Strukturalna usporedba dramskog izvornika s igranim filmom Medea

u reziji Piera Paola Pasolinija

Ovaj Pasolinijev film iz 1969. godine je vizualnon predivan, atmosferski nabijen

i film pun simbola. Cesto nalikuje antropoloskom dokumentarcu prikazivajuci

srz onovremenskih ljudi, njihove obicaje i pogled na svijet. Najupecatljive scene

su upravo one koje redatelj interpretira na svoj nacin davajuci likovima priliku

da pokazu svoja psiholoska stanja uz vrlo malo dijaloga. Pasolini je uspio vjesto

prikazati kulturnu, etnicku i teolosku sferu tog doba i upravo su one u fokusu. To

postize i uzimanje onih misticnih i stravstvenih elemenata iz Euripidovog

originala. Radnja filma zapocinje ranije nego sto je slucaj u izvorniku. Ovaj film

potice ukidanje linearnosti i ne zagovara narativnost. Ritual je Pasolinijev glavni

motiv.

Prva scena u filmu je Jasonov razgovor s mentorom u kojem se jasno vidi

nevinost djeteta pred utjelovljenjem ljudske intelektualne i

primitivne,iracionalne strane koje obje predstavlja kentaur. U djetinjstvu ga je

vidio kao konja s trupom covjeka, a kasnije kao normalnu osobu. Upravo on

govori Jazonu o njegovom kraljevskom naslijedju i prorice mu buducnost.

Kentaur odmah na pocetku filma uvodi element kontrasta i konflikta izmedju

arhaicnog i racionalnog koji se provlaci kroz cijeli film. Naposljetku i na odnos

izmedju Jazona i Medeje.

Sa likom Medeje prvi put se susrecemo kroz ritual plodnosti. Cin ljudske zrtve

postoji koliko i samo covjecanstvo. Osoba je izabrana kao zrtva bogovima. "Daj

zivotu sjeme i preporodi se sa sjemenom."

Jazon odlazi u Colchis gdje u hramu upoznaje Medeju i zaljubljuje se u nju. Ona

odlucuje odbaciti svoja vjerovanja i svoj narod kada mu pomogne ukrasti zlatno

runo.Jazonov ujak odbija runo i par je prognan na deset godina iz kraljevstva.

Dobiju dvoje djece u progonstvu u Grckoj, ali Medeja se ne uspijeva asimilirati

u njihovu kulturu. Jazon, zabrinut i za dobrostanje i buducnost svojih sinova,

pristaje ozeniti kcer kralja Kreonta. Kada Medeja sazna za njegovu izdaju i

obecanje ljubavi drugoj zeni postaje gnjevna i spremna za osvetu. Ona prikuplja

sve mracne sile svoje prirode i ubija Jazonove sinove ostavljajuci ga bez icega.

Medeja je princeza arhaicnog drustva koji zivi u skladu sa simbolizmom i

bozanskim zakonima. Predani su tradiciji, vide znak od bogova i pokoravaju se.

Zlatno runo, koje je Jazon poslan da ukrade, predstavlja moc i snagu tom

narodu. Medjutim, Jazon, dolazi iz one vise "naprednije", racionalno usmjerene

i intelektualne sredine koja nije toliko vodjena tradicijom i nagonom.

Medeja je i carobnica koja prica sa suncem, zemljom i vodom, a u Grckoj su joj

moci oduzete. U jednoj od najbitnijih scena u filmu ona prica sa suncem koje joj
uljeva snagu i podsjeca je na njenu pogansku prirodu. Daje joj hrabrost da iskuje

svoj plan osvete protiv Jasona te srusi drustvenu hijerarhiju koja joj je i oduzela

moci.

Film je prepun simbola. Medejina odjeca i kostimi oznacavaju razne uloge i

stanja u kojima ona biva tokom filma. Scena Glaukine smrti ponavlja se dva

puta. To naravno nije pogreška. Prva smrt u kojoj ona gori je vizualna

reprezentacija Medejine magije koju je bacila na poklone, dok je druga, kad

pada sa ruba dvorca njena prava smrt. U sceni kada Glaukine vidi svoj odraz u

ogledalu nakon što je prihvatila Medjine poklone, i dozivi realizaciju da je zeni

koja se odrekla svog plemickog statusa otela muza i vise je nego jasno njeno

unutarnje stanje uma. Ona umire, a njen otac, kralj, vidjevsi sto se dogodilo prati

njene korake te i on pada s ruba u svoju smrt.

Glazba igra važnu ulogu u filmu. Osjete se elementi iz cijelog svijeta. Pasolini

koristi elemente Perzijskog orkestra, Marokanske glazbe, Japanske pjesme,

pjevanje tibetanskih redovnika... Pasolini lijjepu atmosferu stvara i radom

kamere i fotografijom u filmu. Smireni kadrovi snimani u zoru ili sumrak po

pustošima Turske ostavljaju dojam o civilizaciji koja se tek pocela razvijati

Mediteranom.

Sto se tice temeljnih pojmova iz Aristotelove poetike primjetila sam sljedece.

Pojam mimesisa, odnosno oponasanja i prikazivanja, vidljiv je u slucaju

Medejine osvete prema Jasonu. Jason je Medeji nanjeo bol ostavljajuci je za

drugu zenu, a kasnije Medeja nanosi istu, ako ne i veću bol Jasonu svojom

osvetom. Kod Pasolinija mimesis je vidljiv i kod ponavljanja scene smrti

Kreontove kceri. Prva smrt je vizija i nema ucinka u stvarnosti, dok je druga

smrt zapravo ostavila svoj utisak i povela za sobom druge dogadjaje.

Praxis odnosno prijelaz iz mogucnosti u zbilju , u tragedijama, dogadja se kao

obiljezje nuznosti i nesto sto ide po volji bogova. U filmu Medejina osveta koja

je prvotno bila samo mogucnost njenog djelovanja, prerasla je u zbilju kada

ubija djecu.

Pojam pjesnistva i stvaralastva, poesis, vidljiv je u onim djelovima filma u

kojima nema linija stvarnosti kao sto su scene s kentaurom. Pasolini

nadogradjuje i izmislja.

Prema Aristotelu peripeteia i anargonisis moraju ici jedno sa drugim kako bi

pokrenuli lancanu reakciju dogadjaja koji dovode do katarze. To je akt

obnavljanja u svijesti, prisjecanje i prepoznavanje koje dovodi do obrata, do

peripetije. U filmu je trenutak tog obnovljenog sjecanja scena u kojoj Medeji

Sunce kaze da ubije sinove i zapali sve. Govori joj da je ona jos ona stara

Medeja..

Pathos koji predstavlja patnju i veliki pogubni gubitak, prozet je kroz cijeli film i

igra vaznu ulogu. U dramskom izvorniku pathos utemeljuje Medejino

jadikovanje, dok u filmu to pokazuje mimikom, neverbalno.. Gledatelji osjecaju

empatiju prema Medeji koja pati zbog Jazonoe izdaje. Njeno stanje je prikaz

emocionalne boli koju joj je on nanio.

Ethos odnosno znacaj je dobro prikazan u filmu. Dosljedan je i karakter Medeje

pristaje izvorniku.

Hamartija kao simbol zablude i trenutne zasljepljenosti kod Medeje nije prisutna

kao takva. Ona nije imala nedostatak uvida u ono sto zeli uciniti i u posljedice

ucinjenoga. Dobro je znala sto i zasto zeli. Svjesno je isla u osvetu priznavajuci

da ce ona vise patiti od Jazona. U ovom slucaju hamartija nije izazvana

posrednim djelovanjem bogova. Medjutim, Medeja i dalje igra ulogu

protagonista koji izaziva gledateljevo sazaljenje zbog patnje. Moglo bi se reci

da je njena moc na neki nacin bila njena tragicna mana. Ta moc je bila osnovni

razlog zasto ju je Kreont htio prognati iz kraljevstva, jer je se bojao.. Njena moc

bila je i od velike koristi i Jazonu za kradju zlatnog runa, a naposljetku ta moc

joj je dala snagu i poticaj da se osveti. U svojem teskom psihickom stanju,

vodjena emocijom i zeljom za osvetom Medeja koristi svoju mov i vodi sebe u

propast. Moze se zakljuciti da je njena moc bila vise prokletstvo nego blagoslov.

Na kraju price, zakljucujem da se Medeju nebi moglo uvrstati u klasicnog

tragickog junaka.