Pazimo šta govorimo, čuvajmo naše jezike.

Poslanik nas uči da će onaj ko bude kontrolisao

svoj jezik uspjeti. Jezik uništava kuće, razdire familije, jezik od braće pravi dušmane, jezik
rastavlja brakove. “Rana od sablje može zarasti, ali rana od jezika nikad ne zacjeljuje.”
Kako bi život tekao dalje tokom koji je neophodan za svakodnevnicu ispunjenu smirajem i
dobrom, nemojmo sve analizirati, potom tumačiti, ali ni u svemu cjepidlačiti. Saslušajmo,
zatim se nasmijmo i prešutimo. Nije nužno da svaku stvar uzmemo u razmatranje. Allah se
smilovao onome ko nešto prešuti radi dobrih odnosa i sakrivanja tuđe (po)greške.
Čistoća srca nije sramota. Prelazak preko lošeg postupka nije naivnost. Praštanje nije
slabost. Šutnja nije zatvorenost. To je odgoj i ibadet!

Islamski odgoj podrazumijeva da nemamo pravo da omalovažavamo, ismijavamo,

ogovaramo nekog drugog, zato:
– Ne ismijavaj onoga ko u svojoj porodici ima problema tako što ćeš reći da je slabe ličnosti!
Nuh, a.s., je imao suprugu koja je bila nevjernica, a on odabrani poslanik.
– Ne ismijavaj (omalovažavaj) odbačenog od svog naroda i ne reci da je bezvrijedan!
Ibrahim, a.s., je bio odbačen od svog naroda, ali je bio Allahov bliski prijatelj (halil).
– Ne omalovažavaj zatvorenika (robijaša) i ne reci da je silnik i kriminalac!
Jusuf, a.s., je bio zatvorenik, ali je bio Allahov iskreni izabranik.
– Ne omalovažavaj onoga koji je bankrotirao nakon bogatstva i ne reci da je neuračunljiv i
propalitet!
Ejub, a.s., je osiromašio nakon velikog bogatstva, a bio je Allahov poslanik.
– Ne omalovažavaj običnog (fizičkog) radnika i ne reci da je jadnik!
Lukman je bio stolar, krojač i pastir, ali je kod Allaha bio mudri.
– Ne omalovažavaj onoga koga ljudi po lošem spominju i ne reci da je u najmanju ruku
sumnjiv!

Muhammed, s.a.v.s., je bio optužen da je sihirbaz i lud, ali je bio Allahov miljenik.
Nipošto i nikoga ne omalovažavajmo, nego nastojmo da naša osobina bude lijepo mišljenje
o drugima.Prepustimo istinu o ljudima njihovom Stvoritelju.
Odmah nakon naše smrti reći će: “Gdje je mejit?” Niko nas neće zvati našim imenom.
Odmah nakon gasuljena našeg tijela reći će: “Gdje je dženaza?” Neće nas zvati našim
imenom.

Kada nas htjednu spustiti u kabur reći će: “Dodajte tabut.” Neće nas zvati našim imenom.
Zato neka nas ne zavara ni imetak niti porijeklo, jer je ovaj svijet uistinu bezvrijedan u
odnosu na ono što nas čeka.

Allahu dragi molimo te za oprost i uputu. Amin!