Spahić Mirnes

Avdić Nijaz

SKRIPTA IZ PREDMETA:

PROIZVODNJA ENERGIJE
(odgovori na neka od parcijalnih pitanja)

Janaur 2021.
 PREDGOVOR 1

Od višestrukih dobitnika nagrade Zlatna skripta (2018., 2019., 2020.) dolazi

nam ovo vrhunsko skriptno djelo, koje će čitaocima na narednih nekoliko strana
pokazati sav raskoš, jednostavnost i ljepotu predmeta Proizvodnja energije. Ovo
djelo je namjenjeno za površnu pripremu parcijalnog ispita iz gore pomenutog
predmeta. Zašto površnu? Prosto iz razloga što nismo imali neki tačno određen
spisak pitanja po kojem bismo se vodili, već smo pri izradi skripte koristili samo
određeni broj pitanja, koji smo skupili od prethodnih generacija. Uprkos svemu
tome, opći kvalitet skripte se ne dovodi u pitanje, te se nadamo da će biti od
pomoći svima onima koji na nju ''nalete''.

1
@natprosjecni_elektrotehnicar

2
 1) Navesti osnovnu podjelu energije. Zašto je bitno transformisati
energiju iz jednog oblika u drugi?
Energija se dijeli na primarne, transformirane i korisne oblike.
Primarni oblici predstavljaju one oblike energije kakvi se susreću u prirodi. Dijele se na
konvencionalne (ogrjevno drvo, ugljen, sirova nafta i prirodni plin, vodne snage, nuklearna
goriva i vrući izvori) i nekonvencionalne (uljni škriljavci i bituminozni pijesak - tzv.
nekonvencionalni nafta i plin, energija plime i oseke i valova, en. vjetra, Sunčeva energija).

Transformirani oblici su oblici energije nastali izvornom pretvorbom iz primarnih oblika. Na

primje, mehanička energija je dobivena iskorištavanjem energije vodotoka na vodeničnom
kolu i koristi se za pogon mlina. Toplotu dobijamo sagorijevanjem i slično.

Korisni oblici energije – to je energija koju krajnji korisnici koriste za njih u najpogodnijem
obliku. Tu spadaju: toplota, mehanička energija, rasvjetna, hemijska i slično.

Zašto je potrebna transformacija? Transformacija je potrebna zato da bi dobili tehnički

iskoristive oblike energije koji bi nam olakšali svakodnevni život. Navest ćemo par primjera.
Za svaki oblik primarne energije postoji odgovarajuća transformacija. Tako su fosilna goriva i
drvo nositelji hemijske energije jer posjeduju gorive elemente koji će kroz kemijsku reakciju
dati drugi oblik energije, uran i torij su npr. nositelji nuklearne energije koji će kroz reakciju

3
fisije dati energiju. Vodne snage, plima i oseka i valovi su nositelji potencijalne energije koji
će se u odgovarajućim strojevima-turbinama pretvoriti u mehanički rad, Sunce je nositelj
energije zračenja koja će u solarnom kolektoru pretvoriti u toplinu ili u fotonaponskoj ćeliji u
električnu energiju, a vjetar je nositelj kinetičke energije će se u rotoru vjetroturbine pretvoriti
u mehanički rad. Dakle, kroz odgovarajuće energetske pretvorbe, jednu ili više u nizu, iz
primarnih oblika energije nastat će transformirani oblici energije: mehanička, toplinska i
električna. To su oblici energije koji se mogu koristiti odmah ili su pogodne za transport na
veće ili manje udaljenosti. Treba napomenuti da mehaničku energiju nije moguće
transportirati već se može koristiti samo na licu mjestu. Toplinska energija pogodna je za
prijenos na manje udaljenosti, a električna na velike udaljenosti zbog čega predstavlja vrlo
kvalitetan oblik energije.

2) Navesti prednosti i nedostatke električne energije u odnosu na

druge vidove energije.
Prednosti električne energije su:

- Mogućnost proizvodnje velikih količina na jednom mjestu;

- Gotovo trenutni prenos do krajnjih potrošača;
- Jednostavna pretvorba u druge vidove energije;
- Razvijena tehnologija za proizvodnju i prenos po relativno malim cijenama.

Nedostatak:

- Nemogućnost skladištenja značajni količina električne energije.

3) Kako se dijeli dnevni dijagram opterećenja jednog

elektroenergetskog sistema? Objasniti ulogu pojedinih vrsta
elektrana u pokrivanju dnevnog dijagrama opterećenja.
Dnevni dijagram opterećenja se može podijeliti na dva načina:

- po trajanju opterećenja;

- po tipu opterećenja.

Po prvoj podjeli dnevni dijagram opterećenja se razdvaja na periode visokih i niskih

opterećenja kao na Slici 1. Granice između ta dva perioda i njihovo trajanje nisu jasno
određeni, jer zavise od oblika dijagrama.

4
 Slika 1. (Podjela dnevnog dijagrama opterećenja na periode visokih i niskih opterećenja)

Podjela po tipu opterećenja razdvaja dnevni dijagram na konstantno (ili bazno) opterećenje i
na varijabilno (ili vršno) opterećenje kao na Slici 2.

Slika 2. (Podjela dnevnog dijagrama opterećenja na konstantni i varijabilni dio)

Sada je moguće izraziti konstantnu dnevnu energiju kao:

𝑊𝑝𝑘 = 24𝑃𝑝𝑘
dok se dnevna varijabilna snaga 𝑃𝑝𝑣 i varijabilna energija 𝑊𝑝𝑣 definišu kao:
𝑃𝑝𝑣 = 𝑃𝑝𝑀 − 𝑃𝑝𝑘
𝑊𝑝𝑣 = 𝑊𝑝 − 𝑊𝑝𝑘
Prema tome, podjelu dnevnog dijagrama opterećenja na konstantni i varijabilni dio
karakterišu tri veličine: maksimalno dnevno opterećenje 𝑃𝑝𝑀 , konstantno dnevno
opterećenje 𝑃𝑝𝑘 i ukupna dnevna energija 𝑊𝑝.
Dnevni dijagrami razlikuju se za radne i neradne dane, odnosno nedjelje i praznike. Razlike
su, kako po veličini ukupne energije, tako i po maksimalnom opterećenju i vremenu trajanja
varijabilnog opterećenja. Sve nabrojene veličine su veće u radnim danima.

5
Naprijed izložena podjela dnevnog dijagrama na konstantni i varijabilni dio naročito je važna
u vezi sa njegovim popunjavanjem angažovanjem različitih vrsta elektrana.

Uloge pojedinih vrsta elektrana u pokrivanju dnevnog dijagrama opterećena

U pogledu popunjavanja površine ispod dijagrama (krive trajanja) opterećenja angažovanje
pojedinih tipova TE u principu vrši se na sljedeći način (pri tome, bitne su i ostale
eksploatacione karakteristike kao što su vrijeme potrebno za stavljanje u pogon i
zaustavljanje, mogući opseg i brzina promjena opterećenja itd...):
1. TE na paru koje sagorijevaju fosilna goriva obično se angažuju u baznom dijelu dijagrama
opterećenja. Pri tome, prvo se koriste agregati iz TE-TO, zatim termički agregati na ugalj, dok
se agregati na tečna i gasovita goriva, zavisno od potreba, mogu koristiti i za pokrivanje
vršnog dijela dijagrama opterećenja, jer su fleksibilniji nego agregati na ugalj.
2. Nuklearne TE skoro isključivo se koriste za pokrivanje baznog dijela dijagrama
opterećenja.
3. Gasnoturbinske TE, zbog svoje pogonske fleksibilnosti, posebno su pogodne da se koriste u
vršnom dijelu dijagrama opterećenja sa relativno malim faktorom dnevnog i godišnjeg
iskorišćenja nominalne snage (zbog visokih pogonskih troškova).
4. Dizel - elektrane obično se koriste u početnom stadijumu razvoja EES-a i kao rezerva za
potrošače koji ne trpe prekide. One su takođe pogodne za male, autonomne sisteme koji rade
izolovano. Brzo se mogu staviti u pogon i zaustaviti i dozvoljavaju česte promjene
opterećenja. Imaju stepen korisnog djejstva između 30 i 40 %.
5. TE sa kombinovanim ciklusom, zbog svoje ekonomičnosti, koriste se za pokrivanje
površine u baznom dijelu ispod dijagrama opterećenja.
6. TE - TO najčešće se koriste za proizvodnju električne energije zavisno od potreba
toplotnog konzuma i u tom slučaju pokrivaju bazni dio površine ispod dijagrama opterećenja.

Kada u EES-u stoji na raspolaganju više različitih tipova izvora, popunjavanje površine ispod
krive trajanja podliježe nekim pravilima koja se odnose na redosljed angažovanja moguće
proizvodnje pojedinih izvora. Na Slici 3. ilustrovan je uobičajeni princip popunjavanja
površine ispod dnevne krive trajanja opterećenja, gdje je redosljed angažovanja pojedinih
tipova elektrana sljedeći:
- Osnova površine popunjava se proizvodnjom protočnih HE, nuklearnih TE, TE-TO i
uvozom električne energije od susjeda (po dugoročnim ugovorima).
- Srednji dio površine popunjava se proizvodnjom TE (na čvrsta goriva, prirodni gas i tečna
goriva) shodno prioritetnoj listi, gdje se redosljed pravi na osnovu specifičnih eksploatacionih
(pogonskih) troškova agregata.
- Vršni dio dijagrama popunjava se proizvodnjom akumulacionih HE (shodno raspoloživim ili
predviđenim količinama vode koje se mogu angažovati iz akumulacija, prema generalnoj
politici punjenja i pražnjenja akumulacionih bazena) i proizvodnjom gasnoturbinskih TE.
- Ukoliko se ne raspolaže dovoljnom energijom da se popuni cjelokupna površina ispod krive
trajanja opterećenja, moraju se predvidjeti manjkovi, odnosno redukcije potrošnje. Manjkovi
se mogu pokriti uvozom energije od susjeda, ili proizvodnjih skupih rezervnih
elektrana.

6
 Slika 3. (Princip popunjavanja površine ispod dnevne krive trajanja
opterećenja proizvodnjom iz raznih vrsta izvora)

4) Načini pretvaranja geotermalne energije u električnu enegriju.

Najvažniji način iskorištavanja geotermalne energije je proizvodnja električne energije iz
visokotemperaturnih geotermalnih izvora (>150°C).
Rad geotermalnih elektrana temelji se na pretvaranju toplinske energije geotermalnog
medija/fluida u kinetičku energiju okretanja turbine, a zatim i u električnu energiju
Geotermalne elektrane rade na tri osnovna principa:
- Princip suhe pare (Dry steam)
- Princip separiranja pare (Flash steam)
- Binarni princip (Binary cycle)

Elektrana na suhu paru (visoko temperaturni izvori) koristi direktno geotermalni resurs –
vruća para. Para se koristi za direktno pokretanje turbina generatora. Najjeftiniji i
najjednostavniji princip.

Slika 4.

7
Princip separiranja pare – flash proces (visoko temperaturni izvori) - većina modernih
geotermalnih elektrana
Koristi se voda iz rezervoara pod velikim pritiskom i na temperaturi iznad 182°C. Pumpanjem
vode iz tih rezervoara prema površini smanjuje se pritisak, a voda se pretvara u vodenu paru
koja pokreće turbine. Voda koja se nije pretvorila u paru vraća se u rezervoar zbog ponovne
upotrebe.

Slika 5.

Binarni princip (visoko temperaturni i srednje temperaturni izvori) - većina planiranih

geotermalnih elektrana.
- Vruća voda se koristi za grijanje tekućine koja ima znatno nižu temperaturu vrelišta od vode,
koja isparava na temperaturi vruće vode i pokreće turbine generatora.
- Veća efikasnost postupka i dostupnost potrebnih geotermalnih resursa.

Slika 6.

5) Protočne hidroelektrane.
Protočne hidroelektrane su elektrane koje nemaju svoju akumulaciju ili imaju akumulaciju
koja se, pri radu hidroelektrane pri nominalnoj snazi, može isprazniti za manje od dva sata.
Protočne hidroelektrane direktno koriste kinetičku energiju vode za pokretanje turbina.

8
Ovakva vrsta hidroelektrana je najjednostavnija za izradu, ali uveliko ovise o trenutnom
protoku vode. Imaju mali uticaj na okolinu.

6) Reverzibilne hidroelektrane. Dati šematski prikaz, objasniti princip

rada i njihovu ulogu u EES-u.
Reverzibilne ili pumpno-akumulacijske hidroelektrane predstavljaju posebnu vrstu
hidroelektrana koje služe za pohranjivanje potencijala vode u spremnik. To znači da se voda
pohranjuje kako bi se kasnije njenim puštanjem na turbinu proizvela električna energija.
Reverzibilne hidroelektrane imaju dva režima rada: turbinski i pumpni.
Uzimajući u obzir gubitke usljed isparavanja akumulirane vode i gubitke usljed energetske
pretvorbe, od 70% do 85% električne energije koja se koristi za pumpanje vode u viši
spremnik može biti ponovo dobijeno. Uzrok pada stepena pretvorbe energije su efikasnosti
pumpi i turbine, te gubici u dugim cjevovodima koji spajaju gornju i donju akumulaciju.
Razlika između reverzibilne hidroelektrane i ostalih hidroelektrana je ta što reverzibilna
hidroelektrana ima mogućnost vraćanja iskorištene vode iz donjeg bazena ponovo u gornji
bazen. Izgradnja reverzibilnih hidroelektrana može se izvršiti na dva načina o čemu ovisi i
visina investicijskih troškova ovakvih postrojenja. Prvi način je transformacija postojećih
hidroelektrana u one reverzibilnog tipa s izgradnjom novog gornjeg akumulacijskog
spremnika čime se uzrokuju visoki investicijski troškovi, pogotovo ako je potrebno
izravnavati i prilagođavati lokaciju za izgradnju. Drugi način je korištenje postojećeg
prirodnog rezervoara vode ili prirodno oblikovane brane, čime se investicijski troškovi
smanjuju na izgradnju potrebnih cjevovoda za povezivanje spremnika. Reverzibilna
hidroelektrana se ne razlikuje u velikoj mjeri od akumulacijske hidroelektrane. Osnovni
dijelovi su: brana, zahvat i dovod vode, cjevovod, turbina, generator, mašinsko postrojenje.

Slika 7. (Šematski prikaz reverzibilne hidroelektrane)

9
 7) Dijelovi hidroelektrane i principijelna šema.

Slika 8. (Šema hidroelektrane)

DIJELOVI HIDROELEKTRANE

Dovodni tunel - Dovodni kanali su u pravilu sa slobodnim vodnim licem, a cjevovodi

provodnici sa tečenjem pod pritiskom. Razlikujemo tunele s tečenjem sa slobodnim vodenim
licem i tečenjem pod pritiskom. Dovodni tunel hidroelektrane obično je kružnog presjeka, jer
je to hidraulički i statički najpovoljniji oblik. Ali pri malim unutrašnjim pritiscima tuneli
imaju oblik potkove. Oprimalan je oblik D kružnog unela, jer je zbir troškova u
elektroenergetskom sistemu minimalan. Prosječna brzina vode u dovodnom tunelu je 3 do 4
m/s. Brzina ne treba iz hidrauličnog razloga biti veća od 12 m/s. Zbog toga, ulaz tunela ima
ljevkasti oblik.

Tlačni cjevovod - Tlačni cjevovod je čelični cjevovod hidroelektrane, koji je postavljen koso
ili u nekim slučajevima okomito, a služi da se voda provodi do strojarnice, te završava
nesimetričnom račvom kojom se voda dijeli pojedinim vodenim turbinama.

Vodena komora - Vodena komora ili vodostan se gradi u slulaju da je dovodni tunel dugačak
(može biti i 10 do 20 km), te pri pokretanju hidroelektrana se vodena mase ne može u
kratkom roku (10-20 sekundi) pokrenuti i dobiti brzinu da bi se na vodenim turbinama
stvorila dovoljna snaga za proizvodnju električne energije. Da bi se umanjilo neželjeno
djelovanje tromosti vode, kao i da bi se izbjegli uticaji koji nastaju zbog njene nestišljivosti
(vodeni udar), u blizini turbine se grade vodene komore. Osnovna zadaća vodene komore je
da pri ulasku turbine u pogon osigura dio vode prije nego što on potreče u dovoljnoj količini
kroz dovodni tunel, te da prihvati dio vode koja se kreće dovodnim tunelom pri zaustavljanju
turbine. Na taj način se izbjegava nagla promjena brzine u dovodnom tunelu i pojava vodenog
udara.

10
Strojarnica - Strojarnica je postrojenje u kojem se potencijalna energija vode najprije
pretvara u kinetičku energiju njezinog strujanja, a potom u mehaničku energiju vrtnje osovine
vodene turbine te,konačno, u električnu energiju u električnom generatoru. Iskorištavanje
energije vodenog potencijala ekonomski je konkurentno proizvodnji električne energije iz
fosilnih i nuklearnih goriva, zato je hidroenergija najznačajniji obnovljivi izvor energije. U
zadnjih trideset godina proizvodnja u hidroelektranama je utrostručena, a njen udio povećan
za 50%, za to vrijeme proizvodnja u nuklearnim elektranama povećana je 100 puta, a udio tek
80 puta.

Odvod iz strojarnice - Nadzemne strojarnice se nalaze uz rijeku, iz turbine voda otiče

neposredno u korito rijeke ili kanalom, ako je strojarnica udaljena od obale. Kanal se gradi
kao u hidroelektranama niskog pritiska, iako ima puno obloženih kanala, kada nema
poteškoća s podzemnom vodom. Iz podzemnih hidroelektrana vode se odvodi tunelom, koji
završava u koritu rijeke ili u odvodnom kanalu. Ako je tunel dug, a potok velik ili se razina
vode u koritu znatno mijenja, voda otiče pod pritiskom, pa je potrebna donja vodena komora,
koja je dimenzionirana na istim principima, kao i gornja. Gornji dio donje vodene komore
povezan je sa atmosferom, i to obično kroz pristupni tunel. Brzine vode u dovodnom tunelu
iznose 2 do 3 m/s. Tuneli pod pritiskom su obično obloženi radi smanjenja hrapavosti. Na
kraju tunela moraju se predvidjelit vodilice za postavljanje pomoćnih zatvarača i uređaji za
njihovo podizanje, da bi se kanal mogao pregledati i popravljati.

Dijelovi brane

Preljev brane - Preljev ili izliv se sastoji od protočnih polja u tijelu brane, na kojima se
smještaju pokretne ustave ili zapornice.

Zapornice - Zapornica služi za regulaciju protoka vode na proljevu brane. Za regulaciju

protoka vode kroz temeljne ispuste služi zatvarač. Preljev brane se sastoji od protočnih polje u
tijelu brane, na kojima se smještaju pokretne zapornice. Ustava je svaki vodeni kanal u kojem
se reguliše visina vode, a to se obično izvodi pomoću zapornica.

Umjetno jezero - Rezervoar je umjetno jezero stvoreno potapanjem područja iza brane. Neka
od najvećih svjetskih jezera su rezervoari. Umjetna jezera također mogu biti namjerno
napravljena iskopavanjem ili potapanjem otvorenih rudnika. Mora se odrediti najbolje mjesto
za izgradnju brane. Geodeti moraju pronači riječne doline koje su doboke i uske, bočne strane
doline tada mogu imati ulogu prirodnih zidova.

11
 8) Skicirati i objasniti krivu ovisnosti snage o brzini vjetra.

Slika 9. (Kriva ovisnosti snage o brzini vjetra)

Vjetroturbine su dizajnirane tako da počnu raditi pri brzini vjetra između 3 do 5 metara po
sekundi (brzina uključenja vjetra). Turbina se programira tako da prestane raditi pri velikoj
brzini vjetra, pri otprilike 25 m/s, a razlog tome je da se turbina ili okolina turbine ne ošteti.
Brzina isključenja vjetra je prestanak brzine vjetra . Problem krivulje snage je u tome što
ukazuje na to koliko snage će proizvesti vjetroturbina pri prosječnoj brzini vjetra. Energija
vjetra odgovara prosječnoj brzini vjetra na treću potenciju. To znači da ako je brzina vjetra
dvostruko veća, dobiva se 8 puta više energije.

𝑃 𝑣

9) Šta je to maksimalna trenutna izlazna snaga fotonaponske

elektrane? Koji su načini (metode) za njeno postizanje?
Postoji jedinstvena tačka na UV i PV krivoj, koja se naziva tačka maksimalne snage (enl.
Maximum Power Point, MPP), na kojoj cijeli fotonaponski sistem radi sa maksimalnom
efikasnošću i proizvodi svoju maksimalnu izlaznu snagu. Položaj tačke maksimalne snage
nije poznat ali se može locirati ili proračunskim modelima ili algoritmom potraživanja.

Standardni metodi za nalaženje MPP sa fiksnim korakom:

- metod struje kratkog spoja,
- metod napona praznog hoda,
- metod perturbacije i promatranja,
- metod inkrementalne vodljivosti.

12
Metoda struje kratkog spoja

Slika 10. (Kontrolna šema metode struje kratkog spoja)

Metoda napona praznog hoda

Slika 11. (Kontrolna šema metode napona praznog hoda)

Metod petrubacije i promatranja

Ovaj metod je najčešće korišten metod nalaženja tačke maksimalne snage za fotonaponska
polja. Funkcioniše tako što periodično perturbira struju ili napon na priključcima
fotonaponskog polja i upoređuje izlaznu snagu sa onom iz prethodnog perturbacijskog
ciklusa.

Metoda inkrementalne provodnosti

Ova metoda se temelji na principu da sljedeću jednačinu, idealno drži pri tački maksimalne
snage:

Također, kada je radna tačka u PV ravni desno od tačke maksimalne snage, vrijedi da je:

Kada je radna tačka pomjerena lijvo od tačke maksimalne snage, onda je:

13
 10) Skicirati šemu termoelektrane i objasniti njene pojedinačne
dijelove.

Slika 12. (Šema termoelektrane)

1. Rashladni toranj
2. Pumpa rashladne vode
3. Trofazni elektroenergetski sistem
4. Trofazni transformator
5. Električni generator
6. Niskotlačna parna turbina
7. Pumpa kondenzata
8. Parni kondenzator
9. Srednjetlačna parna turbina
10. Regulator parne turbine
11. Visokotlačna parna turbina
12. Otplinjač
13. Regenerativni zagrijač napojne vode
14. Dovod uglja (transportna traka)
15. Bunker za ugalj
16. Mlin za ugalj
17. Parni bubanj generatora pare (parnog kotla)
18. Odšljakivač

14
19. Pregrijač pare
20. Tlačni ventilator zraka
21. Međupregrijač pare
22. Usisavanje zraka za izgaranje
23. Zagrijač vode (ekonomajzer)
24. Predgrijač zraka
25. Odvajač čestica iz dimnih gasova (plinova)
26. Isisni ventilator
27. Dimnjak za dimni plin

Kompresori služe kod plinsko-turbinskih postrojenja, mlaznim motorima i sl. Kompresori

mogu biti radijalni ili aksijalni. Kod aksijalnih strujanje zraka vrši se u smjeru vratila, dok kod
radijalnih kompresora imamo radijalno strujanje na rotorsko kolo. Radijalni kompresori lakši
su i mnogo efikasniji nego aksijalni kompresori za manje kompresijske omjere. Kod većih
postrojenja koriste se aksijalni kompresori obzirom da su efikasniji (za veće kompresijske
omjere). Isto tako u zrakoplovstvu se koriste aksijalni kompresori zbog viših kompresijskih
omjera. Kompresor za rad koristi energiju nastalu zbog rada turbine obzirom da su turbina i
kompresor najčešće na istom vratilu. Komprimirani zrak s plinovima izgaranja tvori radni
medij koji ekspandira kasnije u turbini.

Komora izgaranja sastoji se od dva cilindra. U prvom se odvija izgaranje prilikom čega se
razvijaju visoke temperature te se tako štiti vanjski cilindar od djelovanja zračenja topline.
Cilindri su međusobno povezani te se između njih odvija prostrujavanje zraka. Za izgaranje se
dovodi 3-6 puta više zraka od teoretski potrebnog zbog sniženja maksimalnih temperatura.
Komore izgaranja trebaju osigurati: stabilno izgaranje u širokim granicama opterećenja,
jednoličnu raspodjelu temperatura dimnih plinova na izlazu iz komore izgaranja, da gubitak
tlaka u komori izgaranja bude što manji. U klasičnom plinsko-turbinskom postrojenju
možemo imati više komora izgaranja koje se slažu uzdužno, po obodu. Takvo slaganje
koristimo kao bismo smanjili dimenzije.

Kondenzator je klasični izmjenjivač topline koji „vraća“ paru natrag u tekuće stanje, nakon
što ekspandira u turbini. Kondenzat se pumpama vraća natrag u proces. Tlak u klasičnom
kondenzatoru je izuzetno mali (podtlak – oko 0,045 bara). Pošto je kondenzator izmjenjivač
topline potrebno je osigurati i medij kojem će se ta topline predati kako bi se para ohladila do
temperature kondenzata. Upravo zbog toga su termoelektrane smještene na rijekama, moru...,
kako bi se osigurao medij koji će preuzimati svu tu toplinu. Naravno postoji mogućnost da
termoelektrana radi dvofazno, odnosno kao i toplana. Tada se ta para može
odvoditi vrelovodima i služiti kao grijanje.

Za generator pare mogli bismo reći da čini središnji dio svake termoelektrane. Ukratko
generator pare, što mu i samo ime kaže, služi za proizvodnju pare s određenim parametrima
(temperature i tlaka) koja će se kasnije u turbini iskoristiti za proizvodnju električne energije.
Generatore pare dijelimo na: čelične generatore pare, lijevane te generatore pare posebne
namjene. U našem razmatranju osvrnuti ćemo se samo na čelične generatore pare s obzirom
da su oni najzastupljeniji i najčešći u primjeni.
Kako bismo povećali stupanj iskoristivosti čitavog procesa koristimo pregrijač pare. To ima
utjecaj i na samu tehnologiju izrade s obzirom da para nema kapljica vode u sebi pa je manje

15
korozivna i erozivna. Kod današnjih termoelektrana pregrijana para je imperativ zbog strogo
određenih zahtjeva za parametre pare na ulazu u turbinu. Prijelaz topline može biti
konventivan ili putem zračenja. U praksi se uvijek koristi mješavina ova dva navedena.
Kod ugradnje međupregrijača moramo imati na raspolaganju i turbinu podijeljenu na
visokotlačni i niskotlačni dio. Para ekspandira u visokotlačnom dijelu turbine do tlaka
međupregrijanja te se nakon toga vraća u generator pare. U generatoru pare se još jednom
zagrijava, najčešće ponovno na temperaturu svježe pare, te se odvodi u niskotlačni dio
turbine. Tu para ponovno ekspandira stvarajući koristan rad. Kao i kod pregrijača, kod
ugradnje međupregrijača povećava se ukupan stupanj iskoristivosti postrojenja. Smanjujemo
vlažnost pare što je izuzetno bitno za dugovječnost turbine. Smanjujemo veličinu
kondenzatora, gorionika i samog generatora pare. Negativna strana je povećanje cijene
turbine, ali i povećanje ukupnih investicijskih troškova.
Zagrijač vode ili ekonomajzer smješta se u stražnji dio generatora pare tako da se iskorištava
dio topline koja bi se inače ispustila u okoliš. Time ujedno i smanjujemo temperaturu dimnih
plinova. Na ekonomajzerskim površinama zagrijavamo napojnu vodu i zrak. U zagrijačima
napojne vode se voda u pravilu zagrijava ispod temperature zasićenja jer u suprotnom nastaje
vodena para što može izazvati oštećenja u obliku kavitacije. Za svoj rad zagrijači vode troše
relativno malo energije te zauzimaju malo prostora. Ako imamo zagrijače vode brže ćemo
pustiti generator pare u pogon te ćemo smanjiti opterećenje ogrjevnih površina.
Posljednji u generatoru pare su zagrijači zraka koji su ujedno smješteni iza zagrijača napojne
vode. Pošto rade na manjim tlakovima, za razliku od zagrijača vode, manji su svojom
konstrukcijom. Zrak zagrijavamo zbog podizanja stupnja iskoristivosti, sušenja goriva i
poboljšanja izgaranja. Preko 70% svih zagrijača zraka su rotacioni zagrijači sastavljani
od limenih saća koje se griju dimnim plinovima a hlade zrakom.
U nekim velikim termoelektranama postoje veliki hiperbolički dimnjaci poput struktura, koji
oslobađaju otpadnu toplinu u ambijent atmosfere isparavanjem vode, a nazivaju se rashladni
tornjevi . Rafinerije petroleja, petrokemijska postrojenja, geotermalna postrojenja koriste
ventilatore kako bi omogućila kretanje zraka prema gore kroz vodu koja se dolazi u smjeru
prema dolje i nemaju hiperboličnu konstrukciju nalik dimnjacima. Inducirani ili tlačni
rashladni tornjevi su pravokutne konstrukcije nalik kutiji, ispunjene s materijalima koji
pojačavaju dodirivanje zraka koji struji u vis i vodu koja teče prema dolje. U pustinjskim
područjima rashladni toranj mogao bi biti neizbježan od kada će trošak uređivanja vode za
hladno isparavanje biti zabranjen. Ovi imaju nižu efikasnost i višu energetsku potrošnju u
ventilatorima od mokrih i isparavajućih rashladnih tornjeva. Tvrtke za elektriku preferiraju
upotrebljavanje rashladne vode iz oceana, rijeka, jezera, rashladnih umjetnih jezera u zamjenu
za rashladni toranj, na području gdje je ekonomičnije i ambijentalno moguće. Ovaj tip
rashlađivanja može sačuvati trošak rashladnog tornja i može imati nižu energetsku cijenu za
pumpanje rashladne vode kroz izmjenjivač topline postrojenja. Uglavnom, otpadna toplina
može uzrokovati da temperatura vode primjetno poraste. Pogonska postrojenja koja
upotrebljavaju prirodne sastojke vode za rashlađivanje, moraju biti konstruirana da preduhitre
ulazak organizama u rashladni krug, inače će se stvoriti organizmi koji se prilagođavaju
toplijim vodenim postrojenjima i utječu tako da nanesu štetu ako se postrojenje ugasi za
hladna vremena.

16
 11) Objasniti konverziju energije koja se odvija u parnom kotlu.
Šematski predstaviti pojednostavljeni prikaz parnog kotla i
objasniti ulogu pojedinih dijelova u šemi.

Slika 13. (Pojednostavljena šema parnog kotla)

1 – sigurnosni ventil; 2 – ventil za odmoljivanje; 3 – vodokazno staklo; 4 – ventil proizvedene

pare; 5 – zagrijač vodene pare; 6 – predgrijač napojne vode; 7 – ventil napojne vode

Osnovni zadatak kotlovskog postrojenja jeste transformacija hemijske energije gotiva u

toplinsku energiju radnog fluida, a u pravilu mu je glavni dio parni kotao. Osnovna namjena
parnog kotla je proizvodnja vodene pare pritiska većeg od atmosferskog, koja se može
koristiti za dobijanje mehaničkog rada i toplote.

Parni kotlovi se sastoje od sljedećih osnovnih dijelova:

Ložište (kao prostor za izgaranje goriva s potrebnom opremom za pretvorbu hemijske

energije goriva u toplotnu energiju dimnih plinova.

Sistem izmjenjivača toplote (tlačni dio parnog kotla i zagrijač zraka) su u suštini osnovne
površine parnog kotla na kojima se toplotna energija dimnih plinova prenosi na vodu i vodenu
paru. Ovo su izmjenjivači topline: zagrijavači vode, isparivači vode, pregrijači pare i
zagrijavači znaka.

Pomoćni uređaji u parnom kotlu: armatura parnih kotlova, nosiva čelična konstrukcija,
izolacija.

Postrojenje ili uređaji izvan parnog kotla: uređaji za dovod goriva do parnog kotla, postrojenja
ili uređaji za pripremu vode, uređaji za napajanje vode, uređaji instrumentizacije, automatike i
regulacije.

17
 12) Šta je Clausius – Raukinov termodinamički proces. Od čega
zavisi stepen njegovog korisnog dejstva? Obrazložiti odgovor.
Clausius – Raukinov proces je termodinamički kružni proces u kojem se iz toplotne energije
dobija mehanička pri čemu kao radni medij služi para.

Slika 14.

Slika 15. (Clausius – Raukinov termodinamički proces)

Interval 2 – 3 podrazumijeva zagrijavanje vode u parnom kotlu i promjenu njenog agregatnog

stanja.

Interval 3 – 4 podrazumijeva tzv. ekspanziju u parnoj turbini, pri čemu se njena energija
pretvara u mehaniči rad.

Interval 4 – 1 se odvija u kondenzatoru tj. rashladnom tornju gdje para mijenja agregatno
stanje, tj. pretvara se u vodu.

Interval 1 – 2 obavlja pumapa, pri čemu ohlađenu vodu vraća u kotao.

18
 Slika 16.

13) Napisati i objasniti osnovnu jednačinu za dinamički režim rada

osovine električnog generatora. Komentarisati različite oblike te
jednačine u zavisnosti od trenutno raspoloživog iznosa pogonskog
momenta i protumomenta. Objasniti potrebu regulacije radnog
medija u elektrani sa aspekta te jednačine.
Osnovna diferencijalna jednačina koja opisuje režim rada osovine i generatora:

𝑀 𝑀

𝑀 – odgovara momentu motora 𝑀 𝑀

𝑀 – odgovara momentu tereta 𝑀

𝑀 𝑀

𝑀 𝑀 𝑀

19
 𝑀 𝑀 𝑀

I Oblik (posmatrajmo stacionarno stanje)

𝑀 𝑀 𝑀

II Oblik (dinamičko stanje)

a) Neka je
𝑀 𝑀 𝑀

Ova relacija nam predstavlja suštinu rasterečenja (pad snage) u sistemu.

Ako rasre i f raste.

b) Neka je sada
𝑀 𝑀 𝑀

Ova relacija nam pokazuje neki vid preopterećena u ivdje bi se morala ugraditi regulacija toka
pare.

𝑀 𝑀 𝑀

Opada i i f.

Posmatrajmo sada sljedeći oblik:

𝑀 𝑀 𝑀

Što je veća promjena | | imamo veće oscilacije u sistemu.

Modul izvoda zapravo određuje brzinu priraštaja ili pada kružne brzine rotora turbine i
generatora. Što je njegova vrijednost veća to se za isti vremenski interval dešava veća
promjena brzine, a posljedica je i promjena frekvencije na izlaznim stezaljkama generatora.

Za dinamiku EES-a poželjno je imati velike momente inercije ili veće zamašne mase rotora
turbine i rotore svih generatora.

20
 14) Od čega zavisi maksimalna izlazna snaga vjetroelektrane?
Kako se rješava prilagođavanje trenutne brzine vjetra potrebi sa
konstantnom frekvencijom mreže u slučaju mrežnog priključka
vjetroelektrane.
Poznato je da se može iskoristiti oko 59% energijevjetra na određenoj lokaciji za idealan
slučaj. Međutim, vjetroturbine u realnim situacijama ne mogu dostići taj stepen iskorištenja.
Izraz za izlaznu snagu opisan je relacijom:

𝑃 𝑃

𝑃 realna snaga turbine

𝑃 snaga vjetra

je koeficijent koji je manji od 1, što nam kazuje da snaga vjetroturbine ne može dostići
iskorištenje od 59%

Iskorištena snaga ovisi o brzini kojom vjetar dolazi (v) i kojom odlazi (w):

Za (stepen aerodinamičke konverzije) ima maksimalnu vrijednost.

Slika 17.

21
 Slika 18. (Kriva ovisnosti snage o brzini vjetra)

Kako se frekvencija sistema unutar normalnog napona održava 99,9% operator sistema mora
osigurati pogon sisrema i pri najnepovoljnijim slučajevima. Ne mogu tolerisati pojavu viših i
nižih iznosa frekvencije.

Mrežna pravila zahtjevaju od generatora da posjeduju sposobnosti mijenjanja izlazne snage

prema promjenama frekvencije sistema. Kako električna energija ne može biti uskladištena u
ogromnim količinama prozvodnja i potrošnja moraju biti trajno uravnoteženi, pri čemu
moramo imati automatsku regulaciju frekvencije.

15) Zbog čega se kod FN elektrana mora voditi računa o postizanju

maksimalne trenutne izlazne snage? Kako se rješava
prilagođavanje proizvedene energije u takvim sistemima u slučaju
njihovog mrežnog priključka?
Prva stvar je ta da imamo što bolju iskoristivost panela, jer je stepen iskorištenja vrlo mali.
Druga stvar jeste što kada bi instalirana snaga varirala u mrežu bi injektirala više harmonike i
smanjila nivo stabilnosti EES-a. Drugi problem se svodi na to da količina električne energije
proizvedene solarnim poljima stalno mijenja. Invertor ima ulogu regulacije predate aktivne
snage u mreži, te regulaciju razmijenjene reaktivne snage sa mrežom, obično su postavljeni
tako da daju konstantnu snagu, s faktorom snage , tj. bez proizvodnje jalove snage.
Na taj način proizvođač ostvaruje maksimalni dobit i nema interesa prozvoditi jalovu snagu
jer se kod minielektrana sudjelovanje to ne plaća kao pomoćna usluga proizvođaču. Stoga je
potrebno razviti upravljački dio invertora kako bi invertor mogao sam pratiti napon u mreži te
u slučaju da napon poraste do dozvoljene granice, sam snižavati radnu snagu koju predaje u
mrežu, tj. vršimo neki vid automatizacije mreže.

22
 16) Šta je to geotermalni gradijent? Objasniti njegovu važnost pri
korištenju geotermalne energije u proizvodnji električne energije.
Temperatura se povećava idući od površine prema jezgri za oko 3oC u 100 m dubine. Stopa
promjene temperature sa dubinom naziva se geotermalni gradijent (oC/km). Geotermalni
gradijent može značajno varirati od lokacije do lokacije. Anomalije geotermalnog gradijenta
su neovisne o površinskoj temperaturi i općenito su ovisne o lokaciji i geološkoj građi.
Njegova važnost je zbog toga što su manji proizvodni i injekcioni bunati što je temperaturni
gradijent veći, tj. troškovi prilikom gradnje elektrane biće manji.

17) Od čega zavisi cijena električne energije na mjestu potrošnje?

Objasni kako pojedinačni uticajni parametri procentualno
učestvuju u ukupnoj cijeni električne energije.
Cijena električne energije na mjestu potrošnje sastoji se iz tri dijela:

- Troškovi proizvodnje
- Troškovi distribucije
- Troškovi prijenosa

Troškovi prijenosa i distribucije na pogled ne ovise i tipu energetskog izvora, međutim

lokacija EE objekta određena je tipom elektrane, pa će to uticati na troškove prijenosa. To je
više nego očigleno za HE, ali ni TE na ugalj ne mogu se locirati samo prema potrebi potrošnje
nego je njihov smještaj primarno određen lokacijom rudnika ili uslovima transporta.

U prosječnim okolnostima najviši su troškovi proizvodnje energije i čine približno 60% udjela
u ukupnoj cijeni energije na mjestu potrošnje.

Troškovi proizvodnje najčešće se grupišu na:

- Investicione troškove
- Troškove pogona i održavanja
- Troškove goriva

23
 18) Neko tamo pitanje... (možda isplativost FN postrojenja, ko će ga
znat)
Proizvedena energija se registruje posebnim brojilom. Sistem poticajne otkupne cijene je
osmišljen da se vrijednost investicije u postrojenje vraća kroz određen vremenski period, a da
se u ugovorenom periodu otkupa energije može ostvariti i određeni dobit za investitora, tj.
vlasnika mrežnog FN postrojenja.

Slika 19.

19) Navesti podjelu parnih turbina prema načinu korištenja

proizvedene pare (prema karakteru toplotnogprocesa na turbini).
Objasniti osnovni princip rada, te šematski predstaviti svaku od
njih.
Osnovna podjela parnih turbina vrši se prema njihovoj primarnoj namjeni i načinu korištenja
tzv. proizvedene pare. Na osnovu ovih kriterija parne turbine se dijele na:

- Protutlačne i
- Kondenzacijske.

24
Protutlačne parne turbine

Protutlačne parne turbine predstavljaju najjednostavniju i najekonomičniju vrstu parnih

turbina. Namijenjene su zajedničkoj proizvodnji toplote i električne energije, pri čemu je
primarni proizvod toplotna energija, a električna energija se proizvodi kao višak u odnosu
na trenutne potrebe za toplinskom energijom. Najčešće se upotrebljava u industriji
(hemijska i prehrambena industrija) gdje je za proizvodni proces primarno potrebna
toplotna energija. Umjesto da se takva upotrijebljena para pritiska dobije iz ventila mnogo
je ekonomičnije da para visokog pritiska prolaskom kroz lopatice parne turbine postigne
parametar koji zahtjeva dalja industijska primjena.

Slika 20.

𝑃 𝑃 𝑃 𝑘 𝑃 𝑝 𝑣 𝑃

𝑃 𝑃

Kondenzacijske parne turbine

Kondenzacijske parne turbine su primarno namjenjene za proizvodnju električne energije

u TE i NE. Karakteristične su po tome što turbina iskorištava što je moguće veću
potencijalnu toplotu i kinetičku energiju pare.

25
 Slika 21.

𝑃 𝑃 𝑃 𝑘 𝑃 𝑝 𝑣 𝑃

𝑃 𝑃

Slika 21. (Kondenzaciona turbina s regulacionim oduzimanjem pare)

26
 20) Elektrane na plimu i oseku.
Plima i oseka nastaju kao posljedice djelovanja Mjeseca i sunca na površinu vode u svim
okeanima na planeti. Amplituda plime i oseke ovisi o međusobnom trenutačnom položaju
Zemlje, Sunca i Mjeseca, s time da u ovisnosti o tom položaju amplituda, a i frekvencija
pojavljivanja plime i oseke na nekom mjestu mogu značajno varirati. Energija plime i oseke
se definira kao obnovljiva jer nastaje zbog gravitacijskog međudjelovanja Mjeseca i Sunca sa
Zemljom, te se kao takva uvijek iznova obnavlja. Iz istog razloga se uvijek može tačno
predvidjeti kada će se plima pojaviti, te se time taj oblik energije jako razlikuje od većine
ostalih obnovljivih izvora. Naime izmjene plime i oseke možemo točno predvidjeti godinama
unaprijed, te samim time i točno planirati proizvodnju elektrana na plimu i oseku godinama
unaprijed. Ali elektrane na plimu i oseku nikada ne mogu raditi konstantno, nego samo do
iduće pojave plime.
Postoje dvije mogućnosti iskorištavanja energije plime i oseke: putem plimnih brana ili
iskorištavanjem plimnih tokova.

Plimne brane
Plimne brane su postrojenja vrlo slična akumulacijskim hidroelektranama. I kod njih se gradi
brana ili pregrada preko estuarija ili zaljeva s dovoljno velikom plimom. Uz današnji razvoj
tehnologije minimalna potrebna razlika plime i oseke da takvo postrojenje bude isplativo je
pet metara. Brana služi za sakupljanje i postepeno ispuštanje vode kada se plima počne
povlačiti, te se otvaranjem zapora i postepenim propuštanjem vode kroz zapor na turbine
proizvodi električna energija. Energija se može proizvoditi u oba smjera, ali takva primjena
može smanjiti efikasnost i ekonomičnost projekta, a čak ni u tom slučaju se energija ne bi
konstantno proizvodila.
Takvi projekti imaju sličan utjecaj na okoliš kao i velike hidroelektrane. Brane utiču na okoliš
u kojem se grade u smislu da se zauvijek mijenja razina vode u tom okolišu, a postoji i
mogućnost potapanja nekih okolnih površina. Kvaliteta vode u zaljevu odnosno estuariju s
branom bi se također promijenila, a samim time i flora i fauna na istom području.
Od turbina koje se mogu koristiti za ovakva postrojenja najčešće se spominju cijevne turbine i
turbine s vertikalnom osi. Turbine se mogu koristiti i kao pumpe za pumpanje vode u zaljev
za vrijeme niske potražnje električne energije, a ta ista voda se može koristiti za proizvodnju
električne energije u vrijeme kada je veća potražnja (skuplja električna energija). Na taj način
ovakve elektrane mogu sudjelovati u radu sustava slično kao i reverzibilne hidroelektrane.

Plimni tokovi
Plimni tokovi su veliki obujmi vode koji teku oceanima zbog kretanja plime i oseke. Taj
efekat se najčešće primjećuje u plićim dijelovima gdje postoje prirodna suženja na kojima se
brzina vode značajno povećava.
Sama tehnologija pretvorbe ove energije je slična tehnologiji za pretvorbu energije vjetra, uz
neke bitne razlike. Voda ima 800 puta veću gustoću od zraka i njeno strujanje je u prosjeku
puno sporije od strujanja zraka, što znači da su turbine u vodi podložne puno većim silama i
momentima. Zato takve turbine imaju puno manji promjer lopatica. Nažalost, ta tehnologija je
još u svojim začecima. Prednost ovakvog korištenja plime i oseke u odnosu na plimne brane
je puno manji utjecaj na okoliš, jer su sami proizvodni pogoni smješteni pod vodom, te ne
utiču na kvalitetu i tok vode, eventualno tek neznatno na floru i faunu u neposrednoj blizini
postrojenja. Jedan od glavnih problema s kojima se ova tehnologija suočava je potreba
postavljanja turbina na kompliciranim mjestima u priobalnim vodama, što uieče i na problem
održavanja.
Energija se može iskoristiti na dva načina, pomoću plimnih ograda ili plimnih turbina.

27
Plimne ograde su u principu još jedan oblik plimnih brana i kao takve se suočavaju s istim
problemom utjecaja na okoliš, s time da im je prednost mogućnost smještanja generatora i
transformatora iznad površine vode.
Plimne turbine se smještaju pod vodu, te su na taj način nevidljive s kopna. Zauzimaju puno
manje prostora i ne utiču toliko na okoliš kao ograde i brane. Najbolje rade na područjima
gdje je brzina toka vode uslijed izmjene plime i oseke 2 - 2.5 [m/s].

21) Način spajanja fotonaponskih sistema na mrežu.

Solarni fotonaponski sistemi se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe. Prva grupa su
samostalni (eng. stand-alone systems) ili ostrvski ( engl. offline ili off-grid) sistemi, u kojima
se proizvedena električna energija najčešće skladišti u elektrohemijske izvore. Druga grupa,
koja je danas sve češće zastupljena su mrežni fotonaponski sistemi (engl. on-grid ili grid-
tied), koji proizvedenu električnu energiju predaju u elektroenergetski sistem. U oba slučaja,
proizvedena električna energija je jednosmjerna, te je potrebno izvršiti njeno pretvaranje u
naizmjeničnu energiju. Pri tome, za mrežne fotonaponske sisteme, ova konverzija je
neophodna, dok kod ostrvskih sistema potreba za konverzijom energije se javlja ukoliko
potrošači zahtijevaju naizmjenično napajanje.

Samostalni fotonaponski sistemi

Samostalni fotonaponski sistemi su odvojeni od elektrodistributivne mreže i sva energija se
generiše lokalno u solarnim modulima. Na Slici 22. je prikazan samostalni istosmjerni
fotonaponski sistem sa akumulatorom za skladištenje energije. Samostalni fotonaponski
sistem je odličan izvor energije za udaljene kuće, kamp kućice, čamce, jedrilice i sl.
Fotonaponski sistemi sa mogućnošću skladištenja energije se koriste za napajanje
telekomunikacionih repetitora u monitoringu, kod električnih ograda itd.

Slika 22. (Samostalni istosmjerni fotonaponski sistem sa akumulatorima)

Fotonaponski modul puni akumulator tokom dana a akumulator obezbjeđuje električnu

energiju potrošačima po potrebi, dok kontroler punjenja podešava i kontroliše proces samog

28
punjenja akumulatora. Razvodni ormar može da sadrži mjerne instrumente za monitoring
sistema, kao i osigurače i prekidače za zaštitu provodnika u slučaju kvara ili kratkog spoja.
Samostalni naizmjenični fotonaponski sistemi su isti kao i istosmjerni fotonaponski sistemi,
izuzev toga što sadrže energetski pretvarač istosmjerne struje u naizmjeničnu (invertor).
Invertor omogućava korištenje standardnih aparata koji se nalaze u domaćinstvu. Zahvaljujući
napretku u tehnologiji konverzije energije, pojavili su se fotonaponski sistemi velike
efikasnosti, niže cijene i veće pouzdanosti, tako da danas pretstavljaju sve praktičniji izvor
električne energije za mnoga domaćinstva i kompanije.

Mrežno-povezani fotonaponski sistemi

Fotonaponski sistemi povezani sa elektrodistributivnom mrežom koriste distributivnu mrežu
kao rezervni izvor električne energije ili kao potrošač viška električne energije koju generišu
fotonaponski moduli. Ovakvi fotonaponski sistemi rade paralelno sa elektrodistributivnom
mrežom. Isporučuju joj viške električne energije i napajaju potrošače na lokaciji samog
sistema. Ovim sistemima može da upravlja elektrodistributivna mreža, kada se radi o velikim
fotonaponskim sistemima često se ovakvi sistemi instaliraju na zgradama a generisana
energija se razmjenjuje sa mrežom, tako što višak ide u mrežu a tokom perioda kada nema
dovoljne svjetlosti, energija se uzima iz mreže. Slika 23. prikazuje fotonaponski sistem
povezan sa elektrodistributivnom mrežom preko kućne instalacije.

Slika 23. (Fotonaponski sistem priključen na javnu mrežu preko kućne instalacije)

Prednosti fotonaponskih sistema, kao distribuirane proizvodnje električne energije, spojenih

na elektroenergetsku mrežu preko kućne instalacije su sljedeće:
- proizvodi se ekološki čista električna energija bez uticaja na okoliš,
- sva konverzija energije se obavlja u blizini mjesta potrošnje,
- nema gubitaka energije u prijenosu i distribuciji,
- pouzdanost i sigurnost opskrbe,
- niski troškovi održavanja,
- jednostavna i brza instalacija te puštanje u pogon.

29
 22) Izbor lokacije termoelektrane?
Na izbor lokacije gradnje termolektrane utiču sljedeći glavni faktori:

- težište opterećenja potrošnje (prvenstveno prostorni raspored transformatorskih

stanica);
- cijena zemljišta;
- količina raspoložive vode;
- lokacija ugljenokopa, radi što manjih transportnih troškova;
- troškovi građevinskih radova;
- blizina industrije;
- mogućnost proširenja kapaciteta;
- blizina važnih potrošačkih centara;
- ekologija;
- estetika;
- vojno-odbrambeni zahtjevi.

30