastojanjima i načinom mišlje­
nja njihovih starih prfldaka, na ovaj ili onaj način.
Samo, ovi �u narodi tada i;ivjeli u takvim prilikama, da im Je bila
još daleka ona velika blagodat, što su je, sticajem povoljnih okolnosti,
poznavali stari Grci i Rimljani, a to je - pismenost. Osim toga razno­
razni, u najviše slučajeva nenakloni događaji, kroz koje su ovi narodi
prošli na svome historijskom putu, učinili su, da se izgubilo i nestalo
u nepovrat i mnogošta od usmene predaje.

U ove posljednje možemo ubrojiti i stare Slavene s njihovom mito­

logijom. Zato svaka objavljena stvar, svaki napis i svaka knjižica, sve
ono što pokušava da nam na ovaj ili na onaj način protumači ili donese
neke nove rezultate ispitivanja ,jz područja mitologije starih Slavena, -
sve to, kažem, dolazi kao dobro 1došlo i mi se tome radujemo. A takav
je i rukopisni rad Franje Ledića •>TRAGOM MITOLOGIJE STARIH
SLAVENA« i zato ovu pojavu tpozdravljamo <; radošću i - još Vliše -

'> dužnim poštovanjem, kao jedno ozbiljno nastojanje, da se posred

stvom ovih nap.isa uđe u suštinu i nama predoče shvaćanja naših pre
daka.
Franjo Ledić, pisac ovih Qdabranih i dokumentarno uvjerljivih na·
pisa, bavi se mitologijom starih Slavena već dulji niz godina; on je njen
odani: poštovalac J već dugo prikuplja �> potrebnom ozbiljnošću svaki i
najsitniji podatak o tom davnom životu Slavena. Kako je kao filmski
stručnjak proputovao mnoge zemlje Evrop�.::, a po:>ebno i sve slavenske
zemlje na Sjeveru, nije na tim svojim putovanjima propuštao priliku
da se dulje pozabavi na onim područjima, gdje se do danas sačuvalo
ponajviše zaostataka mitologi i e starih Slavena.

9
 C Ledićevu radu »Tragom mitologije starih Slavena<- nastavak je
pokušaja da se u jednoj privlačnoj formi i običnom nasem čitaocu
predoče neke nove, zanimljive i vrij�dne potankosti o mitologiji naših
davnih predaka. P,isac je u obliku kratkih i sažetih crtica, nastojao ob­
raditi veći broj tih likova.
Tako možemo doznati prilično interesantnih činjenica o SVAROGU,
prabogu drevnih slavenskih pređa, pa o PERUNU, najpoznatJijem od
svih mitskih likova Slavena, pa o bogu VOLOSU, rujanskom SVANTE­
VIDU i o bogu gostoprimstva RADOGOSTU, o SVAROžiCU, TRIGLA·
VU, BIJELBOGU i CRNBOGU, i drugim idolima koje su štovali Slaveni.
Zatim, tu su još i napisi o ženskim likovima slavenske mitologije - o
božici VOLOSKI, božici VIDI, zaštitnici braka, o božicama VESN1 i
LADI itd.
O svemu tom pisac nam kazuJe neposredno i zanimljivo, takvim
r;tilom i oblikom, da će čitalac, uzevši ovu knjigu u ruke, na jedan pris­
tupačan način moći da stekne predodžbu o tome, kako su naši davni
pređi tumačili ovu ili onu prirodnu pojavu, ili zbivanja oko sebe, ukrat­
ko - čitalac će se upoznata sa mnogih od narodnih vjerovanja starih
Slavena.
Dvije stvan potrebno je ovom pnilikom istaknuti.

P:isac je nastojao da mu svaki podatak, što ga je unosio u svoje na­

pise, bude što bliže rezultatima naučnih istraživanja s tog područja
žrivota starih Slavena. On je brižljrivo ispitivao1i krajeve, koji su bili ne ­
kada postojbina starih Slavena, samo da nađe što više tragova mitolo·
gije, pa stoga u ovoj radnji nailazimo i na mnoga mjesta gdje se rigo­
roznošću gotovo jednog naučnog radnika navode pojedini gradovi,
rijeke, planine, uvale itd., koji, u nekom obliku nose tragove imena ne­
kog davnog mitološkog lika.

Pisac je, nadalje, u svoja pričanja uno�1u - naravno, koliko je bilo

potrebno - i pojedine činjenice iz povijesti starih Slavena, pa tako
doznajemo, ,da je, na prilllJjer, PERNOV-GRAD na Labi (današnji gradić
Pirna) osnovan od polabjanskih Slavena, a da su na otoku RUJAN!, ple­
mena Rujana već u 4. stoljeću osnovali nezavisnu slavensku državu.

Pisac je, u težnji da bude što vjerodostojniji, navodio i izvorne nau­

čne radove kao dokumentacije i svjedočanstva kod svoj,ih ,izvješća. Uo­
pće, u svakoj rečenici ove radnje očito se opaža nastojanje, da se što
manje povrijedi vjerodostojnost knjige »Tragom mitologije starih Sla­
vena«, i njena korisnost.
Ali pisac je vqdio računa o tome, da mu knjiga ne bude 1i odviše
stručno teška i nepristupačna širim slojevima čitalaca. On je gledao da
mu podaci ne budu samo točni, nego i zanimljivo izneseni. Otuda ono
nastojanje, da se davni mitološki 1ikov,i što više ožive, ona težnja pisca,
da čitalac njegove knjige ne spozna te likove samo po imenu, nego da
ih doživi u njihovu pokretu, u njegovu glasu i slici, da ih vidi pred so­
bom kao živa hića, po prilici onako. kako su ih doživljavali i osjećali i

lO
davni Slaveni. Na nekim stranicama ove knjige pisac stoga prepušta i
maha svojoj mašti, ali joj nigdje ne dopušta previše, da bi se izgubila
veza sa uvjerljivošću, niti joj sasvim sputava krila.
Ponajviše piše tako, da se može dobiti jasna predodžba o božanstvu
ili o mjestu i okolini, u kojem se to božanstvo štovalo. Da bi to posti­
gao, pisac se koristi raznim sredstvima: tamo gdje misli da je to pot­
rebno, on daje opise, na drugom pak mjestu uzima rečenicu, koja kao
da je izvađena iz nekog stručnog priručnika, ponekad pričanje oživljuje
dijalogom, vrlo često navodi i stihove, negdje se služi pričom itd. I u
tome je, mislim, također jedna li j epa vrijednost ove knjige, druga nje­
na korisnost, osobito za one, koji žele na lak i pristupačan način doznati
neke stvani iz davne mitologije starih Slavena.

Još bi se podosta toga moglo ispričati o ovoj interesantnoj knjizi,

jer to ona i zavređuje, ali mislim, da će njenu korisnost i svrsishopnost
najbolje ocijeniti sami čitaoci. A kad je o tome riječ, onda se možemo
nadati. da će i knjigu Franje Ledića » TRAGOM MI TOLOGIJE S TARIH
SLAVENA« čitaoci primiti s jednakom susretljivošću, s kakvom su dosa­
da prihvaćali i druge radove s književnog ili fiilmskog područia njegove
djelatnosti.

Zagreb. 12. VIII 1953.

[van Bra.idić

Franjo Ledić: MITOLOGIJA SLAVENA

Iako nisam nikakav stručnjak, mogu kao čitalac i kultumi ra;dn�k

reĆl, da sam sa veoma velikim zanimanjem pročitao rukopds knjige
Franje Ledića o Mitologiji starih Slavena.
Vidljivo je odmah na prvi pogled da je Ledić pnistupio svojoj građi
veoma savjesno, ulažući veoma velik trud i uz izvanredno poznavanje
materije o kojoj je riječ. Svoja izlaganja o mitologiji Slavena napisao
je popularnim stilom, veoma čitko tako da je to izvanredna lektira koja
usto obogaćuje i naše znanje.
Ovakva knjiga kao što je ova Ledićeva veoma bi dobro došla sva­
kome i mogla bi ujedno služiti kao priručnik svim onima koje zanima
mitologija, te kao i podloga za mitologijski riječnik, odnosno povijest
opće mitologije u kojoj bi bili obrat1eni svi pojnovi mitološki od nastan·
ka civil�zacija i kultura ,do uključivo kršćanstva i Islama.
Mišljenja sam da ovu Ledićevu Mitologiju Slavena treba :.vakako iz·
dati, te je u tom smislu najtoplije preporučujem.

Zagreb, 27. II 1968.

Novak Simić

11
 KA O UVOD
MITOLOGIJI S LA VENA od Franj e Ledića

Ovih dana dobio sam u ruke rukopis MITOLOGIJA SLAVENA od

Franje Ledića, našeg dobrog poznavaoca mitološke problematike svih
slavenskih naroda i tiro povodom ovdje iznosim svoje mišljenje o njego­
vu radu s ovog kulturnog područja, važnog ne samo za sve Slavene, već
i za poznavanje mitologije i drugih naroda uopće.
Mitološka problematika kao jedna od važnih grana naučnog ispiti­
vanja o životu Slavena u prošlosti i sadašnjosti. spada u relativno novi­
je naučne discipline
FRANJO LEDić, autor Mitologije Slavena stvaralac je značajne
radnje o kultnom životu i bogoštovju starih Slavena, i objasnio je dob·
ro i ispravno pojedina pitanja, koja u ovom, svom najnovijem radu ob·
raduje. Treba napomenuti, da se autor Mitologije Slavena Franjo Ledić
gotovo više od pedeset gQdina bavi istraživanjem mitologije starih Sla­
vena, a usporedo i drugih antičkih naroda, te da je njegov rad rezultat
ronogogodišnjeg zanimanja i izučavanja za jednu od najvažnijih i naj­
interesantnijih komponenta svjetske kulture.
Pisac ovog referata kroz dva decenija dolazio je u mnogo navrata l.l
dodir sa radovima Franje Ledića, a posebno godine 1953. kaP. je potpi·
sani, kao član Odbora za narodni život i obićaje Jugoslavenske akade­
mije znanosti i urojetnosni u Zagrebu bio posredstvom profesora Zagre·
bačkog sveučilišta dra. Milovana Gavazzija- zapitan za mišljenje o Le­
dićevoj zbirci narodnih poslovica (o vuku) sa tumačenjem o znače­
nju i porijeklu od 700 poslovica, koliko ih je Ledić sakupio i odabrao
za ovu zbirku.
Tada sam napomenuo, da bi bilu vrlo korisno, kad bi jedno iZ-Ida­
vačko poduzeće štampalo i izdalo ovu zbirku, koja bi bila od posebnog
interesa i za šire čitalačke krugove, a kako se to vidi iz štampanog iz­
danja ove knjige u godini 1960. pod naslovom: »NARODNA FILOZOFIJA
U POSLOVICAMA O VUKU«, to se i ostvarilo.
Poslije ovoga susreta dolazio je Franjo Ledić često puta i m�Illi. i
drugim naučnim i književnim radnicima i tražio potrebne savjete i uput­
stva za svoj daljni rad.
Tiro povodom imao sam izbliza pril<ike da upoznam njegovo vrlo
intenzivno interesiranje za sva područja našeg folklora i stalno zanima­
nje za naučne probleme u vezi slavenske mitologije, koju je nastojao da
prikaže naročito širim čitalačkim krugovima na što jednostavniji i što
popularniji način. Nije suvišno spomenuti, kako bi se što bolje upoznao
kulturni lik i značenje Ledićevog rada, da je on kao dugogodišnji filro­
sk·i stručni radnik (1912-1927) tpropu1:ovao mnoge strane zemlje, a po­
sebno one slavenske.

12
 Prolazeći čehoslovačkom, Poljskom, Lužicom, Polabjem, na Ru­
jani, Pomeranijom, Braniborskim krajem, uz Sprevu i Odru, u šćećinu
i uz obale Baltičkog mora do Gdanskoga, tu na izvorima prikupio je
mnoštvo podataka o kultovima i vjerovanju drevnih predaka. Ova saz­
nanja i proučavanja muzejskih 1 arheoloških starina uz pomoć odgova­
rajuće literature na slavenskim i stranim jezicima, davali su mu gradivo
po kojemu se stvarao temelj za konačno ,dovršenje radnje o mitologiji
Slavena.
O samom Ledićevom djelu »SLAVENSKA MITOLOGIJA<< koja će
svoju definitivnu redakciju (premda je inače rad dovršen) uskoro do­
biti, može se s objektivnošću reći, da Ledić pokazuje svestrano pozna­
vanje mitske prošlosti starih naroda, a naročito je iskreno i vjerno pri­
kazao razne epohe kultnog razvitka i postojanja mitologije u drevnih
Slavena.
Ledićeva Mitologija Slavena obiluje bogatim i korisnim materija­
lom, �z čega se vidi da autor uveliko raspolaže poznavanjem strane, kao
i domaće stručne literature, a sa izvornom dokumentacijom koja doka­
zuje i naučnu vrijednost ovoga Ledićeva najnovijeg i najznačajnijeg li­
terarno-historijskog rada.
A što je najvažnije, Lediću je uvijek pred očima naučna tstina, što
je uostalom najpozitivnija oznaka svakog savjesnog i solidnog rada.
Tu Ledićevu zaslugu treba posebno istaći kao najljepšu i najvredniju
oznaku njegove književne i kulturne djelatnosti.
TJ Zagrebu, 24. VII 1967.
Dr. prof. Branko Magarašević

Franjo Ledić
MITOLOGIJA SLAVENA

Trideset poglavlja jedne knjige, tristotine stranica vanredno zanim·

ljive materije na temu »Mitologija Slavena« predstavlja značajan napor
autora, da našu kulturnu javnost obogati rijetkim i vrijednim prilogom.
Ovom prigodom, ja sam čitao svega četiri poglavlja, dovoljno da os­
jetim »aromu« i draž jedne vanredne teme, ali i premalo da uđem u ne­
ke meritorne ocjene, tim više što nisam znalac te ohlasti.U svakom slu­
čaju rukopis Franje Ledića zaslužuje punu pažnju kako naših nakladni­
ka, tako li naučnih stručnjaka te domene, da djelo »Mitologija Slavena<<
prihvate s pažnjom i pomognu autora da njegova knj!iga,što vrednija
i sadržajnija ugleda svijet.
Zagreb, 31. I 1968. g.
Joža Horvat

13
 Franje Ledića
MITOLOGIJA SLAVENA

Pojava Ledićeve Mitologije Slavena dobro nam dolazi iz više raz­

loga. Ponajprije c;vakako zato, što je to u nas prvo djelo ove vrste. Up­
ravo je čudno da se nitko posljednja dva stoljeća nije poduhvatio tog
posla. Već zato Franji Lediću dugujemo vječnu zahvalnost. Dok smo
imali mitološku literaturu o drugima. o samima sebi je nismo imali.
U mitologiji je sačuvana naša najstarija prošlost preko koje se obi­
Lno prelazi kao prekc nečeg nevažnog i nezanimljivog. A što se više o
jednom narodu može reći nego njegova naistarija povijest? U njoj su
zakopani narodni i nacionalni korijeni.
što bi bili danas Grci bez svojih božanstava i mitskih kraljeva, bez
sYog Minosa, bez Herakla, Abila i Perzeja? što Rimljani bez Eneje i
Romula i Rema? Kao što Odin bijaše mitski ratnik i vladalac starih
Vikinga, zašto ne bismo i mi oživjeli wog Svantevida, Volosa, Peruna,
Ladu, Vesnu i Vidu. Svarožića i Vodana? Zato Ledića čeka i zaseban
zadatak obrade Hrvatske mitologije, slične ovoj općoj o Slavenima. A
zato bi se morao pozabaviti i tragovima mitologije u našem narodnom
�tvaralaštvu. Zbirka Instituta za narodnu umjetnost u Zagrebu daje za
to golemu građu.
Ledić je sakupdo sve zaboravljene istine koje se tiču teme slavenske
mitologije i podnio ih pred našu suvrem.enost kao podatke koji zapa­
njuju i zadivljuju. Njegova je Mitologija Slavena rezultat dugog rada,
pa je i njegova građa velika. I obrada je na visini no gdjegdje nije do­
voljno suvremena. No unatoč toga, njegovo je djelo važno kao sasvim
novo osvjetljenje našeg i svih drugih srodnih nam slavenskih naroda.
Ova mitologija donosi nam nepoznati draž išćezle poezije i tajne, donosi
nam davni miris i svježinu negdanjt: zore našeg svijeta. Od kulta staba­
la pa do vjere u Bjeloboga i Crnoboga Ledić je praslavenski mit uhvatdo
u njegovu razvitku Qd fizičkog Jo socijalnog mita.

Slavenska mitologija, iako malo i�pitana - upravo od na� samih

najmanje - neobično je važna u kulturnoj povijesti. čovječanstva. Pri··
sjećam se ovdje riječi, koje citira Petar Bulat u svojoj knjizi »Pogled u
slavensku botaničku mitologiju«: »Otuda nikakvo čudo što ja, i.za in­
dijskim prvo mjesto određujem slavenskim tradicijama. Jezik, mašta­
nje, vjerovanje i običaji slavenskih seljaka sačuvali su se priprosti i pat­
rijarhalni; moglo bi se reći da od natrag tisuće godina to gotovo nije
pretrpjelo promjene.«

Zagreb, 17. IX 1 967.

Zlatko Tomičić

14
 Franjo Ledić
TRAGOM MITO LOGIJE S TA RIH S LA VENA

Zapanjujući mali broj kako starijih, tako posebno novijih znans­

tvenih nastojanja oko proučavanja povijesnih činova jednog naroda,
konkretno pojave Slavena na pozornici svijeta, - još i danas gubi se u
gustoj, slabo prozirnoj magli. Kako su naši pređi prevalili golemi
svoj put kroz prošlost dok ih nije sreo Prokopije iz Cezareje sa
sviraljkama mjesto oružja u rukama, neg)Cl.je na periferiji bizantskog
carstva.
Zar Slaveni nemaju svoje matologije?
Dali zbilja samo ono nekoliko spomenika predstavlja mitsko nasljeđe
čitavog roda slavenskog? Da li je ,to sve što naša nauka znade o spo­
menicima stare slavenske re ligi i e?
Nekoliko spomenika?
Ne!
Tako kaže Franjo Ledić, jedan o onih rijetkih i toliko vrijedmh -
samoinicijativnih istraživača naše slavenske mitologije, kojom se bav1
doslovce preko pola stoljeća te istom sada u kasnoj starosti izlazi l{)ired
na� svojim životnim djelom o praslavenskoj reldgiji odgovarajući na to
pitanje drugačije.
Njegova knjiga »TRAGOM MITOLOGIJE STARIH SLAVENA«, za.
koju će očito biti mnogo interesa i u drugim slavenskim zemljama, pa i
u našem bližem i daljem susjedstvu, a posebno u svjetskoj nauci -

sustavno okuplja razmjerno veliku građu o »našoj kozmogoniji«. Slu­

žeći se naučnom metodom, Ledić je na osnovu provjerenih vrela i doku­
menata, na stotinama stranica iznio materijal, koji je podjednako za­
nimljiv, informativan i važan, jer nam naprosto otkriva d!io nas samih.
Polazeći sa sigurnog stanovišta da povijesna vrela sama 1daju gra­
đu jednog imaginarnog hrama slavenske mitologije, Ledić je izvršio
rekonstrukciju slavenskoga Olimpa jednako kao i Panteona, - upot­
rebljavajući za osnovu svoje koncepcije - pored rijetkih slavenskih,
pretežno tuđe izvore, a povezujući svoJim hipotezama samo one
praznine, gdje nema pqdataka na koje se može osloniti. Ukratko- do
svojih, vrlo uvjerljivih zaključaka o veličini i kompletnosti slavenske
mitologije - za razliku od dosad prevladavajućih mišljenja o njenoj .ne­
razvijenosti i praktično »nedokazljivosti«, a u svakom slučaju minorno­
sti u odnosu na grčke, rimske i germanske mitske sisteme, Ledić nije
došao spekulativnim, nego faktografskim analizama.
On je naprosto utrošio veći dio svog života, da na izvornim doku­
mentima i potom na licu mjesta, »Vidi i snimi« p o s t o j e ć e tragove
slavenske vjere u širokom rasponu od Ar kuna i Rujane do Tanaisa (tj
rijeke Don) i Soluna, pa sad tu svoju slavensku pagansku sakralnu ar
heologiju, te brojne fragmente naše kulturne povijesti baca pred nas u
obliku koji je impozantan količinom i kakvoćom.

15
 Teško je naprečac unaprijed prosuditi svu vrijednost ovog, gotovo
jedinstvenog truda i zamjerne ljubavi kao za istinu, tako i naše vred­
note - prognozirati konačni doseg ovog znanstvenog djela, koje ima i
publicistički privlačan sadržaj. - Kad bi se postavilo pitanje, kome sve
to djelo treba, kakav bi odgovor bio moguć osim naiuobičainiiega, da­
je ,ono naime dobro u svakoj našoj kući.
Iz Ledićeve »SLAVENSKE MITOLOGIJE« naučit ce čitalac usput
ne samo neku slavensku kozmo1ogiju, nego osjetiti, doživjeti - možda
i shvatiti široki sklop bitnih etnogenetičkih problema i kulture Slavena,
a aleja arheoloških iskopina naših starih božanstava, - ta imaginarna
povijesna aleja - koja nam pokazuje potencijalne perspektive jednog
muzeja slavenske mitologije - bogata je novim nalazima i izvještajima
o njima, da to izaziva i priznanje i čuđenje, što su tako vrijedne starine
stajale - neprepoznate na dohvat - ruke.
Priča o Troglavu iz beogr<�jdskog muzeja, koji je zalutavši s mora na
jednu izložbu bio posljedica jednog nesporazuma, fotodokumentacija
od Kijeva do Bodrića, Ljutića i Lužica; ispreplitanje i sad živih folklor­
nih činjenica i praslavenskih obreda, naziva i kultova, poređenja sa
drugim religijama od Indije, Perzije do Male Azije, Italije, Galije i Ger­
manije, sve to čini ovo djelo malom enciklopedijom geografije i histo·
rije seobe Slavena, pa je svojevrsni vademecum, dra� voddč starim
krajem naše prošlosti. -
Ozbiljnost autorova djela posvjedočuje najbolje fakt da usprkos
očitim indikacijama za s11.1Jelije hipoteze (uostalom neke odavno i ini­
cirane, na pr., o učešću, pa čak i utjecaju izvjesnih slavenskih »božan­
stva« na helensku i rimsku mitologiju, odnosno, što je još vjerojatnije
i što bi komparativistička studija starih indoevropskih vjera mogla mož­
da ustanoviti - postojanje zajedničkih pravrela evropskog mita) - Le­
dić ne izlazi izvan okvira svog radnog zadatka. - Složili se ili ne složili
mi s pokojim njegovim komentarom, - moramo se prethodno pozaba­
viti s iznesenim navodima, dovoljno obrazloženim da nas obogate no ­
vim, dokumentiranim spoznajama.
što da se kaže na kraju o ovom svijetu slavenskih bogova i mitova
koji poput glazbe iz » Porina« .iz omaglice svitanja povijesti izranja pred
nas?
Možda ovo:
Ukoliko je praznovjerje kao vjera jednog naroda, što nedvoumno
antropološki i jest, dio i faza osvještavanja jed'log naroda ili skupova
naroda, te ako su ljudi stvorili te svoje bogove na neki način prema
s�·?m liku, moći i strahu, onda bi na osnovu svojstava tih naših »krea­
CIJa« mogli da osjetimo kakav je illi kakav bi bio praslavenski kozmos.
Zagreb, 21. VII 1967.
Boro Pavlović

16
 PREDGOVOR

Jesu li Slaveni imali SVOJU mitologiju?

O ovum pitanJu često se raspravljalo u znanstvenim
krugovima, a veJi.ko zanimanje za najraniju s lav ens ku pro­
šlost postojalo je i kod ške Oitalačke j avnosti
Mnogi od naših dominantnih pisaca u toku 19. i 20.
stoljeća kao npr.: Radetić, Nodilo, Gržetić, Maretić, Smiči­
klas, Klaić, Jagić ,j dr. objavljivali su svoje, često i vrlo o­
bimne radcwe, pokušavajući da iznesu iz mraka zaborava
sve one podatke o �ivotu i religiji starih Slavena, što su
im u ono vrijeme billi na dohvat ruke.

Međutim, do dana-, nitko nije dao CJelovit od govor u

kojem bi biJa obuhvaćena sva značajnija mi:tska i kultna
zbi van j a kOja su u •toku jednog milenija bila od od suctnog
,

značenja po razvitak i opstanak slavenskih naro da. A to je

razumi jdvo, ako uzmemo u obzir pomanjkanje pouzd anih
historijskih irzvornih izvještaja.
Najveće p oteškoće u rješavanju problema slavenske mi­
toJogije sačinjavao je nedostatak historijskog gradiva. Jer,
osim nekoliko slavenskih sta11ih kron1ka, od kojih se istiću
siU�rd. ruskli ljetop�s NESTORA iz 1100. godine i »Historija
kraljevstva teškog« od KUZME ·iz 1051-1125. god., sve
srrane kronike u kojima je riječ o relligiji starih Sla:vena,
isključivo se sastoje iz zapi.sa stranih ljetopisaca i histori­
čara germanskih, grčkih, franačkih i latinskih, i mU�Dje su
pouzdani.
Ukratko rečemo. do sada, još se nije pojavilo jedno knj.i­
ževno djelo o mi•tologiji Slavena u kojima bi se u cielirn.i.
prikazao hlis tori;at o staroj religiji i kultu legendar.nih sla­
venskih božU�ns•tava.
Od stranih, c;tarih pisaca, tek je Helmold iz Holština dao
nešto vrijednih izvješća o 2Jivotu zapadnih slavenskih ple­
mena u svojoj »CHRONICA SLAVORUM« u god. 1066. , a
također i kali graf Herbol"d u 12. stoljeću Ip ak jed an od
,

najpotpunijih iiZVještaja o rujamkim Slavenima, kao :i živi

opis hrama arkunskoga i obreda koji su se tu ob avl jali u
čast boga SVANTEVIDA, ostavio nam je danski kroničar
SAKSO GRAMATIK u svojoj kr onici »HISTORIA DANICA«,
iz god. 1208

17
-

GEOGRAFSKI POLOžAJ

'
I SVETišTA
S1ARIH KULTNIH MJESTA
U ZAPADNIH SLAVENA

18 '
 Šta se znalo i pisalo o mitologiji Slavena?
Ako se osvmemo na sva do sada obje,lodam.jena djela,
u koji ma se govori o kultoV1ima ;i rel i giJi starih Slavena,
kako stranih, ta!.<,o i naših p isa ca , možemo samo da konsta­
tiramo, kako ne postoji ni jedna radnja u k o j oj bi mitolo­
gija Slavena bila pi'ikazana u svoj oj cje lovitosti . - Bilo je
ru skih, čeških i po ljskih pisaca, a također i na ših historičara
i mitologa, koi'i su u svojdm djelima donosiH često i vrlo
opsežna izvješća o s taro j reHgiji Slavena, što je veoma
po hv al no i korri,sno. steta ;e samo što te radnje nisu obuhva­
ćale mnoga važna zbivanja iz 7-8. stoljeća, kada su fra­
načke i saksonske križarske voine pod Karlom Vehk,im pro_
dirale u slavenske t erit orije uništavajući i paleći slavenska
sveta miesta u Pol ab i u, Lužicama i Ce škoi . a ta'l\o redom
i protiv kasn<ijih ge rmansk i h i danskih zavojevača, ko·ii su
provalii' vali u sjevernija slavenska područja, te kako su
slavenski. knezoVii hrabro b ranili svoje zemlje i sv oju sta'ru
vjeru, od tada. pa sve do u 12 i 13. stoljeće.
Osim toga, u ovim dielima manikaiu i po drob ni;a iz­
viešća. barem o ono malo već poznatih slavenc;kih hramo­
va i kul t ni h miesta. Isto tako ni o nekim glavnim bn7an­
stvima Slavena nem!! snome11a. a oPet nremalo ie ni�ano o
Perunu. Vol'oc;ru Sv::llro Q'U . Radogostu, Triglavu, Vodanu, te
o bo7icama Ladi. :tivi i dr.
Bilo 1e p1saca, koji su štaviše, 1 negirali postojanie kul­
tova nekih c;.Jarvenskih božanstava, kao npr., da niie bilo
božice Lade - Sve u svemu. to nam postaie razu mli .ivo ie:r
piscima nisu staitaili na raspolaganju nužni p ovi j esni izvorri.
Iz tih r azlo ga , mnogi naš1i historičari, koji su se bavili
znanstvenim istraživanjima religioznih nazora u Starih Sla­
vena, iziasrnil� su se zbog nedostatka hi st or i i skog g�radriva,
veoma skeptičk,i u uspieh takovih poduhvata, pogotovo što
je sačuvano vrlo malo pouzda,nih podataka o sta:roi vjeni
Slavena. a pored toga zapisi i poda ci stranih lietop;isaca
( germa nski h prot ivnika i J a Hnsko g kle,ra). većim su di­
jelom bili tendenoiozno isknivljeni,
U tom smislu zanimljive su primjedbe historičara Jo­
sipa Horvata u svom napisu »Tragovi starih vjerovanja« u
knjizi »KULTURA HRVATA KROZ 1000 GODINA«, gdje
kaže: »Oskudni su podaoi o religiji s tarih Slavena, oskud­
niji nego oni o nj.ihov om wak1dašnjem životu. Nauka na­
stojeći dati suvislu sliku njihovoga vje rov anja našla se
pred problemom, koj i još nije uspjela riješiti, a malo je
vjeroJatno da će ga Ikad uspjeti sasv:im rasvijetliti« .

19
 I naš povjesničar Natko Nodilo, k:ojri je gotovo pretežni
dio svoga znanstvenog istraživačkog rada posvetio upravo
proučavanju vjerovanja starih Slavena, i nap1sao veoma
opsežnu studiju »0 SLAVENIMA I STAR OSLAVENSKOJ
VJERI«, u kojoj ;e morao i sam rezignirano priznati da su
na živoj muci oni. koji su voljni u sastav da sklope staru
vjeru Slavena.
Ni najspremniid 1straživalac mita, - kako s pravom
reče Vladimir Mažuranić, drugi naš veliki učenjak ko j i je
spoznao zamašitost proučavanja izvora religdje za shva­
ćanje duše naroda -ne će moći neosporivima dokazi utvr­
diti svaki posljedak svoga truda.
Potrebno je napomenuti, da se i u sadašnje vrijeme
mnogi naši historičan i naučni radnici bave pr• oučavanjem
slavenske religijske davnine, pa i oni ocjenjuju to pitanje
mučnim problemom. Tako se i naš poznati historičar Oleg
Mandić osvrnuo na to pitanje u svo;oj knjizi »Od kulta lu­
banje do kršćanstva«, i izrazio se: »U historiji religija vje­
rojatno nema ni jednoga područja, koje bi bilo tako sla­
bn poznato i tako teško pristupačno, kao što su religije sta­
r:h Slavena.«
Dugo vremena važile su u svijetu potpuno krive pre­
dodžbe o najstarijoj prošlosti Slavena i o njihovoj staroj
religiji. Znamo da su Grci ri Rimljani imali razvijenu mi­
to�ogiju, a podcjenjivali su religijske nazore drugih na­
roda i sve što nije njihovo nazivali su barbarskim, pa su
takovima prikazani Slaveni i njihova religija. Međutim, i
ostali narodi koji danas nastavaju teritorij Evrope također
su posjedovali svoju mitologiju, a među ovima možemo u­
brojiti i stare Slavene s njihovom mitologijom. Istina, sla­
venska mit: ologiia ni;e dovoljno obrađena i nije poznata kao
mito1ogije drumh evropskih naroda. ali ;e svakako čvr·sto
srasla sa shvaćanjima i načinom mišlienja starih slavenskih
predaka i sadržava mnog1o toga lijepoga i zanimljivoga
Uzrok nepoemantci slavenske mitske prošlosti leži u
činjenici što je uš�uvano vrlo malo od spomenika i� religij­
ske kulture starih Slavena i jer imamo premalo svojoih iz­
vora, a st['anih izvješća u toliko, koliko su tuđi suvremeni
p�sci o slavenskoj mitologiji pisali. AH tuđi,nci su drugčijim
okom gledali na to i iskrivljeno je prikazali.
Sticajem mnogih nepovoljnih okolnosti, nastalih ra.
tovanjem s franačkim i germaJnskim zavojevačima koji su
pod izl.i:kom prr ogona slavenskog neznaboštva nastojali Sla­
venima nametnuti svoju vlast, a po tom i zbog pismene za­
ostalosti, došlo je do toga da nisu zabilježeni mnogi važni
događaJi iz ži.vota i vje·rovanja Starih Slavena, pa su naj­
vrijednija svjedočanstva o tom izgubljena.

20
 Posebno su, provalama i pustošenjem neprijateljskih
vojni porušena nekadašnja slavenska svetišta i uništeni
spomenici starih božanstava Slavena, tako da je mnogošta
nestalo u nepovrat.
Međutim, i pored tako teških okolnosti, koje su ome­
tale p:rirodaTJ razvoj vlastite religije u slavenskih naroda
ipak se razvio bujan religijski život, kako u Istočnih SJa..
vena, tako i u sjeverozapadnim slavenskim zemljama. Već
od najdavnijih vremena postojala su mnogobrojna svetišta
i sveti gajevi starog slavenskog bogoštovja. O tom imamo
pouzdanih vijesti od Helmonda i Saksa Gramatika, kako ;e
na otoku Ruj-ani već u 4. stoljeću postojao hram ·i kult
boga Sunca SVANTEVJDA, a također i u Volinu već u to
vrijeme Slaveni su štovali boga pastira VOLOSA. Opet bi­
zantski povjesniča� Prokopije zapisao ;e oko 550 godine.
kako Slaveni, kad su preko Dunava stigli do Bizantskog car.
c;•tva, štuju jednoga boga PERUNA, tvorca munja i gospo­
dara svemira, te mu žrtvuju volove i druge žrtve.
Svi;eno i tama - iezgra su vjerovanja kod svih sta­
rih naroda Time je oličena borba između dobra i zla. U
mitologiji Slavena nailazimo ·također na skup dobrih ; zlih
bogova. I kod Hrvata je vladalo dualističko naziranje iz­
među dobra i zla, koje su prenijeli ioš iz daleke prapostoj ..
bine. Otuda S v j e t l o b o g i li BTJELBOG, od kojega do­
Jazi sve dobro, i bog mraka CRNBOG, začetnik svega zla
Kult Svjetloboga, božanstva neba i Sunca SVAROGA,
dm:pio je do nas preko i�točniačkih naroda.
Sto se odnos[ na religijski život drevnih predaka Južnih
Slavena, može se sa stgurnošću utvrditi, da su onA već u
pradomovini bili štovaoci starih slavenskih božanstava. Po
pouzdanim izvorima zna se, da su Hrvati, Srbi, Makedooci
i Slovenci mnoge običaje iz svojih starih vjerovanja preni­
jeli u svoju sadašnju domovinu, i ostali su pod njihovim
utjecajem sve do u doba kad se počelo kršćanstvo ši·riti
i u područjima Južnih Slavena.
Na to nas podsjećaju mnogi prastari običaji što su o;;e
do danas sačuvaH kod naših naroda, a to posvjedočuju i
mnogi geografski nazivi, rasuti po svim krajevima od
Drave do V arr-dara.
Hrvati i Srbi su štovali P er u n a onako, kako je u
davnini bio štovan u Rusiji i drugim slavenskim zemljama,
samo što je kasnije taj kult prenesen na kršćanskog sveca
Iliju, slično kao što je kul1 boga Volosa preni jet na sv.
Vlahu, kao zaštitnika pastira. Poznato je kako se kršćanska
crkva borila protiv starih božanstava pogamtva, pa je na­
pokoo neke kultove povezala sa kršćanskim terminima. Ta­
ko ie sv. Juraj dobio c;vojstva nekadašnjeg boga proljeća
JARILA.

21
 U vezi kultnog štovanja božice LADE, i proljetnog bo­
ga vegetacije J ARILA, koji je vršen u obliku nekih agrar­
nih obreda kod Istočnih Slavena to je prenešeno i kod nas
pod imenom »Jurjaš.i« ili »Zeleni Jurai«,
Zagreb. 12. ožujka 1969.
FRANJO LEDić

P RVA KN J I G A

M ITOLOGIJE SLAVENA
IZ LA Z I
U P OVODl. 77 · GODišNJICE
žiVOTA AUTOROVA

(1892- t 969)
l NJEGOVA 57-GODišNJEG RADA NA IST RAžiVANJl
SLAVENSKE MITOLOGIJSKE P ROš LOSTI

1912 1969
 P RASLA VENSKO SVE TišTE
s kamenim žrtvenikom i statuom stariboga Svaroga, na području pri­
karpatskog gorja. Uz Svaroga prikazan je i mladi bog Svarožić.
Likovni prilog ruskog umjetnika V. P. Ovsjanikova u reviji »NJIVA" 1897.
Originalni naslov: »IDOLSKOE MOLBišćE«.

23
 FRANJO LEDić

M ITOLOG IJA SLAVENA

PRVO POGLAVLJE

SVAR OG
STARIBOG SLAVEN SKIH PREDAKA
TVORAC SVIJET A

25
 Pored drugih starih naroda i davni predji Slavena obožavali su Sunce još
u s vojoj pradomovini, smatrajući ga utjelovljenim u božanstvu Svarogu.

26
 SVAROG
STA RIBOG SLAVENSKIH PREDAKA TVORAC SVIJET A

U MITOLOGIJI SLAVENA obuhvaćene sn drevne p rtce o legendar­

nim slaven skim bož anstvima i vjerovanjima d avnih na ših pred aka, koje
su preda_'om p renošene od n a j d a vn.ij e g doba i vode svoj k orij e n još iz
d a l ek e praposto 'hin e . l\' a ogmmnim prostorima koji be r a s pro s ti m iz­
m e du Crnog mora i B altika, k ro z t isu ćl j eć a s a č u v a o se � p o m e n na ž i vo t
i običaje Slavena u d a v n o minulim vremenima. Mi tu predaju naziva­
mo mitovima. Mitov i nam u g l avn o m goV'ore o svemu onome što su ljudi
u o na davna vremena vjerovali o svemo ćnim silttm a p ri ro d e i o zami­
sljenim n atp rirodnim bićima..
Većina mitova Je p r o i s t e k l a iz motrenja p rirode i njenih stvarajnćih
il i r a z a r a ju ći h sila koje se po živoj mašti starih naroda pririnjahu
karo da su to djela nekih moćnih božanskih hića. Po tome sn nastala
štovanja boga Sunca, boga Gromovnika boga Vulkana, Daždhoga, ho­
žice V ener e itd. Po p ričama arijskih naroda p roi z la zi, da za četnika
mitologij�ldh p ojmova treba tražiti u sv i j e t l o m n ebu, jer sunčano nebo
daje ž i v o t s vem u u p rirodi. Čiovj ck o sjećajući dah života svoga, p oče o
je z a mi šljati da je s V'ijetlo Sunca hožanctvo k o j e omoguC:uje život svim
živim bićima, kao i bilinstvu na z eml ji.
U da v n oj p rošlosti z a mi š l j a li sn lj u d t da je i cijeli zemaljski svijet
stvoren silom nekog svemoćnog bić a . Ta je z amisao zahv a tila skor<o sve
stare narode, o čemu na m s vje do č e mitovi Egip ćana, S u m c ri j a ca , Ba­
bilonaca, Asiraca, Pcrzi,iaea, Indijaca. K ine, Jap a n a, Inka, G e rm ana ,
Slavena, a o sobito mitovi Grk a i Rimlj ana. Da kult Sunc a p o t j e č e- iz
n ajs t a r ij e g a rh a j ič k o g doba p ot v n1 e no je arheološkim isk a p a nj im a n a
�vim k o nti n e ntim a svijeta a takot1er i a na l ogn im r e l i gija m a starih na·
r o d a , kao i mnogobrojnim .:vjedo čanstvima kroz folklor.
Kult ovog b ožanstva neba i S n ne a bio je r aš ire n kod i s t,o č nj a č k ih
naroda, a p reko ovih dospio je i d o Slavena, g d ie .i e dobio ime SVAROG
ili SVARUN, po imenu s t aro-i n d i j skog S1•arg a ili Varuna. P re m a grčkoj
mitologiji p rvi go s p o d a r svijeta bio je bog Uran (Uran os) . Medutim.
Grci sn im al i još j e d no božanstvo is t o g značenj a : boga Zeusa. Središte
genealogije grčkih bogova bio je Zeus otac bogova i ljudi « dole s u
bogove ital skih naroda (iz predrimsl{!oog doba) pred s t avlj a l i same p ri·
rodne sile. Ka s nij e , kad su R im lja n i sa gr č kim su s j edi m a d ošli u mno :
gostran cluše vn.i dodir prihvatiše i o n i grčke n azo re o biću b o g ov a l
prenesu mitove na svoje bogove i božice, koji Qu bili P'O z na m e nju jed­
n a.ki grč kim a .
U logu gr č k og Zeusa, kao o c a hogo'\>a i s tv a r a o ca svijeta dobio je
·

kod Rimljana bog Jupit e r ; o d grčk,og b o g a Aresa p o stao je r i m �k i Mars,

od grčke božice p o bj e d P Nike Viktoria n el A rt emi d e Diana, od

27
Erosa - Amor, od I-lelija - S ol, o d Selen!' Luna, od Hermesa Mer·-·

kur, od Ura ua Ur am� o, o d Afro dite - Venera, od P oseidona N ep tun,

-

od H efaesta Vulkan itd,

Suprotno R imljanima, koji su mitsko b o goštovje p reuzeli o d Grka.
Slaveni se nisu o slanjali niti na grčku, niti na rimsku mitologiju, već
su indiv idualno stvarali svoj vlastiti krug - slaven skU· m.i t!>kib likova.
}!'dinu iznimku činilo je ime p raboga Svaroga, koje su ime Slaveni
p o za;mili po Svarunu iz <taroindijskog mita, koji se na s anskrtskom
naziva )) Svarga<• i ))Varuna« .

Pred žrtvenikom Višnjegboga Svaroga. ( Crtež I. Bilibina )

28
 Stari su Slaveni vjerov ali, da cijelim SVIJet o m upravljaju božanstva
za koja su držali, da imadu ljudsku p riliku i ljudske osobine. Ugla vno m
im je vjera bila obožavanje p riro dnih sila . I stočni su Slaveni obožavali
nebo pod nazivom Svaroga ili Svaroha, kojega je jedan oblik bio
DAžDBOG, a p ored toga štovali su boga Perun a .
Po ruskoj p redaj i najviši j e b o g b i o Perun, koji izbavlja zemlJu od
suše gromovima, on se nazivao u starije doba, također Svarog, to jest
svijetli bog, pa su ga zvali i D aždbog. Drevni P oljani, Ukrajinci i druga
p rikarp atska p lemen a, a me đu ovima i Hrvati, p ored svojih ostalih bo­
ž a nstava osobit o su štovali stariboga Svaroga, smatrajući ga tvorcem
n e ba i zemlje. Držali su da je on najsilniji bog i p ra o tac svih drugih
bogova, p a su mu podizali u svojim naseljima sve t iš t a i kultna mje'3ta
u šumarcima, gdje su p o stavljali nje�ove kipove i p rinosili ž rtve, a na­
zivali su ih Qvetim gajevima. Između ostalih bio je i u s taro slavnom
gradu Kijevu p odignut čuveni » Kijevski Gaj« kao i veličanstveni hram
p()svećen Svarogu i drugim �lavenskim božan stvima.

Prikarpatsko svet ište Svaroga i Svarožića.

29
 U iitaroj istočnoslavenskoj mitologiji spominJU Svaroga kao boga
kovačkog u mije ća, a njegove sinove Dažhoga za b o ga stmca, te Svaro·
žića za b o ga ognja i zadružnog ognjišta. Po tom bi slavemki mit o Sva·
rogu b io analogan grčkom mitu o Hefestu. Polapski su Slaveni štovali
Svaroga za vrijeme prije p okrštavanja, kao boga Sunca i Dažboga koji
donosi kišu. Stari Južni Slaveni su i p o slije dolaska na jug, štovali sun­
čanog boga Svaroga, kao izvor svako g dobra na zemlji k oji sve oba­
sjava blagotvornom svjetloš ću svojih životnih 1 toplih zraka .
Kult Sunca nastavljao �e i za vrijeme kasnog srednjeg vijeka, i zadr­
žao centralno mjesto u religiji slavenskih naroda, tako da 'O tom
svjedoči j:edno o d glavnih ime n a boga, zajl'dni čko mnogobrojnim
Slav1mima isto čnim i zapadnim, a isto tako i kod Južnih Slavena bio je
to bog Sunca svjetlost i i vatre (tj. top line) Svarog. U razli čitim obre­
dtima uz žetvu, na p rimjer, u Poljskoj bio je običaj, d a se zaklinje ili
nešta obećaje dižući ruku p rema nebn i Rnncu, i p ri tom zaželi dobar

urod Taj gp običaj sačuvao SVL do kraj a srednjeg vijeka 1 još nedavno
p oljski, ukrajinski i buP"arski seljak p ozdravljao je rađanjl' dana du­
bokim naklonom i jednom o dređenom molitvom. Opet negd�e se b acilo
p regršt zrnja p rema nebu da bi p rivuklo zaštitu b ogova O sličnom
žetvenom obredu svjedoči i arapska p riča i z 9. stoljeća.

30
-

HIMNA SUNCU

Zvijezda na nebu plovi nebeskom pučinom,

Pučinom burnih vala - zemaljska lađa brodi!
Ko zvijezdu nebom vodi - to n ama nije znano;
Al' morem zemaljskim lađu - nebeska zvijezda vodi
(V. A. :lukov: ZVIJEZDA I LAĐA)

Po�toje J O Š dva svjedoč an�tva koja potvrdujn. da je božanstvo Sunca

i vatre p o sjedovalo osobine najuzvi�Pnijeg boga ili glavnog, ali ova dva
ob avještenja su rastavljena razmakom od šest stotina godina, a podru čja
udaljena tisu ćama milja jednu u d drugoga. - J e d no je o d Prokopija o d
Ce sareje, i datira iz p o lovine šestog �toljeća, dru�o je zahvaljuju ć i ljeto ­
piscu Helmoldu iz krajine Hollstein niže Danske i potiče iz druge polo­
vice 12. stoljeća.

Ta sv�ed o č anstva se o d n ose n a Slavene : 1\teđu raznim božanstvima

kojima oni (S laveni) p o sve ćuju p olja i šume, kojima p ripisuju ra d osti
i muke u životu na ovomP svijetu, oni vjeruju da je samo jedan b o g na
nebu, a o n zap ovijeda o stalima. On se brine s a m o za nebeske stvari.
Drugi b ogovi p roizlaze od njega i svaki vrš i svoje dužnosti, a svaki od
njih je utoliko moćniji što ga bliže sredstvo spaja s gbvnim b ogom.

Kultna glava slavenskog božanstva

Svaroga, rezana jz hrastova drveta
Pronađena u Jezeru Jankovo, okrug
Mogilno. Nalazi se u Arheološkom
muzeju u Poznanju.

31
Vj erov anje u tog b o ga rezultiralo je iz skup a shv a t a nja izražavajući
divljenje, s trah, ljubav nrcma nekim znacima bliskim, ujedinjuj uć i ma·
n ifesta cije neba, sunca i v atre . T10 simb oličko jedinstvo p (}drža va razli­
čite funkcije i malo netačno o d r eđene , n a r očito u slučajevima, g dje se
je r ad ilo o p odjeli kompetencije tolikih božanstava, čija p odručja
ak tivnos ti Sl' p odud a raju više ili manje.
Drevni S l aveni p roma trajući u životu p ostojanje p romjene dan i noć,
ljeto i zimu, obilnu žetvu i nerodicu p očeli su vjerovati da je to sve
djelo d vije vrste b o gova , d obrih i zlih . Među dobrim bogovim a n a p r vom
mj e stu bij a še SuncP. kojemu su dali ime Svarog, a naziv al i ga i Dajbo­
gom i Daždbogom. Njega su n a jviše štovali, jer je od n je ga dolazila
svjetlost i toplina, i jer je on izvor svakog dobra.
Ime boga Sv a roga sa čuvalo se u svih sl a ven s kih n aroda, a nazivali su
ga i Svaroh, Svarun, Prabog, S tar ib o g, Višnjibog, Daždbog, Dajbog. -
Opet ime Svjetlobog i Dobribog, t o su n jezgri i nazori pradavnih Hrvata,
koji '>ll n Svarogu gledali Svcboga koji ie stvorio svijet i lj ud P i sve dobro
na svijetu.
Naši p ovjesnič a r i Šišić, N azor i dr. t um ače , da su Južni Slaveni i pos­
lije doseljenja št ovali Sunce p o imenu D ajbog i D a ž dbog .

• :

Statue � dvostrukim naličjem

predstavljaju naročitu osobitost
u oblikovanju starih slavenskih

božanstava, kao što su Triglav s

tri. i Svantevid s četiri glave.

Slično je i lik boga Svaroga kod

Zapadnih Slavena prikazan s
dvije glave tj. s jednim licem s
prednje strane, i drugim odza­
da. Posebno, na ovom spomeni­
ku ističe se rog na glavi, kao
mamen Svaroga.

32
Iz navedenih podataka vidimo, da se Svaro­
ga štovalo ne samo na slavenskom Istoku i
Jugu, nego i kod Slavena na zapadnim stra­
nama, često i pod 1menom BIJELBOGA.

Pored svjedočanstva i7 starih kronika, to

se u novije doba potvrđuje još i arheološ­

kim nalazima vrijednih :-pomenika :- tarog

bogoštovja Slavena.

Kamena statua (2.24 m) na kojoj je prika­

zan Uk boga Svaroga s dva lica
Ovaj kip je pri koncu prošlog
stoljeća pronađen u okolini Hol­
zerlingena u S. R. Njemačkoj , a
nalazi se u Zemaljskom muzeju
u Stuttgartu.

33
 SITUACIONI PLAN
N A LA Z A S LAVENSKIH SPOMEN IKA
U RIJECI REGNICI KOD BAMBERGA

Za vrijeme svoga vladanja (623-658. god.) češki vojvoda S a m o vodio

je česte borbe s germanskim susjedima, a češki ljetopi sac Kuzma opisao
je provale Karla Velikog (768-817. god.) u slavenske zemlje, gdje su fra·
načke vojske u češkoj , Saskoj i Turingiji palile i uništavale slavenska sve.
ta mjesta i hramove.

Stoljeća kasnije, ljetopisac Herbord spominje Otona Bamberškog, bi·

skupa i misionara, koj i je djelovao na pokrštenju Slavena. Sigurno je i u
tom razdoblju dolazilo do ništenja slavenskih svetinja, koje su neprijate·
lj i odvlačili i bacali u rijeke.

lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll/llllll/lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll/ll/lllllllllll/11111111111111111111111111111

IZ STARODREVNIH PRičA O SUNCU

r poljskoj naro dnoj pripovijetci sunce se vozilo u dijamantnim ko·

lima sa dva točka, u koja je bilo upre g_nuto dvanaest bijelih konja sa
:�.latnom grivom. r predjelima Lužica i Ceške Sunce je bio mlad kralj i
živio je u kraljevini svjetla i sjedio na zlatnom prij estolju. Sa strane
(:u mu stajale dvije krasne djeve Aurora jutra (ZORA) i Aurora večeri
(DANICA) . Tu je bio i sunčev »ćelavi ujak« stari Mjesec.

34
 Samo tako se može protumačiti, kako su ova tri ogromna monolitna sporne.
nika s isklesanim likovima slavenskog božanstva sVAROGA mogla dos·
pjeti na dno rijeke Regnice, gdje su p rilikom regulacije ove rijeke kod
grada B amberga pronađeni i izvađeni.

illlllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll

l ruskom folkloru Sunce je posjedovalo dvanaest kraljevina, dvanaest

mjeseci. On je živio u unutrašnjosti solarnog kruga, dok su njegova djeca
živjela na zvijezdama. 1\l"jih c:u služile sunčane kćeri « . One su ih p azile i
pjevale im zlatne pjesmice.

35
 MNOGI SU STARI NARODI IZVODILI IMENA SVOJIM VRHUNSKIM
BOGOVIMA PO IMENU INDIJSKOG SVARGA I VARUNA

Kao što je p rethodno spomenuto, ime praboga Svaroga p otječe iz

star<oindijskog mita. U imenu Svarog krije se sanskritska riječ svarga,
što znači nebesko sjajilo ili svjetlost, a u p renesenom značenju i mu·
dro st. Iz toga slijedi da �u �vjetlo i mudrost simboli praboga Svaroga.
Prema imenu Svarog većina je starih naroda izvodila imena svojih
vrhunskih bogova. P o n azivima Svarga i Svanm nastala su slična ime·
na za božanstva drugih naroda, tako npr. kod Slavena Svarog i Svarun,
kod starih Indijaca Varuna" kod Iranaca Zaruana, kod Grka Uran ili
Uranos, na latinski Uranus, kod Bugara Svaro ili Uran itd.

SVARGA ili VARUNA

staroindijski bog: svjetlosti i Sun ca jaše na Makara zmaju

Od staroindijskog Varuna p otječe i njegov znak svastika, pradavni

simbo l Qvjetla, pa je Varuna - Svarun bog tvorac svemirske svjetlosti.
Prvobitna svastika bila je op1sana krugom, prikazujući simbolički sun·
(·anu ploču kao kolotur_ U biti je �vastika ozna čavala p radavne oboža·
vatelje svjetla, tj . "unčane narode.
l staroindij�oke svete knji ge "RIGVEDA" ukazuju n a Svarunovo stva·
ranje svijeta :
» Svarun zemlju od nebesa podijeli i razmaknu,
Nebo ".ja 'no razapeo u VIsine beskonačno,
Odvojio širom zemlju od zvjezdanog n eh oshoda.«

36
 Prema vjerovanju slavenskih pređa starib o g Sv arog je bio tvorac
svij eta ; stolovao je n a p rijestolju vječnosti, a stan mu je bio na n ajistak·
nutijem m:estu svemira u p resvijetlim Vidovim dvorima. Slaveni su p ri·
je stolne Svarogove dvore p rozvali Vidin - gradom, jer su vjerovali da
ga vide na vrhu )) Svjetskog stabla na sedmom nebosh o du iznad S� ito·
gorskih dvorova.
O svjetskom stablu, koje su JOŠ zvali i stablo S t'Jellosti, pnčaju svi
na11odi, a spominje se u starodrevnoj pjesmi :

Svarog šalje tri goluba,

Da z arone u dubine,
Da zagrabe crnog p ijeska,
I da stvore crnu zeml;u.

Kad j o š svijeta mje bilo,

Svjetslw stablo tad bijaše.
Iz mora je grane svilo.
Do nebesa dopiraše.

S tari Slaveni su vjerovali da je Svarog iz svoga bijelog Vidin-grada

ravn ao sv ijetom i da je vrhovni sndac, koji sve vidi i znade. Stoga su ga
i zvali imenima Svevid i Svez nadar. Kao vrhovni sudac staribog Svarog
sudi i rasuđuj e : dobro i zlo, krivo i p ravo. Prirodne nepogode tumačili
su slavenski pređi kao kaznu za nep osluh i za nep oštivanje pravde i
zako na.
Staribog Svarog štovan j e i kao slavensko b ožanstvo p ravde. U blizini
većih naseobina p o stojalo· je sve·ti gaj p osvećen bogu Svarogu. Ovdje
bpred kipa, u sjeni stabala Slaveni su održali svoje sudove i izricali
pravdu. Svako p o dručje imalo je svo.i e svetište, kojemu je na čelu b.io
svećenik ili žrec.
Kasnije se kod Slavena p roširio mit i n a Svarogove p Qitomke )) Sva·
rožiće « . To su bili b ožan stvo Sunc a Svantevid. gromovnik Perun, bog
kiše Daždb o g, božica praskozorja Z ora, božica Venere D anica i dr., te
napokon i b o g mladog Sunca Svarožić.
Po shvaćanju Slavena, SVAROG je ne ho, o tac svih drugih b o gova.
Kad b i se drevni Slaven obraćao molitvom Nebu govorio bi: Nebo ti
me v idiš· - Neb o Li me čuješ ! « On je nebo zamišljao kao boga.; kao uz·
višeno biće. Kasnije kad sn štov ali stara božanstva u ljudskom liku, Sla·
\' eni su p ersonificirali nebo kao boga SVAROGA., što znači boga svjet·
losti. Nebo ( Svarog) je rodilo dvoje djec e : Sunce zvano DAžDBOG.
i Vatru - koju n azvaše SVARO Ž IĆ, tj. sin Svaroga.
Prema slavenskim mitovima i legendama, Sunce je ž ivjelo n a Istoku u
zemlji vječnog ljet a i obilj a . Tamo je imalo zlatnu p alaču iz koje se
svakog jutra p oj avljivalo u svojim blistavim kolima. Ta kola su vukli
bijeli konji koji su disali vat rom da b i p rešli nebeski svod.

37
 Neki slavenski mitovi su prikazivali dnevno kretanje Sunca po ne·
beskoj sferi kao promjenu u njegovoj dob i : Sunce se rađalo svakog jutra
k ao krasno dijete, doseglo starost o p o dnevu i uveče bi umiralo p oput
starog čovjeka. D rugi slavenski mitovi daju antropomorfnu ( čovjeko·
liku) interpretaciju o dnosa izmedu Sunca i Mjeseca. lako je ime Mje­
seca (Mesijat) muškog roda, mnoge legende ga prikazuju kao mladu Ije·
p o ticu s kojom se Sunce vjenča na p o četku ljeta, napušta je u zimi i opet
j oj se vraća u proljeće. Božanstveni p ar Sunce i Mjesec rodio je
zvijezde.
Medutim p ostoje i mitovi u kojima je Mjesec muž, a Sunce njegova
žen a. Jedna ukrajinska pjesma govori o nebeskom svodu, »velikoj pa·
lači« čiji gospodar je svijetli Mjesec sa svojom ženom Suncem i njihovom
djecom Zvijezdama. l danas neke slavenske pjesme upućene su » lijepom
malom Mjesecu « . - Neki junak ukrajinske pjesme-legende obraća se
» malom Suncu : » Bože, malo Sunce p omozi meni, čovjeku ! «
Sunce-bog D ažb o g, božanstvo svjetla, p objednik mraka i bijede p os·
tao je sinonim sreće. On je bio sudac. Nagrađivao je zaslužene, a kaž·
njavao zle. Slaveni iz p rikarpatskih predjela kad nekom zaprijete, kažu :
» Nek te Sunce p o gub i ! " .
A hrvatski seljak, kad m u netko što krivo učini, p a j e srdit, o n izgo·
vara rije č i : »Neka Sunce izvrši svoju osvetu nad tobom ! . «
Vjera se starih Slavena dovodi i u vezu s vjerom Iranaca. Prvi istra·
živači praslavenske davnine z ap azili su da je osnova vjerovanja i vjer·
skih koncep cija u starih Slavena p reuzeta iz iranskog » dualizma << - sup·
rotnosti svjetla i tmine, po čemu je nastao mit o dobrim i zlim bogo·
vima. Čini se da su iranska vjerovanja djelovala n a slavenske prapretke
koji su živjeli u doba prvog svog formiranja u iranskom krugu i upo·
znali kult iranskog boga AHURA MAZDA, gosp o dara čiste svjetlosti i
neba kao i nJegovog suprotnika boga mraka AGRO-M ANYIJA
( Ahrimana) .
Iz te elementarne suprotnosti n astala su božanska bića : BIJELOBOG
i CRNOBOG koji su nađeni među z ap adnim Slavemma. Starib o g slaven·
skih predaka SVAROG p oznat je p o sebno i po imenu BIJELBOG -Do·
bribog, za koga su Slaveni znali j o š od najdalje davnine, a to nam po·
svjedočuju najpoznatiji i najp ouzdaniji ljetopisci. Već n 6. stoljeću P r o·
k o p i j e o d C e s a r e j e zabilježio je u svom djelu »De BEtLO
GOTHI C O « , da su Slaveni štovali jednog boga i da je to bio ,>Dobri -
Vidovni b o g « .
l S i n a p i u s u svojim zapisima p otvrđuje u !Svoje vrijeme Pro·
kopija, te veli, da se stari Slaveni klanjaju jednome bogu stvorcu svi·
jetla i svijeta. Tako je i kroničar H e l m o l d u l l . stoljeću pisao o 8je·
ve rno-zap adnim Slavenima, da su vjerovali u jednoga nebeskoga b o ga
stvoritelja svjetlosti i svemira, i da su to božanstvo slavenski preci iz
daleke prapostojbine s Istoka na Zapad prenijeli. Kod Isto čnih Sla·
vena spominje ga i ruski ljetopisac N e s t o r.

38
-

SVAR O G
IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOCANSTVA

U pncama svih a::ijslcilr uaroda pokazuje se, da začetnika mitologijsMh

pojmova treba tražiti u svijer.lom nebu, jer je u njemu izvor svega što je iz·
među neba i zemlje i na zemlji. Sunčano nebo dalo je život svemu u prirodi
i čovjek osjećajući dah života svoga, prodahnuo je maštom svojom da je
svjetlo sunca božanstvo koje omogućuje opstanak čovjeka, bilinstva i žit·o·
tinjstva.
Po mišljenju većine mitologa slavenskih ::valo bi se to božanstvo SVA ROG.

(Tade Smičiklas : POVIJEST HRVATSKA - Z a g r e b 1882)

Kult Sunca, koji potječe ir. najstarije antike nastavljao se ::a vriJeme kos·
nog Srednjeg vijeka, zadržao centralno mjesto u religiji slavenskih namda,
talco da o tom svjedoči jedno od glavnih imena boga, zajedničko mnogobroj·
nim Slavenima istočnim i zapadnim: to je bog Sunca, Vatre SVA ROG, od
koje ie riječi izvedeno ime Svarožić.
Ta konstatacija je potvrđena arheološkim tragovima, navedenim prije i ana·
lognim sa religijama drugih naroda indoevropskih i napokon mnogobrojnim
svjedočanstvima kroz folklor.

(Librairie Larousse : MYTHOLOGlE SLAVE P ari s 1963)

Stari su Južni Slaveni vjerovali, da cijelim svijetom upravljaju bo!anstva za

koja su držali, da imadu ljudsku priliku i ljudske osobine. U glavnom im je
v jera bila obožavanje prirodnih sila. Pored gromovnika Peruna i ostalih
bogova poznat je sunčani bog DAJBOG (SVAR OG), izvor svakomu dobru na
zemlji koji sve obasjava �lagotvornom svjetlošću svojih životnih i toplih
::rale a.

(ferdo Sišić : PREGLED POVITESTI HRVATSKOGA NARODA -

Z a g r e b 1920)

Mnogi primitivni narodi obožavaju i nebeski svod i Svjetlost koju on zrači.

Mnogo je puta takvo obožavanje povezano sa štovanjem oblaka i kiJe, Jto je
oni daju, kako je to slučaj kod nekih naroda koji se bave poljoprivredom.
Istočni su Slaveni obožavali nebo pod nazivom SVA ROGA, čiji je jedan
oblile Dažbog bio utjelovljen u Suncu.

(Maja Kolman-Rukavina, Dr Oleg Mandić : SVI JET I ZIVOT U LEGEN ·

DAMA - Z a g r e b 1961)

39
 Po rushoj je predaji najviši bog bio Perun hoji t:zbavlja :zemlju od suše gro·
movima . On se nazivao u starije doba talcođer S VAROG tj. svjetli bog, svjet·
lo st. Polapshi su Slrweni <tovali kao pogani i 'iunce i Dažboga.
(Dr Ante M:essner-Sporšić : LJUDI I PRIROD A Z a g r e b 1938)

Svjetlobog je i Dobribog. To su u jezgri nazori pradavnih Hrvata. Prema

drevnim pričama. Hrvati su znali za jednog Sveboga, lcoji je stvorio svijet
i ljude na njemu. Ime tog boga sačuvalo se u svih slavenslcih naroda. Taj bog
je većini SVAROG, ili lwko ga još nazivaju SVAR UN, Prabog, »Stariboh« ili
» Višnjibo g«.

On je ,,Praotac<< st,ega, djecu sit mn Svarožićt, tj. božanstva sunca i mje·

seca; groma, ldše i bljeslw.
(Dr Nikola Sučić : HRVATSKA N ARODNA l\1ITOLOGIJA - Z a g r e b
1 913)

SVAROG, 1t staroj isročnoslavenskoj mitologiji, bog kovačica g umijeća. Nje·

govi s u sinovi Dažbog, bog sunca, te Svarožić, bog ognja i :zadružnog ognjišta,
zaštitnik braka. Slavenski mit o Svarogu analogan je grčkom mitu o He/estu.
Kršćanstvo je lmlt Svaroga zamijenilo kultom sv . Kuzma i Damjana zn.� titni­
ka lcovača.
(OPćA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA Svezak 7, str.
243 - Z a g r e h 1 962)

Staro hrvatsko VJerovanje jednako je vjerovanju starome slavenslcom, kakvo

je bilo, dok su Hrvati još živjeli u zajedničlcoj pradomovini. Stari Slaveni, a
time i Hrvati, i ostali južno-slavenski narodi imaju mitologiju, hoja ialco nije
tolilco ohrađena i poznata lwo arčlw ili rimska, ipah sadržava mnogo toga
lijepoga i :zanimljivoga.
Tijelcom 1Jremena izmijenilo se dosta pod u tjecajem kršćanstva. Stari sla­
venslci obredi i običaji izmiješali su se sa hršćanslcim. Narod je spojio svoje
staro vjerovanje s novim. Stari sn Slaveni vjerovali u jedno najviše Biće, koje
je izvor svemu. Jedni su ga nazivali S VAROG, a person ificirana je u njegovu
sinu SV 4ROŽIĆU.
(Vid Balenović : NARODOZNA NSTVO Zagreb L 1)1] )

Pored Peruna su SVAROG i DAžBOG - prema Niederleovim riječima -

»oblici o bujnoga i svijetloga neba«, pretvoreni u božanstvo IVo ni oni, kao
ni Perun, nisu božanstva svih Slavena. Svarog i Dažbog su dva oblika iste,
kao duh shvaćene prirodne snage sunca, hoje daje toplinu i život.
Poznat je također Svarožić. kao posebno božanstvo.

( Oleg Manlli ć : OD KU LTA LUBANJE DO KR šćANSTVA - Zagreb

1954)

40
--

Djeca Perun ova bijahu: SUNCE , MJESEC i zvijezda Danicu i drugi mali
bogovi. Sunce su nazivali n A J R n r.. . Sunčani boa šali e sv jetlo i toplinu i čini.
da sve raste.
(Dragutin Šiler : POVIJ1<.S f HRVATA, SRBA I SLOVEN ACA . l a greb
1926)

l Sinapius u svojim zaptstma potvrđuJe u SVOJe vriJeme Prulwpija, te veli,

da se stari SlavPni klanjaju iedinome bogu stvarcu stvarnosti sveg svijeta,
i da mu prikazuju svakojake žrtvP životinja. Helmold pišući u l l . stoljeću o
sjeverozapadnim starim Slavenima koii su se tolcom vremena sve do Labe i
Holštinja od istoka prema zapadu razgranili, veli da su vjerovali u jednoga
nebeskoga boga, a taj je bio SVA ROH stvoritelj sv ietlosti i svemira, (lwsnije
zvan �varog).
Ovo božanstvo sn slavPnshi preci iz daleke praposto.1bine s l stoka nu zapad
pren ijeli, a lwd istočnih Slavena pu::: n avao ga .fe i ruski ljetopisac N e s t o r.
Ovaj kaže o Svarogu, da je imao dva sina Sunce i Oganj (ruski Ogon i indiski
Agni ). po tom su stari Slaveni olcr.� tili Sunce Svarožićem i Svastićem.
(Dr. Nikola Gržetić : O VJER I STARIH SLOVJANA PREMA PRA V H.. RI
ARIJACA I PRASEMITA M o o t a t· 1 900)

Po svjedočanstvu svilwlildh tradicija prva vjera Slavena sastojala se Icao

i kod ostalih arijslcih naroda u obožavanju prirode. Ovoga boga nazivali su
Rusi i Polabjani S v a r o h, to jest svod nebeski ( san sl;rtski svar, starosl.
svor.) Kod Čeha zvao se Sveboh ili Svojboh. Po.�ebno ga zvttltu Bielbogom:
Češlw, Galička, Lužica, baltičko Pomor je, kao P' utubog (zlebogu} Crnobogu,
Zlobohu ili l.jutbogu. Iza Svaroga je Sunce koje se zove Svarožić. Zvali ga
i Daždbogom, kao i nazivima Hrs, Chrs, Chors, Kries tj . .�jajni.

(Radetić I van : PREGLED HRVATSKE TRADJCI ONAL J\ E KNJižEVNOSTI

S e n j 1 879.)

Nujbolji poznavatelj religije starih Slavena lu o ničar HPlmold uneno kaže

da su Slaveni svojim bogovima pridavaTi i žalost i veselje . (numina, quibus.
. •

arva, silvas, tristitias atque voluptates attribunt} - i ističe du su Slaveni drža·

li Vida tj. Svantevida za najveće božanstvo sjevero-zapadnih haltičldh slaven·
skih plemena. [Chr. Sl. l. l. e. 83.]
(Helmold od Hol�ti n a : CII R ONICA SL AVORUM 1066.)

l naš Nodilu u svojoj knjizz , o Slavenima i staroslaven slwj vjeri« nu str

137 kaže; da su ll l D i �rčkt Zeus dva blizanca. Pošto su Zeus kod Grka.
kao što Jupiter kod Rimljana predstavljali glavna božan.stva, to se podrazu·
mijeva du je i Vid kod Slavena (zami.Hjen kao bog Sunca i zauzimao mjesto

41
Svaroga ili Peruna), a to Nodilo i po tvrđuje n]ec�ma »Za vrhovnoga boga
Vida sviju slavenski.h plemena, barem p olabskih i baltičlrih, jasno ie svjedo­
čanstvo iz historije« .
(No dilo N a tko : U �LAVENIMA I STAR OSLAVENSKOJ VJERI
Z a g r e b 1929.)

MITOLOGIJS/(1 EPOS. Ima razloga vjerovati, da je vec kod starih Hrvata

i Srba cvao mitologijshi epos. I ::,među arijskih naroda, može biti da su Hrvati
i Srbi uz H elene, Perzijance i Inde najviše obdareni ćuti pjesničkom. Imamo
krasnih pjesama pučkih, pa iz njih ključa, po mom mnijenju, širold vrutal>
narodne religiozne misli.
(\' a tro slav J agić : Historija književnosti naroda hrvatskoga i srpsku ga
KOMP ARATIVNA MITOLOGIJA Z a g r e b 1869.)

J oš u prošlom stoljeću, poznavanje muologije Slavena bilo je veoma ne•

dostana i u samim hrugovima istraživača slavtmskP religije. Evo primjera
šta se lltmačilo.
>>Iz početl>a Slaveni, po s·vima vijestima historičnim, 1>ršahu religioznu
prirodnu službu bez bogova, a i sam pozniji Olimp njihov mučno da
imadijaše bogova dovoljno, da imenima svo}im ispune sve dane u nP·
djelji.<
(Miklošić Franjo : D IE CHRISTLICHE TERMINOLOGlE der SLAV ISCHEN
SPRACHFN W i e n 1820.)

,,Koliko mi znamo za bogove slaven slre, om su od grčkoga antropomor·

fizma posve različiti. Osim izuzetaka (han npr. Svarog·Svarožić-Svante·
vid) niti imaju porodice, ni genealogije.«
(Louis Lager: ESSQUI SSE SOMMATRE DE LA MYTHOLOGIE SLAVI<.. -

P a r i s 1882.)

Za razliku, evo i potpunijih obavijesti:

l starim bizantijskirn lcronil•ama nalazi se spomen i o mitološkoj kozmo·
go niji poganskih Slavena. Tu je zapisano: Kasnije je S VA R OG (nebo)
o tf!c �vih bogova olrrttnio svog sina zvanog Sunce (ili Dažbog}, jer je on bio
moćni gospodar. Svarog je nahon duge vladavine svemirom prenio svoju dje·
cu - Sunce i Vatru utjelovljenih u bogu SVAROžT(;U
( Ivan Malala : KRONIKA B I Z A NTIJSKOG CARSTVA)

Slavem su S VA R OGA smatrali ocem Sunca i Vatre. Svarogov stn Sunce

ili Daždbog je personifikacija neba, koji osvjetljava zemlju sunčevim zrakama,
nt>kad pokrivenu oblacima i sijevanjem od munje. TJ �jenama oblaha on bi

42
zapalif'l munje i tako �e pojavio kao tvorac nebeske vatre. Sto �e tiče zemalj·
sl�e vatre bio je to božanstveni dar zemlji. Od tu.da razumljivo zašto su Sla·
veni obožavali vatru kao sina boga Svaroga.
(Aleksandar Afanasjcv : POETičESKJJA VOZZRJENIJA SLAVJAN NA
PRIRODU M o s k v a 1866-69.)

S VARO G, tvorac Sunca i Vatre. Kad su antropomo1·fni elementi o čistili

primitivnu religiju predaka slavensldh, oni su personificirali, nebo kao boga
SVAR OGA. Zatim Nebo-Svarog stvori Sunce i Vatru. Iz tog je proizašla što·
vanje Vatre i poga'l!'sldh Slaveni su se molitvama obraćali v atri, nazivajući je
imenom SVAR OžiC, što znači sin Svaroga.
lT mnogim slavenslcim zemljama zemljoradničlci narod je podržavao mistič·
no poštovanje prema vatri, Twjoj su pridavali svet karakter. Stari su držali za
svečani čin, čas Twd se u kući palila vatra. Legende i narodne pripovijetke
još sadrže poetsl•e tragove starih mitova kada govore o '> Vatri Zmiji«, l�rila·
tom čudovHtu lwme je iz ustiju izlazio plamen.
Boga Svaroga su Smatrali ocem Sunca i Vatre. U sjenama oblaka on bi za·
palio plamen munje i talco se pojavio Two tvorac nebesl�e vatre.
(L arou s se: ENCYCLOPEDIA OF MYTHULOGY (Sl avonic My thol ogy
L o n d o n 1 959.)

SVARUN ili VAR UNA vedski bog proizvire iz istog korijena, a nalazimo
ga u hvalospjevu već n n ajstarijem svetom pismu INDA u RIGVEDI oko 2000
godina prije n.e. - Stoga nam je jasno da je arijslri SV A RUN ili VA R UNA, i
praslavenski SV A RUN ili SVAROH najstarije božanstvo od svih drugih, i ima
svoje podrijetlo u indoarijslwj vjeri, a S tari Slaveni su ga svojom seobom
prenijeli u sjevero-zapadne zemlje Evrope, a obožavali su ga i l stočni i Južni
Slaveni.
(Dr. Nikola G ržeti ć : U VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PR AV J ERI
ARIJACA l PRASEMITA · M o s t a r 1 900.)

Naš ugledni poznavalac filozofije istočnih naroda, na osnovu najstarijih

vedsldh teT�stova iznesenih u h i m n a m a RTG VEDE, prenosi nel�e formu·
lucije v edslwg shvatanja s1•ijeta:
»Iz čega se razvilo stvorenje?
Je li to djelo Nje govo ili n ije,
Onoga što nad svemirom bdije.
On sam to zna, a možda ne zna ni on."
U drugoj himni počmje pitanje:
»Tko je bog kome treba da služimo %rtvom
što daje žrtvu i snagu,
i bogovima što rlaje smjer,
a smrt i besmrtnost - njegovc1 su sjena?"

43
 Iz prve knjige RlGVEDE pitanje u dialogu :
>>Tko je vidio rođenje prvog bića?,
pitam kao neznalica one koji znaju, mudrace.
Što je bilo ono jedno -·koje je u slici nerođenog
postavilo i učvrstilo šest dijelova ovih svijetova?--

Odgovor glasi:
"zovu ga Indra, Mitra, v A R U N A , A gni,
a i s u N e E okriljeno nebeskom uzvišenoŠĆU. <•
(čedomil Veljačić : FILOZOI< SKI lVTOTIVI U INDIJSKIM VEDAMA -

»Telegram<< Z a g r e b 1961.)

Drevni Slaveni promatrajući u životu postojane promjene - dan i noć,

ljeto i zimu, obilnu žetvu i nerodicu ·strtli su vjerovati da je to sve djelo
dvije vrste bogova i dobrih i zlih. Među dobrim bogovima bijaše i Sunce koje
sn pored imena SV AROG nazivali i Dajbogom ili Daždbogom: od njega dolazi
wietlost i toplota i on je izvor svakoga dobra.
l Zivko J akić : POVIJEST ZA GRAĐ. SKOLE Z a g r e h 1938.)

DABOG
Uz rijeku je šumnu po plodnim ravninama župnim
tivio poljanski narod.
Dičio Poljanin sveđ se mnogim selima bijelim,
Njivama žitnim i lijepim brežuljcima tamo daleko,
Gdje su bukove šume predveče jesenjeg dana
Gorjele crv enim svijetlom.

Mukahu poljanskog hmeta u torima pitoma stada.

Visjele kuke o zidu i mlatar i ubojno koplje.
Ali sav blistav i golem u kutu spram ognjištu svetom
Plug je dun oranJa čeko. - Izdjelan od tvrde grane
Stoljetna hrasta, nad vrat'ma gledao očima praznim
Pradjed unnhe svoje; a Poljanka nranka svakog
Brala je cvijeće rosno u zelenoj bašći.

. . . DABOG pnvimt lc srcn radine Poljanf' svoje.

R osulje ki.�ice on im u proljeće lijepo slao,
Bacao sjemenje plodno na polje, na gore i do:
Šibao ljeti je voće još nezrelo plamom sunčanim,
Sušio bare je mutne i močvare pokraj rijeka;
Krotio zvjerad je; sočnu je dmžio poljansku zemlju
Ognjenim cjelovom, nek se uzburka krvca joj hladna.
l plodna u troba začne, a noć kad bi pada.la tiha,
Hladio lice je njeno nebeskom rosom.

44
 . . . l bog zaželi jednom da ostavi Dafinu stablo,
Ispod koje on sjedi u Rajn na ružama vječnim:
>> Hoću da Poljane gledam. Hoću da međ njima lutam
I slušam, kako mi ime blagoslivlju v eseli, harni.«
l bug se dignu visoko. Spusti se s plavih visina
IV a plodnu ravan, na kitni zapad bijelog Gnjezna.
Ko da se o tkinu zvijezda s nebeskog svoda.
r osvit dana sunčana na rijeku nagnu božanstvo
Ko stup nebeske vatre.
Tada se Hranitelj DABOG u skromna putnika .• tvori.
N a rame turbu !ito pr ti, a glogova drva
Desnicom štapinu stiska.
Siđe na brijeg riječni. Prignu se, lice da svoje
U gleda bistroj u vodi. - I nasmjehnu bog se, i k selu
U dari preko trščaka.
(Vladimir N azor : IZABRANE PJESME - Z a g r e b 1961.)

U po vodu putovanja u Rim u svibnju 1967. godine, koristio sam priliku

da kroz desetak dana razgledam Vatikanske muzeje i arhive, lwko bih među
tamošnjim starinama otkrio i neke zanimliivosti u v ezi stare religije Slavena,
kojima sam imao namjeru nadopuniti svoju radn.in o mitologiji Slavena.
Posebno sam, uz neobičnu susretljivost starih bibliotekara u dvoranama
ogromne Vatikanske biblioteke prelistavao stotine starih izdanja i požutjelih
povelja i listina, štampanih ili pisanih na raznim slavenskim i stranim jezici·
ma. Iako nisam p ronalazio rješenja za mnoga pitanja, ipak sam crpljeni ma·
terijal uspješno koristio u više poglavlja ove moje radnje, koju sam posvetio
svima onima koji se interesiraju za upoznavan ie historije davne mitologijske
prošlosti Starih Slavena.

BILJE�KE PO PITANJL •> IRANSKOG DUALIZMA "

Neki od istraživača praslavenske davmne dovode osnovu vjerskih koncep·

cija .Starih Slavena u vezu s vjerom Iranaca i iranskog dualizma«, po kojemu
je nastao mit o dobrim i zlim bogovima. Dobribog bto Je A H URA MAZDA
gospodar svjetlosti i neba, stvorac svijeta, a zlibog A GRO-MANY/A, vladar
podzemlja.
PredpostavljaJuĆi, da su Iranska vjerovanJa djelovala na slavenske pra·
pretl>:e koji su živjeli u iranskom krugu, i upoznali dualizam«, u krugovima
svjetskih mitologa tumače, da se i kod Slavena po tom razvio kult » dobrog
boga« BlJELBOGA (po iranskom A hura Mazdi, bogu svjetlosti i neba), i » zle·
boga<< CRNOBOGA (po Agro-Manyiu transkom bogu mraka).
Po uzoru na iranskog A hura Wazda nastali slavenski BIJELBOG, u biti
predstavlja S VA R () G A. bnf!a tvorca st!iietla i svijeta drevnih slavenskih
predaka.

45
 Koliko visoko se uzdigao lwlt svijetlog boga A HURA '11A ZDA vidi se iz
toga što je Iransko carstvo bilo podvrgnuto njegovoj moći. Iranski car DA·
RIJE VEI. IKI. dao je za života isldesati nadgrobnu duhovnu oporuku, kojom
uveličava slavu boga Ahura Mazda :

>> Ovn izjavljuje kralj DARAJA VAHUŠ: Po višnjoj volji Gospoda Mudrog,
Velik je bog AHURA MAZDA Koji Darajavahuša kraljem učini,
Njega jednoga kraljem mnogih.

Velik je bog A hura Ma�da Koji mudrost sposobnost

Darajavahušu kralju dade.

DA RIJE ja sam Veliki kralj, Kraljet>a kralj, kralj naroda svih.

Darajavahuš govori kralj: Sve što do sad učinio ja sam,
Ahura Mazda pomaže meni.<

IRANSKI TEKSTOVI S PRIJEVODOM NA HRVATSKI :

Baga vazrka Ahura Mazda

H ja imam bunim ada,
H ja avam asman am ad.
Hja martijam ada.
Hja šijatim ada martijahja

Velii' je Bog A hura Mazda.

Koji ovu zemlju stvori.
Koji ono nebo stvori,
Koji čovjeka stvori.
Koji sreću za čovjeka stvori.

Ura huvnara t]a A hura Mazda uparij

mam nijasa.ja,
U sradiš atajavam brtanaij v asna
A huramazdaha,
Tjamaij lwrtam immbiš huvnaraibiš
akunavam
Tja mam A hura Mazda uparij
nijasa}a.

Vještine što Gospod dade mi Mudri,

Po njegovoJ v olji iskoristih dobro,
Štogod izvrših, sve to izvedoh,
Jer Gospod me Mudri osposobi za to.
(S. K. Sakač : ,, OPORUKA CARA DARIJA iz Arhiva PontifirP. Instituto
Orientale - R o m a 1967.)

46
 FRANJO LEDić

M ITOLOGIJA SLAVENA

DRUGO POGLAVLJE

PERUN
SLAVENSKI BOG G R O MOVNIK
ZAŠTITNIK PRAVOE

47
GROMOVNICI
S TA RI H N A RODA

Zeus

Jupiter Indra

48
 PERUN
SLAVENSKI BOG GROMO V N I K I ZAŠTITNIK PRAVDE

KOD STARIH NARODA vladalo je op ćenito uvjerenje da u nadze·

maljskim visinam a izn ad oblaka po stoji neko svemoćno božanstvo, koje
ravna munjama i gromovima i d a vlada zemaljskim svijetom. Mnogi
antički narodi z a milenije prije nove ere, već su imali svoje bogove
gromovnike.
Indijci su imali boga INDRA, Grci ZEUSA, Rimljani JUPITERA,
Skandinavci THOR-a, Englezi THURR-a, Germani DONNAR-a Litvan·
ci PERKUNA S-a, Leti PERKONS-a.
Vrlo rano nastao je i ko d Slavena mit o bogu gromovniku PERUNU.
Drevni slavenski p ređi su držali da u visinama u oblacima vlada hog
PERUN, gospo dar munje i groma, o d akle ravna zem aljskim svijet om. U
mitologiji Slavena P erun je zauzimao drugo mjesto po redu iza staro­
boga Svaro ga. Prvo njegovo djelo kojim se p ribližio ljndima, bilo je
svjetlo i o ganj. Perun je kremenom iskre,;ao pregršt varnica i ubacio
ih ljudima na zemlju kao goruću luč i njom su ljudi upalili vatru.

49
 Kult boga gromovnika Peruna širio se munjevitom brzinom k o d svih
slavenskih nal"oda, i p o stao najpoznatijim mitskim likom Slavena. O d
d avnine slaveneki su pređi štoval i P e runa, jer su vjerovali da on tre·
šnjom i grmljavinom prosip a kišu i time uvjetuje rast i plodnost. Iz
ovih p obuda prozvali su ga imen om » Daždbog« po kiši, a p osebno
»Strijelbog« po munji. Posli.:e kiše izlazili su ljudi dižući r uke k nebu,
zahvaljujuć i P erunu što im je spasi o u sj eve.
Kad su Slaveni u davno doba p o čeli oblikovati bo gove, najstariji
kipovi P eruna stvarani su sa šilj as,tim kremenom u ruci. Kasnije je
kremeni mlat z amijenjen sa rukovet om strijela. J oš su vjerovali da
Perun u tamnim o lujnim noćima na svojim o gnjen im kolima obilazi
ljudska naselja i razgoni pobornika zla i mraka.
Osim to ga Penm je bio zaštitnik ribara i krotilac o luje na moru i ri·
jekama razgoneći olujne sile, a zatim je okuplj ao p ovol 'ne vjetrovi' da
naduhne bro darska jedra na moru i vjetrenj ače na kopnu, P ored o s ta·
loga P erun j e važio i ka'o zaštitnik doma i ljudi. Kod svake gradnje
prizivali bi P e runova ime, da im zaštiti novi dom, time što je p rizvani
žrec ili �tarješina u dario trip ut kladivom na p o stavljeni temelj u znak
P erunova blagoslova.
D a ie bol!: gromovnik bio na velikom ugledu ko d mnogih naroda, a
također i kod naših pređa, vidi se već po tome što ie četvrti dan u
tjednu n osio im e po imenu b o ž amtva munje i groma Tako je u Engle­
skoi po Thur-u četvrtak nazvan "Th ursday«, kod Germana po Donnar-u
» D onnerstag«, k o d Skand;navaca po Thorr-u •) Th o rrsdag«, na staro­
slavenski po Pe.runu » Perenden«. kod p oljskih naroda po Piorunu
» Piorundzien « .

Pje.�ma o » PERUN-DANlJ Vludimira Nazora :

l kraljević veli svome vjernom sluzi

Zelenhaću : )> God je mrskog o gnjen-zmaja.
PERT!NJ-DAN je danas, �vetac ovog kraja.
Kolii brave. Toči vino . Krave muzi.
Lance kidaj. - Hoću rad ošću da plane
Moba, pa da hama sva mi uz b o·k stane!

Kod slavenskih naroda bog gromo vnik o pćenito nos1 trne PERUN,
n o p o red toga n az ivaju ga kod Rusa i imenom Pyenm, ko d Poliaka boh
Piorun (što znači grmliavina) , u P o lab i u dali su mu ime Pron i Prove, t e
napokon k o d Čeha i Slovaka p ro zvali su ga buoh P eron i P arom. U
mnogim pokrajinam<� Rusije, Ukrajine, P o ljske i uz p ribaltičke
?.ernij e ; u P o o d ravlju, Polabju, Lužicama Če�koj svaJ!dje se

so
razvio kult b o ga Peruna, pa je bilo dost a gradova i važnih mje­
sta, gdje su p ostojala svetišta i hramovi sa kipovima Peruna i drugih
bo žanstava kao Kijev, Krako v , Gd:msk, Novgorod, Perunia, Šćećin, Vo­
lin, Ratari, Arkun, Strela, Kolin, Budišin, Zhorjelc, Ž itava, Pernovgrad
i dr. P o stojanje najstarijeg svetišt a s a k ip om boga Peruna u Kijevu jo&
prije 900-te go dine histo rijski je dokazano. Mnogi gradovi su dobili svo-

,, l
l ,t
' lt 1
' ::-, ,'

..,�
• l
• /1
l l

Novgorod Krakov Kijev Uz DnJepar Kolin U PolabJu

je ime p o gromovnriku Perunu. To su : Perunov-grad na Labi (castrum

Pirne sagra(ten l l OO. go d. sa svetištem P eruna) , st ara svetišta Peru­
novyj duh kraj Labe, Porin-grad u Češkoj, P erenji u Madžarskoj, Pe­
runka u Malrousa, Perunja Ren u Rusiji, Peren planina n Bugarskoj
Piorun i Piorunov u Poljskoj, P erynia ko d Novgoro da, Pernu-grad
i rijeka Pernu u Esto niji. U našoj domovini su slijedeća geografska ime­
na po Perunu : Perunov vrh i Perunja ves u Shweniji, Perun i Perunče·
v ac u Istri. Perun brdo u Poljicama, Perun p lanina ko d Vareša, Prenj
i Porin planine u Herregovini, Perunova brdo na Pelješcu, Perna na
rijeci Glini, gra d Pernik na stijt-ni n z potok Perun, PPruna Dubrava u
Hrvatskoj itd.
Postoje sv.ie d o č anstva () životu S lavena iz 5-6. stoljeća (od povjesni­
čara Prokopija) , kada su preko Dunava stigli do Bizantskog carstva da
štuju samo jednoga boga tvorca munja i gosp,o•d ara svemira, te mu žrtvu­
ju volove i druge žrtve. Kad ih snacte bolest ili se sp remaju u neki teški
boj, gdje im prijeti smrt .onda se b o gu zavjetuju, da će mu za svoj spas
ž r tv e doprinijeti; i ako se sp ase, izvr�uju obećanje koje su obrekli.
Sl
 Saborovanja plemenska su vroPna p red kip om Peruna, pod vod�tvom
starješine koji se p o uzoru Perunovog mlatca, služio kladiVlom kao p o­
zornikom na red i mir, t e mirio ljude i p o zivao na &lo gu i p oslušnost.
Po svojoj naravi, gromo'Vnik P e run nije bio hoj ovan niti izrazite rat­
ničke ćud i . Više je volio PRAVD U i MIR, a nar o čito ga je veselilo kad
se p olja ljuljala zlatnim klas 'em i rorlila obilnim p lodom. Perun je
zazivan od naših pređa i p rilikom sklapanja mira ili ugovora sa susje­
dima. Jedan t akav SABOR održan je kod rij eke Dnjep ra nedaleko Ki­
jeva, bilo je to p od kraj 10. s tolj e ć a. Tamo na brežuljku gdje se nala­
zil o iedn o od P erunovih svetišta, �ast ali su se jednom p rigodom ugo­
vorni predgtavnici dva n aroda. Tu !'>U se pred P eruno vi m kip om p risegli
i sklopili ugovor o prijateljstvu i savezništvu. U jt>dnoj p ovelji toga
doba stoji doslovce ovo : Mi od staroslavenskog p lemena kunemo
se svetom i zadanom riječi - o rl P eruna n eka rušitelji mira i krši­
telji hudu ukleti! - Za sva vremena - dok suMe sije i dok je svijet a !
Njihovi štitovi neka budu p rohod eni - od njihovih vlastitih mačeva,
stri 'ela i ostalo g o ružja! - �ek po stanu robovi na ovom i drugom svi­
jetu !- To nek bude na u glerl naoim (ugovornim) i ostalim naro dima . «

52
 Već u najstarije doba nalazimo u Istočnih Slavena gradove i zname·
nita trgovačka mjesta. Najznatniji bij ahu : Višnij Novgorod na llmen­
skom jezeru i Kijev na desnom brijegu Dnjepra u oblasti Pol�an a.

Od god. 862. kad je varjazko-rnski knez Rjurik došao u Nevgo rod i

zavladao dijelom Isto čnih Slavena, o d t a d a je ta zemlja prozvana Ru­
sijom, a I s t o čni Slaveni Rusima. Po tomci Rjurika, b rat mu Oleg i Ru­
rikov sin Igor obraniše zemlju od navala barbarskih P e čenega i Oleg
g. 880. odabere Kijev za svoju pri.'estolnicu . God. 907. oni o pkole Cari·
grad sa velikom vojslmm i sklope p ovolj an trgovački ugovor
U staroj kronici Nestora nalazimo o b avijesti koje se o dnose na ra­
sprave između Rusije i Bizanta. Tamo se navodi da su 907. god. Oleg
i njegovi ljudi p o zvani da prisustvuju mirovnim p regovorima i da se
ne čine neprijateljstva. Bizantinci su p rist ali, da Oleg i n · egovi izasla­
nici sude p o d p rhegom. p rema » ruskom zako n u « . Tada su Rusi iznijeli
svoga boga P e r u n a, a zatim V o l o s a b o ga stoke, i su d ili su pred
svo j1m b o govima i mir je t ako bio u s p o s tavljen.

53
0
0

8
~
z
......
z
-
>(/)

>
 Poslije smrti Olega nasljednik njegov I�or, vodio je uprkos ugovore­
nog mira s Bizantom, vrliku vojnu na Carigrad, ali uz p onovne p rego­
vore i uz novu zakletvu p r e d Perunom mir je utanačen 945. god., i
Igor je ostao u p ri.:ateljstvu s Bizantom do svoje smrti. Nakon lgorove
smrti njegova udova kneginja Olga, koja je vladala za malodobnoga si­
n a svoga Svjatoslava, također je bila u najboljim odnosima sa B izantij­
cima. God. 955. ode u Carigrad i p rimi tamo kršćansku vjeru. Krsni
kum joj b i ' aše bizantijski car Konstantin VII Porfirogenet. Kad s e
vratila, s kneginjom dode više svećenika i u čenih lj udi u JGjev koji
p ostade sjedištem vjerskim, ali i sijelom jakog otpora, jer se p o klonici
p radjedovske vjere ne h(edoše odreći svojih starih hogova.

Mladi knez Svjatoslav sa Kijevljanima, t e o gromnom većinom naro­

da p održavaše staru vjeru sve jače i kult s po ganskim božanstvima
cvao je dalje. - Primjerom predaka i Svjatoslav slavno ratovaše, te
osvoji zemlje među D o n om i V olgom, ali u bo 'u s Bizantijcima za Du­
nav (972. g.) knez se � vojskom p ovukao n grad Dorostol. Iznureni
glađu uslijed o p sade B izantijaca, knez s vojnicima prihvati prrgovore
za mir. Susret između kneza Svjatoslava i bizantskog cara h ana Cimiska,
vjerno je o p isao bizantski h istorik Lav Djakon:
» C ar na konju čekaše uz vodu, a Svjato slav se primicaše n a čam­
cu veslajući zajedno sa svo 'om družinom. B ijaše o's rednjeg stasa,
ali veoma zbit. B ijaše širokih p rsiju, debela vrata, plavih o čiju,
gustih obrva, plosnata nosa, brkovi bijahu u njega dugi, brad a ri­
jetka a na obrijanoj mu je glavi ostao p ramen kose, kao znak nje­
g'ova gosp odstva. O jednom uhu visio mu je zlatan kolut urešen
rubinom !i. dva bisera . «

Nakon dovršenih p regovora bizantski car Im je dopustio d a odu slo-

bodno iz Bugarske, a oni su � P
» zakleli Perunom i Volosom d a v iše
neće nap adati carstvo. n ego će g a braniti od neprijatelja.
Ako b i prevrnuli vjerom, požutj eli kao zlato i
p o 11:inuli o d rođenog oružja.
Nestor, ruski ljetopisac, sačuvao nam je riječi tog u govora lt grčki
:
kroničari p ripovijedaju da je car p oslao Pečenezima p oslamke � eka
mirno propuste Svjato s!ava i njegovu vojsku. Međutim, Pečenezi su
dorf1kali Ruse, i ubili kneza Svjatoslava.
Na p rijestolje u Kijevu zasjedne tada sin Svjatoslava knez �ladimtr: ·
P p o č e tku i on bijaše p oganin i pristajaše uz staru vjeru, što vise - n aJ·
revnije p održav ao je drevne kultove starih slavenskih božanstava Po·
:
digao je veleban hram P anteon u Kijevu, i m noge druge hran;ove 1 sve·
tišta u drugim mjestima, između ostalih i s;ajan hram u Vehkom Nnv­
gorodu

55
 U !!taroj vjeri Slavena sadržan je cijeli niz božanstava, ali nad svima
je bog gromov a i munje PERU N. Taj b o g Perun sa osobito razvijenim
knltom p ojavio se u Rusiji Kijevskoj i bio je naročito p oštivan među
odličnicima, knezovima i n)hovim p ripadnicima.
Vjerovanje u P eruna kao vrhovnog boga pokazuje nam da su v e ć tada
kod Slavena p oj edini starješine imali veću vlast. Stoga su zamišljali,
da i među bogovima mora biti j edan, k o ji je jači i odličniji o d o�stalih
božanstava. B o g hrast a i groma bio je od strane ruske dinastije p red­
met ustrajne p ažn ·e jer se mo glo n a slutiti. d a bog Perun p o držav a svoga
patrona u vezi p oliti rkih n amjPra.
Slavenski vladari da b i proširili moć države i da ispune to veliko djelo,
trebali su kod svojih podanika d a stvore osjećaj p rip adnosti istom orga­
nizmu. Takvo božanstvo ili b arem p revlast nekih kultova d o p l"inijeli b i
jačanju zajedničkP ideologije. U t o m �lučaju o dabirali s u kult Peruna .
- Vladari koji su tražili da učvrste svoje države tuma čenjem ideologije
p okušavali su katkada da dadu novi imp uls neznabožačkoj religijt
Takvih p rimjera bilo je u zemljama p olapskih i p omeranskih Slavena
kao i na otoku Rujanu, a sličan je p rimjer bio i u Kijevu u p oč e tku
vladavine kneza Vladimira, p rije ne��:o je konačni izhor p ao na kršćan­
stvo.
U toku 9. i 1 0. stolj e ć a štovanje b o ga P e runa doseglo je svoj vrhunac.
Božanstvo P e runa p oznav ali su svi Slaveni kako Istočni i ostala p ribal­
tička plemena, tako i Zapadni od Meklenbnrga duž P o labja, p a Lužičani,
Č esi i Poljaci. Rusi su ga obo.lavali sve do konca 10. stolje�a, što p os­
vjedo čuje Nestor u ovojim zap isima gdje stoj i : - kljaše (kleli se)
oružjem s vojim i Perunom, bogom s t•ojim i Volosom slwtnim bogom i
u tvrdiše mir « . Jo š 980. godin{' opisuje Nest o r :-i postavi (Vladimer)
-

knmiry na cholmu v nje d1'ora teremnago : Peruna dre 1:jana i glavu jeho
srebrenu, a us (bradu ) zla t i Chorsa, Daždboga i Striboga i Semorgla i
Mok oš.«
P o Nestoru i drugim ljc t o p iscima zna se d a je bilo mnoštvo P e runovih
kip ova koje su st avlj ali u svetišta i svete gajeve po svim slavenRkim
zemljama, k ao i u gradovima Kijevu, Višnjem Novgorodu, Kolinu na
Sprevi, Pernov-gradu na Labi, Prilivicama u Strelici, i dr.

PERUNOVO SVETI�TE
»Sunčani kamen« u
Pernovgradu na Labi

56
 l

Kamena statua drevnog slaven­

skog božanstva, pronađena ne­
daleko Višnjeg Novgoroda. Na­
lazi se u Historijskom muzeju
u Višnjem Novgorodu.
Podaci prema »ISTORIA KUL-
TURY DREVNE! RUSI«, II Dio.
str. 71, 1951

Dovodi se u vezu s otkrićem

ruševina slavenskog svetišta kod
mjesta Perunia u oblasti Viš·
njeg Novgoroda, gđe su otkrive·
ni ostaci kamenog podnožj a je
dne velike statue. Arheolozi su
mišljenja, da je to svetište bilo
posvećeno bogu PERUNU. Na
to podsjeća i ime mjesta Peru­
nia.

57
 I Poljaci štovahu svog Pioruna; postavljali su mu kipove u sve t išta i pri­
nosili žrtve, a u drevnom Krakovu postojao je maleni Piorunov hram.

K1povi Peruna bili su većinom izrezani iz drveta, najčešće iz h rastova

stabla, a bilo ih j e i iz kamena isklesa nih. Po svim stranama vidjelo se
P e runovP kipove pod starim h rastovima, j er je hrast v ažio kao sveto
d rvo P eruna.

58
 Pred kip o m Perun a stajdše žr tvenik o d kamena, a na njem su p alili
b o gu žrtve zahvalnice, da im p oštedi p olja i njive od oluje. Perkunov
kip kog su n ašli u Prilivicama (u pokrajini Strjelice) , bio je tamno od­
jevena ljudina dugačke brade. a p okriven bijaše kapom nevremena
(kučma, kap uljača) . Oko glave "j alo mu deset zraka, p ošto je on bio sun­
čano b ožanstvo, koje se znade u svojem b ožjem gnjevu zamračiti i n a­
oblačiti, gromovima z agrmjeti i zloduhe munjama i strijelama tamaniti.
kako to čine indijski b o g munje Parganya (ili Indra) i grčki Zen!>.

Naš Nazor sjajno opisa " gnjev Peruna u �vom spjevu o božici Živani,
koja je tražila munju i kišu :

» Živanin zov odjeknu. Munju ja trebam. Kuj j e !

O n a mu re č e - - A Perun strahotni kovač,
Prihvati mlatac. stade uz n akovanj, sulicu prim1.
I rad započe. Muklo odzvanjao svod je nebeski · - «.

Po geneologtji u slavenskom mitu Perun gromovnik je sin b o g a praoca

Svaruna i najstariji je u rodu Svarun ovića. Ponajglavniji atributi Peruna
su : kremen, strijele, grom oder i žezlo. Pored Perunova m laca, kojeg j o);
nazivaju žrnov ili gromoder, njegov o obredno oruđe još je i kladivo,
kojim se služe starješine i p o glavari p ri �nilenjima i mirenju, kao i za
o državanje reda među zavađenima .
Kako se gromovnik Perun p rikazuje obično sa rukoveti strijela u ruci,
to je dobio na dimak Strilb o g ili Strijelbog.

Najstarija ruska kronika ljetoptsc a Nestora, zabilježena koncem

l l . stolje ć a, osnovana je po starijim dokumentima, a u p ogledu
točnosti života Kijevskog v e liko g kneza Vladimira opi� je uslije­
dto po 1zvornma koji d.atiraju iz p rve p olovice l l . stoljeća. - Po
tim podacima je rađen i ovaj n.apis

VLADIMIR SVJATOSLAVIĆ, od 970. god. knez u Višnjem Novg1o'l'o·

du, oženio se 977. Anom se strom bizantijskog cara Va&iliia Il., od 980.
Yeliki knez orl Kijeva. p okrštavanje p o č e o provoditi 988. god., umro
1019. god.
Veliki knez Vladimir, kad je p o če o d a vlada u Kijevu, po uzoTU
drugih slavenskih vladara i on p održaše kultove starog b o goštovja zna­
jući d a će mu to biti od koristi p ri učvrš ćivanju svoje vl asti i širenju
moći d rž ave. Prva mu je briga stoga bila, da se obllio ve stari kultovi ,
i da s e p odignu dostojna kultna sv e tišta u zemlji.

59
 U Kijevu je od davnine p ostojalo svetište » KIJEVSKI GAJ « i s ta,n
hram, čuven p o tome što su u njemu čuvane p ras tare statue slavenskih
božanstava. Po p redaji i starim zapisima tu su stajali ve liki kip ovi naj·
p ozn atijih slavenskih božanstava SVAROGA, PERUN A i VOLOSA, a
pored ovih bilo je i statua manje veličine od Svarožića, Radogosta i
Svjatovida, te b ožice Vide i Veme uz još mnoštvo kipića raznih likova
p ri mitivne izrade. P e runov je kip bio drveni i sav p ozlaćen, a u jednoj
rnci je držao poput mača o gnjeni kremrn. Tu je p rikazan u svom naj­
starijem pr aliku. O v djt' �u bili p ohranj en i i kipovi, koje su nosili s
vojskom kod ratnih pohoda, tako i oni Peruna i Volosa p n�d kojima se
za ključivao mir.

VOLOS PERUN SVARUG

Kako kijevsk1 stari hram nije odgovarao namjen i kneževoj, on dade

izgraditi veličanstven PANTEON n a brežuljku ispred knt'Žev o g dvora
u k o? em u zatim smjesti p ored navedenih božanstava i novi ogroman
kip bog:t Peruna, r ađen iz najboljeg d rveta, sa glavom o,d srebra i brko­
vima :zlatnim. Knez Vladimir dao je izraditi i povisok kip b o ga stoke
Volosa k ojega j e p ost avio ispred svog dvora. T u se sp ominju još i ki­
p o vi manje p oznatih idola : D ajbog, Strilbog, Semargl i Mokoš Neki
>> katalog<' tj . p o p is , navodi b o gove koje m obožavali u Kijevu prije
dolaska kršćanstva , što p redstavlja te5ko ćP u tumačenj u : u starom

60
hramu su našli i boga Tura << , a to je iskvareno ime skandinavskog
>' Thorr- a « , l{!oji su kip donijeli neki strani ljudi, ili netko od podanika
ili ratnika kneževih koji su dolazili u Kij ev, jer je p oznato, da je knez
Vladimir p oziva o u svoj dvor predstavnike različitih slavnih kultova .
Nakon uspješno uspostavljenog Slavenskog Olimpa « u Kijevu, kne-
7.evim nasto:anjem p odignuti su još neki funkcionalni Kultni centri«
u p okrajinama velike ruske zemlje . Samo je još ž elio da jedno dostojno

kultno mjesto u sp o s tavi u staroj p rijP�tolnici Višnjem Novgorodu na

Ilmenskom jezeru.

Od svih strana dolazili su trgovci u Novgorod o o

Vla dimir povj e ri svom UJaku Dobriuij u da ode u Novgorod i tamo p o·

digne p rim.i erno svetište s kip,om velikog slav enskog boga gromovnika
Peruna . Višnij Novgorod važio je u ono vrijeme kao n ajveći trgovački
centar sa skoro 400o000 stanovnika i b o gatstvom prvi u carevini.
Dobrinije, kad stiže u Vel. Novgor o d poradi svim silama i ubrZio je
Novgorod imao svog božan stvenog p atrona. Ogroman drveni kip boga
Peruna veličanstveno se uzdizao na jednoj uzvisini p okraj obale limen·
skog Jezera, u sred prekrasno uređenog sve tišta. I sp red kipa položeni
su žrtvenici, na kojima se p rinosilo žrtve .
Stanovnici veHkog grada p rigrliše kult P e runa, b ogate mu darove
do našahu, pa i žrtve su p rinosili, ispo četka manje domaće životinje kao
živad, janjce, goluba, a kasnije se već ž rtvovalo i vola ili konja. Ali,
kako eu neki kroničari zapisivali, vjerovalo se d a je p rigodom nekih
nep ogoda nad ovim gradom, m ratničkih p o thv a t a s neprijateljem, biro
i ljudskih žrtava.

61
 Model minijaturnog hrama ili
stalka iz drveta, u kojem su dre.
vni slavenski pređi držali svoje
idole, potječe iz 1 1 .-12. stoljeća.
Pronađen u okolici Višnjeg No­
vgoroda.

Podaci prema TRUDY ARKHE

OLOGICESKOI EKSPEDICII, I.
Dio str. 3 8 . Moskva 1956
,

62
PERUN
IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOčANSTVA

PERUN. O životu Slavena had su u Vl stoljeću prelw daljnjeg Dunava stigli

u pokrajine bizantslcoga carstva piše suvremeni grčlri povjesničar Prokopije:
- Alw idu u boj pješaci navaljuju na neprijatelja. noseći u rukama male šti­
tOVI' i sulirt>; oklopn ne mef:u na grudi.
Štuju samo jednoga boga, tvorca munja, gospodara svern·ira (Peruna), te
mu žrtvuju volove i druge žrtve. Kad ih snađe bolest ili im je poći u rat,
pa vide da im prijeti smrt. onda se bogu zavjetuju. da će mu za svoj spas
žrtve doprinijeti; i ako se oslobode o pasnosti. čine ono š t o su obrehli.
(Vjekoslav Klaić : POVIJEST HRVATA Z a g r eb 1899.)

Jasno povjesničko svjedočanstvo imamo za Slavene u Podunavlju, lwmo

brojimo i Hrvate u polovici Vl. stoljeća od Prolwpi,ia. On veli : »Jednoga boga
Gromovnilca (fulguris effectorem}, gospodara ovoga svemira jedinoga pri­
znaju, njemu žrtvuju volove i svake vrsti žrtve
Taj Gromovnik nosio je u /cod Hrvata ime PER UN i to Perun sačuvalo se
do danas a potvrđeno je i narodnom pjesmom, t e u imenu biljke perunika
imenu ženskom.
(Tade Smičikla s : POVIJEST HRVATSKA Zagre h 1 882.
Izdanje Matice Hrvatske

Stari su Slaveni vjerovali, da svijetom upravljaJU bozanstva, � u glavnom

im je vjera bila obožavanje prirodnih sila. Držali su da je vrhovni bog bio
gromovnik PER UN, koji je s nebu pu štao munju i grom, i da je on jedini
gospodario nad svim stvarima.
(Ferdo Šišić : PREGLED POVIJESTI HRVATSKOG NARODA
Z a g r e b 1920.)

PERUN. Prokopije o Slavenima. Slavenima i Antima ne vladu jedan čovjek,

nego od dtivnine živu pod pučkom vladom, i zato se u njih uvijek, sreća i
nesreća odbija na zajednicu. l jedni i drugi barbari imadu �ve, rekao bih.
druge uredbe od pamtivijeka jednake. Drže, da je samo jedan bog, lcoji gradi
munju , gospodar svega: žrtvuju mu volove i svakovrsne žrtve. Usu da ne zna
du niti vjeruju, da ikako ut_ieče na ljude ; ali had im je već smrt za vratom ili
ih shrva bolest ili polaze u rat, zavjetuju se, da će, ako se spasu, odmah bogu
žrtvu za živo t prinijeti. ako se živi vrate. žrtvuju. ku/co su obećali, i vjeruju,

63
da su se toga spasa po žrtvi dostati. A štuju i potohe i vile, a i druga neka
božanstva. i njima S'!Jima žrtvuju, a uz tahove žrtve vračaju.

(Dr. Stjepan Srkul.i : IZVO R I Z A POVIJEST Z a g r e b 1 9 11.)

U latmskom ljetopisu bis/cupa Burghardta koji je g. 1 068. vodio križarsku

vojnu na Slavene, spominje se kako su slavenska plemena sa područja Star·
garda t.j. Starigrada u Pomeraniji, još uvijek štovala boga gromovnika Prone
(Peruna). >> Prone deus Aldenburgansis terre - - -

(Iz stare kronike od biskupa Burghardta od Halberstadta - 1068.)

PERUN. jednu od glavnih božanstava u mitologiji starih Slavena; bog gro·

ma, munje, ratarstvu i djelitelj kiše. Njegovo sveto drvo« je hrast, a hrastovi
lugovi su mje�to n iegova kulta.
Historijski podaci o kultu Peruna sačuvani su uglavnom u ruskim izvorima.
Tako l,it!topisac Nestor biljdi da je knez Igor, sklapajući 945. god. ugovor s
Bizantincima, položio zakletvu pred Perunovim kipom.
Perunov lrult je bio raširen i !cod ostalih Slavena, o čemu ima tragova u
nazivima mnogih lolwliteta, Irao: Perun planina u Bugarskoj, Perun-dubrava
n Dalmaciji, Perunja Ves i Perun vrh u �lovenijt. Kod polapskih Slavena

postojala je riječ "perendan, za četvrtak.

(OPćA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZA VODA -
Z a g r e b 1962.)

Vjerojatno su svi Slaveni obožavali oluJno, naoblačena nebo kao nosioca

kiše potrebne za njihova polja - u obliku gromovnika PERUNA. To dokazuje
činjenicu da su u raznim slavenskim zemljama prošireni lokalni nazivi u vezi
s Perunom, Icao npr. u Južnih Slavena Perunovo brdo, Perunov vrh. Perunovo
selo, u R usa Perunov dub, itd.
N eki su Slavent držali da je u boga-gromovnika kamena strelica koja ostaje
u zemlji na mjestu gdje udari grom. Jesenja strelica boga gromo vnilca, tj. po·
sljednji grom u jeseni, božji je grom, koji treba da na proljeće probudi priro·
du na no1;i život.
(Maja Kalman-Rukavina, Dr. Oleg Mandić : SVIJET I ZIVOT U LEGEN-
DAM A Z a g r e b 1 961.)

l stovjetan sa sunčanim bogom ulrazuje se i Perun bog gromovnik. Perun,

Icao bog .Sunca, izgleda da je bio i bog rata, kao što grčki Apolo i latinski
Mars. Istim gromom kojim hog gromovnik prirodu umrtvuje, (zimu počinje)
uvađa je opet u život prvim proljetnim gromom. To nam potvrđuje ruska na·
rodna prazvjera, po kojoj se zemlja ne rastvara i ne o tkriva prije prvog gro·
ma u proljeću kad PERUN na svojoj gromovnoj kolesnici na nebo uziđe.

64
 Svakolika mitologija pott•rduje, da je Perun bio najveći bog kod Slavena,
pa kao tahav on vlada gromovima i munjama.
(Ivan R adetić : PREGLED HRVATSKE TRADICIONALNE KNJižEVNOSTI
-- S e n j 1.879.)

Gromobrani bog zemaljskog neba PERUN vlada zemljom, zrakom i oblaci­

ma. On je gromovnik, Dažbog Daža ili Deždbog, Plivnik i Strilbog ili Strijel·
bog bog vjetra. Poljaci ga nazivaju boh PIORUN, a kod Čeha nosi ime PAROM.
Perun kad razgoni olujine crne oblačine tad je Plivnik, plodonosni bog, koji
natapa polja i livade da rode obilnom krmom i žitorodnim klasjem.
(Dr. Nikola Sučić : HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA Z agreb
] 9·13.)

Slaveni su kao i svi neul�i ljudi obožtwali prirodu. Glavni bog bio je PERUN,
koji šalje munje i gromove i gospodari nad svim stvarima.
(Dragutin Šiler: POVIJEST HRVATA, SRBA I SLOVENACA - Zagreb
1926.)

Kad su se oluje dizale grmljavine tutnjale i gromovi gruvali, to su stari

Slaveni zamišljali da je bog Perun srdit, pa su šiljasto kamenje držali nebe·
skim strijelama. Stari Hercegovac nosi na iećermi (p1·sluk) proti munje
srebrom okovanu nebesku« strijelu, što nije drugo nego ledac kremenca
prozirca.
(Dr. Nikola Gržetić : O VJERI STARIH SLOVJANA PREMA PRAVJERI
ARIJACA I PRASEMITA - M o s t a r 1900.)

PER UN. l Rusiji ima nadalje praznika ili svetlcovina opcenarodnih, koje
u isti dan cijeli narod slavi i svetkuje. Po načinu kako se ti praznici svetkuju ,
po običajima i po obredima pjesama sudeći, nesumnjivo je, da i ovi praznici
i običaji dolaze iz starine mnogo raniie od kršćanstva, i da su se oni i ako
pod drugim imenom, slavili još u pogansho doba .
Ovo je tim vjerojatnije, što se nekoji od tih prazniha svetkuju kod svih
Slavena sličnim načinom. Uglavnom ti praznici u vezi su s prirodnim pojava·
ma sa suncem, k oje su stari Slaveni u velike štovali pod imenom Daždboga,
sina Svarogova i PER UNnVA.
(Dr.Ivan Hoir : EVROPA. SLA VENSKE DRžAVE Z a g r e b 1 898.)

Mitologija starih Slavena. nažalost. nije nam toli/co obrađena i poznata kao
grčka ili rimska. jer nemamo svojih izvora. nego samo toliko, koliko tudi
wvrPmPni pi�ri n n i oj pH u. n tuđinci su s a sv im drugači iim olwm na to gleda fi

65
i prikazali. Znamo da su Grci i Rimljrzni sve, što nije njihovo nazivali barbar·
sldm, pa su takvima prikazani Slaveni i njihova mitologi_ia.
Jedim su vjerodostojni izvor, pored rijetkih pisanih lcronika, narodne pri·
povijetlce, pjesme, popijevke, gathe i običaji. S tari su Slaveni vjerovali u jedno
najviše Biće; jedni su ga nazivali Svarog, drugi drže, da je glavno slavensko
božanstvo Gromovnik nazivan imenom PERUN gospodar gromova i munja.
(Vid Balenović : N A RODOZNA N STVO - Z a g r e b 1941.)

Vjera starih Slat•ena. Stari su Slaveni kao pogani vjerovali također u dobro
i zlo. Sve dobro na svijetu počelo je od dobra. a zlo od zla. Prema tomu su
i bogovi dobri i zli. Po ruskoj je predaji nrz.jviši bog bio PERUN, koji izbavlja
zemlju od suše gromovima, koji razdiru oblake i puštaju zatvorenu kišu da
pada po zemlji. Njega nazivaju i Dažbog ili Stribog · bog ki.�P. i vjetra.
(Dr. Ante Mes'lner-Sporšić : LJUDT T PRI RODA - Z agreb 1.938.)

Li tav$/w ime boga gromovnika Perlntn i Perkunas, istog je značenja kao t

ime sluvenskog PERUNA, međutim ovo božanstvo nije litavskog porijekla, već
je samo ime preuzeto, po slavenskom bogu Perunu. Sigurnih podataka o litav·
skom gromovniku Perkunasu i njegovu lmltu nema.
Slavenshi Perun poznatiji je. N jegov kip opširno je upisan u star or uskoj
N estorovoj kronici; a bio .i�> /!OStavljen i štovan u ukrajinskom gradu Kijevu
sve do godine 988. kada su ga poslije preobraženja Rusa po zapovijedi 1JPlikog
kneza Vladimira odvukli na Dnjepar i u rijeku ga bacili.
(BROCKHAlJ(;j LEKSIKON XII/814 Leip z ig 1894.)

U staroindijskoj mitologiji u najstarije doba sponunJe se bog indra koji

grmi i naoblačuje nebo. Tim se podmzumijeva da je i u Praindijaca i ostalih
A rijnca bio sunrani bog smatran gromovnilcom, a tada su ga nazivali P AR·
KAN, odnosno Parzanias i Parganya. (Rigveda VIII. 21. 1 4.) Ovo najstarije
arijsko božanstvo spominje se ujedno i s bogom Agni (vatre) Rigv. VI. 52. 15.),
a prešlo je i na Praslavene. To staroindijsko božanstvo nalazimo već u Kelta,
Starih Germana, lwd Praslavena i starih Slavena, pod imenom Perun, Perkun.
Perkunas i dr. Kod Kelta pretvorio se u Parg, u Gota u Fairguns (vatrobog),
zatim se pretvara u Fiorgyne kod Germana, a kod starih Porusa Perkunos.
Iz toga je nastalo ime za božicu ženu Peruna kod Porusa Perkuna•tP.ta, a v.
Slavena Perunika ili Perunka. kori Germana Fiurgyna.
( Iz Staroinduskih 'lvetih Knjiga »RIGVEDA<< i drugih starih kronika.)

Ime boga gromovnilw Peruna u Slavenu razvilo se u razne varijante, kao

Perun, Perkun, Parun; Perim kod Bugara, Perkons kod Leta, Perkunos kod
.� tarih Porusa, Piorun kod Poljaha, Pyerun kod Rusa, Paran lwd Čeha i Slo·
vaka, Proven kod Polabjana, Pron, Prone, Parum i �z. Po tom nastala izreka:

66
" Parom te vzal!«, nastala je iz korijena pr. .š to znači udariti. srodno
staroslavenskom prati.
(Radetić Ivan : PREGLED HRVATSKE TRADJ LJ UN ALlYI•.. KNJižEVN OSTI
- S e n j 1879.)

U Rusa je M ok oš, isto što i Perun, a lead h iša liJeva !li daždi, dobwa pri·
djev Daždboga, jer je lciša dažd. Ime Molcoš je nastalo od mokrina, moća,
močiti. Č esi ga nazivaju Plivnilc, zapadni Vendi zovu ga Zmolc, to dolazi oda·
tle, •> da je Perun oplođivao božicu Zemljanu sa lcišom, a ova podarivala
ljudstvu hranom i bogatstvom. l staroj lcronici je zabilježeno, ha/co je litvan·
ski seljak, sve do 14. stoljeća, ophodio gologlm• svoja polja, noseći na rameni·
ma horu slaninP, te bi rekao svaki put kad bi zagrmjelo : Perkune bože, nemoj
udariti, molim te na moju njivu, tebi ću ovu koru slanine vrzmtti (žrtvovati).

fDr. Nikola Gržetić : O VJERl STAR I H SLOV JAN AH PRUIA PRAVJERI

- M o s t a r 1900.)

Stari lcronicisti pisali su. da su na mnogim mjestima u Polabju imali · svetih

dubova« koji su bili posvećeni bogu Provenu (Perunu). Okolo tih dubova
bile su drvene ograde .�a dt,oja vrata. Tu su se prin osile žrtve i obavljali obre·
di. Unutra su smjeli samo žreci i oni kuji 3u htjeli prinositi žrtve, ili koji su
bježali da se spasP od .�mrti i tamo nađu u točišta. loš se spominje o Poljacima
da su u čast bogu Perunu (in dei Piorun laudem) čuvali dan i noć oganj od
dubova drva.

(L. Niederle : SLOVENSKE STAROžiTNOSTI P raha 1916.)

Češl�i parlcovi često su sanjalački, u njima se osJeca nešto čulno i prasla·

venslw iz vremena hada se još pogan8l�i štovalo drveće. Česi na Petrinu palili
su sveti oganj u velilcom dubu u ča.�t boga Peruna. kalco pišu Hajek i Kuzma
praški; a sjeverozapadni Slaveni štovali su Peruna u hrastu u predjelima da·
našnjeg Meklenburga.
(Zlatko Tomičić : iz knjig�' »l ZEMLJ I S AMOVO J " , str. 192 Zagreb
1966.)

PER UN bog grom ova i munjP hod starih 5lavena. posvećena mu biljlca
Perunika. lstov jeta n Dajbog, bog Sunca i izvor svakog dobra, te Daždbog
štovan Two bog kiše.
(Marijan Filipović : AB< LEKSIKON OSNOVNOG ZNANJA Zagreb
1961.)

67
 PE R UN, čije se ime zadržalo u biljci p e r u n i k a, bio je poštovan kao
gromot•nik i dn on u proljeće razbija gromovima led lcojim je božica zime i
tame Morana okovala zemlju.
(Živko Jakić : POVIJES T ZA GRAĐANSKE šK O LE Zagreb 1938.)

PER UI\ . On je što kod Inda I n d r a, kod Skandinavaca T h o r, kod Ni·

jemaca D o n n a r. t' njemu je oličrn grom, trijes, koji udara i krha. U
narodnim pjesmama gromovnik Ilija (Perun) upravlja gromom, drži do sebe
Ognjenu Mariju (Janju, Munju), zatvara i otvara kišne oblake, gozbuje uz sv.
Nilwlu (Vida). Grmi u oblaku, iz kojeg će udariti na žednu zemlju plah dažd
i potjerati Bjesove i Džumu snše. Perun lebdi nad zemaljsldm žetvama, gro·
mom satire rušitelje ugovorenog mira i laivoldetnike na narodnom sudu.
Silan je i mogućan. Posvećeni su mu hrastovi i pemnike.
(Vladimir Nazo r : Iz bilješki povodom izdanja » EPOSl Zagr e b 1946.)

Još od prijr 1 .500 godina se znalo, da su stari Slaveni poštovali boga gro·
movniha Pemna, i o tome postuje pouzdana historijska svjedočanstva. grčkih
i bizantijskih kroničara.

Za vladamne cara Justiniana, kad su Slaveni preko DunatJa stigli do Bizant·

skog carstva, pod vodstvom svojih plemensldh poglavara, hrabro su nastupah
u bojevima. Kad polaze u boj, ide narod pješlre na neprijatel,ia, sa štitom i
sulicom u ruci, a ne navlače ni o/dopa. Svo ie drevne običaje i vjerovanja su
podržavali, ratnr tegobe strpliivo sn podnosili, i što se ratom osvojilo pripa·
dalo je ravnopravno čitavoi zajrdnici.
Štuju jednoga boga, tvorca munja i gromova. koJi je gospodar svemira, pa
mu žrtvuju volove i druge životinje. Kad im prijeti opasnost, ili teška bolest,
ili kad polaze u rat, obećaju da će, a!co se vrate živi, bogu prinijeti žrtvu. Kako
su obećali to i održe, jer v je ruju da su to po žrtvi i dos tali.
(Prokopije Cesarejski: Chronica DE BELLO G O T H I C O . Bizant
527-565.)

Na suprotnoj strani slavensl;og svijeta nalazimo boga PERUNA (PYE R u ·

NA), božanstvo analogno Svantovitu. Porijeklo imena Perun seže d o u najsta·
rije ariansko doba. Kod Hindusa se bog munje INDRA prezivao PARJAN YA ,
a t a riječ ima isti korijen kao i Perun, a poznata j e i u slavenskim .iezicima:
Piorun u poljslcom, Pyerun u ruskom, Perun u Češkoj i kod Južnih Slavena,
Peron i Parom u slovačkom. - U narodnom jezil.u Poljske mi nailazimo i na
objašnienje njegova mitološkog kara/dera, naime •piorun znači grmljavina.
(Larousse : SLA VONH MYTHOLOGY ( E ncyclopedia of Mythology)
L o n d o n 1959.)

68
 Gromovi!
Valjaju teške se hridine
S nebeshe plat•etne zidin e;
Gurnute dahom velike ljutnje
Mjedenih ljestvi niz stube w tnje
. . , Slava ti, PERUNE dive,
Zu riku groma ti, za plam
Munje ti žive!

Treskovi!
Dičevi golemi pucaju,
Jezici plamni palucaiu.
Evo vant vode, usiPvi :edni!
Evo vam varre, zemnici bjedni!
. . . Slava ci PER UNE bože
Za riječ {!romku, što srce
f\lapeti može!

(Vladimir Nazor : l JTV .\ ZLATOKRILA Z a g r e b 1928.)

Od kraja svijeta drugom kraju,

Oj drevni dube, hrošnja ti .�i
GdJe PER UN sjedi u svom gaju,
Do zvijezda mtt se mltnja visi,
Pa vatrenijom žezlom prijeti
I djedovski si oganj brani,
Dok pradjedovi naši sveti
Svt> krilP ru/zP pnnnrl. nami.

(Sil vije Strahimir Kranjčević : IZABRAN E P JESME · Z agr e b 1961.)

PER UN strill>orz gromovnik

preko nebeskog slavoluka
s neba strijele odapinje
njegova svemoćna ruka.

Perun Daždbog, djeljitelj kiše.

I nebo i polja svijetle
od bogate berbe i žetve.

(Boro Pavlović : iz ciklusa »SLAVEN SKA LIP A <• Z agreb 1 960.)

69
 HEJ PERUNE
Hej Perune, silni gromovniče!
Bogoštov]a drevnog ugodniče,
Nekad tebi počast bješe svaka,
Kod p�adnvnih slavenskih predaka.
Slavili te, jer svijetom caruješ,
A u tmurni oblaci da stnnuješ
Gđe vjetrovi bijesni vladaju
Otkud s trijele gromovne padaju.
Hej Perune, gordi gromovniče!
Sveg slavskoga roda slavljeniče,
Tvorac ti si munje i gromova
Stit i brana naših pradiedova!

(Franjo Ledić: HVALOSPJEV PERUNU - Sćećin 1913.)

PE R U N

Na travnom brijegu, nad sedam voda - Gromovnik PERUN vlada.

Lagano drijema i žezlo spušta l sijeda mu glava pada.

Naoko nJega vjetrov� liieču, - Nestašna djeca neba,

Radnici božji što zemlju kiti -l zemljici donose hljeba.

S njima on starac vodi zbore, - l pita što nose s voda,

Sto nose s lugova, što nose s dola, - Od milog mu slavnog roda.

A om lete i biju krili Naolw starca PER UNA,

I bacaju voć�> i zlatno klasje - IVa podnožje njegova truna.
( Vladimir Vidrić : PJESME Z a g r e h 1966.)

70
 FRANJO LEDić

M ITOLOGIJA SLAV E N A

TREĆE POGLAVLJE

VOLOS
BOG RAT ARA I PLODN OSTI
ZAŠTITN I K P AS TIRA

71
 STA ROSLA VENSKO

SVETIŠTE " KIJE VSKI GAJ"

(REKONSTRUIRANO )

Radogost Vida PERUN SVAROG VOLOS Voloska Vodan

Svantevid Triglav

Na Peščerskom brežuljku s nebrojenim Spiljama postoji čitav podzemni

grad s katakombama i crkvama, podignutim poslije pokrštenja Rusa
988. g. Tu je i grob prvog ruskog lJetopisca Nestora iz godine 1 1 15.

72
 \' O L O S
BOG RAT ARA I PLODNOSTI ZAŠTITNIK PASTIR A

PO MITSKOJ KRONOLOGIJI, treĆP slavensko b ožanstvo bio je bog

VO L O S zaštitnik p a stira, stada i ratara. Volos ili Veles božanstvo je
vrlo starog p odrijetla, a slavili su ga u davnini kao vladara neba i z emlj e .
Kako su Volosu bili p određeni p lodnost i raslinstvo, to s e kult boga Vo­
losa raširio po svim slavenskim zemljama iz razloga što su se Slaveni
uglavnom bavili zemljoradnjom i stočarstvom
Drevni Slaveni n a području Ukrajine osobito su obožavali Volosa i na
mnogim mjestima p odizali mu svetišta i hramove. Prino sili su mn žrtve
n plodinama i ž ivotinjama. Tim p ovodom obraćali se na njega za dobar
urod. Kijevljani sn ga iz milja zvali Voločok. U Kijevu j e p ostojao od
d avnine sjajan hram, p o dignut bogu Volosn i o st alim starim slavenskim
božanstvima, kojih su kip ovi u tom h ramu bili p o hranjeni. Bio je t o tzv.
Panteon. l tome Kijev�kom Pante onu. p oznatom svetištu starih Slavena

POGLED NA DNJEPAR I »PEšCERSKU VIS« U KIJEVl

73
nalazio se između ostalih božanskih likova i p ozlaceni veliki kip boga
Vo losa. Pored Jrugih p ro slavljenih slavenskih božanstava ( S v ar oga, Pe·
runa, R adogosta, Vodana, te božice Vide i Vesne) o dsijevao j e svojim
sjajem i lik boga Volosa, u svjetlu vječnog kandila u Panteonu.
Mnogi se naro d i naroč ito istočni zaklinju u svojim mirovnim 1 dr·
ž avnim ugovorima sa svojim bogovima, tako se i Slav en i zaklinjahu sa
bogom P erunom kao o svetnikom krive zakletve, i Volosom koji sveti
kletvu. Historijski je utvrđeno, da je bog Volos bio u visokoj č asti kod
Slavena, ne samo kao z aštitnik p astira, nego je u zajednici s a b o go m
P erunom i m a o i v ažne funkcije u državničkim zbivanjima 9. i 10. sto·
ljeća. To se vidi iz stare ruske kronikt: "lestora, gdje stoji d a je ispre d
kip o v a boga gromovnika P eruna i b o g a stoke Volosa god. 9 0 7 . u s p o ·
stavljen mir izmel1n zaraćenih kijevskih knezova O l e g a i Igora, i cara
bizantskoga, pod p risegom p rema ruskom zakonu « . [ kasnije u godi
nama 945. i 972., p onovno su po lagane zakletve, i tada ispred kipova
Peruna i Vo losa u imP donešenih državnih odluka između Rusije i Bi·
za n ta.

\
OblikovanJe Volosa u dvije varijante

74
 lm e boga Volo sa i Veles a, čulo se sa svih strana jer je taj ido l Slavena
uživao visok b ožanstveni ugled. r n ajdavnijoj prošlosti, stari naši preci
gledali su ga u o bliku Sunca, kao mo ćnog nebeskog vladara. U kasnije
doba Volos j e p o primio antropomo rfni tj . ljudski lik. Volosa su što vali
ratari i p a stiri kao p ralik p as tirskoga boga, ali je bio štovan i kod rat
ničkih p lemena, n aro čito kod Skita kao bojovni bog. Opet kod Slavena
uz obale B altika, kao izrazitim moreplovcima Volos je bio njihov zaštit·
nik. Prema tome je Volos bio o p ć enito što vano božanstvo.

Iz starih kronika p renešena je vijest o B altičkim Slavenima n asta·

njenim n a jednom otoku p ri ušću rijeke Odre u B altik. Naš histo ričar
Dr Nikola Gržetić spominje tu p raslavensku naseobinu u svojoj knjizi
·» O vjeri starih Slovjana imenom • .Tulingrad . Taj Julingrad je posto·
j ao od p o četka 4. stoljeć a n . e., a nalazio se n a spomenutom otoku. Po
staroj p redaji, u .Tulingradu je p rigodom nekih svečanosti od strane
zlo činačke ruke p o ž ar po dmetnut, pa je strašna vatra buknula i grad
uništila, jer su u .Tulingradu sve kuće bile sagrađene o d drveta. Iza
toga neko vrijeme, na istom mjestu izgrađen je o d slavenskog stanov·
ništva novi grad, kojega su p rozvali imenom VOLIN po svom b o gu
stoke i p astira VOLOSU. Kasnije je u tom gradu p o d ignut i doličan
hram u čast boga Volosa.
Začudo u starim p ričama Volo s je p rikazan kao slijepi starac, međutim
negdje su ga zamišljali s dva o ka, o p et Rusi su ga p rikazivali kao jedno·
okog gorostasa koji u rukama drži mlado j anje, a pred nogama mu leži
vol.
Tako nastalo obličje boga Vo losa s a jedmm okom n a čelu, u nadljud·
skoj veličini bilo je izral1eno i p o zlaćeno, a zatim po stavljeno na p ostolje
u Kijevskom P anteonu. Vrijedno je još o vdje napomenuti, d a je veliki
knez Vladimir, kada je 980. g. stupio n a p rijestolje, dao obnoviti hram
u Kijevu i tamo smjestio kipove starih slavenskih bo žanstava, a p osebno
je dao p ostaviti goro stasnu statuu boga Volo sa ispred svoga kneževskog
dvora.

75
 Prema Gržetićevom tumačenju, Dnjeprani su boga Volosa isprva sla­
vili pod imenom BELEBOGA u starom grad u B e l g o r o d u na rijeei
Dnjepru blizu Kijeva, i tek kasnije mu dali ime Vele s . I u najranije doba
Kijevljani su slavili boga Vo losa, ali u obliku starog t r o j s t v a, tj.
troboštva koje se sastojalo iz tri b o ga : PERUNA gromo vnika, VOLOSA
zaštitnika p a stira, i b o ga ognja CHORZA. Nedugo zatim u Kijevu je
napušten kult trobo štva, a obredne službe s u prenijete n a P eruna i Vo­
losa. To se vidi iz Nestoro v e kronike gdje se često .;pominju kipovi
Peruna i Volosa, pred kojima se uz zakletvu zaključivalo važne državne
i mirovne ugovore.

Pozn at o je, da su boga Volosa u davnoj p ro šlo sti '!lavili i slavenska

plemena iz Gornjeg P olabja i u Lužicama, ali p o d imenom B e l b o g a.
O tome j!' riječ u p o sebnom p oglavlju ove knjige. (Vidi Belhog i Crno·
bog). Tragova o kultu boga Volosa o stalo je i kod starih Trakoslaven a
tj. u B ugar a ; tu se Volos slavio k a o gospodar neba.
Osim kod Ukrajinaca, boga Volosa su n aročito još :.lavtla zemljo­
radnička slavenska p lemena u Pomeraniji i u z obale B altičkog Mora
Tamo s u mu u čast p o digli hram n a ušću rijeke Odre. Na tom mjestu
nastao j e v eći grad, prozvan po imenu b o ga Volosa V O L I N. Kako
raslinstvo ovisi o sunčanoj toploti, Slaveni su Vo lo su pripisivali moć da
može suncem upravljati i p rivući g a n a p omeranske rav nice d a hi plod·
nost bila veća. Ovu z amisao p o tkrepljuje činjenica, što su pomeranski
knezovi n a pješčanim b režuljcima, južno od grada Gdanskoga p odigli
svetište sa mo trilištem sunca u čast boga Volosa,

Područje Pomorja između Sćećina i Gdanskog

sa motrilištem Sunca na Wiezyci

76
 Sunčani dani, kao i zvjezdano nebo - bili su im kao hilj adugodišnji
kalendar za lijepo i ružno vrijeme, p o go dno ili nep ogodno za usjeve, za
timarenje, za lovljenje i d ruge po slove. Tako su u zvjezdovlju promatrali
znakove, i po njihovim znamenjima gledali božanske po srednike između
neba i zemlj e .

WlEZJCA NAJVIši VRH POMORJA

2ivo tne okolnosti drevnih �lavenskih p redaka u mnogočem su dopri·

nosile jačem širenju Vo losova kult a . Po svom zanimanju kao ratari, p a·
stiri, lovci, a onda kao ratnici, p omorci, te lađari i splavari na rijekama
stalno su bili izvrgnuti elementarnim silama. To ih je upućivalo na
bo žanstva od kojih su tražili pomo ć i koja su bila najbliža njihovoj
sredini NajvPPi dio dTfwnih pređa b avio se ratarstvom i stočarstvom

zato je njihov bog mo gao d a bude samo onaj koJi b i odgovarao njihovim
zanimanjima i mogao im pomoći, u slučaju p rijeke p o trebe. Zamišljali
su kako gore na n ebesima ima mo ćnijih sila o d zemaljskih, pa su shvatili
silnu moć Sunca i Mjeseca, i da samo od te strane mogu o čekivati pomoć.
Om su zahvaljivali �uncu kad ih je grijalo i o božavali su z vjezdano
nebo i mjesec. r mjesečevu srpu rasp oznavali su ro gove, a u njegovim
mijenama n aličje vola ili glavu drugog n ekog živo g stvorenja. U ne·
beskim p ojavama gledali su zamišljeni živo t božanskih bića, i pred·
stavljali si d a vide boga Volosa. Ove p redo džbe o liku boga Volosa iz·
mijenjene su, i u kasnije doba Volos je p o primio naličje lju dskog bića.

77
 Boga Volo sa su stari Slavem svetkovali, kako u hramovima, tako i u
gorama i p laninama, te u gajevima p o d v edrim nebom. Volosov kult
o državao se i na Budinskoj gori, koja se danas zove »Popova gora« na
kojoj j e grad Višni Novgorod i mjesto Bologovo, gdje su otkriveni tra·
govi bogo službe >> nebeskoga Volo s a « . To p o svjedo čuju i druga mnoga
mjr.sta sa nazivima po Volo su, kao Vo logda, Volo čok, Volotovka, Volo ·
tin, Vo lotov, Vo lo tynja, Volin i dr. Veles-Volos. jP bio već u Praslavena
mnogo štovanim božanstvom.

{ nekim krajevima Rusije p o s toJao je običaj, da p ri početku žetve

j edna žetelica sveže pregršt klasja kao ž r t v u , koja treba d a štiti
žetvu o d zla, što se nazivlje > vezati Volosovu bradu « , po tom bi se
moglo zaključiti, d a je to bilo božanstvo, p ovezano s plodnošću stada
i p olj a. Zviježđe Vlašića, koje se sastoji iz sedam zvijezda, Grci su na·
zivali » Plejade<, , do čim je to zviježde kod Rusa n osilo ime Volosožari ili
Vlasoželci p o Volosu ili Velesu, zaštitniku p astira. Slovenci ih n a­
zivaju Vlastovci ili Vlastovice, mi ih nazivamo Vlastari ili na kajkavski
Lastari. U nekim zapisima spominje se Volosa p o d imenom Vlasina,
Vlasa kao govedarsko g b o ga .

78
Kamena kultna glava starosla­
venskog božanstva otkrivena u
pomeranskom mjestu Szczeci­
nek, koje leži nedaleko brda Wi­
ezica kod Gdanc;kog.

Na ovom brežuljku postojalo je

drevno slavensko motrilište Su.
nca, posvećeno bogu VO LOSU.
Smatraju da taj spomenik pot­
ječe otuda i da predstavlja lik
VoJosa.

Kad su seobom naroda �tari Hrvati i ustala plemena Dnjeprana, kao

i bugarski naseljenici oko rijeke Buga p o čeli seliti n a jug p reko Dunava,
Drave i Savr tad �u oni po nijeli sobom i svoje b o gove, i prenijeli ih
u dunavske ravnice, pa dolj e niz alpske i dinarske klisure do na sam
Jadran. Tu sretarho ne samo ime P eruna, već i imena Triglava, Vida i
Volosa kojima su n azivali brda i planine, a tako đer i naseljena mjesta
gdje su se zaustavljali. U oznaci p redjela i mjesta i dandanas su saču vani
nazivi koji p o tječu iz drevne �lavenske mito lo gije : Triglav u Sloveniji,
Troglav, Vid. Perun u Dalmaciji, Volosko na Kvarneru, Veles u Make­
doniji, itd.
N adaljr se u nazivima mnogobrojnih crnogorskih mjesta lako pre­
p o znaju imena starih slavenskih božanstava, što se dovodi u vezu s do­
seljavanjem Slavena u te krajeve. P o put �tarog imena slavenskog b o ga
sunca D ajboga, u selu Ojčinjići, nedaleku o d Lovćena, p ostoji D ajkov
Brijeg, a u selu Podgo ru Dajkov Kamen. <\. p o znata su i p rezimena
D ajkovići. Mel1utim ta imena dovode učenjaci u vezu sa slavenskom mi­
tologijom. U lovćenskom kraju i Plješivici i danas se n ailazi n a ljude
koji nose ime - P erun, a još češće susreće se p rezime P erunović. Na
padinama Lovćena o čuvano je i ime Tro glav.
Približnu sliku o razgranjenosti kulta boga Volosa pružit će nam
mnogobrojni geo grafski pojmovi nastali po imenu Volosa. O tome nam
svjedoče nazivi diljem slavenskih zemalja na širokim p ro st orim a između
B altičko g i Jadransko g mora. To su grad Volin na ušću Odre u B altičko
more, gradić Vo losko kod izvora Buga, Vologda rijeka u Rusiji, Volga
najveća rijeka u Evropi, Volinija, pokrajina u Ukrajini, Višnij Voločo k
na rijeci Volgi, Volovo kod Tule, Vele� u Makedoniji, Vo los grad u
Grčkoj, Velesovu dio Velebitskog gorja nad Hrvat skim p rimorjem, Vo ­
lo sko kod Op atije, crnogorsko selo Veles to vo itd. Iz samog toga vidi­
mo, da je kult Volosa uživao svestrani bo žanski ugled

79
 Ip ak. sticajem okolnosti koje su u ono vrijeme vladale, u p ovodu iz­
nenadn o g p reobraženja Rusa g. 988. p o zap ovijedi kneza Vladimira svi
"u kip ovi starih slavenskih božanstava bili u ništeni, a mel1u ovima i
statue boga Vo losa. - Na mjestima, gdje staj ahu hramovi i kipovi Volosa,
sagradiše crkve. Po slije p okr ;tenja Rusa bog Vo los p o stane V l a s,

SVETišTE VOLOSA (Prema kompoziciji čeko-Potocke)

o dnosno Blaž. Na taj SP nacm i p o sličnosti imena slavensko božanstvo

p ovezalo s kršćanskim sve cem, štaviše, sve ti Blaž ili Vlaho zadržao je
i sve funkcije nekadanjeg boga Volosa, p a je p rema tomP p o stao i za·
štitnik �toke kao i njegov pretho dnik. Sv. Blaž se slavi 3. veljače, o sim
toga Sveti Vlaho je p atron grada Dubrovnika.

80
VO LO S
IZVORNA IZVJEšCA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOčANSTVA

VOLOS (Veles) božanstvo je vrlo starog podrijetla. Štovahu ga kao zaštit­

nil.a pastira, stada i ratara; vjt>rojatno je on ut ielovljavao lt davno doba vlada­
ra neba i zemlje. Inače ga sve strane kronike spominJu kao » slwtsl�og« i živo­
tinjskog boga.
Znamo da su ga o božavali u Pomeraniji i da je f?rad Volin bio p osvećen
u njemu. U Ukrajini nalazimo pokrajinu Volinija; Kijevljani su ga zvali Vo­
ločolz a jedan grad Voloslw prostire se na izvoru Buga. Kod Rusn pak sretamo
ga (porut nordijskog Odina) bez ji' dnoga oha. MnogP nam priče prikazuju
j",znoolwg VPlesa Irao stnrca.
Kad su seubom naroda počeli stari ll rvati i ostala plemena seliti na jug
tad su oni ponijeli sobom i svoje bogove (Volosa, Peruna i dr.) do na sam
]Hdran. Na to potsjećaju imena Velesovo na Velebitu. v,Jlosko !cod Opatije,
V l ašić kod Travnika, V eles u Makedoniji, Velestovo na /,o vrenu i dr.

(Dr. "likola Sučić : HRV ATSKA NARODNA MITOLOGIJA Z agreb

1 9 13.)

VOUJ:S, Rlaž ili Vlaho. lwji se slavi J. veljnče, kršćansl�i je svetac, znstunik
stolce i grla. On je bio bislwp iz Sebnste u Armeniji i umro je kao mučenik
godine 3 1 6. Ali je on mnogo nalik na Volosa, boga stolce, plodnosti i pastira,
lwjega su štovnli Rusi: ovaj Volos nalilmje i nn Pales rimska božanstva stoke.
Poslije pokrštenja Rusa IJog Volos postane Vlns, odnosno Blaž, Na taj se
način i po sličnosti imena slavensko božanstvo povezalo s lcršćansktm svecem,
lwji i�' zadržao i V P funhcije nekadašnjeg boga Volosa, pa je prema tome po·
stao i zaštitnik stoke kao i njegov prethodnik.
(Maja Kolman-Rukavina, Dr. Oleg Mandić : SVIJET I žiVOT l LEGEN-
DAMA Z a g r e h l 961 . )

Slaveni su osim Rusa i Polapskih Slavena zarana primili kršćanstvo i na

po ganslm vjeru dosta rano zaboravili. te je mnogo od starog vjerovania i vjer·
skih običaja ostalo nPr•oznato Polapski su Slaveni štovali l�ao pogani i Sunce
ili Dažboga (daj bože!}, Oganj (boga ognja}, Striboga (boga kiše i 1Jje tra ). te
pored drugih nekih još i VE/,ESA ili VOLOSA (boga stada).
(Dr. Anti' Messner-Sporšić : LJUDI I PRIRODA · Z agreh L938.)

U staroj ruskoj kronici o lwjoj ćemo govoriti nalazimo obavijest� o promJen·

ljivim 't'jerodostojnostima kojt> se odnose na rasprat'" izmNfu Rusije i Bizanta.

81
Tamo Stl navodi da su god. 907. Olf'g i njegovi ljudi pozvani da sude pod pri­
segom. prema ruskom zakonu«; sudili su po svom m aču i PPrzmu njihovom
bogu i VOLOSU bogu stoke i mir je tako uspostavljen. Isto je bilo i god. 971
Kasnija tradicija XVI. stoljeća poznaje tal�orler boga VELESA hoji je bez
sumnje idl'ntičan Volom.
Ima nekih znakova da je taj bog stoke bio kasnije bog vlasmštva, a možda
talwđer i trgovine.
(MYTH OLOGIE SLAVE LTBR AJRIE LAROUSSE - Pa ri o 1963)

Svjedočanstvo o Volosu tz god. 872. - - vojnom sukobu ruskog kneza

Svjatoslava i bizantskog cara Ivana Cimiska g. 872. nalwn dovršPnih mirovnih
pregovora, ruski vojs1wvođe zakleli su se svojim bogovima Perunom i Volo­
-� om du više neće napadati carstt•o i da će u miru živjeti -�a Bizantom i potpo·
magati ga.
(Bizantski carski historik Lav Đakon : " K R ONIKA BIZANTA -

e a r i g r a d.)

VELES ili VOWS. Pored Peruna su Rusi u 10. stoljeću, kako to po tvrduje
Nestor" obožavali Velesa boga stada. Cini se da je i kod Ceha postojalo bo­
!:anst1lo takva imena, jer se u spomPrdcima iz 1 5 . i 16. stoljeća sačuvao taj na­
zit• sa značenjem zloga duha.
(Dr. Oleg Mandić : OD KULTA LUBANJE DO KRšćANST\' A Z a greb
1954.)

Kip slavenskog boga. Vo lo sa, kojega su l'endi u Pomeraniji štovali kao za­
štitnika pastira i ratara nala.zio se u Volosovu hra.mu koji je bio podignut u
gradu Volinu. I sam ovaj grad dobio je ime po bogu Volosu. Pored tog hrama
postojalo je kod Gdanskoga jo.� i svetište u ča.st boga. Volosa sa motrilištem
Sunca, bu dući da su Vendi Volosa smatrali sun ča.nim božanstv om.
IDr. Nikola Sučić : HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA Zag reb
1943.)

Prema jednom svjedočans tvu iz latmslcih kronika. u 15. stoljefu, znali su za.
sveto drvo dub pored polapskih i drugi Slav eni, ta.ko je jedan krošnjati dub
u starih poga.nskih Ceha. bio posvećen bogu pastira. Velesu : "Bohemi cum
a.tllt ue era.nt pagani Veel adora.ba.nt et p ropterea, nescien te.� eum nomina.re,
dixerunt · - Vele, Vele, stoji dube p rostred dvora. - . << l tu ie riječ o slaven­
skom bogu Velesu.
(Petar Bulat : PO (;LED l SLAVENSKl BOTANičKl ' MITOLOGIJU -
Z a g r e b 1932.)

82
 TUR-VOL OS. U vrijeme Herodota spommJe se zemlja TA UROSEYTHAE,
to ime je proizašla po nazivu goveda imenom Tur. Po tom je nastalo ime boga
stoke TUR-a, o kojemu je lcasnije bilo spomena ::a ruskog lcneza Vladimira u
kijevskom hramu. l taj Tur zapravo je VOLOS, slavensfci bog stoke. Davm
slavenski štovaoci Tul'·a. tj. Vnlo�a nazivali se Volohi. i to ie bilo njihovo
glavno bogoslužje.
U Novgorodu, gdje bijaše prije pokrštenja Rusa hram i kip boga Velesa ili
Volosa, tu sagradiše crkvu sv. Vlasijeva.
(Dr. Nikola Gržetić : O V J ERI STAR IH SLOVJANA PRE M A PRAVJ ER I
M o s t a 1 1900.)

Kod starih Bugara, smatran je Vele s kao vrhot•ni bog na nebu. l nače ovo
proizlazi i iz prije spomenutih ruskih ldetava. U nekima od njih, izrijekom ne
spominje se Veles, no se kaže: » da budet lcljat ot boga i ot Peruna<< . Ovaj bog
jest Veles. - Kod Rusa Volos bijaše orijaš s jednim o/com; pa i naše neke
priče, kako je to na drugom mjestu izloženo, prilcazuju nam dešu<< (djeda) u
slijeposti ili s jednim okom. Što je Veles jednook ili slijep, time se naznačuje
slabljenje vidne moći, dnevne ili godišnje. u ostarjelog v ida.
Od sko tskoga t plodnoga Velesa·Vida preostade štošta u praznovjerju našeg
naroda. Tako čobani zapale koru brezovu ili trešnjevu, pa time osvježe marvu,
bacivši je u tor, ili je p rone su oko tora.
(Natko Nodilo : O SLAVENIMA I STAROSLAVENSKOJ VJERI -

Z a 11; r e b 1929.)

Francuslci Slavist Lager. proučavajući mitološku prošlost Slavena prema ru·

shim i češ/dm izvorima, tvrdi da je kult boga Volosa bio rasprostranjen, ne
samo kod istočnih i sjeverozapadnih slavenskih naroda, nego i kod Južnih
Slavena, o čemu svjedoče brojni geografski nazivi po bogu Volosu, kao što su
Voloslco, Veles, Velesovo na Velebitu, Velešići kod Sarajeva, Vlašić planina u
Bosni, crnogorsko selo V elcstovo u lnvrenskom području i dr.
(Loub Lager : LA MYTH OLOG IE SLAVE Pa ri s 1 901 )
.

Za ttrijeme ratnih J•Ohoda na Bizant k o ie .m vodili kijevslri knezovi Oleg

i Igor, gromovnilca Peruna su smatrali za ratničlwga boga. To se odrazilo i u
povodu čestih mirovnih pregovora koji su vodeni ispred kipova boga Peruna t
boga Volosa. Volos, po porijeklu ratarski bog bio je povezan s Perunovim
poduhvatima, tali o je i Volos po primio ulogu ratničkog boga.
Ratnici ruskih vladara zaklinjali se svojim oružjem i zazivali svoje bogove
Peruna i Volosa.
(Larousse : E N CYCLOPEDIA O F MYTHOLOGY (SLAVO NIC MYTH O­
LO GY) - L o n d o n L959.)

83
VE LES

U cik zore predproljPtne, ispred plota Rujevine,

Livadama nebeshijem punim blistave modrine,
OroJen biser-rosom. obasjana zrakom sunca.
Što se jošte negdje krij(' iza gorskoga vrhunca.

Pasla stada Veles-boga, Krave sive i crvene,

Ovce b'jele i srebme s južnog kuta neba plava
Išle pasuć pred Pastirom, koji, dok mu s iala �lava,
Nicaše iz tanke magle iz grimizne koprene.

( Vladimir Nazor: EPOSI BOG PASTIR - Z a gr e b 1930.)

VELESOVA SVIRALA

Kad se nade u nizini, sviralu se Veles lati,

Kako svira, taho niču ljubice i sunovrati.
Snjegom gora još pokrita, kadno Pastir-bogo stane
Humu jednom na vrhuncu. Štap svoj dignu i posad1
U krš. A štap onaj poče tjerat, pupke, pruće, grane,
Za čas po.Ha cvjetno stablo, na kom ptica g n'jez do gradi.

Svirao je pod njim Veles. A drvo je ono raslo.

Blistale su zelen-grane. N aolcolo stado paslo.
(Vladimir Nazor: \11TI I LEGENDf - Z a g r e b 1918.)

84
 FRANJO LEDIC

MITOLOGIJA SLAVENA

čETVRTO POGLAVLJE

VO DAN
SLAVENSKO BOŽA NSTVO VODA,
RIJE KA I MORA

85
 BOG RIJEKE N I L

•
BOG DANUBIUS

86
 VODAN
SL ·-\ VENSKO BOŽANSTVO VODA RIJEKA I MORA

KULTNO šTOVANJE VODA p o st ojalo je o d najdavnijih vremena

i tragovi o kultu vode starih naroda p ronađeni su u svim dijelovima
svijeta. Velik jP broj rijeka koje su bile p osvećene božanstvima, a tako·
đer p ostoj ali su u antičko doba i b o govi mora i oceana. O njima govore
drevne mitske p riče, a mnogobrojni pisani i likovn i spomenici p odsjećaju
na njih. U egipatskoj mitologiji, već o d trećeg milenija p rije n. e. spo·
minje se bog rijeke N il a ; tri hinduske rijeke : Ganges, Jumna i Sarasvati
imale su svoje božice, a kip ovi im isklesani sačuvani su d o danas u
p ećinskom hramu E llore; babilonski b o g slatke vode bio je Ea, u Rusiji
je rijeka Volga bila p osvećena b o gu Volosu, u Est oniji rijeci Perni bio
je zaštitnik bog Perun, Aheloj bio je bog najveće rijeke u Grčkoj itd
Od rijeka koje teku kroz t eritorij Južnih Slavena p oznata su imena
riječn ih božanstava još o d rimskog doba. Bog Dunava zva o �e »Danu·
biu s « , b o g Save » Savu s « , Drine » Drinus « , Drave »Dravu s « , �eretve
» Naren t a << . - l Grka je Qvaka rijeka imala svoje božanstvo, a isto tako
i kod Rimlj ana, najznamenitija rimska rijeka Tiber imala je boga " Ti·
berin-a « za svog zaštitnika. a bog » F on t « bijaše božanstvo svih vrela
uopće.

SVAROG s e s pustio iz svoga VIDlNvRADA i zaplovio VISLOM .

87
 Pored štovanja rijeka, p o stojao je kod antičkih naroda i kult mora i
Oceana. Najp oznatija božan stva mora kod Grka bili su » Poseidon i
» Triton " . Poseidon je vrhovni bog svih o ni h koji imaju p osla s morem,
dakle ribara, brodara, mornara itd. U njem oni štuju svoga zaštitnika, a
najviš e su ga štovali grčko p leme J onci, koji su se najviše otiska vali na
more i najviše mu hramova, žrtvenika i kipova p ostavljahu u primor·
skim gradovima i otocima. Triton je bio morski demon fantastičnog lika,
imajući gornju polovicu tijela lj udskog izgleda, dok j e donji dio završa·
vao ribljim rep om, i nije bio mnogo štovan.
Kod Rimljana štov ani bog Neptun predstavlj ao j e vladara mora i
o ceana, ali kako Rimljani nisu bili toliko razvijen i p omorci, manje je
bio n a glasu i imao j e samo je dan hram u Rimu, i pridali su mu morskn
b o žicu Salaciju za ženu.
Kod Slavena glavno božanstvo voda, rijeka i mora bio j e bog V o d a n
ili V o d n a. Slavenski bog Vodan, koga su uz obale B altičkog Mora
nazivali imenom Vo dna, a u n ekim krajevima slavenskih zemalja i
imenom Vo din, Vodjan i Voden bio je osobito štovan kao gosp odar
mora, i slavila su ga sva p riobalna p lemena Pomeranije. Držali su ga
zaštitnikom p omorskog i riječnog brodarstva. tako j e namjesto pojedi·
nib božanstava rijeka, Vodan p o stao skupno b o ž anstvo svih slavenskih
voda, jezera i mora.

VODAN

88
 Brodari prmose zrtve Voda­
nu, Perunu i drugim bogo­
vima

V o clan je bw štovan od svih onih koji su plovih morem i rijekama,

ili se bavili rib arstvom . Prije svake plovidbe njemu se mole p omorski
i riječni brodari i mornari za �retnu p lovidbu, a ribar z a uspješan ribo­
lov. Njemu p rinose žrtve-z ahvalnice p o slije sretno ga p ovratka s p o gi·
beljna puta i obilnog ulova ribe.
Stari su Slaveni o d najdavnijih vremena štovah vode i vjerovali u
različne voden e duhove i vile. Po njihovu mišljenju duhovi se zadržavaju
u rijekama i oko njih, te u šumama, morima, jezerima kao i n a izvorima.
Vile su lijepe djevojkP. i vP.rinom dobročiniteljice ljudima, ali i osvetljive,
ako ih se uvrijedi.
Već je grčki p ovjesničar Prokop ij e zapisao u prvoj p o lovict 6 . sto·
ljeća, kako Slaveni navališe prema Crnom moru i ušru Dnnava, prova­
ljujući u p okrajine Bizantskog carstva, i kaže : » Slaveni štuju samo jed·
noga boga Peruna, žrtvuju volove i dragocjene stvari, i obož avaju r t·
j e č n e demone i nimfe<< ,
Još u staroj p o stojbini n a Sjeveru Slaveni s u obožavali izvore 1 tekuće
vode, a posebno su štovali stara drveća ispod kojih korijenja je izbijao
izvor bistre vode. Takav stari hrast isp od kojega se nalazio izvor, prema
kronici Herbord:t, stajao je nedaleko hrama boga Triglava u Šćećinu,
kojemu s u j o š u 12. stoljeću vendski pređi hodočastili. Taj se običaj
održao kroz mnoga stoljeća i u sadašnjoj našoj domovin i . O tom svjedoči
stari pu top is iz 14. stoljeća, kada je neki svećenik putov ao dolinom rijeke
Soče i o pazio »kako mnogobrojni Slaveni štuju - kao b o ga neko stablo
i izvor koji se n alazi kod korijenja toga stabla « .

89
 Isto tako i ljetop isac Helmold 1z 12. stoljeća p otvrđuje, da se duhovi
ili bogovi (demoni) u koje Slaveni vjeruju, nalaze u određenim prirod·
nim p ojavama. Oni štuju i vrše u njihovu p očast obrede kod voda te·
kućica, kod p ojedinih stabala u gajevima i na brdima.
Kultno štovanje voda kod starih Slavena bilo je p ovezano uz božan·
stvo Vodana i sastojalo s e u tome, što su d revni p re đi hodočastili rije·
kama i jezerima i tamo p rinosili žrtve, a onda se kup ali i čistili od zla.
Glavni čimbenici duhovnog čišćenja u drevno doba bili su voda i vatra,
pa s e kod slavenskih p re daka vjerovalo da s e takovo čišćenje p o s tizava
kupanjem u rijekama, jezerima i na izvorima, kao što su još mislili, d a
se palenjem i p re skakivanjem krij es ova oslobađaju ljudi od bolesti i
zlih uroka.
Kad s e u ime p lemP.na p rinosilo žrtve bogu Vodanu, onda s e p o lazilo
k izvoru vode žive, u kojeg s e bistrini i vječnom toku p okazivala sila
svijetloga b o ga, tu su svijetli dusi oblijetali žrtvu da joj preuzmu mio­
miris i d a ga o dn esu pred p rijestolj e b ožje. U stojećih i zagađenih
voda nije se Vodanu žrtvovalo, jer tamo je stolovao bog tmine koji je
p ripadao krugu p o dzemnog vladara, zloduha C:rnoboga.
P oput grčkih morskih mmfa l'l erejida i riječnih nimfa Najada, i sla·
venski bog voda i mora Vo dan imao je mnogobrojno p o tomstvo. U mi·
tovima o slavenskom b o gu Vo danu s pominju s e vodene vile R u s a l k e
o kojima s e u predaji kaže, da su kćeri Vodanove . Isto tako i sva bo·
žanstva slavenskih rijeka i jezera, p otomci su roda njegova. Narodna
ih predaja p rikazuje kao krasne djevojke IS dugom raspuštenom kosom
i da žive u dobrim odnosima sa ljudima. l narodnim pjesmama i p ri·
čama kod Hrvata. S rba, Makedonaca i Slovenaca vile se mnogo sp ominju
kao p om o ćnice u bojovnim p odvizima starih naro dnih junaka. Južni
Slaveni su vjerovali da one žive u jezerima i rijekama k a o vile broda·
rice, a u brdima i oblacima kao vile p laninke
Kod Rusa i Bugara Rusalke su duhovi voda i šuma . Ovaj naziv po·
tječ e o d bizantskoga rosarum." Predstavljene su kao lijepe žene s du­
gim kosama koje žive u vodama o d jeseni do lip anjskih dana, kada iz·
laze iz voda d a p r eko ljeta borave na kopnu. l"o d nas k ao i kod P oljaka
i Ceha ta se ženska božanstva obožavaju p o d nazivom vila. A gdje gud
ove vile živjele uvijek su p ovezane s vodom kao i Rusalke, što p otvr·
đuju Prokopijeva !Svjedočanstva, d a su Slaveni u 6. stoljeću što vali ri·
ječna božanstva i nimfe, iako te nimfe u njegovo doba nisu bile p rika·
zivane u ljudskom liku.
Slavenskom Vodanu nisu bile p osvećene samo vode i rijeke, već i
mnoga ljudska naselj a. Tako susrećemo u geografskim nazivima imena
koja p odsjećaju na drevni kult voda, ka o npr . : Vodjan, Vodjani, Vo din,
Vodjinci, Vodno brdo iznarl Skoplja, Vodnjani na Dnjepru, Voden u
Grčkoj, Vodnjan u Istri, "\ o dna kod Senja, Vodice kod Šibenika, Vod·
nići kod Jablanca, itd.

90
 U o kviru kulta vode, vršen je i kult mrtvih kraj tekućih voda ili je­
zera. Još u p radomovini na Sjeveru Slaveni su svoje p okojnike p o ka­
pali kraj rijeka, j e r su ta mjesta smatrali svetima. Taj tradic ionalni
običaj j e nastavljen i p o slije dolaska Slavena na jug u n ašu današnju
domovinu. Otuda p otječu mnogobrojn a drevna grobišta i čitavi' nekro­
pole slavenskih p re daka, što su o tkriveni nz riieke Dravu, Dunav, Savu
i Bosnu . Prilikom istraživanja t erena ustanovljeno je da su to tipična
starohrvatska groblja n a re dove . Pronađeni predmeti pokazuju obilježja
staroslaven ske materijalne kulture.

91
 Naročite p aznJe vrijedne sn, prije dva decenija o tkrivene nekrop o lP­
kraj Dunava kori Erduta i Vukovara, kao i one kraj Drave kod Bijelog
Brda. Tawo su otkop ani mnogobrojni grobovi drevnih pređa iz 8-9.
s toljeć a sa b og a tim grobnim p rilozima i drugim p redmetima �tare kul­
ture. l vezi kulta mrtvih, nužno je nap omenuti, da su p o smrtni obredi
kraj voda o d drP.vnih p redaka vršeni još i na drugi način : spaljivanjem
mrtvaca. Obred sp aljivanja b io je vrlo skup , ako se s p aljivalo na lađi,
p ovodom nekog uglednog i slavnog mrtvaca.
Kod Slavena, gdjP. bijaše u običaju sp aljivanje mrtvaca, ipak se nije
općenito vršilo već iz r azloga, š to je sp aljivanje skop č ano s mnogo većim
troškom. nego običan ukop Sp aljivanje m rtvaca često se viđalo (kod
Rusa, P oljaka i Polabjana) da će udovica skočiti u p lamen lomaČP svoga
druga. To je zabilježeno n zap isima starih kroničara : biskup a svetog
Bonifacija iz 8. stoljeća, koji kaže d a se sp aljivalo mrtve kod p olap skih
Slavena ; to tvrdi i Diethmar Mcrseborski za Polj ake, a Masudi za Ru se.
Jesu li mrtve bp aljivali kod Hrvata i Srb a ? - Kažu da jP.�u, harem kod
Srba. Kad je godinP 1355. p reminuo Dušan Silni, tijelo njegovo hnde
donešeuo u Makedomju, te sahranjeno uz svete vatre.
Među kultne obrede kraj v o da ubrajalo se i Rusalj�ke �astanke noću
na izvorima i vodama u p roljeću na Đurđev-dan, a to se o dr ažavalo u
obožavanju v odemh vila. Ta se svečanost kod Rma naziva Kupalo, i
p očinje kad se n �ntonu pred mrak p okažu nebrojene v atre p o visinama
b rda i na nizinama Dnjestra i Visle. Momci i djP.vojke hrle na obale
rijeka, a momci ih p odalje do čekuju i hvataju, a p o tom će djevojke
vidjeti tobožnjeg b udućeg vjerenika. Nekad je bio običaj d a se p oneka
djevojka do gola �vuče i na trenutak skače u vatru, da z atim brzo skoči
u vodu i okup a s e . Od toga ime Kup alo.

I danae se p o negdje u Banatu, i B o sni i Hercegovin i, nar o d s akupi

oko živih vrela v o de, gdje SP za zdravlje napije žive v o de, a onda uz
vatru i p ečenicu Be kolo razigra.
Stari Slaveni i Praslaveni uopce su se najradije naseljavali kraj rijeka
i j ezera, kao i uz obale mora jer su nalazili na vodama sve uvjete života.
Vo df' su oni držali b ožanstvenim silama (Vodnabog, bog Dnjep ar, bo­
�anotvo Bug itd.) , a rijP.ke i mora su smatrali svojim braniteljima. Stoga
su bili dobri ribari i m o rnari. Vode i jezera su im davali i hranu i za·
š titu, pa su gradili i svoje hramove uz obalu rijeka i j ezera. Tako ih na·
lazimo na ušću Odre u Š ćećinu i Volinu, u Arkunn na o toku Rujani, u
Ratari na Dolenjskom jezeru, p a svetišta na Bleškom i Veleškom jezeru,
onda Kolin na Sprevi, Pernov grad na Labi, Kijev na Dnjepru, 1\l'ovgorod
na llmenskom jezeru. Krakov na Visli, Prag na Vltavi itd.

''llll'''lllll'"'flll'"'llll'"'llll'"'llll''

92
 Znamenita rije ka D nj e p ar bila j e p osvećena b o gu » Dnjepru « . Brod ari
su mu na je dnom otoku p o d starovjekim hrastom žrtve prinosili na
dobar p ovratak. �a obim brjegovima rijeke na više dana hoda nalaze
s e sama grobišta, gdje su stari Slaveni sa svih strana no sili mrtve k rijeci
na p okap anje . Takva mjesta se zvala Hribinki (Grobniki) . Dnjepar ima
1 3 brzica, a ljudi su svake godine romarili kojoj brzici. da ih bog Dnje­
p ar oprosti od grijeha. Uz Dnjep ar su n ast ali veliki gradovi. tako i KijP'­
glavni grad Ukrajine.

Za olujnog nevremena i kod prelaza upa:-.nih brzica na Dnjepru, obraćali

se VODANU za zaštitu i pomoć. te obećali priložiti žrtvu za svoi spas iz
pogibelji.

Nakon sretnog p ovratka dnjeparsk1 su brodari revno izvršavali svoja

,

obećanja, te ob il azil i zavjetna mjesta i >>Grobnike« duž dnjeparskih oba­

la i tamo polagali žrtvene darove.

93
 Pored toga, kod drevnih Dnjeprana postojao j e još posehan običaj ; oni
su u ime zahvalnice za svoj spas, zabijali ukrasne čavle 1 veprove kljove
u debela hrastova stabla. I dandanas još se nađu takvi ukrasi u kori
nekog prastarog hrasta.

94
 U većim gradovima dnje p arskog p o dručja, a osobito u Kijevu, u naj.
ranije vrijeme slavilo sr stara slavenska b ožanstva, i to najprije se što·
valo staro trojstvo, zvan o TROJANBOG, u sastavu Peruna gromovnika,
Volosa zaštitnika pastira i Chorza b o ga o gnja. Znalo se već onda i za
Jarila pastirskog b o ga, množitelja i š tititelja janjadi. Noćne pro slave
p roljetnoga božura Jarila, o s tavile su u narodu tragove u sastancima
na dan �veto g Đurđa. Tu �e �lavilo boga Volo sa ili Vele sa, isprva p od
imenom Beleboga u starom gradu Belgorodu na istoj rijeci Dnjepru blizu
Kijeva, a boga VIDA to jest Svaroga i Svevida. slavilo se u svetištu,
koje se nalazilo u mjestu Vitičevu na Dnje p ru. Rij eka Volga bila j e
p o svećena bogu Volosu. I rijeku Bug s u stari Slaveni štovali kao božan­
stvo, pa je i sama rijeka po imenu Bog dobila �voje ime . Iz mnogobroj­
nih obavijesti jasno s e vidi, da su davni slavenski p ređi štovali riječna
božanstva.
I kod Bugara j e bilo p oznato š tovanje voda i mo ra, te su i oni imali
svoje posebno božanstvo voda i mora, koje su veoma slavili i obraćali
mu se za zaštitu i pomoć kod svojih bro darenja rijekama i morem.
Bugarski bog voda i mora zvao se Kuraba, a o datle p otje če i ime .. ko·
raba« tj. lađa ili brodica, koje se ime često sp ominje i u našim narodnim
pjesmama.
Ako razmotrimo, na kako ogrommm p rostorima su stari Slavem što·
vali svoja božanstva rijeka i mora, po čevši na Sjeveru od široko pro·
tegnutih obala B altičkoga mora, preko poljskih i rusko-ukrajinskih, te
karp atskih p odručja, p a sve do jadranskog i crnomorskog bazena, vi·
dimo koliko �u moćni bili naši davni slavenski pre đi.
U VPZi imena slaven skog b oga voda i mora treb a nadopuniti time, da
je ime Vodan ili Vodna prema tumačenju našeg mitologa Grž etića
nastalo p o riječi vo da, p rema arijskom znamenu - vada, vanda, što
znači voda.

lllllllllllllllllllllllllllllllll/llll/11/llllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll/lllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll

Prema arheološkim nalazima, kao i po izvješćima <;tarih ljetopisaca

poznato je, da ie i kod Slavena bio običaj spaljivanja mrtvih.

llllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll

Posmrtno spaljivanje p o glavica, knezova ili zaslužnog viteza vršeno

je veoma svečano i uz suučestvo čitavog plemena na jednom ukrašenom
brodu postavljenom na lomači iz naslaganih drva. Uz p o sebni obred
ž rtvovani su p okojnikov konj, r atnički p ribor i drugi pre dmeti, a p o·
nekad i netko iz njegove svite ili njegova žena.

95
 Već Herodot priča 0 b ogatoj p o smrtnici nekog ugledno g Anta i kaže :
s njime u grob p o šla je i njegova ž ena, sluge, konji, a priložene su bile
i dragocjene p o sude od zlata

Uz posmrtni o dar i oko broda p u�t avljem sn drvem stupovt n a vrhu

kojih se nalazile izrezbarene glave sta!"ih božanstava Peruna i Vodana.
I z samih ovih izvoda mi vidimo, da je kultno štovanje vod e u drevnih
Slavena bilo veoma razgranjeno, i d a je n slavenskoj mitologiji zauzi­
malo vidno mjesto. a tako11er i to da je bog V o d an kod Slavena izniknuo
i da p redstavlja autohtono slavensko pomo rsko-vodno božanstvo

96
 r vezi imena n aš eg boga vo da, rijeka i mora V O D A N A , koje ji'
veoma sličn o imenu starogermanskog b o ga rata Wodan-a, odnosno imenu
nordijskog b o ga Odin-a, valja n apomenuti, da je ta sličnost imena sasvim
slučajna. Niti »Wodan « , a n iti Odin .. ni u kom �misiu n isu srodni sa
našim Vodan om . A i po svojim značenjima nemaju nikakve veze sa sla­
venskim Vodanom. Po svom zn ačenju strani W odan i O din bil i su ljuti
bogovi rata, a pored to ga W odana su smatrali vrhovnim b o gom german­
ske mitologije .
Ime germanskog boga Wodana p roizl azi p o korijenu iz gotijskoga
vods , što znači srdit, bijesan. Po tom je n astalo Vodans i Wodan. Kad
su se oluje dizale, grmljavine tutnjale i gromovi gruvali, stari su Ger­
man i zamišljali, da je bog na nebu srdit, a tad a su ga nazivali gotijski
Vndans, starove n etski Wuotan, <;tarosaski W odan, westfalski Guodan i
n ordijski Odhin i Odin.

Germanski Wodan Nordijski Odm

Štovanje staroslavenskog b oga voda, rijeka i mora Vodana, nastavili

su davni naši pređi i n akon svoga do seljenja na jug u današnju n ašu
domovinu. Osobito se slavio Vodan kod n aših pomoraca i brodara, kao
i kud p riobaln o g pučan stva duž ob ala Jadranskog mora, p a je o t ome
.
o stalo d osta uspomena, a n a t o p odsjeća također i slavljenje nasljedmka
starog slavenskog V odana u liku Sv. Nikole, kršćanskoga zaštitnika
p omoraca i brodara, koji je p reuzeo Vodanove funkcije . Nema skoro
kuće p o morskih obitelji, koje ne bi imale sliku Sv. Nikol e u svome stanu,
i time je nastavljena tradicija štovanja zaštitnika p omoraca u n o vo m
obliku.

97
 Usporedo s p oštivanjem dobrog boga rijeka i mora Vodana u Slavena, po·
znato j e da su Stari Slaveni obožavali još i različne vodene demone i zlo·
čudni" riječne duhove.

Već je grčki povjesničar Prokopij e u prvoJ poioVlm 6. �to ljeća zabilježio,

da Slaveni obožavaju riječne demone i nimfe. Također i g .. rmanski ljetopisac
iz ] 2. stolj e ć a Helmold kaže za Slav en{ da oni štuju vodne duhove i demone
i da vrše u njihovu p o č a s t obrede kod voda. Isto tako i naš povjesničar
Smičiklas tumači, kako Slaveni p oštuju i p otoke i vodene demone i žrtvuju
svima njima, a t ečajem žrtva čine razna gatanja.
O d v o denih demona najpoznatiji Je bio VODANOJ, tzv. » Čuvar voda« kod
hto čnih Slavena. Uz njega �pominje se i »VODENJAK«. koji je bio po:znat
1 kod o stalih slavenskih naroda.

Vođeni demon
VODANOJ
prema slici ruskog umjetnika
I. Bilibina

Vodanoj je bio pako sno i op asno b ožanstvo, nastanjeno u jezerima, poto·

cima i rijekama. Naj omiljelije skrovište mu je bilo blizu mlinskih b rana. O d
njega su najv iše strahov ali s a m i mlinari, a i seljaci k o j i su donosili žito n a
meljavu Ponekad bi se mnogi V o danoji sakupili i s p o d velikog mlinskog
kola, a u svom izgledu j ako su se razlikovali. Neki su imali nakaznu glavu i
oči užarene, a mjesto ruku š ap e . Drugi su imali obličje golemih ljudina, obra·
slih mahovinom. Često se viđao Vodanoj nalik n a starog č ovjeka zelenkaste
kose i brade poput trave, a boja se mijenjala ko1l mijene mjeseca. Vodanoj
St' p onekad pojavljuje i u obliku goleme rib e . Moglo se vidjeti gdjekad i Vo­

danoJku, u pojavi gole žene. kako sje1li u vodi na korijenju drveća i češlja
s \'oje duge kose.

98
 Vodanoji nisu voljeli ljudP i vrebali •u kako hi llf� o p rczne odvukli u vodu.
Oni k o j t bi u�pjeli odvuci u dubi nu \t o d an ojcvog "V u dcnog krdlj evstva, posta·
jd!i qu njihovi robovi. T okom dana Vodanoj bi sc odmarao u dubinama svojeg
p o dvodnog dv ora. Uve č e bi izlazio van i zabavlj a o sc udarajući vodu š ap a·
ma i praveći buku. Ako bi uhvatio ljude ili žene da sc kupaj u nakon zalaska
snnra, zarobio bi ih.

K a d g o d bi se približio mlinskoj brani. poku š a o bi je razori ti. kako b i voda

m o gla slobodno teći.

Za VODENJAKE kazu, da su bili strog,,

ali pravedni. Evo šta priča ruski pisac Lav
:V. Tolstoj; "Pala seljaku <Sjekira u v"du.
Ožalošćen, stane uz obalu i zaplače. Čuo ga
Vodenjak, požalio seljaka i iznio mu zlatnu
sjekiru iz rijeke upitao ga : ]P li to tvoja
�je/dra? Seljak odgovori: Ve, to nije mo·
ja. V ndenjak dn nP se drugu �re br enu s je·
kiru. ali seljak opet odrwvori: Vi to nije
moja.< Tada Vodenjak iznese njegovu sie·
kiru. »To ie mo ia sjekira• reče seljak.
I Voden iah mu darova sve tn s.iekire, zbog
takvog poštenJa.

Kad su to čuli drugi seljac,, jP.rlan ode do

rijP.kP. i baci svoju s iekiru u vodu i zapla·
če. I sad iznese Vodenjak zlatnu sjek,ru
i ::.apita: ,>]e li to tvoja sjeliira? ::,eljak od·
govori: 'Vlo]a Je, moja!

Ali Vodenjak mu nije dao zlatnu sjekiru, a m vlasutu mu mje vratw

zbog takvog nepoštenJa.

99
 Za vodene vile Rusalke predaj a kaže da ih je bilo uz ri j eke na Ju­
gu, a također i na Sjeveru sve do Baltika. Južne Ru�alke oko Save, Du­
nava i Dnjepm bile su drage i vesele, te pjevale pjesme. Kao posestrime
pomagale su j unaoima u bojevima. Po tom su u narodnoj poezij i i opje­
vane. Naprotiv Rusalke na Sjeveru pretvorile se u zle djevojke, blijeda
izgleda i raskuštrane kose. Tko bi dopao u njihove ruke, okrutno bi ga
mučile i najzad utopile

Slavenske legende pripisuju Ru�alkama dvostruko postojanj e: :žJi·

ve u vodi, i šumama. Do početka ljeta one žive u vodi, a kad dođe nj'i­
hov dan, one izlaze iz vode i qdlaze u šumu.
One bi odabrale vrbu ili brezu nad rijekom i popele hi se na nju.
U nući bi skakale sa drveta i plesale. Južni Slaveni su vjerovali da na
mjestu gdje su Rusalke plesale, trava i žito raste obilnije.

RUSALKE POKU šAVAH DA PRIVUKU čOVJEKA U DU B I NU

1 00
VO D A N
IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOčANSTVA

VODA N je utjelovljeno božanstvo obožavanja rijeka i voda; ono je jedno

od n ajstarijih božanstava, koje proističe iz pradavne dobi, kad je narod ani·
mali.H ičlii gledao na s vijet. Slavpnski Vodan nije istovjetan s germanskim i
nordijskim Wodanom - Odinom. B og Vodan postao je tokom vremena go·
spodar mora i voda, a pod imen om Vodna je bio svim mornarskim plemenima
oko Baltičkog Mora najglavnijim bogom.
Zalcapanje mrtvih pokraj rijeka i voda bilo je također u običaju. Otuda
mnoge nelcropole starih Slavena s bogatim nalazištima kraj rijeka u našoj
domovini.
(Dr. Nikola Sučić : » HRVATSKA N AR OD N A MITOLOGIJA - Za gr e b
194it )

Stari sn Slaveni pokapali svoje mrtve pokrnj rijeha. Pod pokroviteljstvom

Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnostt, ekipa arheološkog muzeja iz
Zagreba istraživala je teren starohrvatskog groblja kraj Vukovara. Mjesto,
gdje su vršena iskapanja (zvano »Lijeva Bura ), poznato je od ranije kao
prethistorijsko nalazište, a nedavno je na njemu otkrivena starohrvatska ne·
lrropola iz ranog sr"dnjeg vi,ieka. Prilikom istraživanja terena ustanovljeno je
da je to tipično staruhrvatsko grol>lje na redove, a ležalo je na prethistorijskom
[!robl}u, lcoje se može pripisati Ilirima.
Otkopana su 32 groba s interesantnim nalazima, u kojima prevladavaJU
razni nakiti tipični za Slavene onog t�remena.
(Iz izvještaja ekipe Arheo loškog muze J a "VJESNIK 1951.)

Stari su Slavem VJerovali i u različne vodene duhove i vile. Duhovi se zadr·

žavuju u rijekama i oko njih, te u šumama, morima, jezerima, na vrelima itd.
Vile su lijepe djevojke, većinom prijateljice ljudima, ali su i osvetljive, ako
ih se uvriiedi.
(Dr. Ante Messner-�poršić : >>LJUDI [ PRIRODA - Z a gr e b 1938.)

Izvore obožavaju svi Slaveni, posebno ili u vezi s drvećem. To se vjerovanje

održalo veoma dugo. Još u 14. stoljeću tužio se neki svećenik, kojl je putovao
dolinom Soče, da u Kobaridu velik broj Slavena �tuje kao boll.a neko stablo
i izvor, koji se nalazi kod korijenja toga stabla«.
(Dr Oleg Mandić : OD KULTA LUBANJE D O KRšćANSTVA
Z a g r e b 1 954.)

101
 >> Boga Gromovnika gospodara ovoga svemira jedinoga pripoznaju, njemu
žrtvuju volovi' i svalce vrsti žrtve - Poštuju i potoke i nelce vodene de·
mone i žrtvuju svim a njima, a tečajem žrtva - čine razna gatanja.
(Tade �mičikl a s : » POVIJEST HRVATSKA - Z a gr e b 1882.)

Neka plemena starih Slavena imala su običaje kod pogreba da spaljivaju

svoje mrtve na lomači, i viđalo se ponekad da će udovica skočiti u plamen lo­
mače svoga druga. To nam potvrđuju zapisi sv. /Joni.facija iz polovice 8. sto·
ljeća za >> Vinide« tj. baltičke V ende; Dijetmar hod Poljalca, i ljetopisac Ma
sudi i:: 1 0 . stoljeća kod Rusa. Posljednji opisuje nekog odličnog Rusa na čamcu
(brodici) koji je bio postavljen na lomači. Uz n iega ie sjedjela d iev o ika knja
se svojevoljno uz gospodara dala spaliti na lomači.
(Dr Nikola Gržetić : O VJERI STAR I H SLOVJANA PREMA PRA VJERI .
- M o s t ar 1900.)

Osobit o svečani slavenslci običaj paljenja umrloga na korabu ili većem

čamcu, štu bi se zapaljen spustio niz vodu, bješe vrlo skup i dolikovaše samo
gospoštiii i ljudima imućnim. Po historijskom svjedočanstvu najviše su palili
svoje polcojnike (mrtve) istočna grana Slavena. To su bili u nairanije doba
An ti, kasnije Veliko-Rusi.
( Nodilo Natk o : O SLA"V ENIJ\'IA T '�TAROSI AVF""l"SKOJ VJERI
ZagrPb 1929.)

O T!Jecnom bo:anstvu Dan uhius-u i o životu naših n aroda u podunavslcim

područjima za vri,ieme austrijslw-turskog rata, (prvih decenija 19. stoljeća},
sakupio je austrijski general Ferdinando Marsigli mnoštvo podatalca s etno·
lošhim, i historijsko-arheološkim gradivom, kao i običajima na�ih naroda, i
ob,iavio ih u svojoj knjizi >>Danubius Pannonico u A msterdamu. Lilcovni pri·
kaz boga Danubiusa prenpšcn ie iz tP knjige ovamo.
( C rmte L. F . Marsigli : >DANUBITJS PAN NONJCO Amsterdam
1826 \

Pradavni su se Ljudi sviiu kultura uvije lc molili rijekama. V elilce su rijelce,

podložne samo svojoj vlastitoj volji, tekle tolcovima, lcoji su zaista nadmašili
sve što je ljudsko.
Čovjek ih je povremeno obuzdavao Jarcima i grndenjem nastpa. Pa ipak su
rijeke ostale velike; gu tale su ljude, lcolibe i domaće životinje. Bilo je dobro
rijekama prina.�ati žrtve i umiri11ati ih darovima.
(H. E . Jakob : >> ŠEST HILJADA GODINA KRUHA« Z a g r e h 1 957.)
(na njemački : 'iECHSTAUSEND JAHRE BR O T · H a m b u r g 1954. )

102
VODA.
Ev o mene ime mi je voda; Ja <am kćerlw dii'!na, slavna roda.
Djedi su mi od postanlw svijeta, Zato brojim na tisuće ljeta.
Nebo, zemlja moji su t•arn dvori, More dolje a oblaci gori.
Ja napajam polja i livade, Š ume, luge i cvietnaste sade,
Perem suđe, mijem rulce, lica, N osim brode, nosim ]ata ptica.
Hranim ribe, puže i crviće, Hranim, pojim sval,o živo biće.
loš jedno da vam proz1mrim; Gdje je vrelo, ondje ja romonim .
Gdje ic potok, ondje ja žuborim, Gdje je more, ondje opet orim.
Magla, para to su kć('ri moje, Biser-rosa - to su suze moje.
-

Bijeli sniježak to je cvij1die moje, Led studeni - to su boli moje.

( Skender Fabković: IZABRANE PJE SME - Z a g r e h 19�0.)

l' ODAN

VODAN sn Rusalkama
straži nad vodam a.
Vile i vilenice
cuvaju vrela i zdence
U kolu lete povrh livada,
iznad polja i stada,
iznad s1•ctih dubova,
jezera i živih izvora.
Vihori i vjetri ih nose
kroz grozdove rose.
( B or o Pavlović : Iz ci klusa SLA VEN SKA LIPA - Za g r"h 1960.)

VJECNA VODA
BESKONA ČNA, VJEčNA VODA.
Ona je .wudn. Nad svim ona vlada.
U svemu je ona. Ona je sve.
I tlo tvrdo, i napukli kamen.
Ona je magla. I pijesak.
I stablo. Ona je rijeka.
Ona je lrrv. I beskrajno more.
U počet/cu je bila.
I bit će na kraju.
Beskonačna, vječna voda.
( Z latk o T omičić : VODE POD LEDINOM - Z a gr e b 1955.)

103
HIMNA NILU,
Staroegipatskom
bogu rijeke Nil.

POHV AT,A N/Ll

Slava tPbi, Nile. koji izlazi.� iz ove zemlje

l dolaziš da uživi� E�ipat!

Potajnu rukovođem, tama na dnu .

Hvale njeu:a njr[!ovi pratiori

Onaj lwji natapa polja, koga ie Ra stvurio.

Da bi sve životinje ()�ivio

Onaj koji natapa pustinju dale/co od vorle,

N je gova rijeka se spušta sa nebesa.

Onaj lwji swura ječam, pra1Ji. emer.

Stvara praznik u hramovima.

Onaj koji daje tra'L'U za stolw

lbrine se o žrtvi za st>alcoga boga

Onaj lwji puni ambare i širi njihove pregrade.

Koji se brine o stvarima siromaha.

Zahvaljujući njemu suši se su:zu u svalwm olm!

On je onaj koji se brine o izobiliu iz blau:osti S!'oje.
(l\1. J. Matje: STAROEGIPATSKT MITOVI Iz d anje Veselin Masleša«
- S ar a j e v o 1963.)
(na ruski: ·>Dre\'neegipet�;kie mifi« Izdatelstvo <\kadcmii Nauk SSSR
- Moskva-Lenjingrad, 1956.)

104
 FRANJO LEDić

MITOLOGIJA SLAVENA

PETO POGLAVLJE

S VARO ŽIĆ
DAROV A TELJ SVJETLOSTI I
BLAGE TOPLINE

105
 HELIJ BOG SUNCA IZ TROJE

Ti, što med zvjezdama nebom :-.ebi krčiš put,

I na kolima zlatnim stojiš H elije
- ,

što s konjima brzim voziš, valjaš plamni žar

Sunčanih božanstava bilo j� u svih �wnh naroda. U Grka to su bili Apolo

i Helij, a u mitologiji Slavena SVARO:ž:Ić i SVANTEVID. Svarožiću su
pridavali toplinu i blagoc;t, a u četverop:lavom Svantevidu su gledali gor­
do ratno božanstvo.

U starim kronikama :-opominJe se hrabrost konjičkih četa koie su pripa

dale Svantevidovu svetištu na Arkunu.

106
 SVAROŽIĆ
D AROV ATELJ SVJETLOSTI l BLAGE TOPLINE

PO VJERUVANJl SLAVENA, centralno mjesto u religiji slavenskih

naroda zauzimao je bog S v ar o g, i od ove je riječi izvedeno ime
S V A R O ž I C. To ime p redstavljalo je mlado sunčano božanstvo, a
p reneseno je u isto vrijeme iz dva krajnja p odručja, široko rasprostra­
njene zemlje na stanjene Slavenima.
Na sjeverozap adnoj strani s granica veletske Poljske i u Poodravlju
mi znamo, (po zapisima kneza Thietmara) da je u početku ll stoljeća
Svarožić bio bog slavensko g plemena V eleta (Veneda) i da mu je glavni
hram - sa tri vrha i s troja vrata - bio po svećen u venedskom glavnom
gradu R a t a r i (Rethra) koji leži na rijeci Pjeni hlizu svog utoka u
Baltik.

*
Svome sinu Svarožiću, daro
vao je, Svarog četveroprežna
kola.
Na njima je mladi bog jurio
po nebeskoj beskrajnoj pu·
čini. . .
107
 S druge strane na sjeveroistoku, Svarožić je isto tako p oznat u Ru­
siji i on je tamo hto obožavan kao bog mladog sunca, darovatelj blage
top line i svjetlosti koji se ra(1a svake godine o Božiću. Iz toga se razabire
oslabljeno sunce o zimskom suncovratu, koje se ima pomlacliti, ojačati,
roditi. Svarožić tada dobiva ime 'K o l e d a«. Koledu slavljahu na
Božić, u staro vrijeme zvan Koledin dan, kao i n a prvi clan nove godine,
l. siječnja.
Nakon B adnJe noći, p robcljevene kraj plamtećih badnjaka, najvesdiji
dan n godini drevnih naših p ređa bila je svetkovina Božić, kad se rodi
mlado božanstvo Koleda, pomlađeno Sunce. To je dan kad se božićna
slava s pjesmom p rovodi - i otkada Sunce p omla(1eno ojačava, pa zemlju
sve top lije obasjava, da nadvlada zle duhove i okrutnu babu Zimnu,
strah i trepet zemlje i ljudstva. To je dan kad je Svarogova žena, božena
Vida kao Zlatna Majka sašla iz Nava sa Rajevine i rodila mlado jarko
SuncP KOLEDl

Granu sunce iza brda, veselo, veselo!

Nije Sunce. nego božo Koledo, Koleclo!
Nosi igru za pojasom, veselo, v e selo!
Manu igrom na junak� h.oledo, Ko ledo!
J n naci se razigraše, veselo, veselo!
A djevojke prihvatiše Koleclo, Ko ledo!
Svi n kolo veselo! Svi u kolo Ko ledo l

N a nekadašnje slavljenje Ko leda, još i elana� p odsjeća obicaj obila­

ženja Koleda po selima Vivodine i drugim krajevima gdje o No voj go­
dini idu momci po dvojica ili trojica pjevača, koje narod zove "gustniki·
i p jevaJu pred kućom pjesmu ""N" ovogodišnja Koleđa«.

Ta p jesma glas1:
Dobar dan gospodar, bog vam dobre goste dal.
I od boga i od nas, rodila vam p šenica, i vinova loziCa
Pred kućom vam zelen bor, a na boru vranić konj.
Na konjiću vaš sinak, oko sinka zlatan p a s
N a glavi m u šapkica, a na šapki ptičica.
Ona lepo p o je, n o v o l e t o zove: daj vam ga bog!

1 08
 Pored imena Koleda, još su Svarožića zvali sunčanim bogom V i d o m.
t e Belbogom i Jutrobogom, jer mu s e Polabjani ujutro klanjaju i jer
Svarožića i Ko ledu slave na Božić uju tro.

PO ZDRAV JUTRO BOGU

Po metamorfozi mitskog vjerovanJa prmzlaz1, da iza KOLEDE, kad

ojača p ostane ]UTROBOG, a kad kišom oplodi zemlju onda j e DABISA
ili DA:žDBOG kod Hrvata, u ljetu ji' junal.. V l D (Sv antevid) bog
žetve na otoku Rujani, po slije toga postaje SVARO:ŽIĆ bog svjetlosti
kod Zap adnih i Istočnih Slavena, a kad plorlovi dozriju je T R E B U N,
koji trebi i sprema plodin�
Slično ovima nastala su imena : MOKO š kod Rusa. PLIVNIK kod
čeha, ZMOK u Venda itd. Kod svih Slavena slavljen je Koleđa tjedan
dana prije NOVE GODINE, iznimku čine s amo bu garski Slaveni, koji
Koledu kao sunčano božan&tvo slav!" u jesenjem jednakonoćju .
.

Kako je Svarožić jedan od rođaka ili sin Svaroga, to oba spadaju u

istu skupinu b o ž a n s k o g r o d o s l o l' l j a, a kako je Svarog iden·
tičan i sa D aždbogom. to doista Svarog-Svarožić-D aždb og izgleda p ri·
pad aju istom sistemu .

1 09
 Prabog i otac bogova Svarog namijenio je zemlju ljudima, da uz p o·
moć bogova i božica njom upravljaju i uredio je go dišnje doba tako, da
je pored svoga sina Svarožića kao mladog bo ga sunca, božici Vesni do­
dijelio cvatuće proljeće, božici Ladi ljetnu jarku bujnost, bogu Svante·
vidu žarko p lodnosno ljeto, Perunu i Peruniki zemlju da je hrane i
brane, a božici Živi sa Žibogom, da svijetu daruju život i bogatu p lod­
nost. Visoki nebeski rod Svarožića imao je već n p radobu uređen nov
svjetski red i p oredak. po kojem �e oni svake godine naizmjence vraćaju
k ljudima n a zemlju, donoseći i dajući im darove i plodove zemaljske.
Po mišljenju nekih mitologa, Svarožića su kod Rusa držali za boga
ognja i topline, a donekle i pomoćnikom kovačkog umijeća, pa je
jednom p rikazan kao mladi kovač u kovačnici svoga oca Svaroga. Inače
je likovno p redstavljen sa dugim kop ljem u desnici, a takovog oblika bio
mu je i kip u njegovu hramu koji s� n alazio nasred gr ada Ratare.
Čudnovata izgleda bio je taj hram: krasila su ga tri vitka tornjića i
imao je troja ulazna vrata. Ipak, sve ovo imalo je svoj razlog, jer se n
tom hramu o državahu obredi za trojP slav enskih božanstava. Pored
Svarožića bio je u hramu postavljen i p rekrasan kip božice Vide, a kraj
ovih uzdizao se još i lik boga gostoprimstva Radogosta, tako da su na
čelu hrama stajala tri kipa, p a p rema tome ovdje su obavljene službe
za tri božanstva. S tim u v ezi. hila su na hramu i troja ulazna vr ata.
r p o gledu p ostojanja slavenskog hrama, koji je bio p odignut u čast
mladog boga Svarožića u Ratari, nekadašnjem glavnom gradu baltičkih
Ljutića, iznikla su različita mišljenja među našim i stranim mitolozima.
Do nesuglasnosti po tom pitanju došlo je u slijed nekih neuvjerljivo
tumačenih izvješća stranih kroničara.
Naime u starim germanskim kronikama iz 11-12. stoljeća zabilježenu
je kako su Slaveni (Vendi) štovali razna p oganska božanstva, kojima
su po dizali hramove i u njima p ostavljali kipove. Najpoznatiji ud tih
hramova je Arkunski hram na utoku Rujani, posv ećen bogu Svantevidu.
a p oznati su i hram Triglavn u ŠrP.i!inu, hram Volosa u Volinu, hram
Svarožića u Ratari i dr. Kako je naprijed rečeno nesuglasice su iznikl�
zbo g nejasnih tvrdnji stranih ljetopisaca, koji opisuju hramove i kipove
slavenskih idola po » tuđem p ričanju «, kao npr.: u opisivanju hrama i
kip a Svantevidova na Arkunu. Isto tako kritiziran je i p ostup ak kneza
Thietmara biskupa od Merseburga koji je vršio zapise o slavenskom
hramu u Riedegastu (tj. Ratari) p rema opisu nekoga, koji je u tom
hramu bio. U svojoj kronici Thietmar govori kako su u hramu raznP.
slike bogova i božica urezane na zidu, a zatim ih naziva idolima, što
označuje kip ov e p oganskih bogova.
U svojem daljnjem izlaganju Thietmar v eli, da je u Riedegastu (Ra­
t ari) bio p o stavljen i kip poznatog božanstva »Z u a rad s U<<, p rije
svih drugih štovano i obožavano o d svih prip adnika roda. (To se odno·
silo na p leme Ljutića) . l ovdje je Thietmar pogrPŠno ubilježio naziv

1 10
Zuaradsu, umjesto da je ispravno napisao Svarožić. Ipak iz ovog tuma­
čenja proizlazi, da je Svarožić bio vrhovno božanstvo moćnog plemena
Ljutića, već i s razloga što su hram i kip Svarožića podignuli Ljutići 11
svom glavnom grarlu.

REKONSTRUIRANI HRAM
SVAROžiCA U RATARI

Poput ostalih stranih kroničara, i Thietmar je p o grešno bilježio sla­

venske izraze, pa je naveo iskvareno Riedegast umjesto slavenskog
imena grada Ratari. I on se služio im�::nom Riedegast, koje je zapravo
trebao p isati Radogost, jer je tako i ime slavenskog boga go stoprimstva.
Izgleda da su strani kroničari to ime koristili za naziv grada Ratari, j er
je u tamošnjem hramu bio i kip boga Radogosta, možda su zbog toga
njegovo ime koristili za naziv ovoga grada, a to po svjedočuje još i či­
njenica, što su Nijemci kasnije taj grad nazvali po njemačkom prijevodu
» Wolgast((. što je jednako slavenskom ·Rado gost((.
U Pomorju (pri u šću rijeke Odre i uz obale B altika) nastanjenr Vc­
lete prozvaše Ljutićima, št o su bili ljuti i grozni i ako ta riječ proizlazi
iz I:.otysi (ljudi) . Ljutići su bili vrlo hrabar i ratoboran narod koji su
kroz više vjekova vodili ljute ratove p rotiv Germana. U Ratari, glavnom
gradu Ljutića na Dolenjskom jezeru kraj rječice Rekenice u Strelicama
(njem. Strelitz) utemeljili su glasoviti hram SVAROžićA u kojem su se
nalazili b ožanski likovi svih glasovitih sjevernoslavemkih božanstava.
Od ovih neki su bili obilježeni starim runama i počecima molitve, kao
»P erkunte D evaite i drugim imenima. Po tome se tumači da su Ljutići
- Rata ri takozvunog staropruskog podrijetla, kojih su pradjedovi hili
stari V eleti.

111
 Staroprusi, Vendi, P omorani, Rujani, B odrići u Holstinju (njem. Hol­
stein) i Ratari u Strelicama zvali su boga Svarožića i imenom SVASTIĆ.
Svastića - Svarožića oblikovali su u bogatoj, zlatnoj odori, p lamenom
oko glave, sunčanim zraka ma i plamtećom kosom na tjemenu . Žena mu
je bila » Svasdunoka«.

U SVAROžićA GRADTT

U gradu slavenskih svt:tinja,

Stolnici knezova Ljutića,
Zvanom RATARI i RADOGOST.
Štovanom po svuda i na glasu
Po hramu boga SVAROžićA
I kip ova VIDE i RADOGOSTA

SVAROžić! p o tomci p raboga,

Tvorca svijeta SVAROGA
I njegove božene
Zlatne Majke VIDE,
Od kojih se ro diše
Slavenski n ajmiliji
Bogovi i božići
Glasoviti SVAROžić!:

i PERUN bog gromova

i Svarožić i Svetovid
i Daždbog i R adogost
i Jarilo i Jutrob o g.

I božice VIDA. VESNA 1 LADA

Sve božan stva Sunca mlada,
Sve jednoga b ožanskoga
Rodo slovlja p radrevnoga.

Sve potomci praboga

Bogotvorca SVAROGA .

112
S VAR O Ž IĆ
IZVORNA IZVJEšćA- DOKUMENTACIJE- SVJEDOčANSTVA

Sveotac (�varog-�varun) nam�Jemo Je zemlju ljudima, da uz pomoć bogova

i l1ožira njom upravl,iaju. f'"arogov najmlađi potomak je SVARO:UC Vid.
Visoki nebeski rod Svarožića uredio je u svom sustavu novi svjetski red i po­
redak, po kojemu se oni wake godine naizmjence vraćaju k ljudima na
zemlju donoseći i dajući im darove i plodove zemaljske.
(Dr. Nikola Sučić: HRVATI:!KA NARODNA MITOLOGlTA Z a g reb
1943.)

Svarog, Svarun (nebeska svjetlost} sunčano prabožanst1JO, stvoritelj je svi­

jeta, bog svjetlosti, otac bogova i. ljudi. SVARO:U ć, (Belbog, Jutrobog, Sunce,
sunčano božanstvo}, sin Svaroga, darovatelj blage topline i svjetlosti, koji se
))rodi« svake godine o Božiću. u odsjekn godine, lwđ �unce oslabi i dobiva imP
Koleđa.
(Dragutin Nemet: NEKOLIKO RIJEči O VJERI STARIH SLAVENA
Z a g r eb 1929.)

Ime .SV ARO:ll ć nama je prenešeno dolazeći u isti čas iz dva krajnja po·
dru�ja zemlje nastanjene Slavenima; najprije s granice veletske Poljske mi
znamo, da je u početku ll. stoljeća Svarožić hio hog Veleta (Veneda ) i da mu
je jedan hram bio posvećen n Ratari.
SVARO:llć je isto tako poznat u Rusiji, on je tamo bio obožavan također
kao bog vatre, posebno od one koja se palila da se osuši žito.
(MYTHOLOGIE SLAVF - Lib rairie LAROUSSE P a r i s 1963.)

Začetnika svih mitulogiiskih pojmova treba tražiti u svijetlom nebu. To

božanstvo nema niti opredijeljena oblika, niti hramova a opet je u njemu
vrelo svega, što je između neba i zemlje, i na zemlji. Po mišljenju većine mi·
taloga slavenskih zt•alo bi se to božanstvo S v a r o g, - koje bi odgovaralo
svijetlom nebu, a poosobljeno bi bilo u SVAROZICU, svomu sinu.
(Tade Smičiklas: POVIJEST HRVATSKA - Z agreb 1882.)

S v a r o g, u staroj istočno slavenslwj mitologiji, bog kovačkog umijeća.

Njegovi su sinovi Dažbog, bog sunca, te SVA RO:llć , bog ognja zadružnog
ognjišta, zaštitnik braka.
(OPĆA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAV ODA Zagreb
1964.)

113
 Staro hrvatsko vjero1•anje jednalco je vjerovanju starome slavenskome,
kakvo je bilo, dok su Hrvati još živjeli u zajedničkoj domovini. Stari su Sla·
veni vjerovali u jedno najviše Biće, koje je izvor svemu. Jedni su ga nazivali
S 11 a r o g, a personi.ficirano jr. zt njegovu. .�inu SVARO ž ić U.

(Vid Balenović: NARODOZNANSTVO - Z agr e b L943.)

Prekopjenci i Ratan bijahu kosmate ljudme, išli su malko p ognuti, kao

da se i sada prignu<e upirući o ručice plugova kojim su orali masnu zemlju
uz bregove PjenP i Tnlenca. Oči su im bile mutnomodre kao i voda njihovih
rijeka, samo je u zjenama Ratara bljeskala ponosna svijest, da su oni iza Ra·
naca (Rujanaca) najbliže Izvoru svake sreće, jer je nasred njihova grada
staiao u lijepu hramu k i p Sl'ARO žićA, između svih bogova na kopnu -
najmilijeg Arkunskome božanstvu.

(Vladimir Nazor: ARKUN priča iz slavenske prošlosti Zagreb 1920.)

Prihaltički Slaveni, to sn slavenska pomeranska plemena koja su obitavala

na južnim obalama Baltičkog mora. Poznati kao hrabri ratnici i pomorci, sla·
vili su bogove Svetovida, Triglava i SVAROŽIĆA
(Marijan Filipović: 1\.BC LEKSIKON OSNOVNU{; ZNANJA Z a g re b
1961.}

Mjedeni kip Svastićev, tj. boga Svarožića, koji su našli ll Prilivicama i koji
je stajao u hramu u Ratari na Dolenjskom jezeru u Strelicama, bio je pozla·
ćen, a odjeven je bio zlatnim haljincem i oklopom. Zaogrnut je bio preko ra·
mena i prsiju strukom (shalom), o pojam je nosio oširoki mač, jer mu se bilo
stalno boriti sa noćnim i zimskim zlodnsima. Va hrptu kipa bilo je napisano
runama ime B i l b o g<<. Drugim kipom bio je oličen bradati starac. za·
kukuljen u kabanicu koji je predstavljao zleboga podzemlja. Na poleđini ovo·
ga kipa čitalo se u runama: >Czernebog Rethra«.
(Dr. Nikola Gržettć: U VJ1RI STARU! SLOVJANA M o s t ar 1900.}

Saski kroničar iz prve četvrti J l. stoljeća govoreći o "Riedegostu«, svetom

gradu polabskih Ljutića, spominje tu hram, gdje stoje mnoge boginje i bogovi
rukotvoreni tj. rukom izrezbareni, a među njima da je prvi i najštovaniji
Svarožić. Latinski pisano stoji: "-- ( deae et dii stan t manufacti, quorum
primus Zuarasici dicitur, et prae caeteris a cunctis gentilibus honoratnr ac
colitur.)
Ime "zuarasicž,, tj. Svarožića, spominje se u starim zapisima. tako i u pi.�mu
od sv. Brunona na cara Henrika III.
(N�tko Nodilo: O SLAVENIMA I STAROSLAVENSKOJ VJERI­
Z agr" h 1929.)

1 14
 KOLEDE su zimske svetkovine, a slavile se zadnjih dana mjesec a prosinca,
u slavu Sunca, koje tih dana iznovice »prvsine••. Odatte i ime prosinac mJe­
secu decembru.

(Ivana Brlić-Mažuranić: Iz bilješke u knjiZI »PRICE IZ DAVNINE�<)

U nizu starih običaja našeg hrvatskog naroda, zauzima;u vrlo lijepo

mjesto »kolede«, »ljelje" i ladarice. Ovi običaji potječu još iz doba, kad je
narodno vjerovanje i kult božanstava bilo posvećeno prirodi i prirodnim po­
javama. Kao vjerodostojan dokaz tome jest pripjev koji se čuje skoro nakon
svakog stiha »lado�<, »kole'do" i »ljeljo�<.

Koledovanje u Slavoniji održavalo se o Božiću. Na Badnjak, koledari bi

išl i po selu pjevajući uz pratnju gajdaša ili tamburaša, a na večer bi se sa­
kupili u kojoj kući i tu se orile koledarske pjesme:
>>Danak svanu, koledo!
Sunce granu, koledo!
I obasja, koledo!
Naše njive, koledo!
Mi nosimo, koledari!
Vašem domu, koledo!
Zdravlje sreću, koledo!
Plodno ljeto, koledari!•

(Marijan Markovac: OBICAJI U SLAVONSKOJ POSAVINI - Zagreb

1940.)

115
 Po starodrevnom obredu uz plamteći badnjak, prisutni su slušali
navjdtaj mlade godine, pjevali su i radovali se što će mladi sunčam
bog Svarožić nadvladati zimske zle duhove i ljutu božicu Zimnu (Mo
ranu).

(Dragu tin Neme t: Iz bilješke o vjeri starih Slavena. - Zag reb 1929.)

1 16
 FRANJO LEDić

MITOLOGIJA SLAVENA

šESTO POGLAVLJE

BOŽICA VIDA
ZAŠTITNICA BRAČNE SLOGE
KO D SLAVENA

1 17
 PALENJE BADNJAKA U KULTU B01:.ENE VIDE

Ostatak pradrevnog obreda, kojim se vršilo slavljenje rođenja mladog

Sunca o zimskom suncostaju. Novorođeno Sunce stari su Slaveni na­
zivali imenom »KOLEĐA<<, a po tom je kasmje n astalo sunčano božan­
stvo SV AR02:IC.

1 18
BOŽICA VIDA
ZASTITNlCA
BRAČNE SLOGE
KOD SLAVENA

NAJSLAVNIJA MEĐU B O�ICAMA starih Slavena bila je božena

Vida. Već p o svome značaju što su je smatrali bračnom p rijateljicom
p raboga i stvaraoca svijeta Svaroga, ona je imala jakog utjecaja kod
ženskog s vijeta i njen se kult o državao po svima slavenskim zemljama.
Po tome je božica Vida zauzimala vidno mjesto u krugu slavenskih
ženskih božanstava.
Kao što je p oznato, ime slavenskog stariboga Svaroga p ozajmljeno Je
po imenu staroindijskog boga svjetlosti Svaruna ili Svarga, koji je po
sanskrtskom nazivu no sio još i ime Varuna. I taj indijski Svaruna ili
Varuna imao je ž enu, koja je p o njegovom imenu Varuna dobila ime
Vara. Medutim Slaveni su samo za svog boga Svaroga pozajmili ime po
S varg a - Svarunu, ali nisu p reuzeli ime njegove žene Vare za bračnu
prijateljicu slavenskog Svaroga, nego su joj dali čisto slavensko ime
VIDA.

Božena VIDA -po slavenskom mitu »Zlatna Majka« sašla je iz Nava 1

rodila mlado Sunce Svarožića.

»Vida božena Svaroga, prama3ka Slavena,

Djeca njihova božići - Svevidi, Svarožići.«

1 19
 Po mitskoj p redaji božicu Vidu su drevni p re đi proglasili zaštitnicom
vjerenika i bračne sloge. U o no vrijeme mnoge se žene i djevojke obra
ćale božici Vidi, prizivajući od nje p omoć za sreću u braku i ljubavi
Kao najveći obožavatelji božice Vide važili su p ripadnici vendijskih
p lemena drevnih Ljutića. Oni su u njenu čast podigli krasno svetište i
nazvali ga Vidinim hramom«. Ovaj hram je hio ukrašen divnim kipom
božice Vide i nalazio se u porječju Odre u glavnom gradu Ljutića, zva·
nom Ratari. Prigodom velikih svečanosti oko Vidinog hrama sakup ljalo
hi se mnoštvo naroda iz svih kraj<>v a gdje su Ljutići obitavali, bilo je
gosti i i z drugih slavenskih pokrajina. a horločastil<> s u i žen<> iz Češke
i Polahja.

Izgleda da su Ljutići u početku hram p o digli u čast b ožice Vide, ali

je kasnije u hramu hio postavljen još i kip hoga Svarožića, jer je Svaro·
žić po mitskoj predaj i smatran sinom Svaroga i Vide. Zatim je u hram
donesen i treći kip, b oga Radogosta, kojega su Ljutići veoma štovali kao
boga gostoprimstva, tako da je tu bilo svetištf\ troje slavenskih božan·
stava Vide, Svarožića i Radogosta.
Božica Vida likovno je p rikazana gdje sjedi s mačem i žezlom u ruci
uz hok svoga b ožanskog gospodara Svaroga. Svarog je svoju miljenicu
nazivao boženom i mnoge su pripovijesti nastale o njima. Najljepša priča
o prabogu Svarogu i hoženi Vidi je ona o stvaranju svijeta.
Kad je p rabog Svarog završio stvaranje svijeta, siđe u pratnji Božene
s neha na zemlju, da joj pokaže divote zemaljskog stvorenja. I dući tako
zastanu na visoravni jednog brijega s kojeg su promatrali cijeli taj divni
kraj. Tvorac se divio svom vlastitom djelu, b ožanskoj p rirodi koja j e
svuda naokolo bujala. ali bez ljudskog života n a zemlji.

120
 SVAROžić VIDA RADOGOST

L drevnom mitu pnca se dalJe: »Dok se Svarog divio svom djelu,

Božena je od umora zaspala pod granama jednog stabla i usnula čudan
san«. San joj je dočarao ljude u prilici Svaroga i sebe, ali u njihovoj
vječnoj mladosti, našto se ona nasmijala.
Kad se p robudila p itao je prabog, kakve je ugodne sne snivala kad
se tako slatko smješila. » Sanjala sam kao da sam na javi! Vidjela sam
�ama mlada sn·o renja« reče mu božica Vida. te mn ispripovijeda sve.
što je u snu vidjela i doživjela.
- Upravo sam i ja to mislio. Razmišljao sam, da je to najbolje da
p redam zemlju u ruke nekih zemaljskih stvorova, kojima smo i sami
slični. A eto, to si i sama sanjala.
- Slušaj Višnji bože! ·primijeti mu Božena kad bi ti moj san učinio
djelom, bio bi to najsavršeniji čin n tvom dosadašnjem stvaranju!
- »Boženo« - odvrati joj Svarog - sad, kad znam da i tebe taj svijet
veseli, neka hude baš onakav, kakvoga si ti zaželjda i usnula. To nek
bude uspomena na naš p rvi boravak na zemlji.
Kad to reče, Svarog p ristupi k dva velika stabla 1 nastavi: Eto vidiš!
·

Iz ovih dvaju stabala što ovdje rastu, nek p ostanu ljudi i nek im je
spodoba u p rilici našoj. Nek tako bude na slavu neba i na dobro zemlje.

121
 Na te božje svečan e riječi, s tajala su za čas na mjestu stabala dva
ljudska stvora. Bili su nijemi i bez života, dok im ne p ristupiše Svaro g
i božena Vida, te im udahnuše života dah. Od stabla Svarogova (hrasta}
postane muškarac, a od (lipe) u š to je udahnula B ožena, p ostane lijep a
i mlada žena.
Ženi dadoše ime Lubjanka, a muškarcu Dubravko. Staribo g Svarog
Im je namijenio dužnost da n apuče ovu zemlju potomsh·om k oje će samo

krojiti svoju sudbinu. Božen a Vida bila je presretna što će j ednog dana
milijuni dobrih ljudskih bića nastaniti zemlju.

� k �oz rmlemje i vijekove koji su p ro lazili, nebrojene generacije

zalJubljenih mladih ženskih �rca, u časovima čežnje obraćala se za pomoć
zaštitnici božici Vidi: O Boženo, uprosi u b ogaoca moga �rca čežnju
i umiri moje du�e nemir.,

122
 ARHEOLOSKIM NALAZOM SPAšEN 1000-GODišNJl
ZNAMENIT SPOMENIK
STAROSLAVENSKOG BOGOšTOVJA

Reljefni lik božice Vide saču­

van je na 2.70 m visokoj statui
četveroglavog boga Svantevida.
U povodu pokrštenja Slavena,
spomenik je po z apovijedi vr­
hovnog kneza bio bačen u nJe­
ku Zbrucz.

Nakon 900 godina (u god. 1948.) FL

otkriven j e taj dragocjeni spo­
menik iz davne prošlosti slaven­
skog bogoštovja, te izvađen iz
rijeke, a sad se nalazi u Arheo­
loškom muzeju u Krakovu.
BOžiCA VIDA s prstenom u desni­
ci, u znak da je žena Svantevidova
i boginja zarudžbe i braka.

123
 tT kultu božene Vide sadržan je i pradrevni obred o rođenju mladog
Sunca. Kod starih Slavena slavilo se na tjedan dana p rijf' početka Nove
godine rođenja božića - mladog boga , sina b oga Sunca. Ta se svetkovina
slavila poslije zimske suncostaje, kad se mladi božić sunce oslobađa iz
·

ropstva mraka i zime. Sam obred p o činje badnjakom. Domaćini bi prije

izlasku sunca posjekli hrastov p anj (badnjak) i uvečer ga zapalili, da
gori cijelu noć, a ukućani bi bdjeli kraj njega do svanuća.
Negdje su bila dva p anja, p rva klada predstavljala bi staroga boga, a
druga mladoga božića. D omaćice su unosile slamu i na slami se p rinosilo
žrtve bogovima kao zahvala za p roteklu radnu godinu jer se vjerovalo
da su božanstva, bog svjetla Svarog i njegova božanska suptužnica \'ida
i Sunce zimi vezani u klade i utamničeni u mraku. Njihovo oslobođenje
i rođenje mladoga Sunca slavili su tri dana.
To novorođeno sunce nazvali su imenom »KOLEĐA<· od kojega Je
kasnije nastao Svarožić sunčano božanstvo, d arovatelj topline i svjetlo­
sti. U povodu prastarog svetkovanja mladog božića nisu se rođaci posje­
ćivali, nego bi ujutro dolazio u kuću samo žrec-gatar, koji ukućanima
čestita rođenje lložića i gata - obično na žeravici s ognjišta, da bi dobro
rodila s toka i polja . Ukućani ga posipaju žitom, daruju i počaste, a zatim
on odlazi u drugu kuću.
I kršćanska se svetkovina »Rođenje božanskog djeteta« počela slaviti
također na tjedan dana prije "l'ove godine. Još dugo poslije pokrštenja
Slaveni su ostali p ri svojim starim običajima, pa su nastavili s palenjem
badnjaka sve do u sadašnje doba.

1 24
Božiea VIDA
IZVORNA IZVJEšćA- DOKUMENTACIJE- SVJEDOčANSTVA

BOtiCA V l U A bila je VIDOVA (tj. praboga SVAROGA) žena. Stan

VID zvao ju je Roženom i Prijam, jer mu je ona zaista bila najbolja druga·
rica i vjerna bračna prijateljica. Zato je božica Vida bila prava zaštitnica
vjerenika i bračne sloge, te je zamišljena kao najveća bo!:ica u prilici V/SNJE,
kako sjedi s prstenom na desnici uz bok starome Vidu.
Toga VIDA (SVAROGA) i PRIJ[ VID'L nalazimo u hramu u RATARI,
glavnom gradu nekadašnjl'g plemena L j u t ić a, što se prost,irao u porječju
Odre.
(Dr. Nikola Sučić: »HR VA T SKA NARODNA \UTOLOGIJA Z a g reb
]Q43.)

Rožica VIDA, u staroindijslwm mit11 VAR A . Prve tri nedjelje posljed·

njeg mjeseca u godini slavili su se tzv. »Zauzi«, jer se vjerovalo da su božan·
stvo Vid - bog svjetla Svarun, (staroindijski Varuna), njegova nebeska gospa
(božica) Vida ili Vara, i Sunce - zimi vezani u /dade i utamničeni u mraku.
Njihovo oslobođenje, i r01fenje mladoga Božića sunca, slavili su prva tri dana
božićnih praznika.
(M. Kalman-Rukavina. Oleg Mandić: »SVI J ET I Z IVOT l LE(yENDAMA
Z a g r e b l961.)

Badnjak. hrastov panj koji se na lladnji dan siječe, unosi u kuću i pali
potsjeća na ostatak poganske slavl' rođenja zimskog Sunca

(Marijan Filipović : A BC LEKSIKON OSNOVl'iOG ZNANJA Zagreb

1961.)

VIDA BOZENA.

Svarog prabog
i Vida božena
otac i majka
svijeta stvorenja

otac i majka
sveg dobrog i svijetlog
svijetu da bude
življenja sretnog.

125
 Njihova dieca sve božići,
Svevidi i Svarožići,
neba i zemlje stvaraoci
sveg dobra na sviietu tvorci,

božanstva su bračne sloge

i sreće i ljubavi,
svetinja im najveća
lipa i hrast u dubravi.
(Boro Pavlo vić: iz ciklusa »SLAVENSKA LIPA« - Z a gr e b 1960.)

O gradu RATA RI, (od stranih kroničara zvanim RETH RA) i njegovu hra·
mu troboštva Svarožića, božice Vide i Radogosta.
RETHRA, srednjovjelwvno kultno središte (X i Xl stoljeća) slavenskih
Retrana i čitavoga obodritskoga saveza na baltičkom području; spominju ga
srednjovjekovni izvori (Thietmar od Merseburga, Adam Rremenski). Rilo je
posvećeno Svarožiću - Radigostu; pored njegova, u svetištu su bili i likovi
drugih slavenskih božanstava. Nije utvrđeno gdje se je svetište nalazilo. C.
Schuchardt tvrdi da je njegove ostatke našao na Schlossbergu kraj Feldberga
u Meklenburgu.
( OPćA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOlr ZA VODA Z aa: reb
1962.)

126
 FRANJO LEDić

MITOLOGIJA SLAVENA

SEDMO POGLAVLJE

RADOGOST
ZAŠTITNIK GOSTOPRI MSTVA U
SLAVENSKIH NARODA

1 27
 U ZNAKU
GOSTOPRIMSTVA

Kruh i sol prastari

su slavenski simboli
gostoprimstva, a
ključ znači da Je
gost uvijek dobro
došao kao pravi pri­
j atelj i brat.
Dobrom kapljicom
prijateljstvo se još
produbi.

128
RADOGOST
ZAŠTITNIK GOSTOPRIMSTVA
U SLA VEN�KIH NARODA

NARODNA MAšTA stvorila je u drevnim mitovima raznolik, naoko

izmišljeni svijet. Vjekove i vjekove se držalo da su mitovi plod bujne
mašte prastarih naroda. Medutim, uzmemo li za p rimjer neke historijski
utvrđene događaje i usporedimo li ih s p ričama iz mitova, op azit ćemo
da se tumačenja u mitovima po mnogočemu poklap aju s istinskim drev·
nim zbivanjima.
U toku mnogih stoljeća u slavenskih davnih p reda razv1o se razgra·
njen mitski kult. O tome najboljt' Ćf' nam pokazati primjer njihova
kulta gostoprimstva. Kult gostoprimstva iznikao je u slavenskoj sredini,
pa j e tako i zaštitnik gostoprimstva. zamišljeni bog Radogost, autohtoni
slavenski mitski lik..
U starih Slavena mnogo se štovao zaštitnik gostoprimstva, općenito
poznat pod imenom R adogost. Po narodnoj p redaji, osim uz obale Bal·
tika, u Pomeraniji i Poodravlju, zatim u Poljskoj Ukrajini i drugim
p redjelima Rusije, kao i u Češkoj i prikarpatskim krajevima sačuvao se
spomen na drevni kult gostoprimstva i na Radogosta. Najstariji pisani

129
spomen imena Dobrogast, potječe iz sredine 6. stoljeća , a objavlj ?n je u
knjizi ·Kijevska Rusija« (izdanje Zagreb 1964) ? n �p1su .o . s� anm An·
,
tima, precima Slavena. Pored ostaloga u tom zapisu j(' zabliJezeno kako
je Ant Dohrogast ka o v ojni tribun zap ovijedao p ontskom flotom u ratu
između Bizanta i Perzije. Iz te po velje Sl' vidi, kako to ime podsjeća n a
gostoprimstvo i Radogosta u Slaven a.
Izvanredno gostoljublje kod Slavena, opisuje i njiho" neprijatelj car
Mauricij koji je kroz desetak godina rat vodio na Slavene u krajevima
donjeg Dunava. I bizantijski kroničar Lav Mudri kasnije je rekao: "Pre·
ma strancima, koji dođu kao gost Slavenu, veoma su milostivi, mnogo si
truda daju, da ih ušćuvaju nep ovrijeđene, i dobro ih paze, prevodeći ih
iz jednog mjesta do dru goga kuda imaju stići. Kad ih dovedu do bližnjega
susjeda upozore toga da ga nepovrijeđenog dalje vode i ako hi mu se
kakvo zlo dogodilo, smatraju susjeda odgovornim i u stanju su boj uda·
riti na njega da osvete svoga bivšeg gosta
Radogosta kao boga gostoprimstva sp ominju u mnogim starim kroni·
kama iz 10. i l l . stoljeća, a te su vijesti preuzete i objavljeni' u raznim
izdanjima knjiga na slavenskim i stranim jezicima. Isprva Radogost je
važio kao kućno božanstvo, kasnije su mu podizani i hramovi.
U pariskom izdanju Larousse-a «, »MYTHOLOGIE SLAVE objav­
ljen je n apis o slavenskom bogu gostoprimstva, u kojemu stoJi, da j�
RADOGOST posjedovao u svom gradu Ratari (Rethra) hram iz drveta.
sa ugrađenim životinjskim rogovima; i da su v anjske zidove hrama
ukrašavale slike slavenskih božanstava, a unutrašnjost da je bila puna
statua.
Thietmar merseburški donosi u svojoj Kronici kratak opis slavenskoga
hrama u Radogostu, koji da je bio okružen velikom šumom, i to posve
netaknutom, kojeg je narod Meklenburga i .tapadne Pomeranije mnogo
štovao.
Prema zapisu kneza Thietmara biskupa od Merseburga u početku ll.
stoljeća mi znamo da je mladi bog Sunca Svarožić bio mnogo štovan od
Slavena Veleta (Veneda) i da mu je bio u Ratari, glavnom gradu ple­
mena Ljutića posvećen velebni hram sa tri vrha, tj. tornjića, i s troje
vrata. U tom hramu stajao je ovelik kip Svarožića, a uz njega bio je po·
stavljen isto takav kip boga Radogosta. Pored ovih bilo je u hramu i
više statua drugih slavenskih božanstava, a mel1u ovima se nalazio i
prekrasan kip božice VIDE, koji je bio postavljen u sredini između ki­
pova Svarožića i Radogosta, pa su ta tri velebna spomenika božanstava
Svarožića , božice Vide i Radogosta dominirala u hramu i pružali veli­
čanstven p rizor i znatno se isticali od ostalih. Ispred njih bilo je polo­
ženo raznih žrtven ih p rinosa.
Postoja nje kipa božice VIDE u hramu u Ratari, glavnom gradu ne·
kadašnjeg p lemen a Ljutića, koji se nalazio u p orječju Odre, potvrđuje
i naš poznati mitolog D1 Nikola Sučić u svojoj knjizi: >HRVATSKA
NARODNA MITOLO GIJA«.

130
 r vezi hrama u Ratari p ostoje i druge obavijesti, po kojima se tumači,
da je u tom hramu još od ranijeg doba, stolovao bog Svarožić, a da je
pored kipa Svarožićeva bilo i statua drugih slavenskih božanstava. -
Možda je s tim u vezi i zapis kneza Thietmara u kojem stoji, da je
kasnije vladao u tom hramu i usrPd thugih demona - bog Radogost.
Predodžba o p ostanku kulta gostoprimstva 1 Radogosta kao zaštitnika
časnog gostoprimstva, proistekla je jednostavno otuda što je za Slavena
gostop rimstvo značilo najveću čast i što je domaćin morao p osvetiti svu
svoju p ažnju gostu. kao plemenit gest čovjeka p rema čovjeku.

Potomci Hrvata, koji su se doselili u Slova čku prije 440 godina, u po­
vodu dolaska gostiju iz Hrvatske, srdačno su goste dočekali, i po sta­
rom slavenskom običaju ponudili ih kruhom. soliu i vinom.

Slavenski zaštitnik gostoprimstva Radogost pripadao je u red tako­

zvanih dobrih bogova. RADOGOST - idol davnih pređa, posvećen je
upravo divnoj zamisli produbljivanju dobrih odnosa među ljudima.
Na to se željelo ukazati već i samim imenom Radogost, kojim su ga
prozvali, da bi već u nazivu svakome bilo jasno da je u domu Slavena
gost rado viđen i da će biti srdačno primljen
Čini se da je kult gostoprimstva seobom naroda na JUg dop ro i u našu
današnju domovinu. Na to ukazuju imena starog hrvatskog plemstva,
npr: Slavogost Župan (1160. g.), knezovi Slavogostić (1367. g.), plemić
Dobrogost Radogostić (1323. g.), Milogostić skradinski plemić (14. vi­
jek), Miogošć itd.

131
 Ovu pretpostavku potkrepljuje i skup geogr afskih naziv a : Dobrogošće
(Sl. Požega) , Živogošće (Makarska), Jutrogošta (Kostajnica), Delegošta
(Prijedor) , Gostenje (Pregrada), Gostinjac (Krk) , Gostović (Vrbovec) ,
Gostovo Polje ( Brinje) , Gostovača (Perušić) , Gosteša ( Knin). Ljubogošta
(Sarajevo) itd.
Iz tih se zapisa vidi da su kult gostoprimstva i štovanje Radogosta
bili vrlo rašireni u svih slavenskih naroda, a napose je od davnih vre·
mena poznata gostoljubivost Južnih Slavena.
I u Češkoj je bilo rašireno štovanje Radogosta, kao boga gostoprim­
stva, i tu se u starim p oveljama nailazi na imena Radogosta i slično.
Tako je u povelji iz god. 1235. zabilježeno, da je p ostojao u tvrđeni grad
Radgost u okružju Slanom, a začudo još u god. 1465. spominje se češki
plemić od Rausberg grada po imenu Dobrogost.
Kako je već ranije navedeno, u starodrevnom vendskom drvenom
hramu u Ratari, s tri tornjića i s troja vrata, bili su postavljeni kipovi
od tri slavenska hožanstva Svarožića, božice Vide i Radogosta.
Prvobitno, taj je h ram bio namijenjen u čast božice Vide, ali je ka­
snije pridodat i za obrede Svarožića i Radogosta. To je jedinstven slučaj
u slavenskoj mitologiji, ali su ipak ta božanstva djelovala svako za sebe
i nisu predstavljali neko božansko trojstvo, kako je to slučaj sa svetim
Trojstvom kod kršćanskih religija.
Drveni kip boga Radogosta (u vrijeme 10-l l . stolJeĆa) bio je izdjelan
u ljudskom liku, simbolički prikazujući zaštitnika gostoprimstva sa kru­
hom i zdjelicom soli u lijevoj ruci, i sa dvosjeklom sjekirom u desnici.
Dvosjekla sjekira imala je simbolički znamen, da će domaćin svoga gosta
u slučaju nužde obraniti. S tim u vezi stoji i zapis u staroj kronici : Od
drveta izdjelani kip , boga Radogosta u hramu u Ratari, p onosno se kočio
sa sjekirom dvosječom u desnici.
Ali lik boga R adogosta u dalekoj starini bio je zamišljen u drugačijem
obličju. Zbog neprekidnih bojevanja sa B izantom i nadiranja na sjever
i jug, u 6. stoljeću, o Slavenima se zna tek iz ono malo zabilješki koje
su nam ostavili bizantski kroničari. Ip ak svjedočanstva iz tih izvora o
slavenskom gostoljublju otkrivaju humanost Slavena, p a bilo to i usred
krvave ratne vreve.
Sticajem okolnos ti, u p rvobitno doba u tjelovljenje boga gostoljublja
Radogosta kod drevnih predaka bilo je zamišljeno Ra dva lica, tj. s licem
čovjeka i licem lavovskim, označujući time s jedne strane čovječnost i
gostoljubivost, a s druge strane lavovsko srce i odvažnost. K tome je pri­
družena dvosjekl a sjekira, znak o zaštiti gosta. - �eohično oblikovanje
Radogosta, kog su zamišljali s ljudskom i lavovskom glavom. svodi se
n a doba ratničkih podviga i prodiranja Slavena, kad su ga još zvali
imenom Radegast« - savjetnik i b og b ojeva« koji podaje snagu lavovsku.
Simboli lava i dvosjekle sjekire, treba da označuju : odvažnost. da
Slaven održi sebe i zemlju i da se brani od nep rijatelja.

132
 Oblikovanje boga gostoljubl ja Radogosta - u k asnijem razdoblju, po­
red ljudske i lavovske glave nadopunjeno je labudom raskriljenih krila,
koji se smjestio na grivi lava , a Radogost ga je pridržavao lijevom ru ·
kom. Osim toga Radogost je držao u desnici već poznatu dvosjeklu
sjekiru.

Po ovim znamenjima, a naročito po labudu željelo se istaći - da će

gost hiti srdačno primljen u okrilje domaćina i da će mu u svakom
slu čaju biti pružena sigurnost i pomoć. Međutim pored svih ovih atributa

1 33
nalazila se na p rsima boga Radogosta još i glava rogatoga bika. Ali i za
to je postojao razlog, naime stari Slaveni. baveći se zemljoradnjom i
stočarstvom, željeh su time simbolično ukazah na to : »Dok je stada i
plodina, bit će i svakog obilja!

Kako vidj esmo, stari su kromsti op1sali oblikovanje slavenskog boga

gostoprimstva RADOGOSTA s ljudskom i Iavovskom glavom, te s la­
budom i gla"om bika na prsima, kao i s dvosjeklom sjekirom u ruci.
Obavijest o oblikovanju Radogosta s tako neobičnim atributima. dobili
smo iz slavenskih izvora, a o tom�:: postoje uvjerljiva svjedočanst va 1 u

mnogim stranim enciklopedijskim izdanj ima, kao npr. u Larousse-a »My

thologie generale« Paris 1935, i u >>Slavonic Mythology« London 1959

Kao za primjer, evo engleskog teksta:

»Then there was RADIGAST who grasped in his hand a doubl-edged axe
On his chest he ware a bull's head, and on his curly head a swan Wlth
out-strethed wi ngs.

He wac; a sure counsellor, god of strenght and honour.«

Prij evod :

Imamo Radogosta. koji je svojom rukom obuhvatio dvosjeklu sjekiru

Na grudima je nosio glavu bika, a na svojoj kovrčavoj ( lavovskoj ) glavi
labuda s raširenim krilima On je bio savjetnik i bog velike časti: go­
stoprimstva.

1 34
 U tom smislu. prP. ma nekim starim zaplSlma ratari su držali boga
Radogosta još i za zaš titn ika o b i l n e ž e t v e. Kao u zgredno Rado­
gost je trebao da nadomjest i i nek e fu nkcije b oga Volosa. O slavenskom
bogu gostoprimstva Radogostu o stavio nam je sp omen u svojim zapisima
iz 12. stoljeća i germanski kroničar Adam Bremenski, a takoder i
Helmold u svom djelu » Cronica Slavorum -- . !\dam od B remena
opisao je mnoge d oga đaje iz prošlo sti drevnih V enda Polahja i z ap adne
Pomeranije. Neka izvješća tumačio je p o grešno, ali ipak ima dosta
korisnih pod ataka za up oznavanje kritičnog stanja starog slavenskog
bogoštovja u gore navedenim pokrajinama.
Zbog nep oznavanja slavenskih jezika, stari kroničari su često krive
podatke bilježili, taj slučaj je bio i kod Adama od B remena : Npr. kod
opisa b oga Radogosta, on piše pogrešno: Riedegast ili Redigast, onda
ne pi;e prave nazive mjesta. Npr. on tumači da je hram boga Redigasta
u gradu Wolgastu « , umjesto da navede slavensko staro ime Ratari.
Međutim, zanimljivo je to, što riječ Wolgast zapravo označuje prijevod
na njemačkom jeziku ime slavenskog boga Radogosta, jer Wol hi u
nekom smislu značio d obro ili rado, a gast znači gost, prema tom pro­
izlazi d obrogost ili radogost, što u svakom slučaju ima slično značenje.
Ali bilo je i mnogo težih propusta ne samo kod Ad ama, nego i kod ostalih
stranih ljetopisaca.
Stari grad drevnih Ljutića Ratari, prozvan po imenu b oga Radogosta
(još u 12. stoljeću) imenom Wolgast i danas postoji i nosi to ime. a
malo tko zna. da je to ime nastalo prevodom od Radogosta.
L vezi s ukazivanjem gostoprimstva do danas se sačuvao staroslavm
običaj da se gostu pri d olasku prinese kruh i sol. Darivanje kruhom
značilo je: »mi o gost i > dobro nam došao«, a sol je znak svečanog
prijema. P ostoj i prastari slavemki običaj, d a d omaćin dočekuje gosta
na kućnom pragu p ružajući mn kruh i sol. Kao vanjski znak gostoljublja
i kao izraz d obrodošlice pruža mu d omaćin ono, što je po njegovu mi­
šljenju od �vega najp otrebnije i najvrednije. Jer su sol i kruh za naš
život d oista p otrebni.

Taj praslavenski izraz gos toljublja i dobrodošlice, primjenJUJe se do u

sadašnje vrijeme i kod svih J UŽnoslavenskih naroda.

135
 Kao u znak dobrodošlice, u nekim s tarim dalma tinskim gradovima
p ostojao je običaj, da � e na vratima grada isklešu od kamena oblici od
kruha i čuturice za vino, da bi svoju dobrodošlicu i simbolički naglasili.
U ovom slučaju čuturic a s vinom je z amjenjivala sol, jer je p oznato da
Dalmacija obiluje vinovom lo zom, i da je na glasu dobre kapljice. Na
vratima drevnog grada Nina i danas se nalaze sačuvani ovi starodrPvni
simboli gostop rimstva.

Dakle, prema p rastarom običaJu bro je 1 kip boga Radogosta u Ratari

oblikovan simbolim a slavenskog gostoljublj a sa kruhom i zdjelicom za
sol u ruci.

136
RADO G O S T
IZVORNA IZVJE{;ćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOCANSTVA

( A n t D OBROGAS1 ). IVa pradrevno postoJanJe veoma razvijenog gostopnm­

stva kod Slavena, najuvjerljiviji dokaz, zabilješka u pisanoj povelji o starim
A ntima · precima Slavena, lroia potječe iz VI. stoljeća i u kojoj se spominje
ime D O BR OGAST.
Između ostaloga u tom se zapisu spominje Iraka je 4 n t DOil ROGAST kao
vojni tribun zapovijedao p o n t s k o m f l o r o m u ram tzmeđu Bizanta
Perzije.

(Iz knjige : »K IJEVSKA HUSIJA" izdanjP Z a g r e b 1964.)

lz1•anredno gostolJublje kod Slavena, opisuJe i njiho�, neprqarelj car

M a u r i e i j koji je kroz desetah godina rat vodio na Slavene u krajevima nlcn
donjeg Dunava, da ih sasvim uništi, a među n iima brojimo i Hrvate.
>>Prema strancima su, veli Mauricij
· , veoma milosrivi, mnogo st trudu
daju da ih uščuvaju nepovrijeđene. prevodeći ih od jednoga miesta 1w drugo,
kamo trebaju stići. Predaju ih onda bližnjem susjedu pa alw se njegovom
krivnjom k akvo zlo dogodi strancu, trgne onaj u f>oj da osveti bivšella svo/Za
gosta.«
(Tade Smičiklas : ,POVIJEST HRVATSKA Z a greh .L882.)

RADOGOST (bog gostoprimstva) nosio je u ljevici dvosjeklu sjekiru. Utje­

lovljenje tog boga prikazano je u starini sa dva lica tj. sa licem čovjeka i li­
cem lavovskim, označujući tako s jedne \frane lavovska srce, odvažnost i ne·
savladivost volje. r kasnije doba prikazan je t.aj bog u ljudslwme liku u za·
jednici lava, koji je stalno uz njega. On je bio bog čuvar �tarog, dobrog
gostoprimstva.
(Dr. Nikola Sučić : HRVATSKA N ARODNA MITOLOGIJA« Zagreb
1943.)

Kod Polapskih Slavena često se spommje k u l t starih slavensldh božan·

stava Svetovida i Triglava, ali se mnogo štovalo i RADOGOSTA bo/Za obilne
žetve i gostoprimstva, jer su stari Slaveni bili vrlo gostoljubwi.
(Dr. \nte Me.'lsner-Sporčić : > LJUDI l PRIRODA« Z a greb 19 38. )

1 37
 R A DOGOST je posjedovao u svom gradu Ratari hram iz drveta podržavan
životinjskim rogovima; njegove vanjsl�e zidove ukrašavale su slilre bogova, tl
un utrašnjost je bila puna statua.

(Librairie L arousse "�IITOLOGIE SLAV.! Paris l962.)

O hramu i statuam a S VAROZICA i RADOGOST A u Ratari. Prema zapisu

kneza THI ETMARA u 1 1 . stoljeću m Ven eti ( Vendi Venedi) veoma štovali
mladog boga Sunca Svarožića, pa mu je u njihovu glavnom gradu R a t a ,. i
(Rethra, des R edares) bio posvet{en veleban hram sa tri vrha i s troje vrata.
U tom hramu stajao je velik kip Svarožića, uz kojega je nešto lrasnije po·
stavljen isto takav kip i od boga RADOGOST A. Inače, unutrašnjost hrama
bila je puna statua hožanstava i drugih žrtvenih prinosa.

(Biskup Tbietma r : KRONIKA MERZEBURšKE BISKUPIJE 1060.)

RADOGOST (Redigost), glavno božanstvo polapsl�ih Slavena, vjerojatno

bog rata. /,jutičh·o pleme Retrana (Ratara) čuvalo je svetište u kome je bio
Radogostov pozlaćen kip ukrašen štitom i krilim a kao simbolima.

(OPćA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKUGRAT< SKOG Z AVODA Zagreb

1962.

Grad Riedegost, (što je islcrivljeno od Radogost) ima troJa vrata, pa je

hram do vrata istočnih. Po riječima kroničara Thietmara izgleda da su lcipovi
bogova i boginja » stajali u redu<< jedan do drugoga poredam, i da je red
bogova počinjao od Svarožića, a m eđu ovima se nala::io i kip boga Radogosta.
A to je inače pravo ime bogu gostoljublja, više, nego što je ime tome gradu.
koji se zove R ethra ili Ratllri.
Pošto se grad otvarao na t roja 11rata, a do vrata istočnih bio hram može se
shvatiti da se u Riedegostu Ratari proslavljala božanstvo Sunce, kao u
nekoj trilogiji ili dodelralogiii godišnjoj w dvanaest božanstava. Bilo u kojoj
zami�li, to stoji, da je sin Svarogov tj. S v a r o ž i ć, upravo to Sunce, kako
se to tumači po starim tehstovima ruskim, u kojima se v eli: >>Sunce car, sin
Svarogo11, koji je Daždbog!«, a poredana boštva treba da predstavliaiu 1t iegovu
pratnju ili božanski skup.
(Natko Nodilo: O 'lLAVENIM .\ I STAROSLAVENSKOJ VJERI
Z a g r e b 1929.)

Slaveni su držali lwn]e 1te samo u A rkoni, nego i u hramu u Ratari. l.

službi boga R adogosta bio je hi jeli leon j, kod koje ga se gatalo za sreću ili
nesreću proricalo. Pored ovih ćuvali su bijelog konja u Korjenici bogu R u·
gievitu, i crnog k onja u Š ćećinu za gatanje pri bogu Triglavu. llram Svastićev,
tj. Svarožićev s pridjevom Radegast i Radogost bio je mnogo v ijekova pravom
tvrđavom proti navalama Franaka i 'Vijomaca. Tu su Ratari (misli se Itl!

1 38
Ljut.iće ), lrojih se glavni grad zvao R atari ili Radogost. držali svoj .� tij eg
•> Cmitrah i svo ie oružje, a kad su polazili u rat tad su vodili sobom i svoje
bogove.
Kadkad su išli u rat kao pomoć njemačkim carP.vima proti obližnjim susie·
dima, a napokon su Nijemci i njih podjarmili i hram im srušili i sažgali. Prem·
da su ga ponovo sagradivali, ipak su podlegli Nijemcima, jP.r u ono doba sulca·
bila se romansko-germanska prosvjeta sa staroslavenskom, te se tu radilo o
opstanku ili propasti svih sjPvero·zapadnih poganskih tj. nepokrštenih Sla·
vena.
fDr. Nikola Gržetir : O VJERI ST <\RIH SLOVJANA M o s t a r 1900.)

RADOGOST ili RADE, bog gostitelj, hdov sin. Široka je S l ea, bučan � ra·
sipan u .w ome obilju. l njegovo su ime star;i Slaveni primali putnike, gostili
tuđince, dijelili milostinju. Slavili slavlje u bogatoj jese1n, u Stolnom Biogradu
(Tu je raj zemaljski gdje stanuju ljeti Vid. nnbog i druga sunčana Moćna
bića.)
Čim u jesen nestane zelenila, sviJetlosti i topline. pošto je čov]elr napunio
žitnice i zatvorio torove 'itolni Biograd opusti, svijetli hngovi idu u Nav. a
zemlja postane trlwlište zimskih mračnih sila i zlih boštava.

(Vladim1r Na z o r : Iz bilješke na str. 147. u EPOSI <· Zagr P b 1 946.)

RADOGOST.
Kako Je taJ na� puk
hio skroman i divan
i �IJPt i prost
drag mu Je bio svaln gosr.

(Boro Pavlović : Iz ciklusa "SLAVENSKA LIPA Zagreb 1 960.)

DRAGI GOST.

I tudin neznan drag je kmetu gost;

Sve njemu daje, a sam glode kost,
Ta on je dobar kao v edar dan,
Ta on je nevin ko djetinji san,
Ta n aše zemlje on je k rotki sin.
1 a on je naš, ta on je Slav janin!

(Franjo Marković : I z spjeva KOHA N I LA� T A <• l a g r e b 1923.)

1 39
 Jedne večeri našla se dva stranca bez krova uz obalu rijeke Dnjes­
tra. Noć se već spustila kad opaze kuću sa slabo osvijetljenim prozorom
i zakucaju, te zamole: »Primite nas pod krov, da nas zvijeri ne razderu.«
- Uđite samo, z oni uđu, a domaćin ih pozdravi riječzma: »Bogovi
vas doveli u našu kuću. Pris tupite s toiu, da vas podvorimo solju i kru·
hom.«
- Hvala vam b raćo, na gos toljubivos ti.
Domaćin odgovori: »Gosti su poslani od svijetlih naših duhova, pa
su ih i naši p ređi ugošćivali. Za to i mi, njihovi poslušni s inovi rado u­
gošćujemo namjerne goste, da ugodimo njima i bogovima. Kod nas ćete
ostati nepovrijeđeni, tako nam naših djedova.«

Zatim gosti posjedaju za stol, a domaćica pristupi i pruži gostima

pogaču i u drvenoj zdjeli soli.

(Dragu tin Nemet: Ulomak iz mitologij ske pripovijesti KNEZ ZORAN) .

1 40
 FRANJO LED i ć

MITOLOGIJ A SLA VENA

OSMO POGLAVLJE

v v

ZIVA I ZI B O G
BOŽANSTVA KOJA DARUJ U ŽIVOT
I PLODNOST

141
 B O žANSTVA PLODNOSTI STARIH NARODA

DEMETRA boginja plodnosti kod Grka

CERES darivateljica plodno<;ti kod Rimljana

1 42
 ŽIVA I ŽIB OG
BOŽA NSTVA KOJA DARUJU ŽIVOT I PLODNOST

OD NAJDAVNI JIH VREMENA, kod starih istočnih naroda održa·

vano je obožavanje MAJKE B OžiCE. r toj božici ratarski su narodi
gledali gosp oda ricu života i vjerovali da od nje p otiče rast i plodnost
biljaka i da ona daje b lagostanje ljudima. Obožavali su je jer se njeno
djelovanje p roteže na p lodnost biljnog raslinstva svake vrsti, a isto tako
i na životinje, p a i na same ljude.
U početku su ljudi držali da je ona dvospolno božanstvo ; opet negdje
ona dobiva muškog pratioca, ali uvijek su je štovali kao božicu plodnosti
i darivateljicu života. Lik božice p lodnosti kod Grka bila je b oginja
DemP.tra, kod Rimljana Ceres, kod Germana Freya božica za rađanje
živih bića, u prednjoj Aziji božica Ištar itd.
Kod drevnih pređa slavenskih također je izniklo štovanje i obožavanje
božanskih bića koja svojim djelovanjem potiču na rast i p lodnost bilja i
života na zemlji. C Slavena je oličena ž I V A kao p lodonosna božica
usjeva, žetve, berbe i obilja ploda. U početku su Slaveni taj kult pove·
zivali sa štovanjem sv ojih starih b ož anstava Svaroga i Volosa, i b ožice
Lade i Vide, kojih je kult bio raširen u slavenskim zemljama. Medutim
kod Zapadnih Slavena u Polabju izniknuo je p oseban kult po kojemu se
štovalo božicu ž I V r i njenog pratioca ž I B O G A. ka o božanstva
koja daruju život i plodnost

143
 SVETI �TE BOžiCE žiVE

U njemačkom ljetopisu �:pommJe s e » Wendische Go ttin ZYZA« tj

Vendska b ožica CICA, kao pučki naziv za b ožicu > Zivu « . To ime p ro·
izlazi navodno po nazivu koji je u vezi sa slavenskom riječi » sisa « . Tu
se spominje i saksonska mjesto Zeitz na rijeci Elsteri, o kojemu u nje·
mačkom tekstu još piš e : >> Zeitz ist der Ort der Gi:ittin » ZYZA « , der
Sp enderin der Fruchtbarkeit. Sie ist auch vielbriistig dargestellt«, a to
u p revodu znači: Zeitz (Cajc) je mjesto božice >> Cice« darivateljice
plodnosti. Ona je prikazana sa većim brojem dojki n et prsima « .
O p e t u j ednom drugom tumačenju stoji, d a i m e božice Zive ili Dziwe
navodno dolazi od slavenske riječi žito «, po čemu je proizašla ime
grada ZITAVA, jer je taj grad bio p osvećen b ožici Ziv i.
Po zapisima kroničara iz 12. stoljeća, kao i iz priča prenesenih putem
n arodne predaje sačuvan je spomen na kultno štovanje drevnih slaven·
skih b ožanstava ZIVE i ZIBOGA. O kultnom obredu Slavena prema
tim b ožanstvima, koji je o državan u Cajcu, Zitavi, Djevinu, Raciboru i
drugim mjestima uzduž Polabja, ostavili su nam stari ljetopisci dosta
podataka.
ZIVA, velika božica Venda, koju �ou nazivali i imenima Zivana, 2ivka,
2ivia, Cica, Dziva i Dzieva ne samo da je slavljena kao darovateljica
života i pomo ćnica kod poroda, nego su je proglasili i zaštitnicom žitnih
polj a i rodnosti stada. Po tim svojstvima Ziva je bila dobra božica koja
daruje život, nasuprot podzemnoj b o ginji mraka Morani koja oduzima
život.

1 44
 Među o stalim, spominje �e i grad Zitava, koji je u 12. stoljeću bio
važan kultni centar b ožice Zive s a hramom, p a je i p rozvan p o njenom
imenu. I u gradu Raciboru na krajnjem Sjeveru Polabja p o stojalo je
svetište p osvećeno božici Zivi. Nad njenim s e kipom u Raciboru nadvila
lozova sjenica isp o d k oje su godovale žene i obraćale s e molbama božici
Zivi. Nerodilje njoj se utjecahu da bi izmolile roda i p loda, doč:m bi se
p or odilje obraćale za pomoć pri ra đanju. Kipova sa slikom božice Zive
bilo je na mnogim mjestima. a bilo je i manjih kipića koje su p ostavljali
u oltarić!' i vješali ih na zid u ,;tanovima.

GRAD ži TAVA

D obroj b ožici darovateljici života«, p rino�ili su na uzdarje VIJence

i rukoveti klasja i p oljskog cvijeća. Na kipovima su je prikazivali kao
lijep u mladu djevicu sa sno p om žitorodno g klasja. U sjeverozapadnib
polapskih V enda ona je zlatokosa Zivia ; u svojoj desnici držala je ja·
buku, a u ljevici grozd jagoda.
Kako j e kult Zive dosegao velik značaj, neki je kronolozi p ostavljaju
na mjesto Vide, te joj p ridjenuše i krunu božanstvene vladarice, i u za·
nosu je p rozvaše » Siva imperatrix (Ziva carevna) . Opet drugi je spo•
minju kao >>Dea frumenti«, tj. božica p lodnosti.
Kod neslavenskih naroda božicu Zivu nazivali su » Zivia « i » Siwa « .
U nazivu » Siwa - d ea Polaborum r dao joj j e kroničar onoga vremena
H e l m o l d regionalno značenje p rozvavši je · Ziva - b ožica Polabja « .
Drugi j e ubilježiše imenom » Wendische Gottin <:;iwa«. tj. Vendska božica
Ziva.

145
 U vezi kulta božice Žive p osebno je zanimljivo, što se isti kult odr­
žavao i u zajednici s a dva božanstv a : Živa i Žihoga, i time je postojao
jedinstven slučaj u mitologiji Slavena k u l t d v o j n o g h o ž a n­
s t v a, hiteokratizma. I Živa i Žibog su �imholični darivatelji života,
radt'J�ti i plodnosti ; oni daju život ljudima i svemu što diše i r aste na
zemlji. Oni su cijenili radosti života i njima se utje cali ljudi u veselju
pjevajući im pjesme i zazivajući pri tome j edan drugome dug život,
zdravlje i sreću.

žiVA I žiBOG
DAROVATELJI žiVOTA I PLODNOSTI

146
 Dogodilo se, prem a jednoj hajki o Živi, kako je nekakav zloduh izne­
nadio Živu p ri snu i zap alio njenu bujnu ko&u. Ali Dohrihog Svarožić,
spazivši to, d ade joj drugu zlatnu kosu koja se Živi niz ramena spuštala
sve do p o tkoljena . Od tada je nazvaše zlat okosa Dzivia ili Dzicdzilia.
Kod p ol a p skih Slavena, Yenda i Poljaka držali su božicu Živu, da j e
o n a bračna družica b o g a Zije t j . Žiboga. T a d su j o j d a l i i m e Dziewana
ili Dzidzilja. Svoj hram imala je u gajevima, a najslavniji s e nalazio u
gradu r acihorskih knezova Raciboru u Donjem Polahju, (u Meklen­
hurgu) . Prastari kultni običaji Slavena o zazivaniu božice Žive i Žihoga
za plodnost njiva bili su p oznati i u kraj evima Meklenhurga i Zvijerina,
i tamo �u p o tomci Slavena još u 15. stoljeću običavali u proljeće s hu­
kom i uzvikivanjem obilaziti zelene u sjeve, da potaknu žitne demonf:'
na dobar urod ljetine.
Iz mnogobrojnih izvješća starih kroničara ll 15. stoljeća, znademo da
je štovanje božanstava Žive i žihoga i drugih žitnih demona bilo ras­
prostranjeno ne samo kod Zapadnih nego i kod Istočnih Slavena. I tu
se još u 15. stoljeću isticao kult p oljskoga priroda. O vjeri u žitne i polj­
ske demone im a spomena i u sjeveroistočnim slavenskim zemljama,
gdje su takozvane ž i t n e u d o v i e e obil azile žitna p olja sa već
zrelim prirodom. Poljaci ih zovu poludniowke, dziewane, Dziewt> ili
Dzidzilije, lužički Srbi Prezpolnice, Česi Polednice, a sve su to samo
nadimci umjesto imena starih božanstava p lodnosti Žive i Žihoga.
Od žitnih demona najpoznatiji je bio Polevik ili Polevoj. ( »P ole « znači njiva,
polje.) Svakom njivom vladao je Polevik. Obično je bio odijeven u bijelo, a
umjesto kose na glavi mu je rasla zelena trava.
Na sjeveru Rusije Polevika su zamjenjivale Poludnice. ( Poluden ili polden
znači podne.)

POLE VIK

147
 Svadbena slavlja i radosti p ovodom obilja rada i p loda sp adali su p o d
zajedničko okrilje dvojnih božanstava Žive i Žiboga. Njihova imena sa­
čuvala su s e do današnjih dana u narodnim imenima : Živana, Živa, Ži·
van, Živko, Živorad i slično.
U znaku dvojnog božanstva, r ađe ni su i kipovi na kojima su prika­
zana oba božanstva zajedno. Radili su ih p astiri, a bil o je i vrlo velikih
kip ova, { koji put i do 2 m visine) koje su drvodjelci izrađivali iz lipovih
ili hrastovih stabala. Davni su p ređi takove p r imitivno izrezb arene ki­
pove dvojnih b ožanstava postavljali kod žitnih p olja i na raskršćima
putova.
U Polabju i Poljskoj zemlJor adnici i p astiri, pr1lazili su tim mjestima
i polagali ispred stupa sa likom Žive i Žiboga darove u obliku plodova,
žitnog klasja ili m anjih životinja . Tom prilikom prizivali su Živu i Ži·
b oga da im p odari plodnost njiva i rodnost stada njihovih.
Na pradavni kult božanstava plodnosti Zive i Žiboga ostao Je spom en
u nazivima mjesta, kao što su Zitava, Žitomjer, Žitomislići. Popularnost
Žive i Žiboga u mnogim slavenskim zemljama, još p o svjedočuju i razni
pridjevi njihovih ime na. Pored ve ć navedenih evo i ovih, za živu :
Dzievica, Dziewana, Dživana, Divica, Diewa, Diewina, Deva, Devana,
Sywa, Sivia, Ziva, Dživa, Dziewa, Dzivia, Dzidzilja, Dziedzilia, a za Ži·
b o g a : Zivbog, Žijbog, bog Žij, Žijebog, Žijo, Zivan. U p rvo doba božicu
Živu najviše su obožavale žene, i u blizini naselja p os tavljale bi njen
kip u cvjetn e i lozove sjenice. Tu su žene i djevojke h odočastile, kitile
njen kip vijencima i polagale joj cvijeće i darove na žrtvenik.

OBLIKOVANJE BOGINJA PORODA U STARIH NARODA

Idol poroda Artemida Xochiquetzai

kod Sibirskih azijsko-grčka staromeksikanska
starosj edilaca božica poroda boginja porođaj a

148
 Uspomene na zbivanja u životu davnih slavenskih predaka, niti d o
danas nisu sasvim iščezle. I m e nekadašnje g idola starih Slavena, božice
kulta plodnosti Živane, tj. DZIEDZILIE (na poljski) , up ravo je ovih
dana iskrslo u novinskom članku : » S PUTA PO POLJSKOJ« . Prema
ovoj obavijesti, jedan moderan ugostiteljski objekt u središtu p oljske
prijestolnice Varšave, nosi ime ·Dziedzilia« , kao spomen na nekad slav­
ljenu slav1msku božicu plodnosti i ljubavi.

Prema izvješću, objavljenom u

pariškom izdanju Larousse-a,
>>MYTHOLOGIE GENERALE« iz
1963. god., pronađena je drvena
statua slavenskog božanstva plod­
nosti sa falusom.

Ovaj kip potječe iz 12. stoljeća, a

pronašli su ga poljski arheolozi u
povodu istraživanja u staroj gradi·
ni Leszyca u Centralnoj Poljskoj .

Statua se nalazi na čuvanju u Arhe­

ološkom muzeJu u Lodzu

Stup dvojnog božanstva

Z.IVE I Z.IBOGA
kraj žitnih polja

149
Ž IVA l Ž I B O G
IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE- SVJEDOčANSTVA

(Božica Ž ll!A). Nasuprot boginji �mrti Morani, koja oduzima život, stoji
D Z I V A ili Ž I VA veli Ica božica darovateljica života. Ž / BOG i Ž IVA dva
srt vi�ulw nebeska predstavnilca, koji daju život ljudima i svemu, što diše i
raste na zemlji. Oni su cijenili radosti ži1!0ta, pa .m se njima u tjecali ljudi u
životnom veselju, pjevajući im pjesme i zazivajući pri tome jedan drugome
dug ži1!0t zdravlje i sreću.
(D r. Nikola Sučić : ,, HRVATSKA NARODNA MITOLOGI T A,. Zagreh
1943.) ( - str. 164 - )

Polapski su Slaveni pored kultnog štovanja božice proljeća i mladosti Ve­

sne, te bo:ice zemaljslwg rađanja Lade, osobito obožavali još i božicu plod­
nosti D E V U ili D E VA N U. (Dziwu ili Dziewu, tj. Ž ivu ili Ž ivanu. )
(Dr. Ante Messner-Sporšić : ,, L JU D I I PRIRODA< - Z agreh 1938.)

U času prestanka neznabožačke religije (u 1 1 . 1 2 . stoljeću)

kršćanstvo Je, dakle, našlo svuda u azilu polapskih zajednica l o k a l n e o r­
ganizirane k u l t o v e. Osta1Jili su iza sebe različita imena božanshn, ali mi
ne posjedujemo u tom pogledu ta/co obilne pisane komentare. Među ovim
imenima ne/ea su bila pogrešno pisana od stmne njemačlcog klera, koji nije
govorio sla-venshim jezikom i hoji su uzimali za vlastita imena izraze hoji su
označavali koncepte, kao onaj o suđenju o p r a v u (P RAW O ) za boga
,, pR O v'A ,, .
Druga, među ovim �menima izgledaju prihvatljiva. tako ona od božica
>> Ž Y WA i »POGODA « prene.�eu e od Helmolda !wo "Sywa« i »Podega« , i
ponovljena od Ivana Dlugosza u svojoj historiji »IIISTOR/JA POLJSKE« ,
pisana u 15. stoljeću.
(Lihrairie Larousse : >> MYTH OLOGIE SLAVE P ari • l 963.)

Neslaveni zvahu božicu Ž /Vl >. Z/VIA«, ,, SJ VA « i »SIWA < što je u pre·
vodu glasilo: » La vivante« i Die J,ebendige". Latinski kroničar Helmold dao
joj je u imenu ·SYWA POLABORUM« ( Ž IVA božica polabska) regionalno
značenje. Opet njemački kroničari ubilježiše je imennm , Windische Goe ttin
SYWA<<, vendska hožica Ž iva.
loš u latinskim zapisima bila je ubilježena kao Sywa imperatrix dea
frumenti« tj. kao hožica Ž iva - gospodarica plodnos ti.
(Iz zapisa u » CHRONICA SL A VORT l M , od Helmolda L066.)

1 50
 l nele se kolo, sveti dnbe. pod mirisnu ti krene granu
Nek bratinske se usne sljube, uz majkn LAD U i ŽIVA NU ­
I naš će soko da se vine, nad gordih p tica jata cijela,
Gdje plavom nebu sa visine, luč sja,ina bljeska bijela.
( S ilvijt Strahimir Kranjčević : Jz pjesme ., SLAVENSKA LIPA<<
Z agr e b 1960.)

žiVA dignu ruke h nsmama, i klik je stade :

Perune, grlo me peče, i suhe usne su rnoje.
Čeznem za kapljom vode ko d'jete za majčinim rnl'jelcorn,
Potok ne teče, suši se gruda, sahne sva zelen

Gospodaru svih kišnih oblačina, kovaču groma.

Džurna se šulja po lugu i ispija izvore gorske.
Ustaj i l�išu prospi po zemlji, što od žeđi mre.
Grornovniče. daj vode '
(Vladimir Nazor: EPOSI (Ž I VA N A) Z ag re b 1946.)

žfVA ili Ž IVA NA je predstavnica :f>m l 1e podatne, napučene životinjama i

ljudima, okićene zelenilom. Nju su na\t {1raoci štovali valjda više i od Vide,
nebeske družice Svantovidove. Velika je grešnica ta vječna plodna porodilju.
Zirni je u z Črta (zimski zlibog) i maćeha svojoj dieci, tj. zemaljskom svijetu.
Zbog nje plamti od islwna borba između svijetla i mraka. Djeca Suvida i bo­
žice 'Vide. dole su na Zemlji, zovu je majkom « , jer ona drži u životu sve,
što raste i diše. Promjenjljiva je kao štn su i {!odUnia doba i s njima je uvijek
u vezi.
ZI VANA! Vječna plodonosna [,orbu između svjetlosti i tame, između
topline i studeni, izmedu ljetnih i zimsliih bogova, o relrao bih i način
osjećanja prirode zt staro i slavenskoj duši.

Bila si, nam kao kruh, žiVO, ljubo Dabogova,

Jer si, Ž IVO hran iteljka, .�to nam daje meso svoje,
Jer si, Ž I VO, tje.� iteljka, što nas jača i uzdiže,
4 had lugom lcoji cvjeta, prvo voće zreti stane.
Svjedoci su to sve braka div Daboga i tiVA NE.
(Vladimu Nazor: Iz bilješki na str. 14R u »EPOSI« Z a g r e b 1946.)

l
MAJKA ŽI VA

Visoko je, al' je i sad u svom domu, u području

Oblačića i vjetrova. Tanka, lagana, !Jolema.
l Rude, biljke, životinje i sad drži u naručju.
l U svemu je i nad .�vima. i granica za nju nema.

151
l
 Tek će sad, u jeku ljeta, kad izbaci c'jel rod svoj
Iz utrobe čudotvorne, osjetit se majkom pravom
Svega, što po zemlji hoda, il promiče rosnom travom -
Nad svima je Majka žiVA - Svantevidov dah u njoj.
(Vladimir Nazor : Iz poeme »ŽIVANA u EPO�l Zagreb 1946.)

ži VA ili Živia, Sivia, Dzieva, Dzidzilja bila je u drevnih Venda zlatokosa

boginja prirode i ljubavi. [ svojoj desnici je držala jabuhu, a u ljevici grozd
jagoda. Kosa je visjela do podlwljena. Svoja svetista imala je u raznim gajevi·
ma, a najslavniji hram je bio u Razibrijegu (ispravnije u Raciboru) u Meklen·
burgu.
U Venda i Poljaka božica Živa bila Je udata za boga žilU. ti. za Žiboga.
Zijboga ili Žiiebo�a. Tad su je nazivali Dzievana i Dzidzilja.
(Dr. Nikola Gržetić : O VJERI STARI H SLOVJANA PREMA PRAVJERI
ARIJACA I PRASEMITA M o s t a r 1900.)

U nekojim krajevima u Meklenburgu su tamošnji Slaveni još u 15. stoljeću

običavali da u proljeće sa velikom buhom i ldicanjem obilaze oko zelenih
usjeva. (Giesebrecht 87), čime se očevidno isticao kult poljskoga priroda u
mnogim slaven shim krajevima, gdje tzv zaplahane udovice obilaze polja sa
već ::relim prirodom, kod SJf>Veroistočni.h Slavena, a tako i kod zapadnih.
Lužički Srbi ih zovu prezpolnice, pripolnice; Česi polednice, poludnice; Po·
ljaci poludnica, poludniovlw, a također i dziewanna, dziewica, što sliči imenu
božice Ž ive, Dziewe, Ž ivane i sl.

(Petar Bulat : P OGLED U SLOV J<..N SKU BOTANičKU MITOLOf;!Jl

Z a g r e b 19.!J 2.)

» DZIEDZILIA « je stara slavenska božica, za Troju enciklopedija daje obja·

šnjenje da je imala kod Slavena ulogu rimslce Venere, dok u narodu kažu da
je to bila božica uroda u polju . Ugostiteljski objekt (restoran) sa četrdesetak
mjesta, koji nosi ime božice DZIEDZILIA nalazi se u '\1arszallwvskoj ulici,
jednoj od glavnih ulica u centru Varšave.
(Kamilo Ferenčak : ,, g PUTA PO POT.JSKOJ" članak u "V EčERNJEM
LISTU -Z a g r e b 14. l l . 1967.)

152
 FRANJO LEDIC

MITOLO G IJA SLAVENA

DEVETO POGLAVLJE

VE S N A
SVIJETLA BOŽICA PROLJETNE RADOSTI
I BUJNOSTI

1 53
 U ZNAKU BOZICE VESNE

Cvjećarica ,>VESNA<< iz Kijeva Vrtlarica »VESNA« IZ Lužica

1 54
 V E SNA
SVIJETLA BOŽICA PROLJETNE RADOSTI I BUJNOSTI

UPOREDO S KULTOM BOGOVA stari su Slaveni štovali i niz božica

1 boginja koje su smatrali za simbolične zaštitnice kućnog ognjišta,
b ra čne �reće, p roljetne bujnosti, žitorodnog klasja, p lodnosti, ljubavi, itd
Među najpoznatijima b ile su božica Vida - zaštitnica bračne sloge, Vo­
loska - zaštitnica kućnog ognjišta, pa Živana koja daruje život. Osim ·

ovih još su bile veoma štovane : Vesna - božica p roljetne radosti, Lada
- božica ljubavi i plodnosti, kao i Perunika zaštitnica braka i zemalj­
skog svijeta.
T " slavenskim zemljama ove se božice slavilo od najdavnijih vremena
a najbrojniji poklonici b ile su žene i djevojke koje su pohađale njiho­
va svetišta i hramove, obraćale im se za savjete i pomoć. Često su žene
držale u svojim kućama i stanovima kutiće sa kipićima omiljelih im
božica i tamo ih prizivale. Tom prigodom pred kip ovima su p alile pla­
mičke ili su prilagale žrtvene darove u obliku rukoveti cvijeća, grnča­
rije, vrpca, ručnika ili nekih drugih kućnih prPdmeta.

O p ostanku kulta božice Vesne zna se da p otječe iz daleke davnim•

i da je njen kult b io veoma raširen kod starih naroda, a srodan je kultu
božice Uski koju su štovali Indi, kao i german�koj bo ginji p roljeća
Ostari. Ime Ostara sačuvalo se u riječi >> Ostern«, tj. Uskr;,, kada se u
proljeće slavilo uskrsnuće p rirode od zimskog sna. Sličan je i kult egi·
p atskog proljetnog božanstva , Oziris,, . l taj red štovanja ubraja se 1
rimska p roljetna božica » Flora « .
Štovanje Vesne izniklo j e u ono p raduvno vrijeme, kad su indoevrop·
ski narodi još bili u svojoj staroj prakolijevci na dalekom Istoku.
Kasnije su davni pređi Slavena preuzeli štovanje proljetne božice
Vesne kao svoje p roljetno božanstvo zemlje, koju odijeva ruhom pupo-

155
ljaka, CVIJeca, trave, i svim o stalim zelenilom. Kod slavenskih naroda
od tada su slavili Vesnu kao ljupku božicu prolje ća u liku djevice van·
redne ljepote.
Najviše su Vesnu, kao darovateljicu proljetne radosti slavili kod Is­
to čnih Slavena, Rusa, Ukrajinaca i Poljaka. Opjevana u stotinama po­
p ijevki, svul!;dje se razlijegahu pje sme o Vesni, a kod Rusa su nastale
i igre zvane Vesnjanke « koje se i dandanas izvode. i':itave grupe lijepih
djevojaka zvanih ·> Vesnjanke « nastupaju s pjesmama i igrom, ne samo
u Rusiji i o stalim slavenskim zemljama, nego sudjeluju na folklornim
festivalima i u mnogim "tranim državama.

»VESNJANKE«

{T znaku štovanja božice V esne, njoj bješe posvećena ptica lastavica.

Dolaskom last avica, božica Vesna je predskazivala da je na domaku
prolje će i da dolazi VES NIN DAN «. kod Poljaka zvan > WIOSEN-

Slavljenje »WIOSENDZENA« k()d Poljaka

156
DZEN« , kada se održavalo veliko slavlje u znaku buđenja i uskrsnuća
priro de od zimskog sna. Poljaci su Vesnu prozvali imenom » WIO SNA«,
jer - wiosna - na poljski znači p roljeće. Ovom se svetkovinom željelo
prikazati o slobođenje od ljute boginje zime Morane i da je moć zime
skršena To slavljenje p o tjP.rP. još iz p ra davnog doba i VP�nin god se
održavao svake godine.
Obilježje završetka zime uslijedilo je time, što su momci nosili lik
zimske boginje Morane kroz selo i na kraju ga bacili u oganj i spalili
ga - z a dokaz da je smrću božice Morane nestala zima, a da je nastao
život blage V esne i Wiosne, i da je uskrsnulo proljeće. Taj običaj o pro·
tjerivanju zime sačuvao se u mnogim slavenskim zemljama do danas,
tako u Ukrajini, Poljskoj, na otoku Rujani, pa i u našim krajevima. Kod
nas je najp oznatiji i najtipičniji prastari običaj protjerivanja zime sa
fantastičnim maskiranim kurentima u Ptujskoj dolini, koji se tamo
održava svakogodišnje p o tkraj zime. Tad se u Ptuju priređuju masovne
povorke sa po nekoliko tisuća maskiranih kurenata, na kojima prisu·
stvuje i do 50.000 p o sjetilaca domaćih i iz inozemstva.
Pravi p o četak slavljenja proljetne božice Vesne slijedi kad žarki
sunčani traci zagriju zemlju i zazelene polja i šume.

U danima proljetne radosti

157
 U prolje će, kada svt> buja i cvjeta božica Vesna je na vrhuncu svoga
znamenja i > Vesnin Dan« svugdje se slavio najsvečanije. Način sve tko­
vanja bio je različit, razvijao se prema okolini i zanimanju kojim se
pučanstvo bavilo. Gdje je s tajao lik ili kip Vesnin okitili bi ga zelenilom
i cvijećem i stavljali poklone ispred kipa Pjevali su pjesme i veselili se
proljetnoj bujnosti i radosti.

P astln su kod p ašnjaka p o stavljali visoke grane i kitili ih vrp cama

a neki su znali izrezbariti primitivni lik Vesne na dugom drvetu, p a su
ga okitili cvijećem i obrać ali se svojoj b ožici z aštitnici Vesni, tr ažeći
obilne p aše i p lo dnost stada. Drugi su se sakupljali na igrištu, gdjP su
mladići i djevojke pjevali i igrali uz svirku tambura i sviraljki a u pred·
večerje p alili su krijesove u slavu božice prolje ć a Vesne i oko krijesova
izvodili narodnP. plm;ove, koji su kasnije poprimili oblik p astirskih
igara .

Proslavljena božica Vesna likovnu je kud Slavena p rikazana kao divna

krasotica u svijetlom ruhu, okićena p oljskim i vrtnim cvijećem.

1 58
 Kao preostatak proljetnog slavljenja božice Vesne smatra se i p o ­
stavljanje visokih grana ili stup ova iskićenih zelenilom i cvijećem. koje
�e u svih slavenskih naroda p o dižu na prvog maja ispred kuća, a na­
zivaju ih maj a ili » m a j u Š « . Pjesme koje se pjevaju prilikom
majskih svečanosti obično su ljubavnog karaktera :

Poranili s1vi sokolov1, sokolov1 mlađam junaci,

Bog Lado ih lijep o nagovara : p ojte " majom mladim djevojkama,
Pa ih bnd'te iz deLda sanka - s cvjetnom majom i ljupcem junačkim. <·

159
 Pored lastavica k o d Rusa slave i ševe, p a su mnoge pjesme iznikle u
kojima u štovanju božice Vesne spominju i ševe. Tako u ruskim pjesma­
ma pjevaju kako p tice ševe donos!' božicu Vesnu, tj. proljeće :

» Zavoronki priletite, krasnu Vesnu prinosite !

ili

» Priletil kulik iz zamorja prmjes Vesnu IZ nevolj a . «

I kod Čeha p o dižu se visoke grane j e l e ili breze n a p r v o g svibnja, uz

pjesme i v eselje, a okićene grane ukrase i velikom lijepom lutkom koja
predstavlja božicu Vesnu, p a s tim granama ulaze u sv oja sela pjevajući.

1 60
VE S NA
IZVORNA IZVJEšćA- DOKUMENTACIJE- SVJEDOčANSTVA

V E S N A . Strrri Slaveni (osobitu istočni; štovali su V e s n u kao božicu

proljeća i mladosti, zamišljali su je kao mladu djevojku bujn e ljepote, koja
dolazi vozeći se na raUri ili drljači. Njezin dolazak slavili su pjesmama, ple·
.�ovima i darovima. Pjesme " VESNJANKE sačuvale su se u Rusiji i Ukrajim
do danas.
(OPć.A ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAF"KOG ZAVODA Z agreb
1963.)

OSTA RA I VESNA . 1\. u.lt Ostare nalikuje u mnogočem onom kod V e s n e.

Ostara i Vesna slavile su u proljeću. To slavljenje potječe iz onog drevnog
doba, kad su Inda-evropski n arodi bili ioš u svojoj staroj. prakolijevci drev·
nih Arijara. VRSNIN GOD .� e slavio i ''· nrnlipću. To je bio VIOSENDE.N,
te imade slično značenje kao i germanska božica Ostara. Bilo je to oslobo·
đenje od Morane ili Zimne, predstavnit:e zime, čiju su lutlcu nosili u obhodnji
bacali u > stari agani« kao znak da je moć (Zimne) skršena.

(Dr. Nikola Sučić : . HRVATSKA 'N ARODNA MITOLOGIJA« Zagreb

1943.)

VESNA, božica proljeća, razbija led i šalje topli proljetni dašak. Kad bi se
ljeti sunce najviše popelo i ukazalo se u najvećem svom sjaju, slavili su
svetkovinu Sunca i Ognja paleći po brežuljcima i Rorama kriJesove.

{Dragutin Šiler: ,,POVIJEST HRVATA, SRBA l 'lLOVENACA

Z a g r e b 1926.)

SlavlJenje božice Vesne nastalo je najprije kod Istočnih Slavena, gdje je

kod Rusa i dobila ime VESNA. Poljaci su je prozvali imenom W i o s n a,
otuda » W i o s e n d z e n <, , a Litvanci su joj dali ime V a s a r a. Poslije se
lmlt V e s n e raširio i u zeml.iama sjeverozapadnih Slavena, a po tom je pre·
nijet i lt n ašu dana�nju domovinu.
{Dr. Ivan Hoić : SLAVENSKE DRžAVE R TT S I J A Z a g r e b 1898.)

VESNA, štovana kao božica proljeća kod starih Slavena.

{Marijan Filipovic : ABC LEKSIKOl\ OSNOVNOG ZNAJA
1961.)

161
 Vesna kod Ceha. Na sve t.kovinu prvog maja, Č esima služi kao >> maja« mla·
da breza ili jela. Prilikom obreda ohjrse momd i djevojlce o drvo lijepu lutku,
koja predstavlja hnginju prnljeća Vesnu kairo slavi svoj nlazak u selo, a
družina p jeva:
»Budte pani veseli, že vam lito n esemy,
s červenimi vejci, i žlutymi mazanci . . «
.

(P. Sohotka: ROSLINSTVO A JEHO VYZNAM P r a h a 1879.)

VJESNJCA PROLJEćA.
VESNA ja sam, vjesnica proljeća.
Didi Lade mezimče mlađano,
Vila ptica, leptira i cv'jeća,
Boštva čedo stoput milovano.
N ova snaga u zemlji se budi.
Dođe doba luda plahovanja.
Zf'mlja majlw, otvara nam grudi :
Bit fe milja! Bit će radovania.
(VladtmH Nazor: MITI I LEGENDE Z a g r e h 1948.)

VESNIN LIK.
I m�n e noe, za danom mme dan;
Okopnje snijeg, te zimi ndP san
Ovjenčan sjajem Vesnin sine lik,
U modra neba halji milolik.
Od sunčanijeh zraka vijenac svi.jen
I cvijeća dahom mirisnim oblijen

Cvijetak razvi milodnhe grudi,

Zelene šum e duša se probudi.
(Franjo Marković : Iz pjesme K OHAN I VLASTA Z a g r e b 1 923.)

VESNA.
Nogu bosih po rosi
VESNA nam proljeće n osi
s kitom od poljs/cog cvijeća
u njenoj zlatnoj kosi.
Za \1esnom Vesnianke
djevojke, s ruskih poljana
razigrane kao breze
na lahoru krhke i tanke
kao grančice jele
što hrle niz proplanke
il ko snijeg bijele
prve tratinčice.
(Boro Pavlović : Iz ciklusa ·SLAV t-NSKA LIP A« Z a gre b 1960.)

162
 FRANJO LED i ć

MITOLOGIJA SLA V E NA

DESETO POGLAVLJE

LADA
BOŽICA LJU BA V l, ŽARKOG LJETA
I ŽETVE

163
 žETELAčKE PJESME

U DANIMA :'-ETVE U LU:'-ICI Duga njiva pšenice bjeldce,

Na njoj žele mlade žetelice.
žito žele li pjesmu pj evale
- Ladole mile oj . Lado oj !

:'-ito žela Iijepa djevojka,

oj , L<l.do oj !
Zlatmm srpom rukama bijelim,
oj , Lado oj ! Z ETELICE U BOSNI

/fijtii : 11-an;o .{jdiĆ &!avonska rapsodija

ŽillO ]j"t� ma 1:d�oca (mu$ki V1or)
�•� .. ""' ... ""' .l l h

• ""oj l � .... l 1:' .... l L--' "" v l'

.l t!Ji.rtJm l'a tm t .Sla_ vo _ ni•• je :Zlabto kla-8jt .kad sa _:ur'.je 'R,/j'tm pj•�ma.
p Jfad s'pnlje _ 1/'a mo _ u kla$ja t§u.nct njiva.111 .kadno zal}a Znoj St li- .j•
./

l 'V
.. J, .h l l .J. � " "
y �

Irad od.--J'-k-ll.t Zveltd .ko .sa /tad. :tct. - !utlc - nt

•

U ltt'- o ca. §r_ ce ln'-je u. Đ!a . - li'Dn - ca.,

__ u .§la . _ von - _ .ea .'
ll J l i !l l"' l'l � h l 1-. frl l

r v r
164
 LADA
BOŽICA LJUBA Vl, ŽA RKOG LJETA l ZETVE

SLAVENSKA B OžiCA LJETA to j e bila mnogo opj evana divna

mladenka, kojoj su dali ime L A D A. Kult božice Lade izniknuo j e kod
Slavena i ona pre dstavlja čisto slavensko božanstvo. Od pradavnih vre·
mena Ladu su štovali u svim slav enskim zemlj ama, pa i tamo kod dav­
nih slavenskih pređa u p ozadini Crnog mora. L starim se himnama
pjeva o La � i kao b ožici p lodnosti, jer je utjelovljavala rađajuće p ri­
rodne sile. Stovali su je kao božicu obilate prirode i smatrali je b ožan­
stv om obilj a i rada. Lada je p ostala slavenskom božicom zemaljskog
rađanja i žarke ljetne dobi.

'

-•

BOZICA LADA

N joj su p riplSlvali moć da pokreće svim p lodono smm nagonima u

prirodi. Iz pjesama koje su se do sada održale u narodu, u našoj do·
movini, kao i u drugim slavenskim zemljama p roizlazi, da su je
svugdje uveliko štovali. Nije bilo žetve, a da se ne zapjevaJu žetvene
pjesme, ni svadbe bez pjesme i svatovskog kola. ·Didi Lado ! <
Posebno s u se utjecali Ladi sretno i l i ne sretno zaljubljeni, k a o š t o i
oni koji su željeli roda i ploda. Time je postala i božicom ljubavi i lj e·

1 65
pote jer je i likovno bila predstavljena kao vrlo lijepa i b ujna djeva .
U našoj domovini p odsjećaju n a božicu Ladu mnoge starodrevne pjesme,
kao i geografski nazivi Laduč, Ladin Vrh kod Benkovca, Ladin u okolici
Labina, L adići kod Kanfanara, Ladina kod Vrbovca, Ladinec kod Križe­
vaca, Ladavci kod Pazina itd.
Najveća svetkovina božice Lade bila je u ljetu. Bio je:J to ·L a d i n
D a n«, koji se u drevno doba zvao La din den « . Uz pjesme, igru i ples
slavio se ovaj njezin najveći dan slavlja u svim krajevima, gdje žive
Slaveni.

Došel nam je Ladin Dan, Donesle vam na veselje

svemu svetu radostan. šaren-cvetje i zelenje.
Ej Lade, Lade Ej Lade, Lade
ej lepe Lade ! ej lepe Lade !
Došle su i ivančice, Donesle su devojčice,
ivančice, devojčice. rlevojčice l a d a r i e P.
Ej Lade, Lade Ej Lade, Lade
ej lepe Lade ! ej lepe Lade !

Ovaj lijepi običaj starih Slavena izgleda da se svidio i drugim naro­

dima, p a su p reuzeli neke oblike Ladinog kulta. Na Ladu kao božicu
ljubavi po dsjeća n as grčka L e d a s labudom u koga se bio pretvorio
grčki bog Zeus. - Kad su Grci došli u dodir sa Slavenima u pozadini
Crnog mora, p renijeli su u Zeusov kult neke osobine i čari slavenske
Lade i pridali ih Ledi. U grčkoj mitolo giji ne spominju Ladu, kao svoje
izvorno božanstvo već jedino kao krasoticu i lijepu kraljevnu, kćerku
nekog kralja sa sjevera, kojoj su zb og njene izvanredne krasote, pridali
ljubav Zeusa, kad se p retvorio u labuda. Priču o Ledi i labudu, obliko­
vali su mnogi slavni slikari, a među njima i Leonardo da Vinci i Tizian.

Zanesen labud kruži amo tamo.

Za njime zlatna šajka bajke,
I lijepa djeva, golog boga čedo,
Pa širi rosno krilo. O Ledo,
Divna Ledo!

Iz pjesme LABUD I LEDA od

A . G. �atoša 1907

1 66
 U nastavku svog izlaganja u vezi LADINOG kulta treba napomenuti,
da je Jurjevo ili Đurđevdan koji se slavi 23. travnja, također jedna od
p roljetnih svečanosti iz ratars kog kulta plo dnosti, kad je mladi bog
svladao demone zime. To zamišljeno božanstvo proljeća i mla dog sunca
kod Slavena zvao se Golemi. Uz mladog boga sp ominje se i lijep a božica
proljeća Lada, a slavili «u ih od Đurđeva do Ivanja Inače Golemi pred­
stavlja snažnog junaka, koji se bori i ubija zmaja demona zime, kao
što u p rirodi nastupajuće proljeće svladava zimu.

SA JURJEVSKIH SVECANOSTI t SLOVENIJI

Poznato je kako se kršćanska crkva vjekovima borila protiv starih

božanstav a p o ganstva. Napokon j e našla rješenje, kada je neke kultove
povezala sa kršćanskim terminima svetaca. Tako j e Juraj ili Đurađ dobio
svojstva i funkcije nekadašnj e g Golema, boga proljeća u okviru p roljet·
nog kulta božice LADE. O tome svjedoči običaj obilaženja LADARICA
kroz sela koji s e o država i u današnje doba.
U nekim krajevima sačuvao s e stari đurđevdan�ki običaj, gdJe selom
obilaze )) ]urjaši« , pjevajući i skupljajući darove. Negdje se p ojavljuje
» Zeleni Jura «, sav iskićen zelenim granjem, pjevajući jurjevske pjesme.

1 67
 Ovo se klanja zeleni Jure
r žute čizme, u kape od kune,
l britkt> sablje, pisanomu p asu,
I još Jura ima jabuku zlatnu !

Stanite se gore vi mlade snašice,

Nadari te nas lep o vredne ladarice.
Nadarite nas i zelena Jurja
Jurja ši su došli sa daleka p uta !

Prošal je p rošal
p isani Vuzam,
Došal je došal
zeleni Juraj

po zelene tratini
poprašnim p utem
Mi vam Jurja nosimo
donesel je sa sebom

lakat du�u mladicu,

p ej dan dugu travicu.
Sad dajte Jurju masla,
da vam sreća rasla !

Pored imena LADA, po kojemu je nastao mit o božici p roljeća Ladi,

u drevnoj slavenskoj mitologiji pojavljuje se i ime L A D O kojim su
Slaveni prozvali još jedno slavensko božanstv o muškog roda. Bio je to
mladi bog - mladog sunca L a d o . Evo nešto podataka i o ovome idolu
drevnih slavenskih p redaka.
U slavenskoj mitologiji s pominje se stari i mladi bog. Stari će biti
Gromovnik, a mladi Sunce. Sunce je izvor života na zemlji. - Od sun·
Čev o g p onovnog rađanja, za zimsko g solsticija, dan po staje dulji. r t o
se doba mora Sunce boriti s v e do proljeća, da d o đ e do svoj!' p rav e
snage. P borbi ga p omaže sestra, jutarnja zvijezda Zora. Kada dolazi
do pobjede mlado Sunce dobiva ime L a d o.

l to vrijeme Slaveni su krijesove p alili u slavu mladog sunca i pje·

vali. O Ivanju u lipnju mjesecu i kod nas se p alilo krijesove, o tome
pjesma :

168
 "Lep nam Ivo kres nalaže,
Ej Lado, Lado, ej I vo Lado !
Z desnom rukom kres nalaže,
z levom rukom š altv t> igra,
njega majka doma zval a ;
- O d i I v o na v e č e r o !
- Večerajte, ne čekajte,
divojke su v kolo došle
p a je moram nadigrati,
nadigrati, nad p le sati.
se junake, se divojke
makar ne born noćko l'lpaval, -
noćko sp aval, ni ve čeral !

Ovu je p jesmu zapisao Juraj Židovec, a štampana je u )) SKLADU«

1940. Svake godine na Ivanj-dan svugdje se p riredivalo krijesove. Na
većem prostoru zap aljena jP. v atra. a okolo vatre sve što je mlado pjeva
i igra.

KRIJES NA IVANJ-DAN U POLJSKOJ

169
 »WT A N K I « NAD WAWELOM

Tradicionalno slavljenje Ivanjske noći

Ime Lado i pjesme o njemu prešle su dalek put, čak od Baltika pa do

Jadrana ; stoljećima mi slušamo stare p opijevke o Ladi. Evo još jedne
od starih kajkavskih narodnih pjesmi, a ta je štampana god. 1752, u
Bečkom Novom Mjestu u knjizi Josipa B e dekovića na strani 238, koji
je tu pjesmu objavio prije 215 godina, želeći time dokazati, da su Među·
murci u pretkršćansko doba među ostalim i dolima >Štovali boga
Ladu, a trag toga štovanja ostao je u narodnoj pjesmi i prijevodu na
-

latinski.

Lepi Ive trga rože,

Tebi Lado, sveti bože:
Lado, slušaj nas. Lado.

Pevke Lado, p e vamo ti,

Srca naša v klanjamo ti.
Lado, slušaj nas. Lado.

Pulcher Joanne s carpit rosa�.

Deo Lado cantat p rosas :
Lado audi nos Lado.

Tihi Lado suhsternimus,

Corda nostra, e t p etimu s .
L a d o audi n o s Lado.

170
 I u današnje vrijeme susrećemo ··> ladarice«, kako ladaju tj. obilaze
selom, iskićene cvijećem i zelenilo m i pjevajući, p odsjećaju na p rastaro
doba, kada je vjerojatno n arod "a starješinama na čelu slavio mladog
boga Sunce pod imenom LAD O .

Z8) Pored spomenutih narodnih običaja, kao što su »Ladarice<<, »Vesnjanke«

ili »Kolede<< , postoje i tzv. »LJELJE KRALJICE«. Ljelje su djevoiačke
obredne igre s pjevanjem, koj ima mlade djevojke slave »Ljeljo« božicu
ljubavi.

Dokaz tome jest pripjev božanstva ljubavi »LADO<<, "LJELJO«

Npr: »Ovdi kazu momče neženjeno - ljelju,

Il ga vi ženite, il ga nama dajte - ljeljo!
Da ga m i ženimo c;a krali icom L i e l iom l

LJ ELJE KRALJICE

171
SA žETVENIH SVEčANOSTI čEšKE I SLOVAčKE NACIONALNE
MANJINE U HRVATSKOJ
( č E šKA OB:ž: INKOVA SLAVNOS T )

U čast slavenske božice Lade održavaju se u Končaniici i Daruvaru

tradicionalne žetvene svečanosti, na koje stižu brojna društva 1 delega­
cije čehoslovačke be�-ede.

172
LADA
IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOčANSTVA

VILA I LADA

ProlJetnome v jetru vitka krila

Raznim cvijećem posula je vila,
Da, lwdgodijer on krili zama'ne,
Cvjetnim sagom sva zemlja postane

( srcu nam LADA je boginja

Zar usula, da u njem da'ne,
Svijetlim rajem sva zemlja postane
(Petar Preradović : IZABRANE PJESME Z agreb 6961.)

!J ADA. U nekim se starim himnama pJeva o LADI kao božici plodnusti, jer
je personificirala, rađajuće prirodne •ile. Ta bu jn o < t i obilarost, kojom je obda·
rila prirodu, uzrokom je, da su je štovali kao božicu prirode, kad je sve bujalo
i rađalo. Na taj način postade ona prava hožira zemaljslcog rađania i žarke
ljetne dobi.

(Dr. Nikola Sučić : HRVATSKA NARODNA MlTULUGIJA Zagreb

1943.)

U stamn se pjesmama uz Golema koJega su nekada slavili kao boga proljeća

spominje i LADA lijepa božica proljeća. a slavili su ih čitav mjesec od Đurđe·
va do Ivanja - kako kažu stari kršcanski kroničari, a u selima su pjevajući
obilazile Ladarice.
Kasnije pjesme spominju umjesto Golema Jurja ili Đorđa, pa je i on u
narodnoj pjesmi ljubavnik lijepe Lade. Taj je Đurđe, bog proljeća, nalik i na
Jarila, rusko božanstvo proljeća i plodnosti. Sve su to samo varijacije jedno·
ga te istog sunčanog lika boga koji pobjeđuje zimu i osigurava žetvu.
(Maja Kolman-Rukavina, Dr. Oleg Mandić : S V IJ ET J žiVOT P LEGEN-
DAMA Zagreb 1 96 1 . )

JAR/LO u slavenskoj mitologiji bug proljetne plodnosti, vegetacije i ljubavi,

muž božice LADE.

173
 S njegovim kult om povezane su neke agrarne obredne svečanosti kod l stoČ·
mh Slavena koje su se održavale u različito vrijeme. najčešće na dan Ivana
Kupala 24. Vl.
(OPĆA ENC TKLUPEDIJA LEKSIKOGRAI• SKOG ZAVODA Zagreb
1963.)

V coma važno mJesto u slavenskoJ mltologij� zauztma Zemlja. Kada se s pro­

ljeća odijeva. zelenilom i kiti cvijećem, onda je po pradavnim pripovijestima
starih naroda Zemlja zaručnicom boga Sunca. Kao boginja mladosti, krasote,
ljubavi, i plodnosti u ljetno doba Zem lja dobiva ime lwžica /,ADA , u najranije
proljeće kad izbiju prvi cvje tići i ni č<> mlada travica tad je VESNA boginja
proljeća, a kad usjevi sa.?:.riju i dođe vrijeme žetve i berbe onda je Dziewa,
De11ana. a mnogi je zovu i ZIVA .
(Ivan Radetić : PREGLED HRVA TSKI fRADICIONALNE KN.JIZEVNOSTI
- S e n j 1879.)

Ohiča.ii na /vanj-dan na 24. lipnja (kad se slavilo »Ladin-Dan«) u Rusa i u

drugih Slavena potječu od poganslcoga ljetnoga praznika. Na nekoliko dana
pred taj dan Sunce dostigne na nebu najveću visinu (ljetni suncostaj). Stari su
Slaveni tom zgodom slavili SLA Vl SUNCA i njegove naivef.e jakosti, (krije­
sovi. ivanjsko cvijeće).
(Dr Ivan Hoić : SLAVENSKE DRŽAVE RUSIJA Z a g r e b 1898.)

!vanjski krijes . Svetkovine posvećene lj etnom Suncu, kad Je u svojoj

najvećoj snazi.
( Ivana B rlić-Mažuranić: »PRićE IZ DAVNINE« . )

JAR/LO ili JA ROVIT. Majski sunčani lik. Da su naši stari svečano slavili
brak LADE i JA RILA , pokazuju još danas preostali pučki obredi o Đurđevu.
On je bog zelenila i cvijeća u dane, kad je Sunce već nadvladalo. LADU bo­
žicu mladosti i ljubavi. slavi i dandanas svatovska kolo »D i d i L a d o « .
(Vladimir N azor : Iz bilješke str. 148, n EPOSI< Z agr e b 1946.)

LADA je s početka bila boginja Suncu, Ladine pjesme pripadaju najstariji­

ma, o tome je svjedočanstvo u pri pjevu •>D i d i L a d O« u Ladinim pjesma·
ma. Tome odgovara sanskrtski d Iz i d i što znači ljepota, svjetlost. Na pri·
mjer Didi Lado to je » Lijepa svijetla l.ado« Mitolozi dokazuju, da je u ovoj
riječi označt>n pridjevak :
didy to jest stara velika Lada<·
čemu odgovara po prilici rimska MAGNA MATER (Cybelc) boginja svemirno·
ga rasplođcnja.
(Ivan R adetić : PREGLED HRV TRADICIONALNE KNJižEVNOSTI
S e n j 1879.)

174
UDAJA LADE.

Prva među bogi,njama u ci k zore side LADA.

Zemlja kojom Odnt teče, gledala je. kako mlada
Božica na r'jelcu sišla. Sva se polja zelenila,
Udaja će danas biti Didi /,ADE za JA RILA!

LADO! LADO!

Pjevaju ta gn'jezda, zubon to vrelo:

LADO! LADO! Bit će pune cv'jeća llrane
Bašte pune voća. A kad ljeto plane,
Njihat će se žito hlasato i zrelo.

1 Vladimir Nazor : E P O S l . ;

LJETNO SUNCE.

LADA boginja ljnbavi

u gustoj ljetnoj dubravi
gdje tiho žubore
potočići ubavi

i kad su sve staze i puti

i gnijezda i lozi i kuti
krcati plamenih uzdaha
i vrele ljudske puti
i kad se ljubav u gran ama
krošnji i džhunov11 sluti

i kad l j e t n o s u n e e
u svom sjaju pjevo
o žarkim pogledima
slavenskih žen a i djeva
kojima bijelo stegno
mramorom sijeva.

(Boro Pavlović : iz ciklusa SLAV EN'iKA LIPA Zagreh 1960.)

O LADI u pjesmi PANA .

Kolju noževi božji,

Srce crveno mlado.
O, gdje si sunčana LAD O ?
Krv topla puši se. teče.
Gnjev božji peče.

17�
 Vani bijelo golubova jato leti,
Oblact nad gorom raskošno se zlate -
Svijetla kiša snova, kaplje sa nebesi,
Gdje si LADO, gdje si?

(Miroslav Krleža : Iz spJeVa »Zauešeni PAN Z a greb 1917.)

LAD/N DAR.

Raste drvo da/ina

Usred Rujevine.
Kad se djeva zaljubi
S grane list ot/cine
LADA, l'jepa boginiu
Usred Rujevin e.

Pa silazi n a zemlju
Božica ljubavi.
Listom djeva dragana
Svog će da za,travi.
Koban li je darak taj
Božice ljubavi!
(V ladimir Nazo r : MITI T LF.GEl\iDE Z a gr P b l Q48.)

LADIN STUP
čuvar žitnih polja

1 76
 FRANJO LEDić

MITOLOGIJA SLAVENA

JEDANAESTO POGLAVLJE

VO LO S KA
ZAŠTITNICA KUĆNOG OGNJIŠTA
I DOMA

FL

1 77
 O KULTP MJESECA

Uz slavlj enj e Sunca, kod starih naroda bilo je uobičaje­

no i štovanje Mjeseca, kojemu su SlavenJ također pridavali
božansku moć. Stari Babilonci su slavili božanstvo Mjeseca
SIN, Grci ARTEMIDU, a Rimljani poštovahu božicu lova i
Mjeseca DlANU. Kod starih Slavena smatrana j e VOLOSKA
boginjom Mjeseca.

DIAI\A -
rimska boginja Mjeseca

1 78
VOLOSKA
ZAšTITNICA
KUćNOG OGNJišTA
T DOMA

U SLAVENSKOM MITU spominje se božica VOLOSKA

kao bračna družica boga Volosa. Kako je Sunce u kultu
Volosa imalo istaknut značaj kod slavenskih predaka, i jer
su u Volosu nazirali svemoćno sunčano i nebesko biće,
to su mu pridali za ženu boginju Volosku . Prema usporedbi
Sunca, kao muškog roda, i Mjeseca u kojem su pređi gle­
dah žensko biće, smatraLi su da je Voloska kao pratilica
Volosa simbolič�i predstavljala Mjesec, tako je štovahu i
kao božicu Mjeseca.

Slavlienj e Mieseca u Babilonu

1 79
 Božicu Volosku štovalJi su slavenski pređi u najstarije
doba kao zaštitnicu s>točarc;kog i ratarskog svijeta, stoga sn
je i predstavlja]Ji uz rogatu kravu. Zamišljali su je kao hra­
n i!teljicu ljudstva koja daje pored ustalih plodova d obilnu
plodnost svake vrste stoke. Njen �ip ili neka zamjena ( kao
rogovi, čuperak vune, krilo ?Jvadi i dr. ) postavljao se uz
torove ovaca ili na zid �taje kao zaštitni znak.

Qc;,im krave, posvećena joj je bila i ptica lastavica, ko

ja gradi svoje gmijezdo uz podkrovlje kuće. Lastavice su
stoga držali za svete ptice jer su mislili da u lastama žive
rodbinsk i i kućni pređi, čiji dobri duh nastavlja život u
obliku laste. U zajednioi sa svojim božanskim suprugom
Volosom, Voloska j e bila štovana kako kod Istočnih Slave­
na, (u Rusiji su joj daH ime Biozuna) tako i u Pomeramij i
i kod Zapadnih Venda. U nekim kraj evima nazivali su je
i imenom Vlasta 1 Vlajka.

Pored ovih obilježja, drevni pređi su smatraLi b ožicu

Voloc;ku i zaštitnicom kućnog ognjišta i doma. U svo}stvu
čuvarice kućnog ognj1išta ima dosta sličnostli naše Vlaste
sa rtmskom kućnom boucom Vestom 1 starogrčkom Hesti­
jom Međutim ta slučajnost nema nikakve veze s kultom
slavenske Voloske i njen kult potpuno je sa­
moni,�ao kod slavenskih naroda. Dovoljno je uoči11Ji, da u
kultu rimske Veste i grčke Hestije nema ni spomena o la­
stama. Slično mišljenje je bilo i u slučaju c;lavenskih kuć­
nih bogića Domovoja, koji su također čisto slavenski kućni
demoni, a neki su strani kroničari zabilježiH krivo da su
Domovoj i predstavljali rimske Lare i Penate, što je od
naš ih historičara opovrgnuto.

l_T svom kul�u Slaveni smatrahu božicu Volosku z ašti t n'·

com kućnog ognjišta i doma. Kao čuvarici kućnog ognjišta
Voloski je bli:o odabr31l1 u skoro svakom domu po j edan u­
dubljeni kutić, kojd se zvao m i r il.i m i r i š t e. Tamo j e
gorjela žiža, plamičak u slavu kućnoga mira. Gasiti d.,li pu­
hati u taj plamičak, značilo bi - po njihovu nazoru - ga­
stiti kućni mir: a u slučaju, da bi se trebalo utrnuti žižku,
onda se to moralo utrnutJ prstima

1 80
 U tim kućnim mirištima stajali su drveni, voštam ili
od jantara rađeni kip oi � Javljene boŽJice VOLOSKE, pred
kojiima su žene d djevojke izri cal e svoje želje i tražile po­
moć 1il1i savjet u pitanjima nj ihova svakidašnjeg života. 0-
V'ih malih kipova bilo je nekad vrlo mnogo, ali samo ne­
koliko ih je sačuvano do danas, u muzejima u G danskom
i šće6imu. što su kipovi rađeni iz jantara, već po tom se
vidi, da je kult b oginje Voloske b1o raš1iren u krajev ima
uz Baltičko more. Lik božke bio je primitivne izrade. Tij ela
vHka i bujnih g:rudi, a lice Voloske izgledalo je ozbiljno,
ani 1'Pak puno blagosti.

Svetkovine u čast bo7Jce Voloske o državane su ljeti od,

s:redine kolovoza do sTedine ruj,na, a poznate su pod ime­

nom »VLASTIN-DEN«. C slavu drevnih slavenskih božan­
stava Volosa i Voloske, na svetkovne dane prkeđivane c;u
velike veselice i 1i1gri,šta na kojima j e sudjelovalo mnoštvo
na:roda. Sakupljeni narod, po svim p ribalt ičk im područj i­
ma doliono je proslavio svoje miljenike Volosa i V olosku ,

!izrazito zemljoradnička ,j p astirska b ožanstva; tu se častila,

i gralo i pjevato sve do kasno u noć

181
 Uzduž cijele Pomet anijc, počevši od grada Volina gdje
se nalazio hram boga Volosa, pa do grada Gdanskoga gdje
je na Wiezici postojalo najstarije slavensko motril ište Sun­
ca, podignuto u čast Volosa i Voloske, orile se pjesme,
među kojima i drevna himna jutamjem Suncu:

Tl'i milje podno opkopa

Tvrdoga grada Gdanskog.a,

Gđeno Vo1osa svetište

Na Vbuve kamen�te
SletiJa VOLOSKA božica ,

Volosa boga doziva :

VOLOSE ! Sunce dolazi,

Ruho ti zlatno donosi!
Tebe će plaŠ<tom orviti,
Zemlj1icu crnu grij1ati'
Ru�ice, travu ljubiti,
Oblakom nebo zaviti .

182
VO LO S KA
IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOčANSTVA

VOLOSKA je bila zaštitnica kućnog ognjišta i doma, zval!

su je i Vlastom, a na sjeveru još i B iozunom. S tovahu je kao
tenu boga Volosa. Ovu su božicu s matrali u najs tarije
doba kao izrazitu zaštitnicu ratarskoga svijeta, zato su je pred­
s tavljali uz rogatu kravu kao hraniteljicu ljudstva. Osim kra­
ve posvećena joj je bila i ptica lastavica, koja gradi gnijezdo
uz podkrovlje k uće.

Volos ki je bio odabran u svakom domu po jedan udubem

kutić, koji se zvaše mir ili mirište. Tamo bi gorjela žiža, pla­
mičak, u slavu kućnog mira. U tom miru ili mirištu s tajahu
njeni kipci, koje su izrađivali od drveta, voska ili jantara (bur­
ština).

(Dr. Nikola Sučić: HRVATSKA NARDODNA MITOLOGIJA Za·

greb 1943.)

VOLOS budi VOLOSKU.

Sa pašnjaka rajevinskih, kroz lukove novih duga.

VOLOS prvi silazio, da VOLOSKI boži baca
Na grud rane visibabe, da je iz sna prene duga
Svirkom svojom, vekom s tada, zvekom srebrn-praporaca.

(Vladimir Nazor: MITI l LE&ENDE tz pjesme BOG - PAS­

TIR - Zagreb 1948.)

VOLOSKA. Mzrzsni kipi

VOLOSKE
od voska i jantara
sabrani
za >>VLAST/N DAN«
sitni darak od dara
vjernih
i dobrih domara
a božica s k ladna t vttka
gleda krotka i blaga
blagoslov žitka.

(Boro Pavlović: iz ciklusa »Sl-AVENSKA LIPA« - Zagreb 1960 )

183
 Kod stanh naroda mnogi su hramovi okrenuti prema
t:lazu Sunca. Tako su se razvila sunčana motrilišta u Babilo­
nu, Egiptu , u Stonehenge u Engleskoj itd Jedno motrilistt:
Sunca poznato je i kod starih Slavena-Venda, koje su oni u
ča�t boga Volosa podigli južno od Gdanskoga, još prije pokr·
štenJa Slavena u 10. stoljeću.
( Dr. Nikola Sučić: HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA -
- Zagreb 1 943 . )

Proučavanje neba i Sunca izgleda . d a s e održalo kod bal­

tičk•ih Slavena i u kasnija vremena. U tarim gradskim kro­
nikama zabilježeno je, kako je u Gdanskom bilo uglednih
ljudi koj i su se bavili zvjezdoznanstvom. Spominje se i je·
dan bogataš, vlasnik pivovare Hewelka, koj i je pomoću svog
bogatstva podigao zvjezdarnicu koja se sterala preko kućnih
krovova, d da je bila snabdjevena »najljepše ukral;enim in
strumentima svog vremena« .

Hewelkeov otvoreni teleskop u Gdanskom 1 650.

( Rudolf Thiel: I Z TMINE U SVJETLOST . Zagreb - 1959.)

1 84
 FRAN JO LEDi ć

MITOLOGIJA SLA VENA

DVANAESTO POGLAVLJE

P E RU N I KA
BOŽICA BRANITELJICA
PRAVEDNOSTI L BRAKU

185
 CVIJET PERUNIKA
Po proslavljenoj božici Peruniki, prozvan je divni ljubičasti
cvijet imenom perunika, koji je u narodu poznat i pod imenom
»sablja« ili »sabljarka« zbog sabljolikog njenog lišća. Kao što je
božica Perunika opjevana u mnogim pjesmama, to se i njen
cvijet spominje u narodnim napjevima. često perunika izraste
uz otvorenu biljku buniku, pa se i to u pjesmama odrazuje. Evo
primjera:

PERUNIKA. Uzorita Perunika

časna puna m ilja
v idje gdje u ponoru
ljutih otvorenih bunika
čista ljubav što blista
kao biser ljubičastog
njenog cvjetnog lista
vita i divna kita
iz koje se v ije
perunika uzorita
kao plava kruna
gromov11ika Peruna

( Boro Pavlović : Iz ciklusa »SLA­

VENSKA LIPA« - Zagreb 1960. )

Cvijet perunika došao je do umjet­

ničkog izraza u likovnom stvarala­
štvu

Lik žene »Perunika« od Jakoba Sa­

vinšek

1 86
 PERUNIK A
BOŽICA BRAN ITELJICA P R AVEDNOSTI
U BRA K L

PREMA NARODNOJ PREDAJI proirzlazi, da j e bog gro­

mavnik Perrm sebi za ženu odabrao jednu mladu divku, s
kojom se hio susreo pri svome pohodu u carstvo divova
Kako je poznato, u mitologij i Slavena p ored raznih b ožan­
stava spominj e se i veoma moćni divovski rod, od kojih je
bilo više zločudn:ih nego dobrih.
Među divorvima najveći je ugled užirvao div SVITOGOR
koji je i!Z zamišljenih Svitogorskih dvorava u svemku rav­
nao sviieto mi d avao sv1i j etu svjetlost i toplinu . Svitogo­
rava kćer.ka, divka Strijelka, sVIijetlo i umiljato biće živjela
je u svitogorskim dvorima, ali nikako nije trpjela silnike
div ove, a osobito je mrZila okrutnog diva Leđana , kojd je
za njom žudio.
Jednom, kada je mladi čili bog groma i munje Perun
došao u sus:ret sa Strij elkom, ugledavši u . divnoj mladoj
divki svu milinu i dobrotu, i sprosio ju je od njenog oca diva
SviJtogora i vj eri o se s njom. Strijelka mu postade ženom, i
ta.ko se iz divke preobrazila u bož.icu Peruniku, kojim ime­
nom ju nazvao Perun .

187
 Pe1run j e odveo svoju mladenku, dotadašnju divku Stri­
jeli�U, a sada bož-icu Perun�ku, u svoje dvore koji su stajali
u nedostižnim nebes,kJim visdm ama na osamljenoj vrletnoj

litici,preko kojih su se natkrili olujni oblaci puni munj a

i gromova. Iznad PerunO'Vih dvorova preko cijeloga nebe­
skog svoda nadVIla se prekrasna duga satkana 'iz čarobnih
boja kao da j e kaZ!lvala da su tu prijestolni dvori gromo­
t resnog Peruna i njegove mladenke

PERUNOVI DVORI

Od tada u vi·sokim Perunovim dvorima bogu Perunu uz

bok stajaše božica Perunri.ka. Ona mu je bila najpouzdani­
j om pomo6nioom d uzoi'itom savjetnicom. Dijel ila je sve
b rige gromotre�mog vladara, a naročito j e pažlJiva bila prre­
ma zemalj skom svijetu.
Zato j e kao božica neba u narodu zvana Uzorita (booa
dea) dobra boginja. Kao uzoriltom su je smatrali j er je mi­
rila zavađene bračne parQIVe, branila čast i pravednost u
braku, kažnjavala ljudske poroke, a p�ivodila svijet ka sa-
2'lnanju dobrote d međusobne snošljivosti
Kod slavenskih pređa nadaleko c;e raširilo štovanje bo­
žice Perunike, kojlll su naZJivaH j oš i .imenima Perunhka, Pe­
runova, Perunka, Perkunova, Perena; kod Poljaka Pioruna d
Piomnka, kod Ceha Pana, Paromka itd

1 88
 Bog Perun nije bio bog rata, Perun je jedino zaštitnik
zemaljskih gramca 1 istUipa kao osvetnik protiv vjerolomaca.
Tad bi se pod nj egovom zaštitom polazilo u boj . Perun bi uz
pomoc božice Perun�ke, razaslao svoje boginje i vile bojov­
nice da budu vodilice J Unacima, a uporedo bi sipali na nep­
rijatelje svoJe uboJ i,te strijele.

U ve:zJi oblikovanja božice Perunike, nema sačuvanih

kipova, pa se nezna da Iii ih j e i bilo Međutim, p ostoji od
nepoznanog smka·ra predstavl jen lik Peruntke, kako kroz
oblake juri u koLima s dva koJesa.

D osljedno bogu Perunu, koji se vom dvoprežnim ognje­

n�m kolima, predstavljena je .i Perunika u kasu dvoprežnih
kola, iz čijih kolesa stpa ognjena vatra

1 89
P E R U N I KA
IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOćANSTVA

PERUNU uz hok stajaše u vi�okim Perunovim dvorima P E­

R UNI KA Zvali su je i ime11ima Perunova, Perunka, Perku­

nova, Perena, a nosila je i !Ine Gorka po tom što je bila žena

»Gornjeg boga« Peruna, po njegovu prvobitnom značenju kao

gornji tj. najviši bog. Kod sjeverno-zapadnih Venda poznata je

kao »Gornja božica«. Kao božica neba dijelila je s Perunom sve

b rige nebeskog vladara. zato je u narodu nazvahu kao UZORI­

TA BOGINJA tj. 11a latinski: » bona dea«.

(Dr. Nikola Sučić: HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA - Za­

greb 1943.)

PERUNIKA. Po nazivu slavenskog boga gromovnika Peruna,

kojega je lik opisao stari ruski ljetopisac N es tor, nastali su pro­

mijenjeni oblici tog imena kao na primjer Piorun kod Poljaka,

Perkun i Perkunas kod Litvanaca i sl. Po Perunu p rozvana je

i uk rasrta biljka perunika, a isto talw nastalo Je i ime božice

PERUN/KE ili Perunke.

( Konversations LEXIKON BROCKHAUS - Lerpzrg 1886.;

Božicu PERUN/KU su štovali Icao ženu hoga gromovnika Pe­

runa, i njeno se ime zadržalo u biljci perw1ika.

( tivko Jakić: POVIJEST ZA GRAĐANSKE SKOLE - Zagreb

1938. )

PERUNIKA ukrasna biljka velikog najčešće modrog cvijeća

i sabljastog lišća. Ime nastaln pn boginji Peruniki, ženi gromov·

nika Peruna.

(Marijan Filipović. ABC LEKSIKON OSNOVNOG ZNANJA

Zagreb 1961 . )

1 90
 ISKRA PERUNOVA

PERUNIKA krajem mora rasla,

Tud prolaze Pavlovi svatovi.

Svz svatovi peruniku beru,
Al ne bere Pavle f!.Ospodine.

Pade iskra na sedlo kumovo,

I pod sedlom dobar konjić crče,

I pod konjem trava se osuši

l pod travom zemlja se raspade.

Očito se vidi, da je munja udarila u oružje ilt metalni uk­

ras sedla. Ovdje je perunika u tijesnoj vezi s ognjem nebesnim
(gromom) s iskrom Perunovom.

(Natko Nodilo: O SLAVENIMA l STAROSLAVENSKOJ VIE­

Rl - Zagreb 1929.)

191
 U starim dubrovačkim arhivima spomzn1u se imena po Pe­
runu kod uglednih dubrovačkih patricija, što može da se tuma­
či kako je i kod Dubrovčana bio poznat kult Peruna. Tako se

mati dubrovačkog vlasteli11a zvala Perchuna Sclava, a žena Ze­

nobia župana zvala se Perchina.

PERUNIKA. njen cvijet. Trgla se i poče ritom cvijeće brati.

Kuda ide cvatu perunike vite,
l na trsci niču guste bijele kite,
Izmeđ .�a-�c. rastu žuti sunovrati.
Kad se dign u : šib je procvao pred
njome
Pu t je vodi prema humu dalekome
S kojega se diže put nebesa plavzh
Dom žrtveni piev, što PERUNA
slavi.

( Vladimir Nazor: IZABRANE PJESMh Zagreb 1961.)

1 92
 FRANJO LEDić

MITOLOGIJA SLAVENA

TRINAE"TO POGLAVLJ E

G E R OVIT
RATNIČKI BOG PLEMENA LJUTI ĆA
I BODRIĆA

1 93
 o KULTU RATNIH BOžANSTAVA

štovanje ratnih bogova bilo j e uspostavlj eno kod svih

antičkih naroda, a naročito se kod starih Grka razvio kult
boga ARESA, kod Rimljana kult MARSA, kod Nordijaca kult
ODINA itd.

Grčki bog rata Ares

Danski simbol ratne pCib jede

Nordijski ratni bog Odin

194
 G E R O \' I T
RATNIČKI BOG PLEMENA LJUTIĆA I BODRIĆA

DREVNI PREĐI SLAVENA - za svoga postojanja često

puta su morali P'- Segnuti za oružjem u obranu protiv nepri­
jatelj a kcj i su ·:m htjeli nametnuti svoj u vlast. U mnogim
ratnim okršajima Slaveni su junački obran�li svoj e zemlje.
Mnomi i mnog1i j unaoi slavonskih naroda proslavljen� su
i u narodnoj p o eziJi sačuvan je vječni spomen na n j ah na
, ,

njihova junačka djela. Po m�•tologij i Sla·vena i putem pre­

daje doznajemo za mnoge događaje iz na j davruije prošlosti
slavensklih naroda i plemena . Tako nas mitologija, uz mnoga
druga zbivanja up ozn aj e i sa drevnim m i t s kim kultnm <;J a­
venskih ratn:h božanstava.
Kod svih s t arih naroda Perzijaca, Asuraca, BabHona, E­
g ipta, Grka, RJimljana, tc Nordijaca ·i Germana postojao je
kult ratnih bogova. Dakle slično ovima, unišla su i u sastav
mitologi j e Slavena dva ratna boga. poznati pod imenom
Gerovit i Svantmrid.

GER OVIT

Slavenska plemena zapadnih Vonda uspostavila su kult

ratnog boga Gerovrita i podiglli mu hramove u S trelicu i Ra-

1 95
tari , drevnim vendSJkim gradovima. I spočet ka je bog Gert.l·­
vit, koj ega su zvali i imenom Jarovit ili Jarila utjelovljavao
proljetnu mladost , snagu i sHu k o j om život bukti i zato su
ga slavm u p roljeće, jer se u davnim vremenima u mjesecu
ožujku slavila Nova godina .
U ono v!'lijeme kod starih Slavena Nova godina ie bila
glavna svečanost boga Jarila, simbola mladog sunca . Otuda
je :i p otekao naziv »mlado ljeto« , ko'i je i danas vezan za
>> N e vu godinu« . Tek kasni j e ie bog Gerovit - JaroVIit pro
glašen od zapadnih Venda za njihovog >>ratnog boga«
O drugom ratnom bogu Slavena Svamevidu, ko ; e ga su
slavila plemena Ru janaca i čiji je glasovi ti hram s ta j ao u
A rk nnu na otoku Rujani , opis se nalazi na drugom mjestu
ove knjige .
O ratnm bogu Gerovitu pisali su 1>trani lj etopisci, da
o

je bio mnogo štovan kod zapadnih slavenskih plemena Ven­

da i Ljutića i da je imao u Ratari ( u S trelicama ) i u Havol­
brijegu svoje hramove. Treba nap omenuti, da je hram u Ra­
tari bio samo zajedničk!i, jer je 1aj hram bio svetište boga
Svarožića u kojemu se pored ovog1a nala2'li1o i drugih slaver.­
sk:ih božanstava poredana u sveti štu. U tom hramu se ču­
vao i jedan divno 1izrađooi štit , kojega se uzimalo iz hrama
i nosilo ispred ratnika na bojište , radi pobjede ven dskih
b oj orvnika nad neprij atelj em.
O sim toga u tom hramu nalazio se i j edan bijeli konj
na kojemu je Gerovit kao ratni bog jurišao nebeskim VliSi·­
nama i stre•licama gađao nep rij atel j a. U češkoj i Polab j u
ima spomenika o Gero'VIitu - Jarovitu, gdje j e takođe•r bio
štovan, o tome svjedoče imena drevne tvrđe Gerovo, Jaro­
slav i sl., a također i u imenima Jaromir, Jaroslav it d
S pomenu ti Jarov1t - Jarila predstavlJaO je, kao i Gero­
vit u ranij e doba rusko božanstvo proljeća i p lodnosti , :1.
tek kas.IJiJ je dato mu je ratnička obilježje. - To je, eto, dru­
ga varijanta j ednog te i stog lika s lavenskog boga, ko·jli po­
red svog atributa kao zaštitnik žetve i p lodnosti , dobiva
i druge simbolične dužnosti, kao npr. što >>Zeleni Juraj « s
mačem u ruci ubi ia zmaja, jašući na zelenku

1 96
 Jarila su zamišljali da u bijeloj odjeći jaše na bijelcu
okrunjen cvrijećem <>a snopićem ražena klasja u ruci. U Ru­
siJi se scvečanost u čast Jarila održavala potk·raj t ravnja,
kad su dj evoj ke odjevene u bijelo kao i Janil o igrale kolo
,

po zas,i janim nj ivama. Pjevale su pjesmu:

Jarila, sunce mlađano, Pošlj i nam sokola sivoga
laganih krila bi>sernih, Da tjera vrana gavrana,
Koj i nam njivu ozob a, koji nam srce okljuva.
•

Druga se svečanost u čast Jarila održavala u ljetno vrt­

jeme. U popodnevne sate sastaj ali bi se muškarci, žene i
djevojke na malu gpzbu, a zatim bi plesali. Pred mrak bi
donijeli na mjesto svečanosti lutku od ražene slame, koja
predstavlja mrtva Janila. Uz tužaljke žena, otpratili su lut­
ku u polje, gdje su je zrukopali, a onda su nastaviH. sa ve­
seljem

J AROVIT I LADA.
Ustani mlađan bože. stigle već prve su laste,
Svuda u docu, na humu, meka već travica raste.
JAROVIT na krilu LADE, vječne ruže premaljetne,
Sanja JARO morske drage i poljane neke cvjetne
LADA po ):uzima je ubrala, ovdje travku, undj e cv'jeće,
Da j11.11n aka razveseli n ovo zemsko pramaljeće
( Vladimir Nazor: »MITI I L�GENDE« - Zagreb 1946 ) .

U razdoblju kad su s e slaven.ska plemena borila za svoj

opstanak i nepreki dno s>tajal1i pod oružjem i na bojnim po­
ljima, Gerovi,t je popnimio Hk pravog ratnog božanstva. Pri­
likom obrane svoj i h nekadašnJih područja zapadni Vendi
su se najviše obraćali za pomoć baš ovom božanstvu.

197
 U l l . i 12 sto l j e 6u u vrijeme neprestanih borbi z� ži­
vot i smrt sa susj ednim germanskim i nordij skim ratni­
cima ime ratnog boga Gerovita - Jarovita najčešće se za­
zivala. U tim teškim borbama, stajao ie bog Gerovit kao ju­
I1išni bog rata na vrhuncu svoje slave. U plamenom janilu
sunčanog zapada - gledali su vendski ratnici kao u tran­
su - okloplJenog Gerovita kako juri na ognj enim kolima,
s vHlajuĆim mačem i ubojitim kopljem u ruci.

Prema starom VJerovanJu Venda bHi su to lo�'l znac1. I

zaista ovi su ratovi ostavili krvave tragove olićene najvećim
nevoljama 1 stradanjima, koje su pretrpjelti Vendi .
Uzalud su žreci 1 svećenid. vapi�i GerovHu za spa�.
uzalud su palili žrtve u hramovima u Strelicu i Ratari, vemL
<;ki ratnici nisu mogili odoljeti premoćnoj sili germanskih
zavojevača.
U to vrijeme Je nestalo vendskog boga rata Geruv1ta.
(a nešto kasnije i Svantevida ) , ostale su samo uspomene po­
red oskudnih vijesti starih k roiJJičara. I u našoj 'narodno j
preda j i tima uspomena n a drevno božanstvo Gerovita; to ;e
mjesto Gerovo u Gorskom kotaru, a postoji i pjesma 0
bogu Gerovitu i bož:ici Lad:, koj a j e po mi.t skoj pred ai i bi1a
lena Gerovita:

»Oružje, L·a da, mi pruži : mač, kacigu, koplje t strijele

Koniić mi rie, mač zveči, luk zvecka, štit blistavi.
L'jepa Lada mladom bogu mal; već paše oko struka, gori,
O rame mu tulac meće, šljem na glavu; ali štita
Dignuti sa trave rosne ne može j oj ženskta ruka.
A bog veli: »Lada, struče bosioka, jelo vita !
Pa štit dignu Koplje uze. l na konja hitro skoči.
Jurnu . Začas nes tade ga za vrsima sivih gora«.

1 98
G E R OVIT
IZVORNA IZVJEšćA - DOKUMENTACIJE - SVJEDOćANSTVA

GEROVIT-JAROVJT. Naši drevni predji imali su i svoje rat­

ničke bogove. Ime boga Gerovita spominjalo se s toljećima u
nekadašnjim zemljama zapadnih Veneda, gdje se taj bog, poz­
nat i pod ime1wm »JARILO« tt obrani svojih zemalja najviše
slavio. N jegova ratnička obilježja - luk i strelica u jurišnom
stavu -- preds tavljala su spremnost za obranu, jer njihovi
žreci i svećenici misljahu: »ako želiš narode, mir - onda budi
unapred spreman da se braniš.«
To je geslo, bilo ubilježeno u njegovu hramu u S trelicu t
u Ratari. GEROV IT je prvo/Ji tn i bog razbuktanog proljeća -
inače kasniji najoštriji i ljuti bog mača i ratne /Juke i buke.

(Dr. Nikola Sučić: ·> HRVATSKA NARODNA 'v!ITOLOG!JA« -

Zagreb 1943. )

Slavenski bog rata GEROVIT - JAROVIT, kao i rimski

Mars utjelovljavao je u početku proljetnu mladost, snagu i si­
lu. Slič11og je značaja bio i JAR/LO. Mitska predaja tumači da
je Ja rila bio štovan od vendskih plemena kao pastirski bog,
te kao množitelj i za.Wtnik jagnjadi, pored toga su ga slavili
kao boga proljetne radosti i mlade liubavi.

(Dragutin Nemer: Mitska pnpovijest o Knezu ZORANU,

Zar<reb 1929.)

Drugi ratni bog JAROVIT (označavajući ga možda kao

strogog gospodara) bio je poštzvan u Wollgastu i Havelbergu;
11 mčuvao se u njegovom hramu jedan štit, kojeg se vadilo
iz hrama za rat, da bi se pobijedilo. Njegove svečanos ti obav­
ljane su sa pompom.

(MYTHOLOG TE SLAVES Librairie LAROUSSb - Paris 1963.)

JAR/LO. U narodnoj pjesmi spomm1e se Jurja kao ljub­

lJenog lijepe božice LADE. Taj Jurje nalik je i na Jarila, ru­
slco božanstvo proljeća. Sve su to samo varijacije jednoga te
istog sunčanog lika boga, koji osigurava plodnost, Jarila su
zamišljali da u bijeloj odjeći jaše na bijelcu, okrunien cvije­
ćem i raženim klasjem u ruci.

(M. Kalman-Rukavina; Dr. Oleg Mandić: SVIJET I t.IVOT U

LEGENDAMA - Zagreb 1961.)

1 99
 JARILO ili JAROV IT. Majski sunčani lile. Da su naši starr
svečano slavili brak Lade i Jarila, pokazuju još danas preosta·
li p u čki obredi o Đurđevu. On je bog zelenila i cvijeća u da­
ne, lead je sunce već nadvladalo LADU, božicu mladosti i lju·
bavi, pjeva i dandanas svatovska kolo » Lidi LADO!

t Natko Nodilo. STARA VJERA SRBI-l I HRVATA - Zazreh

1929.)

JARILO - GEROVIT B og ranog proljeća

bog rujnoga neba
bog rumenog zapada
bog bojnog napada
zvahu ga bog mladog rata
bogom orloVIih sokolovih j alta
bogom proljetne oluje
što u plameni oblaci
juriša u napad vitlajući kopljima
i kišom sul ica i striJela.
(Boro Pavlovk: [z s pJeva »SLAVENSKA LIPA« - Zagreb
1960. )

200
 FRANJO LEDi ć

MITOLOGIJA SLAVENA

čETRNAESTO POGLAVLJE

S U Đ E NICE
BOŽICE KOJE RJEŠAVAJU
S UDBINU ČOVJEKA

FL

201
 O VJEROVANJU DREVNII-I PREĐA ll SUDBINU
I SUĐENICE

Dok su jedni strahovali za svo·

ju sudbinu i bili u vječitoJ zab­

rinutosti oko postizanja »vBih«

ciljeva, dotle su drugi sanjarili

o vanrednim dostignuĆima u

njihovu životu i o sretnoj budu·

ćnosti.

Zamisao o ljudskoj sudbini pratila je svi i et od pamti­

vijeka. Sv.i su ljudi tražili sreću, i mislili - tko se rodi u

»sretnoj zvi jezdi«, da će mu ljudska sreća biti sklona i da će

mu »kao IZ roga« teci sve dobro, pa i veliko bogatstvo.

202
 SUĐENICE
BOŽICE KOJE RJEŠAVAJU SUDBINU ČOVJEKA

Podno st ab la ukraj vode

Stan stanuju suđenice
SVARUNOVE s·lužbenice.
Jedna znade, što je brilo,
Druga samo, što će biti,
A treća ma što sad jeste!

SUDBONOSNI TOK .lbi vanja na tom � V'jjeiu,

stari su namdi pi1ip isivali osobitdm bićima, koje su zami­
�ljali u suđenicama. Držail.i su, da su sve sudhinske niti u
njti h ovim rukama. Onako kako O•ne zbore, tako i biva. Suđe­
nice pjevaju o pr:ošlom, sadanjem i budu ć em vremenu. »Šta
je i kako je kome us ud usudio takova je i ljudska sreća«
, -

kaže narodna poslovica.

Južn1 Slaveni �u zamišlJali da neka božanstva vladaJ U
čovjekom i da su to tri suđenice ili rođenice. Držali su da
dvije od njih unose djetetu u kolijevku dobru sreću, a za
treću, kafu, da je namrštena i namrgođena, i podmukla.

Prema bugarskom narodmom vj e rovanju svaki ČOIVJek

ima tri dohre i t•ri rđaJVe oflisnice ( suđeruice), kod Hrvata
su bile tri rođenice koje »Sreću odvijaju«, Slovencima su
tDi sojenice koje sudbu kroje, dočim su kod Srba dr ž ali,
da tri »duh a s.reće<< pletu nit1i sudbine.
Kod čeha se OIVi duhovi zovu »sudički<<, tj što je dosu.
đeno čovjeku, da će t ak o ·i biti, a kod Rusa su tri »dolje<·
u koJ ima je inkavn11ran duh zaštitnika, al1i koji se kat-kada
poka:z·ivao neha.tan, i znao <;e <;uprot<;ta.vljaH nečemu što se
željelo.
 Narodno vjel'ovanje u Suđenice �Li Rođenice stoji u us­
koj vezi s narodnim obričajima i pričama koje p otječu još
iz pradomovine. Obično se u priči spominju tri Rođenice
ili Suđen�ce, t·I"i sestre lijepe djevojke u brijelo odjeverr1e
Stari slavenskil spomenici zovu ih Rođenice, Rožanice (od
riječi .rod-it!i) ili. pak Suđenice. česi ih zovu Sudički, Srbi
Sreća, Primorca Scićica, Rusi Dolja, Bugari Orisnica (koja
rješava). Hrvati�kajkavc i i Slovenci imaju svoje Rojenice ili
Sojenice, Slavonci opet svoje U sude i. Sudije, a u isto6noj
Srbiji Suđaje.

laJko stari Slavem msu znali za sudbinu koJa upravlja

životom ljudi., OIIli zrnaju za bića koja su nazočna kod rođe­
nja i pritom određuju sudbu čovjeka Po vjerovanju starih
Slavena, Itri suđeruce, kroz tri noći redom dolaze k novo­
rođenom djetetu, da mu odrede sudbinu. Narod ih je zami­
šlj:m kao t'ri. prijazne žene u bi,jeloj odjeći, koje stanu krraj
glave djeteta i dogovaraju se; ali kako one mogJU nauditi nO­
vorođenče,t u i porodi..lj,i ukućani sru na sto za njih postavlja­
li kruh, maslo, sir, med d. vino da ih umilostive. Taj obi­
čaj je uzeo velliki zamah, pa je u Rusiji u 12 stoljeću bilo
zabranjeno postavlja:ti hranu za njih.

204
 livo je bilo vjerovanJe u Su đeni ce u Evropi cijeloj. Su­
đenice i Rođenice su ženska boža nska bića, koja su ve­
oma nalik na grčke »Moire«, latinske »Parcae« i nordijske
>>Nomdr« Kao što su Slaveni imal i tri Suđenice, Rusi tri
Rožanice illi Dol;e, Grci su imali tri Moire (Kloto, La.kes:s,
Atropos), Rimlian·i »Tri::t fata« a nord1čki narodi tri Norne.
Potvrc'teno je da su u Rmiii štovali božanstva vezana za
rođenje i usud čoviel<a, pod imenom »ROD« i »R02ANICA<<
Neki spomenicr spominju i posebne svetkovine, koje su
pratile rođenje i na kojima se prizivaju Rod i Rožarn . ce u
korist no vorc đenčeta nudeći im hrane. Govorilo se o l'>tOŠ·
nim Slavenima kako su počeh da prinose i žrtve božanstvL
ma starih predak a Rod-u i Rožanici.

- - -

Najmilije mjesto u s u d a bila su polumračna, zadim­

ljena kućna ognjišta. Ovdje, pri plamtećoj vatri spustile bi
se kroz dimnjak tri ženske pojave i nadvile nad nekim od
mlađih članova obitelji, kojima su gatale budućnost i prori·
cale dobru ili zlu sudbinu. Davni pređi zamišljali su, da sud­
binu ljudima dijele suđenice i sudičke.

Fl

205
 --

SUĐENICE
IZVORNA IZVJE!;;ćA- DOKUMENTACIJE- SVJEDOčANSTVA

Jedno biće zsto zaJedničko u Evropi cijeloj, uno vd dunu­

va ljudske sudbine, najbolje je potvrđeno kod Rusa, i kod Hr·
vata i Slovenaca. To su za Rusiju: ROD i ROtANICA, za Hrvu·
te Rođenica. To su božanstva vezana za rođenje čovjeka. -
Kako su Slaveni pozdravljali idole (bogove) u 11. i 12. stoljeću,
govorilo se o I stočnim Slavenima; oni su .štaviše počel t aa pn·
nose žrtve Rodu i Rožanici, koje su držali "a božanstva starih
predaka.

(Libraine LAROUSSE: MYTHOLOGIE SLAVES­

Paris 19!S1. J

SUĐENICE po narodnom VJerovm1JU demonske žene o�uđene

da tumaraju po svijetu i da sude ženama.
(Marijan Filzpović: ABC LEKSIKON OSNOVNOG ZNANJA -
Zagreb 1961.)

Vjera u sudbinu i SUĐENICE. Da je sudbina neizbježivo

opredijeljenje svega onoga što se u ovom svemiru događa, a
napose da je odmjerena ili sreća ili nesreća, koju je bog čo­
vjeku vpredijelio, samo je poganski nazor, koji polazi s nez­
nanja božjeg i čovječjega bića. Ideja (zami�ao) o sudbini
je zasađena u narodu i stoga tolike bajke o suđenicah.

(Ivan Radetić: PREGLED HRVATSKE TRADICIONALNE

KNJitEVNOSTI - Senj 1879.)

TRI SUĐENICE. Tri su vile Suđenice

tri sudbiriske gatalice
u ruci im sudbe koprene
11ad novorođenčem raspletene
Put sudbine gataju 1:ile
sve godine što sl! bile
sve trenutke što sad jesu
zt: budućnost sve iznesu
Vidovite Szu1enice
sve čitaju iz zjenice
kako komu spletu niti
onako ie mu i biti.

(Boro Pavlović: Iz ciklusa SLAV E NSKA LIPA­

Zagreb 1960.)

206
SUĐENICE ILl ROĐENICE

I ako stari Slaveni nisu znali za sudbinu, koja upravlja živo­

tom ljudi oni znaju za lica, koja su nazof.na kod rođenja i pri­
tom određuju sudbu čovjeka. Stari slave11ski spomenici zovu ih
ROĐENICE, ROžANICE (od riječi roditi) ili SUĐENICE, a spo­
minju i osobite svetkovine, na kojima se prizivaju ROD, i RD­
tANICE u korist novorođenčeta nudeći im hrane, osobito hlje­
ba, sira i meda.

(Dr. David Bogdanović: IZABRANE .VARODNE PRIPOVIJETKE

HRVATSKE I SRPSKE - Zagreb 1925.)

Narodno vjerovanje stoji u uskoj vezi s narodnim običajt­

ma. Ono se ogleda u narodnim pripovijetkama i vezano je s
narodnom poezijom. Vjerovanje u vile, vještice, vukodlake j1
još iz pradomovine. P ored vila vjeruje narod i u >uđenice ilt
rođenice, koje djetetu već kod rodenja kroje stulbinu i sreću
- Po narodnom vjerovanju ne treba suditi niski stupanj pro­
svjete naroda, jer to je napokon stvarala ljudska mašta, to je
mitologija, a svoju mitologiju imali su i narodi na najvišem
stupnju kulture.

(Vid Balenović: NARODOZNANSTVO - Zagreb 1941.)

Pored ostalih običaja, u vezi vjerovanja u tri vile suđenice

ili rođenic� koje nad kalijev/com određUJU udes novorođenčadi,
-· za stare Slavene, zna se da su djeci rezali kosu kao žrtvu ro·
đenicama.

(Joža Horvac: KULTURA HRVATA KROZ 1000 GODINA - Za·

greb 1940.)

Do vile idu na prvo mJeSto u muologiji Slavena »Suđenzce

ili Rođenice« ·- Najobičnije uzimlje priča tri rođenice ili suđeni­
ce, tri sestre lijepe dJevojke u bijelo odjevene. Cim se dijete
rodi dođu k njemu i sude.

(Tadt Smičiklas: POVIJEST HRVATSKA - Zagreb 1882).

Stari su Slavenz V}erovalz z u različne aufzove t vile kao t

drugi pogani, samo što im nadijevaju slavenska imena. Slaveni
su takoder vjerovali u tri vile SUĐENICE ili ROĐENICE, koje
nad kolijevkom određuju udes novorođenčadi.

(Dr. Ante Mesner-Sporšić: !JUDI l PRIRODA - Zagreb 1926.)

207
 Za sudbinu .Tužni Slaveni nisu znali, ali su ipak vjerovali, da
neka božanstva vladaju čovjekom; to su bile suđenice ili rođe­
nice. Duša je čovjekova bila po njihovu vjerovanju besmrtna,
a zvali su je nav; ona po tjelesnoj smrti pokojnikovoj nastav­
lja u raju onakav život, u kakovu se nalazio čovjek, kad je pro­
mijenio sviietom.

(Ferdo Sišić: PREGLED POVIJESTI HRVATSKOGA NARODA

- Zagreb 1920.)

Tri su vile ROĐENICE ili SUĐENICE, koje prilaze nm•oro­

đenom djetetu u kolijevci i dijele udes (�udbinu).

(Dragutin Si/er: POVIJEST HRVATA: SRBA i SLOVENACA -

Zagreb 1926.)

živo je bilo vjerovanje u suđemce. Stari slavenski sponu­

nici zovu ih Rožanice, Rođenice (od riječi rod-iti) ili pak Suđe­
nice. Hrvati-kajkavci i Sloveni imaju svoje Rođenice i Sojenice.
- Suđenice, Rođenice ili Rojenice su ženska božanska bića, ko­
ia su veoma nalik rta grčke "lvfoirai<<, latinske »Parcao<< nor­
dijske »Nornir<< .

(Dr. Nikola Sučić: HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA - Za­

greb 1943.)

SUĐENICE, (rođenice, narečnice), po starom slavenskom

vjerovanju tri vile, koje tri noći za redom dolaze k novorođe­
nom djetetu, da mu odrede sudbinu, a osobito dan smrti. Na­
rod ih zamišljao kao tri prijazne starice u bijelo obučene, koje
stanu kraj glave djetetu i dogovaraju se; ali kako one mogu nahu­
diti novorođenčetu i porodi/ji ukućani su na sto za njih postav­
ljali kruh, maslo, vino itd. da ih umilostive. Suđenice se spo­
minju u narodnim pričama i pjesmama; slične mitove imaju i
drugi indoevropski narodi

(OPCA ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA - Za­

greb 1963.)

208
 FRANJO LEDić

MITOLOGIJA SLAVENA

PETNAESTO POGLAVLJE

SLAVA
BOŽICA ČASTI, JUNASTV A, SLAVE
l POBJEDE

209
B02ICE KOJE DODJELJUJU RATNU SRECU

Svi ratnički narodi za starog vijeka podržavali su kulto­

ve prema božicama koje pomažu kod ratničkih podviga i
koje dodjeljuju ratnu sTeću.

VIKTORIJA RIMSKA B02ICA RATNE POBJEDE

Među ovima najpoznatije su božice pobjede i slave: gr­

čka NIKA i rimska VIKTORIJA. Po pn1mjeru na ratne kul­
tove drugih naroda. i stari su Slaveni uspostavili slavljenje
junačkih bojovnika u simboličnom liku božice pobjede
SLAVE.

210
 SLAVA
BOŽICA ČASTI JUNAŠTVA SLAVE l POBJEDE

HRABROST I JUNAšTVO važiLi su oduvijek kod Slave­

na kao najsvjetlija ljudska vrlina. U svakom bojnom poho­
du ističu se hrabrost i junaštvo i svaka je pobjeda ovjenča­
na vijencem slave. Glas o pobjedi proletio je preko gora i
dolina uznoseći i slaveći pobjednika. Obilje,žja junaštva i
pobjede jesu: štit, oružje, luk, strijele, koplje i mač, a slave
- vi,ienac i grane lovora, cvijeće i grančice dubova lišća.
Zahvaljujući narodnoj predaji i starinskim junačkim
pjesmama, kao i gu;slarima koji su ih pjevanjem razglasili,
sabrano je bogato epsko blago o p odvizima junaka iZ raz­
nih epoha prošlosti našdh i ostalih slavenskih naroda.
Obilježje slavlja junaštva i pobjede u mitologiji Slave­
na utjelovljeno je u liku slavenske božice SLAVE koja pred.
stavlja oličenje b ojne smjelosti, junaštva, časti, pobjede i
slave. Iz drevne p'redaje i junačkih pjesama saznali smo
kako su i bojevne vile kao posestrime hrlile u pomoć vrlim
junacima i sokolile ih da ustraju u borbi do pobjede.

211
 Božica Slava, kao i vile bojovnice- one proriču, bodre i
prednjače, te su prve na razbojištu, a opjevane su u bezbroj
junačkih pjesama od narodnih guslara.
Spustila se boginji<.:a Slava,
Iznad polja bojnoga krvava.
Kad boj planu, vila
Doletjela s bojnim poklicima.
Rukom, bijelcu grivu zahvatila,
A u desnoj koplje uzdignula.
Vila srrće, gdje borba najljuća,
Bojna koplja - najviša, najgušća.«

Još su kod starih Slavena, u znaku vjeko�ih borba za

svoj opstanak postojala i ratnička božanstva od kojih su
nam poznati GEROVIT ratni bog u zapadnih Venda i bog
sunca i rata SVANTE VID kod plemena Rujana. I ratna su
božanstva simbolički predstavljala pomagače kod bajov­
nih pothvata.
Po sretnom rshodu boJovnog okršaja i pobjede nad pro­
tivnLkom slijedilo je slavljenje pobjednika, sa svim časti­
ma i prizmanjima u znak zahvalnosti domovine svojim ju­
načkim bojovnicima.

212
 Sačuvan je spCi111en na mnoge junačke podvige drevnih
predaka, kako u Sjevt:rnih i Zapadnih Slavena, tako i kod
na s na Jugu. O tome svjedoče i pisani �.pomenici, kao i pje5:­
me sačuvane predajom n aših pjevača i guslara.

Ulmo ak iz pjesme Kač!ića-Mi<ošića o junaku Sibinjanin

Janku:

Murat care vojsku sakupio

Na Sibinjan-Janka udanio
Da osvoji cijelu Ungariju,
Slav oniju, Liku i Krbavu.
Al je Janko Turke pobijediv
Do Jedrena grada bijeloga,

Mnoge paše i mladi veziri

Bojak biše s vojvodom Jankom,
Ali svoje pogubiše glave
Pod biielim gradom B iogradom.

SIBINJANIN JANKO

pobiJedio Turke 1442

obranio Beograd s

Ivanom Kapis,tranom
god. 1454.

213
 �.�- ��?- =--- -·

:;:.
-=--=-

�=-� --.....::.--
�
-=�·..::· ::::;-=-.
��� ".... =-��_.....,_.

�:� --�
��-:J���� � -:-=
-�
-==
-
".._. - --

ZA STAROG ZEMANA l LJUTIH MEGDANA

214
Ulomci iz narodne pjesme:

SIN BANA ZAKARICA NIKO, OSVE ćUJE OCA I BRACU

Zar junaštva većega bijaše,

Neg počini mlad Zakarić Niko
Tek mu biše petnaest godina
Kad uzjaha konja od mejdana.

Ode kuli od J anok<a Vuka.

Da osveti smrt babe i braće
što im Vuče lisjekao glave.
Al je Vuče momku besidio·

»Zar si došo da t' otsičem glavu?«

Al veli mu mali Zakariću,
>>Ajde, Vuče, na mejdan junaški,
Da vidimo tko je junak bolji.«

Tad se Vuče opravio Lipo,

p,a prihvati vranca od mejdana,
Kad dojdoše na mejdan junaški
Vuče viknu: ,,zavod konja mali!«

Mlad Zakarić zavede donna,

Al čim Vuče džilit ispustio
Kleče dorat na oba kolina,
A Zakarić buzdovan zamahnu,

Vuka koplje na troje polomi.

Kad Vuk vidje, da je »mali« juil!ak
On pobiže natrag na vrančiću,
A za njime malen Zakariću.

Postiže ga Ispred vrata kule,

I sabljom ga rastavi od svijeta.
- Tko zlo čini, još gore tdožlivi,
Tako biše po pravdi suđeno.-

215
Ulomak iz Kačićeve pjesme:

»Kad to vidi Zrinović Nikola,

Da mu vujska <:koro izginula
Družini je svojoj besidio
- Turci nami barut zapališe,
Svu zairu u lagum digoše;

Od živoga ognja izgorismo,

Obranit se Turkom ne možemo,
Da viteško dilo učinimo.
Otvorimo od kaštela vrata,
Ter na sablje dočekajmo Turke.«

NIKOLA šUBić-ZRINJSKI

ban hrvatski, vitez sigetski pro­

slavdo se junačkom smrću god.
1566.

216
 --

Kad počinj-e ku:lt slavlja u tim časovima dolazi bo2lica

Slava sa grančicama hrasta i l ovorovim vijencem i kao u
zanosu kruni pobjednirka Otuda dolazi �zraz »lovorom o­
vjenča-uri jUJnaci i pobjednici« . Zaslugom božice Slave pobje­
dnicima se podižu zelenilom okićeni s tupovi ri lukovi po­
,

bjede, zvand. po slavlju - slavodobitni junaci, kojima na­

rod kMče i dov:i,kuie zanosno pohvale i poklike divljenja.

Divna božica Slava utjelovljena je kao božanstvo bojne

smjelosti, čas�t�, pobjede i slave na ovom svijetu, kao i
preko groba, gdje ona dočekuje i slavi j unake koji pogiboše
na polju časti, i gosti ih medovinom, ovjenčava vjencem
slave. Starom slavom uzdignuta bo7.ica Slava je ona koja
zapisuje u vječnu knjigu imena pobjedonosnih bojovnika i
koja podiže spomeni,ke slavom ovjenča,nJm junacima a ,

takoc1er izg-rac1uje i »Spomen Domo'Ve junaka«

217
 Svaki Dom sl•ave i Dom j unaka pun je sjajnih dvorana
u kojima su poredani spomen1oi najzaslužnijih narodnih
junaka Na čelu stoji 1i kip božice Slave, ona tu dočekujt>
po izbor jnnake ,koj.i su premilnuli i stekli slavu pobjede
Tu u krugu bojnih vila boždca Slava pruža pobjednicima
vječnu slavu i kiti lh lovor vijencima.
U mjetm� ci obUkovaše božicu Slavu kao stasitu 1 divmu
divu kako s vijencem sla•ve !kruni junačkog pobjedlllrl.ka. -
,

Drugi pnik�uju boginju s uzdignutim mačem u ruci i kri­

latim čilašem, koji se propeo u vis. U tom stavu Slava oz­
nač uj e pobjedu ·i slavu. U krilatom konju oblikovana je
snaga i sila, a vla•Sit u maou

218
SLAVA
IZVORNA IZVJEšCA- DOKUMENTACIJE-SVJEDOčANSTVA

SLAVA je božica bojne smjelosti, časti, slave i pobjede. L

njezinom imenu je silllbolički omačen i njezin značaj, jer SLA­
VA utjelovljuje ponos, nadmoćnost, čast, slavlje i kult pobjede
- na ovom i prekogrobnom svijetu. Umjetnici je oblikovaše kao
krilatu i stasitu divu kako hrli s mačem u ruci na čelu ratnika,
Drugi je prikazuju kao ozbiljnu, divnu božicu sa hrastovom
grančicom u desnici i lovorovim vijencem u ljevici, kojom kru­
ni pobjedonos11og ratnika. Tad je ona lovorom ovjenčana SLAVA.

(Dr. Nikola Sučić: »HRVATSKA NARODNA MITOLOGIJA« Za·

greb 1943.)

SLAVA božica ju11aštva i pob j ede

SLAVA boginja mrtvih junaka
plete na odar prekrasne vijence
od lišća i grana hrasta i lovora.
S velima prekriva slomljeni mač
i štitove srebrene i koplja ubojna . .
A onda vodi umrle junake
preko dalekih voda u neznan kraj
Nekud pred prijestol Svevida boga
U Dom Junaka, vječni im zavičaj.

(Boro Pavlović: Iz ciklusa SLAVENSKA LIPA­

Zagreb 1960.)

Prema svjedočanstvu starog pisca Sabelika, koji je pro­

veo tri godine kod Poljaka i u svojoj knj,izi »ENEADA X.«
(Knjiga S) spominje za Slavene, da su vrlo ljubazni prema
strancima i da im iskazuju veliku uslužnost U daljnim po­
dacima i Sabelik, i drugi stani krrornicisti (Isidor i Pavao Đa­
kon), navode da su Slaveni stekli mnogo pobjeda nad lju­
tim neprijateljima, svojom hrabrošću, te da rn u ratnoj sla­
vi, Slaveni ne zaostaju ni za jednim narodom.

Vinko Pri bojević : O PORIJE KLU I ZGODAMA �LAVENA

Zagreb 1951.

Izdanje Jugoslavenske akademije znanusti i umjetnosti.

219
 Iz Kačićeva predgovora u svojoj knjizi »Razgovor ugod­
m naroda slovinskoga«.

» ... neka se sadašnji i posljednji vitezovi mogu ogledati

kano u zrcalo u hrabrenita vojevanja i glac:l)vita jwaštva
svoiih dida i šukundida da ih slobodno i veselo mogu nasH­
dovati i s neprijateljem boj biti. Druga pak svrha moga tru­
da jest: da se slavna 1mena vitezova i glasovitih junaka mo­
gu za puno vikova na witu D!držati, štiti i njihova junaštva
spominjati; jer što se u štampanim knjigama nahodi, to se
ne izgubi i ne zaboravi«.

(Andrija Kačić-Miošić: »PISMAR ICA« tiskana u Mlecima

1759. god.)

220
 POGOVOR

Nema sumnje da je za LSpltivanje samosvijesti i samovrijednostt

jednoga naroda odlučna isto tako njegova podsvijest, kao i svijest, a
pogotovo ono zajedničko područje nagona, pamćenja i uma u kojoi
c;e isprepliću pojedmacno <i opće u zajedničko.

Zato je i pitanje praslavenske, ili ako hoćete slavenske pretkršćan­

ske religije zanimljivo 1 važno, tim više što je malo ispitano i još ma­
nje poznato. - To zanemarivanje ima dakako svoje posebne uzroke,
- ali što ie naivažnitje - moglo ie uroditi nepriiatnim i štetntim po
sljedicama.

Tko su ,dakle ta stara božanstva što su napucivala krosnje slaven­

�kih lipa i gajeve slavenskih dubrava, što su se vila nad v relima i krila
u maglama?

Na ta pitanja nije Iako odgovoni1li, budući da je ostao razmjerno

malen broj kako pismenih izvornih isprava, tako i svjedočanstava iz
stranih vrela.- A kako je k torne područje na kome se začela matična
slavenska misao, tamo oko tromeđe Poljske, Ukrajine i Slovačke -
bilo pogodno za gradnju svetišta li kipova - ali iz d r v e t a. Ono je
dakle bilo upravo odabrano da izgori m sagnjije, nestane u vatri ih
vodi.
Otuda tako malen - razmjerno malen prema količini i raspro­
stranjenostd slavenskiih naselja - od RuJana pa sve do Soluna - broj
nalaza kipova i svetišta slavenskih božanstava. - Zapravo i ne tako
neznatan, kako je postojalo i malo zanimanja za njega.

Da je otprilike tako nekako moglo biti svjedoče nam malobrojni

primjeri sačuvanri.h spomenika, koji su tijekom vremena isplovild iz
rijeka ,j jezera u koje su bačeni ili do kojih je 1doprla voda.

Pa neka i sada bar začas izrone pred nas ti bogovi i božice našdb
dalekih pređa - u čijem stvaranju je sudjelovala široka, topla i sve­
strana slavenska duša
B. P.
VAŽNA OBAVIJEST ČITAOCIMA
Izdanje književnog jCljela o mitologiji Slavena izlazi u
dvije knjige, prva, - to je ova ovdje.

DRUGA KNJIGA
MITOLOGIJE SLAVENA

predana je u tisak, i sadržati će, u daljnjih petnaest po­

glavlja (16-30), izvješća o <;]ijede6im slavenskim kultovima
i božanstvima:

o kucnom duhu Domovoju. o Bijelbogu i Crnobogu, o· bo­

ginji zime i smrti Morani, o astralnim božicama Danici i
Zori, o kultu drveća, o glasovitom arkunskom :"vetdštu na
otoku Rujani, o četveroglavom bogu Sunca Svantevidu, o
nalazu ogromnog kipa boga Swjatowita, o češkom buohu
Paromu, o tragediji starih bogova, o hramu na Sprev1, o
šćećinskom Triglavu. o propa<;ti arkunskog hrama, o tisuć­
ljetnom kultu protjerivanJa 2ame, itd.

Tekstovi su popraćeni mnogobrojnim likovnim prilozi­

ma, uz autentične ;dokumentacije i svjedočanstva.
Pnimjer likovne opreme u drugoj knjizi MITOLOG IJE SLAVENA

···�· . . .

Kip šćećin­
skog boga
Srednjovjekovni SCECIN TRIGLAVA

UMOLJAVA SE
čiTAOCE
ove knjige, kao i o•
stale linteresente koji
žele naručiti drugu
knjigu
MITOLOGIJE
SLAVENA,
da putem pošte do­
stave svoju narudžbu
na adresu autora, ka­
ko bi im se osigurala
isporuka knjige na
kon izlaska iz štampe.

FRANJO LEDIC
ZAGREB
Miljacka 44a
DRUGU KNJIGU

MITOLOGIJE �LAVE� A
POSVEĆUJEM

USPOMENI
NAJSTARIJIH SLAVENSKIH LJETO PISACA

KUZME I NESTORA
STVARAOCA
HISTORIJE KRALJEVSTVA ČEŠKOG I STARORUSKOG LJETOPISA

IZ 105 1 . GOD IZ 1 1 00. GOD.

Bez njihovih kronika iz predmilenijskog doba, nebi mogla m ova knJiga

ispuniti svoju namjenu o pradavnim zbivanjima koje smo upoznali putem
napisa KUZME i NESTORA, a u koj ima su ovj ekovječena, i povjesno
posvjedočena zbivanja o kultovima i vj erovanjima u drevnih slavenskih
predaka.
F. L.