POSLOVNI REZULTAT

-iskazuje se i vrijednosno kao razlika između ukupnih prihoda i ukupnih rashoda u obračunskom razdolju,
najčešće poslovnoj godini
-uvijek se izražava vrijednosno

Načela poslovanja :
1. Kontituiteta-zabranjuje promjene načina vrednovanja i iskazivanja stavki prihoda i rashoda bez
opravdanog razloga
2. Realizacije-zahtijeva vezivanje prihoda za prodaju, a ne za naplatu
3. Uzročnosti-zahtijeva povezivanje prihoda i rashoda po njihovoj uzročnosti
4. Opreznosti-zahtijeva objektiviziranje ne samo ostvarenih već i iniciranih gubitaka

Rezultat poslovanja može se poboljštatin:

• Povećanje prihoda uz nepromjenjene rashode
• Smanjenje rashoda uz nepromjenjene prihode
• Većim povećanjem prihoda od povećanja rashoda
• Većim smanjenjem rashoda od smanjenja prihoda

-dobit je konačno mjerilo uspješnosti poslovanja ugostiteljskog poduzeća

TEMELJNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI PREMA ZOR-U

1. BILANCA
2. RAČUN DOBITI I GUBITKA
3. IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TOKU
4. IZVJEŠTAJ O PROMJENAMA KAPITALA
5. BILANCA UZ FINANCIJSKA IZVJEŠĆA

HSFI- Hrvatski standardi financijskog izvještanja-računovodstvena načela i pravila sastavljanja i

prezentiranja financijskih izvještaja koje primjenjuje računovodstvena struka

Svrha :
1. propisati osnovu za sastavljanje i prezentaciju financijskih izvještaja
2. pomoć revizorima u formiranju financijskih izvještaja
3. pomoć korisnicima financijskih izvještaja pri tumačenju i uporabi

BILANCA-statistički računovodstveni odnosno financijski izvještaj kojim se predočava vrijednost stanja

imovine i njezinih izvora na određeni dan, odnosno dan bilanciranja
-temeljni financijski izvještaj koji prikazuje financijski položaj ugostiteljskog poduzeća

-prema vremenu sastavljanja može biti:

1. proračunska (planska ili prethodna)-u koju se unose vrijednosti stanja imovine, dugova i kapitala
s kojima poduzeće planira raspolagati na dan bilanciranja
2. obračunska (stvarna ili naknadna ) – u koju se unose vrijednosti s kojima poduzeće doista
raspolaže na dan bilanciranja

-sastoji se od aktivnog i pasivnog dijela

-bilančna ravnoteža je aktiva jednaka pasivi
-razlike u bilanci mogu biti kvantitativne i vrijednosne

1
UTVRĐIVANJE REZULTATA
-za pojedino vremensko razdoblje najčešće poslovnu godinu
-aktivnosti poduzeća u određenom vremenskom razdoblju iskazuju se računom dobiti i gubitka
račun dobiti i gubitka-izvješće toka jer sažime rezultate poslovanja poduzeća u određenom razdoblju
- U računu dobiti i gubitka uspoređuju se suprotne ekonomske kategorije, prihodi i rashodi s ciljem
utvrđivanja njihovih međusobnih razlika, odnosno rezultata poslovanja.
-osnovni elemnti su mu : prihod,rashod,dobit prije oporezivanja, porez na dobit i dobit nakon
oporezivanja

-prihodi : povećanje ekonomske koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku priljeva ili povećanja
imovine, odnosno smanjenja obveza, što za posljedicu ima povećanje glavnice
-razlikujemo poslovne, izvanredne i financiranja
-rashodi: smanjenje ekonomske koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku odljeva ili iscrpljenja
imovine, odnosno stvaranja obveza, što za posljedicu ima smanjenje glavnice.
-razlikujemo poslovne, izvanredne i financiranja

UTVRĐIVANJE VRIJEDNOSTI UGOSTITELJSKOG PODUZEĆA

-Vrijednost poduzeća je veličina koja se različito definira, ovisno o pristupu procjene vrijednosti

-temeljne koncepcije su :
1. knjigovodstvena vrijednost poduzeća – temelji se na bilanci, vrijednost je neto imovine poduzeća
kao razlike knjigovodstveno procijenjene vrijednosti aktive i knjigovodstveno procijenjenih svih
obveza
2. reprodukcijska vrijednost poduzeća-prosuđuje se vrijednost poduzeća na temelju novčanih iznosa
koji bi bili potrebni da se zamijeni postojeća dugotrajna imovina potpuno istom imovinom
3. likvidacijska vrijednost poduzeća-označava vrijednost koju mogu ostvariti financijeri poduzeća iz
likvidacijske mase formirane prodajom poduzeća,nkon podmirenja administrativnih troškova
likvidacije itražbine vjerovnika i fiskusa
4. tržišna vrijednost poduzeća-vrijednost poduzeća ostvarena u trenutku njegove kupoprodaj
5. ekonomska vrijednost poduzeća-sadašnja vrijednost budućih iznosa novčanih tokova koje će ono
generirati

Metodeprocjene vrijednosti poduzeća razmatraju koja je vrijednost imovine poduzeća i koliku dobit
poduzeće želi ostvariti.
1. Statičke metode-procjenjuju vrijednost poduzeća po vrijednosti imovine na određeni dan, kao
polaznog podatka
2. Dinamičke metode-procjenjuju vrijednost poduzeća polazeći od uspjeha u poslovanju koji je
poduzeće ostvarilo, ali s težištem na procjenu dobiti koju poduzeće može ostvariti u budućem
poslovanju(metode koje se temelje na profitnoj snazi poduzeća)

-neto unovčiva vrijednost je procjena vrijednosti imovine poduzeća sa stajališta određivanja njezine tržište
vrijednosti temeljem dva koncepta vrijednosti : tržište i likvidacijske vrijednosti
-reprodukcijska vrijednost poduzeća definira se i kao iznos koji pokazuje kolika je cijena, odnosno trošak
dupliranja postojećeg poduzeća po važećim tržišnim cijenama
-procjenjivanjem vrijednosti poduzeća dinamičkim pristupom utvrđuje se ekonomska ili poslovna vrijednost
poduzeća.
-u okviru dinamičkog pristupa procjeni vrijednosti poduzeća razvijene su tri metode :
1. Metoda cijena/izrade – naziva se i P/E metoda,procijenjena vrijednost poduzeća ovom metodom
čini višekratnig jednogodišnje zarade poduzeća,njihova vrijednost utvrđuje se dnevnim praćenjem
tržišne zarade poduzeća

2
 2. Metoda dobiti od dividendi –definira vrijednost poduzeća kao adašnju vrijednost svih dividendi
koje će poduzeće isplatiti,uz pretpostavku da će dividende u budućnosti rasti po nepromijenjenoj
stopi
3. Metoda analize tijeka gotovine – utvrđuje se iznos svih neto primitaka i vrijednosti imovine na
kraju njezinog ekonomskog vijeka

USPJEŠNOST POSLOVANJA
-može se promatrati s različitih aspekata

Opći ekonomski ciljevi ugostiteljskog poduzeća

1. Služiti interesima korisnika ugostiteljskih usluga,intersima zaposlenih i društvene zajednice
2. Osigurati trajni kontinuitet poslovanja ugostiteljskog poduzeća
3. Ostvariti rentabilnost poslovanja
4. Osigurati ekspanziju uh.poslovanja

-ekonomska mjerila uspješnosti :

1. Proizvodnost rada
-čimbenici proizvodnosti rada mogu biti interni(objektivnog karaktera-međuljudski odnosi,uvjeti
rada i dr.) i eksterni (subjektivnog karaktera)
-mjeri se naturalnim (fizičkim) i vrijednosnim pokazateljima
2. Ekonomičnost
-podrazumijeva stupanj štedljivosti
-iskazuje se odnosom količine proizvedenih proizvoda ili pruženih ugostiteljskih usluga i utrošenih
elemenata radnog procesa
-poslovanje ovisno o veličini koeficijenta može biti :
 E >1 = poslovanje je ekonomično
 E <1 =poslovanje je neekonomično
 E=1 = poslovanje je na granici ekonomičnosti
- Mjeri se naturalnim i vrijednosnim metodama
3. Rentabilnost
-ekonomsko mjerilo uspješnosti koje pokazuje unosnost uloženog kapitala u nekom vremenskom
razdoblju, odnosno u nekom poslu
-iskazuje se kroz odnos poslovnog rezultata odnosno profita i uloženog kapitala
-razlikujemo neto i bruto maržu profita

-mjerenjem proizvodnosti rada,ekonomičnosti i rentabilnosti dobivaju se informacije o odnosu poslovnog

rezultata i količine utrošenih elemenata radnog procesa potrebnog za taj poslovni rezultat, a dobiveni
koeficijent pokazuje kvalitetu procesa reprodukcije i uspješnost poslovanja ugostiteljskog poduzeća

-kod svakog ekonomskog mjerila mogu se pratiti :

 Izdašnost-stavljanjem u odnos učinka i elemenata radnog procesa pokazuje se koliko je ostvareno
učinaka na jedinicu elemenata radnog procesa;povećanje učinaka povećava izdašnost
 Štedljivost-stavljanjem u odnos elemenata radnog procesa i učinaka pokazuje koliko je utrošeno
elemenata radnog procesa za ostvarenje jedinice učinaka;smanjenjem količine elemenata radnog
procesa povećava se štedljivot
-komparacijom pokazatelja uspješnosti može se dobiti pouzdana ocjena poslovanja ugostiteljskog poduzeća:
1. Planska komparacija-kompariraju se ostvareni i unaprijed predviđeni odnosno planirani pokazatelji
uspješnosti poslovanja
2. Vremenska komparacija-kompariraju se ostvareni pokazatelji u određenom razdoblju i ostvareni
pokazatelji poslovanja u baznom ili nekom drugom prethodnom razdoblju
3. Prostorna komparacija-kompariraju se ostvareni pokazatelji na jednom mjestu s odgovarajućim
pokazateljima postignutim na nekom drugom prostorno odvojenom mjestu
4.
3
-najvažniji čimbenici proizvodnosti rada i ekonomičnosti ugostiteljskog poduzeća ubrajaju se
prirodni,ljudski, organizacijski, društveni, tehnički

POLITIKA CIJENA U UGOSTITELJSTVU

-cijena je instrument poslovne politike ugostiteljskog poduzeća

-osnovni ciljevi politika :
1. Osiguravanje ujednačenosti u određivanju cijena unutar pojedinih subjekata
2. Utjecaj na ponašanje kupaca
3. Kontrola ponašanja i usklađivanje cijena sa zakonskim propisima
-cijene ugostiteljskih usluga možemo podijeliti na cijene smještaja ( pansiona, polupansiona,
noćenja,dnevnog najam u apartmanima, boravka u autokampovima i smještaja u domaćinstvu) i cijene
ostalih (vanpasionskih usluga)
-hotelska poduzeća često formiraju tri skupine cijena :
1. Individualne cijene – za individualne goste na domaćem i inozemnom tržištu
2. Alotmanske cijene – ugovaraju se s posrednicima posebnim ugovorom o alotmanu, a koje posrednik
dalje ugrađuje u vlastitu konačnu cijenu integralnog turističkog proizvoda ili paket aranžmana
3. Grupne cijene – posebno se formiraju ovisno o vremenu i prirodi pojedinih grupnih aranžmana

Metode formiranja cijena ugostiteljskig usluga – skup postupaka pomoću kojih poduzeće određuje cijene u
svojoj poslovnoj praksi.Možemo ih klasificirati u tri glavne skupine :
1. Troškovno orijentirane metode- naziva se i metoda „troška plus „, u obzir se uzimaju troškovi
ugostiteljske usluge, ali zanemaruju ekonomski aspekt ponude i potražnje.Na ukupne se troškove
dodaje određeni iznos planirane dobiti koja osigurava akumulaciju
2. Tržišno orijentirane metode-razlikujemo dvije osnovne metode:metoda određivanja prema
potražnji(za utvrđivanje cijena koristi se razina potražnje) i metoda najniže cijene (temelji se na
određivanju najniže cijene proizvoda koja je jednaka na svim tržištima)
3. Konkurentski orijentirane metode-za rezultat imaju povećanje prodaje ili povećanje udjela na
tržištu

Čimbenici koji utječu na formiranje cijena :

 Unutarnji čimbenici-troškovi utječu na visinu prodajnih cijena, ali nemaju značajniji utjecaj na
njihovo formiranje, kao ni ostali unutanji čimbenici-uvjeti rada i sl.
 Vanjski čimbenici-razvijenost tržišta,stadij u životnom ciklusu proizvoda,diferencijacija proizvod,
stil kupnje potrošaća,elastičnost cijene i konkurencija

4
KALKULACIJA
-označava proračun odnosno obračunski postupak kojim se izražavaju cijene
-temelj za donošenje poslovnih odluka, za kontrolu troškova i kontrolu ekonomičnosti
-zadatak je kalkulacije obuhvatiti i rasporediti troškove

Elementi klasične kalkulacije prodajne cijene :

 Direktni troškovi materijala
 Amortizacija
 Bruto-plaće zaposlenih
 Ostali direktni troškovi stvaranja učinaka
 Opći troškovi stvaranja učinaka
 Opći troškovi uprave
 Dobit-gubitak
 Porez na promet

S obzirom na vremensko razdoblje u kojem seobavlja razlikujemo :

1. Prethodna (planska) kalkulacija-izrađuje se prije početka poslovne godine ili poslovnog razdoblja,
a temelji se na normativima utroška predmeta i sredstava rada, radnim normama, propisima koji
reguliraju poreze i doprinose
2. Naknadna (obračunska) kalkulacija-izrađuje se na kraju poslovnog razdoblja i služi za utvrđivanje
stvarnog učinka koštanja.Pomoću nje se može utvrditi kolika je ostvarena dobit ili gubitak.Svrha joj
je utvrditi stvarne troškove i kontrola prethodne kalkulacije.

METODE KALKULACIJE
1. kalkulacija cijena koštanja-primjenjuje se u svim poduzećima,,a pri izradi se koriste sljedeće
metode :
 divizijska (djelidbena) metoda-koristi se u uvjetima potpune homogenosti asortimana, pa su i
mogućnosti njene primjene u ugostiteljstvu ograničene.Zahtjeva podjelu troškova na direktne
i indirektne.Složenija vrsta djelidbene metode je kalkulacija s ekvivalentim brojem.
 dodatna (adicijska) metoda-koristi se u ugostiteljskim poduzećima koja se odlikuju
heterogenošću asortimana, posebice u sektoru hrane. Koristi se pri izračunu cijena jela i pića,
a sostoji se u određivanju cijene koštanja dodavanjem postotnog udjela indirektnih troškova
na jedinične iznose direktnih troškova.
2. kalkulacija dopunskog troška
3. kalkulacija cijene proizvodnje

Marža je razlika između nabavne i prodajne cijene jela i pića,a izražava se u postotku koji se dodaje na iznos
nabavnih cijena i zavisnih troškova osnovnog materijala koji direktno ulazi u pripradajuću uslugu ili
proizvod.
-visina marže ovisi o nabavnoj cijeni materijala,planiranoj dobiti,visini ostalih troškova,vrsti i kategoriji
ugostiteljskih objekata,sezoni poslovanja,konkurenciji i sl.

5
MARKETING
-prema P.KOTLERU-društveni i upravljački proces kojim putem stvaranja ponude i razmjene proizvoda od
vrijednosti s drugima,pojedinci i grupe dobivaju ono što im je potrebno ili što žele.

-prema UH Chartered Institute of Marketing-proces upravljanja koji identificira, predviđa i zadovoljava

zahtjeve potrošaća ostvarujući pri tome profit

-prema American Marketing Association-proces koji planira i provodi stvaranje ideja,roba i usluga,
određivanje njihovih cijena,promocija i distribucija da bi se ostvarila razmjena koja će zadovoljiti ciljeve
pojedinaca i organizacija

-primjena marketing koncepcije u ugostiteljskom poduzeću podrazumijeva uvažavanje:

 specifičnosti odnosa koji vladaju na turističkom tržištu
 specifičnosti ugostiteljske usluge (neopipljivost,heterogenost,istodobnost stvaranja i
potrošnje,neodvojivost)
 specifičnost turiste kao korisnika ugostiteljske usluge i njegovo ponašanje na turističkom tržištu

Booms i Bitner (1981) 7P-proizvod,cijena,plasman,promocija +ljudi,proces i fizički dokazi

-prodaja je osnovna marketinška funkcija,a zadatak jo je plasirati odnosno prodati robu

Najvažniji zadaci :
 provedba aktivnog,kontinuiranog istraživanja tržišta prodaje
 sudjelovanje u programiranju poslovne i razvojne strategije poduzeća za marketing i prodaju
 razrada elementa taktike nastupa na domaćem i inozemnom tržištu u odnosu prema profiliranju
marketinškog mika
 organizacija prodaje(vanjska i unutarnja)
 razvoj poslovnih odnosa na tržištu
 praćenje i izučavanje troškova prodajnog poslovanja
 razvoj tržišnog informacijskog sustava za područje prodaje
 sustavno unapređenje prodaje
 poticanje uvođenja novih,suverenih načina i metoda prodaje

-cilj prodaje je prodati što više proizvoda ili usluga i pri tome ostvariti što povoljniji financijski rezultat

Prodajna politika obuhvaća :

 formuliranje ciljeva prodaje
 utvrđivanje načela kojima se mora rukovoditi proces prodaje
 utvrđivanje sredstva koja osiguravaju ostvarenje postavljenih ciljeva prodaje
-pri definiranju prodajne politike mora se voditi računa o folozofiji marketinga,istraživanju tržišta,politici
prodajnih cijena,promociji i kanalima prodaje , te politici proizvoda

Ugostiteljska poduzeća mogu svoj proizvod i usluge uputiti na turističko tržište putem :
1. izravne distribucije-turist kupuje proizvod izravno od njegova proizvođača
2. neizravne distribucije-ugostiteljsko poduzeće svoj proizvod distribuira na turističko tržište putem
posrednika npr.tur.agencija (ugovor o alotmanu,ugovor o zakupu kapaciteta,ugovor na temelju
rezervacije)

6
EKONOMIKA INVESTICIJA
-definira se kao gospodarenje na području investiranja od pojave ideje opotrebi investiranja do završetka
investicijskih ulaganja
-investirati znači transformirati preneseno dobro u oblik,koji omogućava povećanje dohotka

-u najširem smislu investicije označavaju-sva ulaganja materijalnih i novčanih sredstva u gospodarskim

i negospodarskim djelatnostima, ili pretvaranje tih sredstva u vrijednosne papire i druge pravne
poslove za dobivanje dohotka
-u širem smislu-investicije su dio domaćeg proizvoda,odnosno nacionalnog dohotka koji se ulaže u
fiksne i poticajne fondove

-teorijske granice investicija, investicijski minimum (kao donja granica) i investicijski maksimum (kao
gornja granica) ne bi se smjele prelaziti.

-investicije obilježavaju komponente:

1. uspjeha-odnose se na očekivanja da se svaka investicija poduzima s ciljem da u budućnosti
pridonosi uspjehu poduzeća
2. likvidnosti-odnose se na očekivanje da će svaka investicija doprinjeti jačanju likvidnosti i
solventnosti poduzeća
3. rizika-dolazi do izražaja kod investicijskog projekta koji se planski usmjerava željenim
vrijednostima,postavljenim zadacima i zaradama,kada ostvareni primici i izdaci odgovaraju
planiranim veličinama prihoda i troškova,pa se time smanjuje poslovni rizik
-potrebe koje dovode do investiranja mogu biti društvene i potrebe poduzeća

1.Vrste investicija s ugostiteljskog aspekta:

 bruto investicije-ukupna ulaganja iz vlastitih i tuđih izvora financiranja
 neto investicije-ulaganja iz svih izvora financiranja,osim iz amortizacije
 nove investicije-neto investicije uvećane za investicije financirane iz slobodnog dijela amortizacije
 ulaganje u zamjenu-ulaganje namijenjeno zamijeni dotrajalih sredstva kako bi se proizvodno
uslužni proces u ugostiteljskom poduzeću nastavio
 ulaganje u racionalizaciju-ulaganje s ciljem smanjenja troškova proizvodno uslužnog
procesa,povećanje prihoda
 ulaganje u proširenje pružanja ugostiteljskih usluga-ulaganje u nove ug.objekte i dr.

2.S obzirom na strukturu investicije mogu biti:

 investicije u osnovna sredstva
 investicije u trajna obrtna sredstva

3.S obzirom na tehničku strukturu investicije dijelimo :

 zemljišta i infrastruktura
 građevinske objekte
 sportske objekte
 opremu
 ostale investicije

4.S obzirom na utjecaj u proizvodno uslužnom procesu :

 investicije u zamjenu-investicije sa svrhom zamjene dotraajalih sredstva novima
 investicije u racionalizaciju(modernizaciju)-u svrhu poboljšanja rada,povećanja
proizvodnosti,sniženja troškova i sl.
 Investicije u proširenju proizvodnje-s namjerom povećanja proizvodnje u kvantitativnom i
kvalitativnom smislu

7
5.S obzirom na značaj koji investicije imaju u ug.poduzeću
 Bruto investicije
 Neto investicije

6.S obzirom na efekte koje ostvaruju :

 Aktivirane
 Neaktivirane

Proces investiranja mora biti definiran u skladu s principima razvojne politika :

1. Likvidnost-sposobnost pretvarnja imovine u sredstvo plaćanja koje omogućuje poduzeću izvršenje
svih obveza
2. Sigurnost-mogućnost ostvarenja definiranih ciljeva u uvjetima rizika i neizvjesnosti koji neće
dovesti u pitanje opstanka i poslovanje poduzeća
3. Rentabilnost-usmjerenje prema ostvarenju većeg profita u odnosu na uloženi kapital
-cilj investiranja je povećati materijalnu osnovu koja omogućava poslovanje u skladu s poslovnom politikom
poduzeća.

Da bi investicije bile uspješne počivaju na nekoliko načela:

1. Jasnoća ciljeva investiranja
2. Preispitivanje opravdanosti investicija
3. Mogućnosti alternativnih rješenja
4. Mogućnost kooperacije
5. Ravnoteža ciljeva,snaga i sredstva
6. Temeljitost u pripremi

Obilježja investiranja su kompleksnost,dugotrajnost,dugoročnost aranžmana,priprema i realizacija u

uvjetima nesigurnosti i rizika.

Investicijska odluka-donošenje odluka o ulaganju novca i njegovoj vezanosti za dulje vremensko razdoblje.
Faze:
 Nastanak zamisli o potrebi investiranja
 Utvrđivanje mogućih i prihvatljivih investicijskih rješenja
 Definiranje prosudbi i izbor metoda za ocjenu prihvatljivosti investicijskih rješenja
 Donošenje konačne investicijske odluke

Investicijski projekt (plan)-skup aktivnosti kojima se planira ostvarivanje ciljeva razvoja i ulaganja kapitala.
-međusobna zavisna kombinacija interdiscipliranih aktivnosti,kojih je cilj izrada informacijsko-
dokumentacijske osnove za donošenje investicijskih odluka
-osnovu za planiranje investicija čini razvojni plan ug.poduzeća
-investicijski projekt ima dugoročni karakter
-in.projekti međusobno se razlikuju ovisno o vrijednosti investicije i od njene predmetne određenosti

8
-osnovni elementi investicijskog projekta:
 Sažetak ulaganja
 Informacije o poduzetniku
 Opis djelatnosti investitora
 Analiza dosadašnjeg financijskog poslovanja
 Opis postojeće imovine investitora
 Ocjena razvojnih mogućnosti ulagatelja
 Lokacija
 Tehnički elementi ulaganja
 Dinamika i struktura zaposlenih
 Analiza tržišta
 Dinamika realizacije ulaganja
 Ekonomsko-tržišna ocjena
 Analiza osjetljivosti projekta
 Zaključna ocjena projekta

Proces planiranja investicijskog programa:

1. Faza pripreme investicijskog projekta
2. Faza ocjene investicijskog projekta
3. Faza izvedbe investicijskog projekta

Pripremni plan investicijskog projekta:

1. Analiza razvojne mogućnosti i sposobnosti investitora –izrađuje se sa svrhom utvrđivanja svih
čimbenika koji mogu pozitivno ili negativno utjecati na provođenje i uspješnost realizacije
planiranog investicijskog projekta
2. Analiza turističkog tržišta-itvrditi mogućnosti plasmana ug.proizvoda i usluga na tur.tržištu i
ulaznih troškova nabave za određeni projekt
 Analiza tržišta prodaje- obuhvaća :
 Osnovne karakteristike proizvoda/usluge
 Analizu i procjenu potražnje za učincima projekta
 Analizu i ocjenu ponude
 Promotivne aktivnosti u suradnji s drugim ug.poduzećima u destinaciji i
tur.zajednicom,u svrhu što boljeg plasmana na tur.tržištu
 Analiza tržišta nabave-obuhvaća :
 Izvore i mogućnosti izbora sirovina i drugih inputa u proizvodnji ug.proizvoda i
suluga
 Nabavne cijene inputa
 Mogućnost i kontinuitet nabave

3. Tehničko – tehnološka analiza
 Izvornu ideju
 Opis tehničkog rješenja
 Tehnički kapacitet
 Materijalni input proizvodnji
 Utrošak energije

4. Analiza ugostiteljskog objekta

 Makroanaliza
 Mikroanaliza
 Analiza čimbenika koji utječu na odabir lokacije

9
  Izbor lokacije
5. Ekonomsko-financijska analiza
 Ulaganja u osnovna sredstva- visina ulaganja po nabavnoj cijeni,dinamika i struktura ulaganja
 Ulaganja u trajna obrtna sredstva-koeficijent obrtaja,visina trajnih obrtnih sredstva
 Izvori financiranja investicija-vrste,strukturu i visinu financiranja
 Obveze prema izvorima financiranja-rokovi vraćanja,interkalarne kamate,kamate,anuitete
 Poslovni rezultat-ukupan prihod,ukupan rashod,poslovni rez i njegovo raspoređivanje
 Tijek novčanih sredstva
 Bilanca stanja

Ocjena investicijskog projekta čini skup određenih aktivnosti i postupaka čiji je cilj sagledavanje svrhe,
opravdanosti, individualnih, šire i zajedničkih interesa budućih ulaganja s aspekta poduzeća i društva u
cijelini.
Metode ocjene učinkovitosti:
Kvalitativne metode-sastoje se u ispitivanju okolnosti u kojima će se investirati i odvijati poslovanje
izgrađenog ugostiteljskog objekta
Kvantitativne metode primjenjive su i sa stajališta ug.poduzeća i stajališta društva
Cost-benefit-metoda ekonomske analize kojom se uspoređuju i vrednuju sve prednosti i svi nedostaci nekog
investicijskog projekta analizom troškova (cost) i koristi (benefit).
Solventnost-sposobnost projekta da može podmiriti na vrijeme svoje dospjele obveze
Rentabilnost:metode stope rentabilnosti,metoda anuuiteta,metoda sadašnjih vrijednosti,metoda povrata
uloženih sredstva.

Izvedba investicijskog projekta :

 Priprema izgradnje
 Građenje
 Priprema pružanja ug.usluga

Metode izvedbe investicijskog projekta:

1. Linearno programiranje- George Dantzig 1947.,metoda pomoću koje se traži optimalna vrijednost
funkcije cilja s pri zadanim ograničenjima koje treba uvažiti, i koji su međusobno povezani linearnim
vezama, odnosno ograničenjima u obliku linearnih jednadžbi ili nejednadžbi
2. Mrežno programiranje-matematički model tijeka izvedbe projekta u proračunatom vremenu

10