UNIVERZITET U TUZLI

MAŠINSKI FAKULTET

Predmet : Nauka o čvrstoći II

Skripta iz teorija

Mešanović Mirza
TEST 1

1.) Diferencijalna jednačina elastične linije , kako nastaje i u kojim uslovima se može
integrisati ?

Elastična linije čija je jednačina 𝑦(𝑧) je zakrivljena linija u ravni savijanja koja opisuje
deformaciju nosača ( povezuje težišta poprečnih presjeka). Nalazi se u presjeku neutralne
površine i ravni savijanja.
Jednačine elastičnih linija su dobijene nakon integracija diferencijalne jednačine elastične
linije gdje se integracione konstante dobijaju iz graničnih uslova.
Granični uslovi za integraljenje kod proste grede je da je jednačina ugiba u osloncima
jednaka nuli.
𝑦(0) = 0, 𝑦 (𝑙 ) = 0
a za konzolu važi jednačina ugiba i nagiba u uklještenju jednaka nuli
𝑦(0) = 0, 𝑦 ′ (0 ) = 0
2.) Navedi i kratko objasni teoremu „ tri momenta „ za najprostiji slučaj statički
neodređenog nosača ?
JEDNAČINA TRI MOMENATA (KLAJPERONOVA JEDNAČINA)

Nosač sa dva ili više oslonca je kontinualan ili neprekidan. Ovakav nosač je najčešće statički
neodređen. Pri rješavanju ovakvih nosača kao nepoznate veličine smatraju se reaktivni
momenti (momenti u osloncima) .
Dati kontinualni nosač rastavi se na proste grede, a uticaj jedne na drugu prostu gredu
zamjenimo sa momentima u osloncu.

U slučaju ovakog načina rada mora se zadovoljitii uslov neprekidnosti grede, odnosno
elastična linija nad srednjim osloncem mora imati zajedničku tangentu.
Ovaj uslov daje dopunski sistem jednačina za odredjivanje neopoznatih momenata u
osloncima. Jednačina deformacije može da sadrži najvise tri nepoznata momenata u
osloncima i zove se „jednačina tri momenta – Klajpreronova jednačina “ .

Ova jednačina se mora pisati sa dva uzastopna polja za tri uzastopna momenta u osloncima.
Na taj način dobija se onoliko jednačina koliko ima nepoznatih veličina.
Klayperonova jednačina glasi :
𝑀𝑘−1 ∙ 𝑙𝑘 + 2𝑀𝑘 ∙ (𝑙𝑘 + 𝑙𝑘 + 1) + 𝑀𝑘+1 ∙ 𝑙𝑘+1 = 6𝐸𝐼𝑥 (𝛼𝑘+1 − 𝛽𝑘 )
3.) Objasni pojmove : deformacioni rad, deformaciona energija, komplementarna
energija, princip virtualnih radova

Pri djelovanju vanjskih sila na tijelo, dato tijelo se deformiše i vrše se određena pomjeranja
napadnih tačaka, te sile vrše rad na tim pomjeranjima i taj rad se naziva deformacioni rad.
𝜹
𝑾 = ∫ 𝑭𝒅𝜹
𝟎
Elementarni deformacioni rad
𝑑𝑊 = 𝐹𝑑𝜹

Deformaciona energija statički neodređene konstrukcije (𝑈) se izrazi u funkciji sila

𝑈 = 𝑈(𝐹1 , 𝐹2 , … 𝐹𝑛 ) ili deformacije ( pomaci ili zakretanja ). Parcijalni izvodi funkcije 𝑈 po
prekobrojnim silama daju deformacije u njihovim pravcima koje su poznate iz uslova
oslanjanja. Parcijali izvodi po pomacima daju sile u istim pravcima.
Računanje izvoda :
𝐿 𝐿
𝑀2 𝜕𝑈 𝑀 𝜕𝑀
𝑆𝑎𝑣𝑖𝑗𝑎𝑛𝑗𝑒 ∶ 𝑈 = ∫ 𝑑𝑥 𝑥𝑗 = =∫ 𝑑𝑥
0 2𝐸𝐼 𝜕𝑃𝑗 0 𝐸𝐼 𝜕𝑃𝑗
𝑛 𝑛
𝐹𝑖2 𝐿𝑖 𝜕𝑈 𝐹𝑖 𝐿𝑖 𝜕𝐹𝑖
𝐴𝑘𝑠𝑖𝑗𝑎𝑙𝑛𝑖 𝑛𝑎𝑝𝑟𝑒𝑧𝑎𝑛𝑗𝑒 ( 𝑖𝑠𝑡𝑒𝑧𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑖𝑙𝑖 𝑝𝑟𝑖𝑡𝑖𝑠𝑎𝑘 ): 𝑈 = ∑ 𝑥𝑗 = =∑
2𝐴𝑖 𝐸 𝜕𝑃𝑗 𝐴𝑖 𝐸 𝜕𝑃𝑗
𝑖=1 𝑖=1

Komplementarni rad
𝐹
∗
𝑊 = ∫ 𝛿 ∙ 𝑑𝐹
0
∗
Komplementarna energija 𝑈 tijela jednaka je komplementarnom radu vanjskih sila.
𝐹
𝑈 ∗ = 𝑊 ∗ = ∫ 𝛿 ∙ 𝑑𝐹
0
Komplementarna energija se naziva i energijom naprezanja da bi se očuvala analogija s
energijom deformacije. Za linearno elastično tijelo potencijalna energija deformacije jednaka
je komplementarnoj energiji.

Princip virtualnih radova:“ U položaju stabilne ravnoteže, na kraju deformacije, kada se

uspostavi ravnoteža vanjskih i unutrašnjih sila, ukupan rad svih sila ( vanjskih i unutrašnjih )
koji se učini na bilo kakvom virtualnom pomjeranju koje dopuštaju veze ,biće jednak nuli.“ .
Princip virtualnih radova nije zavisan od materijala

Zbir virtulanih radova (radova na virtualnom pomjeranju) unutrašnjih sila jednak je sumi
radova eksternih sila ( zapreminske i površinske)
4.) Navedi i kratko objasni Kastiljanove teoreme
Riječ je o dva teorema koja povezuju potencijalnu energiju deformacije elastičnog tijela, sile
koja djeluje na njega i odgovarajuće pomake.

Prvi Kastiljanov teorem : Ako potencijalnu energiju deformacije izrazimo kao funkciju pomaka
na mjestu i u smjeru sila, onda je parcijalna derivacija potencijalne energije deformacije po
jednom od ovih pomaka 𝛿𝑘 jednaka odgovarajućoj sili 𝐹𝑘
𝑈 = 𝑈(𝛿1 , 𝛿2 , … 𝛿𝑛 )
𝜕𝑈
𝐹𝑘 =
𝜕𝛿𝑘
Drugi Kastiljanov teorem: Ako potencijalnu energiju deformacije linearno elastičnog tijela
izrazimo kao funkciju sila koje djeluju na tijelo, onda je parcijalna derivacija potencijalne
energije deformacije po jednoj od sila 𝐹𝑘 jednaka odgovarajućem pomaku 𝛿𝑘 na mjestu i u
smjeru sile 𝐹𝑘 .
𝑈 = 𝑈(𝐹1 , 𝐹2 , … , 𝐹𝑛 )
𝜕𝑈
𝛿𝑘 =
𝜕𝐹𝑘
5.) Objasni princip stacionarnosti potencijalne energije ( nije bilo na ispitu )
Potencijalna energija unutarnjih sila jednaka je potencijalnoj energiji deformacije 𝑈,
akumulirane u napregnutoj konstrukciji .Potencijalne energija vanjskih sila jednaka je
𝑛

𝑈𝐹 = − ∑ 𝐹𝑖 𝛿𝑖
𝑖=1
Totalna potencijalna energija konstrukcije jednaka je zbiru potencijalne energije deformacije
konstrukcije i potencijalne energije vanjskih sila koje djeluju na konstrukciju.
𝑛

∏ = 𝑈 − ∑ 𝐹𝑖 𝛿𝑖
𝑖=1
𝜕∏ 𝜕𝑈 𝜕𝑈
= − 𝐹𝑖 𝐹𝑖 =
𝜕𝛿𝑖 𝜕𝛿𝑖 𝜕𝛿𝑖
𝜕∏
=0 𝑖 = 1,2, … 𝑛 (1)
𝜕𝛿𝑖

5.1. Objasni princip stacionarnosti potencijalne energije ( bilo na ispitu )

6.) Objasni pojam „kritične sile „ i kako se do iste dolazi u najjednostavnijem
slučaju izvijanja.
Kritična sila je ona najmanja vrijednost sile pritiska pri kojoj nastupa gubitak
stabilnost,odnosno, pri kojoj štap iz stabilne pravolinijske forme ravnoteže prelazi u nestabilnu
krivolinijsku( izvija se)
𝒅𝟐 𝒘
𝒅𝒙𝟐 𝑴 𝑭∙𝒘
𝟑 =− =−
𝑬𝑰𝒎𝒊𝒏 𝑬𝑰𝒎𝒊𝒏
𝒅𝒘 𝟐 𝟐
[𝟏 + ( ) ]
𝒅𝒙
𝒅𝟐 𝒘 𝑭∙𝒘
𝟐
=−
𝒅𝒙 𝑬𝑰𝒎𝒊𝒏
𝑭 𝒅𝟐 𝒘
𝜶𝟐 = + 𝜶𝟐 𝒘 = 𝟎
𝑬𝑰𝒎𝒊𝒏 𝒅𝒙𝟐
𝒘 = 𝑨𝒔𝒊𝒏𝜶𝒙 + 𝑩𝒄𝒐𝒔𝜶𝒙
𝒘(𝟎) = 𝟎 𝒊 𝒘(𝒍) = 𝟎
𝑨𝒔𝒊𝒏𝜶𝒍 = 𝟎 𝒔𝒊𝒏𝜶𝒍 = 𝟎
𝒏𝝅
𝜶= 𝒏 = 𝟏, 𝟐, 𝟑
𝒍
𝒏𝝅
𝒘 = 𝑨𝒔𝒊𝒏 𝒙
𝒍
𝒏𝟐 𝝅𝟐 𝑬𝑰𝒎𝒊𝒏
𝑭= 𝒏 = 𝟏(𝒏𝒂𝒋𝒋𝒆𝒅𝒏𝒐𝒔𝒕𝒂𝒗𝒏𝒊𝒋𝒊)
𝒍𝟐
𝝅𝟐 𝑬𝑰𝒎𝒊𝒏
𝑭𝒌𝒓 =
𝒍𝟐

Kritična sila za 4 slučaja izvijanja

7.) Prikaži i objasni dijagram kritični napon-vitkost za izvijanje u plastičnom području

𝝅𝟐 𝑬𝒊𝟐𝒎𝒊𝒏 𝝅𝟐 𝑬 𝝅𝟐 𝑬 𝝅𝟐 𝑬
𝝈𝒌𝒓 = = = =
𝑳𝟐 𝑳𝟐 𝑳 𝟐 𝝀𝟐
𝟐 ( )
𝒊𝒎𝒊𝒏 𝒊𝒎𝒊𝒏

Kritični napon 𝜎𝑘𝑟 je sve manji što je vitkost štapa 𝜆 veća i to za sve vrijednosti vitkosti 𝜆 ,veće
od granične vitkosti 𝜆𝑝 , kritični napon 𝜎𝑘𝑟 manji je od napona na granici proporcionalnosti 𝜎𝑝
.tj. izvijanje se odvija u području elastičnosti za koje vrijede Eulerovi obrasci izvijanja.

Za sve vrijednosti vitkosti 𝜆, manje od granične vitkosti 𝜆𝑝 , kritični napon 𝜎𝑘𝑟 veći je od
napona na granici proporcionalnosti 𝜎𝑝 ,tj.izvijanje se odvija u području plastičnosti u kojem
ne vrijede Eulerovi obrasci izvijanja.
TEST 2

1.) Energetska metoda kod izvijanja, osnovna ideja, osnovna jednačina

Ukoliko kritičnu silu ne želimo određivati statičkom metodom koja se sastoji u rješavanju
diferencijalne jednačine elastične linije štapa, možemo se koristiti približnim metodama , koje su
manje tačne, ali su jednostavnije u realizaciji. Tim približnim metodama pripada i energetska metoda.
Energetska metoda nam omogućava izravno odrediti kritičnu silu izvijanja bez postavljanja
diferencijalnih jednačina.

𝑙
∫0 𝐸𝐼 (𝑤 ′′ )2 ∙ 𝑑𝑥
𝐹𝑘𝑟 = 𝑙
∫0 (𝑤 ′ )2 ∙ 𝑑𝑥
Ako je elastična linija data u obliku
𝜋𝑥 ′
𝜋 𝜋𝑥 ′′
𝜋2 𝜋𝑥
𝑤 = 𝑓𝑠𝑖𝑛 𝑤 = 𝑓 𝑐𝑜𝑠 𝑤 = −𝑓 2 𝑠𝑖𝑛
𝑙 𝑙 𝑙 𝑙 𝑙

𝐸𝐼𝑓 2 𝜋 4 2𝑙 𝜋 2 𝐸𝐼
𝐹𝑘𝑟 = = 2
2𝑙3 𝑓 2 𝜋 2 𝑙
Pretpostavljeni oblici elastične linije
𝑤 (𝑥) = 𝑎𝑜 + 𝑎1 𝑠𝑖𝑛𝑥 + ⋯ + 𝑎𝑛 𝑠𝑖𝑛𝑛𝑥 + 𝑏1 𝑐𝑜𝑠𝑥 + ⋯ + 𝑏𝑛 𝑐𝑜𝑠𝑚𝑥
𝑤𝑥 = 𝑎𝑜 + 𝑎1 𝑥 + 𝑎2 𝑥 2 + ⋯ + 𝑎𝑛 𝑥 2
2.) Navesti osnovne hipoteze čvrstoće i objasniti hipotezu maksimalnog tangencijalnog napona
Hipoteza čvrstoće nam služi da bismo odredili čvrstoću mašinskog dijela, odnosno provjeru te
čvrstoće. Složena naprezanja predstavljaju onu vrstu naprezanja koja se sastoji iz kombinacije
normalnih i tangencijalnih naprezanja.
𝝈𝒆𝒌𝒗 = 𝒇𝟏 (𝝈𝒙𝒙 , 𝝈𝒚𝒚 , 𝝈𝒛𝒛 , 𝝈𝒙𝒚 , 𝝈𝒙𝒛 , 𝝈𝒚𝒛 ) = 𝒇𝟐 (𝝈𝟏 , 𝝈𝟐 , 𝝈𝟑 )
Uslov čvrstoće je
𝝈𝒆𝒌𝒗 ≤ 𝝈𝒅𝒐𝒛
Osnovne hipteze čvrstoće su:
a.) Teorija najvećih normalnih naprezanja
b.) Teorija najvećih normalnih deformacija
c.) Hipoteza najvećeg tangencijalnog napona( kriterij tečenja)
d.) Hipoteza potencijalne energije deformacije
e.) Hipoteza deformacionog rada na promjeni oblika
f.) Morova teorija čvrstoće

Hipoteza najvećeg tangencijalnog napona( kriterij tečenja)

Prema ovoj hipotezi čvrstoće do plastične (trajne) deformacije u složeno opterećenoj tački
konstrukcije dolazi u trenutku kada maksimalni tangencijalni naponi u istoj dostignu vrijednost
tangencijalnog napona koji se javlja u momentu početka plastičnog tečenja kod jednoosno
opterećenog elementa.
Maksimalni tangencijalni napon kod jedno-osnog naprezanja javljaju se u ravni pod uglom od 45° u
odnosu nauzdužnu osu i njegova vrijednost iznosi polovinu normalnog napona. To znači da (prema
ovoj hipotezi), kada maksimalni tangencijalni napon u složeno-opterećenoj tački dostigne polovinu
normalnog napona pri kome dolazi do plastičnog tečenja (𝜎𝑦𝑜 = 𝑅02 ) pri jedno-osnom naprezanju, u
tački će nastupiti trajne, plastične deformacije.
Maksimalni tangencijalni napon iznosi:
𝜎𝑀𝐴𝑋 − 𝜎𝑀𝐼𝑁 𝜎1 − 𝜎3 1𝐷
𝑅𝑒
𝜏𝑀𝐴𝑋 = = ≤ 𝜏𝑀𝐴𝑋 =
2 2 2
𝜎𝑒𝑘𝑣 = 𝜎1 − 𝜎3 ≤ 𝜎𝑑𝑜𝑧
Glavi naponi:
𝜎𝑥 + 𝜎𝑦 𝜎𝑥 − 𝜎𝑦 2
𝜎𝑀𝐴𝑋 = 𝜎1 = + √( 2
) + 𝜏𝑥𝑦
2 2
𝜎2 = 0
𝜎𝑥 + 𝜎𝑦 𝜎𝑥 − 𝜎𝑦 2
𝜎𝑀𝐼𝑁 = 𝜎3 = √
− ( 2
) + 𝜏𝑥𝑦
2 2
2 𝑅𝑒
2
1. ) 𝜎𝑥 ∙ 𝜎𝑦 ≤ 𝜏𝑥𝑦 𝜎𝑒𝑓 = 𝜎𝑀𝐴𝑋 − 𝜎𝑀𝐼𝑁 = √(𝜎𝑥 − 𝜎𝑦 ) + 4 ∙ 𝜏𝑥𝑦
2 ≤
𝑆𝐹
𝜎𝑥 + 𝜎𝑦 𝜎𝑥 − 𝜎𝑦 2 𝑅
2 ≤ 𝑒
2. ) 𝜎𝑥 ∙ 𝜎𝑦 >2
𝜏𝑥𝑦 𝜎𝑒𝑓 = + (√ ) + 𝜏𝑥𝑦
2 2 𝑆𝐹
𝑹𝒆
𝑆𝑎𝑣𝑖𝑗𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑖𝑙𝑖 𝑖𝑠𝑡𝑒𝑧𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑠 𝑡𝑜𝑟𝑧𝑖𝑗𝑜𝑚 𝝈𝒆𝒇 = √𝝈𝟐𝑺 + 𝟒 ∙ 𝝉𝟐𝑻 ≤
𝑺𝑭
Za utvrđivanje opasnosti od plastične deformacije potrebno je dakle odrediti glavne napone u tački,
naći razliku između maksimalnog i minimalnog te uporediti istu sa vrijednosti 𝑅02 utvrđenoj
eksperimentalno za dati materijal. I ako je ovo stara i vrlo jednostavna hipoteza, ista daje vrlo dobre
rezultate kod duktilnih čelika koji su osnovni konstrukcioni materijal u savremenoj mašinogradnji
3.) Objasniti pojam efektivnog napona na primjeru HMH hipoteze čvrstoće

Prema HMH(Hipoteza deformacionog rada na promjeni oblika) hipotezi do plastičnog tečenja u tački
sa složenim naponskim stanjem dolazi u momentu kada specifična deformaciona energija utrošena na
promjenu oblika dostigne vrijednost iste na početku plastičnog tečenja kod jednoosno opterećenog
elementa konstrukcije.
Ova hipoteza je naprednija i bolje od prethodnih opisuje ponašanje duktilnih metalnih materijala.

Efektivni napon (fiktivni napon koji zamjenjuje složeno naponsko stanje i omogućava poređenje sa
R02) izračunat prema sljedećem izrazu naziva se vMises-ov ekvivalentni (efektivni) napon.
(𝝈𝟏 − 𝝈𝟐 )𝟐 + (𝝈𝟐 − 𝝈𝟑 )𝟐 + (𝝈𝟏 − 𝝈𝟑 )𝟐
𝝈𝒆𝒇 = √ ≤ 𝑹𝒐𝟐
𝟐
𝑹𝒐𝟐
𝝈𝒆𝒇 = √𝝈𝟐𝒙 + 𝝈𝟐𝒚 − 𝝈𝒙 ∙ 𝝈𝒚 + 𝟑 ∙ 𝝉𝟐𝒙𝒚 ≤ − 𝑧𝑎 𝑜𝑝š𝑡𝑖 2𝐷 𝑠𝑙𝑢č𝑎𝑗
𝑺𝑭

𝑹𝒆
𝑆𝑎𝑣𝑖𝑗𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑖𝑙𝑖 𝑖𝑠𝑡𝑒𝑧𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑠 𝑡𝑜𝑟𝑧𝑖𝑗𝑜𝑚 𝝈𝒆𝒇 = √𝝈𝟐𝑺 + 𝟒 ∙ 𝝉𝟐𝑻 ≤
𝑺𝑭

Prethodna i hipoteza maksimalnog tangencijalng napona daju približno jednake rezultate a za 2D

naponsko stanje i mogu se prikazati kao Mises-ova elipsa i Tresca heksagon u prostoru glavnih
napona. Tačka čija kombinacija glavnih napona pada unutar ovog područja je u elastičnom (sigurnom,
bezopasnom) stanju dok će tačke izvan ovog područja pretrpjeti trajne deformacije što je sa
stanovišta konstruisanja neprihvatljivo.
4.) Navedi osnovne koncepte na kojima se bazira MKE i kratko objasni R-R koncept

MKE (Finite Element Method) je numerička metoda za rješavanje PDJ. Suština metode je u
aproksimaciji funkcije rješenja diskretnim skupom funkcija (polinoma) i diskretizaciji domene
konačnim skupom konačnih elemenata.
Tri osnovna koncepta na kome se definiše savremena MK:
a.)Raleigh-Ritz ov varijacijski princip
b.)Galerkin-ov princip težinskog reziduala
c.) Princip minimuma kvadratne greške (Laest square principle)

Raleigh-Ritzove metod za rješavanje ODJ:

a.) Odredi funkcional F čija ekstremizacija pomoću Euler-ove jednačine daje orginalnu ODJ
b.)Pretpostavi funkciju 𝑦(𝑥) (rješenje ) u formi :
𝑛

𝑦(𝑥) ≈ ∑ 𝐶𝑖 𝜑𝑖 (𝑥)
𝑖=1
(𝑦𝑖 (𝑥)-poznate (usvojene) bazne funkcije,linearno nezavisne i zadovoljavaju BC)
c.) Zamijeni aproksimativno rješenje u funkcional i formiraj sistem jednačina
d.) Riješi prethodni sistem algebarskih jednačina po 𝐶𝑖 , 𝑖 = 1,2, … 𝑛
𝜕 ∏[𝐶1 , 𝐶2 , 𝐶3 , … 𝐶𝑛 ]
𝜕𝐶1
𝜕 ∏[𝐶1 , 𝐶2 , 𝐶3 , … 𝐶𝑛 ]
𝜕𝐶2
𝜕 ∏[𝐶1 , 𝐶2 , 𝐶3 , … 𝐶𝑛 ]
𝜕𝐶3
Za probleme čvrstoće (linearno elastično, deformabilno tijelo) vrijedi da je ∏ = 𝑊 − 𝐴
W= specifična deformaciona energija, A= rad spoljnih sila tako da je minimizacija ∏
ekvivalentna Hamiltonovom principu ili principu minimuma potencijalne energije
5.) Navedi i kratko objasni osnovne korake u MKE analizi kod linearno elastičnog tijela,

a.) Diskretizacija domene i izbor elemenata

b.) Formiranje matrica elemenata
c.) Formiranje (sastavljenje, slaganje) sistemskih
matrica
d.) Uvođenje BC
e.) Rješavanje sistema L J – SOLVER
f.) Postprocesiranje rezultata
g.) Analiza rezultata

a.) Diskretizacija domene i izbor elemenata

Metod konačnih elemenata zasniva se na
fizičkoj diskretizaciji posmatranog domena.
Osnovu za analizu konstrukcije predstavlja
poddomen, dio domena( strukture) koji se zove
konačni element.Konačni element nije
diferencijalno malih dimenzija, nego ima
konačne dimenzije zbog čega se zove konačni
element.Izbor elemenata koji se koristi u MKE
analizi zavisi od problema koji se rješava i od
željene tačnosti rezultata.Prvo o čemu treba
voditi računa odnosi se na činjenicu da li je
problem jedno,dvo ili trodimenzionalan.

f.) Postprocesiranje rezultata

Naponi i deformacije su nepoznate veličine koje se određuju u strukturalnoj analizi.
Korištenjem veze između deformacije i pomjeranja i napona i deformacije
𝑑𝑢
𝜀𝑥 = 𝜎𝑥 = 𝐸 ∙ 𝜀𝑥
𝑑𝑥
izračunaju se deformacije i naponi.
g.) Analiza rezultata
Dobiveni rezultati primjenom MKE se analiziraju i interpretiraju. Zaključak svake analize se svodi na
određivanje tačnog mjesta djelovanja najvećih napona i deformacija. Na osnovu poznavanja
naponsko-deformacionog stanja kao jednog od važnih faktora, dizajner će donositi odluke.
.... treba dodati objašnjenje za svaki korak