TEHNOLOGIJA I DRUŠTVENE POSLJEDICE

Tehnologiju možemo definirati kao ukupnost oruđa, tehnika i radnji preko kojih se djeluje na
određenu sirovinu u procesu njezina pretvaranja u gotov proizvod, ili se pomoću njih obavlja
određena usluga. Bar kad je proizvodnja u pitanju možemo govoriti o tehnologijama koje su
najprepoznatljivije:
 Zanatska tehnologija je karakteristična za maloserijsku proizvodnju. U pitanju je
tehnologija koja se oslanja na sposobnosti pojedinca u izvršavanju svih ili većim dijelom
radnih operacija u proizvodnji jednog proizvoda.
Negativni efekti ove tehnologije su prije svega dugotrajan rad bez dnevnih odmora, často se rad
odvija u teškim uslovima (vlaga, neprimjerena hladnoća, zagušljive i nezdrave prostorije i sl.),
izuzetan fizički napor, nezdravi položaji tijela tokom radnog vremena itd.
Međutim, zanatska tehnologija ima i pozitivne društvene posljedice: majstor najčešće uživa u
poslu koji radi, a zbog različitih vještina koje posjeduje on uživa ugled u svom društvu, ali i među
mlađim radnicima koji s njim rade.
 Mehanizirana tehnologija ili serijska proizvodnja (tehnologija rada na traci) još uvijek
prevladava u većini industrija. Zasniva se na podjeli radnih operacija u proizvodnji
određenog proizvoda na veći broj izvršioca, i svaki od njih ima samo jednu radnu operaciju.
Tehnologija rada na traci je karakteristična za višeserijsku proizvodnju.
Takav rad ima svoje društvene posljedice. Radni zadaci su krajnje pojednostavljeni, pa za
njihovo obavljanje nije potrebno dugotrajno obučavanje. Budući da rad na traci znači ponavljanje
uvijek istih radnji, tokom rada kod mnogih radnika se brzo pojavljuje umor i dosada. Zbog toga
radnici na traci često nisu zadovoljni, izostaju s posla i razboljevaju se.
 Automatizirana tehnologija široko je prisutna u nekim granama industrije (posebno u
takozvanoj procesnoj industriji kakva je, na primjer, rafinerija nafte, hemijska industrija), ali
većina industrijskih radnika još uvijek radi u mehaniziranim industrijama.
Pozitivni i negativne društvene posljedice mogu se uočiti i kod automatizirane tehnologije.
Kada je u pitanju ova tehnologija rad pretpostavlja veće znanje i duže obrazovanje, društveni
položaj radnika je mnogo bolji nego u uslovima mehanizirane tehnlogije. Za svoj rad radnici
dobivaju veće plate. Međutim, obrazovanje koje radnici steknu tokom školovanja rijetko koriste.
Njihov je glavni zadatak praćenje i nadziranje procesa proizvodnje. A izvršavanje tog zadatka
vremeno postaje monotono i frustrirajuće jer se onemogućava iskazivanje znanja koje posjeduju.
 Informatička tehnologija, kao nova tehnologija, se ubrzano razvija. Ova tenologija u
proizvodnji koristi računare , koja smanjuju ulogu radnika, a istovremeno povećavaju
proizvodnju, produktivnost, te naročito kvalitet proizvoda. Informatička tenologija omogućuje
individualizaciju proizvoda: moguća je proizvodnja velikih serija proizvoda, od kojih svaki
ipak ima neku posebnost. Na primjer, na proizvodnoj liniji moguće je proizvesti nekoliko
hiljada košulja dnevno. Zahvaljujući informatičkoj tehnologiji, sve će se košulje međusobno
razlikovati, a troškovi proizvodnje neće biti mnogo viši od onih u kojoj su sve košulje
jednake.
Inormatička tehnologija vjerovatno će izazvati značajne društvene posljedice. Može se
pretpostaviti da će se – zbog djelotvornosti i ekonomičnosti – pojaviti višak zaposlenih.
Zahvaljujući računarima, mnogi radni zadaci postat će jednostavniji nego prije. I odnos prema radu
će se djelomično promijeniti. Prema najnovijim istraživanjima, mnogi zaposleni u preduzećima s
informatičkom tehnologijom doživljavaju zdravstvene, posebno psihičke tegobe (stres, depresija).
Većini radnika rad je previše jednostavan. Naprotiv, za manji dio zaposlenih na kreativnim
poslovima rad je snažan izazov i ispunjava ih zadovoljstvom.
 STARI BOSANSKI ZANATI

 Abadžije su se bavile izradom seoske odjeće od domaćeg platna. Danas se izrađuju

dijelovi odjeće kao suveniri.
 Arakijadžije ili kapari postoje u Sarajevu od 16. st. Bave se izradom svih vrsta kapa, ali i
tradicionalnih fesova.
 Među zanate koji su se bavili obradom metala spadaju: kovači, tufekčije, sabljari, zildžije,
bravari, kazandžije i kujundžije. Finom, umjetničkom obradom metala bavili su se:
kazandžije i kujundžije. Kujundžije su majstori koji su izrađivali nakit od zlata i srebra.
Kujundžijska čaršija nastala je u prvoj polovini 16. stoljeća na mjestu današnje Gazi Husref-
begove ulice i Malog Kujundžiluka. I danas u tim ulicama većinom rade zlatari. Filigranski
zanat je nastao u okviru kujundžijskog, a vremenom su se majstori filigrani usavršavli i
pojedini osamostalili. U početku su kujundžije izrađivali komade nakita, dok su filigrani
pravili ispune savijajući i pletući od srebrene žiceprecizne ornamente, kojima su se punile
praznine na komadima nakita ili su se samo lijepili po površini. Sama riječ filigran je
latinskog porijekla i znači „nešto precizno". Turska riječ za filigran je „telkar", pa je
pretpostavka da je filigransko umijeće u naše krajeve došlo preko Dubrovčana. Srebro koje
su koristili naši majstori se uglavnom dobivalo od raznih ruda iz okoline Kreševa i
Srebrenice. Prvo bi se sačinila tanka žica koja se zatim velikom preciznošću „plela" i
letovala za podlogu specijalnim srebrenim prahom. Od žice su nastajali i danas nastaju
savršeni oblici, te se filigransko umjeće s pravom svrstava u umjetnost ili, kako se obično
kaže, u „umjetne zanate". Odvajanjem od kujundžija, filigrani počinju praviti ne samo nakit,
već i predmete upotrebne vrijednosti, kao što su: kutije za čuvanje nakita i novca, ženske
torbice, lule, cigarluke... Oni su pored nakita ukrašavali oružje, odnosno ručke za sablje i
razne vrste puški. Od nakita su izrađivali, ali izrađuju i danas, belenzuke i halhale-vrste
narukvica, naušnice, broševe, privjeske, teperluke-ukrase za ženske kape, pafte-kopče za
pojas, ali i čitave pojase. Filigranski i kujundžijski zanati su se sačuvali i do danas i postoji
nekolicina majstora koji čuvaju tradiciju u izradi nakita.
 Kaligrafija se s pravom smatra jednom vrstom umjetnosti. Razne vokacije i poruke
ispisane do savršenstva dovedenim arapskim pismom, predstavljaju prava remek-djela. Ovi
natpisi su izrađivani na papiru, drvetu, koži, metalu i sl. Danas se izrađuju levhe i razni
ukrasni predmeti sa kaligrafskim natpisima.
 Kovački zanat se pojavljuje dosta rano i jedan je od zanata koji izumire. Oni su izrađivali
razne predmete od gvožđa i željeza, od dijelova za gradnju kuća do raznih vrsta alata za
druge zanate i obradu zemlje. Danas, pored ovih, proizvode se i razne vrste svjetiljki, halke
za kapije itd.
 Sarači (sedlari) spadaju među najstarije i jedne od najznačajnijih zanatlija. Pojavljuju se
već 1489. godine i opstaju do danas. Ranije su se bavili proizvodnjom konjske opreme,
opreme za putnike, kao i proizvodnjom nanula i opanaka. Danas su više okrenuti
proizvodnji opreme za pse, kožne galanterije, a od tradicionalnih proizvoda proizvode:
zembilja, nanule i papuče. Pored toga bave se i popravkama proizvoda od kože.
 Vezilje - Sarajevski vez je nadaleko poznat. Vezli su se dijelovi nošnje, koje je kasnije
dovršavao terzija. Vezilje su radile po kućama i nisu imale zasebne dućane. Tek dolaskom
Austro- Ugarske Zemaljska vlada otvara vezioničke radionice. Danas postoje vezionički
dućani u kojima se izrađuju vezeni stolnjaci, salvete, jastuci, odjevni predmeti i sl.