PITANJA GINEKOLOGIJA I AKUSERSTVO

1.Predmet proucavanja ginekologije:

Ginekologija je grana medicine koja se bavi bolestima i liječenjem ženskog reproduktivnog

sistema (materica, vagina i jajnici). Doslovno, izvan medicine, riječ znači "nauka o ženama". Njen
pandan je andrologija, koja se bavi bolestima i liječenjem muškog reproduktivnog sistema.Riječ
ginekologija potječe od starogrčkih riječi γυνή (gyne; u modernom grčkom ona glasi γυναίκα -
gynaika), što znači "žena", i logos ("nauka, znanje").Skoro svi moderni ginekolozi ujedno su i
akušeri. U mnogim područjima ove se dvije grane medicine preklapaju

2.Anatomija vanjskih genitalnih organa zene:

Vanjske spolne organe čine: stidnica (lat. vulva) s velikim i malim usnama (lat. labia maiora
pudendi, labia minora pudendi), predvorje rodnice (lat. vestibulum vaginae) sa Bartholinijevim
žlijezdama, te dražica (lat. clitoris) i djevičnjak (lat. hymen). Stidnica (lat. vulva) je vanjski spolni
organ žene koji uključuje Venerin brežuljak, velike i male stidne usne, dražicu, predvorje vagine sa
žlijezdama i njihovim izvodnim kanalima. Venerin brežuljak (lat. mons pubis) je izbočina koja
nastaje zbog nakupine masnog tkiva ispred stidne kosti.
Velike stidne usne (lat. labia maiora pudendi) su dva paralelna kožna nabora bogata
potkožnim masnim tkivom koja se od stidnog brežuljka spuštaju prema čmaru ispred koga se
završavaju. Na taj način omeđuju jajoliki otvor. Velike usne su analog mošnji kod muškarca.
Vanjska strana stidnih usana nakon puberteta je prekrivena kovrdžavim stidnim dlakama i obično je
jače pigmentisana. Unutrašnja strana velikih stidnih usana je bogata lojnim žlijezdama koje luče
bjeličasti sekret karakterističnog mirisa (smegma). Dio između zadnjeg dijela velikih usana i čmara
naziva se međica.
Kod nerotkinja unutrašnje strane velikih usana usko naliježu jedna na drugu i pokrivaju male
stidne usne zatvarajući usku stidnu pukotinu. Kod žena koje su rađale velike stidne usne su nešto
razmaknute tako da ispod njih strše male stidne usne. Male stidne usne (lat. labia minori pudendi)
su meki kožni nabori koji se nalaze unutar velikih usana. Na mjestu gdje se spajaju prednji dijelovi
nabora nalazi se dražica. Dražica ili klitoris (lat. clitoris) je erektilni organ koji po svom položaju,
izgledu i građi odgovara muškom spolnom udu. Zbog svoje bogate inervacije, najosjetljiviji je
spolni organ žene. Dražica je bogata krvnim sudovima koji se pri spolnom podražaju napune krvlju,
te dražica dolazi u stanje erekcije. Ukoliko se povrijedi dolazi do obilnog krvarenja koje zahtijeva
hiruršku intervenciju.
Predvorje vagine (lat. vestibulum vaginae) nalazi se unutar malih stidnih usana. Sadrži
vanjski otvor mokraćne cijevi, rodnice i izvodne kanale žlijezda. Djevičnjak ili himen (lat. hymen)
je tanka kožasta opna na ulazu vagine koja odvaja vanjske od unutrašnjih spolnih organa. Otvor na
himenu najčešće je polumjesečastog oblika i kroz njega prolazi menstrualna krv za vrijeme
menstruacije. Prilikom prvog spolnog odnosa nastaju rascjepi na himenu. Prilikom cijepanja himena
žena manje ili više krvari. U slučaju postojanja elastičnog himena spolni odnosi mogu se obavljati
bez cijepanja himena i bez pratećeg krvarenja.

3.Anatomija unutrasnjih genitalnih organa zene:

Unutrašnje spolne organe žene čine jajnici, jajovodi, maternica i rodnica.Maternica (lat.
uterus) se nalazi u sredini male zdjelice, ispred nje je mokraćni mjehur, a iza nje završno debelo
crijevo. Maternica ima oblik i veličinu naopako okrenute kruške, s najvećim dijelom (koji se naziva
korpus ili tijelo maternice) smještenim prema gore, a najužim dijelom (nazvanim cerviks ili vrat
maternice) smještenim najniže. Tijekom trudnoće se, međutim, njezina veličina izrazito povećava te
zauzima čitavu trbušnu šupljinu, sve do donjih rebara, da bi se nakon poroda ponovno vratila na
svoje mjesto, između mokraćnog mjehura i završnog debelog crijeva (rektuma).

1
 Težina maternice iznosi 50-60 g. Kruškolika je oblika, njena je duljina u odrasle žene oko 7-
8 cm. Vrat maternice, lat. naziva cerviks, čini donji dio, duljine je oko 3,5 cm. Prema šupljini
maternice je unutrašnje ušće, a prema dolje vanjskim ušćem završava u rodnici (vagini). Vrat
maternice je manjim dijelom graden od mišićja, a većim dijelom od vezivna tkiva. U svojoj sredini
ima kanal koji je obložen sluznicom, koja je tanja od sluznice tijela maternice, sadrži brojne
žlijezde, koje izlučuju sluz. Cervikalna sluz se mijenja tijekom ciklusa, uoči i za vrijeme ovulacije
je vrlo obilna, rastezljiva, omogućuje prihvaćanje i prolaz spermija, koji za vrijeme snošaja budu
izbačeni u svod rodnice. Funkcija vrata maternice je obrnuta od funkcije trupa maternice. Biološki
gledano, izvan trudnoće sprječava ulazak u šupijinu maternice bakterija, u vrijeme ovulacije
omogućuj; transport spermija, a tijekom trudnoće čini zaporni mehanizam, koji sprječava ispadanje
jajašca i ploda u razvoju.
Rodnica (vagina) je šuplja cijev, duljine 8-10 cm, koja spaja vrat maternice s vanjskim
svijetom. U gornjem dijelu u rodnicu strši oko dva cm vrata maternice, tako da se izmedu prednje
stijenke i vrata maternice oblikuje prednji, a izmedu vrata i stražnje stijenke stražnji svod
rodnice.Prema dolje rodnica završava u djevica himenom (djevičnjakom), koji se prigodom snošaja
razdere, a nakon poroda od njega ostanu samo krvžice (karunkule) od 1-2 mm. Ispred rodnice je
mokraćni mjehur i mokraćna cijev (močnica, uretra), a iza rodnice je završno debelo crijevo.
Stijenka rodnice je tanka, i građena od veziva, elastičnih i glatkih mišićnih niti, prema unutra
obložena mnogoslojnim pločastim epitelom, koji ne sadrži žlijezde. Zato se iscjedak rodnice sastoji
od raspadnutih odljuštenih stanica epitela i sluzi iz vrata maternice. Prednja i stražnja stijenka
rodnice su jedna drugoj priljubljene, tako da je rodnica samo zamišljena (virtualna) šupljina.
Biološki gledano je funkcija rodnice da omogući istjecanje sadržaja maternice za vrijeme
menstruacije, da omogući snošaj i ulazak muškog sjemena, a u i rodnica porodu da omogući izlazak
djeteta pa posteljice na vanjski svijet. Jajnik ili ovarij, parni je unutrašnji spolni organ žene, koji se
nalazi u maloj zdjelici, sa svake strane maternice. Između jajnika i maternice nalaze se jajovodi,
koji povezuju ta dva organa. Jajnik je građen od vezivna tkiva u kojem se nalaze jajne stanice. U
ženskog novorodenčeta ima 300.000 do 400.000 prvotnih (primordijalnih) jajnih stanica, od kojih
oko 90 posto nestaje te ih u vrijeme puberteta ima oko 30.000.

4. Menstrualni ciklus:

Menstrualni ciklus je razmak od jedne do druge menstruacije. Prvi dan ciklusa je zapravo
prvi dan menstruacije. Uredan menstrualni ciklus traje 28±7 dana. U mnogih žena trajanje ciklusa
varira, stalno ili povremeno.
Menstrualni ciklus odvija se na tri razine:
hipotalamus i hipofiza
jajnik - gametogeneza i stvaranje spolnih hormona
maternica - promjene vrata i sluznice maternice tijekom ciklusa.
Hipotalamus, kao most između mozga i hipofize, kontrolira lučenje svojih oslobađajućih i
inhibirajućih hormona iz prednjeg režnja hipofize. Nasuprot tomu, prednji režanj hipofize otpušta
svoje hormone i regulira rad jajnika.
Najvažniji hormoni menstrualnog ciklusa:
GnRH (gonadotropin realising hormon) je oslobađajući hormon iz hipotalamusa. Veže se na
receptore gonadotropnih stanica prednjeg režnja hipofize i potiče sintezu gonadotropnih hormona
FSH i LH.
FSH - folikulstimulirajući hormon hormoni hipofize koji
LH - luteinizirajući hormon kontroliraju funkcije gonada i reprodukciju čovjeka
Spolni hormoni jajnika su:
 estrogeni - estradiol (najvažniji estrogen), estron i estriol (slab estrogen, jajnik ga proizvodi
20-30 posto), dominantni hormon 1. faze ciklusa
 progesteron - dominantni hormon 2. faze ciklusa
 androgeni - androstendion i testosteron (prekursori estrogena).
2
 Hormoni jajnika šalju tijekom ciklusa povratne informacije u mozak, tj. djeluju na hipofizu i
hipotalamus mehanizmima povratne sprege.
Postoji, dakle, stalna interakcija između hipotalamusa, hipofize i jajnika, što ukazuje na
kompleksnost menstrualnog ciklusa.

5.Faze menstrualnog ciklusa:

Ciklus ima 2 faze:

1. faza :
Folikularna faza menstrualnog ciklusa u kojoj se zbiva rast i sazrijevanje folikula i jajne stanice.
Počinje prvim danom menstruacije, a završava sazrijevanjem jajne stanice i ovulacijom. U svakom
ciklusu sazrije samo 1 folikul do stadija dominantnog folikula i 1 jajna stanica. Menstruacija je
ljuštenje sluznice maternice koje se javlja tijekom fertilne dobi, traje 3-7 dana i ponavlja se svakog
mjeseca, osim u trudnoći. Označava kraj jednog ciklusa i početak novog. U 1. fazi ciklusa izlučuje
se FSH koji stimulira rast folikula. Folikul tijekom sazrijevanja izlučuje hormon estrogen.
Estrogen, među ostalim, potiče:
 Daljnje sazrijevanje folikula
 Zadebljanje sluznice maternice u smislu proliferacije (bujanja)
 Promjene vrata maternice: ušće se otvara, cervikalna sluz je obilna, prozirna i elastična
(fenomen paprati pri ovulaciji)
 Šalje povratnu informaciju u mozak o zbivanjima na razini jajnika
U trenutku kad koncentracija estrogena dosegne određenu razinu, hipofiza pojačano izlučuje
hormon LH (i nešto manje FSH) te ovaj skok u izlučivanju dovodi do ovulacije.
Promjene kanala grlića maternice prije/nakon, te u vrijeme ovulacije
Ovulacija je rasprsnuće dominantnog folikula i oslobađanje jajne stanice. Najčešće se događa
između 10. i 16. dana prije sljedeće menstruacije. Jajna stanica sada putuje kroz jajovod prema
maternici i čeka oplodnju.

2. faza ili luteinska faza:

Folikul koji je prsnuo i oslobodio jajnu stanicu pretvara se u žuto tijelo pod utjecajem LH
(luteinizirajući hormon), hormona prednjeg režnja hipofize. Žuto tijelo proizvodi progesteron,
dominantan hormon ove faze, i estrogen koji je sada 30 posto niži od predovulacijske razine.
Progesteron i estrogen sinergistički djeluju na transformaciju endometrija i pripremu za
implantaciju. Zbivanja u 2. fazi pod utjecajem su prije svega progesterona i estrogena:
 sekretorna transformacija sluznice maternice (endometrija);
 šalje povratnu informaciju u mozak o zbivanjima na razini jajnika;
 promjene na vratu maternice: ušće se zatvara, cervikalna sluz postaje oskudna i gusta.
Ako ne dođe do oplodnje, pada razina hormona progesterona i estrogena, a sluznica maternice se
ljušti. Nastupa nova menstruacija i započinje novi ciklus.

6.Poremecaji menstualnog ciklusa:

Amenoreja (izostanak menstruacije)

Menoragija (Obilno krvarenje) Obilno krvarenje ili menoragija javlja se kod 9% do 14%
svih žena i može biti posljedicom niza problema. Duga krvarenja (oko sedam dana) te česta
mijenjanja tampona ili uložaka nisu uvijek pokazatelj menoragije. Svega dvije trećine žena koje se
žale na obilna krvarenja zaista i gubi zabrinjavajuću količinu krvi. Ako mijenjaju uloške ili tampone
češće od sat vremena, žene bi se trebale posavjetovati sa svojim liječnikom. Stvaranje ugrušaka je
kod obilnih krvarenja često i nije razlog za zabrinutost. Međutim u slučaju krvarenje između ciklusa

3
ili u vrijeme trudnoće treba posjetiti liječnika. Kapljice ili lagano krvarenje kod djevojčica koje su
tek dobile menstruaciju nije neobično, a ponekad se javlja tokom ovulacije i kod mladih odraslih
žena.
Dismenoreja: (Snažni menstrualni grčevi) Kod svih žena se tokom krvarenja javljaju
kontrakcije maternice, ali kod nekih ti grčevi mogu biti česti i vrlo intenzivni. U tim slučajevima
govorimo o dismenoreji (bolna menstruacija). Dismenoreja može biti primarna i sekundarna.
Primarna je posljedica normalnih kontrakcija mišića maternice i ima je više od polovice žena s
menstruacijom. Kod sekundarne dismenoreje su menstrualni bolovi posljedica abnormalnih
medicinskih stanja, kao na primjer endometrioze.
Predmenstrualni sindrom: Prije početka menstruacije oko tri četvrtine svih žena ima neke
simptome koji ukazuju na variranje koncentracije hormona. Kod oko polovice njih ti su simptomi
blagi i ne utječu na njihov normalni svakodnevni život. Druga polovica ima teške simptome, jedan
od kojih je i depresija. Najčešće je predmenstrualni sindrom (PMS) posljedica kombinacije
fizioloških i psiholoških faktora i kulturalnih stavova. Žene kojima je dijagnosticiran PMS ne mogu
normalno funkcionirati prije menstrualnog krvarenja.
Fizički simptomi: Gotovo sve žene žale se na nadutost, osjetljivost dojki i lagani, privremeni
dobitak težine. Kod nekih žena se javlja ciklička mastopatija, bol u dojkama nakon ovulacije
intenzitet koje se pojačava za vrijeme lutealne faze i nestaje tokom menstruacije. Od ostalih
simptoma mogu se pojaviti gastrointestinalne smetnje, glavobolje, osipi, bol u mišićima i
zglobovima, umor, gingivitis, lupanje srca, poremećaj ravnoteže, valovi vrućine, preosjetljivost na
zvukove i mirise, uznemirenost i nesanica.

7.Amenorea:

Amenoreja je izostanak menstruacije; fiziološka (pretpubertet, trundoća, dojenje,

postmenopauza) i patološka o Primarna (ne nastupa do 16 god uz normalno razvijene sek spolne
osobine) o Sekundarna (izostanak u bilo koje doba nakon menarhe, tj. kada u žene koja je ranije
imala uredne cikluse, menstruacija izostane u trajanju 3 bivša ciklusa ili 6 mjeseci) -
Kriptomenoreja je amenoreja koja nastaje zbog anatomskog defekta koji smeta otjecanju
menstruacijske krvi - Oligomenoreja se najčešće definira kao produljeni razmak između
menstruacija (6 tj do 6 mj) - Razne podjele: obzirom na sek spolne osobine (amenoreja s ili bez
razvijenih sek spolnih osobina); prema hormonskom statusu (eugonadotropne, hipogonadotropne,
hipergonadotropne) prema razini poremećaja (periferne-rodnica i maternica, ovarijske i centralne-
hipofiza i hipotalamus)
- Zbog jednostavnosti, u kliničkoj praksi se najčešće koristi ova podjela: o PERIFERNE
AMENOREJE – anatomski defekti i poremećaj otjecanja mens krvi o OVARIJSKE AMENOREJE
– hipergonadotropni hipogonodizam (afunkcionalnost jajnika) o KRONIČNE ANOVULACIJE –
poremećaji osovine hipotalamus-hipofiza-ovarij

8.Dismenorea :

DISMENOREJA, dysmenorrhoea - Bolna menstruacija, prisutna u oko 50% žena; primarna,

sekundarna i dismenoreja membranacea - PRIMARNA (bez organske podloge): posljedica
pocećane proizvodnje prostaglandina u sekretornoj fazi što dovodi do povećanja napetosti u
maternici i bolnih kontrakcija; utjecaj psihičkog stanja izražen - SEKUNDARNA (organska
podloga): endometrioza, adenomioza, kronične zdjelične upale, stenoza vrata maternice, cerviklani
polipi, miomi, anomalije - DISMENOREA MEMBRANACEA: poremećaj ljuštenja i odbacivanja
sluznice u jednom aktu pri nedovoljno otvorenom ušću što uzrokuje grčevite i bolne kontrakcije;
slilno može uzrokovati i IUD - KLINIKA: javlja se do dvije godine od menarhe; bolovi se jave
nekoliko sati prije menstruacije i traju 42-72 sata; najbolnija regija je suprapubična ili lumbalna,
bol se širi prema bedrima; nekada i mučina, povraćanje, proljev ili nesvjestica; pokreti, masaža ili
pritisak smanjuju bolnost - DIJAGNOZA: anamneza, ginekološki pregled, ultrazvuk i druge

4
pretrage na indikaciju - LIJEČENJE: medikamentozno i etiološko (sekundarna dismenoreja) o
NSAIL jesu lijekovi prvog izbora (salicilati, indometacin, ketoprfen, ibuprofen) o Ukoliko je žena
spolno aktivna i traži kontracepciju prvi izbor je OHK (žene s OHK imaju sniženu vrijednost
prostaglandina) o Drugi medikamentni: antagonisti kalcija, betamoimetici (rijetko); vježbe
opuštanja - Najčešći organksi uzrok je endometrioza (pitanje !)

9.Disfunkcionalno krvarenje:

Disfunkcionalno krvarenje iz maternice je nenormalno krvarenje koje nastaje zbog

hormonskih promjena a ne zbog ozljede, upale, trudnoće ili tumora. Disfunkcionalno krvarenje
najčešće se javlja početkom i krajem reproduktivnih godina: 20% slučajeva nastaje u adolescentica,
a više od 50% u žena starijih od 45 godina. Difunkcionalno krvarenje iz maternice obično nastaje
zbog “neprekinute” razine estrogena, što dovodi do zadebljanja sluznice maternice. Sluznica se
zatim nepotpuno i nepravilno ljušti, što dovodi do krvarenja. Dijagnoza disfunkcionalnog krvarenja
iz maternice postavlja se onda, kada se ne može pronaći nijedan drugi uzrok. Biopsija sluznice
maternice se izvodi prije nego se započne terapijom lijekovima. Liječenje ovisi o životnoj dobi
žene, stanju sluznice maternice te ženinim željama u svezi trudnoće.Lijecenje moze biti hirutsko
odstranjivanje maternice (histerektomija) i medikamentozno (progestin,estrogen,klomifen).

10.Ginekoloski pregled:

Ginekološki pregled uključuje pregled spoljašnjih i unutrašnjih polnih reproduktivnih

organa. Ljekarka ili ljekar pregled izvode pomoću ruke (dodirom) i spekulumom (posebnim
instrumentom za unutrašnji pregled). Ginekološki pregled podrazumeva i pregled unutrašnjih polnih
organa preko debelog creva. Ukoliko se radi o prvom ginekološkom pregledu ovu činjenicu treba
saopštiti lekaru. Bilo da se radi o prvom ili ponovljenom pregledu lekaru treba skrenuti pažnju na
eventualne neprijatne momente u toku same procedure. Trebalo bi lekara zamoliti da pregled
obavlja polako i objašnjavajući ono što radi. Pre ginekološkog pregleda ne treba zaboraviti da se
isprazni mokraćna bešika.
Kod pregleda vulve ljekarka ili ljekar provjeravaju da li postoji crvenilo, otok, promjena
boje ili povreda na spoljašnjim polnim organima. Takođe je pri pregledu potrebno utvrditi veličinu
klitorisa (dražice), raspored stidnih dlaka i proveriti eventualno prisustvo stidnih vaši. Pregleda se i
spoljašnje ušće vagine (rodnice) kako bi se ustanovilo da li postoje znaci oboljenja. Posle
spoljašnjeg, pristupa se unutrašnjem pregledu. Prstom se pregledaju Bartolinijeve žlezde kako bi se
utvrdilo da li u njima postoje ciste ili se iz njih cedi neki sadržaj, gnoj ili slično. Pitaće vas da li vam
nekontrolisano otiče mokraća kada se zasmejete ili kašljete, što je znak ispadanja materice,
rektocele ili cistocele.
Tada lekar/ka stavlja spekulum u vaginu, čime omogućava da njeni zidovi budu odvojeni, a
deo unutrašnjih polnih organa dostupan posmatranju. Spekulum je od metala ili plastike i veoma je
važno da bude temperature tela pre pregleda – ni hladan ni pregrejan. Zidovi vagine se pregledaju
da bi se utvrdilo postojanje povreda, zapaljenja i ostalih mogućih promena. Pri ovoj proceduri
pregleda se i grlić materice, koji je zahvaljujući upotrebi spekuluma postao vidljiv. Na grliću
materice posmatraju se mogući znaci zapaljenja, povrede, promena boje, defekti sluznice ili
izrasline. Sa grlića materice uzima se za pregled bris po metodu Papanikolau – utvrđivanje prisustva
ili odsustva premalignih ili malignih ćelija i bris za mikrobiološki pregled – određivanje stepena
čistoće vagine.
Kod nekih žena se pri uvođenju spekuluma javlja osećaj pritiska u predelu mokraćne bešike
ili debelog creva. Da bi se ova neprijatnost odstranila ili ublažila potrebno je pokušati da se što više
opuste mišići male karlice i trbuha. Ukoliko ovaj pokušaj ne uspe treba lekara/ku zamoliti da
spekulum izvuče i ponovo ga stavi, odnosno zameni nekim manjim.
Posle pregleda spekulumom, ljekar/ka dva prsta jedne ruke u rukavici stavlja u vaginu, dok
drugu ruku postavlja spolja, na predeo donjeg dela trbuha. Na ovaj način, pritiskom spolja i iznutra,

5
moguće je odrediti položaj i veličinu, oblik i konzistenciju materice, jajnika i jajovoda. Ovim
postupkom se takođe može utvrditi postojanje osetljivosti ili bola.
Palpacija (opipavanje) materice uobičajeno je bezbolna, ali ovakav pregled jajnika često
može da bude neprijatan. Jajnike je često teško napipati i laki bol koji se javlja pri pregledu je jedini
pokazatelj da lekar/ka budu sigurni da su ih napipali. Pregled rukom je lakši i prijatniji ukoliko žena
uspe da potpuno opusti vratne, trbušne i leđne mišiće, da diše polako i duboko i da potpuno izdahne
vazduh.
Kod rektovaginalnog preglada lekar/ka stavlja jedan prst u debelo crevo, a drugi u vaginu i
na taj način može bolje da odredi stanje organa male karlice, kao što su jajnici, jajovodi i materične
veze. Ovakav pregled isto tako omogućuje da se utvrde i moguće promene debelog crijeva. Nekim
ženama ovaj pregled je veoma neprijatan, dok ga druge sasvim dobro podnose. Neki ljekari/ke
obavljaju ginekološki pregled mnogo nježnije i vještije od drugih, a neke žene mogu tokom
pregleda da se mnogo bolje opuste od drugih. Opuštanje se može vežbati primenom Kegelovih
vežbi ili vežbanjem stavljanja tampona ili spekuluma kod kuće.

11.Vaginalni bris:

Pregled vaginalnog sekreta je jednostavna i bezbolna metoda ispitivanja sekreta u uzetog iz

vagine, sa prednje i zadnje usne i kanala grlića materice. Od uzetog uzorka se pravi citološki razmaz
koji se fiksira na mikroskopskoj pločici i boji specijalnim bojama. Posle bojenja vrši se
mikroskopska analiza morfološkimh osobina sekreta i ćelija u njemu u toku koje se mogu otkriti
znaci zapaljenja vagine, grlića materice, uzročnici infekcije, dobroćudne i zloćudne ćelije i druge
patohistološke promene

12.Stepen cistoce vaginalnog brisa:

Razlikujemo šest grupa vaginalne čistoće, odnosno šest grupa vaginalnog sekreta, kako se to
u svakodnevnoj ginekološkoj praksi primenjuje i među ženama govori; Prva grupa vaginalnog
sekreta odlikuje se prisustvom sluzi, ponekog leukocita i mnoštvom Doderleinovih bacila. Ovaj
nalaz je dosta redak i susreće se kod devojčica pre puberteta. Druga grupa vaginalnog sekreta sadrži
malo leukocita i sluzi, dosta Doderleinovih bacila, poneki streptokok, stafilokok i redak bacil koli.
Takav nalaz se smatra normalnim. Treća grupa vaginalnog sekreta sadrži dosta leukocita, mnoštvo
patogenih bakterija, nema Doderleinovih bacila, katkad se može naći i poneki Trihomonas
vaginalis. Sekrecija tada ističe iz vagine, prlja rublje žene i stvara okolno crvenilo, svrab i bol.
Nekada može proći nezapaženo i bez reakcije. Dosta veliki procenat žena ima u svom nalazu treću
grupu vaginalnog sekreta koji, bez obzira na to da li smetnje postoje ili ne, treba da se leči upravo
zbog toga što se infekcija ushodno širi i neopaženo pređe u hronična zapaljenja.
Četvrta grupa vaginalnog sekreta karakteriše se obilnom žućkastom sekrecijom. Izazivač je
gram–negativni diplokok–gonokok. Veoma brzo se širi i zahvata veliki broj seksualno aktivnih a
promiskuitetnih osoba, tako da u kratkom vremenskom intervalu oboli veći broj osoba. U narodu
ova vrsta polno prenosive bolesti poznata je pod nazivom „triper“ ili „kapavac“, upravo zbog
sekrecije koja se prilikom pritiska na penis iz njega izliva kapanjem. Iz tih razloga, skoro uvek se na
pregled javlja muškarac koga pečenje pri mokrenju i obilje sekrecije upućuju na pregled. Naša
zakonska obaveza je da prijavimo tu vrstu oboljenja, zbog ozbiljnosti posledica koje nosi
neadekvatno lečenje i načina i brzine širenja infekcije.
Peta grupa vaginalnog sekreta izazvana je bičarem koji je normalan stanovnik završnih
partija debelog creva–Trihomonas vaginalis. Aktivno se kreće, pa nepravilna higijena (pranje
odoydo na gore ili nepravilno brisanje posle defekacije), kao i niz drugih momenata, mogu dovesti
do infekcije ovim dosta upornim, neprijatnim i recidivima sklonim uzročnikom. Pored seksualnog
puta, u ginekologiji veliki značaj u infekciji trihomonasom imaju mokraćni kateteri, pa se zato
preporučuje upotreba samo sterilnih katetara za jednokratnu upotrebu. Šesta grupa vaginalnog
sekreta nastaje usled infekcije kandidom albikans. U preparatu se nalazi dosta leukocita,

6
deskvaminisanih ćelija, sluz i kolonije gljivica kandide albikans, koja na sluzokoži vagine stvara
malinast izgled, pa se dijagnoza može postaviti sa sigurnošću i bez uzimanja brisa. Isti taj uzročnik
kod novorođenčadi može da izazove soor (mlečac), pa razlog infekcije treba potražiti u porođaju i
kasnijoj higijeni ruku. Ova vrsta infekcije se prenosi polnim putem, a kisela sredina pogoduje za
njen razvoj.

13.PAP-a test:

Papa test je test probiranja (screening test) kojim se uzima obrisak rodničkog dijela vrata
maternice, rodnice i kanala vrata maternice, a služi za otkrivanje upale, uzročnika infekcije,
abnormalnosti stanica i zloćudnih promjena. Test se još naziva i VCE obrisak (vagina-cIzvođenje
testa. Papa test se izvodi jednostavno, brzo i bezbolno. Dok žena leži na ginekološkom stolu,
liječnik u rodnicu uvodi speculum. Test se sastoji u uzimanju obriska unutarnjih genitalnih organa:
drvenom špatulom se uzima obrisak blagim struganjem sa stražnjeg svoda rodnice kao i rodničkog
dijela vrata maternice, a pomoću drvenog štapića omotanog vatom iz kanala vrata maternice.
Obrisak sa špatule i štapića razmaže se na predmetno stakalce i nakon toga uroni u alkohol radi
fiksiranja stanica. Nakon toga se u citološkom laboratoriju (laboratoriju za stanice) obavlja
specijalno bojanje uzorka te se obojani uzorak na stakalcu promatra pod mikroskopom i traže se
abnormalnosti stanicaervix-endometrij).

14.Kolposkopija u ginekologiji:

Kolposkopija je pregled koji se vrši pomoću optičkog aparata kolposkopa, instrumenta

kojim se pregledaju zidovi rodnice i grlića materice da bi se pronašli eventualni poremećaji na
sluznici ovih organa. Kolposkopija je preciznija metoda od ispitivanje brisa po metodu Papanikolau,
jer njenom primenom je moguće tačno prepoznati delove sluznice sa nepravilnim rastom ćelija.
Ovaj pregled je veoma koristan i kod pojave neregularnog krvavljenja. Dragocen je postupak i kod
dijagnostikovanja i praćenja posebnih vrsta karcinoma rodnice i grlića tzv. DES adenokarcinoma
izazvanog primenom jednog snažnog sintetskog kortikosteroida. Kolposkopija se izvodi
jednostavno i to u ambulantnim uslovima. Ne izaziva nikakve smetnje, niti posledice.

15.Biopsija u ginekologiji:

Biopsija grlića materice i endometrijuma

Biopsija je vrsta pregleda u toku kojeg se uzima delić tkiva iz organa koji se šalje na
mikroskopski pregled, a ima za cilj postavljnje tačne dijagnoze. Kod biopsije grlića materice uzorak
tkiva se uzima sa promenjenih površina sluznice koje su otkrivene prilikom ginekološkog pregleda
grlića materice pomoću optičkog aparata – kolposkopa. Tkivo se uzima pomoću instrumenta koji
liči na štipaljku, sa jednog ili više mesta na grliću. Biopsija se radi ambulantno, bez anestezije. U
toku biopsije žena ima osećaj grebanja, a moguće je i tačkasto krvavljenje posle zahvata. Za
endometrijalnu biopsiju koristi se isti instrument kao kod kiretaže (kireta), kojim se iz materične
šupljine uzima uzorak tkiva. Ovaj postupak se takođe najčešće obavlja ambulantno.

16.Vulvovaginitis,uzrok nastanka:

Vulvovaginitisi predstavljaju grupu zapaljenskih oboljenja donjeg genitalnog trakta, koji

uključuje vaginu i vulvu, a izazvani su vrlo poliomorfnom etiologijom – od iritacije, preko
zapaljenskih faktora tipa bakterija, virusa, gljivica, do mehaničkih i termičkih faktora. Uzroci
nastanka vrlo su raznoliki počevši od mehaničkih faktora tipa iritacije, mikropovreda, povreda
osetljive kože i sluzokože, koje nastaju prilikom mehaničkih manipulacija kao što je, na primer,
depilacija. Prilikom depilacije dešava se da koža vulve i sluzokoža ulaza u vaginu, inače vrlo

7
osetljiva, bivaju oštećene različitim mikropovredama. Depilacije se preporučuju, ali žena bi trebalo
sama da odredi način koji joj najviše odgovara. Infektivni faktori, naročito bakterije, veoma su česti.
Od patogenih bakterija to su: Escherichia coli, Pseudomonas, Proteus, razne vrste Staphylococcus
aureus, kao i alfa i beta hemolitički streptokok. Od gljivica tu su najčešće Candida albicans, od
protozoa Trichomonas, a od virusa najčešće humani papiloma virusi.

17.Vulvovaginitis,klinicka slika:

U pravilu, vulvovaginitis pojavljuje obilan iscjedak iz genitalnog trakta da ne ide za dugo

vremena, ima neugodan miris i gora nakon seksa ili za vrijeme menstruacije; kao i svrbež, nemir u
stidnici ili vaginu, poremećaji mokraćnog mjehura, crvenilo stidnice, vanjskom spolovilu,
anogenitalnom i natečenost. Manifestacije vulvovaginitis mogu varirati u trajanju i težini simptoma.
Oni također mogu curiti i biti latentno teška klinička slika. Prijelaz od akutne u kroničnu vaginitis
može se prepoznati po stalnom laganom iscjedak iz genitalnog trakta.

18.Vulvovaginitis ,dijagnoza i terapija:

Za dijagnosticiranje vulvovaginitis treba konzultirati ginekologa. Za postavljanje dijagnoze

njih će biti dodijeljena provoditi iscjedak obrezivanje iz genitalnog trakta. Prisutnost specifičnih
infekcija, kao što su mikoplazme, klamidija i sur., Otkrivene putem imunofluorescencije i
immunoenzymatic studije. Pojašnjenje o statusu sluzi se provodi pomoću dodatnih instrumentalne
metode. Kako bi se finalizirati dijagnozu smatra potrebnim bakteriološkog dijagnozu, a analizom
antibiotikogrammy. Za osumnjičenim crijevnih parazita potrebno istražiti izmet na helmintima jaja.
U nedostatku učinak konvencionalnog liječenja nespecifični vulvovaginitis uvijek preporuča da
razmotre mogućnost crijevnih parazita. Liječenje vulvovaginalne počinje imenovanjem
antimikrobne terapije. Lijekovi mora biti konačan, koji je, zajedno s antibioticima treba uzeti
imunomodulatori hepatoprotectors (zaštititi jetru), multivitamine, antifungalna sredstva. Da bi se
spriječilo gušavost, preporučujemo da lineksa, Hilak forte, acidophilus fermentirane mliječne
proizvode

19.Adnexitis uzrok nastanka:

Najčešći uzrok adneksitisa ranije je bio gonokok, no danas su to streptokoki, stafilokoki,

klamidija, E. coli, ureaplazma, mikoplazma, Candida albicans, citomegalovirus i dr. Često se javlja
kod mladih žena, najčešće od 20 do 40 godine života, posebice kod ranog ulaska u spolne odnose,
čestog mjenjanja spolnih partnera, nekorištenja zaštite prilikom odnosa, zatim smanjene higijene
kako pri spolnim odnosima tako i inače, korištenja intrauterinih uložaka, u vrijeme i neposredno
nakon menstruacije kad je žena prirodno slabije zaštićena, nakon porođaja, u babinju, nakon
pobačaja i drugih zahvata u području genitalnog trakta.

20.Adnexitisi, klinicka slika:

 simptomi su burni i javljaju se naglo, gotovo iznenada

 prisutni sa jaki bolovi u donjem delu trbuha i donjem delu ledja
 pošto proces najčešće istovremeno zahvata oba jajnika, bolovi su obostrani
 moguće su smetnje prilikom hoda i nemogućnost stajanja
 temperatura je povišena i može biti praćena groznicom
 javlja se opšta slabost, malaksalost i gubitak apetita, a neretko mučnina i povraćanje
 komplikacije adneksitisa najčešće su stvaranje apscesa u jajovodu i/ili jajniku, apsces u
Douglasovom prostoru, pelvoperitonitis, difuzni peritonitis, ekstrauterini graviditet, sterilitet
21.Adnexitisi,dijagnoza i lijecenje:

8
 Dijagnoza se postavlja najprije, kao i uvijek, detaljno i ciljano uzetom anamnezom,
pregledom koji uključuje i ultrazvučni pregled, laboratorijskim nalazima krvi i mokraće, a u težim
slučajevima i ev. kirurškim zahvatom koji može biti ujedno i terapijski (danas uglavnom
laparoskopski pristup). Diferencijalno dijagnostički se mora razmišljati i o ostalim mogućim
bolestima koje mogu imati sličnu kliničku sliku kao što su upala slijepog crijeva, izvanmaternična
trudnoća, gastroenterokolitisi, upale mokraćnog sustava, kamenci i sl.
Liječenje adneksitisa ovisi o težini kliničke slike. Sastoji se od mirovanja, terapije
antibioticima i analgeticima, a kako smo ranije spomenuli u teškim slučajevima i kirurški. Akutni
adneksitis sa teškim simptomima se liječi u bolnici uz intravensku primjenu kombinacije
antibiotika, dok se lakši oblici mogu tretirati ambulantno. Idealno bi bilo naravno da se antibiotici
daju ciljano prema nalazu antibiograma što vrlo često odmah na početku nije moguće, pa se bolest
empirijski liječi, a potom se terapija modificira prema antibiogramu. Vrlo je važno da se terapija
uzima dovoljno dugo jer se često dogodi da žene zbog prestanka simptomatologije misleći da su
izliječene ne provedu terapiju do kraja što može imati teške posljedice. U terapiju bi trebalo
uključiti oba partnera.

22.Benigni tumori vulve:

-ciste stidnice (ciste lojnih žlijezda, ciste izvodnog kanala Bartholinove žlijezde, cista Nuckova
kanala, inkluzijske ciste, mucinozne ciste, ciste Skeneovih žlijezda, endometriotične ciste)
-solidni tumori stidnice (fibromi, lipomi, hidradenomi, mioblastom, pigmentirani madež
(lat.naevus pigmentosus), hemangiom, kavernozni angiom, angiokeratom)
Benigni tumori vulve najčešće ne predstavljaju veći zdravstveni problem, niti izazivaju ozbiljnije
smetnje. Jedino ako dostignu enormnu veličinu dovode do deformisanja tkiva, osećaja težine iU
pritiska na okolne organe. U tim slučajevima bi ih trebalo operativno odstraniti.

23.Benigni tumori cervixa:

Najčešći benigni tumori cerviksa materice su cervikalni polipi (polypus cervicis) a nešto ređi
su miomi i leomiomi. Polip cerviksa može biti okruglastog oblika ili izdužen (kad prominira u
vaginu), sa glatkom ili režnjastom površinom, bledo ili tamno crvene boje, veličine zrna pšenice, pa
čak i oraha i nalazi se u spoljašnjem ušću cerviksa. Često dolazi do sekundarne infekcije površine
polipa koja je u zapaljenju i ulcerisana. Pacijentkinje se obično žale na sukrvičavo prljanje i krvav
fluor koji nastaje zbog lediranja površine polipa (trenje, koitus, vaginalni pregled). Postoji obilna
sluzava sekrecija koja potiče iz cerviksa (cervikalni fluor) usled ascedentne infekcije i cervikalnog
endometritisa. Nešto ređi benigni tumori su miomi koji nastaju iz glatkog mišićnog tkiva grlića.
Miom je obično lokalizovan na prednjoj usni grlića i ređe može da dostigne veličinu pesnice, kada
vrši kompresiju na mokraćnu bešiku i uretru i pričinjava smetnje pri mokrenju.

24.Miom:

Veličina mioma može da se smanji prestankom uzimanja estrogena. Joga vežbe smanjuju
osećaj pritiska i težine u stomaku.

Lečenje

U većini slučajeva ove promene nije potrebno lečiti. Međutim, ako postoji jako krvavljenje,
bol, otežano mokrenje ili problemi sa trudnoćom, miomi se mogu odstraniti. Prilikom
odstranjivanja mioma materica ostaje nedirnuta. Mnogi hirurzi preporučuju vađenje materice
ženama koje više neće da rađaju ili su starije životne dobi. Ove operacije su stvarno nepotrebne
pošto se obično radi o ženama koje se bliže menopauzi u kojoj dolazi do pada nivoa estrogena, pa
se i miomi smanjuju ili iščezavaju. Izvođenje histerektomije samo može biti štetno, jer dovodi do

9
seksualne disfunkcije i poremećaja u radu jajnika, čak i onda kada su pošteđeni operacije. Dovoljna
je mijektomija, odstranjivanje mioma, da bi se problemi rešili čak iako se radi o vrlo velikim
izraslinama.

25.Rak grlica maternice:

Rak vrata maternice ili rak grlića maternice je zloćudna bolest koja pogađa žene, nastaje
nekontroliranim rastom stanica, koje čine vrat maternice. Najveći faktor rizika za oboljenje je
infekcija uzrokovana humanim papiloma virusom (HPV). Oboljenje se može spriječiti u 80%
slučajeva, redovitim pregledom Papa testom. Rak vrata materice zauzima drugo mjesto kako po
učestalosti javljanja tako i po mortalitetu od ginekoloških karcinoma poslije raka dojke. Ovo
oboljenje najčešće se javlja kod žena od 45 do 50 godine starosti. Oko 37% oboljelih žena su mlađe
od 35 godina, dok žene starije od 65 čine 10% oboljelih. Najveći mortalitet prema dobnim grupama
imaju žene starosti od 65 godina što je vezano za uznapredovalost oboljenja u vrijeme
uspostavljanja dijagnoze. Svake godine u svijetu oboli oko 500.000 žena, a umre oko 250.000. [1]

26.Menopauza :

zadnja menstruacija ili prestanak menstruacijskih krvarenja označava završetak

reprodukcijskog ciklusa žene, koji se uobičajeno javlja između 45. - 55. godine života. Menopauza
može nastupiti i između 40. - 60. godine, ali i ranije kao posljedica operacije ili bolesti. Pojam
menopauza često se rabi za opis cijelog razdoblja koje prethodi (premenopauza) i koje slijedi po
prestanku menstruacijskih krvarenja (postmenopauza). Pojam perimenopauza ili prijelazno
razdoblje (prijelaz) obuhvaća kratko razdoblje prije, menopauzu i kratko razdoblje nakon zadnje
menstruacije. Uzrok menopauze postupno je iscrpljivanje funkcije jajnika, pri čemu naposljetku
potpuno prestaje produkcija ne samo ženskih spolnih hormona estrogena i progesterona, nego i
muških spolnih hormona androgena, testosterona i DHEAS.

27.Menopauza,klinicka simptomatologija:

Klinička slika- Simptomatologija klimakterijuma

Klimakterijum retko nastupa iznenada. Uobičajeno je da prestanku menstrualnog krvarenja

prethodi period neregularnih ciklusa ili oskudnih menstruacija. Simptomatologija klimakterijuma
zavisi od interreakcije tri osnovne komponente:
- smanjenje aktivnosti jajnika i nivoa hormona
- sociokulturoloskih faktora i okruženja
-psiholoških faktora

Simptomatologija

Najkarakterističniji simptom klimakterijuma je toplotni talas ili “valung”, odnosno

iznenadno crvenilo koze lica, vrata, grudi koje je praćeno osjećanjem intenzivne vrućine a završava
se najčešće obilnim znojenjem. Uobičajeno se pojavljuje tokom jedne do dvije godine kod 80%
žena, ali može da traje i do 5 godina. Doživljava ih oko 2/3 žena u klimakterijumu.

28.Menopauza,terapija i prevencija komplikacija:

10
Terapija:

Terapija se ogleda u kontroli povremenih klimakteričnih simptoma i menstrualnog ciklusa,a

postiže se nadoknađivanjem hormona estrogena. U perimenopauzalnom periodu (period neposredno
pred klimakterijum) estrogeni su prije svega značajni za za sprečavanje klimakteričnih tegoba,
zatim za sprečavanje osteoporoze i zaštitu srca i krvnih sudova. Smatra se da svoj efekat estrogeni
ostvaruju delimično delujući povoljno na profil lipida i holesterola, zatim na krvni pritisak i
direktno na krvne sudove. Najnovija istraživanja su pokazala da je hormonska terapija sa
estrogenima posebno indikovana kod žena koje imaju povišen krvni pritisak, šećer, žene koje su
pušači, koje su gojazne ili su već preboljele infarkt srca. Hormonska terapija kod ovih žena ima
znatno veći značaj nego u žena koje nemaju ove faktore rizika. Pri primeni hormonske terapije sa
estrogenom nije toliko bitno koji se preparat estrogena primenjuje nego je bitna doza, trajanje
primene i dodatna primena drugih hormona u terapiji. Kod žena koje boluju od raka dojke, aktivne
bolesti jetre ili tromboembolijske bolesti (bolesti krvnih sudova) nije opravdana upotreba
hormonske terapije.

29.Predmenopauza:

Predmenopauza je razdoblje koje prethodi menopauzi (početak je oko 45. godine života), a
počinje kada jajnici (ovariji), zbog starenja, postupno smanjuju hormonsku aktivnost (smanjuje se
lučenje estrogena uz prestanak progesterona, mjesečnice se pojavljuju neredovito i sve rjeđe), a
završava menopauzom, tj. potpunim prestankom mjesečnice (oko 50. godine života).

30.Inkontinencija u ginekologiji:

INKONTINENCIJA URINA - Inkontinencija urina označava nemogućnost voljnog

zadržavanja urina; česti problem u žena Uretralni uzroci inkontinencije Ekstrauretralni uzroci
inkontinencije -stresna (statička) inkontinencija -nestabilni detrusor -paradoksna/preljevajuća
ishiurija -kongenitalno, lijekovi, infekcije, psihosomatski -kongenitalni uzroci (ektopija
mokraćovoda, ekstrofija mjehura) -fistule (jukstavezikalne fistule, vezikalne fistule, uretralne
fistule)
Stres inkontinencija Javlja se samo kod žena - zbog specifične anatomije male karlice, i to
najčešće nakon više trudnoća i porođaja. Bešiku, matericu i creva drže mišići karličnog dna i
pomažu u zadržavanju urina. Ako mišići oslabe, ili su oštećeni prilikom porođaja - epiziotomijom ili
cepanjem međice, to može da bude uzrok stres inkontinencije. inkontinencije može da se
leči konzervativno (lekovima, injekcijama, fizikalnom terapijom) i operativno.

31.Oblici inkontinencije u ginekologiji:

Uretralna inkontinencija se dijele na:

-STATIČKU(stresnu) INKONTINENCIJU
-URGENTNU INKONTINENCIJU
-MIJEŠANU INKONTINENCIJU
-FUNKCIONALNU(idiopatski hiperaktivni detruzor)-
-neurogeni mjehur

32.Kontracepcija:

Kontracepcija obuhvaća sve metode koje sprječavaju nastanak neželjene trudnoće.

Kontraceptivne metode nisu specifikum današnjice. Najvjerojatnije postoje koliko i ljudski rod. U
nekim dijelovima svijeta primjenjuju se normalno, dok u nekima još uvijek postoje predrasude i
strah, nažalost zbog općeg neznanja populacije.

11
33.Prirodne metode kontracepcije:

U prirodne metode kontracepcije ubrajaju se periodička (određivanje plodnih i neplodnih

dana, kalendarska, metoda cervikalne sluzi (Bilingsova) te temperaturna metoda. Sterilizacija je
kontraceptivna metoda koja je u nekim zemljama sve češća. Postoji još i hitna ili postkoitalna
kontracepcija.

34.Hemijske metode kontracepcije

Hemijska kontracepcija - Kombinacija osnovne, inertne tvari (koja mehanički sprečava

danji prodor spermija) i spermicidne tvari - Nisu posebno učinkoviti te se trebaju kombinirati s
mehaničkom kontracepcijom

35.Hormonske metode kontracepcije:

Hormonske kontraceptivne tablete najsigurniji su i najčešće korišten oblik kontracepcije u

zemljama razvijenog svijeta. Osim njih, postoje i druge metode hormonske kontracepcije (injekcije,
potkožni implantati, flasteri, vaginalni prstenovi). Maternični ulošci kontraceptivna su metoda koja
se uglavnom koristi u žena koje su rađale. Danas se koriste ulošci s bakrom ili s hormonima

36.Intrauterine metode kontracepcije:

Intrauterina kontracepcija - Intrauterini uložak (spirala) postavlja se u maternicu i

podržavajući upalu endometrija onemogućava implantaciju blastociste; razlikujemo nemdicirane i
medicirane IUD - Nemedicirani IUD građeni su samo od polietana, a medicirani IUD imaju
dodatak - bakar ili progestagene - MEHANIZAM: potiče upalne promjene u endometriju,
polimorfonukl. infiltraciju, fagocitozu, osobađanje prostaglandina te ometa enzimatsko djelovanje
pri implantaciji, kroz takav medij se teže probijaju spermiji na putu prema jajovodu -
INDIKACIJE: žene koje su bar jednom rodile, žive u stabilnim vezama, bez mjenjanja partnera -
KONTRAINDIKACIJE: postojeće ili preboljele upale zdjelice, malformacije, srčane bolesti,
promiskuitet - POSTAVLJANJE I TRAJANJE: postavlja se neposredno nakon menstruacije,
pobačaja ili poroda ili nakon nezaštićenog snošaja (postkoitalna kontracepcija); učini se
dezinfekcija spolovila, sondiranje maternice te se postavi IUD; nemedicirani se drže 6-12 mjeseci,
a suvremeni medicirani i do 5 godina - KOMPLIKACIJE: krvarenje, perforacija, trudnoća, upale
zdjelice

37.Mehanicke metode kontracepcije:

Mehanička kontracepcija - Mehanički sprečava ulaz spermija u cervikalni kanal, obično se

kombinira s nekom drugom metodom - Kodnom, dijafragma, cervikalna kapa, kondom za žene,
poliuretanska spužvica

38.Najcesce spolne bolesti :

Kandidijaza

Najčešći uzročnik ove infekcije je Candida albicans, gljivica koja prirodno živi u rodnici.
Pod različitim utjecajima, primjerice pri liječenju antibioticima ili u osoba oslabljene imunosti, pod
utjecajem sunca, hormonskih promjena ili u trudnoći, dolazi do neprirodnog razmnožavanja gljivice
uzročnika.

12
 Simptomi: Kandidijaza rodnice gotovo se uvijek očituje vrlo neugodnim svrbežom i bijelim,
gustim iscjetkom s grumenčićima. Spolni odnos je bolan, a za vrijeme mokrenja javlja se žarenje.
Kod muškaraca se bolest najčešće očituje svrbežom glavića penisa i prepucija.

Trihomonijaza

To je infekcija rodnice i stidnice ili mokraćne cijevi koju uzrokuje mikroorganizam

Trichomonas vaginalis. Taj mikroorganizam može pritajeno živjeti u rodnici tijekom više godina.
Simptomi se vrlo često očituju nakon menstruacijskog krvarenja, kada su uvjeti za razmnožavanje
ovog parazita posebno povoljni.
Simptomi: U žena se javlja bolna upala rodnice i stidnice popraćena svrbežom i obilnim
pjenastim iscjetkom neugodnog mirisa. Kod muškaraca su smetnje blaže, očituju se pri mokrenju ili
dolazi do upale glavića penisa.

Gonoreja

Ovo je vrlo česta spolna bolest. Uzrokuje je gonokok, mikroorganizam koji živi u spolnim
organima, a prenosi se spolnim odnosom. Nepravilno liječenje ili izostanak liječenja u muškaraca i
žena ima slične posljedice: u muškaraca začepljenje sje-menovoda, a u žena začepljenje jajovoda.
Kao posljedica može se javiti neplodnost. Oboljela majka može pri porođaju zaraziti novorođenče,
što za posljedicu može imati gonokoknu upalu vjeđa i očnih spojnica u novorođenčeta.
Simptomi: Za razliku od većine spolno prenosivih bolesti, gonoreja u prvom redu pogađa
muškarce. Očituje se jakim pečenjem pri mokrenju, mutnom mokraćom, jakim bolovima i gnojnim
iscjetkom. Kod žena su simptomi slabije izraženi. U nekim se slučajevima javi tek neznatna bol i
pečenje pri mokrenju, simptomi cistitisa, bol u donjem dijelu trbuha i umjereni bijeli iscjedak.

Vaginitis

Uzrokuje ga mikroorganizam koji prirodno živi u rodnici ali se zbog različitih, još uvijek
nedovoljno poznatih razloga (stres, promjena spolnog partnera...) počinje prekomjerno
razmnožavati i uzrokovati bolest.
Simptomi: Bolest se očituje obilnim iscjetkom neugodnog mirisa, a u nekim se slučajevima
javlja i nadraženost nakon spolnog odnosa.

Genitalni herpes

Herpes je virusna bolest koju uzrokuje jedan od šest vrsta virusa herpesa. Najčešće se radi o
običnom virusu herpesa ili HSV2. Prenosi se spolnim kontaktom sa zaraženom osobom. Danas je
tijek ove bolesti dobro poznat. Sve počinje prvom infekcijom, tj. prvim kontaktom s virusom. Prva
infekcija vrlo često prođe neprimijećena, ali zaražena osoba postaje nosilac virusa koji kreće kroz
osjetilni živac i smješta se u gangliju. Tijekom više mjeseci ili čak godina virus može ostati pritajen.
Bolest najčešće izbija potaknuta jakim uzbuđenjem, fizičkim naporom, menstruacijom ili jakim
umorom. Vrlo često dolazi do recidiva, a bolest može izbiti i na više mjesta. Zaražena majka može
pri porođaju zaraziti novorođenče, što može biti jako opasno za dijete jer još nema razvijeni
obrambeni sustav protiv virusa.
Simptomi: Najprije se osjeti svrbež i peckanje u spolnom organu, potom se stvaraju
mjehurići koji pucaju i ostavljaju brojna i bolna oštećenja sluznice ili kože. Ona zarastaju u tijeku
deset do dvadeset dana. Limfni čvorovi na preponama često su povećani i bolni. Pri mokrenju se
mogu osjetiti jaki bolovi.

Klamidijske infekcije

13
 Uzročnik je bakterija Chlamydia trachomatis. Neizliječena bolest može uzrokovati
adneksitis ili upalu jajovoda te, kao posljedicu toga, neplodnost. Bolest se, naime, može proširiti na
maternicu i jajnike. Klamidijska infekcija vrata maternice u trudnice može izazvati teški oblik
konjunktivitisa ili upalu pluća u novorođenčeta.
Simptomi: U žena se najčešće javlja iscjedak i bolovi pri mokrenju. U muškaraca
klamidijske infekcije ne prolaze neprimijećeno: očituju se iscjetkom i pečenjem pri mokrenju.
Postoji opasnost da se bolest proširi na testise, sjemenovod i na prostatu.

Šiljati kondilomi

Nazivaju se još i genitalne bradavice, a uzrokuju ih različiti virusi iz skupine

papilomavirusa. Zarazni su i prenose se spolnim odnosom. Opasni su utoliko što se povezuju s
pojavom raka maternice.
Simptomi: U muškaraca se kondilomi javljaju na glaviću penisa i prepuciju, u žena na
malim usnama i po cijeloj površini rodni-ce, oko čmara ili na stražnjici. Ako je broj kondiloma
umjeren, popraćeni su umjerenim svrbežom. U slučaju većeg broja kondiloma, te ukoliko su u
skupinama, moguća su krvarenja i tada su kondilomi vrlo bolni.

Hepatitis B

Ova se virusna bolest prenosi krvlju, zaraženim iglama injekcija i spolnim odnosom. Akutni
oblik hepatitisa B razvija se u kronični oblik, a iz ovoga lako nastane ciroza i rak jetre. Virus se
tijekom porođaja prenosi s majke na dijete. Pretraga na hepatitis B obvezna je za sve trudnice
tijekom prva tri mjeseca trudnoće. Ako je majka nosilac virusa, dijete se cijepi odmah nakon
porođaja.
Simptomi: Moguće je da se uopće ne očituju ili se očituju samo jakim umorom i tek kasnije
žutom bojom kože i bjeloočnica.

39.Spolne bolesti,faktori rizika:

Glavni faktori rizika za spolno prenosive bolesti su nedovoljna upućenost, promiskuitet

partnera osobito kod nezaštićenog spolnog odnosa, analni spolni odnos, loši socijalni uvjeti, kao i
loša zdravstvena zaštita.

40.Spolne bolesti,posljedice i prevencija:

- Zaštita, koja će pružati zadovoljavajuću sigurnost tj. zaštititi nas od većine uzročnika, je
upotreba kondoma. Istraživanja su utvrdila da lateks kondom može zaštiti od prijenosa najvećeg
broja virusnih i bakterijskih infekcija, a u većoj mjeri može se smanjiti i opasnost od HIV-infekcije.
No, za viruse koji se prenose direktnim kontaktom kože sa kožom (poput virusa herpes simpleks ili
HPV-a), zaštita s kondomom neće biti dovoljna, ako žarište infekcije nije njime pokriveno. I
spermicidi mogu igrati važnu ulogu u inaktiviranju pojedinih uzročnika infekcije, a time i u zaštiti
od spolno prenosivih bolesti. No, da li istovremena uporaba kondoma i spermicida povećava zaštitu
i od HIV-infekcije, za sada nije poznato. Važno je napomenuti da kondom ujedno predstavlja i
dobru zaštitu djevojaka od neželjene trudnoće. Od neželjene trudnoće štite i kontracepcijske tablete
(tzv. pilule), ali njihova uloga u zaštiti od infekcija, ravna je nuli. Preporučljiva je i temeljita
higijena (tuširanje), naročito intimnih dijelova, nakon svakog spolnog odnosa. Vrlo važnu ulogu u
prevenciji igraju i cijepljenja. Cijepljenje protiv hepatitisa B pruža zaštitu od infekcije s istoimenim
virusom, dok za hepatitis C, cjepivo zasad ne postoji.
Novost je HPV-vakcina. Riječ je o vakcini koja u sebi sadrži inaktivirane četiri najvažnija
tipa HPV-a (16 i 18 te 6 i 11). Tipovi 16 i 18 uzročnici su 70% karcinoma vrata maternice, dok su
tipovi 6 i 11 odgovorni za 90% virusnih bradavica na području genitalnog trakta. Cjepivo je

14
namijenjeno uglavnom djevojčicama u dobi od 11-12 godina, u svakom slučaju prije prvog spolnog
kontakta odnosno prije prvog kontakta sa HPV-om. Za te djevojčice, vakcina može pružati
stopostotnu zaštitu od bolesti uzrokovanih sa ova četiri tipa virusa. Zaštita je dugotrajna, ali ne štiti
od svih tipova HPV-a (dosad je, naime, otkriveno više od sto podtipova), te su redoviti ginekološki
pregledi žena i dalje potrebni. Nažalost, kod već zaraženih žena i djevojaka, cjepivo neće spriječiti
daljnji razvoj bolesti.
Posljedice: Ako se pravovremeno i rano ne prepoznaju i ne liječe, spolno prenosive infekcije
mogu uzrokovati neplodnost muškarca i žene, izvanmaternične trudnoće i spontane pobačaje, te
utjecati na zdravlje potomstva. Infekcija HIV-virusom koji izaziva AIDS je i danas smrtonosna.
Protiv virusnih spolno prenosivih bolesti nema djelotvornog lijeka. Samo protiv hepatitisa B postoji
cjepivo, koje je uvedeno u redoviti program obveznog cijepljenja. Bakterijske spolno prenosive
bolesti se uspješno liječe antibioticima.

41.Normalna i umjetna oplodnja:

NORMALNA I UMJETNA OPLODNJA Spajanjem muške polne ćelijesa zrelom jajnom

ćelijom naziva se oplodnja. Tokom polnog odnosa sperma se deponuje u stražnji fornix vagine.
Spermatozoidi dalje putuju kroz cervikalni kanal u materičnu šupljinu a zatim ulaze u lumen
jajovoda gdje se u ampularnom dijelu susreću sa zrelom jajnom ćelijom koja je poslije ovulacije
kroz ostium tube uterine ili infundibulum isto tako došla u ampularni dio jajovoda. Spermatozoidi
kad dođu do jajne ćelije svi pokušavaju da prodru u nju ali prodire samo jedan koji je najaktiviniji,
oplodi jajnu ćeliju i luči neku vrstu materije koja imobiliše ostale spermatozioide. Novonastala
jedinka sada ima diploidan broj hromozoma 44+xx ili 44+xy.
Umjetna oplodnja je medicinski postupak potpomognute oplodnje jajne stanice, transfer
oplođenih zametaka u maternicu, implantacija i razvitak trudnoće. Postoji oko dvadeset tehnika ali
najčešće su inseminacija, IVF (in vitro oplodnja), ICSI (intracitoplazmična injekcija spermija) i
FET (engl. frozen embryo transfer, transfer odmrznutog zametka). Umjetna oplodnja prakticira se
zbog neplodnosti žene ili muškarca ili kad su oboje neplodni ili kad postoji bojazan prenošenja
teške genetske bolesti na dijete. Postupak uzimanja ženskih jajnih stanica zove se punkcija i vrši se
ubodom dugačke tanke šuplje igle kroz zid vagine u jajnike. Dobivene jajne stanice oplode se u
Petrijevoj zdjelici sa spermijima muškarca. Sam proces oplodnje kod postupka IVF-a je prirodan,
jer spermij spontano dopliva do omotača jajne stanice i spontano prodre u nju.
Kod ICSI-ja, jedan jedini spermij usisa se u mikroskopsku iglu i pomoću nje se pod
mikroskopom unese u unutrašnjost jajne stanice, gdje tek nakon toga započinje stapanje jezgri
muške i ženske spolne stanice. Oplođena jajna stanica ne može se odmah staviti u maternicu žene,
nego se razvija u inkubatoru, u tekućini u Petrijevoj zdjelici, koja oponaša jajovod u žene, gdje se
događa uobičajeno prirodno začeće. Nakon dva-pet dana zametak se prenosi u maternicu žene. U
Petrijevoj zdjelici se oplodi više jajnih stanica dobivenih hormonskom stimulacijom žene. Broj
dobivenih jajnih stanica i dobivenih zametaka je vrlo individualan i ovisi o dobi žene, količini
hormonskih lijekova u postupku i dijagnozi neplodnosti. U prosjeku se dobije desetak jajnih
stanica..

42.Koplikacije vantjelesne oplodnje:

Tokom vantelesne oplodnje postoje dve najčešće komplikacije koje se mogu desiti:
-Ovarijalni hiperstimulacioni sindrom (OHSS) i
-Višestruka trudnoća
-Ovarijalni hiperstimulacioni sindrom (OHSS)
U cilju postizanja boljih rezultata lečenja u svakoj proceduri vantelesne oplodnje sprovodi se
hormonska stimulacija jajnika kako bi, za razliku od prirodnog ciklusa, došlo do razvoja velikog
broja jajnih folikula i dobio što veći broj jajnih ćelija. Kao komplikacija te terapije može da se
razvije ovarijalni hiperstimulacioni sindrom koji se klasifikuje u tri stepena: laki oblik ,srednje težak

15
i težak oblik OHSS. Kod lakog oblika OHSS-a, dolazi do povećanja jajnika i najčešće simptoma
koji se ogledaju u napetosti trbušnog zida, osrednjih bolova u malom trbuhu, ponekad mučnine. Ovi
simptomi mogu da se zadrže i više dana posle završenog lečenja, ali najčešće ne zahtevaju nikakvu
dodatnu terapiju več se posle 7 do 10 dana sami povlače. Kod srednje teškog oblika simptimi su
nešto teži. U ovim slučajevima je neophodno uraditi analize krvi, elektolita i odrediti nivoe ukupnih
belančevina i albumina.
Najteži oblik OHSS javlja se relativno retko, jedan slučaj na 200 indukcija ovulacije i
predstavlja komplikaciju kod koje pored enormnog povećanja jajnika sa cistama koje u promeru
imaju preko 3 cm, dolazi do izliva veće količine tečnosti u trbušnu duplju i plućnu maramicu. Ako
se pojavi ovaj oblik komplikacije neophodna je hospitalizacija zbog intenzivnog nadzora i terapije.
-Višestruka trudnoća:
Da bi se povećala šansa da do trudnoće dođe često se transferiše veći broj embriona.
Ukoliko se implantira veliki broj embriona mogu nastati višestruke trudnoće koje objektivno
predstavljaju komplikaciju postupka vantelesne oplodnje. Najveći broj takvih trudnoća su
blizanačke, ređe trojke, četvorke ili sa još većim brojem plodova. Višestruke trudnoće predstavljaju
rizik za majku i plod i često se završavaju kao spontani pobačaji ili prevremeni porođaji. Da ne bi
došlo do ove koplikacije generalno je prihvaćeno da se vrši trensfer maksimalno tri embriona.
Transfer embriona u fazi razvoja nazvanog blastocista ovu komplikaciju značajno smanjuje.

43.Trudnoca :

Trudnoća nastaje usađivanjem oplođene jajne stanice u endometrij maternice. Za vrijeme

trudnoće u tijelu žene događaju se razne fiziološke i psihološke promjene koje omogućavaju rast i
razvoj ploda, pripremu za porod i dojenje - PROMJENE PO TROMJESJEČJIMA o I tromjesječje:
izostanak menstruacije, moguća mala sukrvica u vrijeme očekivane menstruacije (implantacija);
povećanje i napetost dojki; umor, pospanopst; jutarnje mučnine; cerviks i vagina se smekšavaju
postaju lividni, pojačani iscjedak (leukoreja) o II tromjesječje: maternica izlazi iz male zdjelice;
nabreknuće perigenitalnih struktura zbog hipervaskularizacije i povećanja masnog tkiva; dojke
povećanje, bradavice hiperpigmentirane; linea alba pigmentira i postaje linea fusca; pjege na licu
(chloasma gravidarum); porast TT o III tromjesječje: maternica i dalje raste; dno maternice doseže
jetru i ošit; pojavljuju se kontrakcije; raste hidrostatski tlak (varikoziteti, hemorodidi); često se javi
konstipacija; danji porast TT

44.Trajanje trudnoce: Normalna trudnoća traje 280 dana ili 40 nedelja ili 10 lunarnih mjeseci

45.Sigurni znaci trudnoce: sigurni znaci trudnoće (pokreti ploda, kucanje dječijeg srca i prisustvo
beta HcG hormona u urinu).

46.Vjerovatni znaci trudnoce: Vjerovatni znaci trudnoće (izostanak menstruacije, uvećanje polnih
organa i dojki itd.)
47.Nesigurni znaci trudnoce: nesigurni znaci trudnoće (mučnina, gađenje, povraćanje, vrtoglavica
itd.),

48.Odredjivanje termina porodjaja:

Verovatan termin porođaja je procenjen termin kada se može završiti trudnoća porođajem.
Mnoge žene se porode do 14. dana od verovatnog termina porođaja.
Metode za procenu dužine trudnoće i njenog završetka su sledeće:
 Utvrđivanjem poslednjeg dana vašeg menstrualnog ciklusa.
 Merenjem veličine materice.
 Ultrazvučnim pregledom fetusa.

49.Situs ploda:

16
 Položaj ploda (situs) podrazumijeva odnos uzdužne osovine ploda sa uzdužnom osovinom
majke, te shodno tome razlikujemo: Uzdužni položaj (situs longitudinalis), kod kojeg se osovine
ploda i majke poklapaju, Kosi položaj (situs obliqus) kod kojeg se osovine sijeku pod oštrim uglom.

50.Positio ploda:

Smještaj ploda (positio) predstavlja odnos leđa ploda prema trbušnom zidu majke. Može da
bude prvi ili lijevi kada su leđa ploda okrenuta lijevoj strani trbušnog zida porodilje i drugi ili desni
kada su leđa okrenuta desnoj strani trbuha porodilje. Ukoliko se radi o poprečnom položaju ploda
smještaj se određuje prema položaju glavice po istom principu.

51.Habitus ploda:

Držanje ploda (habitus) se definiše kao međusobni odnos pojedinih dijelova tijela. Plod se
najčešće nalazi u fleksionom držanju i tako je maksimalno prilagođen materičnoj šupljini. Posebno
je važno držanje glavice ploda koja može biti fleksiono i defleksiono. Pri fleksionom držanju plod
će kroz porođajni kanal proći najmanjim dijametrom. Za mehanizam porođaja najznačajnija je
glavica ploda, jer je ona i najtvrđi i najveći dio tijela i najčešće prednjači u porođaju.

52.Presentatio ploda:

Stav ploda (praesentatio) određuje prednjačeću čest ploda u odnosu na porođajni kanal.
Glavica je najobimniji i najtvrđi dio ploda, koji najbolje proširi mekani dio porođajnog kanala, tako
da porađanje trupa i udova poslije rađanja glavice ne predstavlja problem. Stav zatkom manje je
povoljan i praćen je povećanim mortalitetom i morbiditetom novorođenčadi.

53.Porodjaj:

Porod - Za vrijeme poroda iznimno je važno stalno praćenje stanja majke i djeteta.
Rodiljama se redovito mjeri krvni tlak, puls i provodi nadoknada tekućine. Nerijetko rodilje
povraćaju, najčešće za prvog porodnog doba, što je najčešće neželjeni učinak analgetika koji se
koriste za smanjenje boli. Važno je istaknuti i da mokraćni mjehur za poroda ne smije biti pun jer
sprječava trudove. Stanje djeteta prati se kardiotokografom koji bilježi otkucaje srca te učestalost i
intenzitet trudova. Kardiotokograf je najčešće pripojen tankom spiralnom elektrodom na oglavak
djeteta.

54.Prvo porodjajno doba:

Prvo porodno doba označava stadij otvaranja grlića maternice i samog ušća. Počinje ili
prvim trudovima koji dovode do nestajanja cerviksa i otvaranja ušća ili prsnućem vodenjaka.
Trudovi su u početku slabog intenziteta i trajanja, da bi se pred kraj prvoga porodnog doba javljali
tri puta u 10 minuta. Kod prvorotkinja traje od osam do deset sati, a završava kad se ušće maternice
od početna dva centimetra otvori potpuno (10 cm). Za to vrijeme rodilja dobije oko 150 trudova. U
višerotkinja traje pet do sedam sati. Ako je prsnuo vodenjak bez pojave trudova, nemate razloga za
brigu. Stav je čekati trudove sljedećih 12 sati, za koje ima vrijeme 90 posto rodilja dobije pod
uvjetom da nema znakova infekcije. Prvo porodno doba je i najteže za rodilje, pogotovo
prvorotkinje, jer dugo traje, a bolovi su sve jači i češći.
Rutinska primjena različitih analgetika u svake rodilje ublažit će bolove do podnošljive
granice. Epiduralna analgezija jedini je način potpuna kupiranja boli. Prisustvo supruga mnogo
znači većini rodilja, naročito u ovom dobu, kad je psihološka potpora najvažnija

17
55.Drugo porodjajno doba:

Drugo porodno doba je doba istiskivanja djeteta. Počinje kad je ušće potpuno otvoreno (10
cm), a vodenjak prsnuo. Trudovi su izrazito česti i jaki. Kod prvorotkinja traje sat do dva, a u tom
vremenu rodilja dobije oko 50 trudova. Trudovi se javljaju svake dvije minute i traju oko stotinjak
sekundi. U višerotkinja traje do 30 minuta, nerijetko i kraće. U tom dobu dolazi do spuštanja vodeće
česti (najčešće glavica) kretnjama rotacije kroz porođajni kanal. Pred kraj rodilja dobije neizdrživ
nagon za tiskanjem, kao da će imati stolicu. To znači da se glavica nalazi na dnu zdjelice te da će
uskoro nastupiti porod. Za to vrijeme treba pozorno pratiti upute liječnika i babice. Rodilja se
postavi u položaj za rađanje. Za najjačeg intenziteta truda potrebno je svom snagom tiskati dijete
prema uputama liječnika.
Kad glavica djeteta izboči međicu, učini se epiziotomija, koju rodilje uglavnom ne osjete.
Prvo se porađa glavica, potom prednje, pa stražnje rame, trup i nožice. Nakon samog poroda djeteta
završava drugo porodno doba. Babica podveže pupkovinu i prereže je, nakon čega prvi put vidite
svoje dijete. Novorođenče je često prekriveno verniksom (bijeli sirasti premaz), ponekad krvavo,
što vas ne treba iznenaditi. Ako dijete ne zaplače odmah nakon rođenja, nemojte očajavati.
Novorođenčetu je često potrebno nekoliko minuta oporavka i prilagodbe na potpuno nove uvjete
života. I vi i vaše dijete dobit ćete narukvicu s matičnim brojem. Uvijek dobro pogledajte spol
djeteta i usporedite brojeve na narukvicama.

56.Trece porodjajno doba:

Treće porodno doba počinje rođenjem djeteta, a završava rođenjem posteljice. U

fiziološkim uvjetima traje 30 do 60 minuta, a aktivnim vođenjem puno kraće. Svaka rodilja odmah
nakon rođenja djeteta dobije intravenski injekciju uterotonika koji će potaknuti još nekoliko tru-
dova koji će u kratko vrijeme poroditi posteljicu, što je bezbolno. Svaku posteljicu liječnik koji vas
je porodio detaljno pregleda, kako bi se izbjeglo zaostajanje posteljičnog tkiva u materištu. Nakon
poroda posteljice potrebno je sašiti epiziotomiju. Epiziotomija je opstetrička operacija kojom se
škarama reže međica u središnjoj ili postraničnoj liniji. Izvodi se u interesu majke (profilaksa
razdora mekog porođajnog kanala) i djeteta (ubrzava drugo porođajno doba). Čest strah od šivanja
međice neopravdan je, jer se šivanje provodi u lokalnoj analgeziji koja potpuno kupira bol.

57.Cetvrto porodjajno doba:

Četvrto porodno doba označava stadij ranog oporavka, a traje oko dva sata. Za to vrijeme
bit ćete zadržani u rađaonici i praćeni. Neke od komplikacija kao što su krvarenje ili eklamptički
napadi najčešće se događaju upravo u tom dobu. Stoga je u vašem interesu da budete pod
neposrednim stručno-medicinskim nadzorom iz profilaktičkih razloga.

58.Carski rez:

Carski rez - 10 do 15 posto poroda, ovisno o vrsti bolničke ustanove, dovrši se carskim
rezom. Carski rez je operativni način dovršenja poroda, a provodi se samo u interesu majke ili
djeteta ako postoji čvrsta medicinska indikacija. Relativno velik broj rodilja od liječnika traži
operativno dovršavanje poroda, pa je važno istaknuti da je carski rez operativni zahvat koji može
imati kirurške i anesteziološke komplikacije. Isto tako, pobol ili komplikacije nakon carskog reza
deset puta su češće nego nakon normalna vaginalnog poroda. Iako su današnjim napretkom
medicinske struke komplikacije svedene na najmanju moguću mjeru, svaka rodilja mora znati da je
liječnik neće izlagati povećanim rizicima carskog reza ako ne postoji stvarna i čvrsta indikacija za
operativno dovršenje poroda.

59.Puerperium:

18
 PUERPERIJ - Razdoblje oporavka nakon porođaja - Obuhvaća prvih 6 tjedana nakon
poroda, a označava vrijeme genitalnih i ostalih promjena u okvire od prije trudnoće (ipak za neke
sustave je potrebno i više od 6 tj) - PROMJENE NA GENITALNIM ORGANIMA o Promjene
trupa maternice: mišićna involucija počinje 2 dan; za 14 dana maternica je u maloj zdjelici, za 4 tj
ima oblik kakv je imala prije trudnoće o Lohije: dijelovi decidue koji se ljušte, nekrotiziraju i
izbaciju; lochia ruber (prvih nekoiliko dana zbog dosta krvi); lochia serosa (nakon 3-4 dana, manje
erit, ugl voda); lochia alba (i nakon 3-4 tj) o Regeneracija endometrija: posteljica se ljušti u sloju
spongioze, ostaje bazalna decidua iz koje se diferencira dva sloja: površinski koji nekrotizira
(lohije) i dubinski iz kojeg proliferira endometrij o Cerviks: u 2 tj cerviks je zatvoren, zadebljava se
i nastaje cervikalni kanal, na ušću se vide ožiljkaste promjene od laceracija.

60.Involutivni procesi puerperiuma:

Involutivne promene dešavaju se na nivou genitalnog trakta, kao i van njega. Ove promene
nastaju zbog prekida hormonske stimulacije koja je do tada postojala. U toku trudnoće i
porođaja,organizam je preplavljen hormonima žutog tela trudnoće u početku, a kasnije hormonima
posteljice (placente) kao što su HCG, estradiol, progesteron. Na genitalnom traktu najupečatljivije
promene su na materici. 24 časa nakon porođaja fundus materice se nalazi u visini pupka, da bi
posle 10 dana bio u nivou stidne kosti. Materica koja je nakon porođaja težila oko 1000 grama,
posle 6 nedelja težiće oko 50-70 grama. Ovo se dešava najviše zbog toga što dolazi do gubitka vode
u materici koja čini oko 83% njene težine, a nastaje zbog pada svih hormona trudnoće s jedne strane
kao i nastanka materičnih kontrakcija s druge strane, a koje dovode matericu u stanje od pre
trudnoće. Ove materične kontrakcije potpomaže dojenje, koje stimuliše lučenje oksitocina iz
zadnjeg režnja hipofize.
Na grliću materice dolazi do promena u smislu formiranja grlića, sužavanja cervikalnog
kanala, do 10-og dana zatvara se unutrašnje ušće, a spoljašnje ušće može biti uloživo za vrh
jagodice prsta. Van genitalnog trakta dolazi do promena u karličnom dnu, trbušnom zidu, maloj
karlici, mokraćnoj bešici,crevima. Dolazi do povećanja tonusa trbušne muskulature, do gubitka
zadržane vode, a svi organi koji su bili promenjeni u toku trudnoće i porođaja ponovo dolaze u
stanje u kojem su bili pre trudnoće. Zbog svega toga, u babinjama mogu da se jave anemije,
depresije, postpartalne psihoze, uglavnom zbog gubitka sna, uznemirenosti zbog deteta,
emocionalne nestabilnosti ali su sve prolaznog karaktera.

61.Procesi zacjeljivanja u puerperiumu:

Procesi zaceljivanja rana koje su nastale u toku porođaja odvijaju se na nivou materice tj.
njene unutrašnje površine i na nivou porođajnog kanala. Posle izlaska posteljice i plodovih ovojaka,
unutrašnjost materice je jedna velika ranjava površina koju pokrivaju nekrotični ostaci
endometrijuma. Deo te površine gde je bila insertovana posteljica je veličine dlana u prvim danima i
za razliku od uglavnom glatke okolne površine, ona je hrapava, neravna i lako izbočena zbog
ostataka tkiva na mestu insercije, prekinutih krvnih sudova, ostataka resica i delova posteljice. Kako
se prekinuti krvni sudovi zatvaraju tromboziranjem i miotamponadom u nivou gde su bili plodovi
ovojci i kako dolazi do materičnih kontrakcija, svi ti delovi tkiva se odstranjuju, a prodorom
leukocita dolazi do čišćenja rane. Zahvaljujući tome u normalnim uslovima ne dolazi do prodora
bakterija i drugih infektivnih agenasa u matericu, pa dolazi do epitelizacije unutar materične
šupljine. Ovaj proces se završava između 4. i 6. nedelje babinja, a praćen je pojavom lohija.
Lohije predstavljaju puerperalni iscedak iz te velike rane u materičnoj šupljini, a njegova
boja odražava stepen vulnerabilnosti odnosno zaceljivanja te rane. U prvoj nedelji lohije su krvave,
u drgoj nedelji su braonkaste i prljavo-žute, guste, krajem treće nedelje su sivo-bele i vodenaste, a
od 4.-6. nedelje prestaje pojava lohija. Porođajni kanal takođe doživljava svoje transformacije.
Tonus vagine, koja je u porođaju traumatizovana, nagnječena,edematozna, se vraća u prvobitno

19
stanje. Površinske povrede, laceracije, ekskorijacije brzo zaceljuju. Mišići međice su razvučeni i
mlitavi pa njima treba više vremena da se restituišu.

62.Laktacija u puerperiumu:

U trudnoći se mlečne žlezde pripremaju za funkciju dojenja. To se dešava pod uticajem

steroidnih hormona iz žutog tela trudnoće i posteljice. Za vreme trudnoće i porođaja inhibirana je
sekrecija mleka. Nakon izlaska posteljice,sa padom svih ovih hormona, dolazi do lučenja prolaktina
u hipofizi koji izaziva sekreciju mleka. Osim tog hormona,na lučenje mleka veoma veliki značaj
ima akt sisanja ili refleks sisanja koji nervnim putem stimuliše lučenje prolaktina ,a ujedno i lučenje
oskitocina, koji će sa svoje strane doprinositi materičnim kontrakcijama i involuciji materice, a u
toku dojenja istiskivanju mleka iz dojke, jer deluje na kontraktilnost mišićnog epitela u dojkama.
Prvih nekoliko dana nakon porođaja dojke luče kolostrum. Kolostrum je iscedak iz dojki,
koji sadrži više vode nego mleka, dosta masti i malo belančevina.Već trećeg dana po porođaju dojke
nabreknu, otvrdnu i porodilja oseća nadolazak mleka u vidu žarenja. Pri kraju prve nedelje počinje
lučenje mleka. Od druge nedelje mleko je bogatije za plod. Kvalitet i kvantitet ishrane majke utiču
na izdašnost sekrecije mleka. Tečna ishrana, naročito unošenje mleka pojačava sekreciju, a hrana
bogatija proteinima utiče na kvaltet majčinog mleka.

63.Menstrualni ciklus u puerperiumu:

Kada će doći do uspostavljanja menstrualnih ciklusa zavisi od toga kada će se uspostaviti

aktivnost na nivou hipotalamusa-hipofize-jajnika. Kod većine žena koje doje, do prvog
menstrualnog ciklusa dolazi pri kraju perioda dojenja ili po prestanku dojenja. Kod manjeg broja
žena koje doje u periodu oko 4.-6. nedelje nakon porođaja dolazi do krvarenja ali to ipak nije
menstrualno krvarenje. Neke žene koje doje, nakon perioda od 4.-6. nedelja počinju redovno da
menstruiraju. Ta prva krvarenja su obično anovulatorna. Vreme kada će nastupiti prva ovulacija i
samim tim prva menstruacija, je individualno i zavisi od dužine trajanja dojenja, kao i od
zdravstvenog stanja žene.

64.Ektopicna trudnoca:

Ektopična trudnoća je svaka trudnoća koji nastaje nasađivanjem (implantacija) oplođenog

jajašca u tkivo izvan za to predviđenog mjesta (endometrija tijela maternice). Ektopična trudnoća u
većini slučajeva (99%) nastaje u jajovodu, što se naziva tubarna trudnoća. Osim jajovoda oplođena
jajna stanica može se implantirati u jajniku (ovarijska trudnoća), trbušnoj šupljini (abdominalna
trudnoća) ili u vratu maternice (trudnoća u cerviksu uterusa). Oplođena jajna stanica može se
implantirati i u atretični rog maternice. U upotrebi je i naziv izvanmaterična trudnoća što nije uvijek
potpuno tačno, jer ne obuhvaća sva mjesta implantacija (npr. u vratu maternice)

65.EPH-gstoze:

EPH – ova tri slova označuju jednu od najčešćih i najopasnijih komplikacija koje mogu
opteretiti i ugroziti trudnoću. Riječ o komplikaciji od koje obolijeva oko pet do osam posto svih
budućih majki. Slovo E označuje edeme (nakupljanje vode u tkivu). B označuje proteinuriju
(pojavu bjelančevina u urinu), a slovo H označuje hipertenziju (privremeno povišeni krvni tlak
iznad 140/90). Svaki simptom za sebe može predstavljati prvi znak te bolesti koja je ranije bila
poznata kao trudnički otrov, a danas je još nazivaju preeklampsijom ili trudničkim visokim tlakom.
Što uzrokuje gestozu, još nije u potpunosti dokazano. Ona nije "trudnički otrov", kako se to
smatralo još prije nekoliko godina i ne uzrokuju je bakterije ni virusi. Također nije riječ samo o
jednom uzroku. Majke koje očekuju blizance i žene koje su već prije trudnoće patile od bolesti
bubrega, visokog krvnog tlaka ili dijabetesa imaju većo rizik za pojavom ove komplikacije.

20
KOMBINACIJE:

1.Anatomija vanjskih genitalnih organa zene

2.Stepen cistoce vaginalnog brisa
3.Adnexitisi,klinicka slika

1. Anatomija unutrasnjih genitalnih organa zene

2.PAP-a test
3.Benigni tumori cervixa

1.Menstrualni ciklus
2.Biopsija u ginekologiji
3.Miom

1.Faze menstrualnog ciklusa

2.Vulvovaginitis,klinicka slika
3.Rak grlica maternice

1.Poremecaji menstualnog ciklusa

2.Vulvovaginitis ,dijagnoza i terapija
3.Menopauza

1.Amenorea
2.Adnexitisi,dijagnoza i lijecenje
3.Menopauza, klinicka simptomatologija

1.Dismenorea
2.Ginekoloski pregled
3.Predmenopauza

1.Disfunkcionalno krvarenje
2.Kolposkopija u ginekologiji
3.Menopauza,terapija i prevencija komplikacija

1.Miom
2.Biopsija u ginekologiji
3.Predmet proucavanja ginekologije

1.Inkontinencija u ginekologiji
2.Spolne bolesti,posjedice i prevencija
3.Positio ploda

1.Kontracepcija
2.Koplikacije vantjelesne oplodnje
3.Laktacija u puerperiumu

1.Hormonske metode kontracepcije

2.Normalna i umjetna oplodnja

21
3.Puerperium

1.Mehanicke metode kontracepcije

2.Sigurni znaci trudnoce
3.Porodjaj

1.Ektopicna trudnoca
2.Spolne bolesti,faktori rizika
3.Prirodne metode kontracepcije

1.EPH-gstoze
2.Trece porodjajno doba
3.Trajanje trudnoce

1.Spolne bolesti,posjedice i prevencija

2.Oblici inkontinencije u ginekologiji
3.Prvo porodjajno doba

1.Habitus ploda
2.Benigni tumori cervixa
3.Carski rez

1.Odredjivanje termina porodjaja

2. Spolne bolesti,faktori rizika
3.Menopauza

1.Trajanje trudnoce
2.Drugo porodjajno doba
3.Procesi zacjeljivanja u puerperiumu

1.Laktacija u puerperiumu
2. Presentatio ploda
3.PAP-a test

22