ESEJ: ŽENE U POLITICI: KAKVU PROMJENU ŽELIMO

Autorica: Adriana Deželić Vladika

Žene u društvu gotovo nikada nisu bile u ravnopravnom položaju s muškarcima te im se

oduvijek nametala uloga domaćice čiji je jedini zadatak bio brinuti o obitelji. Dok su žene
obavljale kućanske poslove, muškarci su radili, izlazili u javnost i bavili se politikom. Za ženu je
bilo nezamislivo eksponiranje kroz javne aktivnosti poput bavljenja politikom. Smatralo se da im
je mjesto kod kuće, nisu se smjele niti pojavljivati na ulicama i u društvu . Iako se do današnjeg
vremena položaj žene drastično promijenio u odnosu na prošlost, još uvijek se žene moraju boriti
za svoje mjesto, kako na poslovima koje rade, tako i u bavljenju politikom. Još uvijek postoje
zemlje u kojima ženama ništa od ovoga nije dopušteno.

Visokoobrazovane i stručne u svojim zanimanjima, žene se i dalje diskriminira kod

zapošljavanja, plaća i napredovanja na radnom mjestu. Nedavno je Državni Zavod za Statistiku
objavio zastrašujuć podatak o položaju visokoobrazovanih žena na tržištu rada u Republici
Hrvatskoj. Od oko 116 tisuća nezaposlenih osoba , danas ih je gotovo četvrtina (24.4 posto)
visokoobrazovana, dok je 2017. godine njihov udjel bio 16 posto. Posebno loše prošle su žene,
naime u prvom kvartalu 2017. godine 16,9 posto visokoobrazovanih žena bile su nezaposlene, da
bi se dvije godine kasnije taj udio na burzi udvostručio te u prvom kvartalu 2019. godine on
iznosi 32,1 posto. Naivno bi bilo misliti kako je položaj žena u politici bolji u odnosu na položaj
žena na tržištu rada, naprotiv, situacija je i ovdje zabrinjavajuća. Još uvijek se susrećemo sa
znatno malim brojem žena na upravljačkim pozicijama i zastupničkim mjestima poput skupština,
sabora, veleposlanstava... Prema istraživanjima, žene imaju poseban senzibilitet u javnom
djelovanju. Uz znanja koja posjeduju, imaju izražen i senzibilitet i empatije prema drugim
ljudima te u tom smislu dobivaju podršku birača. Problem nastaje jer se žene nedovoljno stavlja
na izborne liste ili ih se stavlja na lošija mjesta na kojima nemaju šanse biti izabrane.

Zakinutost žena u području politike vidljiva je u zastupljenosti žena u zakonodavnoj i izvršnoj

vlasti na državnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Koliko su žene podzastupljene u politici govori i
podatak kako žene u RH Saboru čine tek 19 posto te se tako nalazimo na 97. mjestu u svijetu.
Činjenica da isto mjesto dijelimo sa Saudijskom Arabijom, zemljom koja do nedavno ženama
nije dozvoljavala pravo glasa kao ni pravo voziti automobil, zasigurno ovu brojku čini još
zastrašujućom. I ovako mizeran broj ženskih zastupnica u konstantnom je opadanju; 2015.
godine postotak saborskih zastupnica činio je 25 posto, a 2017. godine pada na 19 posto. Postoje
neki i pozitivni pomaci te se tako ipak mora istaknuti činjenica kako je RH na predsjedničkim
izborima 2015. godine prvi puta u povijesti izabrala ženu za predsjednicu države (u tom trenutku
tek je 10 država svijeta imalo žene za predsjednice ). Prisutnost žena u RH Vladi je na solidnih,
ali i dalje nedovoljnih 28,6 posto.

U kontekstu zastupljenosti žena u Vladi i Saboru, Hrvatska se očito kreće unatrag te ne uspijeva
poštivati niti zakone koje je sama donijela. Evidentno je kako su ove brojke daleko od famoznih
40 posto koje su bile gotovo ispoštovane 2003. godine sa 36,4 posto. Od tada pa do danas,
umijesto da raste, ova je brojka konstantno u opadanju. Nastavi li se ovakav trend, ne treba se
iznenaditi kada nas u ovoj brojci prestigne i već spomenuta Saudijska Arabija. Iz svega
navedenoga, nameće se zaključak kako hrvatske žene čeka teška borba u nastojanju da se
situacija popravi. Iako je potrebno na daljnjem inzistiranju oko uvažavanja kvota, valja
napomenuti kako nije cilj njihovo nametanje samo radi zadovoljavanja formi, već je potrebno i
razumijeti potrebe i uloge žena u politici.

I za kraj, postavlja se pitanje što žene mogu same učiniti kako bi popravile svoj položaj u
društvu. Prije svega, potrebno je bez zadrške ukazivati na probleme zastupljenosti žena u politici
u društvu. Ženski glas se najviše može čuti kroz razne društvene aktivnosti te edukacije.
Također, potrebno je povećati žensku solidarnost na način da žene koje su se izborile za sebe,
naprave nešto za one koje u tome ne uspijevaju. Ne budimo jedna drugoj vuk, jer mnoge žene još
uvijek žive u uvjetima u kojima se ne mogu boriti za sebe te je njima potrebna podrška i pomoć.

Negirajući žene oko sebe, žena često zaboravlja da negira sebe samu.