Posao u vrijeme ekonomske krize

Naša planeta definitivno nije imuna na bilo kakve vrste krize, ali zdravstveni i posebno
ekonomski potresi ostavljaju velike posljedice na društvo u cjelosti. Počevši od same Velike
depresije, preko krize iz 2008. godine, pa do onoga što nas vjerovatno očekuje nakon novonastale
situacije sa virusom, postavlja se pitanje postojanja recepta za prevazilaženje problema koje kriza
nosi sa sobom. Neminovno pogađajući sve segmente društva, ekonomska kriza ostavlja izrazite i
dugotrajne posljedice.

Prvo se treba suočiti s činjenicom koja se čini očitom i temeljnom i zapravo nepotrebnom za
objašnjavanje, ali ipak: sve što jedna osoba potroši zarada je nekih drugih ljudi. Kada ljudi
prestanu trošiti, zaustavlja se i proces zarađivanja. Potraje li takvo razdoblje duže, svi smo
siromašni.

Pandemija koronavirusa dovela je do situacije koja traži gotovo potpuno zaustavljanje globalnog
ekonomskog krvotoka na nepoznato razdoblje. Brojni su primjeri u praksi o tome kako je tekuća
kriza već počela da djeluje na zaposlenost, odnosno pad istog, načina na koji se ljudi nose sa
njom te problema koje im stvara gubitak posla ili sam način obavljanja posla pod „specifičnim“
uslovima. Samim širenjem pomenutog virusa, počeli su da se javljaju problemi kad se tiče
procesa proizvodnje. Kriza je počela da zaustavlja isplatu jednog odrađenog posla, zbog toga je
“na ledu” bila realizacija sljedećeg, već ugovorenog, a pitanje je hoće li se pojaviti novi. Svjetska
ekonomija je postala paralizirana pandemijom koronavirusa i danas postepeno ulazi u recesiju.

Potencijalni učinak koji će na ekonomiju, prvo na lokalne, a onda na globalnu, imati val
zatvaranja restorana i barova, ispražnjenih hotela, zaustavljenih aerodroma, praznih ili
zaključanih trgovina i obustavljene proizvodnje u pogonima, analitičari danas tek računaju. Ono
što se sa sigurnošću zna jeste da su hiljade ljudi ostale bez posla, u neizvjesnosti, neki čak i bez
jedinog izvora dohotka za svoju porodicu i sebe usljed zatvaranja i zabrane obavljanja pomenutih
poslova. Isto tako se zna da će ugriz u BDP svake države biti značajan. Turizam i prateći biznisi
u većini zemalja u BDP-u sudjeluju u izrazitom procentu. Kada se zaustave putovanja i otkažu
inostrane narudžbe, nije teško zaključiti da će posljedice biti teške.

Također, još jedna mogućnost koja se može ostvariti jeste da dosad finansijski zdrave kompanije,
od najvećih do najmanjih, u kratkom roku se, zaustavi li im se posao i dalje, ma o kojem biznisu
da je riječ, mogu naći bez keša na računu i bez mogućnosti da servisiraju dugove. Banke mogu
ugroženima na jedno vrijeme odgoditi otplatu, na što se već većina odlučila. Određeno vrijeme
može im u pomoć priskočiti država, infuzijama novca bankama ili potporama posrnulim
biznisima. Ali velika je vjerovatnoća da zbog zastoja ekonomije država ostane bez poreznog
prihoda. Europska centralna banka i američke Federalne rezerve mogu još neko vrijeme
“proizvoditi novac iz ničega”, oslanjajući se na jake ekonomije. Države izvan velikih monetarnih
sistema u takvoj situaciji brzo će ostati na suhom. Tu neće biti značajne razlike između zemalja
širom svijeta, osim onih čije se stanovništvo može, sa izrazitom ušteđevinom, i bez posla dalje
održavati iznad površine.

Smatra se da će kroz krizu, ali i kroz razdoblje nakon nje, najteže prolaziti privatni sektor,
pogonski motor ekonomije u svim državama orijentiranim slobodnom tržištu. Korporativni
bilansi pretrpjet će težak udarac koji se neće moći ublažiti nijednom od zasad poznatih mjera.
Produži li se blokada ekonomije, kreditne linije bit će zamrznute, nova izdanja obveznica gotovo
nemoguća, berze će biti ekstremno nestabilne i kontinuirano u padu.

Mnoga domaćinstva i mnogi biznisi u vrlo kratkom bi roku mogla ostati bez novca, jer čak ni u
bogatim zemljama stanovništvo nema dugotrajnu ušteđevinu. Dogodi li se to, to će neizbježno
dovesti do daljnjeg pada potrošnje. Biznisi će ostati bez kupaca, pokrenut će se lanac bankrota, a
povjerenje u financijski sistem će se otopiti. Pitanje je znaju li ljudi živjeti u takvom okruženju?

Ono što se još treba spomenuti, i što je bio slučaj i do sada, sa ranijim ekonomskim krizama koje
su zahvatile privrede svijeta, osim finansijskih problema brojni stručnjaci smatraju da će se sve
češće izricati dijagnoza "recesijska depresija" jer se ekonomska kriza i te kako odražava na
tjelesno i duševno zdravlje radnika, objašnjavajući da ljudsko tijelo reagira na svaku uzbunu
pojačanim izlučivanjem adrenalina, povišenjem krvnog i srčanog pritiska, blokiranjem imuniteta.
Dugovi, nezaposlenost ili strah od ostajanja bez radnog mjesta, uz sve to rast troškova života -
sve su to faktori koji utječu na nastanak stresa.