Professional Documents
Culture Documents
Zbirka Zadataka Iz Mehanike Fluida
Zbirka Zadataka Iz Mehanike Fluida
Zbirka Zadataka Iz Mehanike Fluida
IZ MEHANIKE FLUIDA
sa resenim ispitnim rokovima
Cedo Maksimovic Slobodan Djordjevic
Anita Stojimirovic Dusan Prodanovic
Ana Tomanovic
Vojislav Marinkovic
Ap = ?
F = CF r A p U 2/ 2
F=?
ZBIRKA ZADATAKA
IZ MEHANIKE FLUIDA
sa rešenim ispitnim rokovima
treće izdanje
1. deo – TESTOVI 1
1 Osnovni pojmovi 1
2 Osnovne jednačine 9
4 Turbulentna strujanja 21
6 Kombinovani zadaci 29
7 Praktični zadaci 33
7.1 Hidrostatika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
7.2 Otpori trenja u cevima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
7.3 Otpori oblika tela i otpori trenja uz ravnu ploču . . . . . . . 37
7.4 Tečenje u kanalima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
2. deo – ZADACI 45
1 Hidrostatika 45
iii
iv
Prvi deo čine pitanja sa testova, grupisana u sedam oblasti, od kojih su prvih
pet analogne poglavljima u udžbeniku Mehanika fluida profesora Georgija
Hajdina, a preostale dve su: Kombinovani zadaci i Praktični zadaci. Rešenja
ovih testova nalaze se na kraju prvog dela (str. 41–44).
Treći deo čine kompletni testovi i zadaci sa jedanaest rokova sa ispita iz pe-
rioda izmed̄u prva dva izdanja ove knjige. Njihova rešenja data su na kraju,
i to samo konačni rezultati, bez detaljnog objašnjenja. Time se sugeriše
studentima da prvo pokušaju samostalno da reše neki ispitni rok u celini (u
predvid̄enom vremenu), pa tek nakon toga da pogledaju rešenja.
v
vi
vii
viii
ima i tako naivnih koji misle da bi rešenje iz nekog ranijeg zadatka mogli isko-
ristiti neposredno na ispitu, a i tako neodgovornih da “uče” samo pregledajući
ispitne zadatke. Možda su i takvi razlozi nametnuli zahtev studenata da se
izda zbirka ispitnih zadataka. To bi bilo pogrešno stoga što je ova zbirka
namenjena ozbiljnim studentima kojima će ona koristiti za proveru znanja
stečenog na vežbanjima gde su savladali one osnovne principe koje zadaci
samo primenjuju . . . ”
U ovoj knjizi obrad̄eni su novi zadaci (sa ispitnih rokova iz poslednjih neko-
liko godina) i to uz izvesne izmene u redosledu materije u odnosu na pret-
hodnu Zbirku. Knjiga ima dva dela. Prvi deo čine testovi, grupisani u
sedam oblasti, od kojih su prvih pet analogne poglavljima u udžbeniku
Mehanika fluida prof. G. Hajdina, a preostale dve su: Kombinovani zadaci
i Praktični zadaci. Rešenja svih testova nalaze se na kraju knjige. U dru-
gom delu su zadaci, grupisani u četiri oblasti: Hidrostatika, Tečenje pod
pritiskom, Tečenje sa slobodnom površinom i Otpori trenja i otpori oblika.
Rešenja zadataka data su odmah nakon postavke, s tim da su nešto detaljnija
objašnjenja data kod prvih, karakterističnih problema iz pojedinih oblasti.
Recenzenti ove knjige bili su profesor Georgije Hajdin i docent Marko Ivetić,
čije su sugestije i uočene greške doprinele njenom kvalitetu, a tehničku
obradu materijala obavili su, pored trećeg autora (tekst) i četvrtog autora
(tekst, crteži) i službenici Instituta za hidrotehniku Grad̄evinskog fakulteta
u Beogradu Vera Tejić (tekst testova) i Vladimir Janković (crteži), na čemu
im se autori iskreno zahvaljuju.
Osnovni pojmovi
1.1 Kroz tačku A su prošla tri delića. Oni su sada (posmatrani u istom
trenutku vremena) u tačkama B, C i D. Nijedan od ovih delića, niti
je prošao, niti će proći kroz druge dve tačke (npr. delić koji se nalazi
u tački C neće proći kroz tačke B i D). Zaključuje se:
1.2 Trajektorija prvog delića je osa x1, a drugoga osa x2. Oba se kreću
jednoliko, brzinom od 2 m/s. Prvi je bio u koordinatnom početku u
trenutku t = 0, a drugi u trenutku t = 5 s. Na istoj emisionoj liniji
leže tačka na osi x1 udaljena 20 m od koordinatnog početka i tačka na
osi x2 udaljena od koordinatnog početka za rastojanje:
x2 =
(jedinice)
1
2 1. Osnovni pojmovi
(jedinice)
x21 + x22 = r2
1.5 U jednoj odred̄enoj tački, neprekidno se mere sve tri komponente brzine.
Iz tih merenja, pored vektora brzine, moguće je odrediti i:
1.6 U nekom ravanskom strujanju u ravni (x1, x2) posmatra se jedna struj-
nica. Komponente brzine za tu strujnicu date su sa:
U x2 U x1
u1 = − q ; u2 = q ; u3 = 0 ; U = Const.
x21 + x22 x21 + x22
3. ima vrednost 2U ;
4. ima promenljivu vrednost, s tim da zavisi samo od x1 ;
5. ima promenljivu vrednost, s tim da zavisi samo od x2 ;
6. ima promenljivu vrednost, s tim da zavisi od x1 i x2.
4) x1 = C; 5) x2 = C.
1s 2s 3s 4s 5s
C
x2 = − ; C = Const > 0, x1 < 0.
x1
√ √
(−1, C) (−C, 1) (−2, C/2) (− C, C)
x2 x1
u1 = − U; u2 = U; u3 = 0.
b a
4 1. Osnovni pojmovi
x 1 x2
1) + =C
a b
x21 x22
2) + =C
a b
C
3) x1 = gde je: C = Const
x2
1.19 Proučava se sila pritiska na telo u fluidnoj struji gde je u svakoj tački
struje i omotača tela pritisak jednak p = p0 = Const. Sila pritiska
kojom fluid deluje na telo jednaka je:
0 (nuli) p 0 A0 p0 App
7
1) 0 (nula) 2)
(jedinice)
1.22 Dat je sledeći izraz:
∂p ∂p ∂p
u1 − + u2 − + u3 −
∂x1 ∂x2 ∂x3
gde su: p = pritisak, u1 , u2, u3 = komponente brzine. Napisani izraz
predstavlja deo rada površinskih sila (po jedinici zapremine i u jedinici
vremena) i to je:
8 1. Osnovni pojmovi
(jedinice)
2
Osnovne jednačine
Dρ
=
Dt
(jedinice)
∂ρ ∂
+ (ρui ) = 0
∂t ∂xi
1. jednačinu kontinuiteta;
2. jednačinu održanja količine kretanja;
3. nestišljiv fluid;
4. idealan fluid;
5. ustaljeno tečenje.
9
10 2. Osnovne jednačine
a gustina izrazom:
1
ρ = ρ0
1 + xL1
Dρ
=
Dt
(jedinice)
Dρ ∂ui
(I) = (II) = −ρ
Dt ∂xi
i zaključuje se sledeće:
2.6 Kroz cev konstantnog poprečnog preseka ustaljeno struji fluid. Upore-
d̄uju se stanja u dva poprečna preseka (I i II) udaljena na odred̄enom
rastojanju, a smer tečenja je od I prema II. Merenja osrednjenih brzina
u presecima I i II su pokazala da je vI < vII . Iz navedenog se može
zaključiti:
1. strujanje je moguće samo ako je fluid stišljiv;
2. strujanje je moguće i u slučaju stišljivog i u slučaju nestišljivog
fluida;
3. gustina fluida u preseku I veća je od gustine u preseku II;
4. gustina fluida u preseku I manja je od gustine u preseku II.
2.7 U ustaljenom ravanskom strujanju izmed̄u dve paralelne ploče, od kojih
je jedna pokretna a druga nepokretna, raspored brzina je odred̄en sa:
x3
u 1 = U0 ; u2 = u3 = 0 ; 0 ≤ x3 ≤ h
h
3
Jedinični protok (po jednom metru širine struje) je 5 dmm /s , a razmak
izmed̄u ploča je h = 5 cm. Vrednost konstante U0 iznosi:
U0 =
(jedinice)
2.8 Kroz cev konstantnog poprečnog preseka (površine A = 1m2 ) ustaljeno
struji fluid. Upored̄uju se stanja u dva poprečna preseka (1 i 2) na
odred̄enom medusobnom rastojanju. Smer tečenja je od 1 ka 2. Mere-
nja osrednjenih brzina u presecima 1 i 2 pokazala su da je v1 = 0.6 m/s,
a v2 = 0.5 m/s, dok gustina u preseku 1 iznosi ρ1 = 1.2 kg/m3. Gustina
u preseku 2 (ρ2) iznosi (kg/m3):
2.9 Za jedan fluidni delić, u odred̄enom trenutku, gustina ρ iznosi 1.2 kg/m3,
a brzine dilatacije su date sa:
Dρ
=
Dt
(jedinice)
d
∂uj ∂uj 1 ∂p 1 ∂σij
+ ui = fj − +
∂t ∂xi ρ ∂xj ρ ∂xi
∂u1 1 ∂p
u1 =−
∂x1 ρ ∂x1
1. strujanje je neustaljeno;
2. nema uticaja zapreminskih sila;
3. lokalna komponenta ubrzanja jednaka je nuli;
4. od površinskih sila deluje samo sferni deo napona.
13
1 1 1
F1 F1 F1 F1 2F1 4F1 16F1
16 4 2
Z Z
1) ui ni dA ; 2) uj ρui ni dA ;
A A
Z Z
∂ ∂ρ
3) (uj ρ) dV ; 4) dV ;
V ∂t V ∂t
Daje se izraz:
Z
u1 (ρu1) dA
A
Z Z
u1 (ρu1) dA − u1 (ρu1) dA > 0
A1 A2
1) A1 = A2 2) A1 > A2 3) A1 < A2
15
1. mase;
2. količine kretanja;
3. kinetičke energije;
4. toplote.
16 2. Osnovne jednačine
3
x2
u1 = U 0 ; u 2 = u3 = 0 ; U0 = Const1 ; h = Const2 .
h
17
18 3. Veze izmed̄u napona i deformacija
1 1 1
1 2 3 4
4 3 2
d
σ11 σ12 σ13
d
σ21 σ22 σ23
d
σ31 σ32 σ33
U
u1 = x2 ; u 2 = u3 = 0 ; U = Const1 ; H = Const2
H
3.6 Za ravansko tečenje u ravni (x1 , x2) izmed̄u dve paralelne ploče, na
rastojanju 2h, raspored brzina je dat sa:
!
x2
u1 = U0 1 − 22 ; u2 = 0; −h ≤ x2 ≤ +h;
h
U0 = Const1 ; h = Const2 .
3.7 Pri laminarnom tečenju u ravni (x1, x2), u neposrednoj blizini zida
(čvrste konture) ostvaruje se linearni raspored brzina:
U
u1 = x2 ; 0 ≤ x2 ≤ δ; U = Const1 ; δ = Const2 .
δ
ν=
(jedinice)
20 3. Veze izmed̄u napona i deformacija
U U
u1 = 2 x1 ; u2 = −2 x2 ; u3 = 0 ;
L L
U = Const1 ; L = Const2.
d
σ11 σ12 σ13
d
σ21 σ22 σ23
d
σ31 σ32 σ33
Turbulentna strujanja
4.1 Kada je fluktuaciona brzina u01 pozitivna (u01 > 0), onda je u02 negativna
(u02 < 0), a kada je u01 < 0, onda je u02 > 0. Ovo znači da je:
u01 = 0 u02 = 0 u01 u02 = 0 u01 u02 > 0 u01 u02 < 0
t
u01 = u02 = U sin ; U = Const1 ; T = Const2 .
T
turb turb
u01 u02 u01 u02 σ12 σ21
| {z }
“naponi turbulencije”
21
22 4. Turbulentna strujanja
t
u01 = u02 = U sin ; U = Const1 ; T = Const2 ;
T
1. u01 = u02 = 0;
2. u01 u02 < 0;
t t
3. “napon turbulencije” σ12 = σ21 < 0.
4.5 Razmatra se strujanje kod koga je turbulencija razvijena, tj. kod koga
je dejstvo osrednjenih devijatorskih napona zanemarljivo u odnosu na
dejstvo “napona turbulencije” (σijd σ turb). Ovo znači da je:
Dimenzionalna razmatranja i
sličnost strujanja
5.1 Potopljeno telo je oblikovano tako da, pri kretanju na sopstveni pogon
kroz fluid, koeficijent sile otpora ne zavisi od Reynolds-ovog broja,
odnosno dominantni su samo uticaji inercijalne sile. Da bi se brzina
tela povećala 3 puta, potrebno je da se angažuje snaga motora koja će
biti veća:
puta.
FI /FII = m
1 1 1
8 4 2 1 2 4 8
23
24 5. Dimenzionalna razmatranja i sličnost strujanja
5.4 Istražuje se snaga motora koji pokreće telo potopljeno u fluid. Snaga
motora savladava silu otpora tela koje se kreće jednolikom brzinom.
Model je napravljen sa zadovoljenjem samo inercijalnih uticaja (ostali
uticaji su zanemarljivi). Dužine na modelu su smanjene u odnosu na
objekat 10 puta, dok su brzine na modelu veće 10 puta u odnosu na
objekat. Sa istim fluidom kao na objektu, na modelu je izmerena snaga
motora.
Sobj =
16 8 4 2 0 1/2 1/4 16
√ √
1/5 1/ 5 1 5 5 25
25
L∗ =
5.9 U vodenoj struji nalazi se stub koji je uklješten u dno. Modelskim ispi-
tivanjima odred̄uje se sila (F ) koja deluje na stub. Model je načinjen
na principima Froude-ove sličnosti, sa dužinama smanjenim u odnosu
na prirodu L∗ puta. Na modelu i objektu je isti fluid. Razmera za silu
je:
Fobj
F∗ = = Lk∗
Fmod
Eksponent k iznosi:
1 1 1 1
1 2 3 4 5
5 4 3 2
Qmax
mod =
(jedinice)
Hobj =
(jedinice)
250 50 25 10 5 2.5 2 1
10 20 40 80 160 640
pobj =
(jedinice)
Qobj =
(jedinice)
pρ p p p
1) 2) 3) 4)
µ2 L4 ρgH ρv 2 Lµv
ρU 2D
We =
δ
Kombinovani zadaci
gde je:
Zaključuje se:
1. strujanje je neustaljeno;
2. zapreminska dilatacija delića je jednaka nuli;
3. materijalni izvod gustine delića jednak je nuli.
29
30 6. Kombinovani zadaci
U0 = Const1 ; L = Const2
(jedinice)
(jedinice)
x2
u1 = U ; u 2 = u3 = 0 ; U = Const.
h
1. motorni rad;
2. deformacioni rad;
3. ukupan rad (motorni + deformacioni).
31
d
∂u1 ∂u1 1 ∂p 1 ∂σi1
+ ui = f1 − +
∂t ∂xi ρ ∂x1 ρ ∂xi
∂p ∂p ∂p
1) =0 2) >0 3) <0
∂x1 ∂x1 ∂x1
32 6. Kombinovani zadaci
7
Praktični zadaci
7.1 Hidrostatika
7.1.1 Vertikalni zid deli zatvoreni rezervoar na dva dela. Oba dela rezer-
voara ispunjena su istim fluidom, ali do različitih nivoa. Zid je otvoren
na donjem delu tako da je ostvaren direktan kontakt fluida. Pritisak
vazduha u prostorima iznad fluida je pozitivan i to takav da je:
ρk
=n
ρv
33
34 7. Praktični zadaci
7.1.4 Posmatraju se dve šuplje lopte različitih prečnika (D1 = 3D2), ispu-
njene vazduhom. Svaka lopta je usidrena posebnim vertikalnim štapom
za dno rezervoara ispunjenog tečnošću gustine ρ1 od dna do polovine,
i tečnošću gustine ρ2 od polovine do vrha. Težišta obe lopte su na
polovini dubine rezervoara (u ravni spoja dve tečnosti) i obe su pot-
puno potopljene. Sopstvene težine lopti su zanemarljive. Odnos sila
F1 (sila u štapu kojim je fiksirana lopta prečnika D1) i F2 (sila u štapu
kojim je fiksirana lopta prečnika D2 ) je:
F1
=
F2
gubitaka energije E1izg (u cevi prečnika D1) i E2izg (u cevi prečnika D2)
je:
x
E1izg D1
=
E2izg D2
τI = KτII
gde je K jednako:
7.2.7 Tečenje jednog fluida kroz odred̄enu cev odvija se u laminarnom re-
žimu za brzine manje od neke granične vrednosti (vgr). Posmatra se
odnos izgubljenih energija na dužini L te cevi, Eizg(v1)/Eizg(v2), za
dve različite brzine: v1 = 0.25 vgr i v2 = 0.75 vgr. On iznosi:
1 1 1 √
√ 1 3 3 9
9 3 3
v1 > v2 v1 = v 2 v1 < v 2
FI
=C
FII
Odnos C je jednak
1 1
1 2 4 8
4 2
38 7. Praktični zadaci
i tvrdi se:
1. hc = hK ;
2. hc = h1 ;
3. hc = h2 ;
4. h2 < hc < h1 .
Q2
= 2c
Q1
40 7. Praktični zadaci
2 8
1 2 3
3 3
7.4.4 Dubina i brzina uzvodno od hidrauličkog skoka su h1 i v1 , a nizvodno
od skoka su skoka h2 i v2 . Zaključuje se:
v12 v2
1. h1 + = h2 + 2 ;
2g 2g
2
v v2
2. h1 + 1 > h2 + 2 ;
2g 2g
v 2 v2
3. h1 + 1 < h2 + 2 .
2g 2g
7.4.7 U istom kanalu i pri istom proticaju posmatraju se dva slučaja hidra-
uličkog skoka: sa dubine h1 na h2 , i sa dubine h3 na h4 . Dubina h3 je
manja od h1 . Za dubinu h4 se tvrdi:
1.1 1, 3, 4 1.18 2, 3
1.10 2
1.11 d , ω , ωd , ω , ω ,
ω11 13 22 23 31
d
ω32 , ω33
1.12 2, 3
1.13 2, 3
1.14 1, 2, 3, 4, 5
1.15 1, 2, 3, 4
1.16 1, 2, 3, 5, 6, 7
1.17 3, 5
41
42 8. Rešenja testova iz 1. dela
2.2 1 3.2 1, 2, 3
2.3 1, 2, 3, 4 3.3 1
2.12 1, 4
2.13 1
2.14 4F1
2.19 3 4.5 1, 2, 3
4.6 1
43
5.6 5 6.6 1, 4
5.8 37.01
5.9 3
5.11 2.40 m
5.12 2 s−1
5.13 10 kN
5.15 30 cm3s−1
5.16 3
5.17 2, 3
5.18 1
44 8. Rešenja testova iz 1. dela
7.1.1 2 7.4.1 1, 4
7.1.2 e1 /2 7.4.2 3
7.1.4 27 7.4.4 2
7.1.5 3 7.4.5 2, 4, 6
7.1.6 1, 3 7.4.6 1, 4
7.2.1 1, 3
7.2.2 Q2 = 2Q1
7.2.3 −21/4
7.2.5 2.0
7.2.6 m=2
7.2.7 1/3
7.2.8 v 1 > v2
7.3.1 1
7.3.2 C =4
7.3.3 9
7.3.4 3
7.3.5 2
7.3.6 3, 5
2. deo – ZADACI
Hidrostatika
GP + G2 − PZ1 + PZ2 = 0
45
46 1. Hidrostatika
= 77.05(0.1 + h∗C )
π(d2V − d2C ) ∗
PZ2 = ρ2 g hC =
4
3.14(0.12 − 0.022) ∗
= 1 · 103 × 9.81 hC = 73.97h∗C
4
U gornjim izrazima, vertikalna komponenta hidrostatičke sile je računata kao
PZ = ρgV gde je ρ gustina fluida koji je u kontaktu sa površinom na koju se
računa komponenta sile, a V je zapremina tela izmed̄u površine na koju se
računa sila i njene projekcije na horizontalnu ravan na visini pijezometarske
kote. Tražena visina dela cevčice koji se nalazi u vodi je:
G = PZ ⇒
ρ3 h
Π1 = + 1.00 =
ρ1
0.4 × 2.5
= + 1.00 = 2.00 m
1.0
Gustina drugog fluida odred̄uje se pomo-
ću pritiska u zajedničkoj tački A:
pA = ρ1 g(Π1 − ZA ) = ρ2g(Π2 − ZA ) ⇒
2.00 − 1.20
ρ2 = 1.0 = 0.8 kg/dm3
2.20 − 1.20
Na valjak treba delovati silom koja je jednaka odgovarajućoj promeni sile
potiska:
π Z0 − 1.00 2 2
PZ = ρ1 g d (Z0 − 1.00) =
12 h
π Z0 − 1.00 2
= 1.0 × 9.81 1.252(Z0 − 1.00)
12 1.50
= 1.784(Z0 − 1.00)3
p0 = ρ2g(2.50 + ∆Z − Z0 )
p0 0.85
Π1 = + Z0 = (2.50 + ∆Z − 2.19) + 2.19 = 0.85 ∆Z + 2.454
ρ1 g 1.0
F = k ∆Z
49
G + F = PZ1 + PZ2
Na delu na kome je vazduh sa obe strane zida (desno od račve i na levom delu
iznad kote 4 m), sile kojima vazduh deluje na zid med̄usobno se poništavaju.
Opterećenja na ostale delove zida su računata kao za ravanski zadatak i to:
– horizontalna opterećenja prema izrazu PX = ρgΩX L, gde je ΩX – po-
vršina dijagrama visine pritiska (tj. dijagrama opterećenja kod koga je
apscisa p/ρg, a ordinata Z) i L – dužina zida,
– vertikalna opterećenja prema izrazu PZ = ρgΩZ L, gde je ΩZ – povr-
šina omed̄ena konturom na koju se odred̄uje sila, njenom projekcijom
na horizontalnu ravan na visini pijezometarske kote i odgovarajućim
vertikalnim izvodnicama.
2
Na slikama su nacrtani pravi smerovi delovanja sila. Znak “−” u izrazima za sile
označava da je hidrostatički pritisak u toj tački negativan, odnosno da je sila usmerena od
konture na koju deluje ka tečnosti (fluid “povlači” konturu). Obrnuto, pozitivan znak sile
znači da je hidrostatički pritisak u merodavnoj tački pozitivan, odnosno da sila pritiska
konturu. Ovakva konvencija usvojena je jer u fluidu ne postoje negativni naponi (naponi
zatezanja) pa ni negativni pritisci. Najniži pritisak (apsolutni) u fluidu je paps,min = 0 Pa,
dok je najniži hidrostatički pritisak:
(pošto je usvojeno da je hidrostatički pritisak vode “nula” kada je paps = patm ). Naglašava
se da je ova konvencija različita od konvencije o znaku presečnih sila koja je usvojena
u predmetu “Otpornost materijala” (“. . . Normalna sila je pozitivna ako zateže svoju
presečnu ravan. Transverzalna sila je pozitivna ako obrće element grede u smeru obrtanja
kazaljke na satu . . . ”, V. Brčić, Otpornost materijala, 1978), odnosno da te dve stvari ne
treba mešati.
53
potrebnu de-
bljinu ustave
iz uslova da
se ona podiže
(obrtanjem o-
ko ose zgloba)
tek kada nivo
vode levo od
ustave padne
ispod prikaza-
nog, za koga
je dubina vode
H = 3.0 m.
√
Težina ustave po 1 m dužine je G = 7.0 × 9.81 × 4 2 δ = 388.46 δ, gde je δ –
debljina ustave. S obzirom da je δ nepoznata veličina, odrediće se iz uslova
da je suma momenata svih sila oko tačke O jednaka nuli:
Z 3 − 9Z 2 + 54 = 0
α = [−(−9)2 + 3 × 0]/9 = −9
pri čemu očigledno samo poslednje rešenje fizički ima smisla (0 < Z3 < H).
Dakle:
Z = Z3 = 3.00 m
1
IY Y 2 = 2(H − Z)(H − Z)3 = 4.50 m4
36
Rešenje.
pM 14.715
Π1 = + ZM = + (−0.50) = 1.00 m
ρ1 g 1.0 × 9.81
58 1. Hidrostatika
πd2O π 0.52
PX = ρ0ghT = 1.0 × 9.81 × 1.5 = 2.889 kN
4 4
Ekscentricitet ove sile je:
63
64 2. Tečenje pod pritiskom
(2.4)
4
Slika je nacrtana u tzv. distordovanoj razmeri, odnosno razmera za vertikalne dužine
je veća od razmere za horizontalne, što je inače uobičajeno u sistemima sa znatno većim
dimenzijama u jednom pravcu (u ovom zadatku je RV = 2RH ).
5
U ovoj Zbirci usvojena je konvencija da se energetske linije crtaju isprekidanom, a
pijezometarske punom linijom. Ovakav način crtanja usvojen je po analogiji sa otvorenim
tokovima gde je linija nivoa istovremeno i pijezometarska linija (puna linija), dok se e-
nergetska linija crta isprekidano. Ovo se naglašava jer je u prethodnoj zbirci (G. Hajdin
sa koautorima, Zadaci iz Mehanike fluida sa ispita održanih u 1974. i 1975. god.) bio
usvojen obrnut način obeležavanja.
66 2. Tečenje pod pritiskom
Zadatak 2.2. Voda ističe iz rezervoara A kroz cev prečnika d = 100 mm.
Nakon izlaska iz rezervoara cev se račva u dva kraka (istog prečnika d), od
kojih se prva cev može zatvoriti zatvaračem Z. Sračunati proticaje kroz sve
cevi ako je zatvarač Z otvoren (lokalni gubitak na njemu iznosi ξZ = 0.7)
i za taj slučaj nacrtati energetske i pijezometarske linije za sve cevi u od-
govarajućoj razmeri. Izračunati za koliko će se promeniti proticaj Q2 kroz
gornju cev ako se zatvarač Z potpuno zatvori.
v2 v2 2.0 v 2 0→2 16.0
ΠA = 8.00 + 2 + 0 ξUL + λ + 2 ξR + 2ξK + λ ⇒
2g 2g d 2g d
2.0
19.62(11.00 − 8.00) − v02(0.5 + 0.04 0.10 )
v22 = 16.0 = 7.358 − 0.1625v02 (2.6)
1 + 0.2 + 2 × 0.2 + 0.04 0.10
Energetska jednačina za presek u rezervoaru A i za presek u rezervoaru B
(kroz prvu cev), uz zanemarenje brzinskih visina u rezervoarima (odnosno
EA = ΠA , EB = ΠB ), glasi6:
v2 2.0 v 2 0→1 10.0
ΠA = ΠB + 0 ξUL + λ + 1 ξR + ξK + ξZ + λ + ξIZL
2g d 2g d
2.0
19.62(11.00 − 6.00) − v02(0.5 + 0.04 0.10 )
⇒ v12 = 10.0 ⇒
0.6 + 0.2 + 0.7 + 1 + 0.04 0.10
6
Kad voda utiče u rezervoar kroz cev kao što je to slučaj sa donjom cevi u ovom zadatku,
tada je izgubljena energija upravo jednaka brzinskoj visini na izlazu, odnosno ξIZL = 1.
Ovaj podatak se u zadacima obično ne zadaje, već se podrazumeva.
68 2. Tečenje pod pritiskom
2.52 − 1.82
∆v2 = 100% = 38.4%
1.82
69
odnosno:
pC
ΠA = + ZC
ρV g
pC − pD
⇒ Π A − ΠB = − ∆h (2.10)
pD
ρV g
ΠB = + ZD
ρV g
70 2. Tečenje pod pritiskom
v12 10.0 v2 10.0
Π A − ΠB = (λ1 − 1) + 2 ξK + λ2 +
2g d1 2g d2
v32 10.0
+ 1 + ξ K + λ3 (2.13)
2g d3
Zamenom (2.11) i (2.12) u (2.13), dobija se:
v
u
u 19.62 13.6
− 1 0.80
u 1.0
v2 = u
t 0.15 4 4 =
0.15
0.20 (1.25 − 1) + 0.3 + 1.8 + 0.10 (1 + 0.3 + 3)
= 2.87 m/s
pM2 50
ΠM2 = + ZM2 = + 100.00 = 105.10 m (2.15)
ρg 1 × 9.81
500.0 0.962
ZOTV = 105.10 − 0.02 = 102.74 m
0.20 19.62
7
Dužina cevi izmed̄u navedenih preseka
√ se aproksimira sa 500 m, pošto je cev skoro
horizontalna, a “tačna” dužina cevi je 500.02 + 2.742 = 500.01 m.
73
Rešenje. Diferencijalni
manometar M meri razliku pri-
tisaka izmed̄u tačke u gor-
njem rezervoaru R1 na koti 10.0
(+ strana) i preseka u cevi na
koti 10.0 (− strana), uz pret-
postavku da su strujnice u cevi
pravolinijske i normalne na pre-
sek, te da je odgovarajuća pi-
jezometarska kota (ΠM− ) mero-
davna za ceo presek. U tom
slučaju, može se napisati slede-
će:
p +
ΠM+ = M + 10.00
ρg
⇒
pM−
ΠM− = + 10.00
ρg
∆pM 3.5
ΠM− = ΠM+ − = 21.00 − = 20.64 m (2.17)
ρg 1 × 9.81
Energetska jednačina za presek u rezervoaru i presek cevi u kome je priklju-
čen manometar (a u kome je pijezometarska kota ΠM− ) glasi:
v2 v2 13.0
21.00 = ΠM− + + (ξUL + λ + ξK ) (2.18)
2g 2g d
Zamenom (2.17) u (2.18) dobija se:
s
16.62(21.00 − 20.64)
v= = 1.10 m/s ⇒
1 + 1 + 0.025 13.0
0.10 + 0.5
74 2. Tečenje pod pritiskom
0.102 × 3.14
Q = 1.10 = 8.67 · 10−3 m3 /s
4
Energetska jednačina za preseke u rezervoarima je:
v2 26.0
21.00 = 1.00 + (ξUL + λ + 3ξK + ξIZL) + HT
2g d
gde je HT – razlika energetskih kota u presecima neposredno uzvodno i niz-
vodno od turbine (uobičajeni termin je “pad turbine”), koji iznosi:
1.102 26.0
HT = 21.00 − 1.00 − (1 + 0.025 + 3 × 0.5 + 1) = 19.38 m
19.62 0.10
Konačno, snaga turbine je:
0.102 × 3.14
Q1 = 1.00 = 7.85 · 10−3 m3/s
4
2
0.10
Q1 = Q2 ⇒ v2 = 1.00 = 0.44 m/s
0.15
U slučaju kada su uključene obe crpke, kroz donju i gornju cev idu isti
proticaji kao kroz gornju cev u prethodnom slučaju. Kroz gornju cev se ne
menja proticaj jer je čitanje na manometru M1 ostalo nepromenjeno. Kroz
donju cev ide isti proticaj kao kroz gornju jer su cevi istog prečnika, dužine
i oblika, a manometar M2 je postavljen na mestu odgovarajućem onom na
kome je postavljen manometar M1 kod gornje cevi, pa je pijezometarska
kota za odgovarajući presek donje cevi Π2 = Π1 = 99.77m. Proticaj i brzina
kroz kosu cev je dva puta veći:
Q02 = 2Q2 ⇒ v20 = 2v2 = 2 × 0.44 = 0.89 m/s ⇒
0 1.002 17.0
HC1 = 110.00 − 100.00 + 0.5 + 0.2 + 0.03 +
19.62 0.10
0.892 28.93
+ 0.3 + 0.1 + 1 + 0.02 = 10.51 m ⇒
19.62 0.15
0 1 1
SC1 = ρgQ01HC10
= 1000 × 9.81 × 0.00785 × 10.51 = 1012 W
η 0.8
Dakle, da bi se traženi uslov ostvario, potrebno je da se snaga crpke poveća
za:
1017 − 997
∆SC1 = 100% = 1.5%
997
77
0.102 × 3.14
Q = 10.64 = 0.0836 m3/s
4
Na osnovu jednačine kontinuiteta je:
2 2
d2 0.10
v1 = v2 = 10.64 = 1.70 m/s
d1 0.25
Visina dizanja crpke HC odred̄uje se iz energetske jednačine za presek u
rezervoaru i izlazni presek:
78 2. Tečenje pod pritiskom
√ !
v2 v2 5.02 + 2.02 + 2.0
0.80 = 2.00 + 2 + 1 ξUL + ξK + λ1 +
2g 2g d1
v22 10.0
+ λ2 − HC ⇒
2g d2
1.702 7.39
HC = 2.0 − 0.8 + 0.7 + 0.1 + 0.020 +
19.62 0.25
10.642 10.0
+ 1 + 0.025 = 21.59 m
19.62 0.10
79
v 1 d1 100 × 10−6
Re = ⇒ v1 = = 0.10 m/s
ν 0.001
80 2. Tečenje pod pritiskom
0.202 × 3.14
Q2 = 1.98 = 0.0622 m3/s
4
0.0622 4 × 0.0311
Q1 = = 0.0311 m3/s ⇒ v1 = = 15.85 m/s
2 0.052 × 3.14
1.982 21.50
HC = 5.50 − 4.50 + (0.5 + 0.020 + 0.4) +
19.62 0.20
15.852 1.12
+ 1 + 0.2 + 0.025 = 24.13 m
19.62 0.05
1
S= 1 × 9.81 × 0.0622 × 24.13 = 17.33 kW
0.85
82 2. Tečenje pod pritiskom
Zadatak 2.10. Proticaj kroz cev 3 je dva puta veći od proticaja kroz
cev 2 (Q3 = 2Q2). Odrediti prečnik otvora d0 centralno simetričnog prste-
nastog zatvarača na kraju cevi 3. Voditi računa o kontrakciji mlaza, odnosno
da presek mlaza AML , koji se uzima kao kontrolni presek za energetsku
83
Rešenje.
)
Q3 = 2Q2
⇒ Q1 = Q2 + 2Q2 = 3Q2 ⇒
Q1 = Q 2 + Q 3
2
d21 π d2 π 0.10 4
v1 = 3v2 2 ⇒ v1 = 3 v2 = v2
4 4 0.15 3
√2 10.0
10.0 v 2 v2 10.0 v2
7.60 = √ + 2 + 1 ξUL + λ1 + 2 ξR + λ 2 3 ⇒
3 2g 2g d1 2g d2
q 2
4 10.0
v2 = 19.62(7.60 − 5.77) 0.5 + 0.020 + 1 + 0.2 +
3 0.15
11.55
+ 0.023 = 2.24 m/s ⇒
0.10
0.102 × 3.14
Q2 = 2.24 = 0.0176 m3/s
4
0.102 × 3.14
v3 = 2v2 = 4.49 m/s ⇒ Q3 = 4.49 = 0.0352 m3/s
4
4 0.152 × 3.14
v1 = v2 = 2.99 m/s ⇒ Q1 = 2.99 = 0.0529 m3/s
3 4
d20π d2 π
vML AML = v3 A3 ⇒ vML CA = v3 3 ⇒
4 4
10.0 v 2 v2 10.0
7.60 = − √ + ML + 1 ξUL + λ1 +
3 2g 2g d1
√2 10.0
v2 v2
+ 3 ξR + λ 2 3 + ξZ ML ⇒
2g d2 2g
2 10.0
vML = 19.62(7.60 + 5.77) − 2.99 0.5 + 0.020 −
0.15
0.5
11.55
−4.492 0.2 + 0.023 /(1 + 0.1) = 13.09 m/s
0.10
84 2. Tečenje pod pritiskom
d20π d2 π
vML AML = v3 A3 ⇒ vML CA = v3 3 ⇒
4 4
r s
v3 4.49
d0 = d3 = 0.10 = 0.070 m
vML CA 13.09 × 0.7
~ =R
−K ~ = I~1 + P~X + I~2 + IML
~ +G
~2 + G
~3
2.992 10.0
ΠA = 7.60 − (0.5 + 0.020 + 1) = 6.31 m
19.62 0.15
0.152 × 3.14
PX = pA−A
T A1 = 1000 × 9.81(6.31 − 0.00) = 1093.3 N
4
85
0.102 × 3.14
G2 = G3 = 1000 × 9.81 11.55 = 889.7 N
4
Presečne sile u preseku A–A su8 :
8 A−A
Sila pritiska PX ne deluje u težištu preseka, ali je njen ekscentricitet veoma mali pa
se odgovarajući moment sile može zanemariti.
86 2. Tečenje pod pritiskom
⇒ v = 0.42 m/s ⇒
0.0022 × 3.14
Q = 0.42 =
4
= 1.31 · 10−6 m3 /s
vd 0.42 × 0.002
Re = = = 840 < ReKRIT
ν 10−6
Prosečni tangencijalni napon izmed̄u vode i zida cevi je:
1 λ 1 2 1 64 × 10−6 1
τ = Cτ ρv 2 = ρv = 1000 × 0.422 = 1.67 Pa
2 42 4 0.42 × 0.002 2
Ukupna sila trenja je:
2
10.4 4Q 1.6
1.00 = 2.00 + 0.878Q + 2
(0.5 + 0.02 +
19.62 0.30 × 3.14 0.3
0.8 × 500
+ 1) − ⇒
9.81 × 1000 × Q
gde je i – redni broj iteracije. Ako se u prvom koraku uzme Q(1) = 0, do-
bija se:
...
9
Videti objašnjenje na strani 49.
88 2. Tečenje pod pritiskom
Π2 = 2.00 + hT = 2.224 m
3
Tečenje sa slobodnom
površinom
1 p
Q= AR2/3 IE gde je IE = IΠ = ID za jednoliko tečenje (3.1)
n
89
90 3. Tečenje sa slobodnom površinom
1 0 02/3p nQ0
Q0 = AR ID ⇒ √ = A0 R02/3
n ID
" #2/3
17.0 + 10.0(HN0 − 3.0)
60.76 = [17.0 + 10.0(HN0 − 3.0)]
13.07 + 2.0(HN0 − 3.0)
Dobijena jednačina se može rešiti grafičkim putem, metodom probanja ili nu-
meričkim putem uz prethodno sred̄ivanje u pogodniji oblik. Ako se jednačina
digne na treći stepen, pa se sredi po nepoznatoj HN0 iz brojioca, dobija se:
q
5 0
0 (2.0HN + 7.07)2 × 60.763 + 13.0 0
HN = = 1.55(HN + 3.54)0.4 + 1.30
10.0
Ovaj oblik jednačine pogodan je za rešavanje iterativnim postupkom2:
0 (i+1) 0(i)
HN = 1.55(HN + 3.54)0.4 + 1.30
0 (1)
gde je i – redni broj iteracije. Polazeći od dubine HN = 3.0m, u nekoliko
iteracija dolazi se do rešenja:
HN0 = 4.95 m
2
Videti objašnjenje na strani 49.
93
208.262 × 10.0
Fr0 = = 0.91
9.81 × 36.53
v12 v2
ZD1 + H1 + = ZD2 + H2 + 2 + ∆E1→2
2g 2g
94 3. Tečenje sa slobodnom površinom
2
v22 6.0 1
= = 0.486 m
2g 2.0 × 0.972 19.62
ZD2 = 100.0 − 5.0 × 0.02 + 1.0 = 100.90 m ⇒
v2
∆E1→2 = 0.3 2 = 0.3 × 0.486 = 0.146 m
2g
Q2
H1 + = 2.503 (3.2)
2gB 2 H12
Ova jednačina pogodna je za rešavanje iterativnim postupkom3:
(i+1) 0.4587
H1 = 2.503 −
(i)2
H1
(1)
gde je i – redni broj iteracije. Za H1 = 2.503 m, dobija se:
(2) 0.4587 (3) 0.4587
H1 = 2.503 − 2
= 2.430 H1 = 2.503 − = 2.426
2.503 2.4302
Daljim ponavljanjem može se pokazati da postupak konvergira vrednosti4
H1 = 2.425 m. Za odred̄ivanje dubine u preseku 3, postavlja se energetska
jednačina izmed̄u preseka 2 i 3:
v22 v2
ZD2 + H2 + = ZD3 + H3 + 3 + ∆E2→3 (3.3)
2g 2g
v32
Nakon zamene ∆E2→3 = 0.1 , i izračunatih brojnih vrednosti, dobija se:
2g
0.5046
2.557 = H3 +
H32
Jednačina je u formi pogodnoj za rešavanje iteracijama5:
v
u
u (i)3
(i+1) t H3 + 0.5046
H3 =
2.557
(1)
Ako se u prvom koraku uzme H3 = 0, u nekoliko iteracija dobija se rešenje
H3 = 0.495 m.
3
Videti objašnjenje na strani 49.
4 0 00
Jednačina (3.2) ima još dva rešenja: H1 = −0.398 m i H1 = 0.476 m. Prvo fizički
nema smisla jer dubina ne može da bude negativna, a drugo hidraulički nema smisla jer
kota nivoa vode u preseku ispred praga mora biti veća od kote vode na pragu.
5
Jednačina (3.3) može da se napiše u nekoliko različitih oblika pogodnih za iterisanje.
Najbolje je koristiti onaj oblik kojim se najbrže konvergira rešenju.
95
P1 + I1 = P 2 + I2 (3.7)
H (m) P + I (kN)
0.50 173.44
1.00 45.19
1.73 24.24
2.50 36.43
3.00 55.79
P1 + I1 = P2 + I2 (3.8)
102.30
24.525H22 + = 149.25 ⇒ H2 = 0.76m
H2
v32 v2
H3 + = p + HK + K (1 + 0.3) ⇒
2g 2g
Q2PR Q2PR
H3 + = p + H K + 2 (1 + 0.3)
2gB 2 H32 2gB 2 HK
Q2PR B
Fr = =1 ⇒ Q2PR = gB 2 HK
3
gA3
Nakon elementarnih transformacija, dobija se jednačina po HK :
HK3 1.3HK
0.2 + = 0.098 + HK + ⇒ HK = 0.064 m
2 × 0.22 2
pa je “tačni” proticaj:
q
QPR = 3 = 5.05 l/s
gB 2HK
Vrednost QPR je nešto veća od QHS , što je moglo i da se očekuje zato što
je pri proračunu proticaja preko spregnutih dubina u dinamičkoj jednačini
zanemarena sila trenja (koja deluje u smeru suprotnom od smera tečenja i
koja je na kratkim rastojanjima obično mala u pored̄enju sa drugim sila-
ma). Ovaj zaključak, da se zanemarivanjem trenja dobija manji proticaj,
nelogičan je samo na prvi pogled. Napominje se još i da, ukoliko kanal
nije horizontalan, u dinamičkoj jednačini se pojavljuje i komponenta sile
težine u pravcu toka. Zanemarivanjem ove sile (što je opravdano samo za
relativno male nagibe dna), dobija se nešto veći proticaj od stvarnog, pošto
komponenta sile težine u pravcu toka deluje u smeru tečenja.
Q2 B Q2 2 × 1.5
2.5 HK
Fr = 3
= 1 ⇒ 3 = 1 ⇒
gA g 1.5 H 2
2.5 K
v
u
u 2Q2
HK =u
5
t 2 = 1.554 m, E3 = 1.942 m
1.5
g 2.5
H2 = 1.917 m, E2 = 1.942 m
H2 p
H1 = 1 + 8Fr2 − 1
2
koja se takod̄e dobija primenom dinamičke jednačine za pravougaono korito,
nakon zanemarenja sile trenja i elementarnih transformacija.
gde je i – redni broj iteracije. Ako se, za nekoliko visina dizanja ustave, u
prvoj iteraciji uzmu vrednosti koje odgovaraju zatvorenoj ustavi (U = 0),
(1)
odnosno Q(1) = 0, H1 = 2.0 m, dobija se da postupak praktično konvergira
rešenju iz par iteracija (vidi tabelu).
R. br. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
X (m) −2.0 −2.0 −1.3 −0.7 0.0 1.5 3.0 1.5 0.0 −0.7 −1.3 −2.0
Y (m) 0.0 1.0 1.7 2.3 3.0 1.5 0.0 −1.5 −3.0 −2.3 −1.7 −1.0
Cp (–) 1.0 0.9 0.1 −0.6 −0.8 −0.6 0.1 0.9
107
108 4. Otpori trenja i otpori oblika
R. br. 1 2 3 4 5–9 10 11 12
Cp (–) 1.0 0.9 0.1 −0.6 −0.8 −0.6 0.1 0.9
p (Pa) 15.0 13.5 1.5 −9.0 −12.0 −9.0 1.5 13.5
1
Obratiti pažnju na konvenciju o znaku i smeru pritiska na strani 52.
109
Znakovi ovako sračunatih sila pokazuju da li je sračunati smer sile isti kao
usvojen (znak +, kao kod F1 i F3 ) ili je suprotan (znak −, kao kod F2 i F5).
Ukupna sila na metar visine stuba u pravcima X i Y je:
a) kada su zatvo-
reni i vrata i
prozor na garaži
(koeficijent pri-
tiska u garaži je
CpU = 0.0),
b) kada je otvoren
samo prozor.
Rešenje. a) U slu-
čaju kada su zatvoreni
i vrata i prozor, u
unutrašnjosti garaže
je koeficijent pritiska
CpU = 0.0, pa su opterećenja na zidove i krov kao prema slici (pritisci se
računaju prema jednačini pi = Cpi 12 ρU 2 za svaki zid):
Sile FL i FD su:
ρ U (y) d(y)
Re = > 106
µ
"Z Z 4/3 #
1 H y 1/3 H y
F = CF ρU02 D0 dy − (D0 − D) dy
2 0 H 0 H
1 1 1
TA−A = CF ρU02 3H D0 − (D0 − D) = 60.5 kNm
2 4 7
P2 = p T T
2 A = ρg(Π2 − Z2 )A = 2.408 kN
P3 = pT T
3 A = ρg(Π3 − Z3 )A = 2.167 kN
Testovi i zadaci
(a) u slučaju ustaljenog tečenja drugi član jednak je nuli (I2 = 0);
(b) posmatrani izraz (I1 + I2 ) predstavlja zapreminsku silu na zapre-
minu V ;
(c) pri ustaljenom tečenju oba člana jednaka su nuli (I1 = I2 = 0).
Z
I3 = I 2 =
A
(upisati izraz)
117
118 1. Testovi i zadaci
ν= (upisati jedinice)
CF =
ρ = f (t) =
(upisati izraz)
4. Za strujanje dato u prethodnom zadatku naći brzinu zapreminske di-
latacije posmatranog fluida:
Zadatak 1. Diferencijalni
manometar pokazuje razliku priti-
saka ∆pM = −9 kPa. Odrediti ne-
poznati nivo tečnosti gustine ρ2.
Odrediti statičke uticaje (M , T ,
N ) u preseku A–A (u uklještenju).
U proračunu uzeti u obzir sopstve-
nu težinu konstrukcije koja iznosi
q = 3.5 kN/m2, a zanemariti uti-
caj debljine konstrukcije. Zadatak
je ravanski (raditi na metar dužine
konstrukcije).
2
x3 = − x2 > 0
x2
(a) ista kao energetska kota u uzvodnom preseku jer su zbirovi sile
pritiska i inercijalne sile u oba preseka isti;
(b) veća od energetske kote u uzvodnom preseku jer je veća dubina;
(c) manja od energetske kote u uzvodnom preseku.
4. Posmatra se izraz:
∂u1
−p dV
∂x1
gde je p – pritisak, u1 – komponenta brzine u pravcu x1 i dV – ele-
mentarna zapremina. Ovaj izraz predstavlja:
126 1. Testovi i zadaci
2. Izraz:
predstavlja:
F∗ =
1 1 1 1
−1 − − 1
2 4 2 4
6. Data su dva integrala:
Z Z
∂p
I1 = −pnj dA I2 = − dV
A V ∂xj
(a) svaki od njih predstavlja ukupnu površinsku silu sfernog dela na-
pona na omotač A zapremine V ;
(b) I1 i I2 imaju različitu vrednost kod neustaljenog strujanja;
(c) I1 i I2 imaju istu vrednost za svaku konačnu zapreminu V ogra-
ničenu površinom A.
Fz =
(upisati jedinice)
Zadatak 1. a) Odrediti
intenzitet, pravac i smer rezul-
tante hidrostatičkih sila kojima
tečnosti gustina ρ1 = 1.0 kg/dm3
i ρ2 = 1.1 kg/dm3 deluju na
branu. Pri proračunu sile za-
nemariti postojanje temeljnog is-
pusta. Silu računati na jedan
metar dužine. b) U telu brane
nalazi se temeljni ispust, kru-
žni tunel prečnika D = 2 m.
Izračunati ukupnu silu na tabla-
sti zatvarač koji pregrd̄uje ispust.
∂u1 ∂u2
= 0.2 s−1 = −0.1 s−1
∂x1 ∂x2
vrednost
jedinice
6. Laminarno ravansko strujanje fluida u ravni (x1, x2), izmed̄u dve pa-
ralelne ploče na rastojanju 2h, odred̄eno je sledećim izrazom:
!
x2
u1 = u 0 1 − 22 u2 = 0 − h ≤ x2 ≤ h
h
σ12 = σ21 =
a=
135
Zadatak 2. Posma-
tra se kanal pravougao-
nog poprečnog preseka
širine dna B = 1.0 m.
Nagib dna kanala je
ID = 0.1%, a Manning-
ov koeficijent trenja n =
0.013 m−1/3/s. U kanal
je postavljena oštroivična ustava, sa visinom otvora u = 0.15 m, koeficijen-
tom kontrakcije mlaza CA = 0.666 i koeficijentom lokalnog gubitka energije
ξ = 0.2. Kanal je dovoljne dužine da se u njemu nizvodno od ustave formira
jednoliko tečenje. Izračunati dubinu uzvodno od ustave (H1) i neposredno
nizvodno od ustave, u suženom preseku (Hs). Skicirati liniju nivoa. Ukoliko
se nizvodno od ustave javlja hidraulički skok, izračunati spregnute dubine.
1
U indeksima lokalnih gubitaka slova se odnose na odgovarajuće slučajeve (A, B ili C,
a brojevi na smerove tečenja vode odgovarajućih proticaja (1, 2, . . . , 5).
137
(a) napon σ12 se takod̄e menja linearno duž X2 jer je fluid njutnovski;
(b) napon σ12 je u posmatranom delu strujnog polja konstantan;
(c) u tom delu strujnog polja napon σ12 jednak je nuli, jer su kom-
ponente brzina U2 i U3 takod̄e jednake nuli.
v2/v1 =
−4 −3 −2 −1 0 1 2 3 4
fluid je idealan ⇒ ( ) = 0;
strujanje je ustaljeno) ⇒ ( ) = 0;
u1 = u2 = 0, pravac x3 je horizontalan,
⇒ ( ) = 0.
od zapreminskih sila deluje samo težina
pobj =
F1 /F2 =
tačka 0 1 2 3 4 5 6 7
Cp −0.2 −0.2 −0.2 −0.8 0.0 0.9 0.9 0.9
(a) zbir sile otpora i sile uzgona koje deluju na veću kuglicu je veći
od zbirnog dejstva istih sila koje deluju na manju kuglicu;
(b) zbir sile otpora i sile uzgona koje deluju na veću kuglicu je manji
od zbirnog dejstva istih sila koje deluju na manju kuglicu;
(c) zbir sile otpora i sile uzgona koje deluju na veću kuglicu je identi-
čan zbiru istih sila koje deluju na manju kuglicu.
Smod =
(jedinice)
(c) ∂Πδ = 0;
∂s
U2
(d) Πδ (s) > Π0 + 2g0 ;
U2
(e) Πδ (s) < Π0 + 2g0 ;
U2
(f) Πδ (s) = Π0 + 2g0 .
147
v= (upisati jedinice)
U0 2
u1 = x u2 = u 3 = 0
2h2 2
Mot =
(jedinice)
Zadatak 1. Na slici je
prikazana ustava koja može
da se rotira oko tačke O. Za-
datak je ravanski. Odredi-
ti dubinu vode h i minimalni
ugao α pri kome je ustava u
ravnoteži (dobijenu jednačinu
rešiti po uglu α). Nacrtati za-
visnost dubine vode h od ugla
ustave α. Na dijagramu šra-
firati zonu uglova α u ko-
joj je ravnoteža ustave la-
bilna (ako se ustava izvede iz
ravnotežnog položaja za ugao
∆α, ne vraća se u prvobitni
položaj).
u1 = U0 sin(ωt + c) u2 = const u3 = 0
= (upisati oznaku,
vrednost i jedinice)
2 4 8 16 24 36 40 48
III =
5. Pri ispitivanju sile otpora oblika nekog tela, a pri opstrujavanju fluida
gustine ρ1 i viskoznosti µ1 , utvrd̄eno je da koeficijent sile otpora oblika
CF ne zavisi od Re-broja u oblasti ispitivanih Reynolds-ovih brojeva.
Ako se uz zadržavanje Re broja u pomenutoj oblasti, koristi neki drugi
fluid različite gustine ρ2 i viskoznosti µ2 , desiće se sledeće:
155
∂u3
=
∂x3
1 ∂σi3
ρ ∂xi
Fmod =
3. (b)
4. E2izg = 9 m
5. ν = 0.2 · 10−6 m2 /s
6. CF = 0.90
7. (d)
8. (c)
Zadatak 1.
M = 498.9 kNm/m,
T = −201.1 kN/m,
N = 64.2 kN/m.
163
164 2. Rešenja testova i zadataka iz 3. dela
Zadatak 2.
Π1 = 0.98 m, Π2 = 5.08 m, Q = 7.85 mm3/s, HC = 4.78 m.
Zadatak 3.
HK = 0.95 m, H2 = 1.81 m.
2. (c)
3. ρ = f (t) = 100e−t
4. ωii = 1 s−1
5. (c)
6. (a), (c)
7. 500–2000
Zadatak 1.
Z = 3.87 m,
M = 0.0 kNM/m, T = 17.7 kN/m, N = 0.0 kN/m.
Zadatak 2.
ΠB = 26.58 m, ΠA = 28.16 m, ΠC = 24.81 m.
(Pijezometarske i energetske linije prikazane su na crtežu na strani 166.)
Zadatak 3.
Kutija će se preturiti (obrta-
njem oko tačke XVIII) pri br-
zini struje umin = 56.5 m/s.
Pri brzinama manjim od ove
neće doći do klizanja ako je
koeficijent trenja klizanja iz-
med̄u kutije i podloge veći od:
ΣFy 83.1
µ= = = 0.205
ΣFz 405.9
166 2. Rešenja testova i zadataka iz 3. dela
Zadatak 2.
(nastavak)
167
2. (c)
4. (c)
6. (b), (c)
7. Fobj = 62.5 kN
8. (a)
Zadatak 1.
RX = 270.8 kN, RY = 53.0 kN.
Zadatak 2.
Q = 15.7 m3/s, ST = 1.2 MW.
Zadatak 3.
Dijagram je isti kao u rešenju zadatka 3 na str. 164.
H2 = 1.81 m, I1 = 7.4%, I2 = 0.03%.
168 2. Rešenja testova i zadataka iz 3. dela
2. (a), (b)
3. F∗ = 4096
4. (d)
1
5.
2
6. (c)
7. (a)
8. FZ = 88.29 kN
Zadatak 1.
a) R = 17.96 MN.
b) Fzat = 1.54 MN.
Zadatak 2.
H = 1.36 m.
169
Zadatak 3.
Q2 = 0.272 m3/s, Q3 = 0.194 m3/s, Q1 = 0.466 m3/s, ΠA = 44.58 m.
2. −0.1
3. (d)
4. (d)
8. a = 0.333
Zadatak 1.
d = 0.142 m.
Sila potiska na plovak je maksi-
malna kada je on ceo potopljen. Pri
(bilo kom) nivou vode iznad vrha
plovka maksimalni pritisak pri kome
će dovodna cev ostati zatvorena je
pM = 1062 kPa.
170 2. Rešenja testova i zadataka iz 3. dela
Zadatak 2.
H1 = 1.62 m, HS = 0.10 m,
HN = 0.513 m, HK = 0.294 m.
HN > HK , pa se u kanalu (pri jedno-
likom tečenju) ostvaruje miran režim.
Pošto je HN < HS00 = 0.666 m (HS00
je dubina koja bi se sa HS spregla
u skok), skok je odbačen od ustave,
do mesta gde dubina dostiže vrednost
HN00 = 0.15 m.
Zadatak 3.
A) Q1 = Q5 = Q2 = 3.0 l/s.
B) Q1 = 7.8 l/s, Q5 = Q2 = 2.8 l/s, Q3 = 10.6 l/s, NP1 = 11.5 kW.
C) Q1 = Q3 = 10.4 l/s, Q2 = Q4 = 13.0 l/s, pM = 694 kPa.
2. (a)
3. (c)
4. (b)
5. µ∗ = 0.424
7. (b)
8. v2 /v1 = 1.05
Zadatak 1.
b = 0.45 m, d = 1.52 m.
Zadatak 2.
Re1 = 1000 (laminaran režim), ξZ1 = 19562, Π2 = 9.90 m, ξZ2 = 82.4.
171
Zadatak 3.
−K = 55.0 kN.
3. 1
5. (a)
6. Eizg = 0.675 m
7. pobj = 900 Pa
√ √
8. F1 /F2 = (1 − 2)/ 2
Zadatak 1.
a) ρ1 = 0.669 kg/dm3, Zadatak 2.
b) ρ1 = 1.025 kg/dm3. a) u0 = 63.0 m/s.
b) ρ1 = 76.6 kg/m3.
172 2. Rešenja testova i zadataka iz 3. dela
Zadatak 3.
η = 0.783.
2. (a)
3. Smod = 2500 kW
4. (b), (e)
5. v = 2 m/s
7. (a), (b)
Zadatak √ 1.
3
h = 2.304 sin2 α cos α m,
αmin = 10.820,
hmin = 0.751 m.
173
Zadatak 2.
Q = 31.4 l/s.
Zadatak 3.
HK = 1.20 m, IDK = 0.95%.
2. (a)
3. ν = 1.67 · 10−5 m2 /s
4. Mot = 0 Pa/s
5. 8 cm
6. (b)
8. (a), (b)
174 2. Rešenja testova i zadataka iz 3. dela
Zadatak 1.
MA−A = 24.67 kNm/m.
Zadatak 2.
ξzat = 37, NC = 1.57 kW.
Zadatak 3.
√
u = 12.87 tg α m/s.
6. (b), (c)
8. (a)
Zadatak 1.
MA−A = 25.6 kNm/m.
Zadatak 2.
Q = 7.20 l/s,
hA = hK = 0.101 m, hB = hT = 0.106 m.
Zadatak 3.
a) Q3,a = 21.24 l/s, Π2 = 13.60 m.
b) Q1,b = 20.19 l/s, Q2,b = 8.98 l/s, Q3,b = 29.17 l/s.
c) k = 0.10 mm.
d) Pošto je Q3,b > Q3,a > Q1,b, sledi da je λ3,b < λ3,a < λ1,a (jer je
∂λ/∂Q = ∂λ/∂Re < 0), odnosno koeficijent trenja je u slučaju b) za cev
3 precenjen, a za cev 1 potcenjen u odnosu na “tačno rešenje”. Nadalje,
kako je L3 L1 (cev 3 je znatno duža od cevi 1), v3,b > v1,b i λ3,b ≈ λ1,b,
2 2
sledi da je λ3,bL3v3,b λ1,bL1v1,b . Dakle, merodavna je greška u proračunu
gubitka duž cevi 3, odnosno, može se bez iterativnog proračuna reći da je
proticaj Q3,b potcenjen.
176 2. Rešenja testova i zadataka iz 3. dela
2. (c)
µ ∂ 2 u3
3.
ρ ∂x1∂x1
4. (c)
7. (c)
8. Fmod = 20 N
Zadatak 1.
Π3 = 1.86 m.
Zadatak 2.
Q = 20.0 l/s, λd = 0.03, λD = 0.02, NC = 1.00 kW.
Zadatak 3.
Q = 20.0 l/s, hK = hU = 0.101 m, Πi = 0.60 m, Πh = 1.13 m, h00N = 0.157 m,
hN = 0.060 m, ID = 4.3%.