REVIZIJA

VRSTE REVIZIJE

KRITERIJI ZA KLASIFIKACIRANJE I TEMELJNE VRSTE REVIZIJE

Klasifikacija revizije s obzirom na četiri kriterija :

- mjesto tijela koje obavlja reviziju (interna i eksterna revizija)
- subjekt koji provodi reviziju (pojedinačna i kompleksna revizija)
- objekt koji se pregledava (knjigovodstvena, privredna, financijska, revizija osnivanja, revizija sanacije,
revizija likvidacije, revizija završnog računa)
- obuhvat i vrijeme kada se revizija obavlja (prethodna, završna, kontinuirana, potpuna, djelomična,
proceduralna)

Temeljni kriteriji za razlikovanja pojedinih vrsta revizije trebali bi biti :

- tijelo koje provodi ispitivanje
- objekt ispitivanja
- područje djelovanja

Prema tijelu koje provodi ispitivanje moguće je razlikovati internu reviziju i eksternu reviziju.
Prema objektu ispitivanja razlikuju se revizija poslovanja i revizija financijskih izvještaja.
S obzirom na kriterij područja ispitivanja razlikuju se komercijalna i državna revizija.
Prilikom razmatranja vrsta revizije važno je naglasiti da različite vrste revizije proizlaze iz posebnih gledišta
promatranja, u pravilu jednog te istog postupka revizije.

Obveznu reviziju financijskih izvještaja provode isključivo eksterni revizori i u tom kontekstu je moguće govoriti
o komercijalnoj reviziji.
Državna ili javna revizija je, promatrano s gledišta tijela koje je provodi, istovremeno i eksterna revizija jer je
provodi Državni ured za reviziju, koji je eksterna i neovisna državna revizijska institucija.

NAJZNAČAJNIJA OBILJEŽJA TEMELJNIH VRSTA REVIZIJE

Eksterna revizija
- postupak ispitivanja i ocjenjivanja poslovanja poduzeća koga provode stručni, neovisni i za taj posao
ovlašteni revizori
- oni ne mogu biti zaposleni u tom poduzeću i ne mogu biti u bilo kakvoj vezi s poduzećem gdje obavljaju
reviziju jer bi se na taj način narušilo načelo neovisnosti revizije
- eksternom revizijom se ispituje se objektivnost i realnost temeljnih financijskih izvještaja
- eksterni revizori najčešće se bave revizijom financijskih izvještaja, ali se mogu baviti i nizom drugih
aktivnosti (savjetodavne usluge, porezno savjetovanje i slično)

1
Interna revizija
- uz reviziju financijskih izvještaja vrlo značajan segment cjelokupne revizijske profesije
- provode je tijela onog poduzeća koji je objekt revizije i oni sami organiziraju i provode program interne
revizije kao cjelovit test efektivnosti svih aspekata sustava internih kontrola i poslovanja poduzeća
- najznačajniji poslovi interne revizije su ispitivanje organiziranosti te razvoj i poboljšanje efikasnosti
pojedinih poslovnih funkcija, ispitivanje načina donošenja poslovnih odluka te funkcioniranja
informacijskog sustava i drugi poslovi kojima se provodi ispitivanje i ocjena poslovanja poduzeća.

Revizija financijskih izvještaja

- postupak ispitivanja i ocjenjivanja realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja tj. istinitost i fer prikaza
sadržanog u financijskim izvještajima
- kriteriji za ocjenu realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja uobičajeno su zakonski propisi te
računovodstvena načela i računovodstveni standardi, a sam postupak ocjene se provodi sukladno
revizijskim standardima
- revizija financijskih izvještaja je najznačajniji segment cjelokupne revizijske djelatnosti
- najčešće je to eksterna revizija, ali za potrebe menadžmenta poduzeća reviziju financijskih izvještaja mogu
provoditi i interni revizori
- revizor ne ispituje sve transakcije u tijeku cijelog vremenskog razdoblja već nastoji odabrati
reprezentativan uzorak te ispitivanjem tog uzorka doći do spoznaje o cjelini poslovanja poduzeća te o
njegovim financijskim izvještajima
- u reviziji financijskih izvještaja značajno mjesto zauzimaju analitički postupci i to prije svega pokazatelji i
drugi relativni brojevi

Revizija poslovanja
- predstavlja ispitivanje i ocjenu cjelokupnog poslovanja s ciljem da se unaprijedi poslovanje poduzeća i
poveća uspješnost poslovanja (prije svega rentabilnost)
- najčešće se ispituje organiziranost poslovnih funkcija, proces donošenja odluka, funkcioniranje
informacijskog sustava, uspješnost cjeline poslovanja poduzeća i njegovih sastavnih dijelova i slično
- reviziju poslovanja najčešće provode interni revizori, ali to ne znači da je ne mogu provoditi i eksterni
revizori

Komercijalna revizija
- je naš uobičajeni termin za eksternu, stručnu i neovisnu reviziju
- poslovi revizije se obavljaju na temelju ugovora koji se između obveznika revizije i revizijske tvrtke
zaključuje u pisanom obliku za svaku godinu
- s obzirom da revizorske tvrtke posluju na komercijalnoj bazi u tom smislu i te revizije nazivamo
komercijalnim
- revizorske tvrtke mogu se baviti i drugim aktivnostima, ali ne može istovremeno u jednom poduzeću
provoditi reviziju i obavljati neke druge poslove (savjetodavni poslovi…)
- pojam komercijalne revizije najčešće se odnosi na reviziji u financijskih izvještaja i u tom kontekstu je
važan pojam revizijskog rizika
Revizijski rizik znači rizik da revizor izrazi neodgovarajuće mišljenje kada su financijski izvještaji značajno pogrešno
iskazani. Revizijski rizik se sastoji od tri dijela :
- inherentnog rizika
2
 - kontrolnog rizika
- rizika neotkrivanja

Državna revizija
- obavlja se u ime i za račun države
- ovu vrstu revizije obavlja Državni ured za reviziju kojim rukovodi glavni državni revizor koga imenuje
parlament države
- u našim uvjetima, Zakonom o državnoj reviziji uređuje se revizija državnih prihoda i rashoda, revizija
financijskih izvještaja i financijskih transakcija :
o jedinica državnog sektora
o jedinica lokalne i područne samouprave
o pravnih osoba koje se djelomično ili u cijelosti financiraju iz proračuna
o javnih poduzeća i drugi
- državna revizija uključuje ispitivanje dokumenata, isprava, izvješća, sustava interne kontrole i interne
revizije, računovodstvenih i financijskih postupaka te drugih evidencija radi utvrđivanja iskazuju li
financijski izvještaji istinit financijski položaj i rezultate financijskih aktivnosti sukladno prihvaćenim
računovodstvenim načelima i računovodstvenim standardima
- objekt ove vrste revizije prije svega su :
o sredstva proračuna i različitih fondova za financiranje djelatnosti od javnog interesa
o sredstva javnih poduzeća
o sredstva javnih zajmova
o sredstva solidarnosti
o ostala namjenski prikupljena sredstva javnog karaktera
- u našim uvjetima državnu reviziju mogu obavljati samo osobe koje imaju zvanje "ovlaštenog državnog
revizora" za koje je potrebno imati odgovarajuće radno iskustvo i položen ispit za stjecanje zvanja
ovlaštenog državnog revizora
- Državni ured za reviziju izravno je odgovoran Hrvatskom saboru

OBJEKT I PREDMET INTERNE REVIZIJE

Objekt interne revizije je cjelokupno poslovanje poduzeća.

Naglasak je na informacijama o sigurnosti i uspješnosti cjelokupnog poslovnog sustava kao i na pojedinim
segmentima te cjeline.
Nakon obavljene revizije interni revizori dostavljaju svoje izvješće određenim razinama menadžmenta. Tim
izvješćem mogu se poslužiti i eksterni revizori financijskih izvještaja.
Kvaliteta izvješća internog revizora bitno zavisi od pravilnog određenja kriterija ocjene poslovanja i definiranja
postupka ocjene tog poslovanja.
U kontekstu interne revizije uobičajeno se razlikuju :
- financijska revizija
- revizija poslovanja
- upravljačka revizija

3
Pod upravljačkom revizijom se također podrazumijeva revizija cjelokupnog poslovanja, s tim što je za razliku od
revizije poslovanja, naglasak na budućnosti i informacijama na temelju kojih se prosuđuje buduće poslovanje
poduzeća.

Postupak ispitivanja usklađenosti poslovanja poduzeća s kriterijima definiran je standardima interne revizije,
kodeksom etike internih revizora, pravilima odbora za reviziju i slično.
Izvješće internog revizora bitno se razlikuje od izvješća eksternog revizora.
U izvješću internog revizora podrazumijeva se isticanje uočenih nedostataka u poslovanju te prijedlog mjera za
otklanjanje tih nedostataka.
Osim toga, podrazumijeva se da interni revizor prati je li menadžment usvojio predložene korektivne mjere te da
prati promjene do kojih dolazi u poslovanju zbog realizacije usvojenih korektivnih mjera.

INTERNA REVIZIJA KAO PROFESIJA

Razmatranje interne revizije kao profesije znači određenje i razmatranje njezinih bitnih konstitutivnih elemenata.
To su :
- interni revizor kao osoba
- institut internih revizora
- poslovni subjekti u kojima interni revizori djeluju

Edukacija internih revizora

- visoka razina stručnosti i kompetentnosti internog revizora jedan je od temeljnih uvjeta
- pri tome zahtijevana stručnost i kompetentnost osoba uključenih u poslove interne revizije nije samo
problem njihova formalnog obrazovanja, već i neprekidnog usavršavanja i razvoja te polaganja ispita za
stjecanje revizijskih zvanja
- za stjecanje zvanja na Institutu internih revizora u SAD kandidat mora ispuniti uvjete :
o imati završeno fakultetsko obrazovanje
o prihvatiti određena etička načela i pravila koja je usvojio Institut
o imati odgovarajuće radno iskustvo
- kandidati moraju imati najmanje dvije godine iskustva na poslovima interne revizije ili na ekvivalentnim
poslovima (eksterna revizija, uvid u poslovanje, interna kontrola i slično)
- uz obrazovanje i stručno usavršavanje značajna pozornost se posvećuje neprekidnom profesionalnom
razvoju internih revizora što je jedan od nužnih uvjeta za djelovanje ovlaštenog internog revizora u praksi
- program neprekidnog razvoja internih revizora uključuje usvajanje novih znanja iz područja primjene
revizijskih standarda, postupaka i tehnika

INSTITUTI INTERNIH REVIZORA

- proces obrazovanja i provedbe ispita za stjecanje zvanja ovlašteni interni revizor najčešće je povjeren
nacionalnim institutima internih revizora
- kada govorimo o internoj reviziji kao profesiji podrazumijeva se institucionalno povezivanje osoba koje
pripadaju toj profesiji
4
 - Institut internih revizora obvezuje se na :
o Osiguravanje na međunarodnoj razini sveobuhvatnih aktivnosti profesionalnog razvoja, standarda
za obavljanje interne revizije i certifikata
o Istraživanje, širenje i promicanje svjetskih znanja i informacija koje se odnose na internu reviziju i
internu kontrolu
o Organiziranje sastanak na međunarodnoj razini u namjeri obrazovanja članova i drugih
zainteresiranih skupina o praktičnom djelovanju interne revizije
o Povezivanje internih revizora iz svih zemalja radi razmjene informacija i iskustava te promicanja
obrazovanja u području interne revizije
- bitni konstitutivni element profesije internih revizora jesu i poslovni subjekti ili organizacije u kojima su
zaposleni i unutar kojih djeluju interni revizori
- sa stajališta interne revizije kao profesije relevantno je razmatrati različite modele organizacije odjela
interne revizije u poduzeću, mjesto i ulogu toga odjela u organizacijskoj strukturi, budući da to utječe na
nadležnost, ovlasti i odgovornosti, te neovisnost djelovanja, a time i na konkretne rezultate rada internog
revizora

PROGRAM STRUČNOG USAVRŠAVANJA ZA ZVANJE OVLAŠTENI INTERNI REVIZOR U HRVATSKOJ

Godine 1998. osnovana je Sekcija internih revizora. Već pri njezinom osnivanju naglašene su potrebe stručnog
usavršavanja internih revizora i pripreme ispita za zvanje ovlašteni interni revizor.
U našim uvjetima program stručnog usavršavanja podijeljen je u dva dijela :
- opći – namijenjen svim polaznicima i omogućava stjecanje temeljnih znanja koja su potreba za nesmetano
praćenje posebnog dijela
- poseban – od polaznika se očekuje da se odluče za jedan od tri predložena modula koji omogućavaju
specijalizaciju za pojedino predloženo područje
Važno je napomenuti da se ne treba ograničavati samo na one osobe koje nemaju ekonomsko obrazovanje.
Shodno tome, uvjeti za pristupanje stručnom usavršavanju i ispitu u našim uvjetima utvrđeni su sljedeći uvjeti :
- završen fakultet
- najmanje tri godine radnog iskustva na poslovima računovodstva, financija, revizije, interne revizije,
kontrole ili kontrolinga
Certifikati o zvanju ovlašteni interni revizor izdaju se nakon položenog ispita.
Ovisno o tome što odaberu, a nakon položenog ispita kandidatima se izdaje certifikat o zvanju ovlašteni interni
revizor, specijalist za područje :
- banaka i financijskih institucija
- gospodarstva
- neprofitnih organizacija i proračunskih korisnika

5
OCJENA SUSTAVA INTERNIH KONTROLA I PROCJENA KONTROLNOG RIZIKA

POJAM I CILJEVI SUSTAVA INTERNIH KONTROLA

Upoznavanje i ocjena sustava internih kontrola sastavni je dio procesa revizije financijskih izvještaj bez obzira
na prethodno utvrđenu preliminarnu strategiju revizije.
Sasvim je opravdano postaviti pitanje važnosti i uloge sustava internih kontrola za cjelokupni tijek revizije
financijskih izvještaja.
Uobičajeno se ističe da je pouzdan sustav internih kontrola značajan doprinos realnosti i objektivnosti financijskih
izvještaja.
Zato je u procesu revizije financijskih izvještaja provjera postojanja i funkcioniranja sustava internih kontrola
klijenata nezaobilazna aktivnost, budući da se revizori nastoje osloniti na klijentov sustav internih kontrola i tako
se zadovoljiti s manje dokaznih postupaka.
Pogrešno bi bilo zaključiti da nepostojanje ili nezadovoljavajuće funkcioniranje sustava internih kontrola znači da
se ne ostvaruju ciljevi definirani poslovnom politikom menadžmenta, da se primjereno ne zaštićuje imovina
poduzeća, ili da su u konačnici financijski izvještaji klijenata nerealni i neobjektivni.
Sustav internih kontrola je svojevrstan nadzor nad poslovanjem poduzeća.
Temeljni razlozi organiziranja i razvoja tog sustava uobičajeno se ističu efikasno korištenje resursa poduzeća te
općenito pružanje podrške i pomoći poduzeću u ostvarivanju unaprijed postavljenih ciljeva.
Definicija :
Pojam sustav interne kontrole obuhvaća sve metode i postupke interne kontrole što ih je usvojio menadžment
poslovnog subjekta, a kako bi si pomogao u ostvarivanju svojih ciljeva osiguravanja praktičnog, redovitog i
uspješnog vođenja svojeg poslovanja, uključujući odanost politici menadžmenta, zaštitu imovine, sprječavanje i
otkrivanje prijevara i pogrešaka, točnost i potpunost računovodstvenih evidencija, te pravodobnost pripreme
pouzdanih financijskih informacija.

Interna kontrola je proces kojeg provodi menadžment i zaposleni sa svrhom osiguranja razumnog uvjerenja s
obzirom na ostvarivanje sljedećih ciljeva :
- pouzdanost financijskog izvještavanja
- usklađenost sa zakonskim propisima i ostalom regulativom
- efektivnost i efikasnost poslovnih operacija

Prema tome radi se o sustavu kontrolnih, organizacijskih i drugih postupaka, mjera i politika usvojenih radi
ostvarivanja sljedećih ciljeva :
1. provođenje poslovne politike usvojene od menadžmenta
2. zaštita imovine poduzeća
3. preventivno djelovanje i naknadno otkrivanje prijevara i pogrešaka
4. osiguravanje točnosti, valjanosti i sveobuhvatnosti računovodstvenih evidencija
5. omogućavanje pravodobne pripreme vjerodostojnih financijskih informacija
Sustav internih kontrola oblikuje menadžment poduzeća i zato se najčešće razlikuje od poduzeća do poduzeća
što je uvjetovano brojnim čimbenicima:
- veličinom poduzeća
- organizacijskom strukturom
6
 - načinom rukovođenja
- osposobljenošću zaposlenih i slično.

Prilikom organiziranja sustava internih kontrola potrebno je obratiti pozornost odnosu očekivanih troškova i
koristi provođenja kontrolnih postupaka. Bitno je da troškovi kontrolnih postupaka budu niži od koristi koje se
mogu očekivati njihovim provođenjem, jer su u protivnom interne kontrole neopravdane.

KOMPONENTE SUSTAVA INTERNIH KONTROLA

Cjelovit sustav internih kontrola sastoji se od sljedećih međusobno povezanih i uvjetovanih komponenata :
1. okruženje ili uvjeti u kojima se provodi kontrola
2. procjena rizika
3. kontrolne aktivnosti
4. informacije i komunikacija
5. nadzor.
Okruženje
- ova komponenta sustava internih kontrola posebno je značajna jer su na njoj zasnovane sve ostale
komponente
- u svrhu upoznavanja i procjene kontrolnog okruženja, revizor razmatra brojne čimbenike koji utječu na
uvjete u kojima se provodi kontrola, kao što su filozofija menadžmenta, poštenje i etičke vrijednosti
menadžmenta, djelovanje i savjest menadžmenta, prijenos ovlasti i odgovornosti, kadrovska podrška,
organizacijska struktura…
Procjena rizika
- procjena rizika financijskog izvještavanja podrazumijeva prepoznavanje, analizu i upravljanje relevantnim
unutarnjim i vanjskim rizicima u pripremi realnih i objektivnih financijskih izvještaja sukladno
općeprihvaćenim računovodstvenim načelima
- rizici mogu biti unutarnji i vanjski
- rizik financijskog izvještavanja bit će veći onda kada poduzeće posluje u uvjetima čestih promjena
zakonskih propisa i usvajanja novih propisa (posebno računovodstvenih), česte fluktuacije zaposlenih,
provedbe novih proizvodnih i informacijskih tehnologija itd.
- menadžment procjenjuje rizike kad oblikuje odgovarajući sustav internih kontrola kako bi se mogućnost
pogrešaka i prijevara svela na najmanju moguću mjeru
- revizor procjenjuje rizike kada donosi odluku o količini i kvaliteti revizijskih dokaza koje mora prikupiti
kako bi mogao izraziti mišljenje o realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja

Kontrolne aktivnosti
- kontrolne aktivnosti su politike i postupci kojima se osigurava da su sve potrebne radnje u svezi s
upravljanjem i relevantnim rizicima poduzete u ostvarivanju ciljeva poduzeća
- kontrolni postupci su :
o ovlast za iniciranje i provedbu transakcija
o razgraničenje dužnosti
o odgovornosti i nadležnosti

7
 o oblikovanje prikladne dokumentacije i evidencija
o čuvanje imovine poduzeća
o osiguranje pristupa i uporabe sredstava i evidencija
o kontrola evidencija neovisno o samom postupku
o nadzor menadžmenta itd.

Računovodstveno-informacijski sustav i sustav komunikacije

- svrha ovih sustava je analiziranje, klasificiranje, sumiranje i procjenjivanje u novcu izraženih poslovnih
transakcija te izvještavanje zainteresiranih korisnika o njihovim financijskim i ekonomskim učincima
- interne kontrole su ugrađene u računovodstveni sustav pa govorimo o sustavu internih računovodstvenih
kontrola koji obuhvaća skup mjera, postupaka i politika kojima se nastoji neposredno osigurati točnost,
valjanost i sveobuhvatnost računovodstvenih evidencija te fizička zaštita imovine poduzeća
Nadzor
- aktivnosti nadzora i provjeravanja učinkovitosti sustava internih kontrola nužne su kako bi se dobilo
razumno uvjerenje o ostvarivanju ciljeva poduzeća

UPOZNAVANJE I RAZUMIJEVANJE SUSTAVA INTERNIH KONTROLA

Revizorovoj ocjeni sustava internih kontrola klijenata i konačnoj procjeni kontrolnog rizik, kao podlozi za
definiranje vrste, opsega i vremenskog rasporeda dokaznih postupaka, prethodi upoznavanje i razumijevanje
sustava internih kontrola.
U ovoj fazi revizor se treba upoznati sa sustavom internih kontrola, utvrditi kako je taj sustav osmišljen i jesu li
odgovarajući interni kontrolni postupci implementirani u poslovne operacije klijenata.
Revizorova odluka o opsegu upoznavanja sustava internih kontrola uvjetovana je prethodnom analizom nekih
čimbenika, od kojih se u posebno značajni sljedeći :
- znanje iz prethodnih revizija
- procjena inherentnog rizika i značajnosti
- poznavanje djelatnosti kojim se klijent bavi
- složenost i sofisticiranost poslovanja poduzeća i njegova računovodstvenog sustava
Opseg upoznavanja kontrolnih postupaka za pojedinu vrstu poslovnih događaja ili stanja uvjetovan je izabranom
strategijom revizije.
Strategija dokaznih postupaka podrazumijeva manji opseg upoznavanja kontrolnih postupaka u odnosu na
strategiju niže procjene kontrolnog rizika.
Upoznavane i razumijevanje sustava internih kontrola nije moguće bez odgovarajućih postupaka prikupljanja svih
prethodno spomenutih informacija. U najznačajnije postupke upoznavanja sustava internih kontrola ubrajaju se :
- ažuriranje i pregledavanje prethodnih informacija i saznanja o poslovanju klijenta
- ispitivanje menadžmenta i osoblja klijenta
- proučavanje politika i uputa klijenta
- promjera dokumenata, evidencija i izvještaja
- uvid u poslovne aktivnosti klijenta
Revizor može primijeniti različite tehnike kako bi dokumentirao informacije o komponentama sustava internih
kontrola klijenta.
8
To su narativno-deskriptivne i upitne tehnike, kontrolni popisi, hodogrami, grafikoni i slično.
Veličina i složenost poduzeća te značajke i specifičnosti njegova računovodstvenog sustava i sustava internih
kontrola određuju vrstu i opseg revizorove dokumentacije o upoznavanju sustava internih kontrola.
PROCJENA KONTROLNOG RIZIKA I TESTOVI KONTROLE
Nakon upoznavanja i razumijevanja sustava internih kontrola revizor treba obaviti konačnu procjenu kontrolnog
rizika za svaki značajniji saldo ili vrstu transakcije. To uključuje aktivnosti :
- razmatranje rezultata postupaka upoznavanja i razumijevanja sustava internih kontrola
- utvrđivanje mogućih značajnih pogrešaka koje se odnose na pojedine revizijske ciljeve testiranja poslovnih
događaja
- utvrđivanje odgovarajućih kontrola koje će spriječiti ili otkriti značajne pogreške
- oblikovanje i provođenje testova kontrole na temelju kojih se donosi ocjena o učinkovitosti djelovanja
internih kontrola
- vrednovanje rezultata testova kontrole i obavljanje konačne procjene kontrolnog rizika
U svrhu efikasnog planiranja revizije odnosno definiranja vrste, opsega i vremenskog rasporeda dokaznih testova
koje će kasnije provoditi, revizor oblikuje testove kontrole kako bi dobio dovoljno odgovarajućih dokaza o
postojanju i operativnoj učinkovitosti sustava internih kontrola.
Testovi kontrole revizijski su postupci kojima se nastoji utvrditi :
- postoji li odgovarajućih sustav internih kontrola i
- koliko učinkovito taj sustav funkcionira u sprječavanju pogrešaka
Rezultati primjene ovih testova ishodište su za konačnu procjenu kontrolnih rizika, odnosno za utvrđivanje
kontrolnih postupaka na koje se revizor može pouzdati u reviziji financijskih izvještaja.
Prilikom određivanja sadržaja testova kontrole za pojedini revizijski cilj testiranja poslovnih događaja revizor
mora imati na pameti tri bitna pitanja :
1. kako se kontrola provodi u praksi
2. provodi li se kontrola konzistentno tijekom razdoblja
3. tko provodi kontrolu
Problematika oblikovanja svrhovitih testova kontrole uključuje nekoliko problema :
1. utvrđivanje prirode testove kontrole – razumijeva se definiranje revizijskih postupaka koji će biti
uključeni u neki test kontrole
2. utvrđivanje opsega testova kontrole – neposredno je određen revizorovom preliminarnom procjenom
kontrolnog rizika
3. utvrđivanje vremenskog rasporeda testova kontrole – ističe se njihova primjena tijekom godine,
odnosno na datum periodičnih izvještaja budući da revizor u tom slučaju ima dovoljno vremena za
korekciju planirane razine kontrolnog rizika i eventualnu izmjenu plana revizije
Rezultati upoznavanja i ocjene sustava internih kontrola klijenta, tj. spoznaje do kojih je revizor došao testiranjem
priopćavaju se najčešće u pisanom obliku menadžmentu poduzeća.

9
 INTERNA REVIZIJA I KONTROLA KAO DIO SUSTAVA INTERNOG NADZORA
SUSTAV INTERNOG NADZORA

Nadzor je mehanizam koji sve elemente sustava povezuje i osigurava ostvarivanje unaprijed postavljenih ciljeva
i uspješno funkcioniranje sustava, njegov rast, razvoj i opstanak.
Takav pristup u shvaćanju nadzora uključuje dva bitna gledišta nadzora :
- da za djelotvoran nadzor unaprijed moraju biti određeni ciljevi, jer bez ciljeva nema značaja i
- da nadzor uključuje djelovanje nekoga ili nečega – zaposlenih, poslovnih jedinica ili cijelog poduzeća – s
namjerom djelovanja prema ciljevima

Postoje različite vrste nadzora ovisno o području unutar kojega se nadzor ustrojava i djeluje, pa u tom smislu
možemo govoriti o državnom, političkom, ekonomskom, pravnom nadzoru i slično.
Mogući su i različiti oblici nadzora ovisno o kriterijima razlikovanja.
Prema tijelima nadzora razlikujemo eksterni i interni nadzor, prema vremenu stalni, periodički, povremeni,
prethodni, tekući i naknadni nadzor, a prema intenzitetu nadzora razlikujemo formalni i materijalni nadzor.
Interni nadzor obavlja se unutar granica nekog poslovnog sustava ili organizacije poradi praćenja ostvarivanje
unaprijed postavljenih ciljeva i predlaganja korektivnih akcija u slučaju odstupanja od tih ciljeva.
Tri su temeljna oblika internog nadzora :
- interna kontrola
- interna revizija
- kontroling
Polaznu osnovu u koncipiranju cjelovitoga sustava internog nadzora čini interna kontrola.
Funkcionalno gledajući, cjelokupni internog nadzora može se provoditi pomoću internih kontrola koje su
ugrađene u poslovne procese te kroz nadziranje njihova funkcioniranja što se osigurava višom razinom nadzora -
internom revizijom i kontrolingom.
POJAM, CILJEVI I ZNAČAJKE INTERNE KONTROLE
Internu kontrolu čine metode i postupci ugrađeni u organizaciju poduzeća, a usvojeni od menadžmenta, kako bi
osigurali neometano djelovanje svih poslovnih funkcija poduzeća.
Interna kontrola je proces kojeg oblikuje uprava poduzeća, viši menadžment i osoblje, sa svrhom stjecanja
razumnog uvjerenja o ostvarivanju sljedećih ciljeva :
1. pouzdanost financijskog izvještavanja
2. usklađenost poslovanja sa zakonima i ostalom regulativom
3. učinkovitost i djelotvornost poslovnih operacija
4. zaštita imovine

Ciljeve interne kontrole moguće se podijeliti na :

- operativne ciljeve (osiguranje učinkovitosti i djelotvornosti poslovnih operacija)
- informacijske ciljeve (osiguravanje pouzdanih financijskih informacija u procesu poslovnog odlučivanja)
- ciljeve usklađenosti ili podudarnosti (usklađenost s politikama, programima, procedurama, zakonima i
drugim ograničenjima)

10
Operativni ciljevi
- odnose se na učinkovitost i djelotvornost poslovanja poduzeća
Informacijski ciljevi
- odnose se na pripremu ažurnih, pouzdanih i relevantnih izvješća, koji se koriste kao informacijska podloga
za poslovno odlučivanje internih i eksternih interesnih skupina
Ciljevi usklađenosti
- odnose se na to da sustav ugrađenih internih kontrola mora osigurati usklađenost cjelokupnog poslovanja
poduzeća s relevantnim propisima, odlukama i ostalim internim politikama, planovima i procedurama
poduzeća
S ciljem postizanja efikasnosti i efektivnosti poslovanja, internu kontrolu obavljaju ljudi na svim razinama u
organizaciji i to kroz načelo samokontrole od izvršitelja do menadžera na svim razinama, uključujući dakako i
druge preventivne kontrolne postupke.

Interna kontrola primarno je usmjerena na ostvarivanje sljedećih ciljeva :

1. osiguravanje pouzdanosti i integriteta generiranih podataka i informacija
2. osiguravanje usklađenosti s poslovnim politikama, planovima, programima rada, zakonskim i drugim
propisima te drugim ograničenjima
3. čuvanje imovine
4. ekonomično i djelotvorno korištenje svih vrsta resursa
5. ostvarivanje formuliranih planova, programa te utvrđenih ciljeva i zadataka

Kontrola je oblik nadzora nad tekućim poslovanjem i ima zadatak utvrditi da li se u poslovanju postupa u skladu s
postavljenim kriterijima pravilnosti. U tom smislu kontrola je preventivna.
Sustav internih kontrola oblikuje menadžment poduzeća i on se najčešće razlikuje od poduzeća do poduzeća,
što je uvjetovano brojnim čimbenicima kao što su na primjer veličina poduzeća, organizacijski oblik, način
rukovođenja, osposobljenost ljudi i slično.
Polazeći od navedenih definicija interne kontrole, može se zaključiti da su temeljen značajke interne kontrole
sljedeće :
- interna je kontrola proces odnosno skup aktivnosti koje nisu same sebi svrhom nego ih treba shvatiti kao
sredstvo za ostvarivanje postavljenih ciljeva
- internu kontrolu provode ljudi na svim razinama u organizaciji
- od interne kontrole može se očekivati osiguranje razumnog, ali ne i apsolutnog uvjerenja
- interna kontrola ustrojava se poradi ostvarivanja nekih ciljeva

Kontrola se kao oblik nadzora, odnosno proces ispitivanja, odvija kroz tri temeljne faze :
- utvrđivanje standarda
- mjerenje i usporedba sa standardom
- utvrđivanje odstupanja
Kvalitetan sustav internih kontrola u interesu je i drugih interesnih skupina, kao što su tijela i institucije šireg
gospodarskog i političkog sustava, interni i eksterni revizori, dobavljači i kupci, investitori i kreditori.

11
VRSTE INTERNIH KONTROLA
Možemo govoriti o sljedećim vrstama internih kontrola :
- izvršnim ili administrativnim kontrolama
- informacijskim, a u okviru njih računovodstvenim kontrolama
- upravljačkim kontrolama

Izvršne ili administrativne kontrole najčešće se ustrojavaju u pojedinim poslovnim funkcijama poduzeća – nabavi,
proizvodnji, prodaji, pravnoj službi, kadrovskoj službi, službi održavanja i slično.
Na primjer :
Kontrolni postupci u podsustavu nabave – centralizirani izbor dobavljača, autorizacija narudžbi, osiguravanje
bjanko narudžbi, pregledavanje narudžbi koje nisu primljene ili fakturirane, pregledavanja primljene robe
( kvaliteta, količina, stanje), uspoređivanje dostavnica s nabavnim nalozima, provjeravanje faktura dobavljača…
Kontrolni postupci u podsustavu prodaje – podjela dužnosti, narudžbe se zaprimaju samo od kupaca koji nemaju
problema sa zaduživanjem, točno zaračunana cijena kupcima, pregledavanje količine, kvalitete i valjanosti izdane
robe, dokumentiranje izdane robe, redovito vođenje skladišne dokumentacije…
Administrativne kontrole se odnose na planove, postupke i dokumente vezane uz sam proces poslovanja i
donošenja poslovnih odluka.
Interne kontrole ugrađene su u računovodstveni podsustav pa govorimo o internim računovodstvenim
kontrolama koje obuhvaćaju skup mjera, postupaka i pravila kojima se nastoji neposredno osigurati točnost,
valjanosti sveobuhvatnost računovodstvenih evidencija i izvješća te fizička zaštita imovine poduzeća.
Interne računovodstvene kontrole ugrađuju se u sve faze cjelokupnog računovodstvenog procesa koji obuhvaća
ulaz, obradu i izlaz iz računovodstvenog informacijskog sustava.
Gledajući analitički, računovodstveni proces obuhvaća :
1. prikupljanje podataka o nastalim poslovnim događajima
2. analizu poslovnih događaja
3. evidentiranje u poslovnim knjigama
4. sastavljanje probne bilance
5. sastavljanje financijskih i ostalih računovodstvenih izvještaja
Prikupljanje podataka o nastalim događajima prva je faza računovodstvenog procesa. Predmetom
računovodstvene evidencije samo su prošli poslovni događaji.
Pri tome se poslovni događaji dokazuju pravovaljanom knjigovodstvenom ispravom ili dokumentom.
Knjigovodstvena isprava pisani je dokaz o nastaloj poslovnoj promjeni, a služi kao podloga za evidentiranje
poslovnih promjena u poslovne knjige te za kontrolu izvršenja poslovne promjene.
U drugoj fazi računovodstvenog procesa – analizi poslovnih događaja, potrebno je odgovoriti na pitanje koji
poslovni događaji jesu predmetom knjigovodstvene evidencije, a koji nisu.
Svaka poslovna promjena ujedno je i knjigovodstvena promjena ako ima sljedeća obilježja :
- stvarno je nastala
- može se izraziti u novčanom obliku
- izaziva promjene stanja imovine, obveza, kapitala, prihoda ili rashoda
- ima urednu knjigovodstvenu ispravu kao dokaz da posjeduju prethodno navedena obilježja
Treća faza uključuje evidentiranje poslovnih događaja u poslovne knjige.

12
Četvrta faza obuhvaća sastavljanje probne bilance kao iskaza stanja i promjene stanja svih konta glavne knjige,
koja je u funkciji provjere ispravnosti podataka evidentiranih tijekom obračunskog razdoblja u poslovnim
knjigama.
Završna faza računovodstvenog procesiranja podataka koja obuhvaća sastavljanje i predočavanja financijskih
izvještaja i drugih računovodstvenih izvještaja kao konačnog proizvoda tj. rezultata cjelokupnog
računovodstvenog procesa.
U tom dijelu, najčešće se koristi kontrola zabrane ili ograničenog pristupa informacijama neovlaštenim osobama i
druge kontrole
Upravljačke kontrole
Upravljačke kontrole odnose se na upravljački podsustav poduzeća.
Predmet upravljačkog nadzora je :
- naknadna provjera funkcioniranja sustava administrativnih i računovodstvenih kontrola i poduzimanje
potrebnih mjera i akcija za njihovo učinkovitije djelovanje
- odlučivanje o poduzimanju potrebnih korektivnih mjera i akcija kako bi se poslovanje odvijalo u skladu s
usvojenim planom (proračunom)

Kontrolni postupci se uobičajeno razmatraju na nekoliko razina i to kao :

- preventivni
- detektivni
- korektivni kontrolni postupci
Preventivne kontrole
- usmjerene su prevenciji nepravilnosti, pogrešaka i prijevara
- kontrole koje djeluju u trenutku odvijanja neke aktivnosti ili tijekom izvršavanja određenih dužnosti
zaposlenika
Detektivne kontrole
- usmjerene su detektiranju odnosno otkrivanju nepravilnosti i pogrešaka nakon njihova nastanka
- sastoji se od resursa, tehnika i procedura namijenjenih prepoznavanju i otkrivanju događaja koji su
zaobišli preventivnu razinu kontrole
- detektivna kontrola može biti osoba (obavlja ju čovjek) i tehnička (djelotvornija je)
Korektivne kontrole
- usmjerene su korekciji problema identificiranih detektivnim kontrolama na prethodnoj razini kontrole
- korektivne kontrole u sebi sadrže postupke poduzete radi :
o utvrđivanja uzroka problema
o korigiranja greške ili teškoće
o modificiranja sustava da bi se budući problemi eliminirani ili minimalizirali

Kontrolni postupci moraju biti integrirani u dio dnevnih aktivnosti poduzeća.

Razmatrane kontrole mogu biti osobne, tehničke ili kombinirane. U praksi se obično primjenjuju i kombiniraju
brojne vrste kontrolnih postupaka i aktivnosti koje se odnose na područje izvještavanja, obrade podataka, podjelu
dužnosti, fizičku kontrolu i slično.

13
Menadžment mora uspostaviti po cijeloj širini i dubini organizacijske strukture odgovarajuće postupke i
aktivnosti što najčešće uključuje :
- preglede na najvišoj organizacijskoj razini
- kontrole na razini pojedinih organizacijskih jedinica
- fizičke kontrole
- sustav odobrenja i ovlaštenja
- sustav verifikacije i usklađivanja
- podjela dužnosti
- stručno i ciljevima organizacije odano osoblje

INTERNA REVIZIJA KAO NADZOR NAD FUNKCIONIRANJEM INTRENIH KONTROLA

U velikim i složenim, decentraliziranim i diverzificiranim organizacijama koje djeluju u uvjetima složene,
heterogene i nestabilne okoline, uobičajeno se organizira interna revizija koja nadzire računovodstvene i
administrativne kontrole, odnosno pruža dodatni, viši stupanj nadzora nad cjelokupnim poslovanjem poduzeća.
Interna revizija je neovisna funkcija procjenjivanja ustanovljena unutar organizacija koja ispituje i procjenjuje
njezine aktivnosti kao servis te organizacije.
Svrha interne revizije je pomoć članovima organizacije, uključujući upravu i razne odbore u djelotvornom
ispunjavanju njihovih odgovornosti.
Interna revizija opskrbljuje upravu analizama, procjenama, preporukama, savjetima i informacijama koje se
odnose na aktivnosti organizacije.
Ciljevi interne revizije uključuju promoviranje djelotvornih kontrola uz razumne troškove.

Pojmovno određenje interne revizije ukazuje na njezine temeljne značajke :

- internu reviziju provode osobe zaposlene u poduzeću čije se poslovanje ocjenjuje
- radi se o neovisnoj funkciji ispitivanja, prosuđivanja i ocjenjivanja, bez ikakvih ograničenja ili restrikcija na
prosidbu internog revizora
- sve aktivnosti poduzeća spadaju u djelokrug rada internog revidiranja
- interna revizija organizira se kao podrška i pomoć menadžmentu i organizaciji u cjelini, pa je stoga
savjetodavna, a ne linijska funkcija poduzeća
Razliku između interne kontrole i interne revizije treba tražiti u samom postupku djelovanja. S tim u svezi, prema
postupku ispitivanja i otklanjanja nepravilnosti, unutarnji nadzor može biti prethodni ili naknadni.
Prethodni nadzor ostvaruje se kontrolama.
Interna revizija je naknadni nadzor, prije svega funkcioniranja internih kontrola i ostvarenja poslovanja u skladu s
usvojenim ciljevima.
Nova definicija interne revizije za 21. stoljeće :
Interna revizija je neovisno i objektivno jamstvo i savjetnička aktivnost koja se rukovodi filozofijom dodane
vrijednosti s namjerom poboljšanja poslovanja organizacije. Ona pomaže organizaciji u ispunjenju njezinih ciljeva
sistematičnim i na disciplini utemeljenim pristupom procjenjivanja djelotvornosti upravljanja rizicima organizacije,
kontrole i korporativnog upravljanja.
U današnje vrijeme interni revizori djeluju naknadno ocjenjujući učinke prošlih događaja, ali sve važnije postaje
i njihovo preventivno djelovanje prema kojem njezine aktivnosti imaju za cilj pružiti pomoć i podršku
menadžmentu u anticipiranju budućih rizika, te predlaganju sustava internih kontrola.
Objekt ispitivanja internog revizora ostaje cjelokupno poslovanje poduzeća okrenutog budućnosti.

14
U takvim okolnostima, izvješće internog revizora postaje samo sredstvo komunikacije između interne revizije i
menadžmenta u kojemu interni revizor predstavlja revizijske rezultate i ocjene poslovanja područja kojeg ispituje,
s prijedlogom potrebnih korektivnih akcija, ali u budućnosti i još više, detaljne analize i prijedloge smanjivanja,
ublažavanja ili uklanjanja rizika i ocjene funkcioniranja postojećeg sustava internih kontrola.
Još jedan oblik internog nadzora, po sadržaju i ciljevima blizak internoj revizije je kontroling.
Kontroling je efikasan suvremeni koncept upravljanja poslovnim rezultatom poduzeća, koji obuhvaća
koordinaciju i vezu planiranja i informiranja, te analizu i kontrolu ljudskih, materijalnih, financijskih i
informacijskih resursa radi ostvarenja ciljeva na efikasan način.
Svrha kontrolinga je usmjeravanje i usklađivanje djelovanja organizacije prema unaprijed postavljenim ciljevima,
analiziranje odstupanja i uzroka odstupanja, predlaganje korektivnih akcija u slučaju odstupanja, te pomoć u
provedbi predloženih mjera.

STANDARDI INTERNE REVIZIJE KAO ODREDNICA PROCESA INTERNE REVIZIJE

MEĐUNARODNI STANDARDI INTERNE REVIZIJE

Standardi interne revizije i kodeks profesionalne etike imaju esencijalnu ulogu u definiranju postupka
ispitivanja i ocjenjivanja poslovanja poduzeća.
U kontekstu interne revizije, najznačajniji segment tih pravila sadržan je u standardima interne revizije kojima se
nastoji osigurati kvalitetan rad odjela interne revizije u poduzeću i zaštiti ugled profesije internih revizora.
Temeljna svrha standarda interne revizije je osigurati razumijevanje uloge i dužnosti interne revizije svakoj
razini upravljanja u organizaciji, eksternoj reviziji i drugim tijelima, uspostaviti stručnu podlogu za provođenje i
ocjenu rada interne revizije te poboljšati njezino funkcioniranje u praksi.
Pri tome standardi interne revizije nisu statični, već se oni stalno razvijaju i usavršavaju.
Godine 1978. svjetski Institut internih revizora objavio je Standarde za profesionalno obavljanje interne
revizije.
Iako se izvorno radi o nacionalnim standardima interne revizije, oni su danas nadnacionalni, odnosno
uobičajeno se nazivaju međunarodni standardi interne revizije ili međunarodni standardi za profesionalno
obavljanje interne revizije.
Temeljem savjeta i sugestija međunarodne skupine eksperata Odbor za standarde interne revizije izmijenio je i
preuredio standarde i smjernice.
Ovakvi izmijenjeni standardi podijeljeni su u tri skupine :
1. Standardi obilježja interne revizije
2. Standardi obavljanja interne revizije
3. Standardi primjene
STANDARDI OBILJEŽJA INTERNE REVIZIJE
- riječ je o prvoj skupini standarda kojom se definiraju određene pretpostavke, preduvjeti i značajke
funkcije interne revizije
- radi se o općim standardima čija je primjena pretpostavka za organiziranje i uspješno funkcioniranje
interne revizije u nekoj organizaciji
- oni predstavljaju određene zahtjeve na internog revizora kao osobu koja je zaposlena u odjelu interne
revizije, ali i na sam odjel interne revizije kao organizacijski dio poslovnog subjekta
- prvom skupinom standarda definira se obveza utvrđivanja ciljeva, ovlasti i odgovornosti interne revizije
u nekoj organizaciji u obliku pisanog dokumenta, te se zahtijeva neovisnost i objektivnost u djelovanju
interne revizije

15
 - stručnost i dužna pažnja trebaju biti sastavni dio svakog revizijskog ispitivanja
- interni revizori trebaju posjedovati znanja, vještine i kompetencije koje su neophodne za ispunjavanje
njihovih individualnih odgovornosti i obavljanje revizijskog rada
- sukladno standardima obilježja interne revizije rukovoditelj odjela interne revizije treba razviti i osigurati
program osiguranja kvalitete i poboljšanja svih aktivnosti odjela interne revizije, neprekidno ocjenjujući i
nadzirući njegovu učinkovitost
STANDARDI OBAVLJANJA ILI PROVOĐENJA INTERNE REVIZIJE
- obuhvaćaju skup načela, pravila i zahtjeva značajnih za provedbu samog postupka interne revizije
- standardi obavljanja su postavljeni u širem smislu i potpuno opravdano i logično započinju
problematikom upravljanja odjelom interne revizije
- rukovoditelj odjela interne revizije treba učinkovito upravljati svim aktivnostima, kako bi se osiguralo da
interna revizija pridonosi stvaranju dodane vrijednosti (odgovarajuće planiranje uz uključivanje prethodne
procjene rizika, utvrđivanje kritičnih područja poslovanja, alokaciju ograničenih resursa….)
- odrednice prirode revizijskog posla - aktivnosti odjela interne revizije trebaju pomoći organizaciji u
ispunjavanju njezinih ciljeva sustavnim i na disciplini utemeljenim pristupom procjenjivanja i poboljšanja
upravljanja rizicima organizacije, kontrole i upravljanja organizacijom u cjelini
o Interna revizija treba biti podrška i pomoć u identifikaciji i procjeni izloženosti rizicima i pridonositi
kvaliteti upravljanja tim rizicima, ponajprije održavanjem i neprekidnim poboljšavanjem sustava
internih kontrola
- odrednice obavljanja interne revizije – obavljanje revizije uključuje planiranje revizijskog ispitivanja,
izvođenje ispitivanja, priopćavanje rezultata te praćenje postignutih rezultata i poboljšanja
o planiranje interne revizije obuhvaća niz aktivnosti kao što su definiranje ciljeva i djelokruga
revizijskog ispitivanja, određivanje resursa potrebnih za ostvarenje postavljenih ciljeva te
razvijanje programa revizije u pisanom obliku
o u fazi obavljanja revizijskog ispitivanja nalaže se da interni revizor treba prikupiti dovoljno
odgovarajućih informacija neophodnih za ostvarenje postavljenih ciljeva
o svoje zaključke i rezultate interni revizor mora temeljiti na prethodnoj analizi i procjeni
prikupljenih informacija
- posebno se naglašava zahtjev za dokumentiranjem informacija i nadzorom nad cjelokupnim procesom
revizijskog ispitivanja, njegovom kvalitetom te individualnim razvojem revizijskog osoblja
- priopćavanje rezultata pojedinačne revizije mora biti pravodobno i bez odgađanja
- rukovoditelj odjela interne revizije treba ustrojiti efikasan sustav praćenja, ponašanja i djelovanja članova
organizacije nakon svog izvješća, kako bi se uvjerio da se poduzimaju odgovarajuće radnje u smislu nalaza
navedenih u izvješću ili da viši menadžment prihvaća rizik nepoduzimanja predloženih akcija
STANDARDI PRIMJENE
- riječ je o standardima koji definiraju primjenu standarda obilježja interne revizije i standarda obavljanja
interne revizije u specifičnim vrstama revizijskog ispitivanja, primjerice reviziji podudarnosti, otkrivanju
prijevare, projektima samoprocjenjivanja kontrole i slično
- u aktualnim međunarodnim standardima za profesionalno obavljanje interne revizije ističu se neki novi
koncepti kao što su dodana vrijednost, upravljanje rizicima, sustav kontrole, korporativno upravljanje,
koje revizijska profesija prihvaća kao posljedicu recentnih trendova u području organizacije
- bitnija novina koju donose ovi standardi jest naglasak na zahtjevu za ocjenom kvalitete rada interne
revizije kroz samoprocjenjivanje i ocjenu od strane drugih neovisnih osoba te zahtjev za aktivnim
uključivanjem interne revizije u stvaranje dodane vrijednosti

16
 - namjera Odbora za standarde interne revizije bila je definirati i uspostaviti skup temeljnih načela,
pravila, postupka, obveza i odgovornosti internog revizora, koji su neophodni za ispunjenje svrhe,
ciljeva i zadaća interne revizije
HRVATSKI STANDARDI INTERNE REVIZIJE
U sklopu Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika 1998. godine osnovana je Sekcija internih
revizora.
Ciljevi i zadaci Sekcije su :
- povezivanje stručnjaka koji rade na području interne revizije ili na područjima koja su usko povezana s
internom revizijom
- izrada hrvatskih standarda interne revizije uz poštivanje i prihvaćanje načela međunarodnih standarda
interne revizije
- izrada Kodeksa etičkih načela internih revizora
- organiziranje obrazovanja i ispita za stjecanje certifikata ovlaštenih internih revizora u suradnji sa
supervizorom iz Instituta internih revizora
- promicanje značenja i ugleda struke internih revizora
Polazeći od navedenog, Hrvatski standardi interne revizije koje je Sekcija internih revizora usvojila 2001. godine
obuhvaćaju tri temeljne skupine standarda sa sljedećom razradom :
1. Opći standardi interne revizije
a. Priroda i djelokrug rada interne revizije
b. Neovisnost i objektivnost
c. Stručnost i dužna stručna pažnja
2. Standardi organizacije i upravljanja internom revizijom
a. Svrha, ovlasti i odgovornosti
b. Planiranje
c. Politike i procedure rada
d. Koordinacija
e. Procjenjivanje kvalitete rada
f. Upravljanje i razvoj osoblja odjela interne revizije
3. Standardi obavljanja interne revizije
a. Planiranje revizijskog ispitivanja
b. Izvođenje revizijskog ispitivanja
c. Priopćavanje rezultata revizijskog ispitivanja
d. Praćenje
PROFESIONALNA ETIKA INTERNIH REVIZORA

Institut internih revizora usvojio je 2000. godine novi Etički kodeks.

Njegova svrha je promicati etičku kulturu u području interne revizije. Sastoji se od dva dijela :
1. Načela koja su relevantna za profesiju i praksu interne revizije
2. Pravila ponašanja koja opisuju norme ponašanja čije se poštivanje očekuje od internih revizora
Etički kodeks moraju uvažavati pojedinci – interni revizori, ali i ostali subjekti koji pružaju usluge interne revizije.

17
Sukladno odrednicama aktualnog Etičkog kodeksa od internih revizora se očekuje da primjenjuju i da se
pridržavaju sljedećih načela :
- Poštenje – stvara povjerenje u pouzdanost njihove prosudbe
- Objektivnost – u prikupljanju, ocjeni i prijenosu informacija o aktivnostima ili procesima koji se ispituju
- Povjerljivost – moraju uvažavati vrijednost i vlasništvo informacija koje primaju te ih ne smiju otkrivati i
prenositi bez mjerodavnog naputka ukoliko ne postoji pravna ili profesionalna obveza da se postupi
drugačije
- Stručnost – moraju primjenjivati znanja, vještine i iskustvo u pružanju usluga interne revizije

ORGANIZACIJSKE PRETPOSTAVKE PROCESNOG MODELA INTERNE REVIZJE

DEFINIRANJE CILJEVA, OVLASTI I ODGOVORNOSTI ODJELA INTERNE REVIZIJE

U kojoj će mjeri interna revizija doista neovisno, objektivno i profesionalno ispitivati i ocjenjivati poslovanje
poduzeća, funkcioniranje sustava internih kontrola i ostvarivanje postavljenih ciljeva, ovisi između ostalog, o
organizacijskom položaju i načinu upravljanja odjelom interne revizije.
Rukovoditelj odjela interne revizije ili glavni interni revizor, sukladno standardima interne revizije, obvezan je
osigurati pisanu izjavu bili dokument o ciljevima, ovlastima i odgovornostima interne revizije koji odobrava
najviša razina menadžmenta ili odbor za reviziju.
Ciljevi interne revizije u različitim će organizacijama biti različiti .
Prilikom njihova definiranja, rukovoditelj odjela interne revizije treba poći od misije organizacije, postojećeg
sustava internih kontrola i potreba menadžmenta, profesionalnih standarda i vlastitih prosudbi.
Od posebne je važnosti precizno utvrditi granice odgovornosti internog revizora i razgraničiti ih od odgovornosti
menadžmenta.
Menadžment je odgovoran za organiziranje sustava internih kontrola i ostvarivanje temeljnih ciljeva, dok je
interni revizor odgovoran za nadzor nad funkcioniranjem toga sustava te predlaganje rješenja za prevladavanje
uočenih slabosti i problema.
FORMULIRANJE STRATEGIJE INTERNE REVIZIJE
Pošto su definirani ciljevi, ovlasti i odgovornosti interne revizije sukladno utvrđenim organizacijskim ciljevima i
strategiji, zadatak je rukovoditelja odjela interne revizije formulirati strategiju interne revizije.
Odgovarajuća strategija u nekoj organizaciji utvrđuje se na osnovi više mogućih opcija i unutar njih varijanti, bilo
pojedinačno ili u kombinaciji.
Strategijom interne revizije treba utvrditi prije svega, koje organizacije potrebe interna revizija svojim
proizvodima i uslugama treba zadovoljiti (djelokrug rada), čime (revizijski resursi) i kako (metodologija rada
odjela).
Strategija interne revizije mora biti tako oblikovana da podupire ostvarivanje strategije poduzeća.
Više je mogućih tehnika i analitičkih okvira primjenom kojih se može formulirati strategija interne revizije
najprikladnija potrebama neke organizacije.
Međutim, sve tehnike zahtijevaju prikupljanje i analizu velike količine eksternih i internih informacija, odnosno
analizu okruženja te vlastitih jakih i slabih strana.

18
Analizu čimbenika izvan poduzeća u kojem obavlja poslove interne revizije, interni revizor provodi radi
procjena u okruženju koje mogu utjecati na izabranu strategiju, odnosno utvrđivanje čimbenika koji su
opasnost ili prilika da se postignu ciljevi interne revizije, pa je stoga potrebno njima prilagoditi strateški plan.

Ekonomski čimbenici kao što su politika zapošljavanja, fiskalna i monetarna politika, imaju velik utjecaj na
ciljeve poduzeća i na akcije koje ono poduzima za njihovo ostvarenje, dakle na izabranu strategiju poduzeća.
Socijalni čimbenik značajno utječe na ponašanje i na očekivanja pojedinaca u društvu, pa prema tome i na
organizacijsku kulturu i poslovnu etiku.
Razvoj znanosti, tehnike i tehnologije također bitno utječe na formuliranje strategije interne revizije (tu se prije
svega misli na primjenu suvremenih informacijskih tehnologija u revizijskoj djelatnosti).
Pravni čimbenik obuhvaća zakone i pravila koji se odnose na funkcioniranje odjela interne revizije u poduzeću,
ali i regulativu koja određuje kriterije za ocjenu poslovanja poduzeća.

Rukovoditelj odjela interne revizije ili glavni interni revizor u procesu formuliranja strategije, uz analizu okruženja
kojom se utvrđuju mogućnosti i opasnosti za internu reviziju, treba utvrditi ima li odjel interne revizije internih
potencijala da iskoristi mogućnosti iz okruženja i da identificira vlastite slabosti koje bi mogle stvoriti određene
probleme u radu interne revizije.

Kao uočene slabosti, najčešće uočene u praksi, mogu se navesti :

- izostanak odgovarajućih revizijskih postupaka
- nepostojanje ili neprimjereni priručnik za provođenje interne revizije
- niska razina morala internih revizora
- nedostatak i česta fluktuacija osoblja odjela interne revizije
- niska razina stručnosti i revizijskog posla
- loša komunikacija s članovima organizacije
- neuvažavanje rezultata rada odjela interne revizije i neprihvaćanje danih preporuka
- nepostojanje jasnih kriterija i sustava nagrađivanja
- nepostojanje programa razvoja internog revizora itd.

ORGANIZACIJSKI STATUS INTERNE REVIZIJE

Na oblikovanje organizacijske strukture nekog poduzeća, a time i na oblikovanje organizacije interne revizije
utječu mnogi unutarnji i vanjski čimbenici, te definirani ciljevi i područje rada interne revizije.
Mnogi aktualni vrhovni menadžeri imaju pogrešan pristup u promišljanju interne revizije kao vlastite pomoći i
podrške u realizaciji svojih ključnih funkcija i zadataka.
Naime, oni interne revizore tretiraju kao profesionalce, koji bi se isključivo trebali baviti poslovnima nadzora
računovodstveno-financijskog aspekta poslovanja.
Posljedica takvog shvaćanja jest lociranje interne revizije u okvir računovodstveno-financijske službe ili kao
posebne i samostalne organizacijske jedinice koja ima isti status kao i ostale linijske funkcije u poduzeću.
Pogrešno i nekorektno internoj se reviziji dodjeljuju neki poslovi koji spadaju u područje rada pojedinih poslovnih
funkcija u poduzeću, pri čemu postaju upitnima neovisnost, objektivnost, profesija i uopće smisao postojanja i
djelovanja interne revizije u cjelini.

19
Dakle prema tradicionalnom pristupu interna se revizija organizacijski locira unutar službe financija,
računovodstva, kontrolinga i slično. To sužava ingerencije i ovlasti interne revizije te onemogućava neovisno i
objektivno nadziranje poslovanja drugih funkcija.

Povoljniji organizacijski status interne revizije u odnosu na prethodno rješenje javlja se usporedno s
proširivanjem djelokruga rada interne revizije na nefinancijska područja poslovanja poduzeća.
Naime s vremenom interna revizija dobiva isti status kao i ostale linijske funkcije u poduzeću i postaje
samostalnom organizacijskom jedinicom.
Prema ovom modelu organizacije, interna revizija izravno odgovara upravi, odnosno nadzornom odboru i njima
podnosi izvješće.
Ovakvo organizacijsko rješenje nije zadovoljavajuće sa stajališta interne revizije kakvu poznajemo danas jer
ograničava djelovanje interne revizije u poduzeću, odnosno onemogućava joj potpun, slobodan i doista
neograničen pristup svim aktivnostima i članovima organizacije.
Da bi interna revizija bila neovisna stručna funkcija u poduzeću, koja će uspješno ostvarivati postavljene ciljeve i
opravdati smisao svog postojanja, interni revizori, kao članovi savjetodavnog tima, ne bi smjeli biti podređeni
menadžmentu poduzeća.
U većim diverzificiranim i decentraliziranim poduzećima dublje organizacijske strukture, interna revizija najčešće
se organizira kao stožerno tijelo uprave i nadzornog odbora, odnosno kao specijalizirana organizacijska jedinica
koja ima savjetodavnu ulogu.
U težnji da se postigne još viši stupanj neovisnosti u djelovanju u posljednje vrijeme internog revizora imenuje
nadzorni odbor, odnosno odbor za reviziju, kao savjetodavno tijelo nadzornog odbora kojemu je interni revizor
odgovoran za svoj rad.

NADZORNI ODBOR ODBOR ZA REVIZIJU

UPRAVA INTERNA REVIZIJA

ISTRAŽIVANJE I PROIZVODNJA MARKETING FINANCIJE

RAZVOJ

NABAVA LJUDSKI RAČUNOVODSTVO

RESURSI

Temeljni zadaci odbora za reviziju su :

1. razmatranje financijskih aspekata poslovanja poduzeća
2. nadzor nad revizijskim procesom koji provodi eksterni i interni revizor
3. razmatranje godišnjeg izvješća i revizorova izvješća o njegovoj realnosti i objektivnosti
4. unapređenje sustava internih kontrola
5. koordinacija rada eksterne i interne revizije
Kao najznačajnije prednosti organiziranja odbora za reviziju ističu se sljedeće :
20
 - pomoć menadžerima u obavljanju njihovih dužnosti
- veći stupanj neovisnosti revizije
- potiče kvalitetu računovodstva i revizije
- osigurava objektivne financijske izvještaje
- unapređuje komunikaciju između revizora, vrhovnog i nižeg menadžmenta
- osigurava koordinaciju i pridonosi razvoju i opstanku poduzeća u budućnosti

Neki od uobičajenih nedostataka organiziranja i djelovanja odbora za reviziju su :

- dijeljenje i raslojavanje upravnog odbora
- zadiranje u područje odgovornosti menadžmenta
- njegov rad zahtijeva dosta vremena i povećava troškove i
- njegovo djelovanje može biti najmanje djelotvorno u osjetljivim područjima gdje je najpotrebniji

Za svoj rad interni revizor odgovara menadžmentu organizacijske razine na kojoj je osnovana i na nadređenoj
razini.
UNUTARNJA ORGANIZACIJA INTERNE REVIZIJE

U praksi su mogući različiti pristupi, organizacijska rješenja i modeli organizacije odjela interne revizije.
Raščlanjivanje ukupnog zadatka odjela interne revizije te grupiranje i povezivanje srodnih ili sličnih
pojedinačnih zadataka te formiranje revizorskih timova koji će ih realizirati, može se obaviti prema više kriterija
:
- prema uslugama – svi pojedinačni zadaci vezani su uz oblikovanje, realizaciju i upravljanje revizijskim
procesom unutar jedne usluge ili skupine usluga koje pruža interni revizor, biti povezani i dodijeljeni
jednom revizorskom timu
o često se govori o unutarnjoj organizaciji odjela interne revizije u kojoj su revizorski timovi
podijeljeni na internu financijsku reviziju, operativnu reviziju i upravljačku reviziju
- prema korisnicima – unutarnja organizacija je usmjerena klijentima ili skupinama korisnika interne
revizije
o revizorski timovi organizirani su prema potrebama i zahtjevima menadžmenta pojedinih
organizacijskih jedinica u poduzeću (revizorski timovi za područje nabave, proizvodnje, prodaje…)
- kombinacijom navedenih kriterija

Da pojedini revizorski timovi i njihovi članovi ne bi bili međusobno odvojeni potrebno ih je odgovarajuće
povezati u jedinstvenu cjelinu.
U tu svrhu nužno je uspostaviti odgovarajuće mehanizme koordinacije i definirati komunikacijske kanale između
osoblja interne revizije.
To se postiže na više načina :
- hijerarhijom
- utvrđenim pravilima, programima i procedurama u poduzećima razvijene interne revizije u svijetu,
najčešće zapisanim u priručniku za reviziju
- decentralizacijom odlučivanja temeljenom na profesionalizmu

21
Hijerarhija
- osoblje odjela interne revizije u nekom većem poduzeću uobičajeno se raspoređuje na nekoliko razina i to
: vježbenik, mlađi revizor ili asistent, revizor, viši revizor, revizor nadzornik i rukovoditelj interne revizije
Vježbenici
- osobe koje se postupno uvode u poslove interne revizije
- najčešće su to studenti ili osobe iz poduzeća bez prethodnog iskustva u revizijskim, a često i nerevizijskim
poslovima
Mlađi revizori ili asistenti
- osobe koje su završile fakultet i stekle odgovarajući akademski stupanj
- mlađi revizori uglavnom obavljaju rutinske revizijske aktivnosti i radnje, poput pripreme određenih
pregleda i testova, organiziranja radne dokumentacije, nazočnosti popisu, potvrđivanja itd.

Revizori
- osobe koje čine kralješnicu odjela interne revizije
- to su promovirani mlađi revizori u više zvanje ili osobe koje imaju viši stupanj obrazovanja (magisterij),
odnosno prethodno bogato iskustvo u obavljanju revizijskih poslova
Viši revizori
- osobe nadređene revizorima
- oni usmjeravaju, raspoređuju i nadziru zadatke unutar pojedinačnih revizija među članovima revizorskog
tima
Rukovoditelj revizije ili nadzornik
- koordinira rad nekoliko revizorskih timova
- uspostavlja standarde učinka i ocjenjuje učinke članova tima prema tim standardima
Rukovoditelj ili menadžer odjela interne revizije
- nalazi se na najvišoj razini interne revizije
- opseg njegovih ovlasti i odgovornosti u nekom poduzeću ovisi o ciljevima i području rada odjela interne
revizije te njezinu statusu u organizacijskoj strukturi poduzeća
- odgovara za sve aktivnosti tog odjela, priprema budžet odjela, odgovoran je za selekciju, edukaciju i
nadzor nad radom svojih kolega, priprema sveobuhvatni i dugoročni plan odjela interne revizije,
koordinira aktivnosti odjela s radom eksterne revizije, odobrava izvješće interne revizije…
Tri su temeljne vrste znanja odnosno vještina neophodnih za obavljanje poslova interne revizije :
- tehnička znanja – uključuju specijalizirana znanja ili znanja struke te odgovarajuće analitičke sposobnosti
- znanja u radu, odnosno komuniciranju s ljudima – uključuju sposobnost revizora da uspješno komunicira,
vodi i motivira pojedince i skupine, izgrađuje atmosferu timskog rada, suradnje i podrške
- konceptualna znanja – sposobnost sagledavanja cjeline poduzeća i njegove okoline s jedne i proces
interne revizije s druge strane uključujući međuovisnosti i uvjetovanosti različitih aktivnosti poduzeća i
različitih faza procesa interne revizije

FAZE PROCESA INTERNE REVIZIJE

Ključne faze procesa interne revizije :
1. planiranje interne revizije
2. kritičko ispitivanje poslovanja i prikupljanje revizijskih dokaza
3. izvješćivanje o obavljenoj internoj reviziji
22
 4. praćenje rezultata

ULOGA I VAŽNOST PROCJENE RIZIKA U PROCESU INTERNE REVIZIJE

Procjena rizika, više no ikad prije, postaje ključna aktivnost internog revizora provedena kroz cjelokupni proces
interne revizije a naročito planiranje interne revizije.
UPRAVLJANJE RIZICIMA I PROCJENA RIZIKA
Koncept rizika ima ogromno značenje za cjelokupni profesionalni angažman internog revizora u nekoj organizaciji.
On je sadržan i u najnovijoj definiciji interne revizije koju je objavio međunarodni Institut internih revizora, te
revidiranim Međunarodnim standardima za profesionalno obavljanje interne revizije i u Hrvatskim standardima
interne revizije.
Rizik je vjerojatnost nastanka nekog događaja koji će imati posljedice na ostvarivanje ciljeva organizacije.
Obično se izražava u terminima posljedica i vjerojatnost nastanka. Rizik je opasnost koja se do stanovite mjere
može predvidjeti i odrediti joj intenzitet.
Menadžment nastoji maksimalizirati vlastite snage poduzeća i prilike u okolini uz istodobno minimiziranje
vlastitih slabosti i prijetnji u okolini uvažavajući poslovne rizike prilikom planiranja i donošenja poslovnih
odluka.
Taj proces razmatranja poslovnih rizika shvaćen u najširem smislu najčešće se naziva analiza rizika.
Poslovne rizike vrlo je teško procjenjivati, budući da se mnoga njihova obilježja izražavaju kvalitativno ili u
općenitim terminima s nedovoljnom preciznošću.

Upravljanje rizicima je logična i sistematična metoda odnosno proces identificiranja, analiziranja,

procjenjivanja, nadziranja i priopćavanja rizika povezanih s bilo kojom aktivnošću, funkcijom ili procesom na
način kojim će se osposobiti organizaciju za minimizaciju gubitaka i maksimizaciju mogućnosti.
Prema tome u biti procesa upravljanja rizicima nalazi se postavka o nužnosti proaktivnog pristupa, prema kojem
rizici ne uključuju samo opasnost i prijetnje u smislu nesigurnosti ostvarivanja očekivanih rezultata, nego izglede,
odnosno mogućnosti za poduzeće u ostvarivanju održive konkurentske prednosti.
Proces upravljanja rizicima treba biti oblikovan i proveden u svakodnevni život organizacije na način da osigura :
- razumijevanje rizika kojima je organizacija izložena
- uvjerenje o tome da su provedene odgovarajuće strategije i postupci smanjenja rizika koji ugrožavaju
ostvarivanje željenih ciljeva
- postojanje i funkcioniranje odgovarajućih kontrola ugrađenih u organizaciju kao instrument upravljanja
rizicima
- predviđanje promjena u okolini.

Iz same definicije upravljanja rizicima moguće je uočiti da se radi o procesu koji uključuje više faza i to :
- identifikaciju rizika povezanih s pojedinim poslovnim ciljevima
- procjenjivanje rizika u smislu mogućnosti, značajnosti i vremena njihova nastanka te vrednovanja
potencijalnih posljedica te utvrđivanja prioritetnih rizika
- odlučivanje o tome kako postupati s identificiranim rizicima
- nadziranje
Za uspješno upravljanje rizicima nije odgovoran odjel interne revizije, već menadžment poduzeća koji ima
dužnost definirati odgovarajuće načine ili strategije upravljanja rizicima :

23
 - ignoriranje postojanja rizika
- prihvaćanje postojanja rizika
- kontroliranje rizika
- minimiziranje rizika
- eliminiranje rizika…
Interni revizor ima profesionalnu obvezu i odgovornost biti podrška ili servis menadžmenta u upravljanju
rizicima i to :
- pružajući neovisnu i objektivnu ocjenu o primjerenosti i učinkovitosti procesa upravljanja rizicima i
internih kontrola u nekoj organizaciji
- davanjem savjeta i sugestija pri definiranju načina identifikacije i strategije upravljanja rizicima
- davanjem prijedloga o mogućnostima unapređenja procesa upravljanja rizicima i internih kontrola u
organizaciji
Procjena rizika uključuje identifikaciju i analizu relevantnih rizika koji utječu na ostvarivanje ciljeva organizacije s
namjerom utvrđivanja kako tim rizicima uspješno upravljati.
Pretpostavka procjene rizika je preliminarno upoznavanje s ciljevima organizacije, a nakon toga procjena rizika
uključuje sistematičnu identifikaciju i selekciju svih relevantnih internih i eksternih čimbenika koji bi mogli
spriječiti ostvarivanje pojedinog cilja.

PROCJENA RIZIKA U PROCESU INTERNE REVIZIJE

Uloga internog revizora u cjelokupnom procesu upravljanja rizicima uglavnom je savjetodavna i nadzorna.
Istodobno, profesionalna je obveza i odgovornost internog revizora, utvrđena standardima interne revizije,
neposredno i aktivno uključivanje internog revizora u samo procjenu rizika kojima je organizacija izložena.
Interni revizor mora rangirati potencijalna područja revizijskog ispitivanja po kriteriju njihove rizičnosti radi
utvrđivanja prioriteta te ispitivanje usmjeriti na najrizičnija područja i aktivnosti u poslovanju poduzeća.
Neophodna je komunikacija menadžmenta i odjela interne revizije te procjena poslovnih i revizijskih rizika kao
početak revizijskog posla.
Negativne posljedice "ad hoc" pristupa obavljanja revizijskog posla, odnosno pristupa koji ne uvažava rizike jesu :
- nemogućnost stalne kontrole procesa interne revizije
- nemogućnost poduzimanja korektivnih akcija
- nemogućnost brzog usmjeravanja ograničenih revizijskih resursa u problemska područja u poslovanju
poduzeća, odnosno neracionalnost i nesvrhovitost procesa interne revizije
Vrste rizika
- Inherentni rizik – dio je same aktivnosti
- Kontrolni rizik – postoji onda kad provedene kontrole ne funkcioniraju dobro ili ako ih se ne poštuje
- Preostali rizik – u svakoj aktivnosti postoji rizik kojeg je nemoguće u potpunosti ukloniti – menadžment
odlučuje da li je razina postojeće kontrole prihvatljiva ili ne
- Rizik revizije – postoji mogućnost da interna revizija nije preispitala sustav, odnosno da se njene
preporuke zanemaruju ili interna revizija nije profesionalno obavljena
Procjena rizika je kontinuirani proces koji pokriva sljedeća područja :

24
 - dugoročno planiranje
- preliminarno ispitivanje
- sastavljanje pojedinačnih ili funkcionalnih planova
- ocjena sustava
- testiranje kontrola
- izražavanje mišljenja internog revizora
- dogovor o planu akcija menadžmenta
- praćenje izvršenja preporuka internog revizora

PLANIRANJE INTERNE REVIZIJE

PROCES PLANIRANJA INTERNE REVIZIJE

Da bi interni revizor osigurao veću učinkovitost revizijskih postupaka i bolje uskladio rad odjela interne revizije sa
zaposlenicima iz drugih organizacijskih jedinica, nužan nje planski pristup obavljanju interne revizije.
Proces planiranja interne revizije najčešće obuhvaća :
1. utvrđivanje ciljeva i djelokruga rada interne revizije
2. prikupljanje informacija o aktivnostima koje se ispituju
3. utvrđivanje potrebnih resursa za obavljanje interne revizije
4. suradnju svih pojedinaca koji bi trebali biti upoznati s obavljanjem interne revizije
5. provođenje ispitivanja na mjestu događaja radi upoznavanja aktivnosti i ugrađenih kontrola, te radi
dobivanja obrazloženja i sugestija ispitanika
6. razvijanje programa revizije
7. utvrđivanje kako, kada i kome priopćiti rezultate revizijskog ispitivanja
8. pribavljanje odobrenja plana interne revizije

Planovi interne revizije moraju biti postavljeni sukladno s raspoloživim resursima – revizijskim osobljem,
financijskim mogućnostima i vremenskim ograničenjima.
PREDNOSTI I NEDOSTACI PLANSKOG PRISTUPA
Prednosti planskog pristupa :
- planiranjem se promiče profesionalni status i ugled interne revizije nasuprot mogućem "ad hoc" pristupu
- planiranje interne revizije motivira revizijsko osoblje davanjem smjernica i uputa za obavljanje revizorskih
poslova
- ograničeni revizorski resursi planiranjem se selektivno i sustavno usmjeravaju na problemska područja u
organizaciji
- planiranjem je moguće identificirati probleme u okviru temeljnih aktivnosti menadžmenta i uključiti ih u
plan interne revizije
- interna revizija se planovi usmjerava na buduće događaje
- izradom plana moguća stalna kontrola provođenja svih faza procesa interne revizije, te postoji mogućnost
poduzimanja korektivnih akcija u samom planu
- moguće je identificirati značajna područja ili područja visokog rizika u poslovanju poduzeća
Nedostaci planskog pristupa :
25
 - proces planiranja interne revizije zahtjeva prikupljanje velike količine informacija o samom poduzeću ali i
u njegovoj okolini
- detaljno i precizno formuliranje planova ne mora ujedno značiti i efikasno ostvarivanje temeljnih ciljeva i
svrhe interne revizije
- formalni planovi mogu istovremeno biti i nefleksibilni
- ako su planovi nerealni i ako se ne ostvaruju postaju upitni i status i budućnost takve interne revizije u
poduzeću

PLANOVI ODJELA INTERNE REVIZIJE

Plan odjela interne revizije može biti sastavljen kao :
1. dugoročni ili strateški plan, koji se sastavlja za trogodišnje razdoblje
2. kratkoročni plan, koji se sastavlja za jednogodišnje razdoblje i za kraća razdoblja
Na osnovi navedenih planova sastavljaju se planovi pojedinih revizija koje interni revizori sastavljaju za svaku
reviziju. Ti se planovi nazivaju funkcionalni planovi.
Različitost i posebnosti poduzeća, s obzirom na njihovu veličinu, strukturu, ciljeve, djelatnosti, dislociranost,
prepreka su za postavljanje nekog standarda ili dugoročnog plana jednako primjenjiva u svakoj situaciji.
Međutim mogu se identificirati čimbenici koji utječu na dugoročno planiranje, a neki od njih su :
- postojeća veličina poduzeća i očekivana stopa rasta tijekom sljedećeg višegodišnjeg razdoblja
- vrsta gospodarske djelatnosti
- prioritetne funkcije poduzeća i kritični problemi koji bi mogli utjecati na ta područja
- koliki je stupanj vanjske revizije
- obrađuju li se podaci ručno ili pomoću računala
- trenutni financijski položaj poduzeća

Kratkoročni plan odjela interne revizije sastavlja se najčešće za razdoblje od godine dana. Godišnjim planom
interne revizije potrebno je uskladiti raspoložive revizijske resurse s prioritetnim područjima koja će biti
obuhvaćena revizijskim ispitivanjem tijekom godine.
Sadržaj plana mora biti odraz interesa i potreba menadžmenta i organizacije u cjelini. Najčešće obuhvaća
područja koja su nakon prethodne analize čimbenika rizika određena prioritetima za reviziju u idućih godinu
dana te obrazloženje njihova odabira.
Kao potpora godišnjem planu interne revizije uobičajeno se izrađuje više pojedinačnih (funkcionalnih) planova.

RAZVIJANJE PROGRAMA INTERNE REVIZIJE

Program interne revizije sastavni je dio cjelovitog revizijskog priručnika što ga najčešće sastavlja rukovoditelj
interne revizije i koji predstavlja ukupnost dokumenata, detaljnih naputaka i instrukcija koje usmjeravaju rad
odjela interne revizije u ostvarenju njegovih temeljnih ciljeva i zadataka.
Program interne revizije može se pripremiti kao zatvoreni i kao otvoreni program koji se tijekom obavljanja
interne revizije nadopunjuje i modificira.
Formalni oblik programa interne revizije u različitim je organizacijama različit. Minimalni sadržajni elementi koje
ipak svaki program mora uključivati su :
- naslov programa
- početna izjava

26
 - specifikacija revizijskih postupaka po ciljevima i područjima revizije
Svaki od ovih sadržajnih elemenata treba se sukladno veličini i složenosti organizacije dalje razraditi.

27
 KRITIČKO ISPITIVANJE I OCJENA POSLOVANJA
TEMELJNA NAČELA SUSTAVNOG MIŠLJENJA KAO ISHODIŠTE SUSTAVNOG PRISTUPA OBAVLJANJU
INTERNE REVIZIJE
Sustavni pristup obavljaju interne revizije polazi od važnosti izgradnje sustava koji će preventivno otkrivati i
sprječavati probleme, pogreške i prijevare u poduzeću.
Svu odgovornost za to snosi menadžment poduzeća, dok odjel interne revizije ima savjetodavnu ulogu.
Sustav možemo definirati kao svrhovitu cjelinu, sastavljenu od međusobno, na određeni način i s određenim
ciljem, povezanih dijelova, koja djeluje relativno samostalno.
Svrhovitost sustava znači da povezivanjem sastavnih dijelova i njihovim djelovanjem pojedinačno i kao cjeline
treba ostvariti smisao i funkciju odnosno cilj sustava.
Samostalnost sustava ukazuje na mogućnost izbra raznih inačica realizacije, što pretpostavlja komunikaciju.
Osnovne komponente sustava su : ulaz, proces, izlaz i povratna veza.
Povratna veza ima ulogu regulatora djelovanja sustava ili kontrolnu ulogu.
Cjelokupni proces interne revizije je organiziran, svrhovit i sustavan proces prikupljanja i ispitivanja dokaza o
ekonomskim događajima i aktivnostima, koji se ostvaruje odgovarajućim postupcima planiranja, izvođenja i
izvještavanja o rezultatima ispitivanja.

TRANSAKCIJSKI I SUSTAVNI PRISTUP OBAVLJANJU INTERNE VEZE

Pristupi obavljanju interne revizije su :
1. transakcijski pristup
a. verifikacijski pristup – koristi se pri financijskoj reviziji
b. vouching pristup – testiranje metodom uzoraka i testiranjem uzoraka od početka do završetka
transakcije
2. sustavni pristup

Transakcijski pristup
- ne polazi od razmatranja poduzeća kao sustava s ugrađenim kontrolnim mehanizmima
- isključivo se usmjerava na identifikaciju pogrešnih transkacija
Sustavni pristup
- usmjerava se na ispitivanje jesu li postojeće kontrole primjerene, primjenjuju li se ispravno te
funkcioniraju li samo u poslovne svrhe
Revizijski pristup koji se NE temelji na provjeri primjerenosti funkcioniranju i ocjeni sustava internih kontrola u
nekom području revizijskog ispitivanja NE MOŽE BITI SUSTAVNI PRISTUP.
Utvrđene slabosti interni revizor mora dokazati i na prikladan način priopćiti menadžmentu. U tu svrhu se
provode testiranja uz primjenu metoda statističkih uzoraka ili se provode testovi slabosti koji su usko povezani sa
dokaznim testovima.
Sustavni pristup redovito rezultira konstruktivnim prijedlozima za poboljšanje sustava internih kontrola,
osigurava prevenciju pogrešaka u budućnosti umjesto njihove naknadne identifikacije.
Sustavnim se pristupom zadovoljava široki spektar potreba menadžmenta. Moguće ga je provesti u svim
vrstama organizacija bez obzira na njihovu veličinu, djelatnost organizacijsku strukturu, način upravljanja i
tome slično, te u svim područjima revizijskog ispitivanja.

28
METODE I TEHNIKE INTERNE REVIZIJE

U postupku prikupljanja, analiziranja, interpretiranja i dokumentiranja informacija, interni revizor koristi više
metoda prikupljanja podataka o postojećoj organizacijski i više tehnika oblikovanja, predočavanja i opisivanja
organizacijskih rješenja.
Temeljne metode i tehnike koje interni revizor koristi u obavljanju svojih poslova su :
1. bilješke – sastoje se u jednostavnom dokumentiranju određenih činjenica koje se odnose na
funkcioniranje sustava
2. dijagram tijeka – grafički prikaz aktivnosti koje se odvijaju prilikom izvršenja nekog posla:
a. dijagrami tijeka dokumenata
b. dijagrami tijeka informacija
 sredstvo koje osigurava jednostavan i sažet pregled sustava i njegovih ključnih elemenata
 sredstvo pomoću kojeg interni revizor može analizirati sustav i utvrditi njegove jake i slabe strane
 tehnika za oblikovanje novog, učinkovitijeg, djelotvornijeg sustava
 vodič za revizora u fazi planiranja i obavljanja interne revizije
Prednosti dijagrama tijeka:
 s nešto iskustva mogu se brzo pripremiti
 budući da su informacije prikazane u standardnom obliku, lako ih je pratiti i mijenjati
 općenito osiguravaju da je sustav prikazan cjelovito, budući da se cijeli tijek dokumenta mora
predočiti od početka do kraja
 uklanjaju potrebu za opisima i mogu znatno pridonijeti kod isticanja značajnih dijelova
kontrole i bilo kojeg nedostatka sustava
Nedostaci dijagrama tijeka:
- takvi prikazi jedino su prikladni za opisivanje standarda sustava. Postupci koji se bave
neuobičajenim transakcijama moraju se dokumentirati uz korištenje opisanih bilješki
- teško je unijeti vežu izmjenu bez ponovnog crtanja dijagrama
- može se izgubiti vrijeme na obilježavanje područja koja nisu od revizijske važnosti

3. upitnici o internoj kontroli – popis pitanja koje interni revizor koristi pri procjeni sustav internih kontrola
a. upitnici za opisivanje sustava interne kontrole
b. upitnici za procjenu sustava interne kontrole
Popis pitanja koje interni revizor koristi pri snimanju i ocjeni sustava internih kontrola. Brz i jednostavan
uvid u ključne značajke sustava.
Prednosti:
 pomažu internom revizoru pri snimanju i ocjeni sustava, brzo se pripremaju, lako se koriste
 pomažu pri utvrđivanju i planiranju postupka interne revizije
 trajni zapisi o sustavu internih kontrola – stalni registar internih revizora
 informacije se osiguravaju u pisanom obliku
Nedostaci:

29
 - ponekad su ograničavajući
- moguće nerazumijevanje postavljenog pitanja u upitniku
- ispunjavanje ponekad zahtijeva puno vremena
- ne odražavaju ljudsku dimenziju
- mogu se odražavati na velik broj rutinskih kontrola

4. intervju – svako prikupljanje informacija o činjeničnom stanju sustava putem pojedinačnog usmenog
ispitivanja koje se ostvaruje kontaktom s ispitanikom
Intervju je svako prikupljanje informacija o činjeničnom stanju sustava putem pojedinačnog
usmenog ispitivanja koje se ostvaruje kontaktom s ispitanikom.
Glavne su prednosti intervjua u tome:
 što ispitivanje čini fleksibilnim
 postoji mogućnost prilagođavanja individualnim zahtjevima
 osigurava se dobivanje povratnih informacija temeljem kojih se mogu modificirati piranja i
njihov redoslijed

Glavni nedostatak intervjua je u tome što iziskuje poprilično vremena i troškova .

TESTOVI INTERNOG REVIZORA I FORMIRANJE RADNE DOKUMENTACIJE

Prilikom prikupljanja informacija i njihova kritičkog ocjenjivanja, koristeći pri tome različite metode i tehnike,
interni revizor mora uvažavati sljedeće zahtjeve :
- potrebno je prikupiti informacije o svim činjenicama koje se odnose na cilj i djelokrug revizije
- prikupljene informacije moraju biti dovoljne, kompetentne, važne i korisne kako bi podržale revizijske
nalaze i preporuke
- primjerene revizijske postupke potrebno je unaprijed utvrditi, a u slučaju potrebe proširiti ili zamijeniti
- potrebno je nadzirati proces prikupljanja, analiziranja, interpretiranja i dokumentiranja informacija
- interni revizor dužan je pripremiti odgovarajuću radnu dokumentaciju koju provjerava rukovoditelj
odjela interne revizije

Prikupljanje, ispitivanje i procjenjivanje informacija obavlja se testiranje kojim interni revizor potvrđuje ili ne
potvrđuje svoje inicijalno mišljenje o sustavu internih kontrola.
Testiranje uključuje nekoliko koraka :
- definiranje ciljeva testiranja
- provođenje testova
- interpretacija dobivenih rezultata
- utvrđivanje utjecaja rezultata na revizijske ciljeve
- razmatranje potrebe za možebitnom korekcijom plana interne revizije
Interni revizor najčešće provodi četiri temeljne vrste revizijskih testova :
1. testovi upoznavanja ili snimanja sustava – provode se u preliminarnoj fazi i polazište su za oblikovanje
ostalih vrsta testova
2. testovi podudarnosti – njima se želi utvrditi primjenjuju li se ugrađeni kontrolni mehanizmi u području
koje se ispituje

30
 3. dokazni testovi – nastoji se utvrditi da li se ostvaruju ciljevi interne kontrole (slabosti i nedostaci priječe
ostvarivanje tih ciljeva)
4. dvonamjenski testovi
Definiranje strukture testova koje će provoditi interni revizor neprekidni je proces koje se temelji na analizi
utjecaja više čimbenika.
Najutjecajniji čimbenici :
- stupanj rizika u pojedinim područjima
- zahtjevi menadžmenta i podrška koju menadžment pruža odjelu interne revizije
- rezultati prethodne revizije
- revizorovo vlastito iskustvo
- dostupnost informacija i dokaza
- revizijski cilj koje se testira
- razina značajnosti
- raspoloživo vrijeme za provođenje testova i procjena interne kontrole
Faze cjelokupnog procesa interne revizije sadržane su u radnoj dokumentaciji internog revizora. Radni spisi
internog revizora pružaju dokaz o informacijama koje se ispituju i ocjenjuju, revizijskim metodama i tehnikama
koje su se koristile tijekom ispitivanja, te služe kao podloga za revizorove konačne zaključke i nalaze.

IZVJEŠĆIVANJE O REZULTATIMA ISPITIVANJA I PRAĆENJE REZULTATA

PROCES IZVJEŠĆIVANJA O REZULTATIMA ISPITIVANJA INTERNOG REVIZORA
Proces izvješćivanja shvaćen u širem smislu, započinje zapravo planom interne revizije, koji utvrđuje okvir i daje
smjernice za obavljanje svih segmenata revizijskog procesa, uključujući i izvješćivanje.
Za cjelokupni proces izvješćivanja od posebnog je značenja definiranje i razumijevanje revizijskih ciljeva koji se
žele ostvariti.
Revizijski ciljevi polazište su za oblikovanje i provedbu revizijskih postupaka te su sastavni dio izvješća internog
revizora.
Pretpostavka kvalitetnog procesa izvješćivanja o rezultatima ispitivanja je uključenost menadžmenta i
ispitanika u svim fazama procesa interne revizije,

VRSTE IZVJEŠĆA INTERNOG REVIZORA

Interni revizor u svom radu , uz konačno izvješće, sastavlja nekoliko vrsta izvješća :
- godišnje izvješće interne revizije – podnosi ga odboru za reviziju ili najvišoj razini organizacije
- kvartalno izvješće interne revizije – detaljnije izvješće u odnosu na godišnje, često sadržava i troškove
odjela interne revizije
- mjesečno izvješće interne revizije
- izvješće o rezultatima preliminarnog ispitivanja
- privremeno izvješće interne revizije….

CILJEVI I KORISNICI IZVJEŠĆA INTERNE REVIZIJE

Najznačajniji ciljevi koji se žele postići sastavljanjem izvješća internog revizora su:
- predložiti i poticati promjene

31
 - osigurati razumijevanje internih kontrola
- osigurati akciju sukladno preporukama interne revizije
- suočiti menadžment s problemima
- dokumentirati rezultate revizorova rada
- osigurati povjerenje menadžmenta glede aktivnosti interne revizije
- pokazati menadžmentu kako problemi mogu biti riješeni
- osigurati informacije za potrebe poslovnog odlučivanja
- zaštiti revizora
Konačno izvješće pregledava, odobrava i potpisuje rukovoditelj interne revizije ili osoba koju on ovlasti te
odgovorni predstavnik menadžmenta.
S tim u svezi potrebno je donijeti odluku o tome kome treba dostaviti izvješće.
Temeljno pravilo bi bilo da se izvješće interne revizije dostavi svim članovima organizacije koji mogu osigurati
razmatranje sadržaja izvješća. To su u pravilu menadžeri organizacijskih jedinica koje se ispituju i njima
nadređena razina upravljanja.
Značajan korisnik izvješća interne revizije je operativna razina upravljanja s obzirom na to da će menadžeri na toj
razini vidjeti neposredno učinke revizorovih preporuka i provesti promjene koje su rezultat tih preporuka.
Menadžerima na višoj razini dostavlja se sažetak izvješća.
Izvješće interne revizije dostavlja se i drugim zainteresiranim korisnicima, kao što su eksterni revizori, odbor za
reviziju i slično.

OBLIK I SADRŽAJ IZVJEŠĆA INTERNE REVIZIJE

Pri izradi izvješća interni revizor treba voditi računa o tome tko su korisnici njegova izvješća, što oni trebaju ili
žele znati.
U izvješću interni revizor upozorava na slabosti i nedostatke koje je uočio pri obavljanju revizije poslovanja te daje
konstruktivne preporuke i stručne savjete za njihovo otklanjanje kako bi poslovanje u cijelosti bilo efikasnije i
efektivnije.
Oblik izvješća interne revizije mora biti takav da njegova "težina" za primatelja bude ekvivalent onome što
primatelji očekuju od svakog važnog dokumenta kojim menadžment potiče neku poslovnu akciju. Bitno je da
izvješće ima logičnu strukturu.
Sadržaj izvješća internog revizora mora sadržavati ove informacije :
1. uvod
2. svrha izvješća
3. djelokrug – navodi se područje rada internog revizora
4. mišljenje
5. nalazi – revizor objavljuje uzroke, učinke i preporuke za promjene

NEKA PRAVILA SASTAVLJANJA IZVJEŠĆA INTERNE REVIZIJE

Pri oblikovanju vlastitih pravila sastavljanja izvješća interne revizije, odjel interne revizije mora voditi računa o
temeljnim kvalitativnim obilježjima kako bi izvješće bilo korisno u procesu poslovnog odlučivanja, a to su :
- objektivnost – izvješće mora biti utemeljeno na odgovarajućim dokazima bez predrasuda
- razumljivost – sadržaj izvješća mora biti strukturiran logičnim slijedom uz izbjegavanje stručnih revizijskih
kategorija

32
 - sažetost – izvješća su usmjerena cilju i izbjegavanju nepotrebnih pojedinosti
- konstruktivnost – svojim sadržajem i stilom izvješće mora pružiti podršku korisnicima u pronalaženju
potrebnih poboljšanja
- pravodobnost – izvješća moraju biti sastavljena i predočena bez kašnjenja kako bi omogućila pravodobne
i učinkovite akcije

PRAĆENJE REZULTATA
Proces interne revizije nije završen sastavljanjem, potpisivanjem i distribucijom konačnog izvješća interne revizije.
Naime, interni revizor treba pratiti i ispitati jesu li poduzete primjerene mjere i aktivnosti u svezi s priopćenim
rezultatima pojedinačne revizije, jesu li postignuti željeni rezultati te je li menadžment svjestan rizika
nepoduzimanja korektivnih akcija temeljem revizijskih nalaza i preporuka.
Ova posljednja faza revizorova rada ogleda se u četiri moguće situacije (ne)reagiranja na revizorovo izvješće :
1. predložene mjere poduzete su i problem je riješen
2. poduzete su predložene mjere, ali se njima ne rješava problem
3. menadžment poduzima mjere, ali nije razumio preporuku revizora
4. menadžment ne poduzima mjere

POVEZANOST REVIZIJE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA I INTERNE REVIZIJE

SLIČNOSTI I RAZLIKE REVIZIJE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA I INTERNE REVIZIJE

Revizija financijskih izvještaja ili eksterna revizija koju provode neovisni eksterni revizori, najčešće je usmjerena
ispitivanju financijskih izvještaja s ciljem izražavanja mišljenja o njihovoj realnosti i objektivnosti.
Njezina uloga stoga je vezana uz zaštitu interesa vlasnika, kapitala, te osiguravanja informacija za potrebe
upravljanja.
Interna revizija nije neposredno usmjerena izražavanju mišljenja o realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja.
Primarni cilj internih revizora je ocjena cjelokupnog poslovanja poduzeća, posebice uvid u računovodstveni
sustav i sustav internih kontrola, te ispitivanje financijskih i drugih poslovnih informacija za potrebe
upravljanja, a manje je značajno samo izražavanje realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja.
Eksterni revizor najčešće se bavi financijskim učincima prošlih događaja, dok djelovanje modernog internog
revizora mora biti preventivno i usmjereno budućnosti poslovanja poduzeća.
Eksterni revizor sastavlja kratko i standardizirano revizorovo izvješće o financijskim izvještajima koje se distribuira
različitim interesnim skupinama, dok interni revizor sastavlja opsežnije i u manjoj mjeri standardizirano izvješće
interne revizije koje se distribuira menadžmentu kao najznačajnijem korisniku usluga interne revizije.
Eksterni revizor snosi punu odgovornost za izražavanje mišljenja o realnosti i objektivnosti financijskih izvještaja,
pa o njegovoj profesionalnoj prosudbi ovisi hoće li se i u kojoj mjeri koristiti rezultatima rada internog revizora.

REVIZIJA KAO PRETPOSTAVKA KVALITETE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

Revizija financijskih izvještaja neovisno i objektivno ispituje i ocjenjuje realnost i objektivnost financijskih
izvještaja, čime oni postaju vjerodostojnom i pouzdanom podlogom za poslovno odlučivanje.
Kvaliteta financijskih izvještaja podrazumijeva njihovu korisnost u procesu poslovnog odlučivanja, a neovisno i
stručno mišljenje revizora , koje se javlja kao rezultat vrlo složenog revizijskog procesa, neposredno pridonosi
vjerodostojnosti financijskih informacija, pružajući visoku, ali ipak ne i apsolutnu razinu uvjerenja.

33
POTREBA I MOGUĆNOSTI PROŠIRENJA REVIZIJSKIH USLUGA
Uz reviziju financijskih izvještaja uobičajeno se ističe da revizijske tvrtke pružaju i druge reviziji srodne usluge, kao
što su revizija poslovanja, porezno savjetovanje, računovodstveno savjetovanje, savjetovanje menadžmenta i
priprema ostalih financijskih i nefinancijskih informacija za potrebe poslovnog odlučivanja, zatim
konceptualizacija, oblikovanje, razvoj i provedba upravljačkog informacijskog sustava i tome slično.
MOGUĆE SMJERNICE RAZVOJA INTERNE REVIZIJE
Klasična interna revizija
- ocjenjuje zaštićenost imovine poduzeća te organizaciju pojedinih poslovnih proces, a napose
knjigovodstva
Suvremena interna revizija
- nadzire sustav internih kontrola u svim poslovnim područjima
- proširuje se i na upravljačko područje, ocjenjuje efikasnost upravljačkih aktivnosti i obavlja savjetničku
ulogu

ULOGA EKSTERNOG REVIZORA U SPRJEČAVANJU POGREŠKE I PRIJEVARE

Prijevara
- namjerno pogrešan prikaz koji može obuhvatiti krivotvorenje knjiženja ili isprave, protupravno prisvajanje
imovine, knjiženje transakcija koje se nisu dogodile, pogrešno primjenjivanje računovodstvenih politika i
drugo
Pogreška
- nenamjeran pogrešan iskaz kao što su matematičke ili tiskarske pogreške, pogrešno interpretiranje
činjenica i drug
U kontekstu odgovornosti menadžmenta i revizora sprječavanje i otkrivanje prijevare i pogreške odgovornost je
menadžmenta kroz stalno uvođenje i djelovanje odgovarajućeg računovodstvenog sustava i sustava interne
kontrole.
Revizor nije, niti može biti odgovoran za sprječavanje prijevare ili pogreške.
Revizija može djelovati u sprječavanju prijevare ili pogreške.
Revizor izvješćuje menadžment o postojanju prijevare, čak i onda kada je njen utjecaj na financijske izvještaje
beznačajan. Uvijek se izvješćuje viđa razna menadžmenta, a kada je u prijevaru uključena najviša razina, revizor
treba zatražiti pravni savjet.
Sastavljanje i predočavanje revizorova izvješća o financijskim izvještajima, završna je faza cjelokupnog procesa
revizije financijskih izvještaja. Najznačajniji dio toga izvješća je mišljenje revizora o tome da li financijski izvještaji
realno i objektivno prikazuju financijski položaj i uspješnost poslovanja poduzeća.
Revizorova izvješća koja bitno odstupaju od standardnog pozitivnog izvješća nazivaju se modificirana izvješća.
Ako revizor utvrdi da prijevara ili pogreška ima značajan utjecaj na financijske izvještaje, a to nije korektno
iskazano u financijskim izvještajima revizor izražava mišljenje s rezervom ili negativno mišljenje.
Ako ne postoji dovoljno dokaza o tome da li prijevara ili pogreška ima značajan utjecaj na financijske izvještaje
revizor izražava mišljenje s rezervom ili se suzdržava od izražavanja mišljenja. U tom slučaju revizor može
odustati od preuzete revizijske obveze i o tome mora izvijestiti nasljednog revizora.
Revizor uz obvezu izvješćivanja menadžmenta i korisnika revizorova izvješća o financijskim izvještajima, revizor
ima obvezu izvješćivanja tijela koja donose propise i tijela vlasti.
Odgovornost za neprimjenjivanje zakona i propisa snosi menadžment, a ne revizor.

34
Interna revizija može značajno doprinijeti sprječavanju pogrešaka i prijevara ako ispunjava svoju glavnu zadaću, a
to je da opskrbljuje menadžere mišljenjem o efikasnosti interne kontrole, daje prijedloge za poboljšanje interne
kontrole te informira o najnovijim tehnikama i metodologijama za otkrivanje prijevara.
U kontekstu prijevara, primarna odgovornost interne revizije je da se uvjeri da je menadžment svjestan izloženosti
riziku te da je prepoznao mogućnost pojave pogreške i prijevare kao poslovnog rizika.

IPPF – „RED BOOK“

IPPF – International Professional Practices Framework – osmišljen kako bi se na jednom mjestu,
objedinile sve postojeće smjernice za obavljanje interne revizije (obvezujuće i snažno preporučene), ali i
nove koje se razvijaju
-olakšava dosljedan razvoj, tumačenje i primjenu koncepata, metodologija i tehnika koje se koriste u
internoj reviziji
-2005. radna skupina za evaluaciju PPF-a napravila „International PPF“ – RED BOOK, sa službeno
odobrenim Standardima i Preporukama za rad
Struktura IPPF-a
Obvezujuće smjernice
- Definicija interne revizije (1.)
- Etički kodeks (2.)
- Međunarodni standardi za profesionalno obavljanje interne revizije (3.)

Snažno preporučene smjernice

- Sažeci osnovnih gledišta (4.)
- Preporuke za rad (5.)
- Praktični vodiči (6.)

-primjena Definicije, Etičkog kodeksa i Standarda je obvezna

-kako bi njihova primjena mogla biti sveobuhvatna, obvezujuće smjernice u određenoj mjeri moraju biti
općenite
-ako se internim revizorima zabranjuje zakonom ili odredbama poštivanje određenih dijelova Standarda,
tada oni moraju poštovati sve ostale dijelove Standarda i provesti odgovarajuća objavljivanja
-iako nisu obvezne, Preporuke za rad predstavljaju najbolju praksu koju podržava IIA kao način
provedbe Standarda

1. Definicija interne revizije – neovisno i objektivno jamstvo i savjetnička aktivnost koja se rukovodi
filozofijom dodane vrijednosti s namjerom poboljšanja poslovanja organizacije. Pomaže u organizaciji
ciljeva, djelotvornosti upravljanja rizicima, kontrole i korporativnog upravljanja

2. Etički kodeks
Načela:
1. Integritet – poštenje internih revizora osigurava temelj povjerenja u njihovu prosudbu
2. Objektivnost – interni revizori moraju pokazivati najveći stupanj profesionalne objektivnosti prilikom
prikupljanja, procjene i priopćavanja informacija o aktivnosti ili postupku koji se ispituje – te na njih ne
smije utjecati neprimjereni vlastiti interes ili interesi drugih strana
3. Povjerljivost – interni revizori poštuju vrijednost i vlasništvo nad informacijama koje dobivaju i te
informacije ne otkrivaju bez odgovarajućih ovlasti, osim ako postoji zakonska ili profesionalne obveza
da to učine
4. Stručnost – primjenjuju znanje, vještine i iskustvo koje je potrebno za pružanje usluga interne revizije

Pravila:
- razrada i tumačenje načela
35
 - definira što se smatra etičnim i profesionalnim ponašanjem

3. Međunarodni standardi za profesionalno obavljanje interne revizije (prethodno navedeno)

-najznačajniji dio IPPF-a – „core document“
-uloga, obveze i odgovornost interne revizije, stručna podloga za provedbu interne revizije i kriteriji za
procjenu kvalitete rada internih revizora, zaštita digniteta profesije internih revizora, poboljšanje
funkcioniranja interne revizije u praksi
1. Standardi obilježja interne revizije – postavljaju određene zahtjeve na internog revizora kao osobu koja je
zaposlena u odjelu interne revizije, ali i na sam odjel interne revizije kao organizacijski dio poslovnog
subjekta (svrha, ovlasti, odgovornosti, neovisnost, objektivnost)
2. Standardi obavljanja interne revizije – skup načela, pravila i zahtjeva značajnih za provedbu samog
postupka interne revizije – opisuju prirodu usluga interne revizije i uspostavljaju kriterije kvalitete na
temelju koji se može procijeniti izvršenje tih usluga
3. Standardi primjene – proširuju prethodne dvije skupine standarda te pružaju smjernice koje se mogu
primijeniti na određene zadatke – mogu se odnositi na specifičnu djelatnost, regiju ili posebne vrste
revizijskih usluga

4. Preporuke za rad
-mogu pomoći u tumačenju Standarda ili njihovoj primjeni u okruženju u kojem se provodi interna revizija
-brojen Preporuke primjenjive su na sve interne revizore, dok neke mogu biti namijenjene za potrebe internih
revizora u posebnoj djelatnosti, posebnoj vrsti reviziji ili zemljopisnom području
-mogu se baviti rješavanjem novih problema ili područjima u kojima ne postoje određeni standardi

5. Sažeci osnovnih gledišta – izjave ili dokumenti koje objavljuje koji služe kao pomoć širokom krugu interesnih
skupina, uključujući i one koji nisu neposredno uključeni u profesiju internih revizora, i to prvenstveno u
razumijevanju uloga i odgovornosti interne revizije

6. Praktični vodiči
-daju detaljne smjernice za obavljanje interne revizije
-praktični vodiči uključuju detaljne procedure, konkretne alate i tehnike, programe
-IIA je do sada objavio više takvih vodiča iz područja IT-a, procjene IT rizika, strukturiranja izvješća interne revizije

36