Kultura 

je cjelokupno društveno naslijeđe neke grupe ljudi, to jest naučeni obrasci mišljenja, osjećanja i djelovanja neke
grupe, zajednice ili društva, kao i izrazi tih obrazaca u materijalnim objektima. Riječ kultura dolazi iz latinskoga colere, što je
značilo: nastanjivati, uzgajati, štititi, štovati. Za kulturu postoje i druge definicije koje odražavaju razne teorije za
razumijevanje i kriteriji za vrjednovanje ljudske djelatnosti. Antropolozi kulturu smatraju definirajućim obilježjem roda Homo.

Bosna i Hercegovina (skraćeno: BiH; srp. Босна и Херцеговина, БиХ) je država u Jugoistočnoj Europi. Graniči

s Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom. Po svom uređenju je složena federalna država s elementima konfederacije; čine je
dva entiteta – Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska te Brčko distrikt. Glavni i najveći grad države je Sarajevo.
Neovisnost je stekla 1. ožujka 1992. godine nakon odluke građana BiH referendumom o neovisnosti. Prema popisu iz 2013.
godine imala je 3.531.159 stanovnika.
U BiH žive tri konstitutivna naroda. To su Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Dragutin Pavličević smatra da su Hrvati najstariji autohtoni
(starosjedilački) narod u Bosni i Hercegovini.[3]
Potencijalni je kandidat za članstvo u Europskoj uniji i kandidat za članstvo u NATO-u od travnja 2010. godine, kada je
potpisala Akcijski plan za članstvo na samitu u Tallinnu. Osim toga, Bosna i Hercegovina je članica i pridruženi član mnogih
međunarodnih organizacija: Vijeća Europe od travnja 2002. godine, članica i osnivač Sredozemne unije od njezinog
osnivanja u srpnju 2008. godine, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OSCE), CEFTA-e, posmatrač u Organizaciji
islamske suradnje (OIC) itd.

Sadržaj

 1Povijest
o 1.1Nova era
o 1.2Dolazak slavena
o 1.3Srednji vijek
o 1.4BiH u Osmanskom Carstvu
o 1.5Austro-ugarsko doba
o 1.6Prvi svjetski rat
o 1.7BiH u Kraljevini Jugoslaviji
o 1.8Drugi svjetski rat
o 1.9BiH u Socijalističkoj Jugoslaviji
o 1.10Neovisnost i rat u BiH
 2Upravna podjela
o 2.1Entiteti
o 2.2Distrikt
 3Politika
 4Zemljopis
o 4.1Površina
 5Povijesno-zemljopisne regije
 6Županije Federacije Bosne i Hercegovine
 7Katolička upravna podjela Bosne i Hercegovine
 8Promet
 9Gospodarstvo
 10Stanovništvo
o 10.1Podaci iz prošlih popisa
o 10.2Etničke grupe
 11Kultura
o 11.1Filmska kultura
o 11.2Moderna glazba
 12Šport
 13Povezani članci
 14Vanjske poveznice
 15Izvori
o 15.1Ostali projekti

Povijest
 Podrobniji članak o temi: Povijest Bosne i Hercegovine

Nova era
Ostaci iz starijeg kamenog doba u BiH su pronađeni u Varvari (strugalice, šiljci, oruđe, oružje) i u špilji u Badnju (gravura
koja prikazuje napadnutog konja), a iz mlađeg kamenog doba u Zelenoj pećini, Ravlića pećini, Lisičićima i Butmiru gdje su
nađene zemunice, ostatci kostura, glinene figure itd.
Među najznačajnije lokalitete iz metalnog doba ubrajaju se Donja Dolina i prostor Ošanića (gdje se prije nalazio
grad Daorson).
U prvim stoljećima nove ere, Bosna je bila dio Rimskog Carstva. Nakon pada carstva, Bosnu su svojatali Bizant i zapadni
nasljednici Rima.

Dolazak slavena

Ovaj članak je dio niza o

povijesti Bosne i Hercegovine

Stari vijek

Iliri na tlu Bosne i Hercegovine

Rimljani u Bosni i Hercegovini

Srednji vijek

BiH u ranom srednjem vijeku

Srednjovjekovna bosanska država

Novi vijek

BiH u Osmanskom Carstvu

BiH u Austro-Ugarskoj

Kraljevina Jugoslavija

Država Slovenaca, Hrvata i Srba

BiH u Kraljevini Jugoslaviji

Socijalistička Jugoslavija

Drugi svjetski rat u BiH

BiH u socijalističkoj Jugoslaviji

Suvremena BiH

Rat u Bosni i Hercegovini

Postdaytonska država
Hrvati, a i Srbi na krajnjem istoku, naselili su se u 7. stoljeću, a većina današnje BiH je bila dio Hrvatske u 9. stoljeću. Uz
izuzetak današnjeg istoka Hercegovine i Huma većinom 10. i 11. stoljeća Bosna je sastavni dio hrvatskog kraljevstva.
Nakon Pacte Convente i dolaska na vlast dinastije Arpadovića u istočnim dijelovima današnje BiH jačaju devolucijski procesi
prema ostatku Hrvatskog kraljevstva. Bosanska Banovina kasnije postaje kraljevstvom (1377. samoproglašena, a 1461.,
priznata od Pape) hrvatsko-ugarski vladari su nazivali Ramom i u svoj kraljevski naslov su pridodali rex Ramae (kralj Rame).
Mnogi hrvatski povjesničari (počevši od V. Klaića, pa nadalje) samu čežnju za neovisnošću vide u otporu koji su hrvatski
plemići pružali prema kralju "strane krvi".

Srednji vijek

Hrvoje Vukčić Hrvatinić

U 14. i 15. stoljeću broj stanovnika je teško odrediti, ali se pretpostavlja da je bio između 500.000 i milijun. Specifičnost
srednjovjekovne povijesti Bosne i Huma bijaše i Crkva bosanska, kao nastavak tradicije hrvatskih glagoljaša, a kojoj je
pripadao nemali dio pučanstva (nemoguće je utvrditi koliki). Povjesničari smatraju da je većina stanovništva u tom razdoblju
bila katolička, uz dio pravoslavnih na istočnijim područjima. Svi vladari bili su katolici (dinastija Kotromanić), dok su neki
najutjecajniji feudalci, kao Hrvoje Vukčić Hrvatinić i Stjepan Vukčić Kosača bili krstjani. Prvi samoproglašeni kralj je
bio Tvrtko I., a posljednji i jedini priznati Stjepan Tomašević. Bosna je kao kraljevina opstala do 1463. godine, kada njena
istočna (Zemlja Pavlovića) i središnja područja (Kraljeva zemlja), osvajaju Turci. Dne 25. listopada 1478. pretposljednja
bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je u Rimu. Kraljevina Bosna je bila katolička i zapadno orijentirana
kraljevina,[4] ali i uticajem sa istoka što se vidi na primjeru bizantizacije titula nakon krunjenja Tvrtka.[5]
Hrvoje Vukčić Hrvatinić bio je Hrvat iz obitelji koja potječe iz roda Svačića,[nedostaje izvor] i sam kralj Tvrtko I spominje da mu je
prišao Hrvoje "sa svojimi Hrvati" (vidjeti rukopise u izdanju Veselina Masleše prikupljene od Maka Dizdara).[nedostaje
izvor]
 Turska osvajanja nadmašila su granice srednjovjekovne srednjovjekovne Bosne, tako da su područjima današnje BiH,
uz originalnu jezgru u Bosni, banovine Usoru (sa Solima), Donje Kraje (povezali Hrvatinići), Humsku zemlju, te druge zemlje
koje su bile pod vlašću kralja Tvrtka kao kralja Primorja, osmanski sandžak u Bosni, obuhvatio skoro cijelu srednjovjekovnu
bansku Hrvatsku s njegovim glavnim gradovima (primjerice Bihaćem), kao i velike dijelove banovine Slavonije.[nedostaje izvor]

BiH u Osmanskom Carstvu

Podrobniji članak o temi: Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu
Tijekom turske vlasti, širenjem i skupljanjem teritorija pod osmanlijskom vlašću na njenom području se skupilo dosta ljudi koji
su prešli na islam. Prema tvrdnjama bosanskih franjevaca katoličko stanovništvu u trenutku pada Bosne je brojilo oko 750,
krstjansko 80, a pravoslavno oko 30 tisuća odraslih duša. Pred velikosrpsku invaziju, u Bosni i Hercegovini, četiri stotine
godina kasnije, živio je u BiH jednak broj Hrvata svih uzrasta. Prihvaćanjem Islama, a i dankom u krvi, oduzimanjem djece,
mnogim je pravoslavnim i katoličkim konvertitima pružena prilika da dospiju do visokih časti na osmanskom dvoru, poput
Velikih Vezira Mehmed-paše Sokolovića ili utemeljitelja i admirala turske mornarice Mehmed-paše Pialija, Hrvata iz
Dalmacije. Turci su vladali Bosnom do 1878. godine, a kako su se na području BiH najduže održali, ona je bila predmetom
doseljavanja muslimana iz svih okolnih zemalja, čim su Turci u njima izgubili vlast. 1878. ona postaje protektorat Austro-
Ugarske.[nedostaje izvor]
Međutim, slavenski pokreti u susjednim državama radili su na ujedinjenju južnih Slavena.[nedostaje izvor]

Austro-ugarsko doba
Podrobniji članak o temi: Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj

Zaposjedanje BiH 1878.

1878. godine Bosna i Hercegovina, odlukom Berlinskog kongresa, postaje sastavni dio Dvojnog kraljevstva Austro-Ugarske.
Tada se uutar Dvojnog kraljevstva, a paralelno i u okolnim zemljama razvijaju slavenski nacionalni pokreti, koji su radili na
ujedinjenju svih Južnih Slavena na jugoistoku Europe. Povod za Prvi svjetski rat bio je sarajevski atentat ljeta 1914. godine,
kojeg je izvršio Gavrilo Princip, pripadnik tajne organizacije "Mlada Bosna".[nedostaje izvor]

Prvi svjetski rat

Podrobniji članak o temi: Sarajevski atentat i Veliki rat
Prvi svjetski rat je počeo kad je austrougarski prijestolonasljednik Franjo Ferdinand ubijen u Sarajevu.
Tijekom I. svjetskog rata mnogo je stanovnika Bosne i Hercegovine iz sva tri naroda bilo unovačeno u austro-ugarsku
vojsku i upućeno na granice prema Srbiji i Crnoj Gori. Osobito je bila jaka koncentracija uzduž rijeke Drine, te granice kultura
i civilizacija tijekom brojnih stoljeća. U početku rata imala je Srbija početne uspjehe, njena vojska je čak prešla Drinu i upala
u istočnu Bosnu. Tada je austro-ugarska vojska pod vodstvom dvojice generala Hrvata, Stjepana Sarkotića i Luke Šnjarića,
potukla Srbe kod Han Pijeska i izbacila ih preko Drine.
Srbija i Crna Gora bile su 1915. godine ipak vojnički potučene, njihovi državni teritoriji okupirani, a glavnina vojske se preko
Albanije i Grčke dokopala solunskog bojišta gdje se uz zapadne saveznike Francusku i Englesku uspjela 1918. godine s
juga vratiti u Srbiju i otud bez otpora ući u Bosnu, Hercegovinu, Hrvatsku, dio južne Ugarske (Bačku, Banat i Baranju) i
napokon i u Sloveniju. Srbija je tada, kao jedna od pobjednica u I. svjetskom ratu, iako je doživljavala uglavnom poraze,
nastojala sve te zemlje samo priključiti Kraljevini Srbiji i tako ostvariti stoljetnu ideju o Velikoj Srbiji i njenom izlazu
na Jadransko more. U tim planovima su Bosna i Hercegovina imalale središnje mjesto. Te pokrajine i tada oko 40 posto
Srba u njihovom stanovništvu, trebale su biti most prema Srbima u Hrvatskoj, poglavito na području bivše Hrvatsko-
slavonske vojne krajine. Na taj bi se način sav srpski i crnogorski narod, dakle pravoslavni živalj, našao u jednoj državi u
kojoj bi Srbi bili prvi, najveći i vladajući narod.[nedostaje izvor]

BiH u Kraljevini Jugoslaviji

Podrobniji članak o temi: Bosna i Hercegovina u Kraljevini Jugoslaviji
Nakon raspada Austro-Ugarske, Bosna i Hercegovina je ušla u Jugoslaviju. Unutar nje je prvih 10 godina očuvana kao
cjelina, da bi se kasnije podjelila na 4 banovine, čija su središta većinom bila izvan BiH (Split, Podgorica...). Uspostavom
Banovine Hrvatske, pokušavaju se riješiti hrvatsko-srpski problemi po etničkim granicama.[nedostaje izvor]
U 2. svjetskom ratu cijela BiH potpada pod NDH, a pojedini muslimani iz Bosne proglašavaju se "islamskim Hrvatima"
povećavajući postotak Hrvata preko polovice[nedostaje izvor] (sličan postotak su imali i katolici). Nakon rata je
osnovana socijalistička Jugoslavija, unutar koje je Bosna i Hercegovina postala jedna od republika, a sastojala se od 3
jednakopravne nacije.

Drugi svjetski rat

Podrobniji članak o temi: Drugi svjetski rat u Bosni i Hercegovini
Nezavisna Država Hrvatska

Početkom Drugog svjetskog rata pod vodstvom Ante Pavelića osniva se 10. travnja 1941. godine Nezavisna Država

Hrvatska (NDH), u čiji sastav ulazi cijela Bosna i Hercegovina. Znatan dio bosanskohercegovačkih Hrvata i Muslimana
učestvuju kao pripadnici vojske NDH (ustaše, domobrani) dok nekolicina Bošnjaka zauzima vodeće pozicije u vlasti kao
ministri u vladi NDH kao npr. Osman Kulenović i Džafer-beg Kulenović. Dio Srba bori se na strani četnika te učestvuju u
progonima Hrvata i Bošnjaka.[6]
Narodnooslobodilački pokret

Most kod Jablanice, srušen tijekom Bitke na Neretvi

Jedan dio Muslimana, Srba i Hrvata aktivno učestvuju u antifašističkom pokretu Josipa Broza Tita, dajući znatan
doprinos Narodnooslobodilačkoj borbi i konačnom oslobođenju cijele zemlje od stranih okupatora. Na teritoriji Bosne i
Hercegovine vode se neke od najžešćih bitaka (Neretva, Kozara, Sutjeska, Drvar) Drugog svjetskog rata na području
jugoistočne Evrope. U Mrkonjić Gradu su 25. studenoga 1943. godine postavljeni temelji suvremene Bosne i Hercegovine,
na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a. Dok su u Jajcu 29. studenoga iste godine na Drugom zasjedanju AVNOJ-a postavljene
osnove nove, socijalističke Jugoslavije, u sklopu koje je i tronacionalna Narodna Republika Bosna i Hercegovina, kasnije SR
Bosna i Hercegovina bila jedna od šest ravnopravnih republika.
U BiH je stradalo oko 300.000 osoba za vrijeme Drugog svjetskog rata.[7]

BiH u Socijalističkoj Jugoslaviji

Podrobniji članak o temi: Bosna i Hercegovina u drugoj Jugoslaviji

Neovisnost i rat u BiH

Podrobniji članak o temi: Rat u Bosni i Hercegovini
Nakon izbora 1990., BiH je proglasila suverenost u listopadu 1991. godine, a zatim je uslijedio referendum za razdruživanje
od Jugoslavije (veljača 1992.). Na referendumu se većina stanovništva odlučila za neovisnu Bosnu i Hercegovinu.
Bosanskohercegovački Srbi nisu izašli na referendum i uz potporu susjedne Srbije pokrenuli su rat radi podjele po etničkom
načelu. Na jednoj strani su se našli BiH-Hrvati koji su radi obrane svojih područja osnovali HVO i HOS, BiH-Muslimani
(kasnije pod imenom: Bošnjaci) i znatan broj BiH-Srba (koji je ostao odan državi Bosni i Hercegovini), a na drugoj Srbi iz BiH
koji su se stavili na stranu velikosrpskih snaga. U početku su velikosrpske snage, ohrabrene početnim ratnim uspjesima,
oslovljavale Bosnu i Hercegovinu kao "Srpska Republika Bosna i Hercegovina". Dobro organiziranom obranom od strane
Hrvata, a kasnije i Bošnjaka (koji su se ipak prekasno organizirali, što je tijek rata vrlo brzo pokazao), srpsko napredovanje
je zaustavljeno, apetiti su im smanjeni, pa su za svoju paradržavnu tvorevinu uzeli naziv Republika Srpska.
Početkom 1993. javljaju se sukobi između BiH-Hrvata i Bošnjaka. Muslimanskim strateškim ofenzivama protiv Hrvata do
konca godine sukob se rasplamsao do te mjere da su se umirila skoro sva ratišta tih dvaju naroda prema području
kontroliranog od strane Srba. Ipak, nisu na svim područjima Hrvati i Muslimani (kasnije pod imenom Bošnjaci) ratovali jedni
protiv drugih, nego su se nastavili boriti jedni uz druge (primjerice, Bihaćka krajina, Posavina i Usora).
U ožujku 1994. godine, nakon što je HVO slomio većinu ofenziva i zauzeo ključne točke za moguće kontraofenzive Bošnjaci
i Hrvati sklopili su sporazum o osnivanju bošnjačko-hrvatske Federacije Bosne i Hercegovine i konfederacije s Republikom
Hrvatskom. Tome je prethodilo primirje iz siječnja iste godine, sklopljeno između snaga Herceg-Bosne i snaga BiH -
Muslimana odanih vladi Alije Izetbegovića, sklopljeno uz veliki utjecaj međunarodnih čimbenika.
Nešto kasnije, vodstvo Bošnjaka, tada još uvijek pod imenom Muslimani, uzima ime Muslimani-Bošnjaci za svoj narod. Ime
se javljalo također i u obliku Bošnjaci-Muslimani, a na koncu se koristi samo Bošnjaci.
Nakon uspješne operacije Oluje i deblokade Bihaća stvoreni su uvjeti za nove pregovore. U američkom gradu Daytonu 21.
studenog 1995. sve su zaraćene strane potpisale mirovni sporazum, čime je završio trogodišnji rat (konačan sporazum
potpisan je u Parizu 14. prosinca 1995.).
Daytonski sporazum podijelio je BiH na dva dijela – Federaciju BiH i Republiku Srpsku.
8. ožujka 2000., odlukom Međunarodnog arbitražnog suda, uspostavljen je Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine.[8]

Upravna podjela

     Federacija Bosne i Hercegovine

     Republika Srpska

     Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine

Podrobniji članak o temi: Upravna podjela Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta i jednoga distrikta.

Entiteti
      Federacija Bosne i Hercegovine
      Republika Srpska

Distrikt
      Distrikt je Brčko.

Politika
Podrobniji članak o temi: Politika Bosne i Hercegovine
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine ima tri člana (jednog Bošnjaka, jednog Srbina i jednog Hrvata), koji se izmjenjuju na
mjestu predsjednika predsjedništva svake 4 godine.
Njih izravno bira narod (Federacija kao jedna izborna jedinica bira Bošnjaka i Hrvata, a Republika Srpska kao druga izborna
jedinica bira Srbina).
Predsjedatelja Vijeća ministara imenuje Predsjedništvo, a odobrava Parlamentarna skupština. Predsjedatelj zatim imenuje
ministre.
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Ima dva doma: Dom
naroda i Zastupnički dom.
Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (5 Hrvata i 5 Bošnjaka) i jedna trećina iz
Republike Srpske (5 Srba).
Zastupnički dom se sastoji od 42 člana, od kojih se dvije trećine biraju u Federaciji, a jedna trećina u Republici Srpskoj.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najviša i konačna instanca u pravnim pitanjima. Ima devet članova: četiri se biraju iz
Zastupničkog doma Federacije, dva se biraju iz Narodne skupštine Republike Srpske, a tri člana bira predsjednik Europskog
suda za ljudska prava nakon konzultacija s predsjedništvom.

Zemljopis
Podrobniji članak o temi: Zemljopis Bosne i Hercegovine

Štrbački buk u Nacionalnom parku Una.

Bosna i Hercegovina je smještena u Jugoistočnoj Europi, a graniči s Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu,
sa Srbijom na istoku, te s Crnom Gorom na jugu i jugoistoku.
Najveći dio teritorija čine planine i visoki krš, pokriveni šumama i pašnjacima. Najviši vrh je Maglić (2386 m). Nizine se
nalaze na sjeveru i na jugozapadu. U bosanskohergevoačka jezera ubrajaju se Kukavičko jezero, Boračko jezero, Modračko
jezero itd. Buško jezero je najveće (umjetno) jezero u BiH, a najdulja rijeka je Bosna (koja se nalazi isključivo u BiH).
Na sjeveru BiH zastupljeni su npr. lipa, javor, grab, bagrem, klen, u središnjem bukva, grab, javor, smreka, jasen itd., a u
južnom dijelu postoji makija.
Neum u Hercegovačko-neretvanskoj županiji je jedini izlaz na more.
Klima u BiH se razlikuje: u sjevernom dijelu BiH klima je umjereno-kontinentalna, u središnjem planinska, dok je u južnom
dijelu klima mediteranska. Najslabije je naseljen brdsko-planinski prostor. Sela na tom prostoru "razbacana" su po strmim
padinama, a gradovi su smješteni u dolinama i zavalama. U nizinskom prostoru naseljenost je slaba zbog povremenih
poplava. U Hercegovini naselja su smještena pokraj krških polja. Najveći gradovi BiH su Banja
Luka, Zenica, Mostar, Sarajevo i Tuzla.

Površina
Bosna i Hercegovina obuhvaća površinu od 51 129 km² po podatcima Savezne geodetske uprave SFRJ iz 1953. godine.
[9]
 Isti podatak navodi i Opća i nacionalna enciklopedija.
Prema podatcima Uprave za geodetske i imovinskopravne poslove Bosne i Hercegovine riječ je o 51 209,2 km² ukupne
površine, od čega 51 197,0 km² otpada na kopno, a 12,2 km² na more.[10] CIA navodi podatak o 51 197 km² ukupne
površine; 51 187 km² kopna i 10 km² voda.[11] Hrvatska enciklopedija (2000.) navodi podatak o 51 209,2 km² ukupne
površine.[12]

Povijesno-zemljopisne regije
Po povijesnom i zemljopisnom kriteriju, u Bosni i Hercegovini se nalaze ove pokrajine:

 Bosna (kraj istočno od rijeke Vrbas i Povrbasja, južno od Save i Posavine, sjeverno od Hercegovine i zapadno od
Drine)
 Bosanska krajina ili Turska Hrvatska (kraj zapadno od rijeke Vrbas, južno od Save, sjeverno od Hercegovine,
Cazinska Krajina je dio nje)
prvi naziv je uveden u 19. stoljeću)

 Hercegovina (na sjeveru Završje i Neretva, na istoku Crna Gora, na zapadu Završje, na

jugozapadu Sinjska i Imotska krajina, na jugu
Dubrovačko područje)
One se dalje mogu podijeliti na:

 Cazinska krajina (od Une na zapad, krajnji zapad Turske Hrvatske)

 Dolnji kraji (područje uz Vrbas od Jajca do Banje Luke, nekad obuhvaća i Uskoplje/gornji Vrbas. Stara jezgra
Turske Hrvatske).
 Posavina
 Semberija (nizina na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, na sjeveru i istoku ju zatvaraju Sava i Drina)
 Završje (Tropolje: Livanjski, Duvanjski i Glamočki kraj na granici Turske Hrvatske i Hercegovine)
 Usora koja obuhvaća slijev rijeke Usore, općine (ili djelove
općina) Teslić, Usora, Doboj, Žepče, Maglaj, Tešanj i Zavidovići.
 Soli koji obuhvaća okolinu Tuzle, odnosno većinom županiju Soli