Sadræaj

Predgovor 9

Razumijevanje religije
I. POGLAVLJE ©to je religija? 10
Fenomenologija i prouËavanje religije 14
Antropologija religije 19
M IT O VI I S I M BO L I 20
Sociologija religije 23
Psihologija religije 26
KritiËka teorija i religija 28
Rituali i njihovo provoenje 32
RE L IG I J E S V IJ E T A ( KART A) 34
V RE M E N S K A C RTA RE L IG I J A S V I J E TA 36

AntiËke religije
Prapovijesna religija 38
II. POGLAVLJE S V E T A M JE S TA , S V E T I K ALE N D A RI 48

SADRÆAJ
Zemlja Azteka i Inka 50
Kolijevka civilizacije: drevni Bliski istok 57
Drevni Egipat: zemlja kralja sveÊenika 65
E G I P AT S KI H RA MO V I : G RA– E V I N E M O ∆ I 72
Religije stare GrËke i Rima 74
Stari bogovi: keltska religija 89
Nordijski bogovi: skandinavske religije 92
Stepski nomadi 96

UroeniËke religije
Razumijevanje uroeniËkih religija 100
III. POGLAVLJE 1. studija: UroeniËke religije Azije 104
2. studija: Pleme Foe iz Papue Nove Gvineje 108
3. studija: Religije australskih Aboridæina 110
4. studija: Melanezija 113
5. studija: UroeniËke religije Juæne Amerike 114
6. studija: SjevernoameriËki Indijanci 120
7. studija: Inuiti 123
8. studija: Nordijski πamanizam 124
9. studija: UroeniËke religije Afrike 126
10. studija: Narod Bangwa 131
11. studija: Narod Zulu 132
 Hinduizam
Povijesni pregled 134
Filozofija 140
IV. POGLAVLJE
Sveti spisi 143
Vjerovanja 146
©tovanja i svetkovine 153
S VE T K O V I N E H IN D U IZ MA 156
Obitelj i druπtvo 157
Ja sam hinduist 159
Hinduizam u suvremenom svijetu 160

Dæainizam
Povijesni pregled 165
Sveti spisi 171
V. POGLAVLJE
Vjerovanja 173
Obitelj i druπtvo 178
©tovanja i svetkovine 180
Ja sam dæainist 185
Dæainizam u suvremenom svijetu 186
SADRÆAJ

Budizam Povijesni pregled 188

Sveti spisi 194
VI. POGLAVLJE Vjerovanja 198
Obitelj i druπtvo 204
¸
CAO – ÀI I H ÒA H AO 208
Ja sam budist 210
Budizam u suvremenom svijetu 211

Sikhizam
Povijesni pregled 216
Sveti spisi 222
VII. POGLAVLJE
Vjerovanja 224
©tovanja i svetkovine 227
S VE T K O V IN E S IK H IZ MA 229
ZLATN I H RAM 231
Ja sam sikh 233
Obitelj i druπtvo 234
Sikhizam u suvremenom svijetu 237
Mazdaizam
Povijesni pregled 242
VIII. POGLAVLJE Vjerovanja 247
Obitelj i druπtvo 251
Ja sam mazdaist 256
Mazdaizam u suvremenom svijetu 258

Judaizam
Povijesni pregled 265
Grane judaizma 273
IX. POGLAVLJE
Razvoj judaizma 276
SA V EZ 280
Sveti spisi 282
Vjerovanja 286
Obitelj i druπtvo 290
©tovanja i svetkovine 294
S V E TK O VI N E J U D A I ZM A 296
Ja sam Æidov 300

SADRÆAJ
Holokaust 301
I Z R AE L / P A L E S T I N A : P O K U S N O P O D R U » J E Z A T R I V J E R E 304
Judaizam u suvremenom svijetu 306

KrπÊanstvo
Povijesni pregled 311
Isus 317
X. POGLAVLJE
OG RAN CI CRKV E 324
Sveti spisi 326
Vjerovanja 328
©tovanja i svetkovine 334
K R © ∆A N S K E S V E TK O VI N E 337
Ja sam krπÊanin 339
Obitelj i druπtvo 340
Suvremeno krπÊanstvo izvan zapadnoga svijeta 343
KrπÊanstvo u suvremenom svijetu 349
 Islam
Povijesni pregled 356
Jedinstvo i raznolikost islama 363
XI. POGLAVLJE
Sveti spisi 368
Vjerovanja 372
©tovanja i svetkovine 376
IS LA MS K E S V E TKO V I N E 377
Zakon islama 381
Znanost, umjetnost i kultura 384
Obitelj i druπtvo 387
Ja sam musliman 390
Islam u suvremenom svijetu 391

Religije istoËne Azije

Mudraci i besmrtnici: kineske religije 394
XII. POGLAVLJE KrπÊanstvo u suvremenoj Kini 403
© TO V AN JE P RE D AK A 407
Sinkyo: tradicionalna korejska religija 408
Mozaik tradicija: japanske religije 410
SADRÆAJ

Bahaizam Povijesni pregled 421

Sveti spisi 423
XIII. POGLAVLJE
Vjerovanja 424
©tovanja i svetkovine 426
Obitelj i druπtvo 427
Ja sam bahaist 429
Bahaizam u suvremenom svijetu 431

Religija u danaπnjem svijetu

Uvod 435
Od egzistencijalizma do postmodernizma 435
XIV. POGLAVLJE
Novi religijski pokreti 440
Sekularizacija i sakralizacija 445
Ja sam rastafarijanac 447
Religija i globalizacija 449
Ja sam tragaË za duhovnoπÊu 451
Religija i politika 453

Pojmovnik 456
Autori tekstova 483
Kazalo 484
Zahvale 494
 10

Razumijevanje
religije
I.
POGLAVLJE

©to je religija?
R U S S E L T. M c C U TC H EO N
RAZUMIJEVANJE RELIGIJE

Iako nitko nije siguran u podrijetlo

≈Definirati ne
rijeËi ≈religija√, znamo da ona potjeËe
znaËi zavrπiti
nego zapoËeti. iz latinskog jezika i da jezici na koje
Definirati ne je latinski vrπio utjecaj imaju rijeËi
znaËi zarobiti istovjetne hrvatskoj rijeËi ≈religija√.
nego stvoriti ...
Ono πto se u britanskoj znanosti
Na kraju,
definirati ne nekad zvalo komparativna
znaËi uniπtiti religija, u njemaËkom je poznato
nego konstruirati kao Religionswissenschaft (ili samo
s ciljem
uËinkovitog
Wissenschaft), sustavno prouËavanje
razmiπljanja ... religija, a u francuskom kao les sciences
Zapravo, imamo religieuses. Iako poËeci rijeËi religija,
definicije, koje koji seæu u antiËka vremena, nemaju
su nejasne
i nerazgovjetne,
veze s njezinim danaπnjim znaËenjima,
i to za svaku Ëini se da potjeËe od rijeËi koje su
stvar o kojoj znaËile: obraÊati pozornost na neku
neπto znamo ... aktivnost (religere) ili neπto Ëvrsto
Stoga definirajmo
koncept definicije dræati (religare), no danas se obiËno
kao probnu upotrebljava kad se govori o vjero-
klasifikaciju vanjima, ponaπanju i druπtvenim
fenomena koji
institucijama koje imaju neπto
nam dopuπta
da zapoËnemo zajedniËko s razmiπljanjima o nekom,
s analizom ili svima, od navedenih koncepata:
tako definiranog podrijetlo, kraj i znaËaj svemira,
fenomena.√
dogaaji poslije smrti, postojanje
Brian K. Smith
i volja moÊnih, neljudskih biÊa
kao πto su duhovi, preci, aneli,
demoni i bogovi te naËin na koji

sve od navedenoga oblikuje ljudsko
razmiπljanje.
Svaki od ovih koncepata odnosi se
na naπem oku nevidljiv (neempirijski)
svijet koji kao da leæi izvan ljudske
povijesti. Pojave koje nazivamo
religioznima Ëesto se smatraju opreËnima
onim institucijama koje oznaËujemo
politiËkima. Zbog toga se rukovodimo
sljedeÊom pretpostavkom: dok je religija
stvar osobnog vjerovanja o kojoj se
ne moæe odluËiti razumnom raspravom,
stvari poput politike vidljive su i javne
te stoga otvorene jednoj takvoj raspravi.
11
Bit religije
Iako je ta uobiËajena razlika izmeu
privatnog i javnog, osjeÊaja i djelovanja,
sama po sebi stvar povijesnog razvoja,
tek smo negdje u 17. stoljeÊu vidjeli
dokaze da su se rijeËi, koje su se nekad
odnosile na neËije ponaπanje, poloæaj
u druπtvu i druπtveni status (na primjer
poboænost i poπtovanje), postale stvar
osobnih osjeÊaja. Danaπnja pretpostavka
da svi posjedujemo jezgru vjerovanja
koju na neki naËin javno izraæavamo kroz
rituale toliko je raπirena da se Ëini da
se njezino preispitivanje protivi intuiciji.
© TO J E R E L I G I J A ?
HodoËasnici pale
svijeÊe napravljene
od jakova maslaca
u hramu Jokhangu
u Lhasi, najvaænijem
budistiËkom mjestu
u Tibetu.
RAZUMIJEVANJE RELIGIJE 12
David Beckham Ova pretpostavka nadahnjuje
u oËima mnogih ljude koje bismo mogli nazvati
ljudi uæiva status
ikone, kojom ≈esencijalistima√. Oni su ≈esencijalisti√
je postao zahva- jer podræavaju miπljenje da religija
ljujuÊi uspjehu imenuje vidljiva ponaπanja koja su
u nogometu.
uzrokovana neËime πto nazivaju
≈vjera√. Dakle, moæemo zamisliti
da netko kaæe: ≈Nisam religiozan,
ali sam duhovan.√ Ovdje se
podrazumijeva pretpostavka da
su institucije povezane s religijama
(hijerarhije, propisi, rituali, itd.)
tek sporedne i nebitne. Vaæna
odrednica je unutraπnja vjera,
unutraπnja ≈esencija√ (bit) religije.
Iako je bit religije neπto bez Ëega
se pojedinac smatra nereligioznim,
javlja se pod razliËitim imenima:
vjera, vjerovanje, svetost ...
Esencijalisti se opÊenito slaæu da je
bit religije stvarna i neempirijska,
dakle da je samu po sebi ne moæemo
vidjeti, Ëuti, dotaknuti. Ona se opire
prouËavanjima i mora se iskusiti
iz prve ruke.
Funkcija ≈religije√
Osim pristupa koji podrazumijeva
unutraπnje iskustvo, koje Ëini podlogu
religioznog ponaπanja, uËenjaci su
upotrebljavali termin ≈religija√ za neπto
πto smatraju radoznalim podruËjima
opazivog ljudskog ponaπanja, kojem
je potrebno objaπnjenje. Takvi ljudi
formiraju teorije kako bi objasnili
zaπto ljudi misle da, na primjer, nevidljiv
dio njihova tijela (obiËno zvan ≈duπa√)
æivi i nakon tjelesne smrti, da moÊna
biÊa upravljaju svemirom, da u
postojanju ima neπto viπe od onoga
πto je vidljivo golim okom. Te su teorije
veÊinom funkcionalistiËke prirode,
πto bi znaËilo da je teæe odrediti
socijalnu, psiholoπku ili politiËku
ulogu koju igraju pojave koje
nazivamo ≈religioznima√. Konkretno,
imamo funkcionaliste kao πto su:
l Karl Marx (1818. ∑ 1883.), Ëije je djelo
o ekonomiji politike religiju smatralo
mirotvorcem koji je ujedno umrtvljivao

potlaËen ljudski osjeÊaj za bol i otuenje,
a istovremeno spreËavao da poduzmu
neπto da im æivot bude sretniji poπto se
smatralo da krajnja odgovornost prebiva
u biÊu koje postoji izvan povijesti.
l Émile Durkheim (1858. ∑ 1917.),
Ëija je socioloπka definicija religije
podrazumijevala skup vjerovanja
i praksi πto su ljudima, koji su se njima
rukovodili, omoguÊivale da budu dijelom
zajedniËkog druπtvenog identiteta.
l Sigmund Freud (1856. ∑ 1939.),
kojega su vlastite psiholoπke studije
potaknule da usporedi religiozno
ponaπanje s funkcijom koju imaju
snovi. Prema njemu, snovi pomaæu
ljudima ≈isprazniti√ antisocijalne
tjeskobe na naËin koji ne prijeti
njihovome mjestu unutar skupine.
Iako su ova tri klasiËna pristupa
priliËno razliËita, svaki od njih moæe
se shvatiti kao funkcionalistiËki utoliko
πto na religiju gleda kao na instituciju
koja ima ulogu pomagati zajednicama
i pojedincima da se reproduciraju.
Pristup obiteljske sliËnosti
TreÊi se pristup naziva definicija
obiteljske sliËnosti. Podosta se razlikuje
od esencijalistiËkog naËina definiranja
religije sukladno kojemu postoje
neempirijska, temeljna obiljeæja
bez kojih neπto nije religiozno
i funkcionalistiËkog koji kaæe da
religije pomaæu u zadovoljavanju
ljudskih potreba. Povezan s filozofijom
Ludwiga Wittgensteina (1889. ∑ 1951.),
pristup obiteljske sliËnosti smatra da
niπta ne odreuje samo jedna suπtina
ili funkcija. ToËnije, jedino Ëlanovi jedne
obitelji u veÊoj ili manjoj mjeri dijele
skup zajedniËkih osobina, isto kao
πto pojave koje nazivamo ≈igrama√
manje ili viπe posjeduju niz zajedniËkih
obiljeæja. Niti jedno od njih nije
13
ravnomjerno rasprostranjeno meu
Ëlanovima skupina koje nazivamo
≈obiteljima√ ili ≈igrama√, pa su tako
i sve ostale stvari (ukljuËujuÊi i religiju!)
definirane utoliko πto su im u manjoj
ili veÊoj mjeri zajedniËki nizovi
ograniËenih zajedniËkih osobina.
≈Religija√ kao klasifikator
Pouka priËe jest da je vjerojatnije da
Êe nam rijeË ≈religija√ viπe reÊi o osobi
koja je upotrebljava (klasifikatoru)
nego o stvari koju se klasificira.
Na primjer, frojdovski psiholog neÊe
doÊi do zakljuËka da religija funkcionira
na naËin da potlaËuje narodne mase.
Frojdovska teorija iskljuËuje izvlaËenje
takvog marksistiËkog zakljuËka.
Takoer, bilo koji znanstvenik koji
prihvati Wittgensteinov pristup prije
ili kasnije naiÊi Êe na sluËaj u kojem Êe
© TO J E R E L I G I J A ?
skupina imati neke zajedniËke osobine,
ali bit Êe ih nedovoljno da bi se smatrale
religijom. Ako, na primjer, nogometne
utakmice zadovoljavaju veÊinu kriterija
jedne religije, πto se sve ne bi moglo
nazvati religijom, ako je i nogomet jedna
od njih? I πto tako πiroka primjena rijeËi
≈religija√ Ëini njezinoj posebnosti,
a time i korisnosti? ©to se tiËe onih koji
se priklanjaju esencijalistiËkom pristupu,
vjerojatno nije sluËajno da se samo
one institucije s kojima se pojedinac
slaæe smatraju izriËajima autentiËnog
unutraπnjeg iskustva, sentimentalnosti
ili osjeÊaja dok se ostale tradicije
kritiziraju kao plitke i preraene.
Dakle, πto je religija? Baπ kao i bilo
koji drugi pojam u naπem rjeËniku,
religija je povijesni artefakt kojeg razliËiti
sudionici druπtva upotrebljavaju u razne
svrhe: da klasificiraju odreene dijelove
svojeg druπtvenog æivota u svrhu njihova
slavljenja, poniæavanja ili teroriziranja.
©to god da ona jest ili nije, religija je,
ako niπta drugo, element retorike koji
Ëlanovi skupine upotrebljavaju kako
bi razvrstali svoje identitete unutar nje.
 14
Fenomenologija
i prouËavanje
religije
C H R I STO P H E R PA RT R I D G E
Postoji dugaËka povijest prouËavanja
religija i zainteresiranosti za religije
drugih. UnatoË tomu, akademsko
prouËavanje religija razmjerno je
nova pojava na sveuËiliπtima. Uvelike
zahvaljujuÊi impresivnom radu i utjecaju
njemaËkog znanstvenika Friedricha
Maxa Müllera (1823. ∑ 1900.),
prve sveuËiliπne katedre utemeljene
RAZUMIJEVANJE RELIGIJE
su u posljednjoj Ëetvrtini devetnaestog
stoljeÊa. Do druge polovice dvadesetog
stoljeÊa prouËavanje religije postalo je
istaknuto i vaæno polje akademskih
istraæivanja. U povijesnom razdoblju
u kojem je racionalizam prvog dijela
stoljeÊa doæivio propadanje te je doπlo
do porasta zanimanja, posebice za
nekrπÊanske vrste duhovnosti, od 1945.
godine poËeo se pojavljivati rastuÊi broj
akademskih institucija koje nude kolegije
i teËajeve prouËavanja religije. Nadalje,
studije provedene u ostalim disciplinama
sve su se viπe meusobno pribliæavale
studijama Ëiji su autori bili studenti
religije (vidi Ëlanke ≈Antropologija
religije√, ≈Psihologija religije√,
≈Sociologija religije√ i ≈KritiËka
teorija i religija√). Ti su Ëimbenici,
izmeu ostalih, omoguÊili prouËavanju
religije na sveuËiliπtima Zapada odmak
od tradicionalnog poloæaja, koji je bio
uz bok prouËavanju krπÊanske teologije,
i to kako bi se takvo prouËavanje moglo
izgraditi kao neovisna grana istraæivanja.
Dakle, dok je u prvom dijelu stoljeÊa
izuËavanje nekrπÊanskih vjera bilo
organizirano na fakultetima krπÊanske
teologije i pouËavano kao dio teoloπkog
akademskog stupnja, dogodio se pomak,
posebice u kasnim 1960-im i 1970-im
kada je pojam ≈religijskih studija√
postao uobiËajen te su osnovani
razliËiti odsjeci religioznih studija.
Religionsphänomenologie
Fenomenologija se razlikuje od ostalih
pristupa izuËavanju religije utoliko
πto nuæno ne pokuπava razumijevati
druπtvenu prirodu religije, ne bavi se
istraæivanjem psiholoπkih Ëimbenika
vezanih uz religiozna uvjerenja niti se
posebno bavi povijesnim razvojem
religija. Njezin je glavni interes opisne
prirode, ona se bavi klasifikacijom
religioznih fenomena: predmeta,
rituala, uËenja, ponaπanja i sliËnog.
Pojam Religionsphänomenologie prvi
je upotrijebio nizozemski znanstvenik
Pierre Daniel Chantepie de la Saussaye
(1848. ∑ 1920.) u svome djelu Lehrbuch
der Religions-geschichte (1887.),
u kojem je na jednostavan naËin
dokumentirao religiozne fenomene.
Ovu vrstu fenomenologije mogli bismo
opisati kao deskriptivnu, kojoj je cilj
jednostavno prikupiti informacije
o razliËitim religijama i, kao πto
botaniËari klasificiraju biljke,
prepoznati raznovrsnosti pojedinih
religioznih fenomena. Takva klasifikacija
vrsta religioznih fenomena, koja je glavno
obiljeæje fenomenoloπke metode, moæe
se vidjeti i u djelima suvremenih
znanstvenika kao πto su Ninian Smart
(1927. ∑ 2001.) i Mircea Eliade
(1907. ∑ 1986.). Takve doktrine
(svakako u ranijim djelima) imaju
tendenciju prikaza religijskih fenomena
koji su, da nastavimo s analogijom,
umnogome sliËni botaniËkome
priruËniku. Prepoznaju se razliËite vrste
(viπa religija, niæa religija, proroËanska
religija, mistiËna religija itd.) te se
kategoriziraju, razmatraju i usporeuju
pojedina religiozna vjerovanja i prakse.
S napretkom izuËavanja religije
fenomenologija je postala kompleksna
metoda koja zasluæuje viπe pozornosti
od Chantepieva pukog katalogiziranja
Ëinjenica.

Taj kasniji interdisciplinarni
razvoj, koji je dijelom bio nadahnut
filozofijom Edmunda Husserla
(1859. ∑ 1938.), prepoznao je kako
lako prijaπnja uvjerenja nesvjesno
utjeËu na neËije razmiπljanje. Zato
su znanstvenici poput Gerardusa
van der Leeuwa (1890. ∑ 1950.)
naglaπavali potrebu za fenomenoloπkom
epoché, odnosno kategoriziranjem
pitanja o ontoloπkom ili objektivnom
statusu koji religiozne pojave imaju
sukladno svjesnosti. Na taj se naËin
na poËetku odlaæe pitanje o objektivnoj
ili neovisnoj istini o Kali, Allahu
ili Duhu Svetom. Znanstvenik
teæi obustavljanju prosuivanja
o vjerovanjima onih koje prouËava
kako bi stekao veÊu objektivnost
i toËnost razumijevanja. KljuËno
mjesto u fenomenologiji zauzima
i potreba za empatijom (Einfühlung)
koja pridonosi razumijevanju religije
iznutra. Studenti religije istraæuju kako
≈osjetiti√ naËin religioznih vjerovanja
tako da prema vjernicima osjeÊaju
empatiju. Zajedno s prekidanjem
osuda i empatiËnosti, fenomenolozi
govore o ≈fotografskoj viziji√,
sposobnosti da promatraË vidi iza
posebnosti religije te da dosegne
njezinu bit i znaËenje. Mi Ëesto
vidimo samo ono πto æelimo ili
oËekujemo da Êemo vidjeti,
a fotografska vizija je sposobnost
da se fenomen promatra bez takvih
iskrivljenja i ograniËenja. Stoga
fenomenolozi kasnijeg razdoblja nisu
samo katalogizirali Ëinjenice religijske
povijesti, nego su i uz pomoÊ epoché,
empatije i fotografske vizije
teæili razumijevanju njihova znaËenja
za vjernika. Iako su fenomenolozi
vrlo svjesni Ëinjenice da Êe uvijek
postojati raskorak izmeu vjernikova i
znanstvenikova razumijevanja religioznih
Ëinjenica, cilj je fenomenologije, koliko
je god to moguÊe, svjedoËiti samo onomu
πto je opaæeno. Teæi se otklanjanju
svega πto bi stalo na put neutralnom
predstavljanju Ëinjenica.
15
Ideja svetog
Neki su znanstvenici nadiπli takvo
jednostavno predstavljanje Ëinjenica
i zahtijevali viπe. KlasiËan primjer
je Rudolf Otto (1869. ∑ 1937.)
i njegovo djelo Das Heilige (Ideja
svetog, 1917.). On na temelju svojeg
prouËavanja razliËitih religija tvrdi
da je svim religijskim izriËajima
zajedniËki nepobitan osjeÊaj
≈nadnaravnog√ ili ≈svetog√.
Naravno, tu se ne mora raditi
samo o jednostavnom prikazu
Ëinjenica povijesti religije, nego
i o razvoju pojedinih filozofskih
interpretacija tih Ëinjenica. Otto tvrdi
da je srediπnja istina svih religija iskren
F E N O M E N O LO G I JA I P R O U » AVA N J E R E L I G I J E
osjeÊaj strahopoπtovanja ili naklonosti
vjernika, osjeÊaj tajanstvenosti nadahnut
susretom s boæanskim. Otto uspijeva
napraviti i viπe od pukog izlaganja
religijskih Ëinjenica. On kreÊe od
pretpostavke postojanja svetog
na naËin da prihvaÊa istinitost
susreta s nadnaravnim.
Za neke je znanstvenike, kao πto
je Ninian Smart, takva pretpostavka
izuËavanja religije neprihvatljiva.
Takvo kompromitiranje objektivnosti,
kaæe Smart, iskrivljuje znanstvenikova
istraæivanja i otkriÊa. Ono πto
znanstvenik na taj naËin dobije nije
nepristran prikaz religijskih Ëinjenica,
nego osobna teologija religije.
Neutralnost?
Dok Ottova vrsta fenomenologije
jasno prikazuje osnovni nedostatak
objektivnosti, u danaπnje se doba
uglavnom prepoznaje da je to problem
koji se javlja u prouËavanju religije
kao takve. Iako bi mnogi znanstvenici
koji danas prouËavaju religiju æeljeli
obraniti pojam epoché kao ideal kojem
bi pojedinac trebao teæiti, postavlja
se pitanje je li u tom idealu sadræana
odreena doza naivnosti. Na primjer,
sam postupak odabira i izrade
tipologija pretpostavlja odreenu
razinu tumaËenja.
 16
Davanje prednosti pri odabiru nekih
Ëinjenica u odnosu na ostale i njihovo
predstavljanje zajedno s nekim drugim
Ëinjenicama kako bi ih se prikazalo kao
neku vrstu religije ipak pretpostavlja
nekakvu razinu tumaËenja. »injenice
koje smatramo vaænima ili nevaænima,
zanimljivima ili nezanimljivima,
oblikovat Êe neke od naπih nazora,
bilo da su oni religijski ili ne. Biti
ateist ne znaËi automatski da je
Milijuni hodoËasnika znanstvenik objektivniji ili neutralniji.
na svetkovini Stoga se vjerovanje u odvojenu
Maha Kumbh
Mela u Allahabadu objektivnost i tvrdnja da je ona strogo
u Indiji ≈deskriptivna√ sada smatraju naivnima.
RAZUMIJEVANJE RELIGIJE
Vaæno je da, kako se upuπtamo u
izuËavanje, prepoznamo i kritiËki
procijenimo naπa vjerovanja, naπe
pretpostavke, naπe predrasude i naËin
na koji bi oni mogli oblikovati naπe
razumijevanje religije (vidi Ëlanak
≈KritiËka teorija i religija√).
UpuÊene i neupuÊene osobe
Joπ jedno vaæno pitanje vezano uz
suvremeno izuËavanje religioznosti
jest problem ≈upuÊenih i neupuÊenih
osoba√. U kojoj mjeri nevjernik
(≈neupuÊena osoba√) moæe razumijevati

vjeru na naËin na koji to moæe vjernik
(≈upuÊena osoba√)? Smatra se da
neupuÊene osobe, jednostavno zato
πto nisu upuÊene, nikad ne mogu
u potpunosti shvatiti iskustvo upuÊenih.
»ak Êe i ljudi koji iskuse isti dogaaj
u isto vrijeme (zbog svojih uvjerenja
i osobnih iskustava) tumaËiti to
iskustvo na drugaËije naËine.
Ipak, neki su znanstvenici bili
uvjereni da postoji nedvojbena
prednost u prouËavanju religije
≈izvana√ koje se ponekad naziva
etiËka perspektiva. Pripadnike
religije moæe uvjetovati, ili na njih
17
moæe vrπiti pritisak da prihvate
odreeno, a Ëesto i ograniËeno shvaÊanje
njihove vjere, dok je neupuÊena osoba
u znanstvenom poloæaju u kojem na
nju ne utjeËu takvi pritisci i uvjetovanje.
Nepristranost i nezainteresiranost
omoguÊuju veÊu objektivnost.
Nedvojbeno postoji vrijednost
znanstvene odvojenosti od religije.
No iako znanstvenik moæe bolje
poznavati povijest, tekstove, filozofiju,
ustrojstvo i druπtvene implikacije neke
vjere od prosjeËnog vjernika, a nije
iskusio tu vjeru ≈iznutra√, sigurno Êe
imati priliËno veliku rupu u srediπtu
svog shvaÊanja. Zapravo, mnoge Êe
upuÊene osobe ustrajati na tome da je
F E N O M E N O LO G I JA I P R O U » AVA N J E R E L I G I J E
znanstveno ≈razumsko znanje√ sporedno
u odnosu na ≈znaËenje√ njihove vjere.
Dakle, i drugi su spoznali vrijednost
prouËavanja religije od strane ≈upuÊenih
osoba√, ili barem Ëvrsto oslanjanje
na stajaliπta upuÊenih, koje se ponekad
naziva emska perspektiva.
Osluπkivanje i dijalog
Kako bi se uzela u obzir emska
perspektiva, zajedno s naglaskom
na promatranje sudionika
(vidi ≈Antropologiju religije√),
neki su govorili o ≈razini odjeka√
u studijama religije. Prelazak
praga razine odjeka dogaa se
kad upuÊene osobe preispituju
tumaËenja znanstvenika ∑ emska
perspektiva pobija etiËku interpretaciju.
Perspektiva upuÊene osobe, koja
moæe biti u sukobu sa znanstvenim
interpretacijama, smatra se jednako
vaænom ili Ëak i vaænijom. Wilfred
Cantwell Smith (1916. ∑ 2000.)
Ëak je tumaËio da niti jedno
shvaÊanje vjere nije vjerodostojno
sve dok ga ne prizna upuÊena osoba.
Studije religije se, dakle, provode
u kontekstu dijaloga koji ozbiljno
shvaÊa nazore upuÊenih osoba
u svrhu dubljeg razumijevanja
pogleda na svijet upuÊene osobe.
 18
S druge strane fenomenologije
U knjizi Beyond phenomenology
(S druge strane fenomenologije, 1999.)
Gavin Flood prosuuje da ono πto
je bitno za prouËavanje religija
≈nije toliko razlika izmeu upuÊenih
i neupuÊenih osoba, nego izmeu
kritiËkog i nekritiËkog√.
RAZUMIJEVANJE RELIGIJE
Albanski katolici Flood upotrebljava teorije koje su
na misi razvijene u druπtvenim znanostima.
PozivajuÊi se na pomak u suvremenoj
teoriji razgovora, koja prepoznaje
da je cjelokupno znanje svojstveno
tradiciji i utemeljeno unutar pojedine
kulture (vidi Ëlanak ≈KritiËna teorija
i religija√), Flood najprije objaπnjava
da religije ne treba izdvajati i prouËavati
odvojeno od povijesnog, politiËkog,
kulturoloπkog, lingvistiËkog i socijalnog
konteksta. Kao drugo, tvrdi da
znanstvenici, na koje utjeËu i njihovi
osobni koncepti, uvijek unose vlastitu
konceptualnu prtljagu u prouËavanje
religije.
Dakle, bilo da se radi o utjecaju
koji istraæivanja imaju na zajednicu
koju se prouËava ili da je to zbog
predrasuda, predvianja, instinkata,
emocija i osobina znanstvenika koje
znaËajno utjeËu na to istraæivanje,
akademsko prouËavanje religije nikad
ne moæe biti neovisno i u potpunosti
objektivno. Sukladno tome, Flood
se zalaæe za ≈rigorozan metateoretski
diskurs√ u prouËavanju religija.
Metateorija je kritiËka analiza teorije
i prakse i cilj joj je ≈razjasniti temeljne
pretpostavke svojstvene svakom
istraæivaËkom projektu i kritiËki
se na njih osvrnuti√.
Prema tome, metateorija je bitna
jer ona ≈propituje kontekste istraæivanja,
prirodu istraæivanja i vrste interesa
predstavljene u njemu√. Metateorija
pritom preispituje ideju odvojene
objektivnosti u prouËavanju religije
i stajaliπte da pojedinac moæe biti
nezainteresirani promatraË koji je
sposoban napraviti neutralne opise
religijskih fenomena, a da na njih ne
utjeËu osobne procjene. Dakle,
znanstvenici se uvijek trebaju kritiËki
angaæirati oko vlastitih pretpostavki,
predrasuda i nagaanja i uzeti ih u obzir.
To znaËi da biti pripadnik neke
vjere ne mora ujedno biti zapreka
u prouËavanju religije. Netko, na primjer,
moæe biti krπÊanski teolog i dobar
student religije. No za znanstvenike
poput Flooda nije vaæno je li netko
vjernik ili nije, nego kritiËki angaæman
oko pretpostavki neke osobe i svjesnost
o njima: ≈Vaæna je kritika, a ne vjera.√
Bitno je napomenuti da nedavni
teoloπki rad i filozofija religije, veÊinom
u Francuskoj, vide nove moguÊnosti
za filozofiju religije u okretanju prema
fenomenologiji. VeÊina tog rada
nastala je kao odgovor na teoriju
filozofa, francuskog Æidova Emmanuela
Levinasa (1906. ∑ 1995.). Imena posebno
povezana s tom temom su Jean-Luc
Marion, Dominique Janicaud, Jean-Luc
Chretien, Michel Henry i Alain Badiou.
Marion je, na primjer, pisao o
fenomenologiji dara u teologiji,
Badiou je odgovorio na Levinasovo
osporavanje stavljanja naglaska
na znaËaj ≈drugog√, a Chretien
je pisao o fenomenologiji molitve.

Antropologija
religije
F I O N A B OW I E
Antropologija pristupa religiji kao vidu
kulture. Religiozna vjerovanja i prakse
bitni su za naËin na koji organiziramo
svoje druπtvene æivote. Oni oblikuju
razumijevanje naπeg mjesta u svijetu
i odreuju naËin na koji se povezujemo
jedni s drugima i s ostatkom prirodnog
(i nadnaravnog) poretka. Istinitost
u odnosu na neistinitost religioznih
vjerovanja ili autentiËnost odnosno
moralna vrijednost religijskih praksi
Ëesta su tema antropologa Ëiji je glavni
zadatak dokumentirati πto ljudi rade
i misle, a ne odreivati u πto bi oni trebali
vjerovati ili kako se trebaju ponaπati.
Jedno od ranih promatranja
u antropologiji religije bavilo se
opsegom u kojem religija i socijalna
struktura odraæavaju jedna drugu.
Dvojica su ljudi pruæila dokaze
o ovoj sluËajnosti obrazaca: francuski
povjesniËar Fustel de Coulanges
(1830. ∑ 1889.), koji se sluæio klasiËnim
izvorima, i πkotski biblijski znanstvenik
William Robertson Smith (1846. ∑ 1894.),
koji je studirao semitske religije.
Na primjer, nomadska plemena, kao
πto su beduini, razmiπljaju o Bogu
u okvirima oca i upotrebljavaju obiteljske
i pastoralne prikaze da bi opisali svoj
odnos s njime. U opreci s time, staloæeno,
hijerarhijsko druπtvo opisat Êe Boga
kao monarha kojem se odaju poËasti,
a na prikazima se nalaze sluge i stvari
uz pomoÊ kojih se πtuje vrhovnog
vladara. Ove rane studije utjecale
su na francuskog sociologa Émilea
Durkheima (1858. ∑ 1917.) Ëija je
knjiga Elementarni oblici religioznog
æivota (1912.) postavila temelj kasnijim
antropoloπkim studijama religije.
19
Durkheim nije htio tvrditi da religija
odreuje strukturu druπtva. On je
objaπnjavao da je religija projekcija
najviπih druπtvenih vrijednosti
i ciljeva. PodruËje svetog odvojeno je
od svjetovnog i napravljeno da djeluje
i prirodno i obvezno. Putem kolektivnih
rituala ljudi iznova potvruju svoje
vjerovanje u nadnaravna biÊa i ujedno
jaËaju meusobne odnose.
UroeniËki naËin æivota koji
povezuje grupe ljudi s odreenim
oblicima animalnog ili nekim drugim
vrstama prirodnih fenomena, koji mogu
biti ili zabranjene ili propisane vrste
ponaπanja, mnogi su znanstvenici
19. stoljeÊa smatrali najranijim oblicima
religije te je kao takav bio predmet
≈Vjera
zanimanja Durkheima i antropologa
u vrhovnog
Edwarda Burnetta Tylora (1832. ∑ 1917.). Boga ili jednog
A N T R O P O LO G I JA R E L I G I J E
On je napravio evolucijski pomak Boga viπe nije
od animizma k politeizmu, a zatim samo puko
filozofsko
i monoteizmu. Ipak, kako su evolucijski
razmiπljanje;
dokazi u osnovi nedokazivi, njegov se ona je velika,
kasniji rad nije nadograivao samo na praktiËna ideja.√
te temelje nego i na viπe socioloπke uvide Maurice Hocart
Durkheima i antropologa kao πto su bili
Alfred Radcliffe-Brown (1881. ∑ 1955.)
i sir Edward Evan Evans-Pritchard
(1902. ∑ 1973.).
Evans-Pritchard nastojao je zadræati
povijesnu perspektivu svojih prethodnika
dok je u isto vrijeme postavljao pitanje
nagaanja o podrijetlu podataka
zasnovanih na opaæanjima iz prve
ruke i sudjelovanju u æivotima ljudi.
Njegovo klasiËno djelo iz 1937. godine
o etnografiji Ëarobnjaπtva, proricanju
i magiji u plemenu Azande u srediπnjoj
Africi pokazalo je su da vjerovanja koja
iz perspektive zapadnjaka izgledaju
iracionalno i neznanstveno, kao πto je
postojanje vjeπtica i magije, savrπeno
logiËna poπto se shvati apstraktni
sustav na kojem se zasniva to druπtvo.
Dok je Durkheim bio deklarirani
ateist, neki od najutjecajnijih antropologa
kasnijeg dijela 20. stoljeÊa, ukljuËujuÊi
Evans-Pritcharda, bili su ili su postali
rimokatolici.
 20
Mitovi i simboli
DOUGLAS DAVIES
Da smo maloprije Ëuli neku dirljivu
glazbu, iznenadili bismo se kad bi
nas netko pitao je li ta glazba bila
toËna ili netoËna. Glazba, mogli
bismo odgovoriti, ne moæe biti ni
toËna ni netoËna. Neprikladno je
pitati takvo pitanje. VeÊina ljudi
zna da im se glazba kao takva
moæe obratiti bez uporabe govora.
Kako je s glazbom, tako je i s
ljudima. Na pitanje πto netko ≈misli√
ne moæe se u potpunosti odgovoriti
ako se kaæe da je on vaπ suprug ili
da je ona vaπa supruga, i to zato
πto uvijek postoje neizreËene razine
intuicije, osjeÊaja i emocija ugraenih
u meuljudske odnose. Na pitanje
RAZUMIJEVANJE RELIGIJE
››znaËenja‹‹ mora se uvijek gledati
tako da se uzimaju u obzir ove
dimenzije kao i one ËinjeniËne.
Mitovi
Mitovi postoje u mnogim
oblicima ovisno o kulturi iz koje
potjeËu. No njihova funkcija
je odreivanje kljuËnih pitanja
i æivotnih vrijednosti dotiËnog druπtva.
Oni Ëesto dramatiziraju duboka
pitanja æivota i smrti, postanka
ËovjeËanstva i smisla æivota te naËina
na koji bismo se trebali ponaπati
kao graanin ili supruænik, kao Boæje
stvorenje ili poljoprivrednik itd.
Mitovi nisu znanstvene
ili socioloπke teorije koje se bave
tim pitanjima. Oni su rezultat naËina
na koji je neki narod ili skupina
ljudi razmiπljala o njima. Njihova je
funkcija ne samo navoenje teorije
æivota, koju se moæe prihvatiti
ili ostaviti na volju. Oni sluæe tome
da iznude odaziv ËovjeËanstva.
Mogli bismo govoriti o mitovima
kao o mostovima izmeu intelekta
i emocija, izmeu uma i srca,
a pritom su poput glazbe. Izraæavaju
ideju i izazivaju reakciju na nju.
Ponekad mitovi tvore opseæne
nizove, meusobno se isprepliÊuÊi
i susreÊuÊi s mnogim vidovima
æivota, kao πto je to sluËaj kod
naroda Dogon koji æivi na rijeci
Niger u zapadnoj Africi. S druge
strane, mogu jednostavno sluæiti
kao djelomiËni prikazi problema kao
πto je mrænja izmeu ljudi i zmija
ili razlog odreenog oblika planine.
Jedan od problema u razumi-
jevanju mitova leæi u Ëinjenici da su
religije Zapada (judaizam, krπÊanstvo
i islam) vrlo zainteresirane za
povijest. One imaju svoje osnivaËe
i povijest smatraju Boæjim djelom.
Ovaj snaæni naglasak stavljen
na stvarne dogaaje razlikuje se
od istoËnjaËkog pristupa religiji,
koji naglaπava svjesnost pojedinca.
Hinduizam i budizam imaju
drugaËiji pristup povijesti,
a samim time i znanosti.
Na Zapadu je potraga za
znanstvenim Ëinjenicama poput
potrage za povijesnim Ëinjenicama, ali
oba napora razlikuju se od potrage za
religioznim iskustvom danaπnjice. Na
Zapadu su povijest i znanost zaæivjele
kao okviri unutar kojih se pronalaze
i tumaËe religiozna iskustva, a jedna
od posljedica toga je da je s mitova
uklonjena njihova moÊ da pobude
odgovore ljudi na religiozne nazore.
Uvaæeni povjesniËar religije
Mircea Eliade teæio je ponovnom
uspostavljanju izgubljenog smisla
svetog tako da je pomagao ljudima
da shvate pravu prirodu mitova.
Svjetovni zapadnjak izgubio je smisao
svetog i to pokuπava nadoknaditi,
kako Eliade tvrdi, uz pomoÊ
znanstvene fantastike, knjiæevnosti
nadnaravnog i filmova. Naravno,
pojedinac moæe imati snaæan osjeÊaj
za povijest i ne teæeÊi tomu da uniπti
mitsko cijenjenje ideja i vjerovanja.
Simboli
Religiozni simboli pomaæu vjernicima
u razumijevanju njihove vjere na
jedinstvene, profinjene naËine.
Baπ kao i mitovi, i oni sluæe da bi
udruæili intelekt i emocije za potrebe
naukovanja. I simboli integriraju
socijalne i osobne dimenzije religije,
omoguÊujuÊi pojedincima da imaju
neka zajedniËka vjerovanja izraæena
uz pomoÊ simbola, dok u isto vrijeme
imaju slobodu unoπenja osobnog
znaËenja u njih.
Cijeli svoj æivot æivimo u svijetu
simbola. Svakodnevni osmijesi
i drugi izrazi lica, rukovanja i pozdravi,
kao i prihvaÊeniji statusni simboli
poput dobrih automobila i velikih
kuÊa drugima πalju poruke o nama.
Da bismo razjasnili znaËenje
simbola pomoÊi Êe ako napravimo
razliku izmeu termina ››simbol‹‹
i ››znak‹‹. U vezi sa znakovima
postoji odreena proizvoljnost, tako
da rijeË ››stol‹‹, koja oznaËuje komad
namjeπtaja ravne povrπine i ima
Ëetiri noge moæemo bez problema
zamijeniti bilo kojim drugim zvukom,
tako da ga recimo Englezi zovu table,
Nijemci Tisch, a Velπani bwrdd.
Za razliku od znaka, simbol je
prisnije povezan s onime na πto
se odnosi. Sudjeluje u onome
πto simbolizira i ne moæe se lako
zamijeniti s nekim drugim simbolom
niti se moæe objasniti rijeËima
i joπ uvijek posjedovati istu moÊ.
Na primjer, poljubac je simbol
privræenosti i ljubavi i ne samo
da oznaËava te osjeÊaje nego ih
i prikazuje. U tom smislu simbol
je ustvari misao na djelu.
Religiozni simboli posjeduju ove
opÊe odrednice, ali Ëesto su Ëak
i moÊniji jer utjelovljuju i izraæavaju
najviπe æivotne vrijednosti. Isusov
kriæ, svete knjige muslimana ili sikha,
sveta krava hinduista ili Budha koji
sjedi u tiπini ∑ svi oni simboliziraju
odanost milijuna religioznih æena
i muπkaraca. U sluËaju njihova
obeπËaπÊenja ili napada na njih,
dolazi do snaæne reakcije vjernika koja
pokazuje koliko su duboko simboli
usaeni u njihov emocionalni æivot.
Snaga simbola leæi u njihovoj
sposobnosti da ujedine vjernike
jedne vjere u zajednicu. Ostvaruju
æariπnu toËku vjere i akcije dok
u isto vrijeme omoguÊuju stupanj
osobnog shvaÊanja koji s njima
moæda i ne dijele ljudi izvana.

U mnogim je druπtvima
zajedniËki pogled na simbole
bitan kao ujedinjujuÊi æivotni princip.
Krv, na primjer, moæe biti simbol
æivota, snage, roditeljstva ili obitelji
te srodstva kao takvog. U krπÊanstvu
ona predstavlja æivot koji se izlije na
samrti, samoærtvujuÊu ljubav Krista
koji je umro zbog ljudskoga grijeha.
MoguÊe je i da crvena boja
posluæi kao simbol opasnosti
zbog svojeg dubljeg bioloπkog
povezivanja sa æivotom i smrti.
Simboli sluæe kao okidaËi religiozne
predanosti. Oni utjelovljuju uËenja
21
M I TO V I I S I M B O L I
i izraæavaju ih na opipljiv naËin, tako Dekorativno odjeven plesaË izvodi
da u krπÊanstvu sakrament krπtenja Ramayanu, hinduistiËki ep u kojem
su bogovi u srediπtu pozornosti
i Isusova posljednja veËera dovode
i æive meu ljudima. Mitovi
vjernika u praktiËnu vezu s inaËe i simboli zauzimaju vaænije mjesto
apstraktnim idejama pokajanja u religijama Istoka nego Zapada.
i oprosta. Teπko da bi ljudi mogli
æivjeti bez simbola jer oni uvijek
trebaju neπto da ih motivira na æivot.
To ustvari znaËi da apstraktne ideje
trebaju biti smjeπtene unutar simbola
kako bi pojedinci bili potaknuti ravnati
se po njima. Kada doe do pokuπaja
da se simboli pretvore u puke iskaze
istine, moæe lako doÊi do nestajanja
tog vaænog okidaËa.
 22
To se odnosi na Mary Douglas
(1921. ∑ 2007.) i Victora Turnera
(1920. ∑ 1983.) koji su bili posebno
zainteresirani za simboliËke aspekte
religije. Na njih nisu utjecali samo
Durkheim i Evans-Pritchard, nego
u veÊoj mjeri i Durkheimovi nadareni
uËenici Marcel Mauss (1872. ∑ 1950.)
i Henri Hubert (1864. ∑ 1925.).
Oni su pisali o obrednim razmjenama,
ærtvovanju i magiji. U svojoj utjecajnoj
zbirci eseja Purity and Danger
(»ednost i opasnost, 1966.) Douglas
razmatra naËine na koje se ljudsko
tijelo upotrebljava kao simbol sustava
u kojem se nalaze πifrirana znaËenja.
Na tijelo se gleda kao na mikrokozmos
Pripadnik naroda sila i opasnosti pripisivanih druπtvu
Kogi iz Kolumbije u cjelini. Dakle, skupina koja se
svira frulu. Kogiji su
zadræali teokratsko brine za oËuvanje druπtvenih granica,
RAZUMIJEVANJE RELIGIJE
ureenje druπtva poput Ëlanova brahmanske kaste
koje predvode vjerski u Indiji, poklanja veliku pozornost
voe zvani mane.
pojmovima ËistoÊe i oneËiπÊenja koji
utjeËu na tijelo pojedinca. U prouËavanju
pravila ËistoÊe Douglas se prvenstveno
bavi sustavima klasifikacije. Na primjer,
u svojoj studiji æidovskih pravila ËistoÊe
≈»ovjek je
u treÊoj knjizi Mojsijevoj, Douglas
æivotinja
zarobljena objaπnjava da prehrambena pravila
u mreæama nisu rezultat medicinskog ili higijenskog
znaËenja koje povoda veÊ su u skladu sa sustavom
je sam ispleo.
klasifikacije koji æivotinje dijeli na
Smatram da
je kultura Ëiste i neËiste vrste u skladu s Ëinjenicom
ta mreæa.√ podudaraju li se ili ne s odreenim
Clifford Geertz pravilima (poput, recimo, jesu li papkari
i preæivaju li) ili su anomalne i time
neËiste i zabranjene. Kao i Robertson
Smith, i Douglas je opazila da neki
rituali zadræavaju svoju formu kroz
mnoge generacije bez obzira na promjene
u njihovu tumaËenju, a to je znaËenje
oËuvano u samoj formi, baπ kao i
objaπnjenja za odreenu ritualnu radnju.
U djelu Mary Douglas vidimo
plodonosnu kombinaciju socioloπke
i simbolistiËke tradicije durkheimovaca
i strukturalizma Claudea Lévi-Straussa
(ro. 1908.). Lévi-Strauss proveo je
terenski rad u amazonskom dijelu
Brazila, no on je bio vrlo utjecajan kao
teoretiËar koji razmatra ne samo znaËenje
ili semantiku druπtvenog ustrojstva
nego i njegovu sintaksu ili formalne
aspekte. U svoja Ëetiri sveska studije
mitologije (1970. ∑ 1981.) trudi se
predoËiti univerzalnost odreenih
kulturnih tema. »esto ih naziva binarnim
opozicijama, kao πto je, na primjer,
transformacija hrane iz sirove u kuhanu
ili opozicija izmeu kulture i prirode.
Strukturalizam Lévi-Straussa osvrÊe se
na ruski formalizam i lingvistiku ©vicarca
Ferdinanda de Saussurea (1857. ∑ 1913.)
te istiËe recentnije psihoanalitiËke studije
religije. Oba osvrta prije se mogu
smatrati predstavnicima znanstvene
nego humanistiËke tradicije. Sa strane
simbolizma i onog koji objaπnjava,
Victor Turner autor je niza senzibilnih,
podrobnih studija rituala i simbola koje
se koncentriraju na procesijsku prirodu
rituala i njihovih teatralnih, dramatiËnih
aspekata utemeljenih na opseænom
terenskom radu meu zambijskim
narodom Ndembu provedenom
1950-ih godina. Clifford Geertz
(1926. ∑ 2006.) u istoj se mjeri bavi
znaËenjem i tumaËenjem, a u skladu
s njemaËko-ameriËkom tradicijom
on se viπe osvrÊe na kulturu nego
na druπtveno ustrojstvo. Za Geertza
je religija ona bit koja daje smisao
ljudskome druπtvu, a religiozni simboli
kodificiraju stavove ili doæivljaj svijeta.
Njihova snaga leæi u njihovoj sposobnosti
da odraæavaju i oblikuju druπtvo.

Sociologija
religije
M A LCO L M H A M I LTO N
Socioloπko prouËavanje religije
vuËe korijene iz prosvjetiteljstva
17. i 18. stoljeÊa, koje je teæilo ne samo
propitivanju religijskih vjerovanja
nego i razumijevanju religije kao
prirodnog fenomena, proizvoda
ljudi, prije nego kao rezultata
Boæjeg otkrivenja ili otkrivene
istine. Dok je suvremena sociologija
religije uvelike napustila neskriveno
kritiËan stav ranih teoretskih pristupa
religijskih potraga za istinom,
disciplina zadræava kljuËni princip
da razumijevanje religije mora
priznati da je, barem donekle,
druπtvena tvorevina te da su
tekovine druπtva bitno upletene
u nastanak, razvoj i razumijevanje
religijskih vjerovanja i praksi.
Metodoloπki agnosticizam
Dok neki sociolozi smatraju neka
religijska vjerovanja laænima, a
priznanje toga kljuËnim za njihovo
socioloπko razumijevanje, dominantno
mjesto u sociologiji religije danas
zauzima ≈metodoloπki agnosticizam√.
Ta metoda navodi da nije ni moguÊe ni
nuæno odluËiti jesu li vjerovanja toËna
ili netoËna kako bi ih se socioloπki
prouËavalo. Teologija i filozofija, a ne
sociologija, raspravljaju o pitanjima
religijske istine. Uvjeti koji promiËu
prihvaÊanje ili odbacivanje religijskih
vjerovanja i praksi, ali i upravljaju
njihovim πirenjem, i utjecaj koji imaju
na ponaπanje i druπtvo, mogu se
prouËavati bez prethodne odluke
o njihovoj istinitosti ili laænosti.
23
Korijeni u osobnim potrebama
Teoretski pristupi sociologiji religije
mogu se korisno, iako pomalo ugrubo,
podijeliti na one koji shvaÊaju da korijeni
religije leæe u individualnim potrebama
i sklonostima i na one koji uoËavaju
da se ti korijeni nalaze u druπtvenim
procesima i proizlaze iz karakteristika
druπtva i druπtvenih skupina. Potonje
mogu biti dodatno podijeljene na one
koji naglaπavaju kognitivne procese,
πto bi bio intelektualizam, i na one koji
naglaπavaju razliËite osjeÊaje i emocije,
πto je emocionalizam.
U 19. stoljeÊu teoretiËari intelek-
tualizma, kao πto su bili Auguste
Comte (1798. ∑ 1857.), Edward Burnett
Tylor (1832. ∑ 1917.), James G. Frazer
(1854. ∑ 1941.) i Herbert Spencer (1820.
∑ 1903.), u osnovi su tumaËili religijsko
vjerovanje kao pokuπaje koji su nastali
SO C I O LO G I JA R E L I G I J E
prije pojave znanosti s ciljem razumije-
vanja svijeta i ljudskog iskustva, a u sve
veÊoj mjeri ih je trebalo zamijeniti pouz-
dano znanstveno znanje. U buduÊnosti
nije trebalo biti mjesta za religiju te je
ona trebala biti u potpunosti svjetovna.
TeoretiËari emocionalizma, kao πto
su bili Robert Ranulph Marett (1866. ∑
1943.), Bronislaw Malinowski (1884. ∑
1942.) i Sigmund Freud (1856. ∑ 1939.)
smatrali su da religije proizlaze iz osjeÊaja
poput straha, nesigurnosti, podvojenosti
i strahopoπtovanja. One nisu pokuπaji da
se objasni i shvati nego da se izie na kraj
s intenzivnim emocionalnim iskustvom.
Korijeni u druπtvenim procesima
Najutjecajniji socioloπki pristupi koji
uzimaju u obzir da korijeni religije
leæe u druπtvu i druπtvenim procesima,
a ne u individualnom, oni su Karla
Marxa i Émilea Durkheima.
Za Marxa je religija bila oblik
ideologije koji su podræavali vladajuÊi
slojevi kako bi mogli kontrolirati mase,
a u isto je vrijeme bila izraz protesta
protiv takvog ugnjetavanja. Marx je
govorio: ≈Uzdah potlaËenog stvorenja√.
 24
Ipak, kao protest nije mijenjala
niπta nego je samo promicala rezignaciju
i obeÊavala rjeπavanje problema u æivotu
poslije smrti. Religija je ≈opijum
za narod√ u smislu da otupljuje bol
potlaËenih i na taj naËin spreËava
njihovu pobunu. Dakle, potlaËeni se
okreÊu religiji koja im pomaæe da se
provuku kroz æivot, a vladajuÊi slojevi
je promiËu kako bi ih dræali u πaci.
Ona Êe jednostavno nestati kada
Utjecajni sociolog nestanu i druπtveni razlozi koji je
Karl Marx uzrokuju.
Durkheim je smatrao religiju prijeko
potrebnom, povezujuÊom druπtvenom
silom koja ispunjava osnovne funkcije
u druπtvu. Bila je izraz ljudskog
podreivanja, i to ne vladajuÊem sloju
≈Religija
kako je tvrdio Marx, nego zahtjevima
je uzdah
potlaËenog samog druπtva i druπtvenim pritiscima
RAZUMIJEVANJE RELIGIJE
stvorenja koji nadilaze osobne sklonosti.
i opijum U svojem slavnom djelu Elementarni
za narod.√
oblici religioznog æivota (1912.) tvrdio
Karl Marx
je: ≈Religija je druπtvo koje oboæava
samo sebe.√ Bog moæda i ne postoji,
ali druπtvo da. Sâmo druπtvo vrπi
pritisak na pojedinca da se prilagodi,
a ne Bog. Pojedinci koji ne razumiju
prirodu druπtva i druπtvenih skupina
upotrebljavaju jezik religije kako
bi objasnili druπtvene sile koje
doæivljavaju. Iako ljudi krivo tumaËe
druπtvene sile kao religiozne sile,
ono πto doæivljavaju je stvarno.
©toviπe, za Durkheima religija ima
pozitivnu ulogu utoliko πto povezuje
druπtvo u moralnu zajednicu.
Max Weber i teorija znaËenja
Na kasnije teoretske pristupe sociologije
religije uvelike su utjecala prethodno
spomenuta djela. Ti pristupi teæili
su sintetizirati uvide ranijih teorija
u razliËitije pristupe u kojima se
isprepliÊu razliËite struje intelektualnih,
emocionalnih i druπtvenih Ëimbenika.
Istaknut primjer je djelo Maxa Webera
(1864. ∑ 1920.), koji je do danaπnjeg
dana vjerojatno najviπe pridonio
sociologiji religije. Dio njegova opusa
jedna je od najpoznatijih rasprava
u poddisciplini Protestantska etika
i duh kapitalizma (1904. ∑ 1905.)
i tri velike studije o svijetu religija.
Weberov pristup religiji bio je
preteËa onoga πto je poslije postalo
poznato kao teorija znaËenja, koja
naglaπava naËin na koji religija daje
znaËenje ljudskom æivotu i druπtvu
unatoË vidljive proizvoljne patnje
i nepravde. Religija nudi objaπnjenje
i razlog dobre i loπe sreÊe smjeπtajuÊi
ih u okvire veÊe slike stvarnosti koja
moæe sezati i izvan svijeta svakodnevne
trenutaËne percepcije. Na taj naËin
ona pomaæe pronaÊi smisao u neËemu
πto uvijek prijeti biti besmisleno, tako
da su oni koji nezasluæeno pate u ovom
æivotu moæda to zasluæili u prethodnom
ili Êe tek zasluæiti svoje nagrade
u sljedeÊem æivotu ili na nebu.
Onima koji uspijevaju zahvaljujuÊi
pokvarenosti, na kraju Êe biti sueno
i bit Êe primjereno kaænjeni.
Teorija racionalnog izbora
Najnoviji opÊi teoretski pristup
sociologiji religije, koji sjedinjuje mnoge
ranije uvide, teorija je racionalnog
izbora. OslanjajuÊi se na ekonomsku
teoriju odnosi se prema religiji kao
prema suparniËkim proizvodima
ponuenima na træiπtu, i to od strane
voa i religioznih organizacija, koje se
usporeuje s komercijalnim tvrtkama.
Nude se potroπaËima koji biraju ono πto
najviπe odgovara njihovim potrebama,
ono πto je najvjerodostojnije i sliËno.
Ovaj pristup obeÊava pribavljanje
mnogih uvida. Ipak, oπtro ga kritiziraju
oni koji sumnjaju da se na religiju moæe
gledati kao na neπto izabrano na isti
naËin kao i kad se bira proizvoaËe
automobila ili sapuna. Ti kritiËari
smatraju je neËime uz Ëiju pomoÊ se
ljudi socijaliziraju i πto oblikuje vaæan
dio njihova identiteta koji se ne moæe
jednostavno ukinuti ili promijeniti.

Nadalje, ako su religijska
vjerovanja stvar sklonosti
i pogodnosti, zaπto sljedbenici
prihvaÊaju neugodne zahtjeve
i ograniËenja koja obiËno nameÊu
te prijetnju od kazni ako se
odbiju pokoriti?
Sekularizacija i novi pokreti
Tijekom mnogih desetljeÊa sociologija
religije bila je smatrana beznaËajnom
granom sociologije. Tijekom posljednjih
nekoliko godina situacija se promijenila,
posebno u SAD-u. Samostalnim
empirijskim istraæivanjem dominirale
su dvije sfere: sekularizacija i religiozne
sekte, kultovi i pokreti. Naveliko
se pretpostavljalo da dolazi do
odbacivanja religije u modernim
industrijskim druπtvima te da ona
gubi svoj druπtveni znaËaj ∑ to je
postavka sekularizacije. Nju su
preispitivali mnogi, posebno teoretiËari
racionalnog izbora, i ustanovili da je
nedostatna. Rezultat je bila opseæna
rasprava. Sada je nadmoÊno miπljenje,
iako ne i neosporavano, da je teza
sekularizacije bila mit.
KljuËna za ovu raspravu je
tvrdnja da, dok religija u svojim
tradicionalnim oblicima moæda
propada u nekim suvremenim,
zapadnim druπtvima, to nije sluËaj
u svima od njih. SAD je tu znaËajna
iznimka. Stalno se pojavljuju novi
oblici religioznosti kako bi zadovoljili
priroene duhovne potrebe. Neki novi
oblici jasne su religiozne prirode.
25
Ostali, kako se tvrdi, nisu baπ nalik
tradicionalnoj religiji. Njihovi su
sastavni dijelovi alternativni i dopunski
oblici lijeËenja, psihoterapije, tehnike
razvoja ljudskog potencijala, ozbiljna
ekologija, holistiËka duhovnost, New
Age, kult slavnih liËnosti, nacionalistiËki
pokreti pa Ëak i sport. MoguÊnost
smatranja takvih stvari oblicima
religije ovisi o tome kako definiramo
religiju, oko Ëega se mnogi spore.
Drugi kljuËan element u raspravi
o sekularizaciji sve je veÊi broj razliËitih
sekti i kultova, novih vjerskih pokreta
koji su se u velikoj mjeri pojavili nakon
1960-ih i 1970-ih godina. TeoretiËarima
antisekularizacije (ili sakralizacije)
ovaj procvat nove religioznosti
odobrava nepodræavanje teze, dok
za teoretiËare sekularizacije takvi
pokreti ne podræavaju izlike za
SO C I O LO G I JA R E L I G I J E
propadanje matiËnih crkava i vjera.
Koji god da je njihov znaËaj za tezu
sekularizacije, novi vjerski pokreti,
ali i sekte i kultovi opÊenito, zadivili
su sociologe Ëije opseæne studije
o njima formiraju velik dio ove teme.
Pridavanje velikog znaËaja novim
vjerskim pokretima u posljednje je
vrijeme uravnoteæeno istraæivanjima
glavnih religijskih crkava i zajednica
te studija religioznog æivota etniËkih
manjina i iseljeniËkih zajednica meu
kojima je religija posebno bitna te je
vaæan element identiteta. Takve studije,
pridruæene interesu za nove oblike
religije i kvazireligije, Ëine suvremenu
sociologiju religije raznovrsnijom
i promjenjivijom nego ikad prije.
 26
Psihologija
religije
F R A S E R WAT T S
Tri kljuËne osobe dominiraju
psihologijom religije, koju smo
naslijedili iz razdoblja prije dva
svjetska rata. To su William James,
Sigmund Freud i C. G. Jung.
William James
(1842. ∑ 1910.)
Neosporno remek-djelo ranog razdoblja
psihologije religije klasik je Raznolikosti
RAZUMIJEVANJE RELIGIJE
religioznog iskustva, koji je krajem
19. stoljeÊa napisao William James.
≈Vjerske ideje ...
James je sastavio zanimljiv pregled
su iluzije,
ostvarenje osobnih izvjeπÊa o vjerskim iskustvima
najstarijih, te ih ugradio u bogat, vjeπt okvir
najjaËih analitiËke obrade. Smatrao je da je
i najnuænijih æelja
ËovjeËanstva.√
vjersko iskustvo osobne prirode i temelj
Sigmund Freud
na kojem se izgrauju vjersko uËenje
i crkveni æivot. Ipak, njegovi su kritiËari
otpoËetka tvrdili da se vjersko iskustvo
ustvari tumaËi unutar okvira naslijeenog
vjerskog uËenja te da ga oblikuje æivot
institucije. James se nadao da Êe postaviti
Sigmund Freud, religiju na znanstveni temelj uz pomoÊ
Ëiji je utjecaj
na psihologiju znanstvenog istraæivanja vjerskog
i religiju neosporan iskustva, iako nije bio kadar uvjerljivo
dokazati njegovo doslovno prihvaÊanje.
Usprkos ovim pitanjima, Ëak niti njegovi
kritiËari nisu sumnjali u kvalitetu njegova
rada. I danas se o njemu raspravlja
jednako æestoko kao i kada je napisan.
Sigmund Freud
(1856. ∑ 1939.)
Joπ jedna vaæna liËnost u razvoju
psihologije religije bio je Sigmund
Freud, iako se njegov pristup uvelike
razlikovao od Jamesova. Freud je
gradio svoje opÊe teorije na onome
πto su mu govorili njegovi pacijenti
tijekom psihoanalize, iako je prijavio
samo jedan sluËaj u kojem je religija
igrala kljuËnu ulogu. Bio je to takozvani
Ëovjek-vuk u kojem su se ispreplitale
religija i opsjednutost. To je Freuda
dovelo do zakljuËka da je religija
univerzalni oblik opsesivne neuroze.
Zapravo se Freudova psihologija religije
uopÊe nije temeljila na podacima.
Bila je mjeπavina opÊe teorije psihoanalize
i njegova osobnog neprijateljstva prema
religiji. O religiji je napisao nekoliko
knjiga, a u svakoj od njih zastupa
drugaËiji pristup. Najjasnija je BuduÊnost
jedne iluzije, u kojoj tvrdi da je religija
samo iluzija, πto je za njega bio izraz koji
je oznaËivao ispunjenje æelja. Freudovi
nasljednici tvrdili su da je ono πto je
on nazivao iluzijom, ukljuËujuÊi i religiju,
ustvari mnogo vrednije ljudima nego
πto to on tvrdi, utoliko πto im pomaæe
da se prilagode æivotu.
C. G. Jung
(1875. ∑ 1961.)
Freudov pristup religiji u izmijenjenom
je obliku nastavio Carl Gustav Jung.
I dok je Freud bio oπtar kritiËar religije,
Jung joj je bio naklonjen. Ipak, njegov
je pristup religiji bio u tolikoj mjeri
osebujan da su mnogi u njemu
pronaπli neugodnog prijatelja. Jung
je napravio razliku izmeu ega,
kao srediπta svjesnog æivota, i sebstva,
cjelokupne osobnosti kojom ljudi
potencijalno mogu postati. Za Junga
je sebstvo odraz Boga u ljudskoj psihi,
a proces individualizacije (dakle,
proces preobrazbe od egocentriËnog
ka samocentriËnom æivotu) na neki je
naËin podudaran vjerskom spasenju.
Jung je izbjegavao pitanje postojanja
Boga iza psihe i obiËavao je govoriti
da to nije pitanje za njega kao psihologa.
Jung je viπe vaænosti pridavao znaËaju
krπÊanskog uËenja nego ostali psiholozi
te je, na primjer, pisao dugaËke eseje
o Svetoj misi i Svetom Trojstvu.

Psihologija religije danas
Psihologija religije bila se priliËno
pritajila sredinom 20. stoljeÊa,
ali u posljednjih se nekoliko desetljeÊa
poËela buditi. Postala je izriËito
znanstvenom disciplinom, a danas
se u veÊini psiholoπkih istraæivanja
o religiji koriste kvantitativne metode.
TrenutaËno ne postoje velike psiholoπke
teorije o religiji, no doπlo je do vaænih
uvida o razliËitim konkretnim vidovima
religije. SljedeÊi primjeri doËaravaju
aktualni rad.
l Individualne razlike Jedna
korisna razlika bila je izmeu
≈intrinziËnih√ religioznih ljudi
(oni za koje je religija kljuËna
motivacija u æivotu) i ≈ekstrinziËnih√
religioznih ljudi (oni za koje je
religija jedna od æivotnih potreba).
IntrinziËari i ekstrinziËari uvelike se
razlikuju jedni od drugih. Na primjer,
intrinziËno religiozni ljudi nemaju
toliko druπtvenih predrasuda od
nereligioznih ljudi, dok ih ekstrinziËno
religiozni ljudi imaju viπe.
27
Mladi vjernici mole
se tijekom mise
u crkvi The Hiding
Place u gradu
Chittenangu,
P S I H O LO G I JA R E L I G I J E
New York, SAD.
l Razvoj religija DjeËje razumijevanje
religije ima predvidljivu putanju i kreÊe
se od konkretnog k apstraktnom.
Ipak, stjecanje boljeg intelektualnog
razumijevanja religije nije nuæno
popraÊeno veÊim duhovnim iskustvom.
Ustvari, odrastanjem djece moæe doÊi
do nazadovanja u duhovnom iskustvu.
Postojali su pokuπaji produljivanja
razvojnog pristupa religiji u odraslu
dob. Primjerice, James Fowler razvio
je opÊu teoriju ≈razvoja vjere√.
Iako je u njoj prepoznao razliËite
pristupe vjeri u odraslih, nije
razjaπnjeno idu li viπe razine vjere
nuæno ukorak s prethodnima
ni jesu li kao takve nadmoÊne.
l PsihiËko zdravlje UnatoË Freudovu
nazoru da je religija oblik neuroze,
znanstvena istraæivanja pokazala
su da Ëesto postoji pozitivan odnos
izmeu religije i zdravlja, posebno
psihiËkog. Vrlo je vjerojatno da religija
zapravo pomaæe u poboljπavanju
psihiËkog zdravlja ljudi, iako je to
teπko dokazati na uvjerljiv naËin.
 28
Religija vjerojatno pomaæe
postavljanjem okvira znaËenja
i zajednice koja pruæa podrπku.
Oboje ljudima omoguÊuje da se
bolje nose sa stresnim iskustvima.
l Konzervativno i karizmatiËno
krπÊanstvo Pokazano je veliko
zanimanje za religijski fundamentalizam
i karizmatiËnu religiju. KljuËna odlika
fundamentalizma je crno-bijeli naËin
razmiπljanja koji podræava snaæno
raËvanje na istinu i laæ te na upuÊene
i neupuÊene osobe. Fenomen
karizmatiËnosti, koji je zainteresirao
mnoge znanstvenike, govorenje je
razliËitim jezicima. Malo je vjerojatno
da je taj jezik stvaran, vjerojatno
je oblik ekstatiËnog iskaza. Jedan
od istraæivaËkih pravaca istraæivao
RAZUMIJEVANJE RELIGIJE
je druπtvenu pozadinu u kojoj ljudi
poËinju govoriti razliËitim jezicima.
Drugi se pravac bavio neuobiËajenim
stanjem svijesti u kojem ljudi gube
kontrolu nad proizvoljnoπÊu svojega
govora.
Iako psihologija opÊenito religiju
razmatra na znanstven, samostalan
naËin, postoje i druge dodirne toËke.
Jedna je ukljuËenje psiholoπkih
metoda u pastoralnu brigu krπÊanske
Crkve. S time je zapoËeo Freudov
prijatelj, luteranski sveÊenik Oskar
Pfister (1873. ∑ 1956.). Druga je
dijalog izmeu religijskih i psiholoπkih
pogleda na svijet, πto je glediπte
opÊenitijeg dijaloga izmeu znanosti
i religije. Neki psiholozi smatraju
da ljudi ≈nisu niπta osim√ proizvoda
njihove evolucije ili æivËanih sustava,
dok religija i vjera naglaπavaju
njihov znaËaj u Boæjem planu.
KritiËka teorija
i religija
J E R E M Y C A R R ET T E
Naπe poznavanje religije uvijek
je politiËki oblikovano i nikad nije
bezazlena ili neutralna aktivnost.
Poznavanje religije uvijek se moæe
preispitivati, a znanstvenici koji se
bave njezinim prouËavanjem otkrivaju
da su religija i razgovori o njoj povezani
s pitanjem moÊi. KritiËka teorija
preispituje razumijevanje religije
i otkriva druπtvenu i politiËku
prirodu takvih ideja.
Definicija kritiËke teorije
KritiËka teorija proizlazi iz dugaËke
tradicije zapadnjaËkog naËina
razmiπljanja koji propituje istinu
i toËnost znanja. U prvi plan stavlja
≈tri velika majstora sumnje√: Karla
Marxa (1818. ∑ 1883.), Friedricha
Nietzschea (1844. ∑ 1900.) i Sigmunda
Freuda (1856. ∑ 1939.). DræeÊi se Marxa,
kritiËka teorija prepoznaje da
je sve znanje povezano s ekonomskom
i politiËkom ideologijom, slijedeÊi
razmiπljanja Nietzschea ona shvaÊa
da je sve znanje povezano sa željom
za moÊi√, a razumijevajuÊi Freuda shvaÊa
da je sve znanje povezano sa stvarima
koje su izvan naπe svjesnosti (nesvjesno).
Ideje ovih velikih mislilaca utjecale su
na djelo kritiËke teorije te su prenesene
u nju. PoËeli su preispitivati nazor
da je znanje neutralno i racionalno.
Postoje dva kljuËna shvaÊanja kritiËke
teorije; stroga definicija i blaga definicija.
Potonja je povezana s Frankfurtskom
πkolom kritiËke teorije, vaænom
skupinom njemaËkih intelektualaca
koji su pokuπali vidjeti druπtvo
sukladno idejama Marxa i Freuda.

Meu njima su bili Theodor Adorno
(1903. ∑ 1969.) i Max Horkheimer
(1895. ∑ 1973.). Oni su zajedniËki
objavili Dijalektiku prosvjetljenja,
poticajno djelo u kojem su dovodili
u pitanje zapadnjaËko racionalno
razmiπljanje nakon prosvjetiteljstva.
©to su rekli o potencijalu ljudskog znanja
koje je dovelo do njemaËke nacistiËke
ideologije i strahota holokausta?
Smatralo se da se kultura oblikuje pod
utjecajem propagandne manipulacije.
Blaga definicija sadræava viπe
kritiËkih teorija koje su veÊinom
nastale u Francuskoj nakon studentskih
nemira u Parizu 1968. godine.
Taj je datum prekretnica u modernoj
povijesti zapadnog intelektualizma zato
πto, izmeu ostalog, odraæava pomak
u razmiπljanju o moÊi dræave i kontroli
ideja. To je stvar koja pribliæava pitanje
moÊi i politike pitanju znanja i istine.
29
Poststrukturalizam
KritiËki naËin razmiπljanja koji se
pojavio u Francuskoj 1968. godine
poznat je kao poststrukturalizam
jer se pojavio poslije intelektualnog
pokreta poznatog kao strukturalizam.
Strukturalizam je smatrao da pojedinac
moæe prepoznati odreeni broj zadanih
struktura mitova, jezika i svijeta.
Poststrukturalisti su tvrdili da te
strukture nisu zadane u strukturi svijeta
nego su ih stvorila razliËita druπtva
u razliËitim povijesnim razdobljima
i kulturama. Michel Foucault
(1926. ∑ 1984.) prouËavao je povijesnu
prirodu ideja pokazujuÊi da su naËini
na koje razmiπljamo o svijetu povezani
s politiËkim institucijama i reæimima na Francuski studenti
vlasti. Jacques Derrida (1930. ∑ 2004.) bacaju kamenje na
pokazao je da naπi naËini prikazivanja policiju u neredima
KRITI»KA TEORIJA I RELIGIJA
1968. zapoËinjuÊi
svijeta kroz tekst sadræavaju skrivena neπto πto je preraslo
proturjeËja i napetosti jer je jezik u dræavni protest.
 30
nestabilan i izgrauje se na dokazivanju
autoriteta, a ne istine.
Ta je nestabilnost jezika poput
otkriÊa da znaËenje rijeËi u rjeËniku
jednostavno znaËi druge rijeËi (a ne
neπto πto je sigurno i nepromjenjivo
u svijetu) i da su znaËenja jednostavno
≈Religija je utvrena ili dogovorena (dakle, nisu
politiËka sila.√
cijelo vrijeme na Ëvrstim temeljima).
Michel Foucault
Ta dva utjecajna mislioca dovela
su znanje u pitanje i omoguÊila
znanstvenicima koji se bave
prouËavanjem religije da otkriju kako
neπto πto jest ili nije klasificirano
kao religija moæe pomoÊi odreenim
skupinama ljudi unutar druπtva.
KritiËka teorija stoga nije apstraktan
i odvojen naËin razmiπljanja veÊ
aktivna etiËka odgovornost za svijet
RAZUMIJEVANJE RELIGIJE
i naπ naËin razmiπljanja o njemu.
Ona razotkriva vezu izmeu ideja
i politiËkih postupaka.
Kraj fenomenologije
Prije nastanka kritiËke teorije,
studije religije Ëesto su se sastojale
od zastupanja drugaËijih religijskih
tradicija i njihova razumijevanja
s obzirom na njihove rituale,
vjerovanja i prakse. To je poznato
kao fenomenologija religije i joπ je
uvijek uvjerljivo nadmoÊna u πkolskim
i sveuËiliπnim studijskim programima.
Takav pristup predvia da je znanje
neutralno te da se razliËite teme
mogu predoËiti bez previπe poteπkoÊa.
Mnogi su znanstvenici pretpostavljali
i da pojedincu ne treba ≈teorija√
ili ≈teoretsko glediπte√ (naËin
razumijevanja znanja i svijeta) da bi
zastupali religijsku tradiciju ili skup
ideja. Postojala je pretpostavka da
jezik neutralno predstavlja vanjski svijet
u skladu s izravnim podudaranjem
izmeu predstavljenog subjekta (rijeËi)
i objekta vanjskog svijeta (stvari),
u ovom sluËaju ≈vjerskih√ stvari.
Ipak, znanje i kategorije upotrebljavani
za prikazivanje svijeta i religije sada
se smatraju nositeljima skrivenih
pretpostavki, i to s implikacijama
koje se odnose na spol, druπtvo,
politiku, kolonijalnu povijest, rasu
i etniËku pripadnost. Danas se na sve
znanje gleda kao da izraæava odreenu
toËku glediπta ili predrasuda o svijetu.
Stvaranje i prikupljanje znanja nikad
nije neutralno. Dakle, nakon kritiËke
teorije nema neutralnog upoznavanja
s religijskim idejama.
KritiËka teorija naËin je razmiπljanja
o tome kako naπe dominantne predo-
dæbe o religiji postaju dominantnima
ili prevladavajuÊima. Ona nastoji
prepoznati skrivena miπljenja unutar
naπeg znanja i priznaje da sve ideje
o religiji zastupaju teoretsko glediπte
o znanju, Ëak i ako je ono pobijeno
ili nije oËito. KritiËka teorija naËin
je istraæivanja religije uz pomoÊ grupe
kritiËkih pitanja o svijetu i idejama
vezanim uz njega. Nije ograniËena
studijama religije, no odnosi se na
sve naËine razmiπljanja o svijetu.
»ak preispituje i granicu izmeu
razliËitih disciplina znanja. KritiËka
teorija nije poddisciplina vjerskih
studija, kao πto su to sociologija,
antropologija ili psihologija religije.
Ona se protivi svim trima podruËjima
i preispituje sve vrste znanja.
KritiËka teorija ispituje samu
ideju religije kao zapadnjaËku,
pa Ëak i krπÊansku kategoriju koja
smatra da je vjerovanje vaænije
od naËina na koji ljudi æive, πto
se naposljetku koristi kako bi se
nagaalo o tome u πto vjeruju ljudi
izvan krπÊanstva. To se smatra
izobliËavanjem drugih kultura.
Kako bi ispravila takvo glediπte,
kritiËka teorija razmatra tradicije
i kulture izvan predrasuda takve ideje,
koja pretpostavlja da postoji neπto
posebno i prepoznatljivo πto moæemo
nazivati ≈religijom√ ili ≈religijskim√.
Na primjer, znanstvenici preispituju
tumaËenje drugih kultura krπÊanskih

misionara te ispituju je li hinduizam
religija ili kultura jugoistoËne Azije.
Prema tome bismo Ëak mogli
preispitivati je li zapadni
kapitalizam kultura ili religija.
KritiËka teorija pridaje pozornost
naËinu na koji je znanje povezano
s politiËkim idejama i preispituje
dominaciju zapadnjaËkih ideja
(posebno europskih i ameriËkih)
nad razliËitim naËinima vienja
svijeta u ostalim kulturama i povijesnim
razdobljima. Ona istraæuje naËin na
koji ideje nadmoÊno vladaju svijetom
i ≈istinu√ koju ljudi posjeduju o tom
svijetu.
Religija, moÊ i kultura
KritiËka teorija pokazuje nam da su
naËini na koje razmiπljamo o religiji
povezani s pitanjima o moÊi. Religijske
studije sada se bave istraæivanjem kako
je povijest, zajedno sa zlouporabljenim
kolonijalizmom, utjecala na nastanak
religije kao ideje, kako dræavna vlast,
politiËki reæimi i globalizirani svijet
kapitalizma utjeËu na taj proces i kako
masovni mediji preinaËuju ono πto
smatramo religijom te razotkriva one
aktivnosti i skupine koje unutar druπtva
nisu prepoznate kao vjerske. KritiËka
teorija otkriva zloupotrebu vlasti kroz
povijest i ispituje tko ima koristi od
razmiπljanja o svijetu na odreeni naËin.
Prepoznaje one koji su marginalizirani
i ne mogu se zauzeti za sebe.
RazmatrajuÊi rasu, spol, seksualnost
i ekonomsko bogatstvo moæemo vidjeti
kako Ëesto ideje o religiji podræavaju
one koji su na vlasti, a obiËno je to
vladajuÊa, obrazovana elita bijelih
31
zapadnjaka. Razmiπljanje i pisanje
o idejama iz poloæaja izrabljivanih
drastiËno mijenja temu i povijesne
zapise. Takav postupak preispituje
priËu o krπÊanskoj povijesti od njezinih
romansko-europskih polarizacija
te je istraæuje kroz njezinu afriËku,
a posebno etiopsku tradiciju i istiËe
znaËaj Augustina kao Afrikanca.
Istraæuje sudjelovanje budistiËkih
redovnika u politiËkom aktivizmu
i otkriva kako zapadnjaËki mediji
izobliËuju razumijevanje islama.
KritiËka teorija takoer prepoznaje
naËine æivota izvan glavnih tradicija
i istraæuje uroeniËke ili lokalne
tradicije diljem svijeta, koje su
potisnuli multinacionalni poslovni
interesi za naftu i teritorij.
KritiËka teorija preispituje granicu
KRITI»KA TEORIJA I RELIGIJA
izmeu religije i kulture i tvrdi da je
za razumijevanje vaænije ono πto
ljudi rade od onoga u πto vjeruju.
Razlikovanje vjerskog i sekularnog
smatra se ideoloπkim ili politiËkim
alatom. Sukladno ovom nazoru,
kategorija religije moæe se primijeniti
na sve kulturne aktivnosti, kao πto
su nogomet, kupnja, moda, izlasci
u klubove i film. Povijesni korijeni
druπtvenih institucija, kao πto su vlada,
πkole, bolnice i pravosue, prikazani
su kao nositelji ideja koje se mogu
smatrati vjerskima, Ëak i ako one
nisu transparentne. KritiËka teorija
radikalno mijenja razumijevanje religije
i pokazuje vaænost koju ta ideja ima za
svjetsku povijest. Nakon kritiËke teorije,
prouËavanje religije postaje politiËka
aktivnost, iskaz naËina na koji moÊne
organizacije u razliËitim dijelovima
svijeta oblikuju naËin na koji mi
razumijemo i klasificiramo svijet.
 32
Rituali
i njihovo
provoenje
F I O N A B OW I E
Ritual je ustaljena, formalna, simboliËna
radnja. Na vjerski ritual obiËno se gleda
kao na neπto πto upuÊuje na boæanska,
ili transcendentna, biÊa ili moæda na
pretke, koje sudionici zazivaju, mole
za naklonost, hrane putem prinoπenja
ærtava, oboæavaju ili komuniciraju
s njima na neke druge naËine. Rituali
pokuπavaju odrediti kljuËne dvojbe
RAZUMIJEVANJE RELIGIJE
ljudskog postojanja i nositi se s njima,
a neke od njh su: trajnost i stabilnost,
rast i plodnost, smrtnost i besmrtnost
ili transcendencija. StvarajuÊi divljeg
ratnika ili posluπnu æenu, vjernog
slugu ili bahatog tiranina, oni imaju
potencijal preobrazbe ljudi i okolnosti.
ViπeznaËnost ritualnih simbola
i prizivanje nadnaravnih moÊi uveÊava
i prikriva ljudske potrebe i emocije.
Poπto se rituali ponekad provode
u zastraπujuÊim okolnostima, kao na
Ritual iscjeljivanja primjer u nekim ritualima inicijacije,
u Beninu poruke koje oni nose djeluju na
psiholoπko-bioloπkoj razini koja
ukljuËuje, ali u isto vrijeme i nadilazi,
racionalni um. Tijekom rituala vjeπto
se rukuje simbolima i svetim objektima
kako bi se obogatila njihova izvedba
i prenijele ideoloπke poruke povezane
sa suπtinom pojedinca, druπtva i svemira.
Rituali su ugraeni u temelje ljudske
kulture i mogu se upotrijebiti u svrhu
kontrole, podreivanja, stabiliziranja,
pobuivanja ili teroriziranja pojedinaca
i skupina. Njihovo prouËavanje daje
nam kljuË za razumijevanje i tumaËenje
kulture.
Antropolozi i znanstvenici koji se bave
prouËavanjem religije ponekad gledaju na
rituale sukladno onome πto se njima
postiæe. Na primjer, Catherine Bell
(ro. 1953.) razlikuje:
obrede prijelaza ili rituale
≈æivotne krize√
l kalendarske rituale
i komemoracijske obrede
l obrede razmjene ili komunikacije
l obrede æalosti
l obrede slavlja, posta, svetkovina
l politiËke rituale
Drugi pristup je usmjeravanje paænje
na njihovu objasnidbenu vrijednost.
Mircea Eliade (1907. ∑ 1986.)
zainteresiran je za rituale kao za neπto
Ëime se iznova donose zakoni prvobitnog
kozmogonskog mita, s time da stalno
u sadaπnjost unose elemente proπlosti.
Robin Horton naglaπava stvarnost
religijskih vjerovanja koja se nalaze iza
ritualnih obreda. KoristeÊi kao primjer
narod Kalabari iz Nigerije, on ustraje
na tvrdnji da religiozni rituali imaju moÊ
ganuti i preobraziti sudionike jer rituali
izraæavaju vjerovanja koja imaju
znaËenje i suvislost za njihove
sljedbenike. UgledajuÊi se na Durkheima
(1858. ∑ 1917.) drugi znanstvenici tvrde
da su rituali uËinkoviti jer izraæavaju
stav o druπtvenom fenomenu. Maurice
Bloch je, piπuÊi o ritualima obrezanja
na Madagaskaru, iznio zanimljivo
opaæanje u kojem kaæe da poπto ritual
nije u potpunosti iskaz, a ni djelo,
dozvoljava da se njegova poruka
istovremeno prenese i prikrije. U nekim
sluËajevima, ritualni simboli mogu
biti puni rezonance. To je demonstrirao
Victor Turner (1920. ∑ 1983.) na pri-
mjeru iscjeljivanja naroda Ndembu
iz srediπnje Afrike, poglavito u ritualima
instalacije i inicijacije. U ostalim
sluËajevima izvoenje samog rituala
moæe biti liπeno sadræaja simbolike
koja je zaboravljena tijekom vremena, πto
Fritz Staal tvrdi za vedske rituale u Indiji.
KljuËna liËnost u prouËavanju simbola
je Arnold van Gennep (1873. ∑ 1957.),

koji je prepoznao temeljni obrazac
meu velikim brojem rituala.
Bilo da prouËavamo sezonske
svetkovine poput BoæiÊa, suncostaja
ili æetve, ili rituale ≈æivotne krize√
koji oznaËuju promjenu u statusu iz
jednog æivotnog stadija u drugi, kao
πto su roenje, pubertet, brak ili pogrebni
rituali, u podlozi svih njih vidimo
trostruki uzorak odvajanja, tranzicije
i reintegracije. Van Gennep je primijetio
i da opÊenito postoji, isto kao i druπtveni
pomak, fiziËki prijelaz u ritual te da je
prvo izvoenje rituala obiËno pomnije
provedeno nego u naknadnim prilikama
zato πto nosi teret promjene statusa.
Victor Turner preuzeo je van
Gennepov koncept naglaπavajuÊi
pomak od druπtvenog ustrojstva
ka srediπnjem antistrukturalistiËkom
poloæaju, takozvanoj liminalnoj fazi
obreda prijelaza. U srednjoj fazi inicijanti
Ëesto imaju neke iste karakteristike.
Prolaze kroz proces izjednaËivanja
u kojem mogu biti skinuti ili odjeveni
tako da se poniπti individualnost, moæe
ih se skroz oπiπati ili im pustiti kosu
da naraste. PoËetnike se Ëesto odvaja
od svakodnevnog æivota jer trebaju
proÊi kroz odreena iskuπenja koja ih
zbliæavaju jedne s drugima i s onima koji
su ih inicirali. Turner je skovao pojam
≈communitas√ kako bi opisao spontanu,
trenutaËnu i konkretnu povezanost
koja je tipiËna za ljude u liminalnoj
fazi obreda prijelaza. I liminalnost
se moæe institucionalizirati i gotovo
bezgraniËno proπiriti, na primjer u vojsci,
samostanima, bolnicama i azilima.
Bruce Lincoln kritizirao je i van
Gennepov i Turnerov model i tvrdio da
se njihovi modeli viπe odnose na muπke
nego na æenske inicijante, istiËuÊi da æene
imaju niæi status u druπtvenoj hijerarhiji
Ëime je za njihovu srednju fazu inicijacije
manje vjerojatno da Êe naglaπavati
antistrukturalne elemente. Radije nego
da je se ponizi kao uvod u uzviπeno
stanje, joπ se jaËe uËvrπÊuje njezino
skromno mjesto u druπtvu. Æena Êe,
33
prije nego njezin muπki partner, biti
inicirana samostalno te biti zatvorena
u kuÊu. Æene se Ëesto prije oboæava nego
svlaËi, a za prirodu znanja koje se
prenosi tijekom inicijacije vjerojatnije
je da Êe biti zemaljske nego ezoteriËne
naravi. Lincoln smatra da je za æensku
≈Nijedno
inicijaciju vjerojatnije da Êe obuhvaÊati iskustvo nije
ograivanje, pretvorbu ili uveÊanje preskromno da
ne bi moglo
i nastanak prije nego odjeljivanje, postati dijelom
ograniËavanje i reintegraciju. rituala i da mu
ne bi moglo biti
Ritual je vrsta ceremonije, no nisu dano uzviπeno
sve ceremonije rituali. Richard znaËenje.√
Mary Douglas
Schechner (ro. 1934.) istaknuo je da
ovisi o okolnostima hoÊe li se ceremonija
smatrati ritualom ili predstavom.
Ako je svrha ceremonije djelotvornost,
radi se o ritualu, a ako je svrha zabava,
RITUALI I NJIHOVO PROVO –ENJE
to je predstava. Nema bezuvjetnih DjeËaci australskih
razlika, a veÊina ceremonija sadræava Aboridæina lica
i tijela ukraπenih
elemente kako djelotvorne namjere bojom za svoju
tako i zabave. Na ritualu kraja ceremoniju inicijacije
kontinuuma vjerojatno je da Êe biti
aktivna ≈publika√ koja ima zajedniËke
ciljeve i namjere kao i glavni sudionici.
Vrijeme i prostor su sveti i simboliËnog
su znaËenja, a bitan je krajnji rezultat
postupka (iscjeljivanje, inicijacija,
pomoÊ preminulima ili neπto drugo).
Za publiku u teatralnim ceremonijama
vjerojatnije je da Êe samo gledati,
a ne i sudjelovati, a dogaaj postaje
sam sebi svrha. Izvodi se za one koji
gledaju, a ne za one koji su u nazoËnosti
neke viπe sile ili za one koji su odsutni.
 ≈Raskoπan priruËnik.
Razumijevanje religije
Bogato ilustriran vodiË u boji kroz
proπle i sadaπnje religije svijeta.√
AntiËke religije
The Times
UroeniËke religije ≈Uzbudljiva i pouËna knjiga.
Ne znam ni za πto na træiπtu
Hinduizam πto bi se izdaleka moglo usporediti
s opsegom, ravnoteæom, razumljivoπÊu
Dæainizam i senzibilnoπÊu ove knjige.√
The Church Times
Budizam
≈Ova je knjiga dobar alat
Sikhizam za pronalaæenje Ëinjenica,
a zanimat Êe kako struËnjake
Mazdaizam tako i prosjeËnog Ëitatelja.√
The Bookseller
Judaizam
≈Sa 80 suradnika i gotovo
KrπÊanstvo 200 fotografija u boji, karata i dijagrama
knjiga sluæi kao primamljiv priruËnik,
Islam a sadræava dovoljno detalja da bi se
mogla upotrebljavati za ozbiljnija
Religije istoËne Azije prouËavanja.√
The Methodist Recorder
Bahaizam ≈»itajuÊi knjigu i pojedinosti
o religijskoj duhovnosti, bio sam
Religija u danaπnjem svijetu zapanjen golemim bogatstvom
vjerske raznolikosti.√
Pojmovnik Tony Benn

www.mozaik-knjiga.hr
297,00 kn