Razumijevanje-Emocija 1

2 Razumijevanje emocija
Počeci psihologije emocija

U podruĉju gdje nije sve oĉito, spoznaje ljudi koje ovdje predstavljamo i dalje su
svjeţe, a njihova otkrića još uvijek su osnova za daljnja istraţivanja. Neki od tih ljudi -
Darwin, James i Freud - postavili su osnove psihologije, psihijatrije i biologije u cjelini,
kao i osnove razumijevanja emocija. Ovi ljudi mogu se smatrati zaĉetnicima shvaćanja
emocija u tradiciji bioloških i druš- tvenih znanosti.
Charles Darwin: biološki pristup

Naše je porijeklo, dakle, izvor naših demonskih strasti!! - Đavo
u obličju babuna naš je predak
Charles Danvin, citiran u Gruber i Barrett, 1974, str. 123
Charles Darwin, središnja figura moderne biologije, bio je i jedan od osni- vaĉa
psihologije. Godine 1872. objavio je najvaţniju do tada napisanu knjigu
o emocijama,Izražavanje emocija u čovjeka iživotinja (1872). U ranijem djelu, Porijeklo
vrsta (1859), Darwin je opisao kako su ţiva bića prilagoĊena svojoj okolini. Znate li to,
moţete zamisliti da je Darwin emocijama dodijelio ulogu u našem preţivljavanju.
Doista, mnogi psiholozi i biolozi, bilo da su proĉitali knjigu ili ne, smatraju da je
upravo to u njoj rekao. Ali, nije. Njegovo je sta- jalište bilo bliţe zdravom razumu, a
ujedno i domišljatije od bilo ĉega što zdravorazumski vjerujemo.
U Porijeklu vrsta Darwin je ljude spomenuo samo usput i nejasno, premda je u posljednjem dijelu
kratak odlomak koji kaţe: “U dalekoj budućnosti vidim otvoren put za vaţnija istraţivanja.
Psihologija će se temeljiti na novoj osnovi, onoj koja kaţe da je nuţno svaku mentalnu sposobnost
stjecati postupno. Osvijetlit će se porijeklo ĉovjeka i njegova prošlost” (Darwin, 1859, str. 458).
Darvvin je vlastita opaţanja emocija zapoĉeo 1838. godine. Njega nisu zanimale emocije kao takve,
što je danas sluĉaj; izraţavanje emocija zanimalo ga je kao moguć dokaz evolucije ljudske vrste,
povezanosti ljudskog ponašanja s onim drugih ţivotinja te fiziĉke osnove uma. Njegova su opaţanja
bila vrlo široka: od opaţanja izraţavanja emocija u ţivotinja do onog u Ijudi, i djece i odraslih.
Zanimalo ga je i normalno i patološko, pa je osigurao pomoć ravnatelja velike duševne bolnice na
sjeveru Engleske kako bi opaţao pacijente. Razvio je i nove metode, shvaćajući vaţnost
meĊukulturalnih prouĉa- vanja, pa je tako bio jedan od prvih koji su primjenjivali upitnike. Poslao je
niz tiskanih pitanja misionarima i drugima koji su mogli opaţati ljude u drugim kulturama, i od njih
zatraţio da opaţaju pojedine emocionalne izraze. Primio je 36 odgovora.
Darwin je prouĉavao i slike, a zanimao se i za fotografiju: Izražavanje emocija bila je jedna od
prvih knjiga u kojoj su korištene fotografije (poput onih na poĉetku ovog poglavlja) da bi se ĉitatelju
predoĉili znanstveni uvidi. Dar- win je radio s fotografom i prikupio je slike djece i odraslih u
prirodnom izraţavanju emocija, kao i u glumljenim pozama. Inovativni aspekt Darwi- nova rada u
ovom podruĉju bila je upotreba fotografija kako bi se Ijudskim licima prikazalo izraţavanje
emocija, a ne fiziognomija -popularna, no upitna ideja da na licima ljudi moţemo oĉitati njihovu
liĉnost.
Knjiga je imala dva dijela. Prvi dio je ĉinio zbir Danvinovih opaţanja i nalaza zasnovanih na
mnogim metodama koje je usvojio ili razvio. Iz toga je stvorio taksonomiju dajući nazive glavnim
emocionalnim izrazima (vidi tablicu 1.1).
Pristupi shvaćanju emocija 3
Drugi dio Danvinove knjige o izraţavanju emocija bio je njegov zbir teo- retskih zakljuĉaka. On
je zakljuĉio da su emocionalni izrazi obrasci pokreta koje se zbivaju ĉak i “kad nemaju... nikakvu
svrhu” (str. 28). Danvinova najvaţnija ideja o emocionalnim izrazima je to da oni izviru iz navika
koje su tijekom naše evolucijske ili individualne prošlosti jednom bile korisne. Te se navike temelje
na mehanizmima nalik refleksima. Neki se pokreti zbivaju bez obzira na to jesu li korisni, a pokreću
se automatski u okolnostima sukladnim onima koje su pokretale izvorne navike. Njegova knjiga
obiluje primjerima takvih kretnji: suze koje ne sluţe vlaţenju oĉiju, smijeh koji, ĉini se, ne pri-
donosi izvoĊenju neke radnje, i sliĉno. Da piše danas, Darwin bi zasigurno opisao ljude koji se smiju
i gestikuliraju dok razgovaraju telefonom.
Za Darwina, emocionalni izrazi pokazuju povezanost ponašajnih mehanizama odraslih ljudi s
onima djece i niţih ţivotinja. Budući da se ti izrazi javljaju u odraslih premda “nemaju .. .nikakvu
svrhu”, u razmišljanju u evoluciji oni su za Danvina imali znaĉenje priliĉno sliĉno znaĉenju fosilnih
osta- taka, koji nam nude trag evolucijskih predaka pojedinih vrsta.
Tablica 1.1 Emocionalni izrazi koje opisuje Darwin (1872)

lzraz Motorički aparat Primjer emocija
Crvenjenje Krvne ţile Sram, skromnost
Tjelesni kontakt Tjelesni mišići Naklonost
Stiskanje šaka Tjelesni mišići Ljutnja
Plakanje Suzni kanali Tuga
Mrštenje Mišići lica Ljutnja, frustracija
Smijanje Dišni sustav Zadovoljstvo
Znojenje Ţlijezde znojnice Bol
Nakostriješenost Koţa Strah, ljutnja
Vrištanje Glasovni aparat Bol
Slijeganje ramenima Tjelesni mišići Ravnodušnost
Prezrivo osmjehivanje Mišići lica Prezir
Drhtanje Tjelesni mišići Strah, tjeskoba
Izvor: Oatley (1992)
Preciznije, on je smatrao da su emocionalni izrazi poput rudimentarnih dijelova našeg tijela.

Primjerice, u našem probavnom sustavu postoji mali organ bez funkcije, slijepo crijevo. Kako
Darwin istiĉe, to je dokaz da porijeklo vuĉemo od prethumanih predaka kod kojih je taj organ imao
svrhu. Emo- cionalni izrazi imaju istu kvalitetu: Darwin je tvrdio da prezrivo osmjehivanje, izraz
lica kojim djelomice otkrivamo zube na jednoj strani, jest ponašanje zaostalo od reţanja i pripreme
na ugriz. Ova je priprema bila funkcionalna kod nekog našeg dalekog pretka, no više nije. Premda
katkad dajemo zajedljive primjedbe, odrasli ljudi ne koriste zube za napad.
Slika 1.1 Dvije fotografije Charlesa Danvina, prezrivo osmjehivanje i plakanje: a) Prilog IV br. 1;
b) Prilog I br. 1.
Darwin je porijeklo drugih emocionalnih izraza potraţio u djetinjstvu: plakanje je, kako je
ustvrdio, zaostatak vrištanja u djetinjstvu, premda je u odrasloj dobi djelomice inhibirano. On je
paţljivo opisao plakanje male djece
i objasnio funkciju zatvaranja oĉiju i izluĉivanja suza koje štite oĉi kad se to dogodi. Kad odrasli
plaĉu, oni još uvijek izluĉuju suze, no te suze više nemaju nikakvu zaštitnu ulogu. Jedna od
Danvinovih najzanimljivijih ideja je da su naĉini izraţavanja naklonosti odraslih, kad zagrlimo one
koje volimo, zasnovani na ponašanju roditelja koji u naruĉju drţe svoju djecu.
Danvinova je ideja, dakle, da naše emocije imaju primitivno obiljeţje. One su veze s našom
prošlošću, i to s prošlošću naše vrste i našom vlastitom prošlošću. Emocije nisu u potpunosti pod
voljnom kontrolom. Premda se ĉini da pomaţu komunikaciji meĊu ljudima, upućuju i na naše
ţivotinjsko porijeklo i prošlost našeg djetinjstva.
Premda je Danvinov cilj bio pokazati kontinuitet izmeĊu ljudi i drugih ţi- votinja, njegova se
poruka moţe išĉitati i na drugi naĉin: moţda bismo se kao odrasli ljudi trebali izdići iznad našeg
ţivotinjskog i djetinjeg porijekla! To je poruka Danvinova citata s poĉetka ovog dijela, u kojem je
ustvrdio da zlo dolazi od ţivotinjskih strasti. Takvo je gledište naša kultura snaţno podupirala.
Emocije se ĉesto smatraju djetinjastima, destruktivnima, neprijateljima racionalnosti. Dajući
takvom stajalištu ĉvršću znanstvenu osnovu, Berkowitz (1993) je proveo puno eksperimenata kojima
dokazuje da se ljutnja temelji na mehanizmu ĉiji su pojedini aspekti u suvremenom društvu
iracionalni i de- struktivni. Ovakav naĉin razmišljanja nije bio stran viktorijanskom dobu. Stoici, o
kojima će biti rijeĉi, stoljećima nisu vjerovali emocijama zbog njihova ometajućeg utjecaja na ţivot
i razboritost. Danvin je tom nepovjerenju dodao opaţanja biologijske znanosti. No s idejom o
evoluciji ljudi iz prethodnih oblika ţivota, takoĊer nam je pruţio i jedan od najvaţnijih temelja za
razumijevanje emocija. Tu ideju slijedimo u 3. poglavlju.
William James: tjelesni pristup

... tjelesne promjene neposredno slijede nakon opažanja zanimljive činjenice ... a osjećajpromjena
koje se zbivaju JESTemocija.
James, 1890, str. 449
Citat na poĉetku ovog dijela je iz ĉuvenog udţbenika Williama Jamesa Načela psihologije (1890).
U njemu je ponovno iznesena Jamesova teorija emocija, prvi put objavljena 1884. godine. On je
tvrdio da je potpuno po- grešno laiĉko shvaćanje kako smo svaki put kad osjetimo neku emociju po-
taknuti na odreĊenu aktivnost - prema tom shvaćanju, primjerice, kad bismo u šumi sreli medvjeda,
uplašili bismo se i pobjegli. Prema Jamesu, mi opa- zimo objekt straha, “uzbuĊujuću ĉinjenicu”, kako
on kaţe, a emocija je potom opaţanje promjena u našem tijelu, nastalih kao reakcija na tu ĉinjenicu.
Emocija straha je osjećaj drhtanja, bjeţanja i sliĉno, osjećaj naših tjelesnih odgovora na ono što
opaţamo.
Neko su vrijeme Jamesova teorija, reakcije na nju i njezine nadopune bile jedini sadrţaj
psihologije emocija u Americi. U toj je tradiciji svaki udţbenik psihologije uredno iznosio kako je
danski psiholog Carl Lange (1885) nezavisno predloţio ideju sliĉnu Jamesovoj, a teorija je postala
poznata kao James-Langeova teorija emocija.
James je naglašavao naĉin na koji nas emocije pokreću i kako nas neke od njih - krupne emocije,
kako ih je nazivao - tjelesno pokreću. Moţemo drhtati ili se znojiti, srce nam moţe jako udarati, naše
disanje moţe pokretati sila izvan naše svjesne kontrole dok bespomoćno plaĉemo ili se smijemo.
Emocije nisu blijede ili nestvarne. Dio našeg osjetilnog sustava usmjeren je na našu unutrašnjost.
Kljuĉna misao Jamesove teorije sadrţana je u ovoj izreci, koju je zapisao kurzivom: “Zamislimo li
neku jaku emociju i zatim iz naše s\’ijesti pokušamo odstraniti sve osjete njezinih tjelesnih simptoma,
zamijetit ćemo da nam ništa nije ostalo” (James, 1890, str. 451). Oduševljenje kojim je Jamesova teorija
primljena, pokazuje da su je generacije psihologa smatrale vaţnim dostignućem. Njezino je znaĉenje
dvostruko.
Prvo, James je naglasio tjelesni aspekt emocija, ukljuĉujući i ideju da tjelesni simptomi mogu
pridonijeti intenzitetu kojim se emocije osjećaju. Danas u filmskim trilerima nije neuobiĉajeno ĉuti
zvuk otkucavanja srca, koji bi nam, s ruba svijesti, trebao dati osjećaj da to moţe biti i naše srce.
Pojaĉavanje emocija na taj naĉin eksperimentalno je dokazano (Valins, 1966). Prema toj teoriji,
glavno ţarište tjelesnih osjeta je niz promjena koje izaziva autonomni
Slika 1.2 Ova ilustracija pokazuje ispitanika kojem se biljeţe fiziološke mjere emocija, kao što su
disanje, srĉani ritam i elektrodermalna reakcija (EDR, ili provodljivost koţe, mjera je vrlo malih
promjena u znojenju).
ţivĉani sustav, a to je onaj dio ţivĉanog sustava koji upravlja unutarnjim organima ukljuĉujući srce,
krvne ţile, ţeludac i ţlijezde znojnice. James je smatrao i da promjene izazvane pokretima mišića i
zglobova pridonose našem osjetu tjelesnih promjena.
Briga o tjelesnim osjetima za mnoge je ljude vaţan korak u procesu redu- ciranja stresa i
smanjivanja anksioznosti. Darwin je patio od teških napadaja anksioznosti: u njegovu su sluĉaju oni
uzrokovali muĉninu i povraćanje. Pripisao ih je, vjerojatno pogrešno, nasljedno slaboj konstituciji i
bio je jako zabrinut da će umrijeti i ostaviti svoju djecu u siromaštvu (Bowlby, 1991). Mnogi ljudi
vjerojatno su u odreĊenim situacijama iskusili tjelesne simptome anksioznosti. Oni nisu rijetki:
moţete se zapitati koji je vaš vlastiti oblik.
James je bio u pravu: ono što je nazivao krupnim emocijama povezano je s tjelesnim
promjenama, a te promjene ĉesto mogu biti tako jake (kao kod Darwinovih napadaja muĉnine) da
izazivaju strah. Jamesovu teoriju moţemo uzeti kao podsjetnik da nismo bestjelesna bića. Potresajući
naše tijelo, emocije nam pokazuju da se zbiva nešto vaţno.
Drugo, James je pretpostavio da emocije daju “obojenost i toplinu” iskustvu. Bez ovog doprinosa
emocija, rekao je, sve bi bilo blijedo. Misao da emocije daju obojenost iskustvu provlaĉila se
psihološkim objašnjenjima emocija. Primjerice, sadrţana je u ideji da ta obojenost moţe biti ugodna i
neugodna te da su pojedine emocije, s osjetima koji ih prate, stanja kojima teţimo ili ih izbjegavamo.
Sigmund Freud: psihoterapijski pristup

“Odjednom sam se udaljila od prozora, naslonila se na zid i nisam mogla doći do daha...” (opis koji
je dala Katarina, jedan od ranih Freudovih opisanih slučajeva ).
Freud i Breuer, 1895
Sigmund Freud nije predloţio samostalnu teoriju emocija. Zapravo, predloţio je tri teorije o
posljedicama emocionalno znaĉajnih dogaĊaja: teoriju emocionalnih trauma, koju ćemo ovdje
opisati; teoriju unutarnjih kon- flikata (Freud, 1915-16), i teoriju repetitivne kompulzije (Freud,
1920). Svaki put je mijenjao svoju prethodnu teoriju jer nije funkcionirala tako dobro kako je mislio.
Freudova prva teorija emocionalnih posljedica tvrdila je da neki dogaĊaji, obiĉno seksualne
prirode, mogu biti toliko štetni da ostavljaju psihološke oţiljke koji mogu obiljeţiti ostatak našeg
ţivota. Njegov glavni prikaz ove teorije nudio je niz ukratko opisanih sluĉajeva. Ovdje navodimo
jedan od njih, sluĉaj Katarine (Freud i Breuer, 1895, str. 190-201). Freud je ranih 1890-ih planinario
u istoĉnim Alpama pokušavajući, kako je rekao, potpuno izbaciti iz svoje glave medicinu i neuroze.
Prema vlastitim rijeĉima, gotovo je u tome uspio kad je, u gostionici na jednom planinskom vrhu,
glas prekinuo njegovo promatranje pejzaţa pitanjem: “Gospodine, jeste li vi lijeĉnik?” Freud se,
naime, nehotice odao u knjizi gostiju. Glas je pripadao “djevojci priliĉno prkosna izgleda od kojih
osamnaest godina, koja je [Freudu] posluţivala jelo” (str. 190). Zvala se Katarina i bila je nećakinja
vlasnika. Rekla je da je loših ţivaca, da je posjetila lijeĉnika, no još uvijek nije dobro.
Tako se Freud vratio neurozama - naziv koji je dao problemima opće- poznatim kao “ţivci”.
Katarina je opisivala kako pati od napadaja za vrijeme kojih misli da će se ugušiti. Cinilo joj se da će
joj zujanje i udaranje raznijeti glavu; od vrtoglavice se gotovo onesvijestila, a gušenje u prsima bilo
je toliko da nije mogla doći do daha.
Freud ju je zapitao osjeća li se uplašeno. Reklaje da ne; obiĉno je bila hra- bra i išla svugdje, no
tijekom tih napadaja osjećala se kao da će umrijeti i tih se dana nije usuĊivala izlaziti van.
Danas bismo to opisali kao napadaj panike (Ameriĉka psihijatrijska udruga, 1994). Takvi
napadaji ĉesto se javljaju kod anksioznih poremećaja, koji su obiĉno kroniĉna stanja u kojima osoba
moţe potpuno izgubiti samopouzdanje i osjećati da je nesposobna sudjelovati u društvenom ţivotu.
U terminima emocija, ovi su napadaji epizode straha praćene burnim tjelesnim promjenama, onakvim
kakve je opisao William James. Napadaji panike obiĉno se dogode bez ikakve spoznaje o tome ĉega
se zapravo osoba boji, a katkad, kao što je sluĉaj s Katarinom, osoba misli da će te burne promjene
izazvati smrt. U tim napadajima, rekla je Katarina, “uvijek vidim odvratno lice koje me gleda
zastrašujućim izrazom, pa se uplašim” (str. 192). Katarina nije mogla reći ĉije je to lice.
Freud je bio siguran da je to napadaj straha koji se naziva anksioznost. Njegova je namjera u
terapiji bila otkriti kako su napadaji zapoĉeli i što je - ili tko - bio objekt straha. Rekao je da se vrh
planine ne ĉini najpogodnijim mjestom za primjenu hipnoze pa je Katarini postavljao pitanja.
Napadaji su, rekla je, zapoĉeli prije dvije godine. Freud je pomislio da bi mogao pokušati pogaĊati
jer je njegovo dotadašnje iskustvo govorilo da su mlade ţene ĉesto uţasnute kad se po prvi put sretnu
sa svijetom seksualnosti. “Ne znaš li ti,” rekao je, “ja ću ti reći što ja mislim o tome kako si dobila
napadaje panike ... vjerojatno si vidjela ili ĉula nešto što te jako posramilo” (str. 192). “Zaboga, da!”,
odgovorila je. “To je bilo kad sam zatekla svog ujaka s djevojkom, s Franciskom, mojom
roĊakinjom” (str. 193).
Freud ju je dalje ispitivao. U prolazu se kroz prozor navirala u sobu u kojoj je vidjela svog ujaka
kako leţi na Franciski. Rekla je:“Naglo sam se od- maknula od prozora, naslonila se na zid i nisam
mogla doći do daha - upravo ono što mi se od tada dogaĊa. Sve mi se zamaglilo, kapci su mi se sami
sklopili, a u glavi mi je tuklo i zujalo” ( str. 193).
Katarina je ustrajala na tome da ne razumije znaĉenje tog prizora. Lice koje je vidjela tijekom
napadaja nije bilo Franciskino. Bilo je to lice mu- škarca. Njezina ujaka? Nije znala. Nije ga mogla
vidjeti toliko jasno, a zašto bi, zapitala je, “pravio tako zastrašujuće lice?” (str. 194). Freud se sloţio,
no nastavio ju je ispitivati. Tri dana kasnije Katarina je rekla da ponovno osjeća vrtoglavicu, a potom
je tri dana imala muĉninu i povraćala. Freud je smatrao da ta bolest znaĉi da je osjećala odvratnost
prema onome što je vidjela u sobi. “Da, sigurna sam da sam osjetila odvratnost”, rekla je prisjećajući
se, “no odvratnost prema ĉemu?” (str. 195).
Ni Freud niti Katarina nisu to mogli razabrati, no zamolio ju je da nastavi priĉu. Rekla je da je
opisala taj dogaĊaj svojoj ujni, koja je poĉela sumnjati da ona krije neku tajnu. Na kraju, ujna se
zajedno s Katarinom preselila da bi preuzela sadašnju gostionicu, ostavljajući ujaka s Franciskom
koja je u to vrijeme bila trudna. No, iznosi Freud, umjesto da nastavi priĉu o tom uznemi- rujućem
odvajanju, Katarina ju je naglo prekinula da bi se osvrnula na inci- dent koji se dogodio dvije godine
prije. Ona je s ujakom otišla na put, i u gostionici u kojoj su prenoćili on se uvukao u njezin krevet.
Rekla je da “se iznenada probudila, „osjećajući njegovo tijelo‟ u krevetu.”
Ona je prosvjedovala:“Što to hoćeš, ujaĉe? Zašto nisi u svom krevetu?” Pokušao ju je smiriti:
“Ma hajde, blesavice, smiri se. Ne znaš kako je to lijepo.” - “Ne sviĊaju mi se te tvoje „lijepe‟ stvari”
(str. 195). Krenula je prema vratima, spremna da pobjegne u hodnik ako on ne odustane. Freud
navodi, na temelju njezina opisa i ispitivanja, da ona nije mogla prepoznati prirodu tog incidenta. 1
u drugim se prilikama morala braniti od ujaka kad bi se ovaj napio. Tada je poĉela osjećati pritisak u
oĉima i u grudima, no ništa nalik silini njezinih kasnijih napadaja.
Tada je spomenula druga sjećanja. Jedno od njih bilo je na dogaĊaj kad je ĉitava obitelj spavala
na sjeniku. Probudila se od buke i pomislila da je opazila ujaka, koji je leţao izmeĊu nje i Franciske,
kako se okreće na drugu stranu. No nije znala što se dogodilo. Bila je tu i noć kad se ĉinilo da njezin
ujak pokušava ući u Franciskinu sobu. Ona je zapazila oba incidenta, no o njima nije ništa mislila.
Freud opisuje kako je, dovršavajući svoj iskaz, “ postala druga osoba. Prkosno, nesretno lice oţivjelo
je, njezine su oĉi ţivo sjale, raz- vedrila se i djelovala ushićeno” (str. 197).
Freud navodi da je znaĉenje sluĉaja postalo jasno. Nosila je dvije vrste iskustava: pokušaje svog
ujaka da se s njom spetlja i nejasna zbivanja izmeĊu njega i Franciske. No te dogaĊaje nije razumjela.
Tada je vidjela svog ujaka na Franciski. U tom trenutku poĉela je shvaćati - no, istodobno je, kaţe
Freud, njezin um odbijao prihvatiti znaĉenje tih dogaĊaja. Poslije tri dana inkubacije, simptomi su se
oĉitovali u povraćanju, znaku njezina gaĊenja, koje nije dolazilo od onoga što je vidjela kroz prozor,
nego iz shvaćanja onoga što se zbilo dvije godine ranije kad je “osjetila ujakovo tijelo”.
Freud je Katarini ponudio svoj zakljuĉak: “Ti si pomislila”, rekao je Freud, “ sad s njom radi ono
što je ţelio raditi sa mnom, one noći i u drugim
prilikama”. “Vrlo je moguće”, odgovorila je, “da mi je upravo to izazvalo gadenje i da je to bilo
ono što sam pomislila” (str. 197).
Freud se tada dovoljno ohrabrio da upita kojim ju je dijelom tijela njezin ujak dodirivao.
Ona se stidljivo nasmijala, kao da je otkrivena, no nije odgovorila. Rekla je da je lice koje ju je
progonilo tijekom njezinih napadaja sada mogla raspoznati kao ujakovo. No to nije bilo lice ni
iz jedne od tih scena, nego iz vremena ujakove i ujnine rastave. On je znao biti izobliĉen od
bijesa, prijeteći joj i govoreći da je sve to njezina krivnja.
Freud nikad više nije vidio Katarinu, no nadao se da je imala koristi od njihova razgovora.
U bilješci pridodanoj 1924, meĊutim, napisao je: “ Nakon to- likih godina, usuĊujem se podići
veo diskrecije i otkriti ĉinjenicu da Katarina nije bila nećakinja vlasnice, već njezina kći. Dakle,
djevojka se osjećala loše zbog pokušaja seksualnog napastovanja vlastitog oca” (str. 210). Ovo
otkriće iznenada ĉini povijest sluĉaja još šokantnijom, ali istodobno i još zanimljivi- jom.
Freud je pokazao da emocije nisu uvijek jednostavne. Cesto ih ne osje- ćamo sasvim jasno,
ili njihove posljedice ne razumijemo. Neke emocije i njihova znaĉenja postaju jasna samo kad
ih izrazimo, kad o njima govorimo drugoj osobi ili kad o njima razmišljamo.
Slika 1.3 Grupna fotografija s konferencije koja je pratila sveĉanost dodjele Freu- dova poĉasnog
doktorata na Sveuĉilištu Clark 1909. godine. To je bilo prvo znaĉajno javno priznanje Freudu.
Sudionici konferencije ne ĉine u potpunosti listu slavnih ameriĉkih psihologa toga vremena, no blizu
su tome. U prednjem redu fotografije Freud je ĉetvrti zdesna, Jung treći zdesna, William James je
treći slijeva, Edvvard Titchener je drugi slijeva, a Stanley Hall, zaĉetnik razvojne psihologije i
organizator dodjele poĉasnog doktorata i konferencije, peti zdesna. U drugom redu, treći slijeva je
James Cattell.
Već se u sluĉaju Katarine, starom stotinu godina, naziru mnogi elementi
psihoanalitiĉke terapije kakva se kasnije razvila: priĉanje ţivotne priĉe koja sadrţi
praznine, ispunjavanje tih praznina “interpretacijama” ili sugestijama terapeuta i uvidi
osobe koja prolazi terapiju i shvati da je nešto bilo nepoznato ili nesvjesno, kao kad je
Katarina uzviknula: “Zaboga, da! To je bilo kad sam zatekla ujaka s tom djevojkom, s
Franciskom” (str. 193).
Ostali elementi Katarinina sluĉaja zajedniĉki su svim oblicima psihoterapije. Oni
ukljuĉuju usmjerenost na emocije kao na jedan od glavnih problema kojima se treba
pozabaviti. Kad postanu duboko uznemirujuće ili ometajuće, takve emocije se nazivaju
simptomima. Simptomi zadrţavaju svoju emocionalnu osnovu, premda su ĉesto
intenzivniji i trajniji od obiĉnih emocija. Pa- tološki su dijelom zbog toga što ih osobe
doţivljavaju kao neprikladne, ome- tajuće, katkad neshvatljive. Psihoterapija je ĉesto
usmjerena na to da oslabi njihov utjecaj tako što će ih osoba razumjeti, regulirati ili ih
lakše podnositi.
Freudov doprinos razumijevanju emocija je njegova ideja da nas naš um, svjesno ili
nesvjesno, ĉuva od neugodnih emocija. Freud je te procese nazvao obrambenim
mehanizmima, a tu je ideju dalje razvijala njegova kći Anna Freud (1937). Općenito,
istraţivaĉi koji su nastavili Freudov rad o nošenju s emocionalno stresnim dogaĊajima,
govore o tome kao o suoĉavanju s do- gaĊajem i suoĉavanju s emocijama koje on izaziva
(Lazarus, 1991).
ilozofski i književni korijeni

Darwin, James i Freud su, bez sumnje, bili prvi autori zapadne tradicije koji su
razmišljali o emocijama. Misli o emocijama mogu se naći u nekima od najstarijih
saĉuvanih pisanih dokumenata. Neki tekstovi su imali jak utjecaj na moderno mišljenje. U
ovom dijelu govorit ćemo o pristupima ĉetvorice pisaca koji predstavljaju vaţne struje u
razmišljanju o emocijama.
Aiistotel: konceptualnipiistup
... ništa nije samo po sebi dobro ili loše, već ga takvim čini razmišljanje.
Shakespeare, HAMLET, II, 2, 1. 249-250
Aristotel, koji je ţivio od 384. do 322. pr. Kr. (prije naše ere), postavio je neke od
temelja europske i ameriĉke psihologije emocija. Njegova je naj- vaţnija spoznaja da su
emocije povezane s djelovanjem i da proizlaze iz naših vjerovanja. Jedan od razloga zbog
kojih je Aristotelov pristup vaţan je to da se u drugim pristupima ĉini kako se emocije
jednostavno dogaĊaju (što podrazumijevaju Darwin i James). Takva stajališta mogu
sugerirati da su emocije tek biološka zbivanja bez znaĉenja poput kihanja, ili da su
suprotne raz-
mišljanju. Što je, dakle, Aristotel mislio kad je rekao da emocije ovise o onome što vjerujemo?
Aristotelova glavna rasprava o emocijama sadrţana je u njegovoj knjizi Govorništvo, u kojoj se

bavio praktiĉnim pitanjima: kako iznositi uvjerljive argumente, naroĉito kad se govori o praktiĉnim
odlukama? U puno sluĉajeva nije sigurno što treba vjerovati i što treba uĉiniti. Dakle, moramo se
truditi dosegnuti istinu uvjerljivim argumentima. Prema Aristotelu, tu su primje- njiva tri opća naĉela.
Prvo, slušatelj će lakše povjerovati dobroj nego lošoj osobi. Drugo, ljude ćemo uvjeriti ako ono što
kaţemo uzburka njihove emocije. Treće, ljude ćemo uvjeriti argumentima koji su blizu istini, ili
oĉiglednoj istini u nekoj stvari.
Kad govori o emocijama, Aristotel jasno iznosi da ga ne zanimaju emocije kao naĉin na koji se
izazivaju predrasude, saţaljenje ili ljutnja, emocije kao naĉin da ljude uĉinimo iracionalnima. On
retoriku zamišlja kao potragu za istinom, do koje dolazimo govorenjem i raspravom. O govorenju u
sudnici on kaţe: “Nije ispravno zavesti suca izazivajući u njega ljutnju, zavist ili saţa- ljenje - isto
tako moţemo iskriviti i pravilo stolarskog zanata prije no što ga primijenimo” (1984,1354.a, 1.24).
Aristotel se bavi emocijama zato što misli da je govorenje osobna stvar. Kad govorite da biste
uvjerili, morate nešto znati o ljudima kojima govorite, o njihovim vrijednostima i o dojmu koji go-
vorenje moţe na njih ostaviti. Kad su “ljudi prijateljski i pomirljivo ra- spoloţeni, misle jedno; kad su
ljuti i neprijateljski raspoloţeni, misle nešto posve drugaĉije, ili isto, no razliĉitim intenzitetom”
(1377.b, 1.29). “Emocije su”, nstavlja Aristotel, “svi oni osjećaji koji toliko promijene [ljude] da
utjeĉu na njihove prosudbe, a praćeni su patnjom ili zadovoljstvom. Takvi su osjećaji ljutnja,
saţaljenje, strah i sliĉno, sa svojim suprotnostima” (1378.a, 1.20).
Aristotel nastavlja definiranjem i raspravom o razliĉitim emocijama, a za- poĉinje ljutnjom:

“Ljutnja se moţe definirati kao poriv, kojeg prati bol, k velikoj osveti za veliko poniţenje koje je
bez opravdanja bilo naneseno osobi ili njezinim prijateljima” (1378.b, 1.32).
Ljutnja se definira u kognitivnim terminima znanja koje osoba posjeduje i naĉina na koji se to
znanje upotrebljava. Aristotel govori o analizi - podjeli cjeline na sastavne dijelove. To je namjera
njegove kognitivne definicije. On pojašnjava svojstva svakog dijela. Znaĉenje poniţenja, na primjer,
jest da se netko prema tebi ponaša prezirno, da je osujetio tvoje namjere ili da ti je nanio sramotu.
U toj drevnoj raspravi naziremo elemente kojima se psiholozi i danas bave. Prvo, emocije imaju
kognitivni temelj: moţemo ih rašĉlaniti na sastavne dijelove na temelju onoga što znamo i vjerujemo.
Drugo, emocije su tipiĉno ugodne ili neugodne - Ijutnja je obiĉno neugodna. Ova razlika zadrţala se
do današnjeg dana u podjeli emocija na primarno pozitivne ili negativne. Treće, emocije ukljuĉuju
poticaj na djelovanje. Kod ljutnje postoji poriv za osvetom, za izravnavanjem raĉuna. Ĉetvrto,
Aristotel istiĉe da emocije imaju uĉinke koji su sami po sebi kognitivni - temelje se na našoj
evaluaciji dogaĊaja i mogu utjecati na naše daljnje prosudbe.
Aristotelova postavka, ĉiji odraz nalazimo u citatu iz Shakespeareova Hamleta na poĉetku ovog
poglavlja, jest da mi dogaĊaje osjećamo kao dobre ili loše sukladno vlastitim procjenama tih
dogaĊaja. Razmislimo o tome na sljedeći naĉin: topla je ljetna veĉer i vi, lagano obuĉeni, ĉekate u
redu za ka- zalište. Na ruci osjetite neĉiji dodir. Ako je to dodir osobe u koju ste zaljub- ljeni, moţete
ga osjetiti kao nešto vrlo ugodno, ĉak erotiĉno. Ako je to dodir neke poznate osobe, koja vam moţda
na taj naĉin daje do znanja da nekoga propustite da proĊe, moţda nećete osjetiti nikakve emocije,
nego ćete samo zamijetiti što se dogodilo i pomaknuti se. Ako vas je dodirnuo netko ne- poznat,
moţda ćete osjetiti da vam je zasmetao, naljutit ćete se ili osjetiti odbojnost. Potpuno isto
podraţivanje koţe moţe znaĉiti vrlo razliĉite stvari, ovisno o tome kako ga procjenjujete.
Druga knjiga u kojoj je Aristotel raspravljao o emocijama je Poetika, koja govori o narativnom
pisanju. Aristotela je oduševljavala drama, a knjiga se uglavnom bavi tragedijom u kazalištu. Smatra
se prvom polovicom veće knjige, a izgubljeni dio bavio se komedijom.
Drama se, rekao je Aristotel, bavi ljudskim djelovanjem. Povijest se bavi pojedinostima,
dogaĊajima koji su se zbili. No drama je univerzalna. Ona govori o tome što se moţe dogoditi kad
ljudi nešto ĉine. Uz postupno slabljenje ideje da sudbina upravlja ljudskim ţivotima, veliko je otkriće
grĉkih drama- tiĉara da ljudsko djelovanje moţe biti promašeno, ĉak i kad je dobrona- mjerno.
Njegove se posljedice ne mogu sagledati unaprijed. Ljudi smo, a ne bogovi. Jednostavno ne znamo
dovoljno da bismo predvidjeli posljedice svega što ĉinimo. Svejedno, a to je srţ ljudske tragedije,
odgovorni smo za svoje postupke.
Aristotel je zabiljeţio dvije vaţne posljedice tragiĉne drame. Prvo, ljudi su emocionalno dirnuti.
Dok se glavni lik suoĉava s posljedicama koje su nepredvidive i nezvane, mi vidimo mraĉan prizor
dobre osobe muĉene okolnostima kojima je sama pridonijela. Ta se osoba poĉinje ponašati na naĉin
proturjeĉan vlatitim vjerovanjima i standardima. Potaknuti smo na suosje- ćanje s tom osobom i na
bojazan za same sebe jer u univerzalnom znaĉenju ovih drama znamo da smo i mi sami glavni lik.
Drugo, moţemo iskusiti ono što Aristotel naziva katarza naših emocija. Ovaj termin ĉesto se krivo
prevodi, kao da ima medicinsko ili spiritualno znaĉenje ĉišćenja ili proĉišćenja. Javila se ideja da je
tim terminom Aristotel ţelio reći kako u emocijama ima nešto neprikladno. Doista, Aristotelov je
uĉitelj Platon poduĉavao da su emocije poput droge, da pomućuju razum. Prema tom gledištu,
moţemo otići u kazalište i osloboditi se uznemirujućih emocija, kao laksativom. Engleska rijeĉ
“catharsis” u velikoj mjeri znaĉi
upravo to. Ili, prema duhovnijem gledištu, netko moţe proĉistiti svoje osnovne emocije. U
svakom sluĉaju, iz kazališta moţemo izaći osloboĊeni emocija, pa smo nakon toga sposobni
racionalno razmišljati i djelovati. No kako tvrdi Nussbaum (1986), za Aristotela katarza nije
znaĉila ni ĉišćenje niti proĉišćenje. Ona je znaĉila razrješenje, odnosno uklanjanje prepreka, i
uklju- ĉivala je kognitivno znaĉenje jasnog razumijevanja, odnosno razumijevanja bez prepreka.
Aristotel pod katarzom podrazumijeva razrješenje kad kaţe: “Uloga je kazališta da kroz
saţaljenje i strah postigne razrješenje (ili rasvjet- Ijavanje) iskustava povezanih sa saţaljenjem i
strahom” (Nussbaum, 1986, str. 391). Dakle, gledajući u kazalištu univerzalne ljudske nevolje,
moţemo osjetiti emocije saţaljenja i straha, i svjesno razumjeti njihovu povezanost s
posljedicama ljudskih postupaka u svijetu koji moţemo tek manjkavo spoznati.
Tako su ovdje, u zapadnoj povijesti ideja, poĉeci jasnog razmišljanja o emocijama i njihovim
posljedicama. To je kognitivni pristup. O njemu su u 3. st. pr. Kr. raspravljali stoici, koji su
ţeljeli naći filozofski lijek za dušu u isprav- nom razmišljanju, zasnovanom na procjenama koje
bi kontrolirale ili ublaţavale emocije. Njihov se utjecaj, koji povremeno spominjemo u ovoj
Slika 1.4 Kazalište je u klasiĉno doba bilo vaţna institucija. Posjetite li ostatke gradova antiĉke
Grĉke, zapazit ćete da je u svakome najveća graĊevina bilo kazalište, s brojem sjedala ne mnogo
manjim od gradskog stanovništva. Za razliku od današnjih medija kao što su kino i televizija, koji su
napravljeni da bi stvarali privatnu sliku, ta- dašnje je kazalište sagraĊeno da bi prikazivalo zbivanja u
okruţju sugraĊana koje je pojedinac mogao u potpunosti vidjeti.
knjizi, nastavio sve do danas. Prema nmogim psiholozima, kognitivni pristup još je uvijek najplodniji
pristup razumijevanju emocija. Ne samo da emocije proizlaze iz kognitivnih procjena, nego nam
postaje i jasnije kako su naše vlastite emocije uzburkane u univerzalnom poslu slušanja i gledanja
ljudskih priĉa. Razmišljajući o tome, napokon moţemo shvatiti zbog ĉega su uzburkane.
Rene Descartes i Bamch de Spinoza: filozofski piistup

Strasti duše
naslov Descartesove knjige
O Ijudskom ropstvu
naslov poglavlja u Spinozinoj Etici
Descartes i Spinoza djelovali su u 17. stoljeću. Obojica su ţivjela u Ni- zozemskoj, koja je iz
mraĉne španjolske kolonije na Sjevernom moru upravo procvala u središte trgovaĉkog i
intelektualnog ţivota. U to vrijeme bila je jedno od rijetkih mjesta gdje su smioni mislioci mogli
djelovati i objavljivati bez progona. Oba su filozofa u svom radu ţeljela rasvijetliti prirodu ljudskih
bića i ponuditi kljuĉ za razumijevanje emocija.
Descartes
Rene Descartes općenito se smatra osnivaĉem suvremene filozofije. Moţemo ga u podjednakoj

mjeri promatrati i kao osobu koja je omogućila suvremeni znanstveni pogled na svijet. Mnoga svoja
djela zapoĉeo je na- pomenom da trebamo odbaciti sve što je o toj temi prethodno napisano i poĉeti
ispoĉetka. Zapravo, bio je iznimno obrazovan i naĉitan, pod oĉitim utjecajem pisaca koji su mu
prethodili. Moţe nam se oprostiti mišljenje da je svojim uvodnim odlomcima htio pridobiti paţnju
ĉitatelja, jer on je to doista i ĉinio.
Evo uvodnog odlomka Strasti duše (1649): “Nigdje se manjkava priroda znanosti koju smo
naslijedili od prethodnika ne oĉituje jasnije no u onome što su napisali o strasti” (str. 331). Svatko
koga tema zanima jedva će doĉekati da proĉita stvarni odgovor. Descartesova knjiga postavlja
temelje suvremene neurofiziologije. U njoj tijelo opisuje kao neku vrst stroja, ispravno razlikuje
senzorne i motoriĉke ţivce, daje naznake naĉina na koji radi pamćenje i raspravlja o tome kako
funkcioniraju refleksi. No knjiga je zapravo o emocijama, a ima tri glavna dijela. U prvom
raspravlja o emocijama s obzirom na njihovu neurofiziološku osnovu. U drugom dijelu daje opis šest
osnovnih emocija - ĉuĊenja, ţelje, radosti, ljubavi, mrţnje i tuge te raspravlja o njihovim tjelesnim
aspektima. U trećem dijelu pokazuje kako se šest osnovnih emocija spaja da bi stvorile mnoge
zasebne emocije koje osjećamo: prezir, ponos, nadu, strah, ljubomoru, kajanje, zavist i sl.
Descartesov opis prirode emocija navodi da se one zbivaju u misaonim aspektima nas
samih, koje je nazivao dušom. One su istodobno usko povezane s našim tijelom, primjerice s
brzim otkucajima srca, crvenjenjem ili suzama. “Strast” ovdje znaĉi nešto što nam se dogaĊa;
njezina je suprotnost djelovanje, dakle, nešto što mi sami izazivamo. U strasti spadaju opaţaji
koji izviru iz aspekata vanjskog svijeta koji djeluju na naše osjetilne organe, a isto tako i
tjelesna zbivanja kao što je glad ili bol. No za razliku od strasti opaţaja ili tijela, emocije se
dogaĊaju našim dušama, našim misaonim dijelovima. Descartesova plodna ideja nameće misao
da nam emocije govore o tome što je vaţno u našim dušama, ili, kako bismo danas rekli, u našem
stvarnom ja, isto kao što nam opaţaji govore o tome što je vaţno u vanjskom svijetu, ili kao što
nas glad ili bol upućuju na vaţna zbivanja u našem tijelu.
Descartes opisuje kako se emocije ne mogu u potpunosti kontrolirati raz- mišljanjem, no
mogu se regulirati mislima, posebice mislima koje su istinite. Tako kaţe:
...kako bismo potaknuli u sebi hrabrost i odagnali strah, nije dovoljno da to ţelimo uĉiniti,
već moramo i razmotriti razloge, predmete ili primjere koji nas uvjeravaju da pogibelj nije
velika; da je sigurnije braniti se nego pobjeći; da...ne moţemo oĉekivati drugo do ţaljenja i
srama što smo pobjegli, itd. (Descartes, 1649, str. 352).
Premda ne priznaje Aristotela, iz ovog je prikaza jasno da Descartes pri- hvaća Aristotelovu
ideju da emocije, iako nam se dogaĊaju, ovise o tome kako mi procjenjujemo dogaĊaje.
Intenzitet emocija i njihov uĉinak pod utjecajem su naših razmišljanja o tim dogaĊajima i
njihovim posljedicama.
Descartesovje prikaz vjerojatno najznaĉajniji zato što ujedinjuje opis mehanizma emocija s
idejom o njihovoj funkciji. Evo što ovdje kaţe:
...upotrebljivost svih naših strasti sastoji se samo u tome što se one uĉvrste
i ponavljaju u mislima duše, što je dobro i što treba oĉuvati, a bez ĉega bi te misli bile izbrisane.
A s druge strane, sva šteta koju mogu nanijeti sastoji se u ĉinjenici da uĉvršćuju i ĉuvaju te misli
više nego što je potrebno, ili što uĉvršćuju i ĉuvaju neke druge misli kojima se nije dobro baviti..
(ibid, str. 364)
Moţemo razmišljati o tome kako, kad nekog volimo, naša ljubav obnavlja i širi naše
razmišljanje o toj osobi, a kad smo pretjerano anksiozni ili depresivni, zdvajamo nad pitanjima
na koja ne moţemo utjecati. Dakle, Descarte- sova ideja je da smo po svojem biološkom ustroju
opremljeni funkcionalnim - emocijama, no one katkad mogu biti nefunkcionalne.
Spinoza
Poput Descartesa, roĊenog generaciju prije, i poput svog suvremenika Leibnitza, Baruch de
Spinoza smatra se jednim od velikih racionalistiĉkih filozofa - filozofa koji su vjerovali da
naĉin na koji ljudi razmišljaju moţe odraţavati naĉin funkcioniranja univerzuma, dakle, pravo
razumijevanje moţe doći iskljuĉivo iz racionalnog mišljenja.
U svojem najvaţnijem djelu, Etika (1675), Spinoza iznosi viziju univerzuma kao velikog
povezanog sustava, a velik dio knjige odnosi se na emocije. Univerzum je odraz Boţjeg uma. On je
sve što jest, a pokreće se prema onome što fiziĉari danas nazivaju zakonima. Sve što se ziva, zbiva se
zahvalju- jući uzroĉnim svojstvima univerzuma: ljudi nisu odvojeni jedni od drugih ili od svijeta oko
njih. Svaki pojedinac više je nalik tanahnoj niti u velikom ko- madu odjeće. Ispravno funkcioniranje
našeg svjesnog uma, općenito i u svakodnevnim stvarima, jest u tome da razumije našu povezanost s
univerzumom i njegovim zakonima.
Moţemo prihvatiti ono što se dogaĊa, a to je ispravan stav zato što je sve, pa i ono što se nama
osobno dogaĊa, izraz Boţjeg uma u tom velikom sustavu. Spinozin je argument da Bog u svome
savršenstvu ne moţe biti nepotpun. Stoga su Bog i svijet, koji ukljuĉuje i ljudska bića, jedno. Kad to
shvatimo i prihvatimo, imamo ono što Spinoza naziva aktivnim emocijama, utemeljenim na ljubavi
za ono što jest. No moţemo imati i pasivne emocije, strasti kao što su ogorĉenost, uvrijeĊenost i
zavist, koje se temelje na proturjeĉnim idejama, odbacivanju i pobuni protiv onoga što jest, ţelji da
svijet bude dru- gaĉiji.
Poglavlje u Spinozinoj Etici u kojem raspravlja o tim strastima i našoj “ljudskoj slabosti da
ublaţimo i obuzdamo te emocije” zove se “O ljudskom ropstvu”, jer kako kaţe: “Kad je ĉovjek plijen
vlastitih emocija, nije svoj vlastiti gospodar, nego je prepušten milosti sreće” (str. 187). Ljudi su
svjesni svojih ţelja, no općenito su nesvjesni uzroka tih ţelja. Stoga pogrešno misle da su te ţelje
njihovi prvobitni pokretaĉi, pa se naljute i razoĉaraju kad te ţelje nisu ispunjene. Ono što se u
stvarnosti zbiva je odraz sveobuhvatnog Boţjeg uma, koji je savršen. Mi moţemo pokušati razumjeti
to savršenstvo, ili pak razmi- šljati o nesavršenstvu koje izvire iz naših nezadovoljenih ţelja.
Spinoza je izravan nasljednik Aristotela: njegova teorija emocija je u potpunosti kognitivna.
Emocije se temelje na procjenama, naĉinima mišljenja. Kad svijet sagledamo onakvim kakav on jest,
imamo ispravna vjerovanja iz kojih izviru aktivne emocije ljubavi za druge i za svijet, koje se temelje
na prihvaćanju. Nasuprot tome, strasti su, prema Spinozi, proturjeĉne ideje utemeljene na
pogrešnim vjerovanjima, na odbacivanju svijeta kakav jest.
Spinoza je bio na neki naĉin intelektualni mistik: njegov svjetonazor povezan je sa svjetonazorom
ljudi koji pripadaju ţidovskoj, kršćanskoj, islam- skoj i budistiĉkoj mistiĉnoj tradiciji. Ovo moţe biti
i vaš svjetonazor, ali i ne mora. Jedan od zanimljivih aspekata Spinozina djela je, meĊutim, veliko
poštovanje koje ono izaziva ĉak i meĊu onima koji nemaju mistiĉnih sklonosti, ĉak i meĊu
ateistima.
Shvaćanje emocija, ili strasti, kao znaĉajnog izvora teškoća za nas ljude nije rijetko, ni u zapadnoj
ni u istoĉnoj tradiciji. Ono što je Spinoza predloţio, oĉito prvi u Europi, jest to da nas razumijevanje
emocija i njihovih izvora oslobaĊa ropstva. Kako smo istaknuli u poglavlju o Freudu, prihoterapija na
zapadu usmjerena je na razumijevanje emocija. No revolucionarna ideja prihvaćanja i razumijevanja

vlastitih emocija, kao korak k oslobaĊanju od njihovih prisilnih uĉinaka, bila je Spinozina.
Poput Descartesa, Spinoza navodi dugu listu razliĉitih emocija i svaku od njih objašnjava u
zasebnom odlomku. U njima ne nudi više od naznaka, od kojih neke imaju ironijski prizvuk, o tome
kako bismo trebali gledati na vlastite emocije:
Definicija 7 Mržnja je bol, praćena idejom o vanjskom uzroku. (str. 176)
Definicija 23 Zavist je mrţnja, utoliko što u ĉovjeku uzrokuje bol zbog neĉije dobre sreće, i
veselje zbog neĉije zle sreće. (str. 178)
Kad Spinoza kaţe da mrţnja ukljuĉuje “ideju” o vanjskom uzroku, on nas potiĉe da preispitamo
tu ideju. On smatra da je razumijevanje naših emocija od najveće vaţnosti, premda aspekti tog
razumijevanja mogu biti paradok- salni. Na kraju Etike on priznaje teškoće, kad kaţe:
Ĉak i kad se put za koji smatram da vodi k tome [mudrost sadrţana u svijesti o nama samima,
o Bogu i o stvarima oko nas] ĉini iznimno teškim, svejedno se moţe naći...kako bi bilo
moguće, ako je spas nadohvat ruke i moţe se s la- koćom otkriti, da je gotovo od svih
zanemaren? (Spinoza, 1675, str. 270-271)
Trenutak sažimanja u suvremenim

istraživanjima
Tijekom 20. stoljeća prouĉavanje emocija napredovalo je u raznim pravcima -

biološkom, socijalnom, razvojnom, primijenjenom. Sve done- davna tijek istraţivanja
bio je neravnomjeran i promjenjiv, s malo obzira prema meĊusobnim vezama razliĉitih
pravaca. U sljedećem poglavlju pred- stavit ćemo neke od utemeljitelja psihologije,
fiziologije i društvenih znanosti dvadesetog stoljeća. Sa svakim od njih zapoĉela je
posebna vrsta istraţivanja
0 emocijama, koja je postala i ostala utjecajna.
John Harlow i Walter Hess: neuroznanost

Vrlo često se mačka u svojim reakcijama obrane/napada okrene protiv najbliže osobe
koja sudjeluje u eksperimentu.
Hess i Biiigger, 1943, str. 184
Od Darwinovih je dana hipoteza o fiziĉkoj osnovi uma napredovala, pa je danas malo

psihologa koji će zanijekati da mentalni procesi ovise o neuralnoj

1 kemijskoj aktivnosti mozga. U okviru tog shvaćanja pojavila se ideja da su pojedini
dijelovi mozga na razliĉite naĉine povezani s emocijama.
Neka od opaţanja koja su istaknula mozak kao sjedište emocija i uslijedila su nakon
sluĉajnih oštećenja mozga: takav je, primjerice, sluĉaj Phineasa
Gagea, simpatiĉnog predradnika koji je radio na izgradnji pruge izmeĊu Rut- landa i Burlingtona u
Vermontu (SAD), a koji je zapisao seoski lijeĉnik imenom John Harlovv. Trinaestoga rujna 1848.
godine graditelji su namjeravali raznijeti stijenu. Stijena je bila izbušena i rupa ispunjena barutom.
Gage je sam ugurao prah ţeljeznom šipkom dugom 1 m, promjera 3 cm, a teţine 6 kg. Ovo guranje
ţeljezom vjerojatno je izazvalo iskru jer se dogodila eksplozija. Zeljezo se zabilo u Gageovu lubanju
baš ispod lijeve obrve, izašlo kroz rupu na vrhu glave i palo 25 m dalje. Strahovito je krvario.
Njegovi su ga ljudi vo- lovskom zapregom prevezli do lokalnog hotela, gdje se Harlovv pobrinuo za
njega. Premda mu se rana inficirala, Gage se oporavio.
Harlow je napisao, u reĉenici koja je nagovijestila Daminovu teoriju emocija, da “se ĉinilo da je
uništena ravnoteţa, da tako kaţem, izmeĊu njegovih intelektualnih sposobnosti i ţivotinjskih
sklonosti.” (Harlow, 1868, str. 277). Umjesto Gagea bio je drugi ĉovjek, za kojeg je njegov prijatelj
rekao da “više nije Gage.” Umjesto da bude ljubazan i uĉinkovit, bio je nestrpljiv, bezobzi- ran i lako
je planuo. Bio je “hirovit i kolebljiv, stvarajući mnoge planove za ono što kani uĉiniti, no od njih je
odustajao i prije no što bi ih razradio” (str. 277). Njegovi poslodavci, koji su ga smatrali svojim
“najefikasnijim i najspo- sobnijim predradnikom”, nisu ga mogli vratiti na posao. Lutao je
Sjedinjenim Drţavama pokazujući se na sajmištima i noseći okolo ţeljeznu šipku koja ga je
ozlijedila.
Harlow u San Franciscu, gdje je došao ţivjeti sa svojom majkom, pet godina nije doznao za
Gageovu smrt. Tako nije mogao ispitati mozak. Ali, nago- vorio je njegovu obitelj da ekshumira
tijelo. Lubanja i ţeljezna šipka koja je smještena u kovĉeg zajedno s Gageom poslane su natrag na
istok. U svome izlaganju pred Medicinskim društvom Massachussetsa 3. lipnja 1868, Harlow je
rekao da su Gageova majka i prijatelji “odustajući od prava na osobnu vezanost...sa zadovoljstvom
predali meni njegovu lubanju (koju vam sada po- kazujem), za dobrobit znanosti” (str. 278).
Dvije su glavne metode fiziološke psihologije: jedna prouĉava posljedice lezija, ozljeda mozga
koje nastaju sluĉajno, kao u sluĉaju Phineasa Gagea, ili mogu biti namjerno izazvane u
eksperimentima na ţivotinjama. Drugom me- todom prouĉavamo posljedice podraţivanja mozga,
elektriĉnim ili kemijskim putem. Vjerojatno su najdojmljivija otkrića nastala podraţivanjem, a su-
kladna su onome što znamo iz prirodoslovnih opaţanja ĉiji je zaĉetnik Dar- win. Primjenom
elektriĉnog podraţivanja na specifiĉna mozgovna podruĉja moţemo izazvati dobro usklaĊene
obrasce odgovora, sklonosti karakteri- stiĉne za emocije. Zaĉetnik tih istraţivanja bio je švicarski
fiziolog Walter Hess u svom laboratoriju u Ziirichu.
Tijekom dvadesetih godina 20.stoljeća pokrenuo je inventivan, nov i teh- niĉki zahtjevan
istraţivaĉki program (Hess, 1950). Elektrode je usadio u hi- potalamiĉko podruĉje mozga maĉaka.
Kad se maĉka oporavila od operacije, njezin mozak se mogao elektriĉno podraţivati kroz te
elektrode dok se ţivo-
Slika 1. 6 (a) Lubanja Phineasa Gagea na kojoj je vidljiva izlazna rana uzrokovana ţeljeznom šip- kom
u nesreći 1848. godine; (b) ţeljezna šipka, izloţena u muzeju Harvard Medical School.
tinja slobodno kretala unaokolo. Da bi mogao provoditi takva istraţivanja, Hess je

morao usaditi elektrode u regiju duboko u mozgu i priĉvrstiti ih za lubanju, tako da ih
maĉka moţe podnositi tijekom duljeg razdoblja. Trebao je konstruirati elektrode,
izolirane ţice ĉiji je promjer ca. 0,25 mm, tako da ne oštećuju mozak. TakoĊer je morao
razviti i naĉin elektriĉnog podraţivanja koji će podraţivati moţdano tkivo u tim
dubokim dijelovima jer podraţivanje koje se tradicionalno koristilo u fiziologiji ovdje
nije bilo primjenjivo. Nakon završetka eksperimenata trebalo je potvrditi toĉke
podraţivanja. U tu su svrhu tanki odsjeĉci mozga oznaĉavani za ispitivanje pod
mikroskopom, kako bi se vidjelo gdje su bili vršci elektroda. Trebalo je pripremiti
mape mozga, da bi se smjestile elektrode i odredile te toĉke. Sve je to zahtijevalo
vremena, no na kraju su Hessovi eksperimenti na ţivotinjama koje su se slobodno
kretale bili uvjerljivi.
Osim mnogih nalaza o funkcioniranju autonomnog ţivĉanog sustava, iznenaĊujući

rezultat Hessovih istraţivanja za razumijevanje emocija bio je sljedeći: kad su elektrode
usaĊene u jedan dio hipotalamusa, podraţivanje je dovelo do karakteristiĉnog
odgovora: rad srca se ubrzao, maĉka je postala ţustra i uzbuĊena, a ako se podraţivanje
nastavilo, maĉka je postala ljuta, ĉak je i divlje napadala predmete u okolini. “Najĉešće
se maĉka u svojim reakcijama napada/obrane okretala protiv najbliţe osobe koja je
sudjelovala u eksperimentu” (Hess i Briigger, 1943, str. 184). Hess je tu reakciju
nazvao “afektivna reakcija obrane”, i ponudio objašnjenje da je jedno hipotalamiĉko
podruĉje specijalizirano za organiziranje odgovora borbe ili bijega. Po- draţivanje
drugog podruĉja hipotalamusa, koje se nalazi sprijeda, usporilo je rad srca i izazvalo
smirenost i pospanost.
Ono što zaĉuĊuje u ovim rezultatima jest to da se zadaje u poĉetku besmi- slen niz
elektriĉnih podraţaja. Dio mozga iz toga proizvodi dobro koordini- ran, prepoznatljiv
emocionalni odgovor svojstven vrsti. On oĉito ovisi o mo-
toriĉkom programu ugraĊenom u mozgu. Program nije stereotipan, no napad bijesa se
odvija na vješt i usmjeren naĉin.
Danas, nakon više od stoljeća analize posljedica nesreća na ljudski mozak i više od 50
godina eksperimentiranja na mozgu ţivotinja, postoji široko slaganje o sljedećoj slici.
Neka mozgovna podruĉja kao što su hipotalamus i uz njega usko vezan limbiĉki
sustav nazivaju se niţim strukturama jer su bile istaknute kod ţivo- tinja koje su se javile
ranije tijekom evolucije kraljeţnjaka. Ta su podruĉja povezana s emocijama. Obiĉno se
smatra da su u kraljeţnjaka pod kontrolom viših dijelova mozga koji su se razvili kasnije
tijekom evolucije, kao što je to korteks (ili moţdana kora), koji se najviše razvio kod
ljudske vrste. Ako su oštećeni viši centri, kao što se zbilo s ĉeonim podruĉjem nesretnog
Phileasa Gagea, moţe izostati kontrola niţih centara. Njihova se aktivnost moţe oĉito-
vati u emocionalnom ponašanju, nekontroliranom i nesocijaliziranom.
To je saţeto izrazio neurolog iz viktorijanskog doba, John Hughlings- Jackson.
Više ţivĉane strukture razvile su se iz niţih i upravljaju tim niţim strukturama, baš
kao što vlast proizašla iz naroda upravlja i usmjerava taj narod. Ako je to tok
evolucije, tada obratan proces raspadanja te organizacije nije samo “povlaĉenje”
viših, nego istodobno i “raspuštanje” niţih. Ako se upravljaĉko tijelo nacije
iznenada uništi, imali bismo dva razloga za zdvajanje: 1) gubitak usluga ugleĊnih
ljudi, i 2) anarhiju ljudi koji ostaju bez kontrole. (Taylor, 1959)
Jackson je bio pronicav opaţaĉ, a njegova je shema bila izuzetno zanimljiva.
Primjerice, iznio je mišljenje da je nepredvidivo emocionalno ponašanje u pijanstvu
rezultat upravo takvog “raspuštanja” kakvo je naveo jer su viši centri iskljuĉeni
alkoholom. Tako imamo objašnjenje zbog ĉega pi- jana osoba u jednom trenutku moţe
uroniti u ljubaznu sentimentalnost, a u drugom upasti u ţestoku tuĉnjavu.
Sirila se i privlaĉna ideja koju je predloţio Darwinov mlaĊi suvremenik Haeckel (Sulloway,
1979). Krilatica je glasila “ontogeneza rekapitulira filo- genezu”. To znaĉi da razvoj svakog
pojedinca, poĉevši od faze embrija, ponovno prolazi faze evolucije od jedne stanice nadalje.
Premda biolozi više ne misle da je to najtoĉniji naĉin promatranja embrionalnog razvoja, verzija
te ideje postala je pravovjernost u fiziološkim objašnjenjima ponašanja. Najniţi dijelovi ţivĉanog
sustava, kao što su leĊna moţdina i produţena moţdina, kontroliraju jednostavne reflekse -
refleksi su svojstveni evolucijski najstarijim kraljeţnjacima. Isprva se smatralo da je i ponašanje
djece u mjeri skup refleksa. Tijekom evolucije sljedeći su se razvili slojevi u, mozga, i oni
sljedeći sazrijevaju u mozgu djeteta. Te strukture ukljuaMt^fiipo- talamus i limbiĉki sustav. Oni
su povezani s emocijama kao što je voĊenjem organiziranih sklopova aktivnosti, kao što su
napadi kojeVfti episao ^ Hess. Takvi su sklopovi svojstveni niţim sisavcima i maloj djeci
koja|ib$9 û
socijalizirana. Na kraju se zbiva evolucija korteksa, najvišeg sloja. Kod odraslih ljudi ovo podruĉje,
za koje se smatra da upravlja višim mentalnim procesima, preuzima kontrolu nad refleksima i
emocionalnim centrima smještenim niţe.
Hess je 1949. dobio Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju za “otkriće funkcionalne
organizacije diencefalona za koordinaciju unutarnjih organa”. Ĉudnom igrom sudbine podijelio je
nagradu s Egasom Monizom, koji je razvio operativnu tehniku prefrontalne leukotomije da bi
ublaţio odreĊene vrste psihoza. Pri toj operaciji kirurg je izazivao posljedice sliĉne onima što ih je
ţeljezna šipka sluĉajno izazvala kod nesretnog Phineasa Gagea. Neko vrijeme, prije pojave
suvremenih lijekova u psihijatriji, prefrontalna leukotomija bila je popularna kao naĉin smirivanja
nekih emocionalno uznemirenih psihijatrijskih bolesnika. Procjenjuje se da je izmeĊu 1936. i 1955.
godine oko 40 000 do 50 000 pacijenata bilo podvrgnuto toj operaciji (Freeman, 1971). Moţda će
vam se uĉiniti ĉudnim da je uĉinak smirivanja, koji je bio svrha ovih operacija, suprotan uĉinku koji
je ozljeda izazvala kod Phineasa Gagea. Vjerojatno je zajedniĉki element bio emocionalna otupjelost,
distanciranje od emocionalnih posljedica. Do šezdesetih godina 20. stoljeća prefrontalna leukotomija
se prestala izvoditi, a postala je i sramotnom (Valenstein, 1973). Velike operacije koje razaraju tkivo
danas se više ne koriste, no izuzetak su manja, Iokalizirana odstranjivanja mozgovnog tkiva. Premda
ljudski mozak u znaĉajnoj mjeri podnosi oštećenja, suviše je sloţen da bi mu razaranje velikih
dijelova donijelo ikakve koristi.
Magda Atnold i Sylvan Tomkins: nove psihologijske

teorije
...emocijepocLrazumijevaju dvos
truki odnos, iprema objektu i prema “ja” koje doživljava objekt.
Magda Arnold i J. Gasson, 1954.
Moja je namjera ponovno otvoritipitanja koja su dugo vremena bila na zlu glasu u američkoj
psihologiji.
Svlvan Tomkins, 1962.
U drugoj polovici 20. stoljeća, isprva slabo, ĉuli su se glasovi koji izraţavaju zabrinutost zbog
toga što su emocije zanemarene u akademskom svijetu. MeĊu tim su glasovima bili oni Magde
Arnold i Sylvana Tomkinsa; oboje su 1954. godine objavili znaĉajna djela. Arnoldova je (zajedno s J.
Gassonom, 1954) iznijela pretpostavku da se emocije zasnivaju na procjeni dogaĊaja, a Tomkins je
predloţio ideju koja je u prvi plan stavila istraţivanja o emocionalnim izrazima lica.
“Procjena” u suvremenim istraţivanjima emocija znaĉi da se svaka emocija temelji na vrednovanju
dogaĊaja. Znamo li kakve su te procjene (ili vrednovanja), moţemo predvidjeti emocije; a znamo li
kakve su emocije, moţemo opisati procjene. Frijda je napisao: “Procjena je središnje pitanje teorije
emocija” (1993.b, str. 225). Mnogi će se s time sloţiti.
Ideja je sljedeća: Arnoldova i Gasson predloţili su da emocija povezuje “ja” i objekt. Za razliku
od percepcije, koja govori o tome na koji naĉin znamo što je izvan nas, ili liĉnosti, koja se odnosi na
to kakav je svatko od nas iznutra, emocije su u osnovi vezane uz odnos. Arnoldova i Gasson to kaţu
na ovaj naĉin: “Emocija ... je sklonost koju osjećamo prema objektu koji je procijenjen kao
prikladan, ili odbojnost prema objektu koji vrednujemo kao neprikladan, potkrijepljena specifiĉnim
tjelesnim promjenama, ovisno o vrsti emocija” (1954, str. 294). Premda procjena nije daleko od
Aristotelove ideje vrednovanja, ideja procjene u odnosu na nas same potaknula je nov naĉin
razmišljanja.
Arnoldova i Gasson su razradili svoju ideju. Sklonost se odnosi na pri- vlaĉnost ili odbojnost
nekog objekta. Prosudba (svjesna ili nesvjesna) se odnosi na to je li neki objekt prikladan ili
neprikladan za nas, pa je emocija sukladno tome pozitivna ili negativna. Zatim dolaze daljnja
razlikovanja, ovisno o tome je li objekt prisutan ili ne i postoje li teškoće u djelovanju. Ne postoje li
teškoće u dosezanju ili izbjegavanju objekta, osoba mu se jednostavno pribliţava ili se udaljava od
njega, a takve se emocije oznaĉuju kao “impulzivne”; postoje li teškoće, Arnoldova i Gasson te
emocije nazivaju “emocije prijepora”. Na temelju ovakve razlike oni predlaţu listu pozitivnih i
negativnih emocija, a svaka od njih odreĊena je karakteristiĉnim procjenama. Ako je neki objekt
vrednovan kao prikladan i prisutan je, impulzivna emocija je ljubav; ako je neki objekt vrednovan
kao neprikladan i nije prisutan, prije- porna emocija je strah. Ideju jepreuzeo Lazarus (1966) u
formulaciji transak- cija ljudi s njihovom okolinom, koja je imala široku teoretsku i praktiĉnu
primjenu u ideji stresa i bolesti, a u novije vrijeme mnogi su eksperimentatori pokušali odrediti koje
se toĉno procjene donose u kojim okolnostima, i kako se one odraţavaju na emocije.
Kao i Magda Arnold, i Sylvan Tomkins je emocije smatrao središnjim dijelom ljudskog ţivota.
Njegove hipoteze, utemeljene na ideji povratne informacije (iz teorije kontrole) i funkcije emocija i
svijesti po prvi put su pred- stavljene na MeĊunarodnom kongresu psihologa 1954. Cjelovita teorija
pojavila se 1962, a objavljena je i knjiga njegovih odabranih radova (1995).
Tomkinsovo je pisanje analitiĉno, poticajno, otvara nova pitanja - i teško ga je saţeti. No nekoliko
njegovih koncepata naišlo je na širok odjek. Najvaţnija je njegova zamisao da je osjećaj glavni
motivacijski sustav, što je središnji pojam ideje da su emocije pojaĉala. U psihologiji se smatralo da
je problem motivacije riješen idejom nagona, kao što su glad, ţeĊ i seksualni nagon. Tomkins
smatra da to nije tako: “To je potpuno pogrešno. Intenzitet, hitnost, neutaţivost nagona je privid.
Privid je stvoren pogrešnim prepoznavanjem „signala‟ nagona s njegovim „pojaĉalo‟. Pojaĉalo je
afektivni odgovor na taj nagon” (Tomkins, 1970, str. 101). Tomkinsova je slika ukljuĉivala neko-
liko motivacijskih sustava, a svaki od njih vezan je uz odreĊenu funkciju fhranjenje, disanje, seks),
svaki se moţe natjecati s drugima i obuzeti osobe Sto je to što daje prednost jednom nagonupred
drugima? To su emocije. Om pojaĉavaju signal jednog nagona, baš kao što se glasnoća zvuka na
audiosu stavu podešava okretanjem gumba za kontrolu jaĉine zvuka.
Evo dvije od Tomkinsovih ilustracija. Prvo: kad, zbog bilo kojih razloga iznenada zastane disanje,
primjerice kod utapanja ili davljenja, ono što vidimo nije nedostatak kisika, nego paniĉan strah koji
pojaĉava nagonski poriv da se borimo za dah. Piloti u Drugom svjetskom ratu koji su odbili nositi
maske s kisikom, takoĊer su patili od gubitka kisika, ali polako. Dojam nije bio neugodan - naprotiv,
bio je ugodan. Signal nije bio pojaĉan, i neki od tih pilota umrli su sa smiješkom na usnama. Drugo:
kad smo seksualno uz- buĊeni, nisu spolni organi ti koji postaju emocionalno uzbuĊeni, premda se u
njima zbivaju izrazite promjene. Osoba je ta koja je uzbuĊena, koja se pri- bliţava drugoj osobi i
ispunjenju. Ono što ĉine tjelesne promjene jest to da pojaĉavaju spolni nagon, ĉine ga neodloţnim i
daju mu prvenstvo pred drugim potrebama.
Tomkins je nastavio dokazivati da su lice i njegovi izrazi primarna pojaĉala emocija kod ljudi.
Naglo se zbivaju fiziološke primjene u krvotoku i pokretima mišića, koje privlaĉe paţnju na
odreĊenu potrebu ili cilj. Tako se dogodilo da je lice postalo središte istraţivanja o emocijama:
dvojica istraţivaĉa ĉiji je rad bio tako usmjeren, Paul Ekman i Carroll Izard, poticaj za svoja is-
traţivanja pripisuju Tomkinsu.
Arnold, sa svojom idejom procjene, uglavnom se usmjerila na ulazne informacije, na

perceptivnu stranu. Tomkins se sa svojom idejom tjelesne povratne sprege i prioriteta meĊu
nagonima usmjerio na ishod, na motoriĉku stranu. Ono što im je zajedniĉko je pojam emocija kao
normalnog funkcioniranja, što je otvorilo put novoj eri istraţivanja.
Alice Isen i Gordon Bower: ekspenment o učincima

emocija
Topli žar uspjeha
Iz naslova članka Alice Isen, 1970.
Eksperimentalna psihologija bila je većim dijelom 20. stoljeća dominantan pokret u
psihologijskim istraţivanjima. Emocije nisu potpuno izmakle paţnji. MeĊu najranijim
eksperimentima su Pavlovljeve (1927) studije uvjetovanja kod ţivotinja. Premda su ĉesto opisivane
na drugi naĉin, one se zapravo odnose na emocije - Pavlovljevu metodu i njezine implikacije
prikazat ćemo u 5. poglavlju. Postoje i razliĉiti pristupi eksperimentiranju na ţivoti- njama, a neki od
njih primjenjivani su pri provjeri hipoteza o tjelesnim promjenama kod emocija koje predviĊa
Jamesova teorija, opisana ranije u ovom poglavlju (Ruckmick, 1936).
U novije vrijeme sve su brojnija nova eksperimentalna istraţivanja, ne samo o emocijama, nego i o
njihovim utjecajima. U tome je jedan od pred-
vodnika Alice Isen. U jednom od svojih ranih eksperimenata (1970) pri- mijenila je test
perceptivno-motoriĉkih vještina. Nasumce odabranim ljudima reĉeno je da su
uspješno riješili taj test. Nakon toga bili su umjereno sretni. Isen je istraţivala
posljedice tog osjećaja. U usporedbi s drugim ispitanicima koji su rješavali isti
perceptivno-motoriĉki test, ali im nije reĉeno da su uspjeli, bili su spremniji pomoći
neznanki (suradnici eksperimentatora) koja je iz ruku ispustila knjige.
Vjerojatno najdojmljiviji eksperiment koji je Isenova provela nije o socijalnom
ponašanju kao što je pomaganje ljudima, nego o onome što moţemo nazvati
kognitivnim posljedicama. Isenova i sur. (1978) su izazvali umjereno sretno
raspoloţenje kod ljudi u trgovaĉkom centru dajući im poklon. U naizgled nevezanoj
anketi kupaca ti su ljudi izjavili da njihovi automobili i tele- vizijski prijemnici rade
bolje i trebaju manje popravaka nego kontrolni ispitanici koji nisu dobili poklon.
Isenova je nastavila istraţivanja pokazujući da sreća ima dalekoseţan utjecaj na
kognitivnu organizaciju (Isen i sur., 1978). Ona moţe ljude uĉiniti kreativnijima u
rješavanju problema, i potaknuti kod njih neobiĉnije asocijacije na rijeĉi. Saţetak
rezultata Isenove i njezinih suradnika dan je u tablici 1.2.
lica 1.2 Primjeri efekata koje sunašli Isenova i sur. u eksperimentima u kojimaje izazivano no
raspoloţenje. U svakoj od studija efekti su usporeĊivani s onima neutralnog i/ili negativ-
raspoloţenja. Izuzev djece u razvojim studijama koje opisuje Isenova (1990), ispitanici su
odrasli, obiĉno studenti.
iživanje Metoda induciranja Efekti induciranja

l, 1970. Informacija o uspjehu na zadatku Veće donacije u dobrotvorne svrhe, pomoć
neznancu
l i Levin, 1972 NuĎenje kolačića Veća spremnost na pomoć, manje ljutnje u
knjižnici
l i sur., 1978. Poklon Bolje dosjećanje pozitivnih sjećanja RjeĎe
spominjanje jbroblema s kupljenom robom
l i sur., 1985. Pozitivno asociranje riječi i druge dvije Neobičnije asocijacije na riječi
metode
nevale i Isen, 1986. Crtani filmovi i poklon Pošteno cjenkanje, manje svadljivosti
l i Geva, 1987. Vrećica bombona Više opreza zbog mogućeg gubitka kad je rizik
velik, manje opreza zbog mogućeg gubitka kad je
rizik mali
l i sur., 1987. Filmska komedija ili bombon Bolje kreativno rješavanje problema
iger, Billings i Gledanje smiješnih televizijskih Više zadovoljstva u rješavanju zadataka
i, 1989. omaški
l. 1990. Naljepnice za djecu Naprednije razvojne razine
l i sur., 1991. Informacija o uspjehu u rješavanju Brža klinička dijagnoza, veći interes za
anagrama pacijente
Kasnih sedamdesetih godina 20. stoljeća i Gordon Bower je zapoĉeo prouĉavati efekte
raspoloţenja na zapamćivanje i druge vrste kognitivne uspješnosti. U ĉlanku koji je postao vrlo
poznat (Bower, 1981) opisao je brojne eksperimente o uĉincima induciranja sretnog i tuţnog
raspoloţenja. Bower je u nekim svojim istraţivanjima koristio hipnozu, no ĉesto se koriste i neke
druge metode induciranja raspoloţenja i ĉini se da imaju sliĉan uĉinak: neke su spomenute u
tablici 1.2, dok su druge, npr. davanje ljudima da ĉitaju 60 sretnih ili tuţnih tvrdnji o sebi (Velten,
1968), ili pak slušanje vesele i tuţne glazbe (Niedenthal i Setterlund, 1994).
U jednom je istraţivanju Bower traţio od svojih ispitanika da se dosjete bilo kakvih dogaĊaja
iz svog djetinjstva prije petnaeste godine, da ih zadrţe u pamćenju desetak minuta i kaţu reĉenicu
ili dvije o svakom dogaĊaju. Drugi dan, u neutralnom raspoloţenju, od ispitanika je traţio da
razmisle o svakom dogaĊaju i oznaĉe ga kao ugodan, neugodan ili neutralan. Dan nakon toga kod
svakog ispitanika izazvano je sretno ili nesretno raspoloţenje. Ispitanici s izazvanim sretnim
raspoloţenjem bili su uglavnom skloni dosjetiti se onih dogaĊaja koje su oznaĉili sretnima, no
dosjetili su se svega nekoliko dogaĊaja koje su oznaĉili kao tuţne. Ispitanici ĉije je raspoloţenje
bilo tuţno bili su nešto skloniji dosjećati se tuţnih dogaĊaja u usporedbi sa sretnim ispitanicima,
što pokazuje slika 1.7.
Uobiĉajeno objašnjenje ovakvih rezultata je dosjećanje sukladno ra- spoloţenju: u

eksperimentu Isenove i sur. (1978) s anketgm kupaca, ispitanicima su padala na pamet
pozitivnija iskustva u vezi s automobilima, televi- zijskim prijemnicima i sliĉno kad su bili
sretnog raspoloţenja, a i u Bowerovu eksperimentu sretnim ispitanicima u sjećanje su dolazile
sretnije uspomene iz djetinjstva.
Slika 1.7 Rezultati Bowerova istraţivanja uspomena ljudi iz djetinjstva prije petnaeste godine.
Slika pokazuje broj ĉestica kojih su se ispitanici dosjetili kad im je hipnozom izazvano sretno ili
tuţno raspoloţenje. Kad su bili sretno raspoloţeni. dosjećali su se puno više uspomena koje su
prethodno oznaĉili kao ugodne. Kad su bili tuţno raspoloţeni, dosjećali su se nešto više
neugodnih uspomena.
Opisat ćemo utjecaj emocija iz još dvije Bovverove studije. U jednoj od njih istraţivao je
utjecaj raspoloţenja na tumaćenje slika iz Testa tematske apercepcije. U tom testu ljudima se
prikazuju slike neodreĊenog znaĉenja i od njih se traţi da ih opišu. Tako je, na primjer, ispitanik s
induciranim sretnim raspoloţenjem rekao o ţeni koja gleda niz polja: “Ova ţena gleda prekrasan
pejzaţ. Ona je ovdje dospjela iz obliţnjeg kampa i uronila u ljepotu okoliša. Nikad se nije tako
dobro osjećala.... (Bovver, 1981). U drugom eksperimentu ispitanicima je pobuĊeno sretno ili
nesretno raspoloţenje, a zatim su ĉitali priĉu koja je opisivala dva lika, jedan sretan i jedan tuţan,
kako se sastaju i igraju tenis. Idućeg dana ispitanici su se dosjećali priĉe u neutralnom ras-
poloţenju. Ljudi koji su ĉitali priĉu u sretnom raspoloţenju poistovjetili su se sa sretnim likom i
dosjetili se više ĉinjenica o njemu nego o drugom liku. Oni koji su ĉitali priĉu u tuţnom
raspoloţenju poistovjetili su se s tuţnim likom i zapamtili više ĉinjenica o njemu.
Eksperimenti Isenove i Bowera ne pokazuju samo da emocije mogu imati velik utjecaj na
pamćenje, socijalnu interakciju, interpretaciju i sliĉno. Oni su takoĊer potaknuli psihologe koji se
bave kliniĉkim pitanjima da istraţe mogu li ti mehanizmi objasniti ustrajnost raspoloţenja kod
psihijatrijskih sindroma. Selektivno prisjećanje tuţnih dogaĊaja u tuţnom raspoloţenju moţe
imati vaţan utjecaj na trajanje depresije (vidi 11. poglavlje), i dati odgovor na to koje vrste
terapije mogu utjecati na trajna raspoloţenja (vidi 12. poglavlje).
Ervin Goffnian i Arlie Russell

Hochschild: dramaturska
perspektiva
Dižite uzbunu!
Krilatica na zidu ureda agencije za naplatu dugova
Erving Goffman je ustvrdio da Shakespeareova izreka “ĉitav svijet je po- zornica” (u Kako
vam drago, 1623) nije samo metafora: mi se doslovno jedni drugima predstavljamo na dramatski
naĉin, i društvenu stvarnost u kojoj ţivimo stvaramo kao neku vrstu predstave. Iz tih se predstava
stvaraju moralni svjetovi, iz njih izvodimo vlastitu samosvojnost, a drugi iz njih izvode svoje
shvaćanje o tome tko smo mi.
Goffmanovo vjerojatno najvaţnije djelo za razumijevanje emocija je esej “Uţitak u igri”,

objavljen u njegovoj knjizi Susreti (1961). To je jedna od najvaţnijih analiza prirode sreće još od
Aristotelovih vremena. To je i prerada, u socijalnom smislu, Freudove Psihopatologije
svakodnevnog života (1901). Ona istraţuje psihologiju uloge i pogrešku koju ĉinimo ako emocije
shvaćamo samo kao individualne: one su ĉesto, a vjerojatno i većim dijelom socijalne.
O svakoj socijalnoj interakciji, onoj u dućanu, na poslu i u obitelji, moţemo razmišljati kao o
igri, kaţe Goffman. Razliĉite igre, kao što su šah, Monopoli, tenis, samo su pojednostavljene
verzije tipova socijalne interakcije. U svakom tipu igre moţemo eksperimentirati, ĉineći
pogreške i eksperi- mentirajući iznova, bez posljedica koje te pogreške imaju u stvarnom ţivotu.
Kad udemo u bilo koju vrstu interakcija, u igri ili u stvarnom ţivotu, to je kao da prolazimo kroz
membranu u maleni svijet s vlastitim pravilima, vlastitom tradicijom i vlastitom poviješću.
Preuzimamo ulogu koja nam je u takvoj vrsti interakcija dodijeljena - u partiji tenisa moţda ćemo
prvi servirati, u obiĉnom ţivotu moţda je naša uloga da budemo studenti. Unutar membrane mi se
ponašamo na odreĊen naĉin da bismo odrţali našu ulogu, slijedeći naznaĉena pravila ili scenarije
koji vrijede unutar te membrane. U tenisu tako pokuša- vamo lopticu prebaciti preko mreţe, kao
studenti pokušavamo uĉiti. I mi i drugi promatramo ova ponašanja kao dobra ili loša, ispravna ili
neispravna, ili tek dijelom ispravna. Ona traţe komentar drugih - ukljuĉujući prijedloge za
promjene, pokudu i pohvalu. Drugim rijeĉima, posebna pravila unutar svake vrste membrane
stvaraju moralne svjetove koji su predmet većeg dijela naše konverzacije: “Trebao bi više raditi
na tom bekhendu”, ili: “Nije li to sjajno? Ove godine prošla je s odliĉnim!”
Ovdje dolazi Goffmanovo tumaĉenje emocija: uz to što igramo svoju ulogu, bolje ili lošije,
moţemo se zapitati koliko se jako uţivljavamo u tu ulogu. Igre su zabavne jer su socijalne
interakcije u koje se lako moţemo ukljuĉiti bez ostatka. Općenito, vidimo da više sreće donosi
potpuni angaţ- man u onome što radimo. No u ţivotu je vrlo ĉesto prisutan unutarnji kon- flikt:
moţemo slijediti pravila, glumiti po scenariju, a da se ne uţivimo u ulogu. Moţda bismo zapravo
ţeljeli raditi nešto drugo. Tu dolazimo do nekih aspekata naših ţivota kojima smo nezadovoljni i
zbog kojih patimo.
Arlie Hochschild otišla je na poslijediplomski studij na Berkeley, a na nju je utjecao Goffman.

U svojem radu ona istraţuje napetost do koje moţe doći kad je osoba u konfliktu zbog uloge koju
ima, kad postoje dvojbe oko toga tko smo i ponašanja koje pokazujemo.
Roditelji Hochschildove radili su za Ministarstvo vanjskih poslova Sjedi- njenih Drţava, i ona
opisuje kako je s dvanaest godina obilazila goste na dip- lomatskom prijemu sa zdjelom kikirikija
i pitala se je li smješak onih koji su prihvatili njezino nuĊenje iskren. Njezini su roditelji
pokazivali interes za geste i raspravljali su i tumaĉili “nategnut smiješak bugarskog poslanika,
skretanje pogleda kineskog konzula i dug stisak ruke francuskog ekonom- skog atašea”
(Hochschild, 1983, str. ix). Ove geste nisu samo prenosile znaĉenje od jedne k drugoj osobi - one
su bile razmjena poruka izmeĊu vlada. Je li dvanaestogodišnjakinja nudila kikiriki samo
glumcima koji su igrali propisane diplomatske uloge? Gdje je završavala osoba, a zapoĉinjao
posao?
Kao polaznica poslijediplomskog studija, Hochschildova je nastavila traţiti odgovore na taj

problem: prodaju li prodavaĉi proizvod ili vlastitu liĉnost? Razvila je teoriju “emocionalnih
pravila”. Ona mogu biti privatna i nesvjesna, ili socijalno posredovana u zanimanjima koja od nas
zahtijevaju di šaljemo signale drugima da bismo utjecali na njihove emocije i prosudbe.
Hochschildova je prouĉavala obuku pilota i stjuardesa zrakoplovne tvrtke
Delta Airlines, na kojoj su oni uĉili kako upravljati avionom, kako djelovati u
izvanrednim situacijama, posluţivati hranu i tako dalje. No ono što je opisala
je kako osoba mora nauĉiti sasvim odreĊenu vrstu ponašanja da bi postala
stjuardesom Delta Airlinesa. Kandidatkinja je trebala nauĉiti igrati ulogu,
sliĉno kao što glumica uĉi ulogu. Glavni cilj te uloge je da kod putnika
pobudi poseban emocionalni ton: “Kandidati su opominjani: „Doista se
trudite oko svog osmijeha...osmijeh je vaše najjaĉe oruţje‟” (Hochschild,
1983, str. 105). Od njih “se traţilo da o putniku razmišljaju kao da je „osobni
gost u njihovu dnevnom boravku‟. Emocionalne uspomene kandidata o
osobnoj gostolju- bivosti bile su korištene na naĉin koji bi Stanislavski
preporuĉio” (str. 105). Pristup je isti kao kod glumaĉke metode
Stanislavskog: i tehnika vjeţbanja odreĊenih izraza i dozivanje uspomena
koje prate te izraze dio su zahtjevnog uvjeţbavanja uloge koje je Stanislavski
(1965) preporuĉivao profesionalnim glumcima. Lakše je uvjerljivo odigrati
ako se glumac potpuno uţivi u ulogu.
Rad koji ukljuĉuje stvaranje emocija u sebi, kako bismo ih izazvali u dru-
gima, priliĉno je ĉest. Hochschildova ga naziva emocionalni napor. Ona je
izraĉunala da je 1970. godine 38 % svih plaćenih poslova u Sjedinjenim
Drţavama zahtijevalo znaĉajan emocionalni napor. Unutar kategorija po-
slova koji zahtijevaju takav napor, ţene su dva puta zastupljenije od muška-
raca. Svrha takvog napora je socijalna. Posao tajnice traţi ljubaznost,
vedrinu, spremnost na pomoć: njegova je svrha davanje ugodne emocionalne
potpore šefu. Mnogi poslovi koji traţe emocionalni napor su na dodirnoj
toĉki izmeĊu tvrtki i korisnika. Kao i u civilnom zrakoplovstvu, cilj je
poboljšati prodaju proizvoda tvrtke.
Nisu svi poslovi koji traţe emocionalni napor usmjereni na izazivanje

ugodnih emocija. Naplata dugova posao je posve suprotan onom zrako-
plovne stjuardese: “Dignite uzbunu” bila je krilatica šefa jedne agencije za
naplatu dugova (Hochschild, 1983, str. 146).
Premda nas Goffman, kao odjek Spinoze, moţe uvjeriti da je tajna sreće
potpuna ukljuĉenost u ono što ĉinimo, Hochschildova to dovodi u pitanje.
Sto ako je ponašanje za koje smo na poslu plaćeni u suprotnosti s bilo ĉime
ĉemu se moţemo potpuno predati?
prihvaćanja i razumijevanja vlastitih emocija, kao korak k oslobaĊanju od njihovih

prisilnih uĉinaka, bila je Spinozina.
Poput Descartesa, Spinoza navodi dugu listu razliĉitih emocija i svaku od njih
objašnjava u zasebnom odlomku. U njima ne nudi više od naznaka, od kojih neke imaju
ironijski prizvuk, o tome kako bismo trebali gledati na vlastite emocije:
Definicija 7 Mržnja je bol, praćena idejom o vanjskom uzroku. (str. 176)
Definicija 23 Zavist je mrţnja, utoliko što u ĉovjeku uzrokuje bol zbog neĉije
dobre sreće, i veselje zbog neĉije zle sreće. (str. 178)
Kad Spinoza kaţe da mrţnja ukljuĉuje “ideju” o vanjskom uzroku, on nas potiĉe da
preispitamo tu ideju. On smatra da je razumijevanje naših emocija od najveće vaţnosti,
premda aspekti tog razumijevanja mogu biti paradok- salni. Na kraju Etike on priznaje
teškoće, kad kaţe:
Ĉak i kad se put za koji smatram da vodi k tome [mudrost sadrţana u svijesti o
nama samima, o Bogu i o stvarima oko nas] ĉini iznimno teškim, svejedno se
moţe naći...kako bi bilo moguće, ako je spas nadohvat ruke i moţe se s la-
koćom otkriti, da je gotovo od svih zanemaren? (Spinoza, 1675, str. 270-271)
George Eliot: književni pristup

Zivot koji nije ispunjen emocijama za Dorotheu jednostavno ne bi bio moguć...
George Elliot, Middlemarch
George Eliot (to je knjiţevno ime Магу Ann Evans) smatrala je da Darwi- novo
Porijeklo vrsta “ne impresionira, uzmemo li u obzir potrebu jasnog i sreĊenog prikaza”
(Burrow, 1968, str. 12). Ona se usmjerila na drugu vrstu prirodopisa, razmišljajući o
tome kako da stvori društvenu znanost uteme- ljenu, poput biologije, na toĉnim
opaţanjima, no koja bi ljude i emotivno dir- nula.
Godine 1856. napisala je esej za ĉasopis kojem je bila urednica, a koji se zvao
Westminster Review. Esej je nosio naslov “Prirodopis ţivota Nijemaca” (Pinney, 1963).
U njemu je dala prikaz dviju knjiga von Riehla, pionira antropologije, koji opisuje
ţivot njemaĉkih seljaka. Njezin esej bio je neka vrst ma- nifesta njezinih vlastitih
romana. On ukljuĉuje sljedeće:
Najveći doprinos umjetnika, bio on slikar, pjesnik ili romanopisac, jest širenje
našeg suosjećanja. Apeli utemeljeni na generalizacijama i statistici zahtijevaju
već gotovu sućut, moralni osjećaj koji većpostoji; no slika ljudskog ţivota koju
moţe dati veliki umjetnik iznenaĊuje ĉak i one beznaĉajne i sebiĉne, i obraća im
paţnju na ono što je izvan njih, što se moţe nazvati sirovom sadrţinom
moralnog osjećaja...Umjetnost je stvar najbliţa ţivotu, to je naĉin pojaĉavanja
iskustva i širenja našeg kontakta s drugima izvan granica naše vlastite sudbine.
(George Eliot, 1856; pretisnuto u Pinney, 1963, str. 270)
George Eliot roĊena je 23. rujna 1856 i tada je zapoĉela pisati “Tuţnu sud- binu
svećenika Amosa Bartona”, koja je danas zajedno s druge dvije priĉe objedinjena u
Prizorima iz svećeničkog života. Kad je izmeĊu 1871. i 1872. objavilaMiddelmarch,
bilo je jasno da je ostvarila cilj koji je naznaĉila u svom eseju o von Riehlu. Virginia
Woolf nazvala je Middlemarch “veliĉanstvenom knjigom koja je, uza sve svoje
nesavršenosti, jedan od svega nekoliko engleskih romana napisanih za odrasle ljude”
(Woolf, 1919).
Middlemarch je roman o emocijama, a njegova se radnja odvija oko dvoje mladih

ljudi “Dorothee Brooke i Tertiusa Lydgatea. Gorljiva Dorothea ĉezne uĉiniti nešto
dobro u svome ţivotu i dobiti pristup muškom svijetu uĉenja. Dijelom zbog toga, udaje
se za sredovjeĉna znanstvenika, Edvvarda Casaubona, koji radi na saţetoj stuĊiji ”Kljuĉ
za sve mitologije". Opis te veze koji daje George Eliot, a u kojoj svaki od partnera
prema drugome upućuje nade i oĉekivanja koja taj drugi ne moţe ispuniti, jedan je od
najpotresnijih knjiţevnih prikaza nesretnog braka. Tertius Lydgate je lijeĉnik koji se
bavi medicinskim istraţivanjima, gradi svoju vlastitu praksu i imenovan je rav-

nateljem nove gradske bolnice koja se tek treba izgraditi. On privlaĉi paţnju Rosamund
Vincy, gradske ljepotice, i njih se dvoje zaljubljuju i vjenĉaju.
Slika 1.5 “Unajmljeni pastir” Williama Holmana Hunta. George Eliot je o ovoj slici u eseju
“Prirodopis ţivota Nijemaca” zapisala ovo: “Kako su stvarna obiljeţja radnih ljudi slabo
poznata onima koji su izvan njihove klase, kako se malo prouĉavao njihov ţivot... Cak je i
jedan od naših najvećih slikara iz najistaknutije realistiĉke škole na svojoj slici Unajmljeni
pastir oslikao pejzaţ iznimnom vjernošću, no par seljaka u prvom planu nije ništa
realistiĉniji od idiliĉnih labudova s ukrasa na našim dimnja- cima.”
Svaki lik u romanu Middlemarch ima svoje teţnje. Svaki od njih ostvaruje planove, ali je
pod utjecajem ţivotnih sluĉajnosti, onog nepredvidivog. Nema velikog plana, nema sile koja
iza scene povlaĉi konce. Ovo je pitanje koje postavlja George Eliot: ako naši planovi samo
dijelom uspijevaju, ako nismo kadri predvidjeti posljedice svih naših postupaka, ako nema
sudbine koji bi nas vodila našem neizbjeţnom usudu, ako ţivimo u vremenu u kojem bez
sumnje svatko vjeruje u boţansko vodstvo, ili ako se to vodstvo tumaĉi na vrlo razliĉite
naĉine, kako bismo mogli naći svoj put u ţivotu?
Njezin je odgovor da naše emocije mogu djelovati kao neka vrsta busole, a ujedno su i
glavno sredstvo kojim svatko od nas utjeĉe na druge. U svojoj knjizi ona ocrtava mnoge
suprotnosti, npr. onu izmeĊu Dorothee, koja je puna nezadovoljenih ţudnji, no podloţna
emocionalnim strujanjima svoga i tuĊih ţivota, i Casaubona, koji jedva raspoznaje vlastite
emocije. Otprilike na trećini knjige Casaubon doţivljava srĉani napad u potisnutoj ljutnji
nakon svaĊe s Dorotheom. Lydgate posjećuje Dorotheu i savjetuje joj kako da izbjegne sve
situacije koje mogu uzrujati njezina muţa.
Nekoliko dana kasnije Lydgate ih ponovno posjećuje i Casaubon od njega zahtijeva da
bude iskren glede njegova stanja. Lydgate odgovara da je on u opasnosti, premda je teško
predviĊati. Casaubon uviĊa da bi mogao umrijeti i preplavljuje ga ogorĉenost. Kad ih

Lydgate napusti, Dorothea odlazi u vrt, ţeleći odmah otići svome muţu.
No oklijevala je, bojeći se da će ga uvrijediti nametljivošću; jer njezina joj je stalno

susprezana gorljivost nudila ţiva sjećanja koja su jaĉala njezin strah, kao što se
potisnuta energija slegne u drhtaj, i ona je polako lutala oko obliţnjeg drveća dok ga
nije vidjela kako se pribliţava. Zatim mu je pošla ususret i mogla je predoĉiti anĊela s
neba, koji dolazi s obećanjem da će kratko vrijeme koje im je preostalo biti ispunjeno
onom vjernom ljubavlju koja se privije uz tugu. Pogled kojim je uzvratio njezin bio je
tako hladan da se osjetila još uplašeni- jom; ipak se okrenula i rukom uhvatila
njegovu nadlakticu.
Gospodin Casaubon drţao je ruke iza leĊa i dopustio je njezinoj podatnoj ruci da se
pripije uz njegovu ukoĉenu.
Dorothea je osjetila nešto zastrašujuće u dojmu kojlje ta neosjetljiva, ukoĉena tvrdoća
ostavila na nju. To su jake rijeĉi, no nisu prejake; tim se beznaĉajnim postupcima
zauvijek zatre sjeme radosti (Eliot, 1871-1872, str. 462).
U ovom kratkom odlomku vidimo mnoge elemente svojstvene pisanju George Eliot. Ona
pokazuje kako se emocije razvijaju, kako ih jedna osoba prenosi drugoj, i daje komentar o
tome kakav utjecaj one imaju - komentar kojem su prigovarali neki knjiţevni kritiĉari. No
ovdje je vjerojatno najvaţnije to što, manje-više po prvi put u engleskoj knjiţevnosti, portret
neĉijeg iskustva zapoĉinje iznutra, iz vlastite svijesti osobe “... oklijevala je, bojeći se da će
ga uvrijediti nametljivošću; jer njezina joj je stalno susprezana gorljivost nudila ţiva sjećanja
koja su jaĉala njezin strah.” Kao što je H.D. Lavvrence kasnije rekao: “Upravo je George
Eliot to zapoĉela...ona je svu radnju poĉela smještati unutra” (Purkis, 1985, str. 104).
George Eliot kasnije je napisala u pismu: “moje pisanje jednostavno je skup ţivotnih
eksperimenata - pokušaj da vidimo za što su sposobne naše misli i emocije - koje zalihe
motiva, stvarnih ili tek nagoviještenih, obećavaju boljitak kojemu moţemo teţiti” (Haight,
1985, str. 466).
U romanu Middlemarch George Eliot istraţuje neke temeljne ĉinjenice o emocijama,
ukljuĉujuĉi i ĉinjenicu da razliĉito razumijemo vlastite i tuĊe
.c/fra(/?a /)(<>(j/'ajf(Ja: f/eor(/e <!//п>(
George Eliot bila je jedan od najvećih kršćanstva. U šesnaestoj godini napustila je

engleskih romanopisaca. RoĊena je 1819. kao školu zbog majĉina slabog zdravlja, no do
Магу Ann Evans na imanju u blizini svojih je tridesetih na- uĉila i talijanski,
Coventrya. Njezin otac, Robert Evans, bio je latinski i grĉki, i prevo- dila teološke i
stolar i upravitelj imanja, a njezina majka, filozofske knjige, uz brigu
Christiana Pearson, bila je iz obitelji o kućanstvu i ocu koji je umro kad joj je bilo
maloposjednika. Магу Ann nauĉila je trideset. Preselila se u London, nazvala
francuski i njemaĉki od poboţnih uĉitelja, i Marian Evans i postala pomoćnica urednika u
bila je pod utjecajem evange- liĉkog ĉasopisu Westminster Review. Bila je
vjerojatno jedna od rijetkih ţena svoga povijesti knji- ţevnosti. Putovali su, ĉitali
vremena koja se sama izdrţavala na taj naĉin. zajedno, me- Ċusobno komentirali vlastiti rad,
Postala je bliska prijateljica filozofa i raspravljali o svemu, radili na zajedniĉkim
psihologa Herberta Spencera. Kasnije je projektima. Na primjer, Lewes je bio jedan
ţivjela s Georgeom Непгует Lewesom, sve od glavnih u populariziranju Spinoz- ina
do njegove smrti 1878. djela, a Marian se prihvatila pre- voĊenja
Lewes je bio knjiţevni kritiĉar i biolog, ĉiji je Spinozine Etike. Na kraju ni jedan izdavaĉ
rad cijenio i Charles Darwin. Lewes je bio nije htio objaviti knjigu. Lewes ju je potaknuo
rastavljen: njegova ga je ţena ostavila i otišla da poĉne pisati umjetniĉku prozu. Mlin na
s drugim ĉovjekom. Razvod nije mogao Flossi (Eliot, 1860) osigurao joj je ugled i
dobiti, pa se on i Marian Evans nisu mogli donio ma- terijalnu sigurnost. Lewes je bio
vjenĉati. To je u pristojnom društvu bio odu- ševljen njezinim uspjehom, ĉak i kad je
skandal. Nji- hova veza jedna je od velikih nadmašio njegov vlastiti. (Biografski podaci
emocionalnih i intelektualnih veza u iz Haight, 1968).
emocije. No što je najvaţnije, mi kao ĉitatelji osjećamo emocije poistovjeću- jući se i

suosjećajući s likovima, kao što je to opisao Aristotel u Poetici. Ne samo da nam se
nude prikazi obiĉnog ţivota, kao što se moţe oĉekivati od prirodopisa, ne samo da su
to prikazi iznutra i izvana na naĉin na koji ne moţemo oĉekivati od biologije, nego smo
i sami emocionalno dirnuti na
naĉin koji doista uspijeva “proširiti naše suosjećanje”, koji uspijeva “pojaĉati iskustvo i
proširiti naš kontakt s drugima izvan granica naše vlastite sudbine.”
George Eliot je dobro znala što bi znaĉilo pisati filozofiju, prirodopis, sociologiju
ili psihologiju na konvencionalan naĉin. Ona je takve sadrţaje ĉitala s veĉim
oduševljenjem od bilo koga drugog u njezino vrijeme, i to na ĉetiri ţiva i dva mrtva
jezika. Puno je putovala i ţivjela u središtu intelektualne de- bate u jednom od
najţivljih svjetskih gradova u razdoblju koje je teško moglo biti misaono ţivahnije, kad
su se zbivale revolucije u znanosti, u tehnologiji i u društvenim institucijama. S
vodećim umovima raspravljala je o društvenim znanostima. No smatrala je da je o
emocijama potrebno napisati više od uobiĉajenih znanstvenih i filozofskih ĉlanaka.
Pisala je tako da ljudi mogu osjetiti emocije i njihovu vezu s teţnjama. U njezinim
rukama roman je omo- gućavao vrstu istraţivanja emocija i njihova djelovanja, što
jednostavno nije moguće generalizacijama, statistikom ili dijagramima.
Naĉin pisanja koji je uvela George Eliot dopušta nam, kao što je predloţio Aristotel
u svojoj teoriji katarze, da razumijemo emocije koje osjećamo pri ĉi- tanju. Ova vrsta
razumijevanja ima vaţno mjesto uz analitiĉke metode.
Trenutak sažimanja u suvremenim istraživanjima

Tijekom 20. stoljeća prouĉavanje emocija napredovalo je u raznim pravcima -
biološkom, socijalnom, razvojnom, primijenjenom. Sve done- davna tijek istraţivanja
bio je neravnomjeran i promjenjiv, s malo obzira prema meĊusobnim vezama razliĉitih
pravaca. U sljedećem poglavlju pred- stavit ćemo neke od utemeljitelja psihologije,

fiziologije i društvenih znanosti dvadesetog stoljeća. Sa svakim od njih zapoĉela je
posebna vrsta istraţivanja
0 emocijama, koja je postala i ostala utjecajna.
* *■
John Harlow i Walter Hess: neuroznanost

Vrlo često se mačka u svojim reakcijama obrane/napada okrene protiv najbliže osobe
koja sudjeluje u eksperimentu.
Hess i Briigger, 1943, str. 184
Od Danvinovih je dana hipoteza o fiziĉkoj osnovi uma napredovala, pa je danas malo

psihologa koji će zanijekati da mentalni procesi ovise o neuralnoj
1 kemijskoj aktivnosti mozga. U okviru tog shvaćanja pojavila se ideja da su pojedini
dijelovi mozga na razliĉite naĉine povezani s emocijama.
Neka od opaţanja koja su istaknula mozak kao sjedište emocija i uslijedila su nakon
sluĉajnih oštećenja mozga: takav je, primjerice, sluĉaj Phineasa
Gagea, simpatiĉnog predradnika koji je radio na izgradnji pruge izmeĊu Rut- landa i Burlingtona u
Vermontu ( SAD ), a koji je zapisao seoski lijeĉnik imenom John Harlow. Trinaestoga rujna 1848.
godine graditelji su namjeravali raznijeti stijenu. Stijena je bila izbušena i rupa ispunjena barutom.
Gage je sam ugurao prah ţeljeznom šipkom dugom 1 m, promjera 3 cm, a teţine 6 kg. Ovo guranje
ţeljezom vjerojatno je izazvalo iskru jer se dogodila eksplozija. Ţeljezo se zabilo u Gageovu lubanju
baš ispod lijeve obrve, izašlo kroz rupu na vrhu glave i palo 25 m dalje. Strahovito je krvario.
Njegovi su ga ljudi vo- lovskom zapregom prevezli do lokalnog hotela, gdje se Harlow pobrinuo za
njega. Premda mu se rana inficirala, Gage se oporavio.
Harlow je napisao, u reĉenici koja je nagovijestila Darwinovu teoriju emocija, da “se ĉinilo da je
uništena ravnoteţa, da tako kaţem, izmeĊu njegovih intelektualnih sposobnosti i ţivotinjskih
sklonosti.” (Harlow, 1868, str. 277). Umjesto Gagea bio je drugi ĉovjek, za kojeg je njegov prijatelj
rekao da “više nije Gage.” Umjesto da bude ljubazan i uĉinkovit, bio je nestrpljiv, bezobzi- ran i lako
je planuo. Bio je “hirovit i kolebljiv, stvarajući mnoge planove za ono što kani uĉiniti, no od njih je
odustajao i prije no što bi ih razradio” (str. 277). Njegovi poslodavci, koji su ga smatrali svojim
“najefikasnijim i najspo- sobnijim predradnikom”, nisu ga mogli vratiti na posao. Lutao je
Sjedinjenim Drţavama pokazujući se na sajmištima i noseći okolo ţeljeznu šipku koja ga je
ozlijedila.
Harlow u San Franciscu, gdje je došao ţivjeti sa svojom majkom, pet godina nije doznao za
Gageovu smrt. Tako nije mogao ispitati mozak. Ali, nago- vorio je njegovu obitelj da ekshumira
tijelo. Lubanja i ţeljezna šipka koja je smještena u kovĉeg zajedno s Gageom poslane su natrag na
istok. U svome izlaganju pred Medicinskim društvom Massachussetsa 3. lipnja 1868, Harlow je
rekao da su Gageova majka i prijatelji “odustajući od prava na osobnu vezanost...sa zadovoljstvom
predali meni njegovu lubanju (koju vam sada po- kazujem), za dobrobit znanosti” (str. 278).
Dvije su glavne metode fiziološke psihologije: jedna prouĉava posljedice lezija, ozljeda mozga
koje nastaju sluĉajno, kao u sluĉaju Phineasa Gagea, ili mogu biti namjerno izazvane u
eksperimentima na ţivotinjama. Drugom me- todom prouĉavamo posljedice podraţivanja mozga,
elektriĉnim ili kemijskim putem. Vjerojatno su najdojmljivija otkrića nastala podraţivanjem, a su-
kladna su onome što znamo iz prirodoslovnih opaţanja ĉiji je zaĉetnik Dar- win. Primjenom
elektriĉnog podraţivanja na specifiĉna mozgovna podruĉja moţemo izazvati dobro usklaĊene

obrasce odgovora, sklonosti karakteri- stiĉne za emocije. Zaĉetnik tih istraţivanja bio je švicarski
fiziolog Walter Hess u svom laboratoriju u Ziirichu.
Tijekom dvadesetih godina 20.stoljeća pokrenuo je inventivan, nov i teh- niĉki zahtjevan
istraţivaĉki program (Hess, 1950). Elektrode je usadio u hi- potalamiĉko podruĉje mozga maĉaka.
Kad se maĉka oporavila od operacije, njezin mozak se mogao elektriĉno podraţivati kroz te elektrode
dok se ţivo-
Slika 1. 6 (a) Lubanja Phineasa Gagea na kojoj je vidljiva izlazna rana uzrokovana ţeljeznom šip-
kom u nesreći 1848. godine; (b) ţeljezna šipka, izloţena u muzeju Harvard Medical School.
tinja slobodno kretala unaokolo. Da bi mogao provoditi takva istraţivanja, Hess je

morao usaditi elektrode u regiju duboko u mozgu i priĉvrstiti ih za lubanju, tako da ih
maĉka moţe podnositi tijekom duljeg razdoblja. Trebao je konstruirati elektrode,
izolirane ţice ĉiji je promjer ca. 0,25 mm, tako da ne oštećuju mozak. TakoĊer je morao
razviti i naĉin elektriĉnog podraţivanja koji će podraţivati moţdano tkivo u tim
dubokim dijelovima jer podraţivanje koje se tradicionalno koristilo u fiziologiji ovdje
nije bilo primjenjivo. Nakon završetka eksperimenata trebalo je potvrditi toĉke
podraţivanja. U tu su svrhu tanki odsjeĉci mozga oznaĉavani za ispitivanje pod
mikroskopom, kako bi se vidjelo gdje su bili vršci elektroda. Trebalo je pripremiti
mape mozga, da bi se smjestile elektrode i odredile te toĉke. Sve je to zahtijevalo
vremena, no na kraju su Hessovi eksperimenti na ţivotinjama koje su se slobodno
kretale bili uvjerljivi.
Osim mnogih nalaza o funkcioniranju autonomnog ţivĉanog sustava, iznenaĊujući
rezultat Hessovih istraţivanja za razumijevanje emocija bio je sljedeći: kad su elektrode
usaĊene u jedan dio hipotalamusa, podraţivanje je dovelo do karakteristiĉnog
odgovora: rad srca se ubrzao, maĉka je postala ţustra i uzbuĊena, a ako se podraţivanje
nastavilo, maĉka je postala ljuta, ĉak je i divlje napadala predmete u okolini. “Najĉešće
se maĉka u svojim reakcijama napada/obrane okretala protiv najbliţe osobe koja je
sudjelovala u eksperimentu” (Hess i Briigger, 1943, str. 184). Hess je tu reakciju
nazvao “afektivna reakcija obrane”, i ponudio objašnjenje da je jedno hipotalamiĉko
podruĉje specijalizirano za organiziranje odgovora borbe ili bijega. Po- draţivanje
drugog podruĉja hipotalamusa, koje se nalazi sprijeda, usporilo je rad srca i izazvalo
smirenost i pospanost.
Ono što zaĉuĊuje u ovim rezultatima jest to da se zadaje u poĉetku besmi- slen niz
elektriĉnih podraţaja. Dio mozga iz toga proizvodi dobro koordini- ran, prepoznatljiv
emocionalni odgovor svojstven vrsti. On oĉito ovisi o mo-
toriĉkom programu ugraĊenom u mozgu. Program nije stereotipan, no napad bijesa se
odvija na vješt i usmjeren naĉin.
Danas, nakon više od stoljeća analize posljedica nesreća na ljudski mozak i više od 50
godina eksperimentiranja na mozgu ţivotinja, postoji široko slaganje o sljedećoj slici.
Neka mozgovna podruĉja kao što su hipotalamus i uz njega usko vezan limbiĉki sustav
nazivaju se niţim strukturama jer su bile istaknute kod ţivo- tinja koje su se javile ranije
tijekom evolucije kraljeţnjaka. Ta su podruĉja povezana s emocijama. Obiĉno se smatra da
su u kraljeţnjaka pod kontrolom viših dijelova mozga koji su se razvili kasnije tijekom
evolucije, kao što je to korteks (ili moţdana kora), koji se najviše razvio kod ljudske vrste.
Ako su oštećeni viši centri, kao što se zbilo s ĉeonim podruĉjem nesretnog Phileasa Gagea,
moţe izostati kontrola niţih centara. Njihova se aktivnost moţe oĉito- vati u emocionalnom
ponašanju, nekontroliranom i nesocijaliziranom.
To je saţeto izrazio neurolog iz viktorijanskog doba, John Hughlings- Jackson.
Više ţivĉane strukture razvile su se iz niţih i upravljaju tim niţim strukturama, baš
kao što vlast proizašla iz naroda upravlja i usmjerava taj narod. Ako je to tok
evolucije, tada obratan proces raspadanja te organizacije nije samo “povlaĉenje”
viših, nego istodobno i “raspuštanje” niţih. Ako se upravljaĉko tijelo nacije iznenada
uništi, imali bismo dva razloga za zdvajanje: 1) gubitak usluga uglednih ljudi, i 2)
anarhiju ljudi koji ostaju bez kontrole. (Taylor, 1959)
Jackson je bio pronicav opaţaĉ, a njegova je shema bila izuzetno zanimljiva. Primjerice,
iznio je mišljenje da je nepredvidivo emocionalno ponašanje u pijanstvu rezultat upravo
takvog “raspuštanja” kakvo je naveo jer su viši centri iskljuĉeni alkoholom. Tako imamo
objašnjenje zbog ĉega pi- jana osoba u jednom trenutku moţe uroniti u ljubaznu
sentimentalnost, a u drugom upasti u ţestoku tuĉnjavu.
Širila se i privlaĉna ideja koju je predloţio Darwinov mlaĊi suvremenik Haeckel
(Sulloway, 1979). Krilatica je glasila “ontogeneza rekapitulira filo- genezu”. To znaĉi da
razvoj svakog pojedinca, poĉevši od faze embrija, ponovno prolazi faze evolucije od jedne
stanice nadalje. Premda biolozi više ne misle da je to najtoĉniji naĉin promatranja
embrionalnog razvoja, verzija te ideje postala je pravovjernost u fiziološkim objašnjenjima
ponašanja. Najniţi dijelovi ţivĉanog sustava, kao što su leĊna moţdina i produţena moţdina,
kontroliraju jednostavne reflekse - refleksi su svojstveni evolucijski najstarijim
kraljeţnjacima. Isprva se smatralo da je i ponašanje djece u' mjeri skup refleksa. Tijekom
evolucije sljedeći su se razvili slojevi l mozga, i oni sljedeći sazrijevaju u mozgu djeteta. Te
strukture ukljuĉ talamus i limbiĉki sustav. Oni su povezani s emocijama kao što je 1јфв^
voĊenjem organiziranih sklopova aktivnosti, kao što su napadi koje Hess. Takvi su sklopovi
svojstveni niţim sisavcima i maloj djeci koj^®|S9û
л
iкt4
socijalizirana. Na kraju se zbiva evolucija korteksa, najvišeg sloja. Kod odraslih Ijudi ovo podruĉje,
za koje se smatra da upravlja višim mentalnim procesima, preuzima kontrolu nad refleksima i
emocionalnim centrima smještenim niţe.
Hess je 1949. dobio Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju za “otkriće funkcionalne

organizacije diencefalona za koordinaciju unutarnjih organa”. Cudnom igrom sudbine podijelio je
nagradu s Egasom Monizom, koji je razvio operativnu tehniku prefrontalne leukotomije da bi
ublaţio odreĊene vrste psihoza. Pri toj operaciji kirurg je izazivao posljedice sliĉne onima što ih je
ţeljezna šipka sluĉajno izazvala kod nesretnog Phineasa Gagea. Neko vrijeme, prije pojave
suvremenih lijekova u psihijatriji, prefrontalna leukotomija bila je popularna kao naĉin smirivanja
nekih emocionalno uznemirenih p sihij atrij s ki h bolesnika. Procjenjuje se da je izmeĊu 1936. i
1955. godine oko 40 000 do 50 000 pacijenata bilo podvrgnuto toj operaciji (Freeman, 1971). Moţda
će vam se uĉiniti ĉudnim da je uĉinak smirivanja, koji je bio svrha ovih operacija, suprotan uĉinku
koji je ozljeda izazvala kod Phineasa Gagea. Vjerojatno je zajedniĉki element bio emocionalna
otupjelost, distanciranje od emocionalnih posljedica. Do šezdesetih godina 20. stoljeća prefrontalna
leukotomija se prestala izvoditi, a postala je i sramotnom (Valenstein, 1973). Velike operacije koje
razaraju tkivo danas se više ne koriste, no izuzetak su manja, lokalizirana odstranjivanja mozgovnog
tkiva. Premda ljudski mozak u znaĉajnoj mjeri podnosi oštećenja, suviše je sloţen da bi mu razaranje
velikih dijelova donijelo ikakve koristi.
Magda Amold i Sylvan Tomkins: nove psihologijske teorije

...emocijepodrazumijevaju dvostruki odnos, iprema objektu iprema “ja” koje doživljava objekt.
Magda Arnold iJ. Gasson, 1954.
Moja je namjera ponovno otvoritipitanja koja su dugo vremena bila na zlu glasu u američkoj
psihologiji.
Sylvan Tomkins, 1962.
U drugoj polovici 20. stoljeća, isprva slabo, ĉuli su se glasovi koji izraţavaju zabrinutost zbog
toga što su emocije zanemarene u akademskom svijetu. MeĊu tim su glasovima bili oni Magde
Arnold i Sylvana Tomkinsa; oboje su 1954. godine objavili znaĉajna djela. Arnoldova je (zajedno s J.
Gassonom, 1954) iznijela pretpostavku da se emocije zasnivaju na procjeni dogaĊaja, a Tomkins je
predloţio ideju koja je u prvi plan stavila istraţivanja o emocionalnim izrazima lica.
“Procjena” u suvremenim istraţivanjima emocija znaĉi da se svaka emocija temelji na vrednovanju
dogaĊaja. Znamo li kakve su te procjene (ili vrednovanja), moţemo predvidjeti emocije; a znamo li
kakve su emocije, moţemo opisati procjene. Frijda je napisao: “Procjena je središnje pitanje teorije
emocija” (1993.b, str. 225). Mnogi će se s time sloţiti.
Ideja je sljedeća: Arnoldova i Gasson predloţili su da emocija povezuje “ja” i objekt. Za razliku
od percepcije, koja govori o tome na koji naĉin znamo što je izvan nas, ili liĉnosti, koja se odnosi na
to kakavje svatko od nas iznutra, emocije su u osnovi vezane uz odnos. Arnoldova i Gasson to kaţu
na ovaj naĉin: “Emocija ... je sklonost koju osjećamo prema objektu koji je procijenjen kao
prikladan, ili odbojnost prema objektu koji vrednujemo kao neprikladan, potkrijepljena specifiĉnim
tjelesnim promjenama, ovisno o vrsti emocija” (1954, str. 294). Premda procjena nije daleko od
Aristotelove ideje vrednovanja, ideja procjene u odnosu na nas same potaknula je nov naĉin
razmišljanja.
Arnoldova i Gasson su razradili svoju ideju. Sklonost se odnosi na pri- vlaĉnost ili odbojnost
nekog objekta. Prosudba (svjesna ili nesvjesna) se odnosi na to je li neki objekt prikladan ili
neprikladan za nas, pa je emocija sukladno tome pozitivna ili negativna. Zatim dolaze daljnja
razlikovanja, ovisno o tome je li objekt prisutan ili ne i postoje li teškoće u djelovanju. Ne postoje li
teškoće u dosezanju ili izbjegavanju objekta, osoba mu se jednostavno pribliţava ili se udaljava od
njega, a takve se emocije oznaĉuju kao “impulzivne”; postoje li teškoće, Arnoldova i Gasson te
emocije nazivaju “emocije prijepora”. Na temelju ovakve razlike oni predlaţu listu pozitivnih i
negativnih emocija, a svaka od njih odreĊena je karakteristiĉnim procjenama. Ako je neki objekt
vrednovan kao prikladan i prisutan je, impulzivna emocija je ljubav; ako je neki objekt vrednovan kao
neprikladan i nije prisutan, prije- porna emocija je strah. Ideju je preuzeo Lazarus (1966) u
formulaciji transak- cija ljudi s njihovom okolinom, koja je imala široku teoretsku i praktiĉnu
primjenu u ideji stresa i bolesti, a u novije vrijeme mnogi su eksperimentatori pokušali odrediti koje
se toĉno procjene donose u kojim okolnostima, i kako se one odraţavaju na emocije.
Kao i Magda Arnold, i Sylvan Tomkins je emocije smatrao središnjim dijelom ljudskog ţivota.
Njegove hipoteze, utemeljene na ideji povratne informacije (iz teorije kontrole) i funkcije emocija i
svijesti po prvi put su pred- stavljene na MeĊunarodnom kongresu psihologa 1954. Cjelovita teorija
pojavila se 1962, a objavljena je i knjiga njegovih odabranih radova (1995).
Tomkinsovo je pisanje analitiĉno, poticajno, otvara nova pitanja - i teško ga je saţeti. No nekoliko
njegovih koncepata naišlo je na širok odjek. Najvaţnija je njegova zamisao da je osjećaj glavni
motivacijski sustav, što je središnji pojam ideje da su emocije pojaĉala. U psihologiji se smatralo da
je problem motivacije riješen idejom nagona, kao što su glad, ţeĊ i seksualni nagon. Tomkins
smatra da to nije tako: “To je potpuno pogrešno. Intenzitet, hitnost, neutaţivost nagona je privid.
Privid je stvoren pogrešnim prepoznavanjem „signala‟ nagona s njegovim „pojaĉalo‟. Pojaĉalo je
afektivni odgovor na taj nagon” (Tomkins, 1970, str. 101). Tomkinsova je slika ukljuĉivala nekoliko
motivacijskih sustava, a svaki od njih vezan je uz odreĊenu funkciju (Ћгапјепје, disanje, seks), svaki
se moţe natjecati s drugima i obuzeti osobu. Sto je to što daje prednost jednom nagonu pred drugima?
To su emocije. One pojaĉavaju signal jednog nagona, baš kao što se glasnoća zvuka na audiosu- stavu
podešava okretanjem gumba za kontrolu jaĉine zvuka.
Evo dvije od Tomkinsovih ilustracija. Prvo: kad, zbog bilo kojih razloga, iznenada zastane
disanje, primjerice kod utapanja ili davljenja, ono što vidimo nije nedostatak kisika, nego paniĉan
strah koji pojaĉava nagonski poriv da se borimo za dah. Piloti u Drugom svjetskom ratu koji su
odbili nositi maske s kisikom, takoĊer su patili od gubitka kisika, ali polako. Dojam nije bio
neugodan - naprotiv, bio je ugodan. Signal nije bio pojaĉan, i neki od tih pilota umrli su sa
smiješkom na usnama. Drugo: kad smo seksualno uz- buĊeni, nisu spolni organi ti koji postaju
emocionalno uzbuĊeni, premda se u njima zbivaju izrazite promjene. Osoba je ta koja je uzbuĊena,
koja se pri- bliţava drugoj osobi i ispunjenju. Ono što ĉine tjelesne promjene jest to da pojaĉavaju
spolni nagon, ĉine ga neodloţnim i daju mu prvenstvo pred drugim potrebama.
Tomkins je nastavio dokazivati da su lice i njegovi izrazi primarna pojaĉala emocija kod ljudi.
Naglo se zbivaju fiziološke primjene u krvotoku i pokretima mišića, koje privlaĉe paţnju na
odreĊenu potrebu ili cilj. Tako se dogodilo da je lice postalo središte istraţivanja o emocijama:
dvojica istraţivaĉa ĉiji je rad bio tako usmjeren, Paul Ekman i Carroll Izard, poticaj za svoja is-
traţivanja pripisuju Tomkinsu.
Arnold, sa svojom idejom procjene, uglavnom se usmjerila na ulazne informacije, na
perceptivnu stranu. Tomkins se sa svojom idejom tjelesne povratne sprege i prioriteta meĊu
nagonima usmjerio na ishod, na motoriĉku stranu. Ono što im je zajedniĉko je pojam emocija kao
normalnog funkcioniranja, što je otvorilo put novoj eri istraţivanja.
Alice Isen i Gordon Bower: eksperiment o učincima emocija Topli žar
uspjeha
Iz naslova članka Alice Isen, 1970.
Eksperimentalna psihologija bila je većim dijelom 20. stoljeća dominantan pokret u
psihologijskim istraţivanjima. Emocije nisu potpuno izmakle paţnji. MeĊu najranijim
eksperimentima su Pavlovljeve (1927) studije uvjetovanja kod ţivotinja. Premda su ĉesto opisivane
na drugi naĉin, one se zapravo odnose na emocije - Pavlovljevu metodu i njezine implikacije
prikazat ćemo u 5. poglavlju. Postoje i razliĉiti pristupi eksperimentiranju na ţivoti- njama, a neki od
njih primjenjivani su pri provjeri hipoteza o tjelesnim promjenama kod emocija koje predviĊa
Jamesova teorija, opisana ranije u ovom poglavlju (Ruckmick, 1936).
U novije vrijeme sve su brojnija nova eksperimentalna istraţivanja, ne samo o emocijama, nego i o
njihovim utjecajima. U tome je jedan od pred-
vodnika Alice Isen. U jednom od svojih ranih eksperimenata (1970) pri- mijenila je test
perceptivno-motoriĉkih vještina. Nasumce odabranim ljudima reĉeno je da su
uspješno riješili taj test. Nakon toga bili su umjereno sretni. Isen je istraţivala
posljedice tog osjećaja. U usporedbi s drugim ispitanicima koji su rješavali isti
perceptivno-motoriĉki test, ali im nije reĉeno da su uspjeli, bili su spremniji pomoći
neznanki (suradnici eksperimentatora) koja je iz ruku ispustila knjige.
Vjerojatno najdojmljiviji eksperiment koji je Isenova provela nije o socijalnom
ponašanju kao što je pomaganje ljudima, nego o onome što moţemo nazvati
kognitivnim posljedicama. Isenova i sur. (1978) su izazvali umjereno sretno
raspoloţenje kod ljudi u trgovaĉkom centru dajući im poklon. U naizgled nevezanoj
anketi kupaca ti su ljudi izjavili da njihovi automobili i tele- vizijski prijemnici rade
bolje i trebaju manje popravaka nego kontrolni ispitanici koji nisu dobili poklon.
Isenova je nastavila istraţivanja pokazujući da sreća ima dalekoseţan utjecaj na
kognitivnu organizaciju (Isen i sur., 1978). Ona moţe ljude uĉiniti kreativnijima u
rješavanju problema, i potaknuti kod njih neobiĉnije asocijacije na rijeĉi. Saţetak
rezultata Isenove i njezinih suradnika dan je u tablici 1.2.
7Jblica 1.2 Primjeri efekata koje su našli Isenova i sur. u eksperimentima u kojimaje izazivano sretno
raspoloţenje. U svakoj od studija efekti su usporeĊivani s onima neutralnog i/ili negativ- DQg
raspoloţenja. Izuzev djece u razvojim studijama koje opisuje Isenova (1990), ispitanici su bili odrasli,
obiĉno studenti.
Iszraživanje Metoda induciranja Efekti induciranja

Isen, 1970. Informacija o uspjehu na zadatku Veće donacije u dobrotvorne svrhe, pomoć
neznancu
Isen i Levin, 1972 NuĊenje kolaĉića Veća spremnost na pomoć, manje ljutnje u
knjiţnici
Isen i sur., 1978. Poklon Bolje dosjećanje pozitivnih sjećanja RjeĊe
spominjanje problema s kupljenom robom
Isen i sur., 1985. Pozitivno asociranje rijeĉi i druge dvije Neobiĉnije asocijacije na rijeĉi
metode
Camevale i Isen, 1986. Crtani filmovi i poklon Pošteno cjenkanje, manje svadljivosti
Isen i Geva, 1987. Vrećica bombona Više opreza zbog mogućeg gubitka kad je rizik
velik, manje opreza zbog mogućeg gubitka kad
je rizik mali
Isen i sur., 1987. Filmska komedija ili bombon Bolje kreativno rješavanje problema
•Craiger, Billings i Gledanje smiješnih televizijskih Više zadovoljstva u rješavanju zadataka
Isen, 1989. omaški
Isen. 1990. Naljepnice za djecu Naprednije razvojne razine
Isen i sur., 1991. Informacija o uspjehu u rješavanju Brţa kliniĉka dijagnoza, veći interes za
anagrama pacijente
Kasnih sedamdesetih godina 20. stoljeća i Gordon Bower je zapoĉeo prouĉavati efekte
raspoloţenja na zapamćivanje i druge vrste kognitivne uspješnosti. U ĉlanku koji je postao vrlo poznat
(Bower, 1981) opisao je brojne eksperimente o uĉincima induciranja sretnog i tuţnog raspoloţenja.
Bower je u nekim svojim istraţivanjima koristio hipnozu, no ĉesto se koriste i neke druge metode
induciranja raspoloţenja i ĉini se da imaju sliĉan uĉinak: neke su spomenute u tablici 1.2, dok su
druge, npr. davanje ljudima da ĉitaju 60 sretnih ili tuţnih tvrdnji o sebi (Velten, 1968), ili pak slušanje
vesele i tuţne glazbe (Niedenthal i Setterlund, 1994).
U jednom je istraţivanju Bower traţio od svojih ispitanika da se dosjete bilo kakvih dogaĊaja iz
svog djetinjstva prije petnaeste godine, da ih zadrţe u pamćenju desetak minuta i kaţu reĉenicu ili
dvije o svakom dogaĊaju. Drugi dan, u neutralnom raspoloţenju, od ispitanika je traţio da razmisle o
svakom dogaĊaju i oznaĉe ga kao ugodan, neugodan ili neutralan. Dan nakon toga kod svakog
ispitanika izazvano je sretno ili nesretno raspoloţenje. Ispitanici s izazvanim sretnim raspoloţenjem
bili su uglavnom skloni dosjetiti se onih dogaĊaja koje su oznaĉili sretnima, no dosjetili su se svega
nekoliko dogaĊaja koje su oznaĉili kao tuţne. Ispitanici ĉije je raspoloţenje bilo tuţno bili su nešto
skloniji dosjećati se tuţnih dogaĊaja u usporedbi sa sretnim ispitanicima, što pokazuje slika 1.7.
Uobiĉajeno objašnjenje ovakvih rezultata je dosjećanje sukladno ra- spoloţenju: u eksperimentu
Isenove i sur. (1978) s anketom kupaca, ispitanicima su padala na pamet pozitivnija iskustva u vezi s
automobilima, televi- zijskim prijemnicima i sliĉno kad su bili sretnog raspoloţenja, a i u Bowerovu
eksperimentu sretnim ispitanicima u sjećanje su dolazile sretnije uspomene iz djetinjstva.
Slika 1.7 Rezultati Bowerova istraţivanja uspomena

ljudi iz djetinjstva prije petnaeste godine. Slika
pokazuje broj ĉestica kojih su se ispitanici dosjetili
kad im je hipnozom izazvano sretno ili tuţno
raspoloţenje. Kad su bili sretno raspoloţeni, dosjećali
su se puno više uspomena koje su prethodno oznaĉili
kao ugodne. Kad su bili tuţno raspoloţeni, dosjećali
su se nešto više neugodnih uspomena.
Opisat ćemo utjecaj emocija iz još dvije Bowerove studije. U jednoj od njih istraţivao je utjecaj
raspoloţenja na tumaĉenje slika iz Testa tematske apercepcije. U tom testu ljudima se prikazuju slike
neodreĊenog znaĉenja i od njih se traţi da ih opišu. Tako je, na primjer, ispitanik s induciranim
sretnim raspoloţenjem rekao o ţeni koja gleda niz polja: “Ova ţena gleda prekrasan pejzaţ. Ona je
ovdje dospjela iz obliţnjeg kampa i uronila u ljepotu okoliša. Nikad se nije tako dobro osjećala....
(Bower, 1981). U drugom eksperimentu ispitanicima je pobuĊeno sretno ili nesretno raspoloţenje, a
zatim su ĉitali priĉu koja je opisivala dva lika, jedan sretan i jedan tuţan, kako se sastaju i igraju tenis.
Idućeg dana ispitanici su se dosjećali priĉe u neutralnom ras- poloţenju. Ljudi koji su ĉitali priĉu u
sretnom raspoloţenju poistovjetili su se sa sretnim likom i dosjetili se više ĉinjenica o njemu nego o
drugom liku. Oni koji su ĉitali priĉu u tuţnom raspoloţenju poistovjetili su se s tuţnim likom i
zapamtili više ĉinjenica o njemu.
Eksperimenti Isenove i Bowera ne pokazuju samo da emocije mogu imati velik utjecaj na
pamćenje, socijalnu interakciju, interpretaciju i sliĉno. Oni su takoĊer potaknuli psihologe koji se bave
kliniĉkim pitanjima da istraţe mogu li ti mehanizmi objasniti ustrajnost raspoloţenja kod
psihijatrijskih sindroma. Selektivno prisjećanje tuţnih dogaĊaja u tuţnom raspoloţenju moţe imati
vaţan utjecaj na trajanje depresije (vidi 11. poglavlje), i dati odgovor na to koje vrste terapije mogu
utjecati na trajna raspoloţenja (vidi 12. poglavlje).
Ervin Gojfnian i Arlie Russell Hochschild:

dramaturska perspektiva
Dižite uzbunu!
Krilatica na zidu ureda agencije za naplatu dugova
Erving Goffman je ustvrdio da Shakespeareova izreka “ĉitav svijet je po- zornica” (u Kako vam
drago, 1623) nije samo metafora: mi se doslovno jedni drugima predstavljamo na dramatski naĉin, i
društvenu stvarnost u kojoj ţivimo stvaramo kao neku vrstu predstave. Iz tih se predstava stvaraju
inoralni svjetovi, iz njih izvodimo vlastitu samosvojnost, a drugi iz njih izvode svoje shvaćanje o tome
tko smo mi.
Goffmanovo vjerojatno najvaţnije djelo za razumijevanje emocija je esej “Uţitak u igri”, objavljen
u njegovoj knjizi Susreti (1961). To je jedna od najvaţnijih analiza prirode sreće još od Aristotelovih
vremena. To je i prerada, u socijalnom smislu, Freudove Psihopatologije svakodnevnog života
(1901). Ona istraţuje psihologiju uloge i pogrešku koju ĉinimo ako emocije shvaćamo samo kao
individualne: one su ĉesto, a vjerojatno i većim dijelom socijalne.
O svakoj socijalnoj interakciji, onoj u dućanu, na poslu i u obitelji, moţemo razmišljati kao o igri,
kaţe Goffman. Razliĉite igre, kao što su šah, Monopoli, tenis, samo su pojednostavljene verzije tipova
socijalne interakcije. U svakom tipu igre moţemo eksperimentirati, ĉineći pogreške i eksperi-
mentirajući iznova, bez posljedica koje te pogreške imaju u stvarnom ţivotu. Kad udemo u bilo koju
vrstu interakcija, u igri ili u stvarnom ţivotu, to je kao da prolazimo kroz membranu u maleni svijet s
vlastitim pravilima, vlastitom tradicijom i vlastitom poviješću. Preuzimamo ulogu koja nam je u
takvoj vrsti interakcija dodijeljena - u partiji tenisa moţda ćemo prvi servirati, u obiĉnom ţivotu
moţda je naša uloga da budemo studenti. Unutar membrane mi se ponašamo na odreĊen naĉin da
bismo odrţali našu ulogu, slijedeći naznaĉena pravila ili scenarije koji vrijede unutar te membrane. U
tenisu tako pokuša- vamo lopticu prebaciti preko mreţe, kao studenti pokušavamo uĉiti. I mi i drugi
promatramo ova ponašanja kao dobra ili loša, ispravna ili neispravna, ili tek dijelom ispravna. Ona
traţe komentar drugih - ukljuĉujući prijedloge za promjene, pokudu i pohvalu. Drugim rijeĉima,
posebna pravila unutar svake vrste membrane stvaraju moralne svjetove koji su predmet većeg dijela
naše konverzacije: “Trebao bi više raditi na tom bekhendu”, ili: “Nije li to sjajno? Ove godine prošla
je s odliĉnim!”
Ovdje dolazi Goffmanovo tumaĉenje emocija: uz to što igramo svoju ulogu, bolje ili lošije,
moţemo se zapitati koliko se jako uţivljavamo u tu ulogu. Igre su zabavne jer su socijalne interakcije
u koje se lako moţemo ukljuĉiti bez ostatka. Općenito, vidimo da više sreće donosi potpuni angaţ-
man u onome što radimo. No u ţivotu je vrlo ĉesto prisutan unutarnji kon- flikt: moţemo slijediti
pravila, glumiti po scenariju, a da se ne uţivimo u ulogu. Moţda bismo zapravo ţeljeli raditi nešto
drugo. Tu dolazimo do nekih aspekata naših ţivota kojima smo nezadovoljni i zbog kojih patimo.
Arlie Hochschild otišla je na poslijediplomski studij na Berkeley, a na nju je utjecao Goffman. U

svojem radu ona istraţuje napetost do koje moţe doći kad je osoba u konfliktu zbog uloge koju ima,
kad postoje dvojbe oko toga tko smo i ponašanja koje pokazujemo.
Roditelji Hochschildove radili su za Ministarstvo vanjskih poslova Sjedi- njenih Drţava, i ona
opisuje kako je s dvanaest godina obilazila goste na dip- lomatskom prijemu sa zdjelom kikirikija i
pitala se je li smješak onih koji su prihvatili njezino nuĊenje iskren. Njezini su roditelji pokazivali
interes za geste i raspravljali su i tumaĉili “nategnut smiješak bugarskog poslanika, skretanje pogleda
kineskog konzula i dug stisak ruke francuskog ekonom- skog atašea” (Hochschild, 1983, str. ix). Ove
geste nisu samo prenosile znaĉenje od jedne k drugoj osobi - one su bile razmjena poruka izmeĊu
vlada. Je li dvanaestogodišnjakinja nuĊila kikiriki samo glumcima koji su igrali propisane diplomatske
uloge? Gdjejezavršavalaosoba, azapoĉinjao posao?
Kao polaznica poslijediplomskog studija, Hochschildova je nastavila traţiti odgovore na taj
problem: prodaju li prodavaĉi proizvod ili vlastitu liĉnost? Razvila je teoriju “emocionalnih pravila”.
Ona mogu biti privatna i nesvjesna, ili socijalno posredovana u zanimanjima koja od nas zahtijevaju
da šaljemo signale drugima da bismo utjecali na njihove emocije i prosudbe.
Hochschildova je prouĉavala obuku pilota i stjuardesa zrakoplovne tvrtke Delta
Airlines, na kojoj su oni uĉili kako upravljati avionom, kako djelovati u izvanrednim
situacijama, posluţivati hranu i tako dalje. No ono što je opisala je kako osoba mora
nauĉiti sasvim odreĊenu vrstu ponašanja da bi postala stjuardesom Delta Airlinesa.
Kandidatkinja je trebala nauĉiti igrati ulogu, sliĉno kao što glumica uĉi ulogu. Glavni
cilj te uloge je da kod putnika pobudi poseban emocionalni ton: “Kandidati su
opominjani: „Doista se trudite oko svog osmijeha...osmijeh je vaše najjaĉe oruţje‟”
(Hochschild, 1983, str. 105). Od njih “se traţilo da o putniku razmišljaju kao da je
„osobni gost u njihovu dnevnom boravku‟. Emocionalne uspomene kandidata o
osobnoj gostolju- bivosti bile su korištene na naĉin koji bi Stanislavski preporuĉio” (str.
105). Pristup je isti kao kod glumaĉke metode Stanislavskog: i tehnika vjeţbanja
odreĊenih izraza i dozivanje uspomena koje prate te izraze dio su zahtjevnog
uvjeţbavanja uloge koje je Stanislavski (1965) preporuĉivao profesionalnim glumcima.
Lakše je uvjerljivo odigrati ako se glumac potpuno uţivi u ulogu.
Rad koji ukljuĉuje stvaranje emocija u sebi, kako bismo ih izazvali u drugima,
priliĉno je ĉest. Hochschildova ga naziva emocionalni napor. Ona je izraĉunala da je
1970. godine 38 % svih plaćenih poslova u Sjedinjenim Drţavama zahtijevalo znaĉajan
emocionalni napor. Unutar kategorija poslova koji zahtijevaju takav napor, ţene su
dva puta zastupljenije od muška- raca. Svrha takvog napora je socijalna. Posao tajnice
traţi ljubaznost, vedrinu, spremnost na pomoć: njegova je svrha davanje ugodne
emocionalne potpore šefu. Mnogi poslovi koji traţe emocionalni napor su na dodirnoj
toĉki izmeĊu tvrtki i korisnika. Kao i u civilnom zrakoplovstvu, cilj je poboljšati
prodaju proizvoda tvrtke.
Nisu svi poslovi koji traţe emocionalni napor usmjereni na izazivanje ugodnih
emocija. Naplata dugova posao je posve suprotan onom zrakoplovne stjuardese:
“Dignite uzbunu” bila je krilatica šefa jedne agencije za naplatu dugova (Hochschild,
1983, str. 146).
Premda nas Goffman, kao odjek Spinoze, moţe uvjeriti da je tajna sreće potpuna
ukljuĉenost u ono što ĉinimo, Hochschildova to dovodi u pitanje. Sto ako je ponašanje
za koje smo na poslu plaćeni u suprotnosti s bilo ĉime ĉemu se moţemo potpuno
predati?
Povezivanje nekih niti

U prvom poglavlju naznaĉili smo neke pravce razmišljanja o emocijama. Ovo
poglavlje nije namjeravalo biti poput uvodne radnje u priĉi - to dolazi u sljedećem
poglavlju. Njegova je uloga da otkrije ponešto od intelektualne opreme koja pripada
ovom podruĉju.
Mnogi ĉitatelji literature o emocijama prigovaraju joj na pretjeranoj raznolikosti,
diţu ruke i zakljuĉuju da je podruĉje suviše heterogeno da bi bilo smisleno. Mi (autori
ove knjige) imamo drugaĉije stajalište. Postoji razno- likost, no ţelimo pokazati da se ti
pristupi nadopunjuju i da se moţe razabrati jedinstvenost.
TakoĊer vjerujemo da vama kao ĉitateljima u poĉetku moţe pomoći da se
poistovjetite samo s jednim ili s nekoliko zaĉetnika, ĉiji interesi i spoznaje odgovaraju
vašoj vlastitoj intuiciji. Nadamo se da smo ovdje ponudili do- voljan broj takvih
zaĉetnika da biste to mogli uĉiniti. Tada spoznaje jednog od njih mogu posluţiti kao
poĉetna toĉka. Prema tim spoznajama moţete usva- jati nove informacije i zapoĉeti
stvarati na njima zasnovanu strukturu.
Ovdje se ne spominju svi zaĉetnici istraţivanja emocija. Odabrali smo samo neke
od njih, koji su zapoĉeli ĉitav pravac istraţivanja ili razmišljanja, a ne nuţno i one koji
su ga uĉinili vaţnim. Tako su, primjerice, John Bowlby i Магу Ainsworth pridonijeli
više od bilo koga u zadnjih 20 godina našem razumijevanju emocionalnog razvoja u
djetinjstvu. Rad ovih autora oslanja se na Freudov, pa se oni ne spominju u ovom
poglavlju, no njihova su istraţivanja cjelovito predstavljena u 7. poglavlju. Neki koji su
najviše utjecali na autore knjige osobno, primjerice Herbert Simon, Michael Rutter i
George Brown, takoĊer se ne spominju sve do kasnijih poglavlja. Priĉa ove knjige
zapravo poĉinje sa sljedećim poglavljem: jesu li emocije razliĉite ili iste u razliĉitim
društvima?
Sažetak
U ovom poglavlju upoznali smo vas s nekim autorima koji su postavili temelje
razumijevanja emocija u zapadnoj intelektualnoj tradiciji, a svaki od njih predstavljen
je nekima od svojih najvaţnijih ideja. Postoji puno razliĉitih pristupa razumijevanju
emocija: utemeljitelji su u svoje metode ukljuĉili opaţanje u prirodnim uvjetima
(Charles Darwin), postavljanje i provjeru teorija primjerima i protuprimjerima
(William James) i paţljivim slušanjem ljudi koji govore o svojim emocionalnim
iskustvima (Sigmund Freud).
Mnoge spoznaje o emocijama opisali su i iznijeli ljudi koji nisu bili znanstvenici,
nego filozofi kao što su Aristotel, Rene Descartes i Baruch Spi- noza, ili knjiţevnici
kao što je bila George Eliot. Suvremena istraţivanja o emocijama prisutna su u mnogim
disciplinama prirodnih i društvenih znanosti: kao i psiholozi (Magda Arnold, Sylvan
Tomkins, Alice Isen, Gor- don Bower), i istraţivaĉi u okviru antropologije (Erving
Goffman), sociolo- gije (Arlie Hochschild), medicine (John Harlow) i neurofiziologije
(Walter Hess) utemeljili su vaţne nove pravce, kao što su to ĉinili i autori u drugim
disciplinama. Ne bismo mogli razumjeti emocije ili njihovo znaĉenje bez obraćanja
paţnje na multidisciplinarnu prirodu razumijevanja.
Prijedlozi za daljnje čitanje
Najbolji opći i sveobuhvatan uvod u emocije, s poglavljima posvećenim interdiscipli- narnim
temeljima istraţivanja o emocijama, biološkoj osnovi, psihološkim procesima, društvenim
procesima i pojedinim emocijama:
Michael Levvis i Jeanette M. Haviland (Ur.) (1993) Handbook of emotions. New York: Guilford.
Knjiga koja zahvaća razliĉite pristupe emocijama koje smo predstavili u ovom poglavlju -
ukljuĉujući sociologiju, psihologiju, filozofiju, knjiţevnu prozu - i integrira te razliĉite pristupe:
Thomas J. Scheff (1990). Microsociology: Discourse, emotion and social structure. Chicago:
University of Chicago Press.
Za kratku povijest istraţivanja emocija:

George Mandler (1984). Mind and body: Psychology ofemotions and stress. New York: Norton,
2. poglavlje “The psychology of emotion: Past and present.”
Za zanimljiv opći prikaz emocija i njihovih svojstava:
Nico Frijda (1988). The laws of emotion. American Psychologist, 43, 349-358.
2. /)(Hj/aoJje
••
Sadrţaj
i C /u</fu/4l//t O rs/oaca/tje
c//tocija
Kulturalni kontekst
Romantizam
Usporedba izmeĎu nas i Ijudi iz drugih
kultura
Emocionalna klima
Ima li univerzalnih Ijudskih emocija?

Razlike u pojavi emocija i njihovu
tumačenju u različitim kulturama
Pravila pokazivanja emocija
Kulturalno osmišljavanje i socijalna
uloga emocija
Strastvena ljubav
Zaljubljivanje
Srednjovjekovna dvorska Ijubav
Zaljubljenost kao prijelazna društvena
uloga
Sažetak
Prijedlozi za đaljnje čitanje

... postoji neka vrsta univerzalnogjezika, koji se sastoji od izraza lica i očiju, gesti i
tona glasa, koji mogu pokazati misli li osoba nešto zatražiti i dobiti, ili odbiti i nemati
ništa s tim.
Augustin, Ispovijedi, 1-8
Kulturalni kontekst
U zapadnoj kulturi postoji sumnjiĉavost prema emocijama. Ta ideja po- tjeĉe još od
Platona (375 g. pr. Kr.), koji je smatrao da se emocijama ne moţe vjerovati, jer izviru iz
niţih dijelova uma i izopaĉene pameti. U suvremeno doba tu je podozrivost unio
Charles Darvvin (1872), koji je smatrao da je, kod odraslih ljudi, izraţavanje emocija
zastarjeli trag naše evolucije od ţivotinja i našeg razvoja od djetinjstva.
Nije teško uoĉiti podcjenjivaĉki stavprema emocijama u zapadnoj kulturi: ako u
raspravi ţelite odbaciti ono što kaţe druga osoba, moţete reći da je osoba tek
“emocionalna”, misleći pod tim “iracionalna”. Emocije se ĉesto smatra
nekontroliranima i destruktivnima, u usporedbi s konstruktivnim pro- izvodima paţljiva
razmatranja. Emocije se katkad smatraju primitivnima i djetinjastima, ĉešće nego
civiliziranima i odraslima. No nasuprot tome, a na kraju ĉak i dojmljivije, emocije se
smatraju ĉvrstim jamcem autentiĉnosti, najboljim putem do naše vlastite biti. Kao što je
to Solomon izrekao: “Emo- cije su ţivotna snaga duše, izvor većine naših vrijednosti”
(str. 14).
I podozrivost prema emocijama i potvrda njihove vrijednosti proizvod su zapadne
kulture. To vidimo u ĉinjenici da ni podozrivost ni potvrda, a niti njihova
paradoksalna mješavina kojoj smo svjedoci u zapadnoj kulturi, nisu univerzalne. Neka
druga društva emocije promatraju drugaĉije. Tako ćemo prikazati neke prizore iz
emocionalnog ţivota u kojima postoji sliĉnost s današnjim zapadnim društvima, ali i
neke razlike. To ćemo uĉiniti na dva naĉina: povijesnim sadrţajima koji pokazuju izvor
zapadnih vjerovanja i iskustava s emocijama te usporedbom sa suvremenim
nezapadnim kulturama.
Romantizam
Pogledajmo u nedavnu kulturnu povijest da bismo dobili sliku o tome kako su se
pojavile današnje zapadne ideje o emocijama i kako se one odrţavaju. Osamnaesto
stoljeće u Europibilo je doba prosvjetiteljstva, kadje znanstveno razumijevanje svemira
napredovalo s Newtonovim zakonima, i kad je netolerancija postala sramotnom u
javnom ţivotu, što je dovelo do njezina slabljenja. Civilizirani razum postao je ideal.
Kant (1784) je to ovako izrazio: “Usudite se misliti, imajte hrabrosti koristiti se
vlastitim umom” (str.
Do vremena u kojem je Kant napisao ove retke zbila se još jedna promjena, manje ili više kao
suzdrţan odgovor na teme prosvjetiteljstva - zvala se “romantizam”. U Europi i Americi, usprkos
mogućim proturjeĉjima nekih od naših kulturalnih vjerovanja o emocijama, “romantiĉno” je
vjerojatno još uvijek prikladan naziv za zapadni kulturalni stil. Romantizam je afirmacija emocija i
njihova znaĉenja u osobnom ţivotu, politici, knjiţevnosti, filozofiji. Do 19. stoljeća romantizam se
uĉvrstio kao dio zapadne kulture, manje ili više neodvojiv od ideja osobne slobode.
Oblikovanje romantiĉnog duha općenito se pripisuje Jean-Jacques Rou- sseauu (1775),

siromašnom graĊaninu Zeneve. Spremno prihvaćanje njegovih ideja znaĉilo je da su ljudi spremni
za promjenu vrijednosti koju je on predloţio. Prvi je predloţio ideju, koja se danas ĉini oĉitom, da se
religijska osjetljivost prije temelji na onome što osjećamo nego na autoritetu, Svetom pismu ili na
argumentima u prilog postojanju boga. Upravo je on poĉeo napa- dati pokušaje kultiviranja kao
umjetne i štetne: umjesto toga predlagao je da odgoj bude prirodan i da prirodne emocije ljudi
ukazuju na to što je ispravno - oni samo trebaju biti otvoreni osjećaju vlastite savjesti. Njegova
glasovita reĉenica s poĉetka Društvenog ugovora (1762) “Ĉovjek je roĊen slobodan, a svugdje je u
lancima” postala je poziv na okupljanje jakobincima u Fran- cuskoj revoluciji, a te su misli prešle i
Atlantski ocean da bi potaknule ameriĉki rat za nezavisnost.
Romantizam je nadahnuo pisce, a oni su nastavili artikulirati kulturalne promjene koje su se tada
zbivale. Romantiĉari su bili oĉarani prirodnim. Poĉeli su se cijeniti divlji krajolici, prije smatrani
zastrašujućim i barbarskim. Pisci su poĉeli istraţivati obiĉan ţivot umjesto ţivota plemića. Istraţivali
su djetinjstvo, snove, daleke krajeve, egzotiĉno. Samo pisanje postalo je naĉin otkrivanja unutarnjih
emocionalnih istina. Umjesto razuma, ideal su postale emocije, proţivljene i prihvaćene. Emocije su
izraţavali pjesnici, romanopisci i dramatiĉari, kao i slikari i glazbenici. Ĉitatelji, publika, gledatelji,
slušatelji takoĊer su bili dirnuti; i oni su osjećali emocije. Sjetite se nove društvene znanosti George
Eliot (o njoj smo govorili u 1. poglavlju), u kojoj emocionalno iskustvo postaje središnje pitanje.
Umjesto opisivanja povijesti romantizma, razmotrit ćemo samo jedan ro- mantiĉarski roman -
onaj Магу Shelley, kćeri slavne feministice Магу Woll- stonecraft i društvenog reformatora
Williama Godwina. Sa 16 godina pobje- gla je od kuće s pjesnikom Регсует Bysshe Shelleyem. Kad
joj je bilo 18 godina Магу je s Регсует, svojom polusestrom Claire, lordom Вугопот i još jednim
prijateljem bila na praznicima tijekom “neugodnog” ljeta u Alpama. Neprekidna kiša danima ih je
osudila na boravak u kući. Puno su ĉitali i vodili duge razgovore o knjiţevnosti, filozofiji i biologiji.
Jedan dan Вугоп je predloţio da svatko od njih napiše priĉu o utvari. Legavši u krevet Магу Shelley
nije mogla zaspati. Potaknuta razgovorom o pokusima u kojima su elektriĉnom strujom izazivani
pokreti mišića kod mrtvih, njoj se ukazala slika znanstvenika s moćnim strojem, koji kleĉi nad
straviĉnom utvarom ĉovjeka
FRANKENSTEIN;
OR,
DW K tW, Мдкгг,
fro« ту
TllE MODEUN PROMETHEUS.
T* mmmii mt тлл f Did t
*oi»cit tfcec Гшл 4шк*т
tm џгттм* mr *—
Piusitt Lorr.
VOL. I.
iMnit тчгжо м*
LACHmOtOK, HCOHU, HARDtKO, HAVOH, * JOHSS. ПХСКОкТ »вРА**.
1818.
Slika 2.1 Naslovna stranica prvog dijela prvog izdanja Frankensteina, kojeg je napisala
Магу Wollstonecraft Shelley, no koji je izvorno objavljen bez imena autora - bio je to
jedan od prvih romana perioda romantizma u Engleskoj, koji naglašava emocije i
njihove posljedice.
kojeg je sastavio. Njezina je priĉa postala Frankenstein (1818), jedan od najranijih
engleskih romantiĉarskih romana i jedna od prvih znanstvenofantas- tiĉnih priĉa uopće.
Romantičarski roman Frankenstein Магу Shelley

Roman govori o Victoru Frankensteinu, idealistiĉnom znanstveniku koji otkriva kako mrtvu
tvar proţeti ţivotom. Sakuplja dijelove tijela iz grobnica i stvara umjet- nog ĉovjeka, višeg od 2
m. Htio je da bude lijep no “njegova je ţuta koţa jedva pokri- vala rad mišića i arterija” (str.
105). Nakon godina napornog rada potaknutog is- traţivaĉkim ţarom, on daje iskru ţivota, a
zatim, kad se stvor poĉeo micati, zgroţen bjeţi iz prostorije. Iscrpljen, pokušava spavati -
radosno sanja kako je na cesti susreo svoju voljenu, i oni se poljube. No tada njezine usne
“postanu modrosive, boje smrti, ĉinilo se da se mijenja i ja sam pomislio da u naruĉju drţim
tijelo moje pokojne majke” (str. 106).
Frankenstein se budi s tom iznenaĊujuće suvremenom slikom incestuozne zloupotrebe

prirode. Ponovno se penje gore u svoj laboratorij. Stvorenje se diţe i pruţa ruku kao da ţeli
zadrţati svog tvorca. Frankenstein nanovo bjeţi iz sobe. Kad je lice stvorenja mirovalo, bilo je
ruţno, ali onako oţivjelo, postalo je prizor iz pakla.
Dvije godine poslije, nakon duge bolesti, Frankenstein se vraća obitelji u Ţenevu i okriva da je
ubijeno dijete, njegov brat. On u šumi opazi svoje stvorenje i nagaĊa da je ono uĉinilo nedjelo.
Sluškinja biva osuĊena za zloĉin i zbog toga umire. U navali grizodušja Frankenstein pokušava
naći utjehu bijegom u Alpe, no stvor ga pronalazi usred veliĉanstvenog pejzaţa. Stvor iskazuje
odanost svome tvorcu. Priĉa o svom bijegu iz Frankensteinova laboratorija. U svojim prvim
susretima s ljudima biva otjeran sa strahom i gnušanjem. Utoĉište je našao u napuštenoj kolibici
naslonjenoj uza zid seljaĉke kuće. Kroz kljuĉanicu promatra ukućane, mladu ţenu, mladića i
slijepog starca, sestru i brata s njihovim ocem. Kad se starac njeţno i toplo nasmiješio mladoj ţeni,
stvorenje je osjetilo “posebno i neodoljivo uzbuĊenje, kakvo nije nikad prije osjetio, ni od gladi
niti od studeni, ni od topline niti od hrane, i odmaknuo se od prozora, ne mogavši podnijeti te
emocije” (str. 153-154).
Tijekom mjeseci, dok je bilo skriveno, stvorenje skuplja drva i obavlja druge poslove za
obitelj. Mukotrpno uĉi njihov jezik i društvene obiĉaje. S nevinošću koja odaje autoriĉino pomno
ĉitanje Rousseaua, poĉinje osjećati prirodnu naklonost i ljubav prema seljacima i njihovu
jednostavnom ţivotu. Poslije godinu dana posjećuje slijepog starca dok su ostali ukućani vani.
Poĉinje objašnjavati da im ţeli samo dobro, premda zastrašujuće izgleda; on je njihov “dobar duh”
koji im je pomogao, on ţeli njihovo prijateljstvo. Starac sluša, no ostali se vraćaju i ostaju
uţasnuti. Mladićistuĉe stvorenje, i ono bjeţi s nemoćnim oĉajem. Sljedećeg dana obitelj napušta
kuću. Te noći, za vrijeme jakog vjetra, stvorenje u bijesu zapali svoju kolibicu i kuću.
Te zime stvorenje luta uokolo u oĉaju, no s proljećem mu se vraća dobrohotnost. Odluĉuje
pronaći svog tvorca. U Ţenevi nailazi na malog djeĉaka i prilazi mu misleći da je premalen za
predrasude. No djeĉak se uznemiri, nazove ga ljudoţderom i za- prijeti da će ga njegov otac,
“Monsieur Frankenstein”, kazniti. Stvorenje zadavi djeĉaka, potaknuto bijesom i spominjanjem
prezimena ĉovjeka odgovornog za njegovu izobliĉenost.
Danima nakog toga stvorenje pronalazi Frankensteina u Alpama. Kaţe da će ga ljudi zauvijek
izbjegavati. Smatra da je postao izopaĉen, no to je zbog toga što je silno nesretan; ne moţe
podnijeti toliki prezir. Njegov osjećaj dobrote pretvorio se u bijes zbog mrţnje koju mu drugi
izraţavaju. Stoga njegov tvorac mora napraviti još jedno stvorenje, ţensko, podjednako izobliĉeno,
s kojim moţe ţivjeti u razumijevanju. "Bude li ijedno biće osjećalo dobrohotnost prema meni”
kaţe stvorenje, “uzvratit ću stotinu puta toliko i stostruko više...odvojenima od ĉitava svijeta, ţivot
nam neće biti sretan, no bit će neškodljiv...” (str. 191).
Frankenstein je uţasnut svojom dilemom: treba li riskirati stvarajući još jednog monstruma,
tako da se njih dvoje moţe odati pustošenju, ili pak udovoljiti ţelji stvorenja koje traţi blagost
svoga tvorca?
Frankenstein je i danas uzbudljivo štivo, izazovno u današnje doba robota i umjetne
inteligencije, našeg iskorištavanja prirodnih bogatstava i razvoja sve pametnijih, no sve opasnijih
tehnoloških sustava (Perrovv, 1984). U romanu je puno motiva romantiĉne misli: prizori u divljem
krajoliku, pozivanje na emocije kao na pokretaĉe djelovanja, naglasak na prirodnom, nepovjerenje
u umjetno, i strepnja od ljudi koji bahato prelaze svoje granice.
Vrijednosti romantizma nisu bile svojstvene europskoj kulturi prije 18. stoljeća. U romanu
Shelleyeve mnoge su od tih vrijednosti jasno iskazane: one su još uvijek s nama. Emocije
doţivljavamo kao razloge za mnoge svoje postupke.
Usporedba izmeĎu nas i Ijudi iz drugih kultura

Nekoliko je naĉina gledanja na kulturu. Jedan od njih je povijesni, ĉitanje spisa iz prošlosti i
usporedba tekstova kao što je onaj Магу Shelley s onim što je bilo prije i što vjerujemo danas.
Drugi naĉin je onaj putnika kao što su antropolozi, koji donose vijesti o suvremenim kulturama
drugaĉijima od naše. Još je jedan naĉin prouĉavanje socijalizacije, kako djeca stjeĉu vjerovanja i
vještine društva. U ovoj knjizi “našim” kulturnim naslijeĊem smatrat ćemo naslijeĊe Sjeverne
Amerike i Europe jer to je tradicija u kojoj su odgojeni autori ove knjige (engleskog i ameriĉkog
porijekla), i koju poznaju iz nepo- srednog iskustva. Da biste razumjeli emocije - vlastite, one
drugih ljudi koje dobro poznajete i one ljudi u razliĉitim društvima - morate se smjestiti u okvire
vlastite kulturne tradicije. Budući da će većina ĉitatelja ove knjige biti Sjevernoamerikanci i
Europljani, zapoĉet ćemo sa zapadnom kulturom. No to je samo polazište, i to vrlo grubo, jer
Europa i Amerika obuhvaćaju brojne kulture. Ne smatramo da naša kultura ima prednost. Da smo
Japanci ili In- dijci, drugaĉije bismo napisali ovo poglavlje i neke druge dijelove knjige. Iz- van
kulturne tradicije ne postoji ĉvrsto uporište na kojem bismo mogli stajati.
Ovdje tvrdimo da kultura proturjeĉi racionalnosti: meĊu nmogim vrijednostima koje moţe
usvojiti ljudsko društvo, neke se odabiru radije nego druge. Primjerice, ustvrdili smo da je
Sjeverna Amerika još uvijek na nmogo naĉina romantiĉna. Zabrinutost boraca za zaštitu okoliša
sve je veća u posljednjih 20 godina. Ona je bliska romantiĉarskim stavovima i vrijednostima koje
promiĉu prirodno, no to ne znaĉi da je ta zabrinutost iracionalna.
Istok i Zapad
Pogledajmo emocionalnu atmosferu nezapadnog društva, koje se, kao i zapadno, zasniva na
novĉanoj ekonomiji. Razlike ne izviru iz razliĉitog stupnja industrijskog napretka, pismenosti ili
sliĉno: usprkos tome, razlikuju se emocionalne klime Europljana i Amerikanaca s jedne, te
Japanaca s druge strane.
Glavna razlika koju biljeţe i zapadni i japanski promatraĉi je u prirodi vlastitog “ja”. Na
Zapadu “ja” zamišljamo kao “ja-mene”, samostalan entitet, izvor naših odluka, misli i postupaka,
te kao središte proţivljavanja emocija. Taj “ja” odvojen je od “ja” drugih ljudi. U tom je društvu
vaţno postati nezavisan, potvrditi sebe, i natjecati se s drugima ako treba.
Nasuprot tome, u Japanu i u brojnim nezapadnim kulturama mnogi su opisali “ja” kao “mi-ja”,
koje proizlazi iz veza s obitelji, suradnicima i druš- tvenom skupinom, premda je taj prikaz bez
sumnje pojednostavljen. Vaţnije je uklapati se zajedno s ostalima i s njima skladno ţivjeti (Markus
i Kitayama,
1991) . Da ne bismo mislili da je nezavisno “ja” ĉija autentiĉnost izvire iz po- jedinaĉnih ţelja i
emocija, prirodno, moramo se prisjetiti da je taj naglasak na prirodnom dio zapadnog kulturnog
naslijeĊa (vidi prethodni dio o roman- tizmu). U okvirima svjetskih kultura, individualistiĉko “ja”
je neobiĉno (Geertz, 1975).
U svakom društvu djeca razvijaju sliku o sebi kao o bićima fiziĉki odvojenima od ostatka
svijeta. Neisser (1988) predlaţe da se taj fiziĉki aspekt nazove “ekološko ja”. K tome, ljudi
vjerojatno svugdje imaju osjećaj osobnog duševnog ţivota, ukljuĉujući i struju svjesnih misli,
osjećaja i snova. MeĊutim neki drugi aspekti pojma o sebi se razlikuju i utjeĉu na emocionalni
ţivot. S meĊuzavisnim ili “mi-ja”, misli i osjećaji nisu usmjereni na odvojenost, već na proţimanje
s drugima. Ideju o tome moţete dobiti ĉak i u našem individualis- tiĉkom društvu: kad se zaljubite,
moţete osjetiti da se granice vas samih šire kako bi ukljuĉile drugu osobu u vaša najvaţnija
razmišljanja, i da postajete više “mi” nego “ja”.
Ljutnja je na Zapadu emocija nezavisnosti i samopotvrĊivanja. U Japanu se ona smatra
prikladnom meĊu Ijudima razliĉitih društvenih grupa, primjerice u samurajskoj ratniĉkoj tradiciji
u feudalnom Japanu, no Markus i Kitayama (1991) izvještavaju da se ljutnja smatra vrlo
neumjesnom meĊu roĊacima ili kolegama. Nasuprot tome, ljutnja meĊu Amerikancima koji se
poznaju i vole razmjerno je uobiĉajena i prihvaćena. Ispitujući ljude koji su vodili dnevnike
strukturirane poput upitnika, Averill (1982) je u Massachu- ssetsu našao da se ispadi ljutnje
zbivaju otprilike jednom tjedno. Većinom su bili usmjereni na osobu koju je ispitanik poznavao i
volio (npr. supruţnik, roditelj, dijete, prijatelj). Većina ispitanika (63 %) kaţe da je razlog za
njihovu ljutnju bilo potvrĊivanje autoriteta ili nezavisnosti, ili popravljanje dojma o njima samima.
Miyake i sur. (1986) još od rane dobi nalaze razliĉite posljedice interpersonalne ljutnje u Americi
i Japanu. Eksperimentatori su ameriĉkoj i japanskoj djeci staroj 11 mjeseci pokazali zanimljive
igraĉke, a svaku od tih igraĉaka su uparili s majĉinim glasom koji izraţava radost, ljutnju ili strah.
Kad se mjerilo vrijeme potrebno djeci da se poĉnu pribliţavati igraĉki nakon što su ĉuli majĉin
glas, ameriĉka i japanska djeca nisu se razlikovala u brzini pribliţavanja igraĉki nakon zvuka
majĉina radosnog ili ustrašenog glasa. Nakon što su njihove majke progovorile ljutitim tonom,
ameriĉka su se djeca stala pribliţavati igraĉki u prosjeku 18 sekundi kasnije, no japanskoj djeci je
trebalo znaĉajno dulje da se pokrenu, u prosjeku 48 sekundi. Japanska djeca vjerojatno su bila više
inhibirana ljutitim glasom svoje majke jer ga rijetko ĉuju.
Okrenimo se pozitivnijim emocijama: u Japanu postoji emocija zvana amae, koja se ne moţe
jednostavno prevesti na engleski (Morsbach i Tyler, 1986). Amae je emocija meĊuovisnosti, koja
izvire iz neke vrste simbioze, iz zadovoljstva zbog toga što nas druga osoba potpuno prihvaća. Ne
moţe se reći da tu emociju ne moţemo prepoznati u drugim kulturama, ili da nema univerzalno
znaĉenje. Prije se moţe reći da u ţivotu odraslih na Zapadu nema jasno mjesto. Njezin izvorni
kineski ideogram bila je dojka koju beba siše. No kad zapadnjaci zamišljaju ovaj osjećaj, znaju da
ga osoba treba prerasti. U Ja- panu nije tako: to je emocija prihvaćanja unutar obitelji, a cijeni se i
kao uza- jamna zavisnost koja postoji izmeĊu ljubavnog para. Ima svoj poseban naziv i posebno
kulturalno znaĉenje. Na Zapadu bi se smatrala regresijomu razvoju. To nije emocija odvojenosti,
već isprepletenog zajedništva.
Heelas (1986) ĉitatelje vodi na ono što naziva Cookovom turnejom emocija u razliĉitim
društvima. On kaţe da se u nekim kulturama prepoznaje pojedina emocija ili skup emocija, one
imaju ime i o njima se u društvu govori. Takve emocije su “prespoznatljive” (Levy, 1984), naime,
njih kultura istiĉe. Nasuprot tome, ĉini se da se neke emocije u odreĊenim kulturama rijetko
javljaju, ili ih uopće nema; nisu osmišljene niti se o njima govori. One su “nespoznatljive”. Tako
su emocije zavisnosti kao što je amae prespoznatljive u Japanu, a nespoznatljive u Americi.
Puĉka vjerovanja nas na Zapadu sklona su podcijeniti i potisnuti strah. Je- dan od izvora za
takvo shvaćanje je savjetnik za roditelje: Stearns i Haggarty
(1991) su pregledali 84 takva priruĉnika objavljena izmeĊu 1850. i 1950. kao i popularnu
literaturu namijenjenu djeci. Tri su istaknuta obiljeţja tih pri- ruĉnika uoĉi 20. stoljeća: upozorenja
roditeljima o opasnosti izazivanja straha kod djece; prešućivanje teme o naĉinima suoĉavanja s
djeĉjim strahovima; priĉe za djeĉake poticale su hrabrost i spremnost na akciju usprkos strahu.
Zatim se dogodila promjena: “U 20. stoljeću roditelje se poduĉavalo ne samo da izbjegnu
kaţnjavanje djece strahom, nego i da obuzdaju vlastite emocije kako ih ne bi uznemirili” (Stearns i
Haggarty, 1991, str. 75). Dr. Spock (1945) je u svom utjecajnom priruĉniku pisao da s djeĉjim
strahovima treba paţljivo postupati. Odvajanje od mališana izaziva strahove i treba ga izbjegavati.
Ako se pojave strahovi, treba ih prihvatiti strpljivo i s ljubavlju. Do 40-ih godina 20. stoljeća
išĉezle su priĉe o djeĉacima koji ĉine ono što treba usprkos strahu, a zamijenile su ih pustolovine u
kojima tvrdokorni momci uopće nisu osjećali strah. U ameriĉkom je društvu bilo vaţno obuzdati
strah, prvo zato što on pojedinca sprjeĉava da bude dobar graĊanin, a zatim i uspješan kao osoba.
Kao što je predsjednik Franklin Roosevelt rekao u svom poznatom nastupnom govoru 1933:
“Jedino ĉega se trebamo bojati je sam strah.” U preobrazbi srednjovjekovne ideje o posljednjem
sudu, holivudski film Braneći svoj život opisuje dogaĊaje nakon zemaljske smrti kao sudski proces
s odvjetnicima. Umjesto grijeha, procjena je li strah vladao ţivotom osobe odreĊuje hoće li osoba
napredovati ili nazadovati.
Na Zapadu se smatra da su emocije, izuzev straha, u velikoj mjeri automatske i da ih je najbolje
izraziti. Smatra se da potiskivanje drugih emocija predstavlja opasnost po zdravlje i sunmjiĉavi
smo prema nekom tko nam se ĉini odviše emocionalno kontroliran. Nasuprot tome, u Japanu se
mnoge emocije i tjelesna stanja njeguju u odreĊenim okolnostima, no u drugim se okolnostima
obuzdavaju. Prema Matsumotu i sur. (1988), Amerikanci vjeruju da se moţe utjecati na strah. U
usporedbi s Japancima, Amerikanci su u većoj mjeri smatrali da su Ijutnja i gnušanje automatski.
U Americi pojedinci imaju prava. U meĊuzavisnim kulturama ljudi imaju duţnosti i

najpotpunije se osjećaju kad ih ispunjavaju. Kao što je objasnila an- tropologinja Benedict (1946),
u knjizi napisanoj tijekom posljednje godine Drugog svjetskog rata i odobrenoj od strane ameriĉke
vlade kako bi se bolje razumjeli Japanci koji su bili neprijatelji, u Americi biti iskren znaĉi
djelovati u skladu s neĉijim najskrovitijim emocijama. U Japanu, pojam koji se obiĉno prevodi kao
iskrenost, makoto, znaĉi nešto drugo: ispunjavanje društvene duţnosti, ne sukladno unutarnjim
osjećajima, nego potpuno ispunjavanje, vješto i bez unutarnjeg konflikta. Pojam se nekome moţe
ĉiniti ĉudnim, no mogu se izgraditi mostovi prema tom idealu: pojam potpune zaokupljenosti onim
što ĉinimo zapadnjake je privukao zenu, u kojem se njeguje taj ideal. To je jedan od nekoliko
oblika budizma koji cvatu u Japanu. Pogledajte, primjerice, Wattsa (1957).
Godine 1945. Japanci su pri svojoj predaji, kojom je završio Drugi svjetski rat, postavili uvjet
da car ostane na ĉelu drţave, no da dobije ameriĉku upravu. To je bilo prihvaćeno. Amerikanci su
djelovali kroz postojeće kanale japanske vlade, a Japancima je njihov car objavio da je rat gotov,
da je militarizam bio pogreška i da odsad moraju prionuti na novi zadatak. Oni su se doista
uţivjeli u taj zadatak. Mnoge je Amerikance iznenadilo da Japanci to mogu. U tim bi se
okolnostima na Zapadu mogao oĉekivati inat, otpor, sabotaţa, koji bi imali unutarnji uzrok. No,
kako objašnjava Benedict, Japan- cima nije bilo ĉudno preuzeti nove duţnosti. Japanska kultura je
trajala i dalje, a ljudi su nastavljali obavljati svoju duţnost.
Emocije mogu dati osnovu za interakcije meĊu ljudima, no razlike kao što su one izmeĊu
Amerike i Japana mogu dovesti do teškoća u komunikaciji. Dok Japance uznemiruje ameriĉka
izravnost i zauzimanje za sebe, Ameri- kanci Japance smatraju tajanstvenima. Danas je Japan
najuspješnija indu- strijska ekonomija na svijetu, a Amerikanci se više ne trude razumjeti japan-
sku kulturu da bi znali kako s njima ratovati. Umjesto toga, zapadni poslovni ljudi pokušavaju
razumjeti japanske osjećaje i obiĉaje kako bi s njima trgovali i ekonomski se natjecali.
Emocionalne klime
Naziv “emocionalne klime”, koji je skovao De Rivera (1992), opisuje ra- spoloţenje kulturne
grupe ili nacije. On utjeĉe ne samo na to kako se netko osjeća, nego i na ono što se smije i što se ne
smije ĉiniti. Primjerice, u nekim zemljama Juţne i Srednje Amerike ljudi su ţivjeli u klimi straha
zbog nasu- miĉnih ubojstava i “nestajanja”. U takvoj klimi raste nepovjerenje, a prestaje suradnja.
Mijenja se ĉak i tumaĉenje svakodnevnih stvari: “crveno svjetlo na semaforu, koje treba znaĉiti
„stani‟, moţe prestati znaĉiti „stani‟, jer kad netko stane, postaje lakom metom pušĉane paljbe” (De
Rivera, 1992, str. 201).
U većini industrijskih zemalja prevladava klima meĊusobne suradnje, koja pridonosi

aktivnostima urbanih društava: u većini sluĉajeva ljudi koji se ne poznaju mirno komuniciraju. U
tome su ameriĉki i japanski gradovi sliĉni. Kad bi vas kao zapadnjaka, koji nikad nije ţivio izvan
svog društva, netko pre- bacio u Tokio s nešto ĉekova, no bez znanja ijedne rijeĉi japanskog, mogli
biste tamo sretno ţivjeti tjedan dana. Iznenadilo bi vas što nema grafita ni vandalizma, bilo bi vam
drago što vam ne prijeti kriminal (Tasker, 1987), bili biste iznenaĊeni što vidite pristojne mlade
ţene koje noću bezbriţno hodaju gradom, no mnogo toga bi vam bilo poznato. Mogli biste naći
put, komunicirati s ljudima i prepoznati većinu onog što se zbiva oko vas. Kad biste, nasuprot
tome, bili preneseni u neindustrijalizirano društvo, puno više toga bi vam bilo strano. Trebali biste
puno više od ĉekova.
Emocije na Ifaluku
Jedno od neindustrijaliziranih društava u kojima se prouĉavao emocionalni ţivot jest ono na
Ifaluku, malom pacifiĉkom atolu s 430 stanovnika, ĉija je veliĉina oko jedne petine njujorškog
Central Parka. Lutz (1988) ga je posjetila na devet mjeseci. Napisala je da je htjela vidjeti: “je li, i
u kojoj mjeri, moguće organizirati ţivot na naĉin koji će izbjeći probleme za koje mi se ĉini da
slabe ameriĉku kulturu, posebno njezinu sveprisutnu nejednakost i spolova i društvenih klasa, i
njezino nasilje” (str. 17).
Ifaluk je u visokom stupnju meĊuzavisno društvo. Ljudi se oslanjaju jedni na druge na tom
otoku ĉija je najviša toĉka svega nekoliko metara iznad razine mora i gdje nerijetko tajfuni zbrišu
kolibe, razore vrtove tropskog bilja i prorijede ribu u laguni.
U svom prikazu Ifaluka Lutzova je uspjela na tri vaţna naĉina, ĉije spajanje dotad još nije
zabiljeţeno u antropološkoj literaturi. Prvo, ona je išla s namjerom da ne prouĉava rodbinske veze,
ni religiju, niti ekonomske veze - već emocionalni ţivot. Drugo, zahvaljujući svojoj kulturalnoj
osjetljivosti i spisateljskoj vještini, uspjela je dati ono što Geertz (1973) naziva “gust opis”, ne
samo emocija nego i okruţenja u kojem se javljaju, te znaĉenja koje one imaju za tu kulturu.
Treće, budući da nitko od nas ne moţe postati ĉlan druge kulture u kratkom posjetu tijekom
odrasle dobi, Lutzova ne opisuje kako je to biti Ifaluĉanin, nego razvija drugu metodu. Umjesto da
samo podnosi kulturalni šok, ona ga je iskoristila. Ona sama bila je “Amerikanka u odreĊenoj
toĉki povijesnog vremena” (str. 15). Poklanjajući paţnju nesporazumima iz- meĊu nje i Ifaluĉana i
njihovim emocionalnim posljedicama, vidjela je koliko pravila kulture djeluju i u njezinu društvu i
u onom na Ifaluku.
Ovdje je ilustracija susreta ameriĉkog shvaĉanja “ja-mene” i ifaluĉkog shvaćanja “ja-mi”.
Tijekom svojih prvih tjedana na otoku, Lutzova je zapitala mladu ţenu ĉiju je kolibu posjetila:
“Zelite li vi (svi) poći sa mnom po pitku vodu?” (str. 88). Njihova su se lica snuţdila. Lutzova piše
da je tek kasnije shvatila što je bilo pogrešno. Obraćajući im se sa “vi”, podrazumijevala je od-
vojenost izmeĊu njih i njezina vlastitog “ja” koje donosi odluke. Ona piše da bi ispravnije bilo reći,
naglašavajući shvaćanje sebe kao “mi”, nešto poput: “Sad ćemo otići po vodu, moţe?”, što
podrazumijeva da su takve odluke za- jedniĉke.
Slika 2.2 Ţena s Ifaluka smije se dok izraĊuje improvizirani

ukras za glavu svom malom sinu, odmarajući se nakon
struganja kokosovog oraha. Ova vrsta socijalno po-
sredovanog smješkanja je slabija i znaĉi nešto sasvim drugo
od ker, što znaĉi “ustrep- talu sreću”. Prema tome su ljudi s
Ifaluka sumnjiĉavi jer znaĉi zanemarivanje prisutnosti i
potreba drugih.
Postoje znatne razlike izmeĊu društvenog znaĉenja emocija u Americi i na Ifaluku. Uzmimo,
primjerice, ker na Ifaluku. Lutzova to prevodi kao “sreća/ ushit”. U Americi ljudi vjeruju da je
samo po sebi razumljivo kako postoji “pravo...na traţenje sreće” (ameriĉki Ustav). Na Ifaluku ljudi
ne misle da imaju ikakvo pravo traţiti ker. Misle, umjesto toga, da bi je trebali izbjegavati. Ker
nije zadovoljstvo ili interpersonalna ugodnost uobiĉajena na Ifaluku. Osoba koja osjeća ker
vjerojatno je suviše zadovoljna sobom. To moţe voditi razmetanju, moţda ĉak i svadljivosti, a to
je ponašanje koje Ifaluĉani ne odo- bravaju. Suprotno tome, ĉovjek bi trebao biti “malmvelu,
ljubazan, smiren i tih” (str. 112).
Jednog dana, sjedeći s drugom ţenom, Lutzova je promatrala petogo- dišnju djevojĉicu kako
pleše i krevelji se, pokazujući pomalo ker. Lutzova je smatrala da je djevojĉica priliĉno zgodna.
“Nemoj joj se smješkati”, rekla je njezina sugovornica, “pomislit će da ti nisi song” (str. 167).
Zena je istaknula da se djevojĉica pribliţava dobi u kojoj bi trebala imati “socijalnu inteligen-
ciju”, obzir prema drugima koji se na Ifaluku toliko cijeni. Zena je isticala još jedan aspekt
emocionalnog ţivota na Ifaluku: kad bi Lutzova izgledala song (opravdano ljuta na kršenje
društvenih pravila), djevojĉica bi prestala pokazivati ker i razmetati se, što je loše ponašanje.
Djevojĉica bi trebala tiho sjediti, kao što rade dobri, socijalno inteligentni ljudi. Dakle, song nije
onakva ljutnja kakvu osjećamo na Zapadu, a koja izvire iz kršenja prava. Društvena je obveza
ljudi da iskaţu song ako primijete bilo što što moţe omesti socijalno funkcioniranje. Metagu je
prirodni odgovor na song, zabrinutost za druge.
Razlika izmeĊu njezine vlastite i ifaluĉke kulture bila je uzrokom mnogih socijalnih pogrešaka
koje je Lutzova poĉinila. Jedne noći prestrašila se ĉovjeka koji je ušao u kolibicu bez vrata, koju je
izborila za sebe. Njezin vrisak probudio je obitelj koja ju je prihvatila, i oni su došli vidjeti što nije
u redu. Spavali su metar ili dva dalje u svojoj zajedniĉkoj kolibi, a svaĉija je prostirka za spavanje
dodirivala druge, tako da se nitko ne osjeća usamljen. Covjek je pobjegao, a obitelj se veselo
smijala kad je ĉula da je Lutzovu uzbudio takav dogaĊaj. Rekla je da je dovoljno dugo na otoku da
bi znala kako su muškarci katkad noću zvali ţene na seksualne sastanke. No ona je sa sobom
donijela ameriĉku ideju da nenajavljen posjet muškarca neizbjeţno znaĉi opasnost. Na Ifaluku,
kaţe Lutzova, premda se muškarci u rijetkim prilikama mogu doimati zastrašujuće kad su pijani,
pa se drugi mogu pobojati da bi meĊu njima moglo doći do sukoba, nasilje meĊu ljudima gotovo
da i ne postoji, a si- lovanje je nepoznato. Stoga je noćni posjetitelj znaĉio nešto upravo suprotno
strahu. DogaĊaj je postao tema razgovora. Premda nitko nije mogao razumjeti zbog ĉega se
uplašila, Lutzova je osjetila da njezina pomajka donekle pokazuje zadovoljstvo priĉom, jer premda
je tjeskoba koju je Lutzova pokazivala bila neprikladna, bila je to tjeskoba: njezina pomajka
smatrala je da to znaĉi kako je Lutzova sposobna pokazati tu dragocjenu emociju!
Najdragocjenija emocija, meĊutim, j&fago, koja se prevodi kao “sućut/'ljubav/tuga.” To je
glavni pokazatelj pozitivnih odnosa, ukljuĉujući one s dje-
com, roĊacima i seksualnim partnerima. Posebno se osjeća kad je onima koje volimo
potrebna pomoć, ukljuĉujući situacije kad su odsutni, jer će u toj odsutnosti biti
odvojeni od onih o kojima ovise. Taj osjećaj izraţava tugu koju podrazumijeva stanje
potrebe i sućut koja ovu tugu pretvara u njezin domi- šljatiji oblik.
Postoje li kod ljudi univerzalne emocije?

Emocionalna klima na Ifaluku razliĉita je od one u New Yorku i od one u Tokiju.
Jedna od teškoća koja se javlja pri ĉitanju meĊukulturalnih is- traţivanja emocija jest u
procjeni jesu li razlike koje opisuju etnografi temeljne ili površinske. O ovom pitanju
raspravljaju dvije škole: univerzalisti vjeruju da se temeljne emocije javljaju kod svih
ljudi, relativisti vjeruju da su emocije specifiĉne za kulturu u kojoj se javljaju.
Relativisti, u koje se ubrajaju Harre
(1986) , Heelas (1986) i Lutz (1988), smatraju razlike meĊu kulturama za-
nimljivima i na njih usmjeruju svoju paţnju. Univerzalisti kao što su Ekman (1989),
Brown (1991), te Shaver, Wu i Schwartz (1992), misle da su razlike puno izazovnije.
Lutzova kaţe da je namjera njezine knjige bila pokazati da su emocije na Ifaluku
drugaĉije od onih u Americi, kulturalno drugaĉije prije negoli prirodno - odatle je
naslov njezine knjige Neprirodne emocije. Ona kaţe da ljudi na Ifaluku ne doţivljavaju
emocije individualno, kao u Americi, nego primarno kao posrednike u socijalnim
odnosima. Na primjer, ljubav, sreća, ljutnja, tuga, a i strah su katkad interpersonalni.
Lutzova piše da će, ako je na Ifaluku neki interpersonalni problem neriješen, osoba
“otići drugoj osobi s iskazanom namjerom da „kaţem svoje misli/emocije kako bi me
one napustile‟” (str. 99). No zamisao da govorimo o vlastitim emocijama osobi koje se
one tiĉu postoji i na Zapadu, gdje se drugim osobama govori o većini emocija koje su
dovoljno vaţne da bismo ih upamtili (Rime i sur., 1991).
Dio dokaza da su emocije univerzalne jest to što ih moţemo prepoznati u razliĉitim

kulturama. Domaćini Lutzove prepoznavali su njezine emocije tijekom njezina
boravka na Ifaluku, od osmijeha kojim je pratila djevojĉicu koja se kreveljila i straha
kad je ĉovjek noću ušao u njezinu kolibu. I оћа je pre- poznavala emocije Ifaluĉana:
vidjela je kako su se lica mladih ţena snuţdila kad je zapitala ţele li po vodu i prevela
je ifaluĉke emocionalne pojmove svojim ĉitateljima koji govore engleski.
Pitanje je koliko su sliĉnosti temeljne, a koliko su pak razlike korjenite? Odgovor na

to pitanje dijelom ovisi o tome na što stavljamo naglasak. Ĉita- jući i razmišljajući o
sadrţaju ove knjige zakljuĉili smo da su zajedniĉka obiljeţja emocija u razliĉitim
narodima znaĉajnija nego razlike koje meĊu njima postoje, premda su razlike u
emocionalnom ţivotu u razliĉitim kulturama znatne, i premda se neke emocije u
odreĊenim kulturama previše istiĉu, a druge se ne uoĉavaju.
• Da nema meĊukulturalne sliĉnosti, da su sve emocije svojstvene samo odreĊenoj kulturi, teško bi
bilo zamisliti bilo kakvo emocionalno razumijevanje izmeĊu ljudi iz razliĉitih društava. Pokušaj da
se razumiju emocije u drugom društvu bio bi nalik pokušaju osobe koja je slijepa za boje, te vidi
samo crno i bijelo, da shvati boje.
Cinjenica da smo, kao pisci ove knjige, prihvatili zamisao da postoji univerzalna emocionalna
osnova, ne znaĉi da podcjenjujemo razlike meĊu kulturama. To znaĉi da stara ideja, prema kojoj
treba odabrati ili univerzali- zam ili relativizam, pripada prošlosti. Baš kao što postoje univerzalne
anatomske osobine ljudskog roda, kao što je kostur koji podrţava uspravan hod, postoje i
univerzalne psihološke osobine kao što je privrţenost izmeĊu majki i potomstva, sposobnost uĉenja
jezika, podjela hrane (Brown, 1991). U podruĉju emocionalnog ţivota mi više ne pitamo: “Je li to
zbog prirode ili kulture?” Više ne stoji ideja da je ljudski um tabula rasa u koji kultura moţe upi-
sati što god ţeli, premda je bila popularna u doba biheviorizma. Ljudi su genetski opremljeni
pokretaĉkim programom uroĊenih obrazaca, specifiĉnih sposobnosti i sklonosti. Pokušavajući
razumjeti emocije, vjerujemo da postoje priroĊene sklonosti, i pitamo se kako ih kultura razvija i
nadograĊuje.
Stoga ćemo razmotriti neke od naĉina na koje emocije mogu biti sliĉne ili razliĉite u razliĉitim
kulturama te kako moţemo provjeriti hipoteze o sli- ĉnostima i razlikama.
Razlike u pojavi emocija i njihovu tumačenju u različitim

kulturama
Premda neke emocije mogu biti univerzalne, primjerice strah od susreta s medvjedom ili divljom
svinjom, druge mogu biti kulturalno specifiĉne. Neke institucije u jednom društvu nemaju ekvivalent
u drugom. Ĉlanovi nekih društava zatvor smatraju barbarskim, a bez policije i zatvora ne bi se javile
emocije koje se uz njih veţu.

Emocije poput ljubomore su istanĉanije (Salovey, 1991; Van Sommers, 1988). Na Zapadu se
ljubomora javlja kad se seksualna paţnja našeg primarnog partnera usmjeri nekom drugom. Teško
je, a vjerojatno i nemoguće, naći društva u kojima se ljubomora uopće ne javlja, no istodobno su
društveni obiĉaji razliĉiti u raznim društvima. Kao što istiĉe Hupka (1991), u zapadnom je društvu
brak (iz kojeg proizlazi obitelj s dva roditelja) kljuĉ za stjecanje statusa odrasle osobe, ekonomske
sigurnosti i stambenog prostora, za podizanje djece, društvo odrasle osobe i seks. Seksualni uljez
ugroţava ĉitavu ovu strukturu, pa se u zapadnom društvu takve osobe ljubomorno bojimo i mrzimo
je. MeĊutim u nekim drugim društvima, koja su više rodovski ureĊena i gdje je izrazitije shvaćanje
sebe kao “mi”, suradnjom se podrţava svakoga, ukljuĉu- jući i starije, o podizanju djece brine se
nekoliko ljudi, društvo odraslih ĉine mnogi roĊaci, a izvanbraĉni seks iz zabave moţe biti uobiĉajen.
Stoga seksualni uljez neće ugroziti jednu tako veliku i vaţnu strukturu. Hupka (1991) ra-
• Da nema meĊukulturalne sliĉnosti, da su sve emocije svojstvene samo odreĊenoj kulturi, teško bi
bilo zamisliti bilo kakvo emocionalno razumijevanje izmeĊu ljudi iz razliĉitih društava. Pokušaj da
se razumiju emocije u drugom društvu bio bi nalik pokušaju osobe koja je slijepa za boje, te vidi
samo crno i bijelo, da shvati boje.
Cinjenica da smo, kao pisci ove knjige, prihvatili zamisao da postoji univerzalna emocionalna
osnova, ne znaĉi da podcjenjujemo razlike meĊu kulturama. To znaĉi da stara ideja, prema kojoj
treba odabrati ili univerzali- zam ili relativizam, pripada prošlosti. Baš kao što postoje univerzalne
anatomske osobine ljudskog roda, kao što je kostur koji podrţava uspravan hod, postoje i
univerzalne psihološke osobine kao što je privrţenost izmeĊu majki i potomstva, sposobnost uĉenja
jezika, podjela hrane (Brown, 1991). U podruĉju emocionalnog ţivota mi više ne pitamo: “Je li to
zbog prirode ili kulture?” Više ne stoji ideja da je ljudski um tabula rasa u koji kultura moţe upi-
sati što god ţeli, premda je bila popularna u doba biheviorizma. Ljudi su genetski opremljeni
pokretaĉkim programom uroĊenih obrazaca, specifiĉnih sposobnosti i sklonosti. Pokušavajući
razumjeti emocije, vjerujemo da postoje priroĊene sklonosti, i pitamo se kako ih kultura razvija i
nadograĊuje.
Stoga ćemo razmotriti neke od naĉina na koje emocije mogu biti sliĉne ili razliĉite u razliĉitim
kulturama te kako moţemo provjeriti hipoteze o sli- ĉnostima i razlikama.
Razlike u pojavi emocija i njihovu tumačenju u različitim

kulturama
Premda neke emocije mogu biti univerzalne, primjerice strah od susreta s medvjedom ili divljom
svinjom, druge mogu biti kulturalno specifiĉne. Neke institucije u jednom društvu nemaju ekvivalent
u drugom. Ĉlanovi nekih društava zatvor smatraju barbarskim, a bez policije i zatvora ne bi se javile
emocije koje se uz njih veţu.
Emocije poput ljubomore su istanĉanije (Salovey, 1991; Van Sommers, 1988). Na Zapadu se
ljubomora javlja kad se seksualna paţnja našeg primarnog partnera usmjeri nekom drugom. Teško
je, a vjerojatno i nemoguće, naći društva u kojima se ljubomora uopće ne javlja, no istodobno su
društveni obiĉaji razliĉiti u raznim društvima. Kao što istiĉe Hupka (1991), u zapadnom je društvu
brak (iz kojeg proizlazi obitelj s dva roditelja) kljuĉ za stjecanje statusa odrasle osobe, ekonomske
sigurnosti i stambenog prostora, za podizanje djece, društvo odrasle osobe i seks. Seksualni uljez
ugroţava ĉitavu ovu strukturu, pa se u zapadnom društvu takve osobe ljubomorno bojimo i mrzimo
je. MeĊutim u nekim drugim društvima, koja su više rodovski ureĊena i gdje je izrazitije shvaćanje
sebe kao “mi”, suradnjom se podrţava svakoga, ukljuĉu- jući i starije, o podizanju djece brine se
nekoliko ljudi, društvo odraslih ĉine nmogi roĊaci, a izvanbraĉni seks iz zabave moţe biti uobiĉajen.
Stoga seksualni uljez neće ugroziti jednu tako veliku i vaţnu strukturu. Hupka (1991) raspravlja o
tome kako su Tode u Indiji ţivjele u zajednici takve vrste kad su ih antropolozi posjetili poĉetkom
20. stoljeća. Nisu bili ljubomorni kad su njihovi braĉni partneri imali ljubavnike iz njihove
društvene skupine. No muškarci naroda Toda bili su ljubomorni ako bi ţena imala odnos s muškar-
cem koji nije bio Toda, a sliĉno bi se uznemirili ako bi se drugoroĊeni sin oţenio prvije
prvoroĊenog.
Kao i druge emocije, i ljubomora ovisi o nekim univerzalnim svojstvima. Hupka smatra da ljudi
svugdje postaju ljubomorni ako uljez ugroţava nešto što im je posebno vrijedno i što je teško dobiti.
Tako su duboko ukorijenjene vrijednosti i vjerovanja većine zapadnjaka ugroţena seksualnom
nevjerom. Za Tode su istovrsne vrijednosti vezane za prvoroĊenog sina. Spolni odnos ne vezuje se
iskljuĉivo uz brak, a ta duboka vjerovanja nisu stoga ugroţena izvan- braĉnim vezama.
Dakle, premda mogu postojati univerzalne emocije, ono što je univerzalno ne mora biti tako
oĉigledno. Univerzalnost ne mora postojati na razini sloţenih emocija kao što su krivnja, nelagoda i
ljubomora, jer naĉin na koji se tumaĉe dogaĊaji moţe biti vrlo razliĉit. Vjerojatnije je da sliĉnosti
leţe na razini jednostavnijih emocija kao što su strah ili toplina te naklonost u meĊu- ljudskim
odnosima. Zasigurno postoje meĊukulturalne razlike u emocijama. ,Ono što je prikladno u jednom
društvu, u drugom se moţe promatrati s nevjericom - poput straha Lutzove kad je muškarac noću
ušao u njezinu kolibu.
Svega je nekoliko sustavnih ili kvantitativnih usporedbi naĉina na koji se pobuĊuju emocije u
razliĉitim kulturama. Jedna od njih bavila se istraţiva- njem postoje li neke osnovne emocije. Oni su
pošli od šest ameriĉkih pojmova, “ljutnja, gnušanje, strah, radost, tuga i iznenaĊenje” (str. 274) i
šest sukladnih pojmova na malajskom, “marah, hosan, takut, gembira, sedeh i hairan” (str. 274).
Podaci su pokazali da u malajskom postoji skup pojmova oko svakog od ovih naziva - svi su oni bili
prespoznatljivi. Nadalje, ocijenjeni su kao odgovarajući prijevodi engleskih naziva. Zatim su
istraţivaĉi zatraţili od 50 ameriĉkih studenata i 50 mladih malajskih ispitanika da opišu po dvije
situacije u kojima je jedna osoba izazvala kod druge svaku od šest emocija. Iskljuĉene su one koje
nisu bile jasno interpersonalne. Malajske situacije bile su prevedene na engleski. Iz skupa od 1200
situacija koje izazivaju emocije, Boucher i Brandt su nasumce odabrali 96, uz uvjet da svaka
situacija dolazi od drugog ispitanika i da uz svaku emociju bude 16 situacija, polovica od ameriĉkih
ispitanika, a druga polovica od malajskih. Emocionalne situacije iz obiju kultura zatim je proĉitalo
18 studenata Havajskog sveuĉilišta. Kad se radilo o prosudbama ameriĉkih situacija, 65.8% ih se
slagalo s prosudbama ispitanika koji su opisali situacije; kod malajskih situacija, 68.9% je ispravno
prepoznato. Kod situacija iz obiju kultura najlakše su prepoznate one koje izazivaju strah ili radost
(oko 80% takvih situacija je toĉno prepoznato), a najteţe su prepoznate prigode za ljutnju (53% ih je
toĉno prepoznato). Nedo- statak ovog istraţivanja je to što usporeĊuje samo dvije kulture i ukljuĉuje
svega nekoliko emocija. Nadalje, malajska kultura nije potpuno izolirana od ameriĉkih utjecaja.
U novijoj studiji Frijda i Mesquita (1994) opisuju kako ljudi iz Turske i Su- rinama te Nizozemci,
svi stanovnici Nizozemske, razumiju odreĊene vrste dogaĊaja kao što je nesmotrenost znanca, ili pak
nesmotrenost partnera ili bliskog prijatelja. U usporedbi s nizozemskim Europljanima, turski i suri-
namski ispitanici takve su dogaĊaje više procjenjivali u socijalnim terminima: smatrali su da će
druga osoba biti puno svjesnija utjecaja svog ponašanja; po njima je vjerojatnije da je to uĉinila
namjerno i da će od takvog ponašanja imati neku korist. Frijda i Mesquita to tumaĉe sukladno
hipotezi Markusa i Kitayame (1991), o tome da europska kultura naglašava individualnost - Ni-
zozemci zato vjeruju da njihovi znanci ili partneri imaju vlastite planove i ideje i zato vjerojatno nisu
namjerno nesmotreni. U kulturama koje su u većoj mjeri meĊuzavisne, manje je vjerojatno da netko
na taj naĉin bude nesvjestan socijalnih posljedica odreĊenih postupaka.
Pravila pokazivanja emocija

Ekman (1972) je u svojoj neurokulturalnoj teoriji predloţio jedan od naĉina suoĉavanja s
univerzalnostima, kao i s kulturalnim varijacijama. Ta je teorija najpoznatija meĊu takozvanim
“dvofaktorskim” teorijama emocija (Fridlund, 1994), koje izviru iz Tomkinsovih prijedloga (1995).
Jedan je faktor univerzalan i biološki: postoji mala skupina osnovnih emocija, kao što su radost i
Ijutnja. Neometane, one će se prirodno izraziti motoriĉkim programima koji ukljuĉuju smješkanje,
mrštenje i tako dalje. Drugi faktor je svojstven kulturi: skup pravila za pokazivanje, koja odreĊuju
kada i gdje se svaki pojedini emocionalni izraz treba intenzivirati, potisnuti, neutralizirati ili prikriti.
Osnova za ideju o pravilima pokazivanja je ĉesto navoĊen eksperiment Ekmana i Friesena.
Budući da je samo djelomice objavljen, Fridlund (1994) ga je rekonstruirao iz prethodnog priopćenja
u Ekmanovu radu iz 1972., te iz Friesenove doktorske disertacije (1972). Ispitanici su bili 25
ameriĉkih i 25 ja- panskih muškaraca, a ispitivanje je provedeno u njihovim zemljama. U prvoj fazi
ispitanici su sami gledali filmske isjeĉke izleta kanuima, ritualnog obrezi- vanja, raĊanja djeteta na
vakuum i operacije nosnih sinusa. U drugoj fazi student postdiplomac, pripadnik ispitanikove
kulture, ušao je u sobu i kratko intervjuirao ispitanika o njegovim doţivljajima tijekom gledanja. U
trećoj fazi eksperimentator je ostao, sjedeći okrenut leĊima ekranu, a suĉelice ispitaniku za vrijeme
ponavljanja vrlo neugodnog isjeĉka operacije sinusa. Obra- tio se ispitaniku “Recite mi kako se
osjećate sada dok gledate film” (Fridlund, 1994, str. 288). U svakoj fazi snimani su izrazi lica
ispitanika, premda to oni nisu znali.
Prema objavljenim rezultatima, dok su bili sami, ameriĉki i japanski ispitanici imali su sliĉne izraze
straha i gaĊenja na istim mjestima u filmu. No u
trećoj fazi suoĉavajući se s eksperimentatorom i ekranom, japanski su se ispitanici više smješkali i
inhibirali su negativne izraze više nego Amerikanci. Promatrane usporeno, videosnimke su otkrivale
da su japanski ispitanici poĉeli mijenjati izraz lica u izraz straha i gnušanja, no tada su ga prikrili
socijalnim smješkanjem u kojem su kutove usana izvili prema gore. Fridlund (1994) je kritiĉan
prema ovim zakljuĉcima. Da bi bili uvjerljivi, smatra on, eksperimentatori su trebali dokazati kako
su japanski ispitanici za vrijeme gledanja filmskog isjeĉka u trećoj fazi doţivjeli iste emocije kao i
Amerikanci, dok su istodobno pretjerivali sa smješkanjem i potiskivali negativne izraze. Fridlund se
radije priklanja objašnjenju da su Japanci bili uljudniji: više su promatrali eksperimentatora, a manje
film, i više su se smješkali eksperimen- tatoru.
Drugi su istraţivaĉi ustvrdili da postoje kulturalna pravila za potiskivanje emocija, no do svojih

su zakljuĉaka došli na razliĉit naĉin. Howell (1981) je zakljuĉio da meĊu Chewongima, malom
grupom domorodaĉkih lovaca i povremenih poljodjelaca u Maleziji, postoji zabrana svih emocija
izuzev straha i srama. Umjesto da emocije potiĉu ljude da postupaju ovako ili onako, što se, ĉini se,
dogaĊa u mnogim društvima, Chewongi imaju jasna pravila ponašanja koja im propisuju što da
uĉine, a što ne u razliĉitim okolnostima. Vjeruje se da će ih za kršenje pravila stići kazne u vidu
teških tjelesnih bolesti. Rezultat je društvo u kojem su, kako Howell kaţe, ljudi, premda sigurni u
svojim interakcijama s okolinom, emocionalno posve bezizraţajni u meĊu- sobnim kontaktima.
“Rijetko koriste bilo kakve geste, a njihova se lica gotovo ne mijenjaju dok govore i slušaju” (str.
134-135). Howell je zakljuĉio da su emocije i njihovo izraţavanje potisnuti, a stjeĉe se dojam da se

potiskivanje odnosi i na strah od posljedica izraţavanja emocija, premda drugi antropolozi kao što je
Heelas (1986) tvrde da emocije nisu vaţan dio ţivota Chewonga; budući da su preuoĉljive, u
mnogim situacijama se jednostavno ne javljaju.
Kulturalno osmišljavanje i socijalna uloga emocija

Treća kategorija meĊukulturalnih razlika je najradikalnija. To je kulturalno osmišljavanje,
odnosno ideja da su emocije proizvodi kulture, isto kao i jezik i umjetniĉka djela, jer im ljudi pridaju
znaĉenje koje je nuţno odreĊeno kulturom. Jedan od argumenata za tu tvrdnju, koji snaţno za-
govara Wierzbicka (1994) jest taj da su ideje društvenih znanosti o emoci- jarna etnocentriĉne:
zapadni istraţivaĉi skloni su o emocijama poput ljutnje ili ljubavi razmišljati kao o neĉemu što se
javlja u njihovoj kulturi i zatim is- traţivati postoje li one ili ne u drugim kulturama. No jednako tako
moţemo zamisliti meĊukulturalnog psihologa s Ifaluka ili iz Japana kako posjećuje New York i
ispituje/ago ili amae.
Jesu li sve emocije proizvodi kulture? Zasigurno postoje neka opća ljudska obiljeţja, kao što je
uspravan hod, korištenje jezika i oruĊa, no vjerojatno ne postoje univerzalne emocije koje su
istovrsne u svim kulturama. Dokaz za to je, primjerice, fago, specifiĉan za Ifaluk. Premda se ta
emocija moţe ocrtati
opisujući kako nastaje, i naznaĉiti sloţenicom engleskih rijeĉi (suosje-
ćanje/ljubav/tuga), ne moţete doţivjeti ifaluĉki/ago ako niste ĉlan te kulture. Sliĉno
tome, tvrdi Averill (1985), ne moţete doţivjeti zaljubljivanje, s njegovom
mješavinom seksualne privlaĉnosti, opaţanja Ijepote druge osobe, osje- ćaja altruizma i
preuzimanja obveze, ako ne pripadate zapadnoj kulturi.
Ova je postavka meĊu najkontroverznijima u meĊukulturalnim istraţiva- njima
emocija. Teškoća donošenja promišljenog zakljuĉka je u tome što univerzalisti i
relativisti uzimaju u obzir razliĉite podatke, ali i u razliĉitim tu- maĉenjima istih
podataka. Russell (1991a) u opseţnom pregledu pojma emocija u razliĉitim kulturama
zakljuĉuje da postoje kulturalne razlike u tim pojmovima, ali i izraţene
meĊukulturalne sklonosti: ljudi iz društava obu- hvaćenih studijom o emocijama
razmišljaju kao o neĉem posebnom, vjerojatno internalnom, što se javlja kad se javi
odreĊena vrsta vanjskog dogaĊaja. No kako istiĉe Russell, većina antropoloških
istraţivanja je o pojmovima, a ne izravno o doţivljajima, uzrocima ili fiziologiji
emocija. Štoviše, premda su is- traţivaĉi dijelom razvili eksperimentalne metode
provjere naĉina izazivanja emocija svojstvenih odredenoj kulturi i kulturalnih pravila za
njihovo pokazivanje, zagovornici teze o socijalnom konstruiranju emocija dosad nisu
ponudili nedvosmislene dokaze da su emocije socijalno konstruirane. Mi, meĊutim,
vjerujemo da je njihov doprinos znaĉajniji od moguće potvrde njihove teze: meĊu
prvima su pokazali kako emocije funkcioniraju u društvu posredujući u socijalnim
odnosima. U zadnjem dijelu ovog poglavlja pokazat ćemo da na taj naĉin funkcionira
spolna ljubav.
Strastvena ljubav
Kad bismo oznaĉavali kulturalno specifiĉne emocionalne pojmove na naĉin
Lutzove, mogli bismo stanje zaljubljenosti na Zapadu otprilike oznaĉiti kao
“privlaĉnost/oboţavanje/ekskluzivnost.” Ta je ljubav najcjenjenija emocija na
Zapadu. Postoji samo izmeĊu stvarnih ili mogućih spolnih partnera. Freedmanova
anketa (1978), provedena na 100 000 Amerikanaca, pokazuje da je prema mišljenju
ispitanika, sa srećom najviše povezana ljubav u braku, a ne novac, moć, mladost ili
zdravlje.
Strastvena spolna ljubav (katkad takoĊer zvana romantiĉna ljubav) je opće mjesto u
razliĉitim kulturama. Jankowiak i Fischer (1992) smatraju da se ona sastoji od spolne
privlaĉnosti koja je u osnovi biološka i vjerojatno ukljuĉuje povišenu razinu
fenilalanina u mozgu (Liebowitz, 1983). Doţivljava se kao radosna i energizirajuća, a
pokazuje se kroz udvaranje. Jankowiak i Fischer pregledali su antropološku literaturu
da bi provjerili postoje li, u pisanju antropologa ili u puĉkoj predaji, podaci o toj
ljubavi na uzorku od 186 kultura opisanih u 250 knjiga i ĉlanaka. Iz svojeg su pregleda
izostavili 19 kultura jer pisani izvori nisu dali podatke o udvaranju, braku ili spolnom
ponašanju u tim kulturama, te jednu oko koje se dvojica autora nisu mogla sloţiti. U
preostalih 166 društava raĉunali su da ta vrsta ljubavi postoji ako je
pisac razlikovao ljubav i poţudu i opazio barem jedno od sljedećih obiljeţja ljubavi u prve dvije
godine nakon što se par susreo, bez obzira na to jesu li vjenĉani ili ne: a) osobna tjeskoba ili ĉeţnja,
b) ljubavne pjesme i sliĉno, c) za- jedniĉki bijeg ljubavnog para zbog uzajamne naklonosti, d) opisi
strastvene ljubavi svojstveni toj kulturi, ili e) potvrda antropologa da je postojala ljubav.
Jankowiak i Fischer našli su barem jedan opis strastvene (romantiĉne) ljubavi u 147 od 166
kultura koje su udovoljile njihovim kriterijima (88.5 %). Evo primjera iz plemena !Kung, lovaca-
sakupljaĉa u Juţnoj Africi. Nisa, ţena iz plemena, kaţe: “Kad se dvoje ljudi zbliţi njihova srca su u
vatri, a njihova je strast vrlo velika. S vremenom vatra oslabi” (Shostak, 1981, str. 269).
Zaljubljivanje
Europska ideja o zaljubljenosti ukljuĉuje osobine koje su koristili Jan- kowiak i Fisher u svom
ocjenjivanju. No moţe se ustvrditi da je ta ideja još specifiĉnija: ĉini se da je zapadna kultura
preuzela univerzalni obrazac i dalje ga ukrašavala. Evo, primjerice, novinske priĉe koja sliĉi na
antropološki ĉla- nak.
U ponedjeljak su se kaplar Floyd Johnson, (23), i Ellen, tada Skinner, (19), potpuni stranci,
ukrcali na vlak u San Franciscu i sjeli jedno nasuprot drugome. Johnson nije prekoraĉio prolaz
izmeĊu sjedala prije srijede, no njegova je mlada rekla: “Već sam odluĉila da ću pristati
zaprosi li me.” “Većinom smo razgovarali oĉima”, objasnio je Johnson. U ĉetvrtak se par
iskrcao iz vlaka u Omahi s planovima za vjenĉanje. Kako su za vjenĉanje u Nebraski trebali
suglasnost mladinih roditelja, prešli su rijeku do Council Bluffsa, Iowa, gdje su se u petak
vjenĉali. (prema Averill, 1985)
Ova je priĉa dojmljiva zato što vjerno prikazuje ideal zapadne kulture. Averill (1985) ju je
pokazao uzorku odraslih Amerikanaca, a 40% njih reklo je da su imali iskustva koja odgovaraju
idealu utjelovljenom u priĉi. Idućih 40% kaţe da njihova iskustva ljubavi ne odgovaraju tom idealu,
zasnivajući svoje odgovore na negativnom stavu prema njemu, kao i na barem jednom primjeru koji
odstupa od tog ideala. Premda su tako odgovorili, i oni su potvrdili da je taj ideal na njih utjecao.
Srednjovjekovna dvorska Ijubav

Ljubav ove vrste - susretanje stranca, naroĉito iskustvo zaljubljivanja, predanost drugome kao
bitno obiljeţje ţivota odraslih, prilagodba svih drugih planova i odnosa - specifiĉnija je od obrasca
koji su u razliĉitim kulturama našli Jankowiak i Fischer. Uz nas nije uvijek bila u ovom obliku. Jedno
od privlaĉnih tumaĉenja je da se zapadna verzija zaljubljivanja pojavila u srednjovjekovnoj Europi,
prešla Atlantski ocean, bila ţudno prihvaćena u Holly- woodu, a tek se kasnije pojavila u takvim
dojmljivim oblicima kao što je susret izmedu Ellen Skinner i Floyda Johnsona u vlaku iz San
Francisca.
Prema tom tumaĉenju klica zapadne ideje zaljubljivanja bila je dvorska ljubav, stvorena u
Provansi u 11. stoljeĉu. Rijeĉ “dvorska” izvorno je znaĉila da se odvija na kraljevskom dvoru; iz toga
izvire znaĉenje rijeĉi “udvaranje”. Ideja je bila da se plemić moţe zaljubiti u gospu i postati njezin
vitez, posvetiti ţivot sluţeći joj, udovoljavajući svim njezinim ţeljama, ma kako bile beznaĉajne ili
pak opasne.
Premda je zamišljena kao neka vrst aristokratske igre, premda je vjerojatno ţivjela više u
literaturi nego u stvarnom ţivotu, i premda je bez sunmje bila jedini oblik ljubavi opisan u
srednjovjekovnoj literaturi (Robertson, 1972), ideja dvorske ljubavi je cvala. Nekoliko stotina godina
bila je predmetom najboljeg europskog pjesništva. Tipiĉna je priĉa o Lancelotu i njegovoj ljubavi
za Guinevere, kraljicu i ţenu kralja Artura na njegovu dvoru u Came- lotu, a ispriĉao ju je francuski
pjesnik Chretien de Troyes u Dvorskom vitezu (Chretien de Troyes, 1180): Kasnije je došla Romanca
o Ruži (1237-1277). Prvi dio, koji je napisao Guillaume de Lorris, neobiĉna je psihološka alego- rija,
u kojoj su ljubavnici predstavljeni kao skup emocija i psiholoških karakteristika, od kojih je svaka
zaseban glumac u drami.
Slika 2.3 Izvor kulturalno specifiĉne verzije romantiĉne

ljubavi koja postoji na Za- padu moţe se naći u dvorskoj
ljubavi u srednjovjekovnoj Europi. Najpoznatija knjiga
koja ju opisuje je Roman de la Rose. Ovo je bila
ilustracija za njezino flamansko izdanje, objavljeno oko
1500. godine. Ona prikazuje vrt dvorske ljubavi, s
njegovim zadovoljstvima i uţicima.
Pjesma zapoĉinje s ljubavnikom, mladićem koji je zaspao i sanja. Kao što je tumaĉio C.S. Lewis
(1936), ĉitatelj doţivljava priĉu kroz mladićeve oĉi. On šeće uz rijeku ţivota, a zatim ulazi u
prekrasan vrt dvorske ljubavi. Kako udvaranje odmiĉe, njegova svijest se predstavlja naizmjeniĉnom
pojavom razliĉitih likova: Nade, Slatkih misli, Razuma i sl. Gospa se takoder ne pojavljuje u
cjelini: i ona je zbir likova: Bielacoil (što znaĉi “srdaĉna dobro- došlica”, od provansalskog belh
alcuhir) nešto je poput gospina konverza- cijskog “ja”, ugodnog i prijateljskog, a mladić joj,
naravno, mora prići prvo s te strane.
Zatim je tu Franchise (njezin osjećaj plemićkog statusa), i Saţaljenje. No tu su i drugi: Opasnost,
Strah, Sram. Kad mladić otpjeva krivi ton, Bielacoil nestane satima, a prisutan je samo Strah ili neki
od drugih likova. K tome, tu je Ljubomora i bog Ljubavi, što nisu trajna obiljeţja ni mladića niti
gospe, no mogu njima zavladati na nepredvidiv naĉin. Kako se mladić pribliţava Ruţi u središtu
vrta, bog Ljubavi ispaljuje u njega strelicu i ĉini ga slugom Ljubavi.
Od poĉetka je ideja zaljubljenosti bila puna proturjeĉja. Ta ljubav morala se dogoditi izvan braka,
a istodobno je vitez trebao biti utjelovljenje kršćan- skih vrlina. A sama ideja oboţavanja gospe, ili
oboţavanja Ljubavi, bila je blizu krivokletstvu. Razlog zbog kojeg je dvorska ljubav bila
izvanbraĉna bilo je to što je gospa morala biti visoka roda. Vitez je trebao ponuditi svoje usluge i
oboţavati je: to je mogao uĉiniti samo nekome iznad sebe. Kad bi se par vjenĉao, ona bi postala
podreĊena muţu, obvezna mu se pokoravati, poništa- vajući time dvorski ideal.
Neki ljudi sumnjaju da ideja “zaljubljivanja” izvire iz srednjovjekovne dvorske ljubavi. U

hebrejskoj tradiciji, primjerice u Knjizi postanka, poglavlje 29, spominje se priĉa o Jakovu i Raheli.
Citati su iz Rosenbergova prijevoda (Rosenberg i Bloom, 1990), koji se temelji na rekonstrukciji

originalnog teksta, vjerojatno napisanog izmeĊu 950. i 900. godine prije Krista. Jakov je sreo svoju
roĊakinju, pastiricu Rahelu, i zaljubio se, vidjevši je kao “krasan lik, kao viziju”. Od njezina oca je
zatraţio njezinu ruku, nudeći zauzvrat da će za njega raditi sedam godina. Rahelin otac je pristao.
Sedam godina “ĉinilo se u [Jakovljevim] oĉima kao nekoliko dana, u ţaru njegove ljubavi za nju”
(str. 108). Kad je prošlo sedamgodina, dogovoreno je vjenĉanje. “No te je noći kći Lea dovedena da
udovolji obvezi” (str. 109). Lein i Rahelin otac Jakovu je objasnio da obiĉaj nalaţe da se prvoroĊena
kći prva uda. “Dovrši svadbeni posao za ovu [Leu]; tada ti moţemo dati i drugu” (str. 109). “To je
Jakov i uĉinio, dovršivši posao za ovu. Zatim mu je [Rahelin otac] dao svoju kći Ra- helu za ţenu...i
on je prihvatio i Rahelu, jer bio je zaljubljen u Rahelu, a ne u Leu. Zapoĉevši iznova, kod njega je
radio drugih sedam godina” (str. 109). Ovdje je priĉa o doţivljenoj ljepoti, snaţnoj privlaĉnosti,
razdoblju ĉekanja provedenom u tegobnom radu, o daru koji otac daje za brak koji traje ĉitav ţivot.
Pojedini se elementi mogu usporediti s onima srednjovjekovnih priĉa o vitezovima i gospama, a i s
nekima u novijoj zapadnoj tradiciji.
Kako bilo, neki mudri ljudi vidjeli su nešto specifiĉno u zapadnoj ljubavi nakon srednjovjekovlja.
La Rochefoucauld (1665) je rekao: “Neki ljudi nikad se ne bi zaljubili da nikad nisu ĉuli za ljubav”
(Maxim 136). Averill i Nunley (1992) idu i dalje: sumnjaju da bi se itko zaljubio da nije ĉuo za
ljubav. Moţda ćete pomisliti da pretjeruju. Vjerojatno misle da u svakoj kulturi ima nekih
univerzalnih elemenata, a i nešto sasvim specifiĉno.
U Europi i Americi se vjeruje da se istinsko zaljubljivanje dogaĊa iznenada, neoĉekivano, ne
vlastitom voljom. Stanje zaljubljenosti ugroţava altru- istiĉne osjećaje, ukljuĉujući i drugoga unutar
granica “ja-mi”. Paru omo- gućuje da prevlada društvene teškoće i raskine prethodne veze.
Rombouts, kojeg navodi Frijda (1988), u nizozemskom istraţivanju nalazi da ljubavnici moraju biti
otvoreni tome osjećaju i da nakon prvog susreta mora postojati razdoblje u kojem se stvaraju
fantazije. Zatim, na znak prihvaćanja druge osobe koji, kao u sluĉaju Floyda Johnsona i Ellen
Skinner, moţe biti i tako neznatan kao što je znaĉajan pogled, dvoje se ljudi zaljubljuju.
Zaljubljenost kao piijelazna socijalna uloga

Averill (1985) tvrdi da zaljubljivanje, kao i mnoge druge emocije, djeluje kao privremena
socijalna uloga. Ona daje naznake scenarija za ulogu “ljubavnika” u kojoj je dopušteno iskljuĉiti
druge socijalne uloge, primjerice u odnosu na roditelje ili prijašnje voljene osobe. Emocija “biti
zaljubljen” omo- gućuje prijelaz iz jedne strukture socijalnih odnosa u drugu. Ellen Skinner i Floyd
Johnson morali su prijeći drţavnu granicu prema Iowi, gdje im nije trebala suglasnost mladenkinih
roditelja. To je zoran primjer naĉina na koji se krše ranije društvene obveze.
Cak i u svom suvremenom obliku ovaj zapadni ideal ima svoja proturjeĉja - to je vjerojatno dio
njegove privlaĉnosti, jer se svaki ljubavni par mora suoĉiti s izazovom rješavanja tih proturjeĉja.
Suvremeno proturjeĉje koje stvara najveći pritisak, a ujedno i najjasnije pokazuje kulturalnu funkciju
ove vrste ljubavi, jest ono da ljubav, razmjerno privremena emocija koja se javlja nakon kratka
poznanstva, mora prijeći u doţivotnu predanost. Ideal nije preljub, premda za neke on nije
iskljuĉen, pa se ĉini da izvorna tajna ove vrste ljubavi nikad nije daleko. Otvaranje ruţina pupoljka
je konzumacija braka, oba partnera oĉarana su Ljubavlju. Tajnovitim naĉinom individualno “ja”, sre-
dište odluka, predvodnik duše, postaje dio zajedniĉki stvorenog “mi”. Nakon toga dolazi zajedniĉki
ţivot, uzajanma ekonomska ovisnost, podizanje djece.
U zapadnoj kulturi, uz njezinu sumnju da nešto s emocijama ne valja, zaljubljivanje je
najdragocjenije osobno iskustvo. Iskustvo strastvene ljubavi moţe biti univerzalno, kao što predlaţu
Jankowiak i Fischer (1992). No ta kratkotrajna emocija s primjesom mašte vjerojatno nije
univerzalna osnova za doţivotnu obvezu u dvoĉlanoj obitelji. U sljedećem poglavlju pitanju
univerzalnosti u emocionalnom ţivotu prići ćemo na drugi naĉin, sa stajališta ljudske evolucije.
Sažetak
Emocije su pod snaţnim utjecajem kulturalnih ideala. U zapadnoj kulturi emocije
izazivaju priliĉno podozrivosti u usporedbi s razumom, no istodobno su cijenjene kao
osnova autentiĉnosti. Ideale vlastite kulture toĉnije ĉemo prepoznati usporedbom s
povijesnim sadrţajima, kao i s drugim suvremenim kulturama. Povijesno, ĉini se da mi
na Zapadu još uvijek ţivimo u doba romantizma, koje traje gotovo 250 godina. U
usporedbi s mnogim drugim kulturama širom svijeta, današnja euro-ameriĉka kultura
izrazito se razlikuje po svom isticanju autonomije pojedinca i individualnih prava. U
takvoj kulturi emocije poput ljutnje javljaju se nakon kršenja prava. Nasuprot tome,
mnoga druga društva, ukljuĉujući i Japan, društvenu grupu smatraju osnovom poi-
manja vlastitog “ja”. Sebe odreĊuju u odnosu na duţnosti, kao “mi”, a ne “ja”, te su
neke emocije zajedništva “prespoznatljive”. Mnoge kulture istiĉu naĉin na koji emocije
odreĊuju veze s drugima - vjerojatno i zapadnjaci vjeruju u to, jer znamo da ljubav,
radost, tuga ili Ijutnja utjeĉu na naše odnose s drugima. MeĊutim, naše isticanje
osobnosti potiĉe nas i da vjerujemo kako su emocije osobna stanja. Provjera osnove
kulturalnih razlika nije jednostavna. MeĊukulturalno se zasigurno razlikuju i vaţnost
koja se pridaje pojedinim emocijama i situacije koje izazivaju emocije, nazivi za
emocije i bogatstvo rjeĉnika emocija. Teţe je pitanje u kojoj su mjeri emocije
univerzalne, a do koje su mjere socijalno konstruirane pojedinom kulturom. Primjerice,
strastvena se ljubav, ĉini se, javlja u mnogim kulturama. Naša vlastita, zapadna
kultura, poznaje jedan njezin oblik koji nije samo razliĉit od drugih, nego ima i
odreĊenu funkciju samo u našem društvu.
Ne sviĊa li vam se ideja o ĉitanjuFrankensteina Магу Shelley, moţda biste radije od-
abrali najpoznatiji europski romantiĉarski roman 18. stoljeća, poluautobiografšku prozu
znanstvenika, romanopisca i dramatiĉara:
Johann von Goethe (1774). Patnje mladog Werthera (preveo Ivan Lalić). Zagreb:
Stvarnost (1969).
Knjiga zasnovana na ţivotu obitelji Inuita (Eskima), ukljuĉujući i dvije zime prove-
dene u igluu - jedan od klasika o emocionalnom ţivotu i obiĉajima:
Jean Briggs (1970). Never in anger: Portrait ofan Eskimofamiliy. Cambridge, MA:
Harvard University Press.
Opseţan noviji pregledni ĉlanak o emocijama u razliĉitim kulturama:
Batja Mesquita & Nico H. Frijda (1992). Cultural variations in emotions: A re-
view. Psvchological Bulletin, 112, 179-204.
Ĉlanak o kulturalnim razlikama u emocijama s obzirom na to koliko se “ja” promatra kao odvojeno,
kao u Europi i Sjevernoj Americi, ili meĊuzavisno, kao u Japanu:

Hazel Rose Markus i Shinobu Kitayama (1994). The cultural construction of self and emotion:
Implications for social behavior. U S. Kitayama i H. R. Markus (Ur.), Emotion and. culture:
Empiricalstudies of mutual influence (str. 89-130). Washington, DC: American Psychological
Association.
3. /HHj/aoJje
Sadržaj
Izražavanje emocija: je li ono prirodno, no

zastarjelo?
Emocije, refleksi, obrasci ponašanja i
sklonosti
Univerzalno prepoznavanje emocionalnih

izraza lica
Obrasci ponašanja svojstveni vrsti
Porijeklo emocionalnih obilježja Ijudske

vrste
Socijalni život naših današnjih roĎaka
primata Podaci o precima Ijudi Način
života lovaca-sakupljača
Privrženost kod ljudi i drugih primata
Emocije kao osnova socijalnih odnosa

Intencionalnost emocija Socijalne emocije
Jedinstvenost Ijudskih odnosa
Sažetak
Stika 3.0 Desetak minuta prije nego što je snimljena ova

fotografija dva muţjaka ĉimpanze imali su sukob koji je '
Tšio u drveću. Sada jedan od njih u pomirbi pruţa ruku
drugome. Odmah nakon toga zagrlili su se i za- ;Ċno sišli
s drveta.
Le coeur a ses raisons que la raison ne connait point.

(Srce ima svoje razloge o kojima razum ne zna ništa)
Blaise Pascal, Misli, 4, 277
Izražavanje emocija: je li ono prirodno,

no zastarjelo?
Cuvši 1860. da ljudi porijeklo vuku od majmuna, ţena biskupa Worches- tera
navodno je primijetila: “Dragi moj, nastali od majmuna! Nadajmo se da to nije toĉno,
ali ako jest, molimo se da to ne postane općepoznato” (Leakey i Lewin, 1991, str. 16).
Premda nismo baš nastali od njih, s današnjim majmunima dijelimo zajedniĉke pretke.
Smatra se da se linija od koje je nastao suvremeni ĉovjek odvojila od one koja je
stvorila današnje ĉimpanze prije otprilike pet milijuna godina. Teorija o našoj evoluciji
iz drugih ţivotinja postala je općepoznata.
Kao što se ĉesto napominje, Darwin (1859) je skinuo ljude s pijedestala
jedinstvenih bića stvorenih na sliku i priliku boţju. Jedan od Darvvinovih dokaza bila
je sliĉnost emocionalnih izraza u ljudi s onima u niţih ţivotinja. Danas postoje brojni
dokazi o našoj povezanosti s drugim ţivotinjama. Ana- tomske podudarnosti i
podudarnosti u ponašanju daju kvalitativne znakove, a danas dostupne analize proteina,
imunoloških reakcija i genetskog materijala omogućile su kvantitativne procjene
stupnja sliĉnosti izmeĊu vrsta (Washburn, 1991), premda je toĉnost takvih procjena
dvojbena (Marks, 1992). Naši najbliţi ţivotinjski srodnici su ĉimpanze, ĉiji se genetski
materijal, prema procjenama, razlikuje od našeg otprilike dva posto.
Darwin je (1872) tvrdio da emocionalni izrazi u ljudi imaju primitivno obiljeţje,
drţeći nas ĉvrsto ukorijenjenima u ţivotinjski svijet. Fridlund (1994, str. 14) citira
Danvina koji je u pismu Alfredu Wallaceu 1867. godine napisao da je u svojoj knjizi o
izraţavanju emocija ţelio “uzdrmati stajalište sir C.
Tablica 3.1 Povezanost ljudi s drugim primatima, izraţena u terminima razlika u DNK i procjenama
prije koliko su se vremena odvojili od ljudske grane.
Ljudi u odnosu na Cimpanze Gorile Orangutane Gibone Majmune
% nedijeljene DNK 1.8 2.4 3.6 5.2 7.7
Milijuni godina od odvajanja 51 7* 10 12 20
Bella....da su odreĊeni mišići dani iskljuĉivo ĉovjeku, kako bi drugirn ljudima mogao otkriti svoje
osjećaje.” Njegova hipoteza da su emocionalni izrazi tragovi ponašanja opisana je u prvom
poglavlju:" Teško moţemo razumjeti neke izraze, kao što je kostriješenje dlaka u krajnjem strahu ili
otkrivanje zubiju u ţestokom bijesu, osim ako ne vjerujemo da je ĉovjek nekoć postojao u mnogo
1 Izmijenili smo Sibleyeve brojke o 4, odnosno 5 milijuna godina otkako se ljudski rod odvojio od
linije iz koje su nastale ĉimpanze i gorile jer raspolaţemo novijim procjenama. Leakey (1994) poĉe-
tak uspravnog hoda smješta još davnije, u vrijeme prije 7 milijuna godina.
Izvor: Sibley i Ahlquist (1984)
niţem obliĉju, nalik ţivotinji" (Darwin, 1872, str. 12). Vygotsky (1987) je fino uhvatio taj osjećaj
rekavši da je Darwin stvorio dojam kako su, meĊu psi- hološkim karakteristikama ljudi, emocije
“pleme u odumiranju.” S napret- kom ĉovjeĉanstva one će biti sve manje vaţne i na kraju će nestati.
Emocije, refleksi, obrasci ponašanja i sklonosti

Danvinova i Wallaceova teorija prirodnog odabira koja objašnjava evoluciju, postala je temelj
biologije (Dawkins, 1986). Budući da se teorija temelji na mnogim vrstama podataka, emocije su
biolozima manje vaţne kao dokaz evolucije, no postale su daleko zanimljivije same po sebi. Danas se
vjeruje da emocije nisu postale suvišne poput slijepog crijeva. Interes se usmjerio na to kako su se
izdvojile emocije u ljudi i kako one ispunjavaju svoju svrhu. No kako se ta svrha ispunjava, i kako je
povezana s evolucijom?
Široko prihvaćen odgovor je da emocije nude obrise obrazaca za odreĊene vrste ponašanja, osobito
socijalnog ponašanja, koji su u osnovi prilagodbe ljudi svijetu. Osnove ovih obrazaca genetski se
prenose. Spomi- njanje genetike ne znaĉi da smo njome potpuno odreĊeni. To znaĉi da smo roĊeni s
odreĊenim potencijalima za ponašanje. O tim potencijalima moţete razmišljati kao o naslijeĊenim
pokretaĉkim programima - kao o raĉunalnim programima, samo što su u ovom sluĉaju zadani našim
genima - koji nam daju poĉetnu osnovu za hodanje, uĉenje jezika, emocije itd. koje zatim iskustvo
nadograĊuje i daje im sadrţaj.
U ovoj knjizi razmatramo tri vrste nasljednih obrazaca u kojima sudjeluju emocije: a) izraze, koji
su male, zasebne kretnje, b) opseţnije programe ponašanja svojstvene vrsti, i c) sklonosti jednom
skupu emocija ili drugom. Izraze i obrasce svojstvene vrsti (a i b) nasljeĊuje svatko. Oni dijelom odre-
Ċuju što znaĉi biti ĉovjek, i ovdje uoĉavamo ono što je zapazio Darwin - našu povezanost sa svim
Ijudima i s drugim ţivotinjama. Sklonosti (c) su nešto drugo: svaka osoba ima drugaĉije sklonosti, pa
tako netko moţe imati sklonost socijalnoj anksioznosti: takvu osobu nazvali bismo srameţljivom.
Druga osoba moţe imati sklonost ljutnji: tu bismo osobu nazvali agresivnom. Dio evolucijskog
mehanizma jest nuţna varijabilnost meĊu pojedincima, tako da neki ljudi i genetski uvjetovane
osobine koje oni nose mogu biti odabrani, dok drugi to nisu. Sklonost koja je selekcijom odabrana
moţe, generacijama kasnije, postati univerzalno svojstvo vrste. Ideju individualnih sklonosti ukratko
predstavljamo u ovom poglavlju u odjeljku nazvanom “So- cijalni ţivot naših današnjih roĊaka
primata”, no tim se pitanjem zapravo bavimo u 7. poglavlju, koje je u cijelosti posvećeno
individualnim razlikama u emocionalnosti.
,c/uia(/a /)(<Hj/'aJ(j(r: G/ar/e,у &а/чот
Nije svatko toliko sretan da ima obitelj prirodoslovlje. U oĉaju zbog Charlesova
koja je i slavna i bogata: takav je sretnik bio neuspješnog studiranja medicine, njegov ga je
Charles Darwin. Otac njegova oca bio je otac poslao u Cambridge da studira teologiju.
slavni biolog Erasmus Darwin, a majĉin otac Po- novno se nije u potpunosti posvetio stu-
bio je Josiah Wedgwood, Ionĉar. Njegov je diju: više ga je zanimalo prikupljanje kukaca i
otac bio lijeĉnik, a majka mu je umrla kad je lov. Obiĉnu diplomu stekao je 1831, i ĉinilo
imao osam godina. Sa 16 godina poslan je na se da će nastaviti ţivot kao seoski vikar ĉiji je
studij medicine na Sveuĉilište u Edin- bourgh, hobi prirodoslovlje. MeĊutim, na Cambridgeu
no izostajao je s nastave da bi sakupljao ipak nije tra- tio vrijeme. Cijenili su ga mnogi
primjerke beskraljeţnjaka na obalama Firth of znanstvenici, pa je s 22 godine bio odreĊen
Forth, razvijajući svoj snaţan interes za kao prirodoslovac na Beagleu, brodu bri-
tanske mornarice ĉiji je zadatak bio izrada uznemiren problemom prvenstva, Dar- win se
karata juţnoameriĉkih obala. Po svom savjetovao s prijateljima koji su proĉitali
povratku s petogodišnjeg putovanja, njegov raniji nacrt. Oni su uredili da se
financijski neovisan, Darwin je opisao svoje Wallaceov rad i na brzinu prireĊena
nalaze. Njegove bilješke iz 1837. pokazuju Daminova prerada njegova ranijeg teksta
njegove pokušaje da razumije mijenjanje proĉitaju na sastanku Lin- nova društva, i to u
jedne vrste u drugu, a u tom se periodu istiĉu odsutnosti oba autora. Ni u jednom se radu
njegove bilješke nije spominjala evolucija ljudske vrste, i niti
o emocijama. Obrise svoje teorije evolucije jedan rad nije privukao mnogo paţnje izvan
prirodnim odabirom opisao je 1842. uskog kruga, no taj je dogaĊaj konaĉno po-
i 1844. Zatraţio je od svoje ţene da, u taknuo Darwina da objavi knjigu koju moţe
sluĉaju njegove smrti, opis iz 1844. po- nudi cijeniti obrazovano ĉitateljstvo. Godinu dana
nekom uredniku za objavljivanje zajedno s kasnije pojavilo se Pori- jeklo vrsta. Darwin
pratećim dokazima iz njegovih biljeţnica, i se na tome nije zaus- tavio: njegova knjiga o
predloţio je iznos od 400 funti kao honorar za izraţavanju emocija temelj je prouĉavanja
taj posao. On sam je sporo napredovao, emocija, a njegov ĉlanak u ĉasopisu Mind, u
prikupljajući sve više dokaza, i potom kojem opisuje opaţanja emocionalnog i
zapoĉeo pisati opseţno djelo. MeĊutim 1858. kognitivnog razvoja svog sina Williama,
godine Alfred Wallace je nezavisno razradio jedan je od prvih doprinosa razvojnoj
tu istu ideju i ĉlanak o tome poslao Dar- psihologiji. (Biografski podaci iz Bowlby,
winu, traţeći od njega mišljenje. Vrlo 1991, te iz Gruber i Barrett, 1974)
Dok smo se u drugom poglavlju usmjerili na to kako se emocije razlikuju u

razliĉitim društvima, u ovom poglavlju uglavnom govorimo o nasljednim obrascima
koji su sliĉni, ne samo meĊu ljudima, nego i izmeĊu ljudi i drugih ţivotinja.
Univerzalno prepoznavanje emocionalnih izraza lica
Vaţno naĉelo evolucije je da se obiljeţje koje ima svrhu u jednoj fazi evolucije
moţe nadogradivati. Stara anatomska i biološka obiljeţja mogu se iskoristiti na
novnaĉin. Andrew (1963,1965) koristi to naĉelo da pokaţe kako su se izrazi lica kod
primata, ukljuĉujući i ljude, razvili iz refleksa.
Refleks je razmjerno jednostavan sklop u kojem dogaĊaj poznat kao po- draţaj
izaziva neku reakciju. Primjer toga je naš treptaj kad nam se nešto pri- bliţava u
vidnom polju: ovaj je mehanizam nasljedan, ugraĊen u našem ţivĉanom sustavu.
Mnoge ţivotinje imaju refleks u kojem obore uši i/ili uvuku koţu na tjemenu kad ih
nešto uplaši. Ovaj refleks javlja se i kad ţivotinja prilazi drugom pripadniku svoje
vrste. Njegova je prvotna svrha da zaštiti uši. No uz to što je zaštitan, taj sklop lako
prepoznaju drugi: mislimo li da pas izgleda prijateljski, dio tog dojma je zbog oborenih
ušiju. Ljudi ne mogu uvući uši ili koţu na tjemenu, no ĉini se da podizanje obrva ima
svoj izvor u istom pokretu, i Eibl-Eibelsfeldt (1970) je pokazao, neprimjetno snimajući
u raz- liĉitim kulturama, da se kratko podizanje obrva, koje traje djelić sekunde, javlja
kad ljudi prilaze jedni drugima radi pozdrava i kod udvaranja. To je vjerojatno
ljudska univerzalnost.
Slika 3.1 Prizori iz filma H. Hass, koji prikazuju Francuskinju kako

pozdravlja prijatelja podizanjem obrva koje je univerzalno. Na tim
prizorima je a) lice neutralno, na b) i c) obrve su podignute otprilike jednu
trećinu sekunde, a zatim se d) javlja smiješak.
Andrew tvrdi da emocionalni izrazi kao što su smješkanje, mrštenje i sliĉno, moţda izviru iz naše
daleke evolucijske prošlosti, kao refleksi ĉija svrha u poĉetku nije bila prvenstveno emocionalna.
Zatim se dogodio evolucijski napredak, pa su se pojavili zaĉeci prepoznavanja tih emocija. Potom
su te sklonosti odabirane, i nakon mnogih generacija refleksni su pokreti postali podraţaji koji mogu
izazvati emocionalne izraze kod drugih. Oni su postali prelingivistiĉka osnova za najavu namjera i
uspostavu odreĊenih vrsta interakcije. Emocije koje izraţavaju mogu dati ton interakciji, primjerice
prijateljski, koketan, oprezan, antagonistiĉan, ustrašen itd.
Prema toj ideji, emocionalni izraz je refleksni sklop odreĊenog izraza lica, glasa i sliĉno, koji se
razlikuje za svaku pojedinu emociju. Kako bismo mogli pokazati da su takvi izrazi univerzalni i
stoga dio nasljedne opreme sviju nas? Jednu vrstu podataka daju nam djeca koja su roĊena gluha i
slijepa, lišena mogućnosti da nauĉe izraze. Eibl-Eibesfieldt (1973) nalazi da takva djeca imaju
emocionalne izraze kao što su smijanje, smješkanje, plakanje, mrštenje, iznenaĊenje ili uplašenost te
puĉenje usnica. Ona takoĊer pokazuju razliĉite emocionalne geste, kao što je spuštanje ramena u tuzi
ili stiskanje šaka u bijesu. Djeca proizvode i zvukove koje ukljuĉuje odreĊeni emocionalni izraz.
Izrazi lica i glasa bili su sliĉni onima u normalne djece, no katkad im je manjkalo finoće.
S izuzetkom radosti, emocionalne izraze lica nije lako prepoznati ako se uklone svi drugi znakovi
osim izraza samih (Wagner, MacDonald i Man- stead, 1986), no odredeni aspekti izraza lica mogu se
uhvatiti i saĉuvati u vremenu kao fotografije. Zatim se odabrani izrazi mogu prepoznati. Izard
(1968) je prvi pokazao da su fotografije izraza lica radosti, tuge, ljutnje itd., prepoznatljive u
razliĉitim kulturama. Danas postoji velik broj istraţivanja o prepoznavanju emocionalnih izraza lica
(Camras, Holland i Patterson, 1993), kao i elektriĉno biljeţenje aktivnosti mišića lica (Cacioppo,
Bush i Tassinary,
1992).
Vjerojatno najpoznatiji podaci o univerzalnosti emocionalnih izraza proi- zašli su iz smionog

pokušaja Ekmana i sur., koji su otputovali na Novu Gvi- neju da bi prouĉavali skupinu nazvanu Fore.
Fore su neolitski narod koji je sve do 12 godina uoĉi istraţivanja bio potpuno odvojen od svih
vanjskih utjecaja i nije se susreo sa zapadnim fotografijama, filmovima i sliĉno. Najvaţniji ĉlanci o
tom istraţivanju su oni Ekmana, Sorensona i Friesena (1969) i Ek- mana i Friesena (1971), te ĉlanak
i knjiga Sorensona (1975, 1976).
U svom ĉlanku iz 1969. Ekman, Sorenson i Friesen iznijeli su podatke o novogvinejskom narodu
Fore koji je došao u kontakt sa zapadnjacima. Is- traţivaĉi su izmeĊu 3000 fotografija Amerikanaca
odabrali 30 koje pokazuju “ĉiste” izraze šest emocija. Pokazivali su te slike, jednu po jednu,
pripadnicima naroda Fore. Za svaku sliku ispitanik je iz niza prevedenih naziva emocija trebao
odabrati onaj koji najbolje odgovara slici. Ispitanici koji su govorili neku vrst melanezijskog pidgin
narjeĉja u 99% sluĉajeva su prepoznali sretno lice Amerikanaca, dok je isti izraz toĉno prepoznalo
82% onih koji su govorili samo jezik naroda Fore. Prepoznavanje je bilo slabije za negativne emocije
(56% ili manje), a ispitanici su ameriĉka lica, koja su trebala prikazivati tugu, ĉesto prepoznavali kao
ljuta.
U idućem je istraţivanju (Ekman i Friesen, 1971) sudjelovalo 189 odraslih pripadnika plemena
Fore i 130 djece, koji su imali minimalne kontakte s bilo kime izvan svoje društvene skupine.
Standardni postupak kojim su ispitanici odabirali iz unaprijed zadanog skupa verbalnih naziva nije se
pokazao onoliko dobrim koliko su se istraţivaĉi nadali. Stoga su pripadnici naroda stvorili male
priĉe koje su odgovarale izrazima lica na fotografijama. Priĉa koja je pratila sretno lice glasila je:
“Došli su mu (joj) prijatelji i on (ona) je sretan” (str. 126); priĉa za ustrašeno lice bila je dulja i
govorila je o tome kako se osoba nasamo u kolibi susrela s divljom svinjom. Svakom ispitaniku po-
moćnik iz plemena Fore ispriĉao je svaku priĉu, dok je zapadni istraţivaĉ drţao tri slike ameriĉkih
lica i gledao u magnetofon, kako ne bi nikakvim znakovima utjecao na davanje odgovora. Za svaku
je priĉu odrastao ispitanik trebao pokazivanjem odgovoriti koja joj od tri slike odgovara. Za priĉu
koja prati sretno lice više od 90% ispitanika odabralo je sretno lice izmeĊu svih drugih fotografija, a
za priĉe o tuzi, ljutnji i gnušanju toĉno lice odabralo je iz- meĊu 69 i 89% ispitanika. Odrasli
pripadnici plemena Fore u razlikovanju slike straha od one iznenaĊenja nisu bili bolji od sluĉajnog
pogaĊanja. Rezul- tati djece bili su sliĉni onima odraslih (djeca su trebala birati samo izmeĊu dva
lica).
Uz ovakve meĊukulturalne eksperimente veţu se izuzetno velike teškoće. Ekmanu, Sorensonu i
Friesenu su prigovarali da nisu govorili jezik naroda Fore i stoga nisu mogli nadzirati pomoćnike
koji su govorili Fore (Van Brakel, 1994): Sorenson (1976) je napisao da su ispitanicima mogli biti
ne- namjerno dani znakovi, jer je uobiĉajen postupak eksperimentalnog ispitivanja bez “odavanja”
bio “pripadnicima Fore priliĉno neshvatljiv i stran njihovu poimanju jezika” (str. 139) kao
kooperativne aktivnosti. No neuspjeh ispitanika u razlikovanju straha i iznenaĊenja govori protiv
pretpostavke da su nenamjerni znaci bili odgovorni za sve rezultate.
Ekman i Friesen zatim su zatraţili od pripadnika naroda Fore da naprave izraze lica koji
odgovaraju onima u šest emocionalnih priĉa i te su izraze snimili na video. Kasnije, po povratku u
San Francisco, našli su da 34 ameriĉka studenta daju izmeĊu 46 i 73% ispravnih prosudbi na ĉetiri
od šest lica Novogvinejaca (vidi sliku 3.2), no kod straha i iznenaĊenja nisu bili toĉni (Ek- man,
1972).
Ekman je u poĉetku tvrdio da su izrazi lica koji pokazuju sreću, izne- naĊenje, tugu, ljutnju, strah
i gnušanje ljudske univerzalnosti; kasnije je dodao prezir (Ekman i Friesen, 1986). Kako smo
objasnili u drugom poglavlju, Ekmanova teorija je dvofaktorska - on ju naziva neurokulturalna:
priroĊeno neuralno oblikovanje izraza praćeno je kulturalno razliĉitim pravilima njihova
pokazivanja koji reguliraju pojavu svakog od izraza.
Ekmanov je rad postao predmetom ţestoke rasprave. U opseţnoj kritici, Russell (1994) istiĉe
da istraţivanje provedeno na Ijudima koji trebaju birati unaprijed zadani skup slika i upariti ih s
unaprijed zadanim skupom naziva emocija moţe precijeniti toĉnost prepoznavanja izraza kao
specifiĉnih emocija. Russell je opisao neka istraţivanja u kojima su ispitanici trebali birati
meĊu unaprijed zadanim skupom naziva izvedenih iz njegove vlastite teorije (Russell, 1980),
koja se vrlo razlikuje od Ekmanove. Uzimajući fotografiju koja predstavlja ljutnju iz skupa koji
je objavio Ekman, Russell je našao daje njegovih 80 kanadskih ispitanika, koji su mogli birati
izmeĊu naziva radost, iznenaĊenje, prezir, strah i interes, u 76% sluĉajeva tu sliku oznaĉilo kao
prezir. Kad im je pokazana slika koja bi, po Ekmanu, trebala predstavljati tugu, i izbor izmeĊu
naziva ushićenje, strah, opuštenost, iznenaĊenje, uzbuĊenje i interes, 74% Russelovih ispitanika
odabralo je strah.
Slika 3.2 Ĉlanovi zajednice Fore s Nove Gvineje, koji

nisuvidjeli fotografije izjednog ranijeg
eksperimenta prepoznavanja, prave izraze lica koji
odgovaraju priĉama o emocijama (Ekman, 1972): a) “Vaš prijatelj je došao i vi ste sretni”, b)
“Dijete vam je umrlo, i vrlo ste tuţni”, c) “Ljuti ste i spremni na sukob”, d) “Gledate nešto što
zau- dara” (Djelići priĉe su iz rada Ekmana i Friesena, 1971). Russell (1994) je kritizirao
eksperimente o prepoznavanju lica koja predstavljaju priĉe jer, premda istraţivaĉi pretpostavljaju
da Iice pokazuje emociju, ono se zapravo moţe prepoznati kao odgovarajuće situaciji: lice d) ne
mora znaĉiti gaĊenje, nego je moţda lice koje se javlja kad nešto zauĊara.
Tako istraţivaĉ nuţno daje ispitaniku izbor sukladan teoriji za koju vjeruje da je toĉna, no prisilan
odabir ograniĉava ispitanikovu mogućnost izbora. Kad ispitanici mogu slobodno birati rijeĉ za
izraţaj na fotografiji, mogu se javiti drugaĉiji rezultati. Primjerice, Sorenson (1976) je zatraţio tri
skupine ispitanika iz naroda Fore (one koji su imali najviše kontakata sa zapadnjacima, one koji su
imali neke kontakte, i one koji jedva da su i imali takve kontakte) da imenuju fotografirane izraze
lica. Sve grupe u najvećem su postotku sretno lice vidjele kao sretno, ljuto lice kao ljuto, prestrašeno
lice kao prestrašeno, no više od polovice ispitanika u svim grupama tuţno je lice vidjelo kao ljutnju,
a najĉešći odgovori na lica iznenaĊenja i gaĊenja nisu se slagali s predviĊa- njima Ekmanove teorije.
Russell (1994) navodi osam hipoteza koje mogu objasniti postojeće meĊu- kulturalne podatke.
Jedna je Russellovo (1980, u tisku) stajalište o dimenziji koja ide od pozitivnog do negativnog kraja,
i drugoj od niske do visoke pobuĊenosti. Emocije se mogu prikazati sljedećim krugom (s oznakama
sata): 12 sati “pobuĊenost”, 3 sata “ugoda”, 6 sati “pospanost”, 9 sati “neugoda”. Prema ovoj shemi
pozitivne emocije visoke pobuĊenosti kao što je “uzbuĊenje” javljaju se oko 1.30 sati, negativne
emocije niske pobuĊenosti kao što je “depresivnost” oko 7.30, a negativne emocije visoke
pobuĊenosti kao što je stres javljaju se oko 10.30.
Najistaknutija hipoteza još uvijek je Ekmanova neurokulturalna teorija prema kojoj razliĉiti izrazi
odgovaraju osnovnim emocijama, koje podlijeţu kulturalnim pravilima pokazivanja. On je svoju
teoriju (Ekman, 1994) branio od Russellove (1994) kritike.
Još jedna teorija jest ona Eibl-Eibelsfeldta (1973), prema kojoj su pojedini uroĊeni izrazi
pozdravljanja, smijanja, plakanja i sliĉno, zabiljeţeni u nmogim kulturama kao i kod gluhe i slijepe
djece. Treba imati na umu da su prema ovom opisu univerzalni izrazi, a ne emocije; na primjer, suze
se mogu pojaviti uz tugu, ali katkad i uz smijeh, a i uz bol - koju mnogi istraţivaĉi ne smatraju
emocijom. U usporedbi s prepoznavanjem fotografija, malo je istraţivanja koja se bave suzama i
onime što ih izaziva, no treba pogledati ĉlanak Neu
(1987) . Za smijeh i njegov evolucijski znaĉaj vidi Weisfield (1993), a za crvenjenje vidi Leary i
sur. (1992).
Nadalje, postoji i hipoteza da pojedine komponente izraza, kao što je skupljanje obrva, mrštenje
ĉela, otkrivanje zubi i sliĉno, mogu biti univerzalne (Ortony i Turner, 1990). Primjerice, u
eksperimentu Ekmana i Friesena (1971) u kojem su ispitanici odabirali fotografiju koja odgovara
susretu s divljom svinjom, oni su moţda reagirali na podignute obrve na slici, a ne na sloţeni izraz
straha (vidi i sliku 3.2 i njezin potpis).
Vjerojatno najradikalnija hipoteza je ona Fridlunda (1994): izrazi se, tvrdi on, mogu razumjeti u
terminima evolucije odavanja namjera i istodobne evolucije sposobnosti prepoznavanja, no ti izrazi
se vjerojatno ne preslikavaju doslovno na unutarnje emocije.
O nekima od ovih teorijskih pozicija pobliţe ćemo raspravljati u sljedećem
poglavlju. Najbolji je dokaz to da se lice sa smiješkom koje odaje radost i /ili
dobrodošlicu svugdje javlja i svugdje se prepoznaje, no više se dvojbi javlja uz
prepoznavanje negativnih izraza lica. Russell tvrdi da su meĊukulturalna is- traţivanja
potvrdila postojanje univerzalnih izraza lica kod ljudi. No is- traţivanja nam još ne
dopuštaju da meĊu postojećim teorijama jasno odre- dimo što su toĉno univerzalni
aspekti izraza.
Obrasci ponašanja svojstveni vrsti

Kad razmišljamo o emocijama, većinom razmišljamo o neĉem širem od osmijeha ili
mrštenja. Stariji termin u biologiji za genetski zasnovane široke sklopove reakcija je
“instinkt”. William James je zapisao negdje na poĉetku poglavlja o emocijama u svom
ĉuvenom udţbeniku (James, 1890): “Svaki objekt koji pobudi instinkt pobudi i
emociju” (vol. II, str. 442).
Sto to znaĉi? Vratimo se u mislima natrag u prvo poglavlje, gdje smo opisali otkriće
Hessa i Briiggera (1943) o napadima maĉaka kojima je dio hipotalamusa elektriĉno
podraţivan. Moţemo zakljuĉiti da je elektriĉno po- draţivanje uĉinilo maĉku ljutom. U
tom stanju podraţenosti mozga sloţeni obrazac napada, svojstven maĉkama, bio je
usmjeren na blisku metu kao što je eksperimentator. To nije samo refleks, nego ĉitav
sklop. Prema starijem nazivlju, to je instinkt. Iz Hessove i kasnijih studija jasno je da se
radi o obrascu ĉiji je pokretaĉki program zadan genetski. Obiĉno su reakcije izazvane
odgovarajućim dogaĊajem u okolini, a uĉenjem postaju sve vještije.
Obiĉno se smatralo da se reakcije niţih ţivotinja zasnivaju na instinktu, dok su u
osnovi reakcija ljudi inteligencija i uĉenje. Istraţivanja tijekom proteklih 60 godina
pokazala su da je to potpuno pogrešno. Ne samo da i drugi sisavci vrlo dobro uĉe, nego
je i ljudsko ponašanje pod snaţnim utjecajem genetskih obrazaca, na isti naĉin kao i
ponašanje drugih ţivotinja. Ako smo oţalošćeni gubitkom roditelja ili voljene osobe,
naši osjećaji, geste i reakcije zasnovane su na genetski uvjetovanim sklonostima koje se
zovu “pri- vrţenost”. U idućim odjeljcima ćemo, nadamo se, objasniti te ideje. U slje-
dećem ćemo poglavlju predloţiti precizniju definiciju emocija.
Velik korak u istraţivanjima instinkata napravio je Lorenz (1973), koji je dokazao

njihovu genetsku osnovu pokazujući da su svojstveni odreĊenoj vrsti, baš kao i
anatomska obiljeţja. Jedan od prvih instinktivnih obrazaca prouĉavanih na taj naĉin
opisali su Lorenz i Tinbergen (1938). To je bio dio repertoara majĉinske skrbi kod
europske divlje guske. Ako neko jaje ispadne iz gnijezda, guska izvije vrat prema
njemu i u tom poloţaju ostane nekoliko sekundi. Zatim se diţe, oĉito preko volje. S još
uvijek izvijenim vratom prilazi jajetu i dodiruje ga kljunom. Nakon što kljunom kiizne
po površini jajeta, za- trepće krilima, zatim nagne vrat i poĉne kotrljati jaje nazad
prema svojim
nogama dok se natraške povlaĉi prema gnijezĊu. Jajem paţljivo upravlja prema gore i preko ruba
gnijezda. Ovaj obrazac javlja se ĉak i kod gusaka koje nisu imale prilike da ga nauĉe.
Ovi obrasci, koje Lorenz naziva “instinkti”, imaju nekoliko komponenti. Prvu je Lorenz nazvao
“fiksni sklop reakcija”. Šala meĊu biolozima je da koncept funkcionira tako dugo dok ne shvatite
da te stvari nisu ni fiksne, niti su reakcije. Od Lorenzovih vremena biolozi su pokazali da
instinktivne reakcije nisu fiksne. One se razvijaju tijekom ţivota ţivotinje i u visokom su stupnju
osjetljive na svojstva okoline. Tako kotrljanje jajeta ovisi o obliku gnijezda i o jajetu.
Fiksni sklopovi radnji, a i ĉitava ideja instinkata, više nisu u rjeĉniku većine biologa, koji danas
govore o obrascima “svojstvenim vrsti” ili “tipiĉnim za vrstu”. Dva su koncepta zamijenila ideju
fiksnih sekvenci. Jedan od njih jest prema cilju usmjereno ponašanje. Znanje o tome kako dosegnuti
ciljeve koji se ostvaruju reakcijama tipiĉnim za vrstu nije svjesno dostupno, i jedinka ga ne usvaja.
Tijekom evolucije ono je ugraĊeno u mozak kao skup naznaĉenih postupaka. Funkcija vraćanja
jajeta kod guske je da poveća vjerojatnost prije- nosa gusjih gena. Kad se opazi odstupanje od cilja,
ili od ţeljenog stanja “jaje izvan gnijezda”, prema cilju usmjeren niz pokreta vraća odlutalo jaje
prema gnijezdu dok se ne dostigne ţeljeno stanje “sva jaja u gnijezdu”. Drugi teorijski koncept je
skript, ideja koju su Schank i Abelson (1977) i Tomkins (1979) posudili iz kazališta. Ideja se odnosi
na ocrtan slijed radnji kojima se postiţe cilj. Schank i Abelson navode primjer naruĉivanja jela u
restoranu. Da bismo to uĉinili, potreban je ĉitav niz radnji - naruĉiti hranu, jesti, platiti - a naĉin na
koji se svaka od njih obavlja znaĉajno varira, no ljudi koji idu u restorane znaju i mogu izvesti taj
niz. Naravno, skript u restoranu je nauĉen. Ideja reakcija specifiĉnih za vrstu je da naši geni odreĊuju
neke skriptove za vaţne funkcije u ljudi, kao što je majĉinska skrb, parenje ili agresivni sukob.
Prema Lorenzu, druga komponenta instinkta je perceptivni obrazac koji ga izazove, katkad zvan
“unutarnji otponac”, ili “podraţaj znak”. Usporediv je s pojmom “odgovarajući podraţaj” u
razumijevanju refleksa, ili “kljuĉ” u vizualnoj percepciji. Kao što su pokazali eksperimenti Lorenza i
Tinbergena, ĉak su i grube naznake ĉesto djelotvorne, a naziv “podraţaj” se još koristi. Za neke
obrasce karakteristiĉne za vrstu neprirodni podraţaj djeluje ĉak i bolje nego prirodni, a naziva se
“natprirodni podraţaj”. Primjerice, Tinbergen (1951) je pokazao da obalne ptice iz porodice
Haematopodidae biraju jaja puno veća od njihovih vlastitih. One ne mogu ta jaja vratiti u svoje
gnijezdo, no neumorno to pokušavaju. Neki fotomodeli i filmske zvijezde djeluju kao natprirodni
podraţaji za nas ljude, privlaĉeći nas ĉak i kad nam osobno ništa ne znaĉe. Drugi nas podraţaji mogu
odbiti, kao što je npr. susret s nekim tko je na neki naĉin vrlo razliĉit od nas samih. Ova ideja o
iracionalnom reagiranju na te podraţaje je duboko uznemirujuća. Pitanje koje je teško izbjeći glasi:
“Koliki je dio našeg ponašanja takav?”
Treća komponenta obrazaea tipiĉnih za vrstu je motivacijska, Bez nje se ne javlja
ponašanje; kod gusaka, vraćanje jajeta javlja se samo tijekom leţanja na jajima. Neće
se, primjerice, javiti nakon što se mladunĉad izleţe iz jaja.
Obrasci svojstveni vrsti se lako javljaju, no osoba ih teško mijenja. U svojoj knjizi
iz 1872. Darwin je opisao vlastiti eksperiment koji to krasno objašnjava:
Svoje sam lice pribliţio ploĉi od debelog stakla ispred afriĉke šarke u zoo-
loškom vrtu, odluĉan da ne uzmaknem ako zmija pokuša zarinuti zube u mene;
no, ĉim je napala, moja se odluĉnosti raspršila i zapanjujućom sam brzinom
odskoĉio jard ili dva unatrag. Moja volja i razum bili su nemoćni pred
predodţbom opasnosti koju nikad prije nisam osjetio (Darwin, 1872/1965, str.
38)
Porijeklo emocionalnih obilježja ljudske vrste

Dakle, kako otkrivamo specifiĉne osnove ljudskih emocija? U tome se moţemo
oslanjati na razliĉite vrste informacija. U ovom odjeljku razmotrit ćemo tri vrste i
nadamo se da ćemo, uz neku vrstu triangulacije, steći osnovnu predodţbu o porijeklu
našeg emocionalnog ţivota:
• prouĉavanje naših bliskih roĊaka ĉimpanzi i njihova usporedba s nama;
• prouĉavanje prethistorijskih dokaza o ljudskim precima i o ranim ljudima;
• prouĉavanje suvremenih Ijudskih društava ĉiji je ţivot, vjeruje se, nalik ţivotu
ljudi kad su tek postali odvojena vrsta, ĉiji smo mi dio.
Socijalni život naših današnjih roĎaka piimata

Jane Goodall (1986) i njezine kolege proveli su niz godina opaţajući nekih 160
obiĉnih ĉimpanzi u Gombeu, Tanzanija. Gombe je podruĉje od 19.4 ĉe- tvornih milja
neprohodne šume, otprilike veliĉine i oblika Manhattana, s obalnim podruĉjem uz
jezero Tanganyika i s dubokim udolinama koje su usjekle rijeke koje teku prema jezeru.
Spoĉetka su se ĉimpanze bojale Goo- dallove, pa im se nije mogla pribliţiti. No
postupno su se na nju navikli. To je navikavanje ona poticala nudeći im voće u svom
logoru, kasnije is- traţivaĉkom centru. Poslije navikavanja, opaţaĉi su mogli sjediti
uĊaljeni nekoliko metara od skupine ĉimpanzi, ili danima slijediti jednu ĉimpanzu,
biljeţeći svoja opaţanja i fotografirajući je.
Rad Goodallove opis je socijalnog ţivota i liĉnosti ĉimpanzi. Mi ga u ovoj knjizi
navodimo zato što je on i opis njihova emocionalnog ţivota. Za Goo-
dallovu, prevladavajuće je ozraĉje srdaĉne druţeljubivosti. Ovdje je opis nekoliko jedinki koje su
istraţivaĉi slijedili biljeţeći njihovo ponašanje.
Melissa i njezina kći Gremlin napravile su gnijezda [u drveću] na razdaljini od kojih desetak
metara. Melissin sin Gimble još uvijek se hrani mahunama msongati ...Gremlinina beba,
Getty, ljulja se iznad svoje majke okrećući se, mašući nogama i hvatajući svoje palce. S
vremena na vrijeme Gremlin segne rukom gore, lijeno škakljajući njegovu preponu. Nakon
nekoliko minuta on se udalji penjući se kroz grane, majušna figura na pozadini naranĉasto-
crvenog predveĉernjeg neba. Kad dospije na malu granu iznad Melissina gnijezda, iznenada
padne, pljaf, na njezin trbuh. Uz lagani smijeh njegova ga baka privije uza sebe i stane mu,
igrajući se, grickati vrat...On se vraća majci i lijeţe uz nju, sišući jednu ruku na njezinim
prsima...iznenada, iz udaljenog dijela doline dopre melodiozno glasanje samog muţjaka,
Evereda, vjerojatno iz njegova gnijezda. Gimble mu zapoĉinje odgovarati sjedeći uz
Melissu, drţeći šaku na njezinoj ruci, gledajući prema odraslom muţjaku - jednom od svojih
“heroja”. (Goodall, 1986, str. 594)
Nije ţivot svih ĉimpanzi tako miran. Ţivotinje imaju hijerarhiju dominacije. Takozvani “alfa
muţjak”, kojemu se pokoravaju svi ostali, svoj poloţaj zauzima tako što u borbi pobijedi
prethodnika ili mu prijeti, katkad uz pomoć saveznika (Goodall, 1992). Obiĉno zadrţi svoj poloţaj
nekoliko godina. Sta- tus drugih muţjaka ureĊen je grubom hijerarhijom ispod njega. I ţenke imaju
usporednu hijerarhiju, pa ţivotinje oba spola brane svoj poloţaj ili izazivaju druge da bi se uspele u
hijerarhiji, obiĉno srditim prijetnjama, katkad praćenim otvorenim sukobima, koji se ĉesto dogaĊaju
nakon što se dvije ţivotinje otprilike iste razine u hijerarhiji neko vrijeme nisu susretale.
Goodallova je sukobe kategorizirala u tri razine agresije. Na najniţoj su udarac, guranje ili
udarac nogom u prolazu. Drugu i treću razinu nazvala je “napadi”. Druga razina ukljuĉuje
povlaĉenje, udaranje šakom i sliĉno; traje manje od 30 sekundi. Treća razina je poput druge i traje
dulje od 30 sekundi. Napadi (druge i treće razine) ĉinili su otprilike 15% svih borbi; od njih je
ĉetvrtina bila ozbiljna, tako da je potekla krv ili su završile ozljedom. Katkad bi se borba simulirala,
kad bi se više jedinki ukljuĉilo da podrţe prijatelje ili roĊake. Muţjaci su se borili ĉešće nego ţenke.
Goodallova je iz 49 000 sati opaţanja, u kojima je praćeno 13 jedinki tijekom dvije razliĉite godine,
is- kljuĉujući razdoblja mraka, kad je ţivotinja bila sama, ili samo uz potomstvo koje je o njoj
ovisilo, izraĉunala da su se napadi druge i treće razine u prosjeku zbivali svaka 62 sata kod
muţjaka, a svakih 106 sati kod ţenki. Postojale su velike individualne razlike: jedan je muţjak
napadao u prosjeku svakih 27 sati (od ukupno 207 sati promatranja). Jedna ţenka uopće nije napala
tijekom 230 sati. Sljedeće je godine alfa muţjak napadao svakih devet sati.
Cimpanze se preteţno hrane voćem, no katkad i oportunistiĉki love, ubija- jući male sisavce kao
što su cebus majmuni ili prašĉići, kad na njih naiĊu u šumi. Muţjaci se ĉešće upuštaju u lov nego
ţenke. Kad ĉimpanze ubiju, obiĉno se prepiru oko mesa, premda ga katkad prepuštaju kao uslugu
koja će u budućnosti biti uzvraćena (Weisfield, 1980). Ţivotinje visokog poloţaja u hijerarhiji sklone
su ga zgrabiti ĉak i kad nisu sudjelovale u lovu, i obiĉno dopuštaju samo nekima (roĊacima i
saveznicima) da s njima podijele plijen (Nishida i dr., 1992). Ni grupno hranjenje s drveta niti
raspodjela mesa ne moţe se usporediti s univerzalnim obrascem zajedniĉkog dijeljenja hrane u Ijudi.
Emocionalna sklonost: osnova individualnih razlika u dominaciji
Raleigh i sur. (1991) su pokazali da mehanizmi serotonina u mozgu znaĉajno utjeĉu na to hoće li
ţivotinja postati dominantna. Oni su eksperi- mentirali na majmunima Cercopithecus aethiops, koji
su ţivjeli u 12 malih društvenih skupina tipiĉnih za vrstu, od kojih je svaka imala dominantnog
muţjaka (alfa muţjaka), dva druga muţjaka, odreĊeni broj ţenki te potomstvo. Iz svake od 12
društvenih grupa nasumce je odabran jedan od nedomi- nantnih muţjaka. Sestorici su dane tvari koje
povećavaju serotoninsku aktivnost u mozgu, a šestorici tvari koje je smanjuju. Oni s povećanom
serotonin- skom aktivnošću su svi postali dominantni. U grupama onih ĉija je serotonin- ska
aktivnost smanjena, prvobitni je alfa muţjak zadrţao svoj poloţaj. Zatim je ţivotinjama koje su
dobivale tvari za smanjivanje razine serotonina dana tvar koja tu razinu povećava, i obratno. Taj je
put svih šest ţivotinja s povećanom razinom serotonina postalo dominantno u svojoj skupini.
Premda je izvjesno da mehanizmi serotonina nisu jedini vaţni pri dominaciji, eksperiment je
izvanredan zbog nekoliko razloga. U njemu je po prvi put eksperimentalno pokazano da manipulacija
kemizma u mozgu moţe po- većati dominaciju u okruţju nalik prirodnom. Drugo, ova vrsta
mehanizma moţe biti osnova za genetske sklonosti koje utjeĉu na individualne razlike u socio-
emocionalnim reakcijama. Treće, proces dolaska na dominantan poloţaj ne ukljuĉuje samo agresiju.
On ukljuĉuje i zbliţavanje sa ţenkama i meĊusobno timarenje. Bez podrške ţenki muţjak ne moţe
postati dominantan. Cetvrto, u novije vrijeme mnogo spominjan i uĉinkovit lijek Prozac je tvar koja
povećava serotoninsku funkciju kod ljudi. Prema Krameru (1993), ona ĉini još i više: povećava
samopouzdanje u socijalnim odnosima i zanos ţivotom. Tako genetska sklonost prema socijalnom
samopouzdanju, ili obratno, moţe djelovati preko funkcioniranja serotonina.
Spolnost u običnih čimpanzi ipatuljastih čimpanzi
U spolnom smislu, ĉimpanze su promiskuitetne. Zenka nije spolno zrela do petnaeste godine; ona
oglašava svoju spolnu receptivnost velikom ruţiĉas- tom površinom spolne koţe (labia), veliĉine
velike kriške kruha, koja je dobro vidljiva straga. U obiĉnih ĉimpanzi nabrekla je otprilike 10 dana
tijekom menstrualnog ciklusa od otprilike 36 dana. Tijekom tog vremena moţe se pariti nekoliko
desetaka puta dnevno, sa svima ili s većinom odraslih muţjaka u svojoj društvenoj skupini. Druga je
mogućnost da se s muškim pratiteljem povuĉe od ostatka zajednice. No kad je trudna ili doji, nije
spolno receptivna. Budući da se mladunĉad ne odbija od sise sve do svoje pete godine, to znaĉi
da se u plodnih ţenki nekoliko desetodnevnih razdoblja spolne aktivnosti izmjenjuje s petogodišnjim

razdobljem spolne neaktivnosti.
Patuljaste ili bonobo ĉimpanze jednako su zanimljive kao i obiĉne ĉim- panze koje je prouĉavala
Goodallova. To je rijetka vrsta; patuljaste ĉimpanze smatraju se našim najbliţim ţivućim srodnicima.
Patuljaste ĉimpanze sliĉne su obiĉnima, no krhkije su graĊe. Kano (1992) i njegovi suradnici
prouĉavali su skupinu divljih patuljastih ĉimpanzi u Wambi, Zair, otprilike 10 godina. Dok su
adolescentne ţenke obiĉnih ĉimpanzi neprivlaĉne muţjacima nekoliko godina nakon što pokaţu
spolnu koţu, ali prije no što postanu plodne, patuljaste ĉimpanze su spolno aktivne otprilike pet
godina prije nego što postanu plodne, receptivne su više od pola vremena u svakom menstrualnom
ciklusu i spolno su neaktivne samo u radoblju od mjesec dana uoĉi raĊanja do otprilike godinu dana
nakon toga. Ĉini se da ostaju neplodne za vrijeme do- jenja jer, kao i kod obiĉnih ĉimpanzi, interval
raĊanja je otprilike pet godina.
Spolna aktivnost meĊu patuljastim ĉimpanzama ukljuĉuje parenja ţenki s mnogim odraslim
muţjacima u njihovoj neposrednoj društvenoj grupi. Ti se muţjaci obiĉno ne miješaju kad se drugi
pare. Spolne ponude daju i muţjaci, koji pokazuju erekciju i moţda dodirnu ţenku rukom da bi
privukli paţnju na sebe, a daju ih i ţenke koje pokazuju svoje spolno podruĉje. Ţenke takoĊer biraju
s kim će se pariti (Furuichi, 1992). Ĉini se da agresija nije vezana uz seksualnost, a muţjaci
bespogovorno prihvaćaju odbijanje. Parenje ukljuĉuje
i poloţaj licem u lice, kao i poloţaj straga, uobiĉajeniji meĊu primatima. Uo- biĉajeni su i
homoseksualni i heteroseksualni odnosi. Ţenke meĊusobno trljaju genitalno podruĉje. I odrasli, i
adolescenti i mlaĊi su time privuĉeni i promatraju parenje i trljanje genitalija kod ţenki. Muţjaci se
uzbuĊuju i dobivaju erekciju. Umetanje penisa mladih muţjaka prihvaćaju ţenke koje im nisu
majke, ĉesto nakon odnosa s odraslim muţjakom, u onome što se moţe smatrati igrom spolne
inicijacije.
Dakle, meĊu obiĉnim i patuljastim ĉimpanzama parenje je promiskui- tetno. Ţenke obiĉno putuju
sa svojim potomstvom. MeĊu odraslim muţja- cima postoji oĉita suradnja. Oni zajedno sakupljaju
hranu i love, te pridonose skupini ĉuvajući granicu podruĉja od uljeza. Adolescentne ţenke sklone su
napustiti vlastitu skupinu i pridruţiti se drugoj.
Nasuprot tome, meĊu maslinastim babunima postoji potpuno drugaĉija organizacija (Smuts,
1985). Premda su i oni promiskuitetni i prikupljaju hranu u ĉoporu, ţenke grade trajna prijateljstva s
dva ili tri muţjaka, što ukljuĉuje timarenje i bliskost. Ta su prijateljstva obiljeţena emocijama sli-
ĉnima našim, kao što je, primjerice, ljubomora. Prijateljstva štite agresije muţjaka (koji su dvostruko
veći), a muţjacima sluţe ds mareni i ĉešće prihvaćeni kao partneri za parenje
tijekom razdojAja^polne receptivnosti. U toj vrsti muţjak napušta jednu
društvenu skupl pridruţio drugoj; uspješno pridruţivanje ovisi o tome hoće li
ga ţe^û'novoj skupini prijateljski prihvatiti.
Jesu li čimpanze emocionalne?
Nije teško, ĉini se, promatrati aspekte ţivota ĉimpanzi kao utemeljene na obrascima ponašanja
svojstvenog vrsti. U srodnih vrsta postoje velike sliĉnosti, ali i neke razlike, kao što je to sluĉaj i s
anatomskim obiljeţjima. Dakle, meĊu ĉimpanzama ima sliĉnosti i razlika. Premda mi ljudi po sebi
znamo da su obrasci spolnog i agresivnog ponašanja u velikoj mjeri emocionalni, kako da ih
promatramo kod ĉimpanzi? Naljute li se i oni u prepirkama oko nadmoći, i postanu li strastveni kad
se pare? Ako je to tako, moţemo uspostaviti ĉvršću vezu izmeĊu njih i nas.
Hebb (1945) je na ta pitanja odgovorio da ne postoji poteškoća u identifi- ciranju emocija u
ĉimpanzi jer su toliko nalik našima. Goodallova se s njim slaţe: “emocionalna stanja ĉimpanzi toliko
su sliĉna našima da ĉak i neisku- san promatraĉ moţe protumaĉiti njihovo ponašanje” (Goodall,
1986, str. 118). Ona kaţe da je lako vidjeti kad mladunĉe ima ispad bijesa bacajući se na tlo,
udarajući po njemu i vrišteći, ili pak kad se mladunĉe veselo igra oko svoje majke, prebacujući se
preko glave, trĉeći k njoj, bacajući joj se u krilo i traţeći da ga ĉeška. Nabraja (str. 118-119) emocije
odrasle ĉimpanze i situacije u kojima se one javljaju: bojazan od stranaca, strah u agresivnim
interakcijama, tjeskobu kad se izgube, uzrujanost kad im mladunĉe dosaĊuje, bijes u sukobu. Ona
opisuje i pokazivanje emocija. Zastrašivanje, primjerice, ukljuĉuje muţjaka koji napada, trga grane,
baca kamenje i diţe veliku buku. U pomirbi nakon agresivnog incidenta dolazi do tjelesnog dodira.
Primjerice, jedan pruţa ruku, a drugi odgovara dodirom, tapšanjem, grljenjem, ljubljenjem. Tolika je
sliĉnost s emocionalnim ţivotom u ljudi daje o jednoj obitelji ĉim- panzi u Gombeu Hugo van
Lawick snimio niz filmova, a sinhronizirao ih je Donald Sutherland; zaplet, radnja i emocije gotovo
se ne mogu razlikovati od onih u televizijskoj sapunici.
Goodallova nabraja prepoznatljive izraze lica u ĉimpanzi koji pokazuju strah, tjeskobu, prijetnju
i zaigranost, i opisuje kako im se za vrijeme uzbuĊenja (spolnog i agresivnog) nakostriješi dlaka
pokazujući pobuĊenost, i kako se slegne kad su smireni nakon parenja, kad se timare i kad se mire.
Na sliĉan naĉin Goodallova (1986, str. 127) nudi tablicu glasanja koja oznaĉuju emocije, ukljuĉujući
sljedeće: dahtavo gunĊanje oznaĉuje bojazan od drugog, cviljenje i vrištanje znaĉe strah, reţanje
znaĉi srdţbu, tiho cviljenje oznaĉava tjeskobu, spolno općenje praćeno je skviĉanjem
karakteristiĉnim za parenje, smijeh i dahtanje prate uţitak u tjelesnom dodiru, posebno gunĊanje
prati uţivanje u hrani, dahtavo tuljenje i grohotan smijeh prate uzbuĊenje u socijalnim odnosima, a
gunĊanje prati druţeljubivost.
Lutzova (1988) je o ljudima s Ifaluka zapisala da “njihovemocionalni ţivot jest njihov socijalni
ţivot (str. 101, kurziv u izvorniku); Shaver, Wu i Schwartz
(1992) su ustvrdili da isto vrijedi i za Amerikance. Citajući zapise Goodallove
i Kanoa jasno je da tvrdnja Lutzove vrijedi i za ĉimpanze. To znaĉi da su socijalne veze
prvenstveno emocionalne veze. I ĉimpanze su, kao i mi, duboko socijalna bića. Kao i mi, i oni
imaju prijatelje, veze, savezništva i poloţaj u hijerarhiji moći. Budući da većina, ili zapravo sve
socijalne interakcije imaju emocionalan ton, ĉesto vrlo jasno oĉitovan u izrazima lica, poloţaju
tijela, gestama, glasanju, prihvatljiv je zakljuĉak da su emocije i njihovi izrazi temelj za razliĉite
vrste interakcija. Kad naiĊu na drvo puno voĉa, ĉimpanze dahću i tule. Druge ĉimpanze im prilaze, i
oni zajedno jedu s oĉitim uţitkom. Tijekom parenja mogu biti mirne, ili mogu na poseban naĉin
skviĉati. Gledajući seksualnu aktivnost, muţjaci se uzbuĊuju i ĉekaju svoj red na parenje. U
interakcijama izmeĊu majki i djece, u igri i pri pomirbi javlja se srdaĉan tjelesni kontakt,
dodirivanje, milovanje i grljenje. Tijekom uzajamnog timarenja vlada tiha koncentracija i uţivanje.
Kad uginu majka ili dijete, onaj tko pretrpi gubitak oţalosti se i oplakuje ih. Siroĉe se prestane
kretati i moţe uginuti, ĉak i ako je sposobno pronaći hranu. U agresivnim susretima srdţba se
izraţava prijetnjama, a strah se oĉituje u podloţnosti. Druge ţivotinje s velikim intere- som
promatraju sukobe, a katkad se mogu i pridruţiti. Ako je ţivotinja ozlijeĊena, vrišti poseban poziv u
pomoć; namjera je pozvati druge da joj priskoĉe u pomoć. Tijekom lova i nakon ubijanja vlada
veliko uzbuĊenje. Kad izviĊaju u svom podruĉju, skupine muţjaka su napete, budno prate zvukove i
uzbude se kad napadnu nekoga izvan vlastite zajednice.
Valjanost uobičajenih pojmova o emocijama
Naši pojmovi o emocijama kao što je strah, srdţba i ljubav osnova su za razumijevanje
ponašanja. No, u kojoj mjeri oni mogu biti jednostavno zasnovani na puĉkim vjerovanjima
zapadnog društva? Hebb (1946) je predloţio odgovor, s opisom onoga što se dogodilo nakon njegova
prikljuĉivanja Yerkesovim laboratorijima s njihovom kolonijom ĉimpanzi. To se zbivalo u doba
biheviorizma - bilo je zabranjeno spominjati emocije ili bilo koji drugi sliĉan mentalistiĉki pojam jer
tada su oni smatrani neznanstvenima. Samo su bihevioristiĉki nazivi bili dopušteni u bilješkama koje
su namještenici trebali voditi. No to je neke od ţivotinja uĉinilo nepredvidivim, a ĉak i opasnima.
Hebb opisuje dvije ţivotinje, Bimbu i Patija, koji bi s vremena na vrijeme napali ĉuvara, i kaţe da
nijedan opis ograniĉen samo na ponašanje ne bi mogao opisati ili predvidjeti te napade. No te je
ţivotinje bilo moguće razumjeti upotrebom puĉkih naziva za emocije. Bimba je bila prijateljski
raspoloţena i prijemljiva, no razljutila bi se i napala ĉuvara ako bi bila poniţavana. S druge strane,
ĉinilo se da Pati mrzi ljude, pa se katkad ĉinilo da je prijateljski ra- spoloţen, a zatim bi napao ĉuvara
koji bi ostao zateĉen. Prema Hebbovim rijeĉima, kad bi bilo dopušteno opisivati ţivotinje koristeći
“pojmove emocija
i stavova...novopridošli namještenik mogao bi se brinuti o ţivotinjama izbje- gavajući opasnosti koje
inaĉe vrebaju” (Hebb, 1946, str. 88).
Dakle, jedna vaţna pretpostavka o emocijama zajedniĉka mnogim is- traţivaĉima, no koja sasvim
sigurno ne leţi na sigurnim temeljima, jest ta da barem neke emocije i naši pojmovi o njima ĉine
most izmeĊu nas i naših najbliţih ţivotinjskih srodnika. One takoĊer ĉine most izmeĊu pojedinih
ljudskih kultura i pomaţu nam razumjeti druge kulture. Bez pojmova koji se odnose na emocije
ne bismo mogli razumjeti mnoge priĉe iz drugih kultura ili iz prošlosti, kao ni većinu narativnih
opisa naših postupaka u današnjem svijetu.
Spone socijalne interakcije su, prema tome, emocije i raspoloţenja koja povezuju pojedince u
odreĊenim situacijama: uzajanme naklonosti, spolne intimnosti, dominacije i podĉinjavanja, skupnog
uzbuĊenja tijekom napada, skupne bojazni od opasnosti. Pojedinci prave pojedine izraze koji djeluju
kao okidaĉi odgovarajuĉih raspoloţenja i ponašanja u onima koji ih vide ili ĉuju.
Emocionalni obiĉaji mogu dati ton ĉitavim zajednicama, ili ĉak i ĉitavoj vrsti. Patuljaste
ĉimpanze, primjerice, vrlo su zainteresirane za seks, a zvukovi koje ispuštaju upućuju na to da i
muţjaci i ţenke doţivljavaju orgazam. Seks nema iskljuĉivo reproduktivnu svrhu (De Waal, 1995;
Kano, 1992): ţenke patuljastih ĉimpanzi spolno su receptivne tijekom dugih razdoblja kada nisu
plodne, a i muţjaci i ţenke sudjeluju u homoseksualnim vezama. Kao da je seks postao aktivnost
koja se moţe podijeliti s drugima, ima ugodan emocionalni ton i pridonosi socijalnom povezivanju.
Dok su meĊu obiĉnim ĉimpanzama ĉeste agresija i nadmetanje za dominaciju, meĊu spolno aktivni-
jim patuljastim ĉimpanzama agresija je rijetka, a seksualna aktivnost, ĉini se, ublaţava sukob.
Seksualna aktivnost koja ublaţava sukob poznata je i u ljudi; naravno, mi osim seksa imamo i mnoge
druge aktivnosti koje s uţitkom moţemo meĊusobno podijeliti.
Podaci o precima Ijudi

Sve vaţnija postaje ideja koja govori o tome da su emocije u ljudi zasnovane na mehanizmima
koji nam omogućuju da reagiramo na razliĉite situacije koje su se uĉestalo javljale tijekom ljudske
evolucije (Nesse, 1990). Emocije i sklopovi reakcija karakteristiĉni za ljudsku vrstu evoluirali su
tako da odgovaraju fiziĉkoj i socijalnoj okolini - ona se naziva okolinom evolucijske prilagoĊenosti
- koja se priliĉno razlikovala od manjih i većih gradova u kojima mnogi od nas danas ţive. Jedan niz
tragova do porijekla ljudskih emocija moţe se naći u prouĉavanju porijekla ljudske vrste. Što je o
tome poznato?
Proraĉuni stopa mutacija dopuštaju da se male razlike u RNA suvremenih ljudi diljem svijeta
prate unazad sve do toĉke spajanja. Dok je nekoliko vrsta ĉovjekolikih primata koje su postojale
tijekom prošlih nekoliko milijuna godina izumrlo, svi su suvremeni Ijudi moţda imali zajedniĉkog
pretka, ţenu koja je ţivjela prije otprilike 200 000 godina u Africi (Wilson i Cann, 1992). Prema toj
(spornoj) hipotezi svi smo mi potekli od te afriĉke Eve. Naravno, ona nije bila sama, već ĉlanica
populacije od otprilike 10 000 ĉlanova - njezini su potomci suvremeni ljudi koji su se selili da bi
nastanili sve dijelove Zemlje, izuzev Antarktike.
Manje je sporno da je tijekom posljednjih nekoliko stotina tisuća godina klima na zemlji kolebala
izmeĊu toplih razdoblja kao što je ono u kojem danas ţivimo i ledenog doba, kad su se ledenjaci
protezali juţno od Velikih jezera u Americi i po sjevernoj Europi, ĉineći razinu mora 400 stopa
niţom nego danas. Razvijajući tehnologije izrade odjeće i izgradnje skloništa, vjerojatno vrlo sliĉne
onima naroda Inuita (Eskima), i preţivljavajući arktiĉku hladnoću, preci svih domorodaĉkih naroda
Amerike vjerojatno su prešli kopneni prolaz izmeĊu današnjeg Sibira i Aljaske u razdoblju ledenog
doba, vjerojatno prije 40 000 do 50 000 godina. Tada su Australija i Nova Gvineja bile spojene i
samo 40 milja udaljene od Azije. Rani ljudi (no ne i drugi sisavci) mogli su prelaziti preko mora, da
bi kasnije bili izolirani kad se razina mora podigla topljenjem ledenjaka. Ţivjeli su kao domorodaĉki
lovaĉko- sakupljaĉki narodi Australije i Nove Gvineje (Stringer i Gamble, 1993).
Uobiĉajeni odgovor na pitanje što je najistaknutije obiljeţje ljudi, ili što nas razdvaja od drugih
ţivotinja, jest jezik. Vjerojatno bi bolji odgovor bila kultura - oruĊa, vještine njihove uporabe,
pojmovi - ĉiji je jezik dio. Nedavno su Savage-Rumbaugh i dr. (1993) odgojili patuljastu ĉimpanzu,
Kanzi, kao dijete. Cini se da je Kanzi upravo na granici izmeĊu ljudi i ostalih primata. Moţe
razumjeti ljudski govor i koristi se ploĉom sa simbolima da bi izrekao rijeĉi i fraze. Moţe ga se
nauĉiti i da se koristi raznim priborom. Općenito, njegovo je ponašanje na razini dvogodišnjeg
djeteta. Obiljeţja simboliĉkog jezika ili aktivnosti kao što su namjerna izrada i upotreba oruĊa nikad
nisu zamijećene kod majmuna u prirodnom okruţenju. Nasuprot tome, kultura ljudi je ukljuĉila
vještine ponašanja kao što su namjerna izradaoruĊa (kojaje zapoĉela prije otprilike dva i pol milijuna
godina); namjerno oĉuvanje ili pa- ljenje vatre (što je zapoĉelo prije otprilike 700 000 godina);
socijalne vještine kao što je dijeljenje hrane, podjela rada i razmjena, kao i jeziĉna umijeća
obavještavanja, raspravljanja, ogovaranja, planiranja, priĉanja priĉa. Sve su to univerzalna ljudska
ponašanja, a potpuniji niz daje Hockett (1973). Sva su ona izumi kulture koji nas razdvajaju od
ostalih ţivućih primata i sva su socijalna. Mnoga od njih imaju emocionalnu osnovu, kao što je
posebna toplina i prihvaćanje pri dijeljenju hrane i zahvalna susretljivost pri razmjeni. Druge emocije
moţda su se razvile da bi poduprle odavna postojeće ljudske aktivnosti, kao što je oĉaranost
paljenjem vatre ili zaokupljenost izradom neĉega.
Otkriće poljodjelstva i gradova namijenjenih trgovini zbilo se u nekoliko dijelova svijeta prije
otprilike 10 000 godina. Kultiviranjem biljaka i pri- pitomljavanjem domaćih ţivotinja evolucija
ljudskih kultura prestigla je evoluciju vrsta. Uzmemo li kao toĉnu procjenu WiIsona i Canna da je
zajedniĉki predak svih ljudi ţivio prije otprilike 200 000 godina, 10 000 godina stvaranja naselja i
civilizacija u kojima većina ljudi danas ţivi samo je 5% tog vremena; to je isto razdoblje manje od
ĉetvrtine jednog postotka vremena proteklog od razdvajanja Ijudi i majmuna. Većina istraţivaĉa
smatra da su, tijekom većeg dijela vremena u kojem je naša emocionalna prijemljivost oblikovana
prirodnom selekcijom, okoline - naše okoline evolucijske prilagoĊenosti - bile okoline velikih
obiteljskih skupina lovaca i sakupljaĉa, a ne uvjeti suvremenih gradskih naselja. Kad bismo u
sadašnjost mogli dovesti dijete od prije 10 000 godina, dok još nije bilo gradova, ono bi vjerojatno
imalo isti repertoar socijalne i emocionalne prijemljivosti kao i mi. Preuzelo bi suvremenu kulturu
koja ga je usvojila i ne bi se razlikovalo od suvremenih ljudi.
Način života lovaca-sakupljača
Porijeklo ljudskih emocija moţemo promatrati i na drugi naĉin, pitajući se što znamo o
postojećim kulturama lovaca-sakupljaĉa. U Australiji i u sava- nama juţne Afrike postoje arheološki
dokazi da lovaĉko-sakupljaĉki naĉin ţivota postoji nekoliko tisuća godina. To je bio naĉin ţivota
Bušmana (pozna- tih i kao San) u Kalahariju, koji ukljuĉuju plemena !Kung i G/wi, sve do slabljenja
izazvanog u novije vrijeme zapadnim utjecajima. (Njihovi jezici ukljuĉuju pucketanje jezikom: !
oznaĉava zvuk nastao naglim povlaĉenjem jezika s vrha nepca, a / nastaje povlaĉenjem jezika od
prednjih zubiju, poput “tsk”, zvuka koji se javlja kad nekog grdimo.) Lorna Marshall i njezina obitelj
pedesetih su godina ţivjeli meĊu njima (Marshall, 1976; Thomas, 1989). Šezdesetih i sedamdesetih,
ove su narode posjetili Lee (1984) i drugi harvard- ski antropolozi.
Narodi !Kung i G/wi ţivjeli su na napola pustoj zemlji, putujući s kraja na kraj podruĉja od
nekoliko stotina kvadratnih milja koje su vrlo dobro poznavali. Thomas opisuje G/wi kao male i
okretne ljude koji ţive u velikim obiteljskim zajednicama. Na svojim putovanjima susreću druge
obitelji s kojima su povezani krvnim srodstvom ili brakom. G/wi oko vatre iskopaju plitke udu- bine
u zemlji u kojima spavaju. Ţene su posebno upućeni botaniĉari: sa zemlje prikupljaju korijenje i
drugo povrće i cijede sok iz tsama dinja. Muškarci love i ubijaju ţivotinje lukom i strijelama
natopljenim otrovom naĉinjenim iz liĉinaka. Katkad moraju slijediti pogoĊenu antilopu ĉitav dan
prije nego što ugine. Nose je natrag u tabor, a dijeli se prema sloţenim pravilima. Ništa se ne baca.
Društvo ovih ljudi temelji se na suradnji i nije hijerarhijski ureĊeno.
Porijeklo obitelji
Premda ţivi u zajednici, majka kod ĉimpanzi djecu podiţe uglavnom sama
i okolo putuje samo sa svojim potomstvom. RaĊa po jedno mladunĉe otprilike svakih pet godina.
Svako mladunĉe visi na trbuhu svoje majke ili jaše na njezinim leĊima, pa ne ometa putovanje ili
potragu za hranom. Nešto odraslija mladunĉad putuje sa svojim majkama. Muţjaci pridonose
zajednici, no ne brinu se o mladuncima pojedinaĉno. Kod ljudi je podizanje djece pre- teško za samo
jednu osobu: u optimalnom sluĉaju, da bi dijete napredovalo od dojenĉeta do odrasle dobi, što je
razdoblje najveće smrtnosti, potreban je doprinos dvoje ili više odraslih.
Sukladno pretpostavci o muţjacima kao onima koji pribavljaju hranu (Lovejoy, 1981), uspravan
hod omogućio je nošenje - torba je bila moţda prvi vaţan tehnološki izum ljudskog roda. Podjela
rada javila se kad je meso većih ţivotinja poĉelo saĉinjavati veći dio ishrane. S povećanjem moţdane
mase ljudski preci trebali su biti sve nezreliji pri porodu, kako bi velika glava uspjela proći kroz
poroĊajni kanal, pa su djeca imala duţi period zavisnosti nego mladunĉad kod majmuna. Istodobno,
beba se nije mogla objesiti za majku kao što to ĉini mladunĉad majmuna. Cak i kad dijete nosi
povezano uza se, majka ne moţe putovati. Stoga je uspostavljena podjela rada. Ţene su preuzele
glavnu brigu o djeci tijekom dugog perioda nezrelosti i manje su se kretale. Budući da su ţene spolno
aktivne tijekom ĉitavog menstrualnog ciklusa, muškarac i ţena mogu zadrţati seksualni interes
iskljuĉivo jedno za drugo. Podjela rada znaĉila je da muškarci mogu loviti i kući donositi meso, dok
im je spolno vezivanje omogućilo da ekonomski doprinose samo jednoj ţeni i njezinu potomstvu.
Loveyojeva hipoteza je bila da su sve te prilagodbe bile uzajanmo zavisne i javile su se otprilike
u isto vrijeme kao i uspravan hod. Novije stajalište govori u prilog postupnijoj evoluciji. Prva bića
koja su uspravno hodala prije pet do sedam milijuna godina bila su majmunolika, s mozgom veliĉine
onog u majmuna i velikom razlikom u veliĉini izmeĊu muţjaka i ţenki. Ta je razlika povezana s
uobiĉajenim oblikom socijalne organizacije kod sisavaca, gdje se muţjaci meĊusobno natjeĉu za
pristup ţenkama. Zasigurno, monogamija nije svojstvena samo ljudima - rijetka je meĊu primatima,
no nije jedinstvena. Heteroseksualna prijateljstva maslinastih babuna o kojima smo ranije govorili
nude još jedan takav primjer dugotrajnih heteroseksualnih veza u kojima ţenke osjećaju naklonost
prema pojedinim muţjacima, premda se ne pare iskljuĉivo s njima.
Usprkos ovim ogradama, meĊutim, evolucijski biolozi ostaju pri tvrdnji da je monogamija vaţna
meĊu ljudima. Muškarcima ona omogućuje razmjernu sigurnost u to da je potomstvo koje podiţu
njihovo vlastito (Lancaster i Kaplan, 1992). Premda je udio društava (kao što je zapadno) u kojima
vlada monogamija svega 16% od ukupno 853 prouĉavana društva (Van den Berghe, 1979) i premda
izvanbraĉne aktivnosti u većini društava nisu rijet- kost, u praksi monogamija prevladava kao
najĉešći obrazac spolnog po- našanja, što je ĉini gotovo univerzalnom kod ljudi. Ĉak i u društvima u
kojima jedan muškarac moţe imati nekoliko ţena, taj obrazac primjenjuje malo muškaraca koji
imaju velika materijalna sredstva.
TakoĊer je univerzalno da je obitelj središnja struktura ljudskog ţivota: skupina koja ĉesto
ukljuĉuje oba spola i osobe svih dobi, koje ţive sa ţenom i njezinim potomstvom. U toj je skupini
najmanje jedan odrastao muškarac. On moţe biti ţenin spolni partner, moţda otac njezine djece, no u
odreĊenim društvima taj muškarac katkad moţe biti otac, brat ili sin. Sira obiteljska skupina obiĉno
ukljuĉuje druge roĊake, kao što su braća i sestre, stariju djecu i njihove seksualne partnere koji su se
pridruţili obitelji iz drugih skupina. (Tabu incesta i društveni mehanizmi kojima ljudi ulaze u brak s
partnerom izvan vlastite obitelji još su jedna univerzalnost u ljudi.)
Dakle, vjerojatno je da je naša okolina evolucijske adaptiranosti, naĉin ţivota najstarijih
suvremenih ljudi prije (otprilike) 200 000 godina bio u polu-
nomadskim skupinama lovaca - sakupljaĉa s otprilike 10 do 30 ljudi koji ţive
neposredno jedni uz druge u širim obiteljima, vrlo nalik onom kod G/wi i !Kung. Većina
naših emocija, dakle, vjerojatno je prilagoĊena takvom naĉinu ţivota; suradnji, premda
uz podjelu rada, u lovu i sakupljanju hrane, u pri- premi i podjeli hrane, u podizanju i
zaštiti djece. Vjerojatno smo se prilagodili natjecanju s drugim skupinama sliĉnima
našoj, kao što su neandertalci, no koje se ipak zamjetno razlikuju i ĉije su se ekološke
niše preklapale s našima.
O tome će biti više rijeĉi u 10. poglavlju. Neandertalci su vrsta koja je izumrla,
vjerojatno zbog agresivnog uspjeha naših predaka (Stringer i Gamble, 1993).
Evolucijska osnova emocija
Tooby i Cosmides (1990) su iznijeli mišljenje da se ljudski ţivot s evolucijskog

stajališta temelji na informacijama i njihovoj upotrebi pri planiranju. Emocije se temelje
na genetski zasnovanim mehanizmima, prijemljivim za informativne dogaĊaje u okolini
koji su se ĉesto ponavljali tijekom stotina generacija. Ta su ponavljanja omogućila
prilagodbu, genetske promjene koje su postale sastavni dio našeg planskog odnosa
prema svijetu. Emocije se vrlo ĉesto javljaju uz probleme koje treba riješiti. Za
probleme koji se opetovano javljaju, kao što je bijeg od grabeţljivca, reagiranje na
strance, susret s agresivnim prijetnjama, briga o djeci, zaljubljivanje itd., opremljeni
smo genetski zasnovanim mehanizmima koji daju obrise ponašanja uspješnih u prošlosti
i stoga odabranih selekcijom. Svaka pojedina vrsta emocionalnih sklopova izazvana je
razliĉitim podraţajima. Svaki od njih ĉini sprenmim sklopove reakcija prikladnih za
rješavanje problema koji se javio. Nesse (1991) je tvrdio da su specifiĉni osjećaji
povezani s tim obrascima obiĉno funkcionalni ĉak i kad su neugodni, kao što je to i osjet
boli.
Sto su, dakle, ta trajna obiljeţja okoline i njima prilagoĊene emocije koje su
odabrane selekcijom? Nekoliko je autora predloţilo odgovore (Bowlby, 1971; Oatley,
1992; Plutchik, 1991), a neki od tih odgovora naznaĉeni su u tablici 3.2.
Privrženost kod ljudi i drugih primata
Psihološki aspekt pojma “sisavac”, naziva za ţivotinju koja se raĊa ţiva i siše majku,
jest privrţenost. Budući da siše majku, mladunĉad sisavaca mora biti u njezinoj blizini,
preplaše se kad ih se razdvoji, i plaĉem dozivaju majku. Privrţenost je posve jasno
obrazac karakteristiĉan za vrstu. Obrazac privrţenosti do danas je vjerojatno najviše
istraţivan meĊu sliĉnim sloţenim obrascima.
Tablica 3.2 Ĉeste situacije i emocionalni odgovori prema pripadnicima iste vrste, drugih vrsta i
neţivim objektima
Veze Ceste situacije Emocije

Pri\TŢenost Druţenje, blizina osobe kojoj smo privrţeni Sreća, ljubav
Prekid privrţenosti Uznemirenost, tjeskoba
Obnavljanje privrţenosti Olakšanje (moţda i ljutnja)
Gubitak privrţenosti Tuga, oĉaj
Briga o drugima Pomaganje drugima, ukljuĉujući i djecu Briţna ljubav
Suradnja Stvaranje veza i planova Sreća
Ostvarenje planova Sreća
Razmjena Zahvalnost
Seks, timarenje Sreća, ijubav
Gubitak veze, propast planova Tuga
Natjecanje Stjecanje/obrana poloţaja u kojem su dostupna dobra Ljutnja
Poraz Strah, sram
Grabeţljivost Lov UzbuĊenje, sreća
Biti plijen Strah
N'eţivi objekti Nalaţenje dobara Sreća
Fiziĉka opasnost Strah
Otrovi, zagaĊenje Gnušanje
John Bowlby bio je taj koji je shvatio da obrazac privrţenosti ima sreĊišnju vaţnost
u emocionalnom ţivotu ljudi: “Ono što je, vjeruje se, bitno za du- ševno zdravlje jest to
da dijete već od najranije dobi osjeti toplu, blisku i trajnu vezu sa svojom majkom (ili
stalnom zamjenom za majku....) u kojoj oboje nalaze zadovoljstvo i uţitak” (Bowlby,
1951, str. 11). Suprotan je nedostatak majĉinske brige: Bowlby je smatrao da će djeca
lišena majĉinske ljubavi odrasti u osobe nesposobne za uspostavljanje
zadovoljavajućih emocionalnih veza u odrasloj dobi, i da ljubav u ranim godinama
ima istu vaţnost za emocionalni razvoj kao i pravilna prehrana za fiziĉki razvoj.
Магу Ainsworth je u Londonu radila s Bowlbyem na istraţivanjima privrţenosti, a
zatim je otišla u Ugandu i tamo u prirodnim uvjetima zapoĉela antropološku studiju o
bebama i majkama u kulturi razliĉitoj od njezine (Ainsworth, 1967). Ona je opazila
skup obrazaca ponašanja koja pokazuju mala djeca uz svoju majku, a koja nisu
pokazivala ni uz jednu drugu osobu. Ta su ponašanja prikazana u tablici 3.3.
Svako od njih je specifiĉan obrazac privrţenosti. Kad je prisutna majka, postoji

osjećaj sigurnosti i javlja se poseban skup reakcija. Kad ona nije u blizini, javljaju se
posve razliĉita ponašanja. Obrasci privrţenosti mogu se naći u vrlo razliĉitim
kulturama. O njima je najbolje razmišljati kao o emocional-
nima. Kod ljudi o njima govorimo u terminima ljubavi. Djetinja ljubav i strah od odvajanja
univerzalni su u ljudi. Oni imaju vitalnu funkciju zadrţavanja majke u blizini, kadre i voljne da se
brine o djetetu.
Porijeklo ideje o privrzenosti
Lorenz je 1935. opisao instinktivni sklop reakcija. Malene guskice slijede i zadrţavaju se u blizini
gotovo svakog objekta koji se kreće i proizvodi zvukove. Proces se naziva utiskivanje. Lorenz je iznio
da postoji kritiĉni period - kod guskica je on otprilike dva dana od izlijeganja - u kojem je biološki
mehanizam podešen da prepozna obiljeţja majke: no nisu toĉno odreĊeni objekti prihvatljivi tom
mehanizmu. Ne pojavi li se stvarna majka, usvoje se obiljeţja prvog pribliţno prihvatljivog objekta u
kretanju koji se pojavi umjesto nje. U Lorenzovim studijama taj je objekt ĉesto bio on sam. Uĉinci su
nepovratni; guske koje su na taj naĉin prošle utiskivanje ne prepoznaju druge guske, no socijalne
znakove odašilju prema onom objektu koji im je utisnut. Kad su Robert Hindle i Julian Huxley
Bowlbya upoznali s idejom utiskivanja i radom Lorenza i Tinbergena, on je ubrzo prepoznao da kljuĉ
leţi u etologiji i Danvinovoj evolucijskoj teoriji: “Glavna struktura teorije privrţenosti u cijelosti se
pojavila u prvom bljesku njegova uvida i dala je smislenost svemu što je uslijedilo” (Ainsworth,
1992).
Tablica 3.3 Ainsworthiĉina (1967) lista ponašanja vezanih uz privrţenost

1. Razliĉit plaĉ (npr. onaj uz majku u usporedbi s drugima);
2. Razliĉito smješkanje;
3. Razliĉita vokalizacija;
4. Plakanje kad majka ode;
5. SlijeĊenje majke;
6. Vizualno-motoriĉka orijentacija prema majci;
7. Pozdravljanje smješkanjem, gukanjem i općenitim uzbuĊenjem;
8. Podizanje ruku pri pozdravljanju majke;
9. Pljeskanje rukama pri pozdravljanju majke;
10. Penjanje po majci;
11. Guranje lica u majĉino krilo;
12. Prilaţenje majci pokretanjem;
13. Zagrljaji, privijanje uz majku, ljubljenje majke (nije viĊeno kod djece u Ugandi, no ĉesto
viĊeno kod djece u zapadnim društvima);
14. Istraţivanje na udaljenosti od majke kao sigurnog utoĉišta;
15. Bijeg majci kao prema prirodnom utoĉištu;
16. Vješanje o majku.
Uz studije utiskivanja, Bowlby je bio impresioniran i opisima etologa o genetski utemeljenim

obrascima kao što je vraćanje jajeta u europske divlje guske, koje smo razmatrali ranije i rekli da se
moţe dobro opisati kao prema cilju usmjereno. Kod privrţenosti, ciljno stanje za majku i mladunĉe
jest da budu blizu jedno drugome. Ako majka ode, to je poticaj za mladunĉe da poĉne plakati, a plaĉje
djelotvoran jer doziva majku natrag i time postiţe cilj.
Eksperimenti o odgajanju majmuna u neprirodnim uvjetima
U nizu eksperimenata Harlow (1959) je kod majmuna pokazao da se privrţenost prema roditelju
temelji na potrebi mladunĉeta za utjehom. Har- low je majmunĉiće odvojio od njihovih majki u
periodu od 12 sati nakon roĊenja i dao im dvije umjetne majke, naĉinjene tako da su se majmunĉići
mogli o njih vješati. Jedna od njih bila je naĉinjena od ţice, a na vrhu joj je bila nezgrapna glava.
Druga je bila sliĉno naĉinjena, no njezin je ţiĉani okvir bio pokriven frotirom i imala je drugaĉije
oblikovanu glavu. U prvom eksperimentu Harlowa, ĉetiri su majmunĉića svoje mlijeko dobivala iz
boce priĉvršćene uz ţiĉanu majku, a druga ĉetiri mlijeko su dobivala od krpene majke. Tijekom prvih
pet i pol mjeseci svog ţivota svih osam majmuna provo- dilo je u prosjeku 14 do 18 sati dnevno
vješajući se o krpenu majku. Ĉak i kad su mlijeko dobivala samo od ţiĉane majke, djeca su na njoj
provodila u prosjeku manje od dva sata dnevno. Ideja da je bliskost majci manje vaţna od hranjenja
bila je u potpunosti opovrgnuta. Naklonost svih mladunaca krpenoj majci bila je svojevrsna mjera
primarne motivacije za utjehom: druga se pokazala kad je velika igraĉka u obliku pauka unesena u
kavez. Majmunĉići su bili uţasnuti i trĉali su krpenoj majci, a ne ţiĉanoj (vidi sliku 3.4), bez obzira na
to jesu li od nje dobivali mlijeko ili ne. Kad su majmunĉići smješteni u nepoznatu prostoriju, nastojali
su se stisnuti i sakriti u kut. S krpenom majkom u sobi oni se nisu bojali, nego su se vješali o nju i
koristili je kao bazu za istraţivanja.
U poĉetku je teorija privrţenosti ukljuĉivala i ideju, izvedenu iz utiskivanja, o kritiĉnom periodu
u ranom djetinjstvu (Bowlby, 1951). Smatralo se da je potrebno neprekinuto iskustvo srdaĉne
povezanosti s jednom osobom, obiĉno majkom. Ako dijete nije imalo takvo iskustvo u dobi izmeĊu
šest mjeseci i tri godine, Bowlby je smatrao da će negativni uĉinci biti nepovratni. Takve posljedice
neuspjele privrţenosti bile su oĉite u Harlovljevu radu s majmunima. U svom ĉlanku iz 1959. došao je
do zakljuĉaka koji nam se danas ĉine ĉudnima. Smatrao je da će njegovi majmuni, odgajani u
neprirodnim uvjetima, normalno sazrijevati imaju li hranu, sklonište i jednostavnu utjehu krpene
majke. Napisao je: “Sve naše iskustvo, zapravo, upućuje na to da je naša, frotirom prekrivena
zamjenska majka oĉito zadovoljavajuća majka... dostupna 24 sata dnevno... neizmjerno je strpljiva i
nikad ne grdi svoje mladunĉe, niti ga tuĉe u bijesu. U tom pogledu smatramo je superiornom ţivoj
majci” (str. 94). Tek je kasnije Harlow uvidio da su majmuni odgajani uz
Slika 3.4 Majmunĉić u Harlovljevu eksperimentu prestravljen se

vješa o krpenu majku kad je u prostoriju unesen veliki pauk-
igraĉka. Cak i kad se majmunĉić iskljuĉivo hranio na ţiĉanoj
majci, tjeskobu je smirivao samo uz krpenu majku.
nadomjesnu majku oštećeni gotovo na svaki naĉin, emocionalno, socijalno i intelektualno.

Kraemer (1992) je saţeo posljedice koje je u mladunĉadi majmuna ostavilo odrastanje uz umjetnu
majku. Kad su odrasli, nisu normalno jeli ili pili. Buljili su u prazno, pokazivali repetitivno i
stereotipno ponašanje kao što je, primjerice, ljuljanje tijelom. Divljaĉki su udarali vlastite udove i na-
izmjence sapinjali sami sebe. Slabije su uspijevali u mnogim kognitivnim zadacima. No posljedice su
se prvenstveno oĉitovale u njihovu socijalno ne- prikladnom ponašanju prema drugim majmunima.
Istodobno su pokazivali uzajamno iskljuĉive izraze straha i prijetnje. Naizmjence su se povlaĉili i
agresivno napadali druge majmune, od odraslih muţjaka do mladunaca, kao i neţive objekte.
Seksualno su nesposobni, penjanje muţjaka i podavanje ţenki prekidaju se, a ako se ţenka umjetno
oplodi, zanemarit će, osakatiti i ubiti vlastito mladunĉe. Teške posljedice najoĉitije su u majmuna koji
su odgajani uz umjetnu majku tijekom prvih šest mjeseci. Majmuni koji su odgajani na takav naĉin, a
zatim doţive svojevrsno “terapijsko” iskustvo vršnjaka koji se vješaju o njih, timare se s njima itd.,
obnove neke aspekte normalnog socijalnog funkcioniranja (Suomi i Harlow, 1972). MeĊutim, kako
istiĉe Kraemer, kod privrţenosti se ne radi samo o opstanku, nego o izgradnji jednog unutarnjeg
modela interakcija s drugom jedinkom. Bez druge se jedinke takav unutarnji model ne moţe razviti.
Premda se u mnogim svakodnevnim interakcijama ĉinilo da su se majmuni koji su rasli bez majke,
no prošli “terapiju” s vršnjacima, oporavili, ti su oporavljeni majmuni reagirali abnormalno na stres
ili sukob. Imali su i trajna neurobiološka oštećenja u metabolizmu transmitera u mozgu i u anatomiji
nekih ţivĉanih stanica.
Socioemocionalni obrazac privrţenosti je uroĊen. To znaĉi da su mehanizmi
karakteristiĉni za vrstu kao niz kocaka za slaganje. Kod primata, ukljuĉujući i nas ljude,
odrastanje uz majku i druge jedinke vlastite vrste omo- gućuje da se te kocke uklope u
smislene i upotrebljive strukture. Pokretanje genetskog programa bez socijalnih
interakcija, što se dogodilo u majmuna koji su rasli socijalno izolirani uz umjetne
majke, jest kao bacanje kocaka na hrpu koja stoji na tlu. Cak i tada se neke, premda ne
sve, kocke mogu kasnije sklopiti u smislenije obrasce, paţljivo i uporno. No ti obrasci
ne obnavljaju procese koji su ispušteni. Umjesto toga, razvijaju se alternativni putovi
kako bi se mogli ostvariti neki od ciljeva socijalnih interakcija. Usprkos tome, ostala je
osjetljivost na stres.
Privrţenost primata nam, dakle, pruţa vaţan primjer procesa koji je karakteristiĉan
za vrstu. Takvi su procesi uroĊeni, no nisu rigidno odreĊeni. Ne razvijaju se normalno
bez odgovarajućih emocionalnih interakcija s drugima.
Emocije kao osnova socijalnih odnosa
Emocije su jezik socijalnog ţivota kod ljudi - one daju naznake obrazaca koji
uzajamno povezuju ljude. Smiješak - najĉvršće uspostavljen univerzalni znak za
emocije - znak je socijalne afirmacije, a sreća je emocija suradnje. Mrštenje znaĉi da
nešto nije u redu, srdţba je emocija interpersonalnog sukoba, itd. Verbalna
komumkacija nije zamijenila emocije, nego nam je omo- gućila da još sloţenije
prenosimo ono što nam je najvaţnije - naše emocionalne odnose.
lntencionalnost emocija
Tijekom evolucije i tijekom individualnog razvoja, emocije su postale, kako bi

filozofi rekli, intencionalnije. Ideja intencionalnosti je ideja da svjesna duševna stanja u
ljudi jesu o neĉemu: ljudi imaju vjerovanja o neĉemu, ĉeznu za neĉim itd.
Intencionalnost u ovom filozofskom smislu znaĉi “biti o neĉem”. U ljudi, kao što je to
sluĉaj s drugim duševnim stanjima, većina emocija je intencionalna: obiĉno smo ljuti
zbog neĉega, bojimo se neke mogućnosti i sliĉno.
Većina, a vjerojatno i svi sisavci imaju emocije koje zatim potaknu ponašanje.
Primjerice, kad spaze grabeţljivca javlja se strah i on potiĉe reakcije izbjegavanja
koje su tipiĉne za vrstu. U razvijenijih ţivotinja emocije dobivaju specifiĉniji sadrţaj,
pa Cheyney i Seyfrah (1990) opisuju kako afriĉki
majmuni vrste Cercopithecus aethiops imaju tri obrasca odgovora straha ti- piĉnih za vrstu, koji
odgovaraju njihovim trima glavnim grabeţljivcima. Kad se pojavi orao, majmun se sakrije u grmlje,
kad opazi leoparda, majmun se penje na drvo, ako je tamo zmija majmun se podiţe na straţnje noge i
gleda dolje. Štoviše, strah ne pogaĊa samo mozak jedinke, on se socijalno širi: ovi majmuni daju tri
razliĉite vrste znakova na uzbunu, po jedan za svaku vrstu grabeţljivca, a svaki od njih u drugih
majmuna izaziva specifiĉnu vrstu straha i potiĉe odgovarajuće reakcije bijega. Moţemo reći da meĊu
tim majmunima strah ima specifiĉan sadrţaj namjere.
Djeca su vjerojatno nalik niţim sisavcima. Premda moţemo uoĉiti da su njihove emocije
uglavnom izazvane vanjskim dogaĊajima, neke se javljaju bez oĉita razloga. Stoga za djecu emocije
mogu biti više poput raspoloţenja, bez mnogo intencionalnog sadrţaja. Do uzrasta od jedne i pol
godine djeca zapoĉinju govoriti o svojim osjećajima i, kao što ćemo vidjeti u 6. poglavlju,
trogodišnjaci toĉno znaju što osjećaju i zašto. Do adolescencije većina je emocija u potpunosti
intencionalna.
Ova vrsta razvoja odraţava se u leksikonu engleskog jezika koji ima otprilike 600 pojmova
vezanih uz emocije: mnogi ne oznaĉuju samo temeljna osjećajna stanja, nego i upućuju na to o ĉemu
su ona, ĉesto i na to koji ih je dogaĊaj izazvao. Naša je pretpostavka da u svim jezicima svijeta mnogi
emocionalni pojmovi imaju tu vrstu strukture odnoseći se na neku vrstu osjećaja, te istodobno
izraţavajući nešto o njegovu objektu. Tako rijeĉ “uplašen” u engleskom jeziku znaĉi bojati se i
naznaĉuje da strah ima svoj objekt.
Socijalne emocije
U mnogim jezicima postoje emocionalni pojmovi koji se obiĉno nazivaju sloţenima. Odnose se
na emocije koje nisu prvenstveno vezane za preţivljavanje ili biološki utemeljene odnose kao što je
privrţenost (vidi tablicu 3.2), nego na socijalnu usporedbu (Ben Ze‟ev i Oatley, u tisku). Na
engleskom svi takvi pojmovi ukljuĉuju “ja”, najĉešće u odnosu na neko socijalno pitanje (Johnson-
Laird i Oatley, 1989). Tako je ţaljenje tuga koja proizlazi iz usporedbe posljedica odluke koju
nismo proveli i trenutaĉnih socijalnih okolnosti našeg “ja” (Landman, 1993). Zavist je mrţnja koja
izvire iz usporedbe s drugom osobom, a ta emocija izaziva destruktivne misli ili postupke prema
drugome. Schadenfreude je njemaĉki izraz; emocija se javlja i u engleskoj kulturi, premda se ne
moţe izreći jednom rijeĉju. Povezana je sa za- višću, a znaĉi uţivanje u nesreći druge osobe. I ona
izvire iz usporedbe s drugom osobom (Ben-Ze‟ev, 1992).
U terminima evolucije za ljude su vaţne dvije skupine sloţenih emocija: one ne postoje kod
jednostavnijih sisavaca, no zaĉeci nekih aspekata mogu se naći u ĉimpanzi. Prvi od njih povezan je sa
zahvalnošću. Weisfield (1980) ras-
Slika 3.5 Tri razliĉite vrste odgovora straha majmuna Cercopithecus aethiops na tri
razliĉite vrste grabeţljivaca.
pravlja o tome kako se korijeni ove emocije mogu vidjeti meĊu ĉimpanzama dok dijele
hranu s prijateljem, u zajednicama i u uzajamnom timarenju. Ova emocija djeluje tako da
potakne ţelju za uzvraćanjem. Ona pruţa osnovu za trajnu suradniĉku vezu s drugom
jedinkom. Zajedno s empatijom, simpati- jom i sućuti - emocijama koje je Adam Smith
(1759) nazvao moralnim osjeća- jima, jer je vjerovao da oni omogućuju postojanje
ljudskog društva - zahvalnost ne samo da ima svoj objekt, ona uspostavlja odnos koji
ukljuĉuje prijateljstvo i buduće obveze. Zahvalnost je bitna za ţivot ljudi. Ona je prototip
razmjena koje su univerzalne u ljudskom društvu i vjerojatno je osnova suvremenih
ekonomskih veza.
Druga zanimljiva skupina sloţenih socijalnih emocija s evolucijskim znaĉenjem je ona

nelagode, srama, krivnje i socijalne anksioznosti. Darwin (1872) im je posvetio ĉitavo
poglavlje istiĉući da je jedan izraz iz te skupine - crvenjenje - jedinstven za ljudsku vrstu, a
istodobno i univerzalan. Eales (1992), u pregledu opseţne etološke i meĊukulturalne
literature o toj temi, zakljuĉuje da su geste popustljivosti i pokornosti naslijeĊene i
unverzalne kod viših primata, ukljuĉujući i ljude. One ukljuĉuju gledanje dolje, pognut
poloţaj tijela, odvraćanje ili obaranje pogleda, nepomiĉnost i izraz straha. Pojavljuju se u
prepoznatljivim okolnostima prijetnje od strane dominantne jedinke, od mogućeg
socijalnog prijestupa, socijalnog odbacivanja, a takoĊer i u nekim seksualnim
interakcijama, posebno kod mladih. Na jednoj razini te geste moţemo promatrati kao
komplementarne dominaciji. Kao i zahvalnost i empatija, one ne samo da imaju objekte,
nego uspostavljaju odreĊenu vrstu odnosa, a izvorna im je funkcija da omoguće miroljubiv
suţivot pod cijenu pada jedinke u postojećoj hijerarhiji dominacije. Postoje podaci o tome
da se nelagoda i ozbiljnija emocija srama mogu razlikovati od njihova pokazivanja
(Keltner, 1995).
Hijerarhija meĊu ljudima toliko je uobiĉajena da je gotovo univerzalna, no hijerarhija u
ljudi obiĉno se ne uspostavlja sukobima, nego simboliĉki (Weisfield, 1980), primjerice
postignućima i neumjerenim pokazivanjem onog što se posjeduje i drugih resursa (Veblen,
1899). Vjerojatno najbolji naĉin razmišljanja o sloţenim emocijama je u terminima
predstavljanja sebe drugima i sposobnosti zamišljanja što bi ti drugi mogli misliti i osjećati
prema nama. U tom podruĉju, koje je utemeljio Goffman (1959), “ja” se promatra kao
prvenstveno socijalno, ovisno o povijesti interakcija s drugima, temeljeno na sposobnosti
ustrajavanja u odreĊenom naĉinu ponašanja koje i sam pojedinac i drugi vide kao
moralno vrijedno. Prema takvoj analizi, sram je vjerojatno emocija najsvojstvenija
ljudima, suprotna socijalnoj samopouzdanosti. To je emocija oko koje se vrti priĉa o
Rajskim vrtovima: Adam i Eva su stekli odreĊeno znanje, mogli bismo reći da su napustili
stanje jednostavnog, prirodnog postojanja i zaputili se stazom civilizacije. Na taj su naĉin
morali postati jedni od mnogih, predstavljajući se i usporeĊujući s drugim pojedincima.
Rezultat je mogućnost poštovanja, no isto tako i mogućnost sramoćenja.
U toj priĉi moţemo reći da je vaţna stvar koja se promijenila od okolnosti nastanka
hijerarhija dominacije iz doba naših predaka, sliĉnih onima u majmuna, jest to što se s
pojavom svijesti o sebi moţemo osjećati inferiornima sukladno našim vlastitim unutarnjim
mjerilima (Lewis, 1993). Takva mjerila mogu, naravno, dovesti i do osjećaja krivnje - no
ta emocija obiĉno se odnosi na specifiĉnija kršenja društvenih konvencija koja upućuju na
potrebu popravljanja; sram i krivnju djeca mogu jasno razlikovati prije dobi od 12 godina
(Ferguson, Stegge i Damhuis, 1991).
Usprkos njegovoj vaţnosti većina nas, kao što istiĉe Scheff (1990), obiĉno toliko
uspješno savladava sram da se on većinu vremena jedva zamjećuje. Dakle, to je iskustvo
razmjerno rijetko. O osjećaju srama govori se povjer- ljivim osobama, no više vremena
protekne prije no što to kaţemo drugima nego kod drugih emocija (Rime i dr., 1991).
Sram ili poniţenje od strane drugih moţe izazvati neumjeren bijes. Kao što istiĉe
Anderson (1994), adolescenti o ĉijim ispadima ĉitamo u naslovima kao što je “Tinejdţer
ubijen u pucnjavi iz jurećeg auta” nemaju novca i ra- spolaţu s vrlo malo drugih izvora u
preteţno bogatom ameriĉkom društvu. Njihovo je samopoštovanje, sukladno tome, vrlo
krhko. Kao i u mnogim drevnim društvima, poštovanje je postalo kodeks prema kojem se
ţivi. Za mnogu djecu koja odrastaju na ulici najgora stvar koju moţete napraviti je da
pokaţete nepoštivanje, makar jednim pogledom. Takva će uvreda lako dovesti do nasilja, a
poštovanje se gradi na glasu o ĉvrstini; smrt predstavlja manju prijetnju od gubitka ĉasti.
Poniţenje mogu osjećati ĉitavi narodi. Scheff (1990) je pokazao da je poluga kojom
je Hitler u 1920-im i 1930-im gurnuo Njemaĉku u rat i holokaust bila izazivanje srama
vezanog uz poniţavajuće uvjete Versajskog ugovora kojim je završio Prvi svjetski rat,
nakon ĉega je u svojih prijemljivih slušatelja poticao ţestoke odjeke svog vlastitog bijesa.
Premda kod ljudi, i skupno i pojedinaĉno, otvorena borba za dominaciju poput one u
muţjaka ĉimpanzi više ne proţima društveni ţivot, ne mnogo ispod površine ĉini se da
takve rasprave nikad nisu daleko. U zapadnim druš- tvima većinom se trudimo stvoriti
alternative: poštovanje za oĉitovanje lju- baznosti i kompetencije umjesto prijetnji,
hvalisanja smionošću i ubijanjem. Razvija se ponašanje kojim ćemo izbjeći sram, ĉime se
pojedinac vezuje za društvene norme uljudnosti (Elias, 1939), dok pozitivne sloţene
emocije naklonosti, zahvalnosti, simpatije, empatije i suosjećanja osiguravaju najvaţnije
društveno vezivo.
Jedinstvenost odnosa meĎu Ijudima

Najvaţniju ĉinjenicu o društvenom ţivotu ĉimpanzi i ljudi tek trebamo izreći. To je
sljedeće. Emocije ne osjećamo samo prema drugim pripadnicima vrste, nego prema
odreĊenim pojedincima. Da bi Goodallova (1986) mogla provesti svoje istraţivanje,
morala je prepoznavati svaku.pojedinu ĉimpanzu u Gombeu, dati im ime da bi ih upamtila
i mogla spominjati drugim is- traţivaĉima, otkriti s kim je svaka od tih jedinki povezana,
tko su joj prijatelji, a tko neprijatelji, tko je u hijerarhiji ispod, a tko iznad nje. Bez toga
njezina is- traţivanja ne bi bila moguća. U niţih se sisavaca indiviĊualnost još nije po-
javila: primjerice, ţenka štakora brine se o svom okotu mladunaca, ali ne prepoznaje
svakoga od njih pojedinaĉno.
U društvenom ţivotu ljudi to pitanje nije tek jedno od vaţnih, ono postaje pitanje od
presudne vaţnosti. Svatko od nas, kao što smo raspravljali u prethodnom odjeljku, razvija
identitet, što znaĉi socijalni identitet. Za svakog su od nas naša vlastita majka i otac, naš
vlastiti seksualni partner i naša vlastita djeca jedinstveni i nezamjenjivi. To nas ĉini na
poseban naĉin ranjivima, jer ako im se bilo što dogodi, moţemo biti emocionalno skrhani.
R.I.M. Dunbar (1993) je ustvrdio da iznimno povećanje mozga u Ijudi tijekom
zadnjih pet milijuna godina evolucije, i veliki omjer kore mozga naspram ostatka mozga
(otprilike ĉetiri prema jedan) nije povezan sa sve vještijim obavljanjem tehniĉkih zadataka
kao što je izrada oruĊa, nego sa sve sloţeni- jim i brojnijim društvenim vezama, savezima i
odbojnostima prema drugim pojedincima, od kojih svaka ima vlastitu povijest i posljedice
za druge veze. Dunbar ne piše o emocijama kao takvima, nego su, prema našim
pojmovima, veze koje on opisuje emocionalne veze s osobama koje volimo, kojima smo
skloni, kojima se ţelimo osvetiti ili smo im zahvalni, i sliĉno. Dunbar je izraĉu- nao da
ĉimpanze odrţavaju uspješne odnose s otprilike 65 jedinki. Kada se skupina poveća, ona se
dijeli. Ljudi mogu poznavati i odrţavati uspješne odnose s maksimalno 150 osoba. Sela
ĉesto imaju otprilike toliko stanovnika. Kod lovaca sakupljaĉa kao što su !Kung vidimo da
pojedinci ţive zajedno u skupinama od otprilike 20 ljudi, a imaju odnose s otprilike 150
ljudi koje poznaju i s vremena na vrijeme susreću tijekom svojih putovanja širokim
podruĉjem (Lee, 1984).
Ljudske emocije ne samo da imaju objekte, a obiĉno su to ljudi, nego su ti “objekti”
toĉno odreĊeni pojedinci: John je sklon Магу, Jane je ljuta na Joan. Odnosi meĊu
majmunima i oni meĊu ljudima uglavnom su odnosi suradnje. Za poĉetak, nema sumnje da
je genetska osnova altruizma roditeljska briga o potomstvu: odabirani su oni geni koje je
majka dijelila s potomstvom. Oni su poticali ponašanje koje je preţivljavanje potomstva
ĉinilo vjerojatnijim. U majmuna i ljudi altruizam se proširio izvan genetski povezanih
pojedinaca na temelju zahvalnosti i uzajamnih obveza. Prijateljstva i savezi odrţavaju se
uzajamnim timarenjem, a kod patuljastih ĉimpanzi seksom. Cimpanze otprilike 20% svog
vremena provedu timareći se u parovima, no dok to ĉine, ne mogu ĉiniti ništa drugo.
Dunbar pretpostavlja da se jezik razvio kao socijalno timarenje - mi u prvom redu
govorimo da bismo njegovali naše meĊusobne odnose, a ne da bismo govorili o hrani,
oruĊu ili lovu. Za razliku od timarenja ĉimpanzi, prednost je da to istodobno moţemo ĉiniti
s više osoba, a takoĊer i dok radimo nešto drugo kao što je priprema hrane ili hodanje.
Slika 3.6 Ćimpanze provode velik dio vremena u

timarenju, i ono ima ulogu odrţavanja srdaĉnih
veza s pojedinim jedinkama. R.I.M. Dunbar
(1993) je iznio mišljenje da je kod ljudi jezik
preuzeo neke funkcije socijalnog timarenja,
premda tjelesni kontakt ostaje veoma vaţan
Dakle, o ĉemu govorimo? R.I.M. Dunbar je snimao razgovore 19 druš- tvenih grupa u
studentskom restoranu i otkrio da u 453 uzorka razgovora u trajanju od 30 sekundi koje su
vodili muškarci, 64.7% razgovora otpada na osobne odnose, osobna iskustva ili društvene
planove. U 617 uzoraka ţenskih razgovora, 74.4% se odnosilo na te teme. U istraţivanju
vjenĉanih parova, Shimanoff (1984) je pronašao da su dvije u razgovoru najĉešće
imenovane emocije bile vrlo jasno socijalne: ljubav i kajanje (ukljuĉujući krivnju i ţalost).
A upitamo li o emocionalnim iskustvima koja su dovoljno istaknuta da budu upamćena,
Rime i sur. (1991) su našli da je izmeĊu 88 i 96% ispitanika u razliĉitim populacijama, bez
obzira na spol ili dob, o tim iskustvima govorilo nekom drugom. U govoru mi njegujemo,
definiramo i redefiniramo sebe i svoje odnose, iznoseći svoja iskustva drugima -
razraĊujemo naše emocionalne veze i odbojnosti prema pojedinim osobama koje
poznajemo.
Sažetak
Evolucija je izdvojila naznaĉene sklopove reakcija, koje se prije nazivalo
instinktima, no sada su poznati kao obrasci svojstveni vrsti. Programi za njihovu
izvedbu tijekom evolucije su sabrani u mreţe ţivĉanih stanica i pre- nošeni svim
jedinkama. Kao što je otkrio Darwin, neki od tih sklopova, osobito oni koji izraţavaju
emocije, pokazuju vezu ljudi sa ţivotinjama. Pojedini njihovi aspekti, ukljuĉujuĉi
privrţenost, igru, srdaĉne interakcije u malim grupama, pomoć onima u nevolji,
ţaljenje nakon smrti bliskih roĊaka, agresija meĊu jedinkama u hijerarhiji dominacije i
seksualnost moţe se vidjeti u ţi- votu naših roĊaka primata, ĉimpanzi. Podaci o
evoluciji hominida tijekom zadnjih nekoliko milijuna godina upućuju na to da je
ljudska obitelj, okup- ljena oko skupine djece i njihove majke, s emocionalno vezanim
muškarcem koji osigurava ekonomsku potporu, bila specifiĉna za adaptaciju ljudi.
Sma- tralo se da su ljudi tijekomvećeg dijela vremena u posljednjih 200 000 godina
vjerojatno ţivjeli kao lovci i sakupljaĉi, polunomadskim ţivotom, a za mnoge koji
nastavljaju taj naĉin ţivota, emocionalni ton je ton suradnje i jednakosti. Naroĉito je
vaţno za Ijude da su emocije tijekom razvoja postale sve speci- fiĉnije i, kao što
filozofi kaţu, sve intencionalnije, obuhvaćajući i emocije koje ukljuĉuju razvoj pojma o
sebi, socijalne usporedbe vlastitog “ja” s drugima i njegovanje emocionalnih veza s
odreĊenim pojedincima.

Uvod u teoriju evoluĊje s obzirom na njezin odnos prema emocijama:
Randy M. Nesse (1990). Evolutionary explanations of emotions. Human Nature, 1,
261-283.
Prilog raspravi o tome postoji li univerzalno prepoznavanje emocija u izrazima lica kod
ljudi:
James Russell (1994). Is there universal recognition of emotion from facial ех-
pression? A review of methods and studies. Psychological Bulletin, 115, 102-
141, te odgovori Paula Ekmana,PsychologicalBulletin, 115, 268-287 i Car- roll
Izard Psvchological Bulletin, 115, 288-299.
Pristupaĉan opis o socijalnom i emocionalnom ţivotu ĉimpanzi:
Frans de Waal (1982). Chimpanzee polilics. New York: Harper & Row.
Ĉitljiva rasprava o ljudskoj evoluciji:
Richard Leakey (1994). The origin of humankind. New York: Basic Books, ili
Магу i John Gribbin (1993). Biti čovjek: Ijudi iz evolucijske perspektive. London:
Dent.
V tjelesnih promjena
Pa što su doista emocije?
'StO'j'e Osjećajna sfera: emocije - raspoloženja -
dispozicije
e/nocija? Komponente osnovnih emocija
Sadrţaj Sažetak
Definicije i primjeri emocija Prijedlozi za daljnje čitanje

Pojmovi emocija temeljeni na
prototipu
Procesi emocija
Procjena
Evaluacija s obzirom na
kontekst Spremnost na
djelovanje Izražavanje,
tjelesne promjene, djelovanje
Veze izmeĎu pokretača
emocija, iskustva, izraza i
S'.ž-ia 4.0 Bernini: Sveta Tereza (detalj s oltara crkve

Santa Maria della Vittoria u Rimu, 1664-1647). O tom je
kipu Gombrich (1972, str. 345) rekao da nas je Ber- тг";
"odnio do vrhunaca emocija kojih su se umjetnici do tada
klonili.”
Svatko zna što je to emocija, sve dok se ne zatraži defmicija.

Beverly Fehr i James Russell, 1984, str. 464
Definicije i primjeri emocija

Oduvijek je bilo teško Ċefinirati emocije, a ta teškoća postoji i danas. Mi ćemo
poţuriti i zapoćeti ovo poglavlje radnom definicijom koja je sve više prihvaćena. Ona
glasi otprilike ovako:
1. Emocija je obiĉno izazvana svjesnim ili nesvjesnim vrednovanjem nekog

dogaĊaja kao bitnog za neki vaţan cilj; emocija se osjeća kao pozitivna kad se
cilj ostvaruje, a kao negativna kad je ostvarivanje cilja zaprijeĉeno.
2. Srţ emocije je spremnost na djelovanje i pravljenje planova; emocija daje
prednost jednom ili više pravaca djelovanja za koje stvara osjećaj hitnosti - ona
tako moţe prekinuti, ili se natjecati s alternativnim dušev- nim procesima ili
djelovanjem. Razliĉite vrste spremnosti stvaraju razliĉite obrise odnosa s
drugima.
3. Emocija se obiĉno doţivljava kao poseban tip duševnog stanja, koje katkad prate
ili za njima slijede tjelesne promjene, izrazi i postupci.
Primjer: dok hodate, razgovarate s prijateljem. Kad ste zapoĉeli prelaziti cestu,
zaĉuje se škripa koĉnica. Prekinete razgovor i odskoĉite natrag na ploĉnik. Srce vam
lupa, mislite kako ste mogli stradati i odluĉujete da ćete biti paţljiviji i da se nećete
toliko unositi u razgovore. DogaĊaj se procjenjuje kao vaţan, mijenjaju se prioriteti koji
prekidaju vaše prijašnje djelovanje. Tjele- sno ste uzdrmani i pravite planove o tome što
uĉiniti.
Definicija proizlazi uglavnom iz knjige Frijde (1986) koja, prema našem mišljenju,
ostaje najbolja suvremena rasprava o psihološkim istraţivanjima emocija. Postoje i
drugi pristupi. Mandler (1984) se ţali da “previše psihologa danas ne prihvaća ĉinjenicu
da, ni na razini površnog, ne postoji općepri- hvaćena definicija o ĉemu zapravo govori
psihologija emocija” (str. 16), a Van Brakel (1994) daje tablicu od 22 nove definicije
emocija. Mi, meĊutim, vjerujemo da se razvija suglasje koje nam omogućuje pisanje
ove knjige.
Ne trebamo brinuti o tome da ta definicija moţda i nije posve toĉna, ili da se neki s
njom mogu i ne sloţiti. Definicije u znanosti zapravo su radne definicije. One daju
orijentaciju, no podloţne su promjenama kad god se otkrije nešto vaţno. Pristup koji
smo odabrali u ovom poglavlju, poĉevši od ove definicije, jest raspraviti obiljeţja i
primjere emocija, da bismo pokazali ĉime su one izazvane i kako se mogu mjeriti. To
dopunjava naše razumijevanje naĉina na koji emocije proizlaze iz stvari koje su nama
vaţne i kako nas mogu pripre-
miti za buduće djelovanje. Naidete li na podatke koji ne odgovaraju definiciji, morat ćete mijenjati
definiciju.
Razlog zbog kojeg definiciju moţemo smatrati tek polaznom osnovom je sljedeći: nema
jednostavne i općeprihvaćene definicije reĉenice, no to ne prijeĉi istraţivanja i spoznaje u lingvistici.
Namjera nije otkriti takve definicije. Na kraju, ne teţimo definirati emocije, nego ih razumjeti.
Kad je William James 1884. godine postavio svoje poznato pitanje “Sto su emocije?”,
podrazumijevao je da nema jasnog odgovora. Zašto je to tako? Obiĉno ljudi nemaju mnogo dvojbi
oko toga što su emocije - u jednom znaĉajnom smislu svi smo mi struĉnjaci: roditelj zna kako
prepoznati emocije kod djeteta, prijatelji i ljubavnici osjetljivi su na emocionalni ton meĊusobnih
interakcija.
Fehr i Russell (1984) su pokazali da ljudi lako mogu navesti primjere. U kanadskom gradu
Vancouveru zamolili su 200 studenata da u jednoj minuti ispišu što više pojmova koji im padnu na
pamet iz kategorije “emocije”. Is- traţivaĉi su spojili sintaktiĉke varijacije (npr. tuţan, tuga, tuţno) i
našli 383 razliĉita primjera emocija, a 196 od njih su spomenula barem dva ispitanika. Najĉešća je
“sreća”, koju spominju 152 ispitanika; sljedeće su po ĉestini “srdţba”, “tuga” i “ljubav”, a svaku od
njih spominje više od pola ispitanika.
Premda je lako dati primjere, definirati emocije je teško. Kod njih treba toĉno odrediti ono što
filozofi nazivaju nuţnim uvjetima (bez kojih emocija ne bi postojala) i dovoljnim uvjetima (ako su
oni prisutni, mogli bismo biti sigurni da je emocija bila prisutna). Frijda je predloţio da je nuţan
uvjet za emociju promjena u spremnosti na akciju. Danas široko prihvaćen, Frijdin prijedlog je vaţan
korak u znanosti, korak koji nije bio oĉit. On ne nudi do- voljne uvjete jer moţemo zamisliti ljude
koji su spremni na djelovanje ako su sigurni da imaju dovoljno novca za odlazak u kupnju, a da to
nije povezano s emocijama.
Pojmovi emocija temeljeni na prototipu

Fehr i Russell (1984) upotrijebili su prikupljene termine u šest narednih istraţivanja. Njihovi
rezultati pokazali su kako se svakodnevni pojmovi razlikuju od znanstvenih. Svakodnevni pojmovi
emocija bili su predstavljeni kao prototipovi - kao tipiĉni primjeri koje svatko zna. Općenito (ne
samo u vezi s emocijama), ljudi rijetko misle u terminima nuţnih i dovoljnih uvjeta (Lakoff, 1987).
Umjesto toga, prototipovi su vrlo bitni u svakodnevnom raz- mišljanju ljudi.
Razlog je sljedeći: za neke pojmove priliĉno lako moţemo dati ispravnu definiciju s nuţnim i
dovoljnim obiljeţjima - tako “baka” znaĉi “majka osobe koja je roditelj.” Za većinu pojmova teško
je, ili ĉak i nemoguće dati preciznu definiciju, jer prirodni svijet nije toliko jasno podijeljen u
kategorije, a o nmogim objektima jednostavno ne znamo dovoljno. Pa kad kaţete “drvo”, mislite
У
na stvar zvanu “drvo”, za koju svi znamo tipiĉne primjere, no o kojoj nam, za- treba li,
znanstvenici s odjela botanike mogu više reći.
Sjajna je osobina jezika i misli što ljudima omogućuju da govore i da ih drugi
razumiju, ĉak i kad ne znamo puno. Kako bismo to uspijevali, oslanjamo se na
mišljenje s prototipskim primjerima koje slušatelj moţe prizvati u svijest (Putnam,
1975). Zatim moţemo, ako treba, pobliţe odrediti modi- fikacije. Premda naš prototip
za drvo moţe ukljuĉivati pojam “velik”, moţete ga promijeniti i reći: “To je sićušno
drvo uzgojeno u posudi i obrezivano tako da ostane malo.”
Fehr i Russell prihvaćaju ideju da je svakodnevni prototip odreĊene emocije nešto
nalik skriptu (karakteristiĉan obris slijeda dogaĊaja, kao što smo to spomenuli u 3.
poglavlju). Na primjer, moţete se dosjetiti tipiĉnog slijeda kod srdţbe: netko uĉini
nešto što nas je povrijedilo ^ osjećaj ljutnje O misli o tome kako popraviti situaciju.
Russell (1991b) je ustvrdio da u znanosti moramo razumjeti definirajuća obiljeţja
emocija, premda u obiĉnom ţivotu mislimo pomoću prototipskih primjera, bez jasnih
granica izmeĊu dobrih i manje dobrih primjera. Nastavit ćemo davati primjere koji
imaju prototipska obiljeţja; istodobno ćemo pokušati razumjeti definirajuća svojstva
emocija.
Proces emocija
Emocije se obiĉno ne javljaju iznenada. Obiĉno su neĉim izazvane, zatim prolaze
kroz odreĊeni proces, a zatim imaju posljedice. Široko prihvaćen prijedlog iznio je
Frijda (Frijda, 1986; Mesquita i Frijda, 1992) o emociji kao
o nizu faza, što se moţe ovako prikazati:
procjenaO evaluacija s obzirom na kontekstO spremnost na djelovanjeO fiziološke

promjene, izraţavanje, djelovanje.
Tako se ideja Fehra i Russella (1984), o našem laiĉkom poimanju emocija kao vrste
skripta s nekoliko faza, pribliţava ovoj znanstvenoj teoriji Frijde.
Stein, Trabasso i Liwag (1994) su predloţili faze koje se donekle razlikuju od
Frijdinih, a u kojima se naglašavaju vjerovanja, zakljuĉci i planovi. Donekle
izmijenjene u odnosu na njihov opis, one glase ovako:
1. Opaţa se obiĉno neoĉekivan dogaĊaj, koji mijenja poloţaj vaţnog cilja.
2. Vjerovanja su ĉesto na iskušenju: to moţe izazvati pojavu tjelesnih promjena i

izraza.
3. Stvaraju se planovi o tome što uĉiniti u vezi s dogaĊajima kako bi se ponovno

uspostavio ili promijenio cilj i razmatraju se vjerojatni rezultati planova.
Te su faze obuhvaćene u pitanju: “Što se dogodilo? Što mogu uĉiniti oko toga i što se zatim moţe
dogoditi?”
Stein, Trabasso i Liwag (1994) daju primjer petogodišnjakinje Amy. Nje- zina odgajateljica u vrtiću
upravo je rekla grupi da ima komplet bojica za svako dijete i da ih djeca nakon slikanja slika za Noć
roditelja mogu ponijeti kući. Kad su djeca dobila svoje komplete bojica, asistentica Steina i suradnika
opazila je da Amy izgleda zabrinuto. Zapitala ju je zašto. Amy je rekla: “Ţivĉana sam. Nisam sigurna
zašto mi ţeli dati bojice. Znaĉi li to da kod kuće moram slikati ĉitavo vrijeme? To stvarno ne ţelim.
Nisam mislila da će nas odgajatelji tjerati da slikamo doma. Slikanje mi se ne sviĊa toliko. Zašto hoće
da slikam doma?”
Ovdje vidimo da Amy ima cilj koji je ugroţen (1): ne ţeli slikati. Ideja o tome da nešto mora raditi
kod kuće krši vjerovanje o tome što rade odgajatelji (2). Razgovor se nastavlja Amynim planovima
(3).
Asistentica: Amy, što ćeš uĉiniti?

Amy: Ne ţelim bojice odnijeti kući. Zelim znati zašto to moram.
Asistentica: Pa, Amy, što ćeš uĉiniti?
Amy: Bojice ću odnijeti kući, no kad doĊem doma, pitat ću mamu zašto ja to
moram.
Dva tjedna kasnije asistentica je usput razgovarala s Amy. Još uvijekje bila zabrinuta zbog bojica.
Rekla je da ih je samo jednom koristila. No to nije rekla odgajateljici, u strahu da će se odgajateljica
naljutiti na nju.
Stein, Trabasso i Liwag (1994) smatraju da će naĉin na koji osoba vidi odreĊeni dogaĊaj - okvir koji
koristi, a koji ovisi o ciljevima i vrijednostima osobe - odrediti naĉin na koji se dogaĊaj procjenjuje i
pamti. Razliĉiti ljudi, primjerice Атупа uĉiteljica, imat će razliĉite okvire: doista, kad su pitali od-
gajateljicu, imala je drugaĉije stajalište. Rekla je da Ату nije morala slikati kod kuće ako to nije htjela i
da je komplet bojica dala svoj djeci, da se ona oko toga ne bi svaĊala. Vrijednost istraţivanja ovakvih
pitanja kod male djece je u tome što moţda moţemo vidjeti neke od temeljnih procesa u nerazraĊenom
obliku. Stein, Trabasso i Liwag (1993) su našli da se ista obiljeţja redovno javljaju u emocionalnim
procesima i odraslih i djece.
Faze Frijde, Steina i suradnika su sliĉne. Njihovi prijedlozi upućuju na sliĉna shvaćanja o fazama
emocija koja dijele razliĉiti istraţivaĉi. Naslovi narednih odjeljaka slijede Frijdinu shemu.
Procjena
Emocije se mogu izazvati na razliĉite naĉine (Izard, 1993), no uobiĉajen prvi korak je procjena,
odnosno prepoznavanje nekog dogaĊaja kao znaĉajnog. Tu su ideju uveli Arnold i Gasson (1954), a
razmotrili smo je u 1.
poglavlju. Ona odgovara prvoj toĉki naše radne definicije i prvoj fazi shema Frijde, te Steina, Trabassa
i Liwaga.
Suvremena istraţivanja o procesu procjene dijele se u dvije skupine. U jednoj, nazvanoj
komponentni pristup, koji emocije promatra kao sastavljene od komponenti, istraţivaĉi su traţili od
ispitanika da se prisjete prigode u kojoj se javila neka emocija, ili da proĉitaju priĉu ili kratku crticu i
da ih zatim procijene na niz obiljeţja. Svojstva procjena ili komponente u istraţivanju Ellswortha i
Smitha (1988) bile su:
• ugodnost;
• oĉekivani napor;
• obraćanje paţnje;
• sigurnost;
• Ijudsko djelovanje;
• kontrola nad situacijom;
• doţivljene prepreke;
• vaţnost;
• predvidivost.
Neki istraţivaĉi skloniji su manjem broju obiljeţja. Roseman (1991), pokušavajući odrediti bitno,
predloţio ih je pet. Drugi, ţeleći biti sveobu- hvatni, navode 15 dimenzija ili vektora procjene (Scherer,
1993). Slijedeći Arnolda i Gassona (1954), mnogi su istraţivaĉi ponudili profile obiljeţja za svaku
pojedinu vrstu emocija. U shemi Ellswortha i Smitha sreća je emocija koja je ugodna, povezana s
malim naporom, visokom sigurnošću i velikom paţnjom. Ova se obiljeţja mogu promatrati kao ona
koja odreĊuju bitan smisao prototipa za sreću. Moţemo zamisliti da bi dogaĊaj s bojicama koji je kod
Amy izazvao zabrinutost ukljuĉivao sljedeće procjene: neugodan, izaziva paţnju, nesiguran, daje malu
kontrolu nad situacijom, vaţan i nepredvidiv. Oni podrazumijevaju, prema shemi Ellswortha i Smitha,
sluĉaj straha ili tjeskobe.
Procjene na listama kao što je ona Ellswortha i Smitha ne upućuju na to što je izazvalo emociju.
Paţnja je, primjerice, rezultat emocije, a ne njezin uzrok. Stoga se druga skupina teorija, nazvanih
teorije vaţnosti s obzirom na ciljeve, usmjerila samo na uzroke u odnosu na ciljeve ili interese. Teorija
Ste- ina, Trabassa i Liwaga (1993) je u toj skupini, kao i ona Oatleya i Johnson- Lairda (1987). Dobar
saţetak ideje procjene kao vaţne za cilj dao je Lazarus (1991) - on ju naziva primarna procjena, i
smatra da ima tri obiljeţja:
• ima li ili nema važnostza cilj - emocija će se javiti samo akoje dogaĊaj vaţan za cilj ili interes;
• slaganje s ciljem, ili neslaganje s ciljem - pribliţavanje cilju izaziva pozitivne emocije, a
udaljavanje uzrokuje negativne emocije;
• tip uključenosti ega u dogaĊaj, njegova vaţnost za osobu; primjerice, ako dogaĊaj ukljuĉuje
samopoštovanje, mogućnosti su ponos ili ljutnja.
Ono što se podrazumijeva u istraţivanjima o procjeni jest da su emocije ti- piĉno izazvane
dogaĊajima i da su (u filozofskom smislu) intencionalne - imaju neku vrstu objekta (Reisenzein,
1992b). Primjerice, nije dovoljno samo reći da osoba voli, ona voli nekoga, a obiĉno ĉovjek nije samo
uplašen, on se plaši neĉega. \
Uz ideju o procjeni veţu se odreĊene teškoće. Jedna je od njih to da se svi podaci temelje na
izvještajima ispitanika o njima samima, ĉesto o prošlim dogaĊajima ili o tipiĉnim priĉama. Postoji
razmjerno malo podataka do- bivenih opaţanjem emocija izazvanih dogaĊajima koji se mogu
objektivno klasificirati kao oni koji ukljuĉuju oĉekivani napor, sukladni su cilju, ukljuĉuju ego i sliĉno.
Premda, kao što ćemo raspraviti u 6. poglavlju, opaţanja djece potvrĊuju da dogaĊaji sukladni cilju
izazivaju sreću, a prijet-
DOGAĐAJ
Važnost za cilj
bez emocija
Slaganje s ciljem
Slika 4.1 Drvo odluke za primarne procjene zasnovane na trima svojstvima (vaţnost za cilj,
slaganje s ciljem i ukljuĉenost ega) i vrste emocija koje se mogu javiti uz, te procjene prema
Lazarusu (1991). Daljnja diferencijacija meĊu emocijama zbiva se tijekom sekundarne
procjene.
nje strah, itd., sama ideja o emocijama kao o dogaĊajima koji povezuju unutarnje i vanjske svjetove ta
opaţanja ĉini metodološki teškima. Odgovor na to jest da treba prikupiti podatke iz razliĉitih izvora.
Druga teškoća koju spominju neki autori je da se procjene ĉine “hlad- nima”, kao neka vrsta liste
oznaĉavanja, dok su emocije “vruće” (Zajonc, 1980). Ideja je sljedeća. Zamislite da traţite djevojku ili
mladića. Moţete napraviti listu osobina: “voli filmove, duhovit je, ne puši...”; Ili moţete jednostavno
sresti nekoga i otkriti da vam se vrlo sviĊa, bez ikakva oĉitog posre- dujućeg procesa.
Postoji duga tradicija istraţivanja emocija u kojima je glavna pretpostavka da emocije ukljuĉuju
osjećaj koji se ne moţe dalje reducirati ili analizirati. Wundt (1897) je pretpostavio da postoje samo dva
takva osjećaja, uţitak i bol, koji odgovaraju procjenama slaganja ili neslaganja s ciljem na slici 4.1.
Oslanjajući se na Descartesa (1649), ĉije su ideje raspravljane u 1. poglavlju, drugi su autori
smatrali da se malo emocija moţe svrstati u osnovne emocije koje se ne daju dalje reducirati. Oni koji
slijede ovakav naĉin razmišljanja općenito navode barem sreću, tugu, srdţbu i strah, kao specifiĉne
osnovne emocije koje se ne daju dalje reducirati (Stein i Oatley, 1992). Mišljenje je da su tuga i strah,
primjerice, dva razliĉita osjećaja, a ne samo stanja koja se procjenjuju kao neugodna, koja su izazvana
razliĉitim vrstama dogaĊaja, zahtijevaju razliĉite koliĉine napora i sliĉno.
Uzroĉnost emocija nije nuţno svjesna, a ni procjene ne moraju biti svjesne, da ne spominjemo
“hladne”. Pogledajmo ponovno sliku 4.1: zamislite da procjenjujete neki neobazriv postupak kojim
vas je netko povrijedio. Premda to ugroţava vaše samopoštovanje, ne moţete gledati u sebe da biste
vidjeli mehanizam tog procesa. Ne moţete ga ni izravno mijenjati, tako da se on moţe doţivjeti kao
“vruć”. Procjena ne znaĉi da emociju izaziva naše izravno i svjesno davanje odgovora “da” ili “ne” na
pitanja kao što su: “Je li to vaţno za cilj?”, “Je li to sukladno cilju?”... i tako dalje. Svjesni aspekti
emocija obiĉno se ne javljaju sve do iduće faze.
Evaluacija s obzirom na kontekst

Misli su vrlo vaţne u našem iskustvu emocija. Ako ste odnedavno zaljub- ljeni, vaše misli idu
prema ljubljenoj osobi; ako ste tjeskobni, teško je prestati brinuti o tome što se moţe dogoditi; osjećate
li Ijutnju, vaše misli ukljuĉuju planove za osvetu. Te su misli o kontekstu: razmišljanje o planovima i o
tome kako se nositi s dogaĊajem koji je izazvao emociju. To je druga faza u Frijdinu procesu i druga i
treća kod Steina, Trabassa i Livvaga. Lazarus (1991) to naziva sekundarnom procjenom.
Dobra metoda za zahvaćanje misli u toj fazi jest zapisati ih u poseban dnevnik. Jedna od prvih koja
je to ĉinila je Joanna Field (1934), koja je ţeljela vidjeti što ju u ţivotu usrećuje. Ovdje su neke od
njezinih misli nakon što se zaljubila, a razmišljala je o ĉovjeku za kojeg će se udati. “Osmi lipnja.
Ţelim da zajedno putujemo, istraţujemo, vidimo kako drugi ljudi ţive...spavamo u seoskim
gostionicama, jedrimo, lutamo zajedno prašnjavim cestama...” (str. 48). Ovdje misli dobivaju oblik
planova za aktivnosti u zajedniĉkom ţivotu novih iskustava s voljenom osobom.
U tjeskobi su misli posve drugaĉije. Eto opet Joanne Field:
Ne bismo li trebali pozvati te ljude na ĉaj? Bilo bi najbolje reći: “Imate li kada vremena za
šalicu ĉaja? Biste li koji dan navratili?” Reći da smo ĉitav tjedan slobodni, dati im da biraju,
hoće li sluţavka otvoriti vrata? hoće li biti preza- poslena? ĉime ćemo ih ponuditi? treba li otići
u grad i kupiti kolaĉ? oĉekuju li to oni? Ne moţemo si to priuštiti, no kruh i pekmez nisu
dovoljni, što se daje ljudima uz ĉaj...? (str. 114)
U tom tjeskobnom vlakiću misli, Fieldova se pita kako pristupiti nekim ljudima koji su od nje
bogatiji, uvjeţbavajući razliĉite oblike poziva, brinući o tome kako bi se osjećala ako nazove, a
sluţavka joj kaţe da je osoba koju ţeli vidjeti prezauzeta. Novija upotreba metode voĊenja
emocionalnih dnevnika pruţila je mnoge primjere. Oatley i Duncan (1992) navode primjer 20-
godišnjakinje Abigail, koja je sa svojim deĉkom imala ţuĉnu raspravu o sklonosti razliĉitim vrstama
glazbe. SvaĊa je trajala dva i po sata, no nameta- juće misli su se pojavljivale iduća tri dana i nisu joj
dale spavati tri noći. Rekla je: “Jednostavno nisam mogla doprijeti do njega.” Njezine misli su, meĊu
ostalim, bile i ove: “Je li to otišlo predaleko? Ode li predaleko, bit će [veza s deĉkom] gotovo.”
Navrla su sjećanja: svaĊa ju je podsjetila “na bivšeg deĉka” i navela ju da se “zapita da li to [veza]
uopće vrijedi” (str. 275).
Ovi primjeri zaljubljenosti, umjerene tjeskobe i ljutnje pokazuju ener- giĉnu mentalnu aktivnost
koju potiĉu emocije. Ako se promjene u prio- ritetima zbivaju kao rezultat dogaĊaja koji je izazvao
emocije, tada mnogo toga treba preispitati. Zaokupljajuće misli o emocijama mogu biti nuţne,
ograniĉavajući paţnju, pokušavajući dati smisao dogaĊajima koji dovode naša vjerovanja u iskušenje,
dozivajući sliĉne situacije za usporedbu s trenu- taĉnim problemom, donoseći planove za budućnost.
Ako naša prilagodba ovisi o našem razumijevahju neoĉekivanog i o donošenju novih planova, tada je
zaokupljenost emocijama od presudne vaţnosti dok odluĉujemo o znaĉenju onoga što nam se dogodilo
i o tome kako se s tim suoĉiti.
Dio tog procesa ukljuĉuje atribuciju, odnosno odluku o tome kako je izazvan emocionalno vaţan
dogaĊaj. Kao što su pokazali Wiener i Graham (1989), pojedine emocije ovise o “atribucijama”,
objašnjenjima koja ljudi daju o uzrocima dogaĊaja. Wiener i Graham opisuju kako su djeci uzrasta iz-
meĊu 5 i 11 godina dali kratke crtice i traţili od njih da kaţu koja će se emocija javiti. Jedna od njih
glasi ovako:
Ovo je priĉa o djeĉaku koji se zove Chris. Chrisov uĉitelj dao je test slovkanja i
sve su rijeĉi bile ispravno napisane. Chris je na testu dobio najvišu ocjenu.
(Wiener i Graham, 1989, str. 407)
Ako je djeci bilo reĉeno da je Chris prethodne noći uĉio sve rijeĉi (što podrazumijeva da je
njegova aktivnost bila razlog uspjehu), ona su izjavljivala da će djeĉak osjećati ponos, no ako je razlog
uspjehu bilo to što je uĉitelj dao lagan tekst (uzrok leţi izvan Chrisa), tada su djeca, posebno starija,
smatrala da Chris neće osjećati ponos. Sliĉni su rezultati naĊeni i za osjećaj krivnje: ako se dogaĊaj koji
je uzrokovao štetu mogao kontrolirati, djeca su smatrala da će osoba koja ga izazove osjećati krivnju,
no ako je bio nesretan sluĉaj, starija su djeca smatrala da osoba neće osjećati krivnju.
Jesu li naĉini razmišljanja vezani uz emocije adaptivni? Neki obrasci koji se neprekidno ponavljaju
kod anksioznosti, samopodcjenjivanja ili ogorĉe- nosti ne ĉine se takvima (Lyubomirsky i Nolen-
Hoeksema, 1993). Oni su svrstani meĊu simptome duševnih bolesti. Kako bi zahvatili te obrasce raz-
mišljanja, Beck i sur. (1979) preporuĉuju voĊenje neke vrste dnevnika u kojem pacijent biljeţi
dogaĊaje koji su izazvali emocije, same emocije i misli koje se uz njih javljaju. Misli su tumaĉenja
dogaĊaja. Dio Beckove terapije je zatraţiti od pacijenta da naĊe alternativne misli, uz one koje su se
doista javile. Te alternativne misli mogu dovesti do drugaĉijih emocija. Ovdje je dan primjer ĉinovnice
koja je u bolnici vodila brigu o medicinskim dosjeima (skraćeno prema Beck, 1979, str. 165).
Dogadaj prikupiti tablice za povjerenstvo koje obavlja medicinsku

Glavna sestra na provjeru.
odjelu kardiologije Emocije Misli Altemativne misli
bila je otresita i
Tuga Ne voli me Blesava je što mrzi
rekla “Ja mrzim
Lagana ljutnja medicinske dosjee. Oni
medicinske dosjee”
kad sam pošla Usamljenost su joj jedina obrana u
mogućoj sudskoj parnici.
U središtu Beckove terapije je drevna Aristotelova ideja da emocije jesu evaluacije, kao i
to da moţemo mijenjati vlastite emocije, jer do neke mjere moţemo birati kako ćemo
evaluirati dogaĊaje. U tom sluĉaju tuga, ljutnja i usamljenost sluţbenice uzrokovani su
mišlju da je sestra s kardiologije ne voli. No ako je u svojim evaluacijama konteksta ona
sposobna drugaĉije pro- tumaĉiti dogaĊaj, u smislu da su sestri potrebni dosjei u sluĉaju
sudske par- nice, moţe se drugaĉije osjećati. Kognitivni terapeuti pretpostavljaju da
depresivni i anksiozni ljudi imaju steĉene navike uma koje proizvode tuţne i zastrašujuće
emocije. Terapeuti zatim rade s pacijentima kako bi otkrili razliĉite evaluacije dogadaja koje
ne izazivaju tugu i strah.
Spremnost na djelovanje
Prema Frijdi, promjena u spremnosti na djelovanje središnje je obiljeţje emocija. To je
druga toĉka radne definicije na poĉetku poglavlja, a treća faza u Frijdinoj shemi. Da bi to
istraţili, Frijda, Kuipers i ter Schure (1989) su krenuli od 32 naziva emocija (npr. sreća,
tuga, ljutnja i sl.) i zatraţili ispitanike, studente, da se dosjete epizoda u kojima se javljala
emocija koja odgovara svakom od tih naziva. Za svaku je epizodu svaki ispitanik trebao
procijeniti intenzitet na skali od sedam stupnjeva, i to za svaku od 19 dimenzija procjene
(sliĉnih onima spomenutim u dijelu o procjeni). Da je Abigail procjenjivala dogaĊaj koji je
doveo do ţuĉne svaĊe s deĉkom, moţemo zamisliti da bi ga procijenila kao “vrlo
neugodan”, “vrlo loš za cilj” itd.
Zatim je sam dogaĊaj bio procijenjen s obzirom na svaku od 29 dimenzija spremnosti na
djelovanje. Ovdje je naveden odabir dimenzija spremnosti na djelovanje i ĉestice koje ih
opisuju, a koje se procjenjuju od “uopće ne” do
„vrlo jako.”
Dimenzija Cestica koja opisuje spremnost na djelovanje
Antagonizam Htio sam se usprotiviti, napasti, povrijediti ili uvrijediti.
Prilaţenje Htio sam prići, uspostaviti kontakt.
Izbjegavanje Nisam ţelio imati posla s nekim ili neĉim, htio sam se drţati podalje i da me
se ĉim manje uznemiruje.
Razigranost Zelio sam se kretati, biti razigran, pjevati, skakati, poduzimati razne stvari.
Bespomoćnost Zelio sam nešto uĉiniti, no nisam znao što; bio sam bespomoćan.
Vladanje Bio sam iznad situacije; osjećao sam da vladam situacijom, drţao
situacijom sam konce u rukama.
Inhibicija Osjećao sam se inhibirano, ukoĉeno ili smrznuto.
Odmaranje Osjećao sam se mirno, mislio sam da je sve O.K., nisam osjećao potrebu da
bilo što radim.
Frijda, Kuipers i ter Schure (1989) našli su da su obrasci njihovih 29 ĉes- tica
spremnosti na djelovanje ispravno predviĊali 46% naziva emocija o kojima smo pitali
ispitanike - taj postotak bez sumnje bi bio viši da neki od naziva emocija nisu bili
sinonimni (primjerice, tuga, ţalost, uzrujavanje). Usp- jeh u predviĊanju emocija iz ĉestica
koje se odnose na procjenu bio je sliĉan, no nešto niţi (43%).
Profili spremnosti na djelovanje su, dakle, barem toliko dobri u karakter- iziranju
emocija kao i profili procjena. Štoviše, procjene su bile smisleno povezane sa stanjima
spremnosti na djelovanje (s općim prosjekom multiple korelacije od 0.55). Dakle, kad
promatramo pojedinaĉne skupine emocija, pojavljuju se smisleni obrasci. Primjerice, sve
pozitivne emocije (kao što je ponos, olakšanje, oduševljenje) imaju procjene kao što su
“ugodan” i “vlastito djelovanje”, a “ţivahan” kao stanje spremnosti na djelovanje. Ljutnja
i bijes ukljuĉuju procjene “neugodan” i “djelovanje drugih”, te “antagoni- stiĉan” kao
spremnost na djelovanje.
Stein, Trabasso i Liwag (1993) tvrde da se u istraţivanjima emocija tradicionalno
pridaje premalo paţnje ulozi koju emocije imaju u ostvarivanju planova, pa oni taj vid
naglašavaju u 3. fazi svoje verzije emocionalnih procesa. Od svoje treće godine djeca znaju
da emocija postavlja problem i da treba uslijediti neka akcija koja bi ga mogla riješiti. I od
te dobi dobar dio mentalne aktivnosti ide u razmišljanja: “Što da u vezi s tim uĉinim?”.
Tako Amy, koja ne voli slikati, odmah razmatra odluku da ne odnese bojice kući, zatim raz-
mišlja o tome da ih odnese kući, ali da dobije majĉinu podršku. Abigail, koja se sukobila s
deĉkom, dobar dio vremena se pita kako da dopre do njega i, što je još vaţnije, treba li
okonĉati tu vezu.
Dakle, emocije oznaĉavaju obrate u našim aktivnostima. Nešto se dogodilo što nam je
vaţno. Emocije su procesi koji nam omogućuju da se usmjerimo na svaki problem koji se
pojavi, i da, ako je potrebno, promije- nimo smjer djelovanja. A upitamo li se kakva je ta
spremnost i kakvi su planovi, vidjet ćemo da se uglavnom odnose na druge ljude.
Izražavanje, tjelesne promjene, djelovanje
Misli su osobne, a to je do odreĊenog stupnja i sprenmost na akciju i planovi koje

razmatramo. Dakle, kako prepoznajemo emocije kod drugih? Kao što je rekao Frijda
(1986), ĉesto prepoznajemo emociju u drugima kad se ĉini da se njihovo “ponašanje
prekinulo”. Uĉinkovita interakcija s okolinom prestaje i zamjenjuje ju ponašanje koje je
usmjereno na samu osobu, kao u napadaju plaĉa ili smijeha, u bijesu ili strahu" (str. 2). Ove
tjelesne i izraţajne posljedice emocija naznaĉene su u trećem dijelu radne definicije na
poĉetku poglavlja. Oni su dio Frijdine zadnje faze u emocionalnom procesu, te druge faze
kod Steina, Trabassa i Liwaga. U povijesti istraţivanja emocija protu- rjeĉno je pitanje gdje
se toĉno te posljedice javljaju. Mi ćemo redom raspravljati o izraţavanju, tjelesnim
promjenama i djelovanju.
Izražavanje
Darwin je predloţio taksonomiju emocionalnih izraza (tablica 1.1) i pretpostavio da je

svaka emocija vezana uz posebno stanje, s izrazom prema kojem je moţemo prepoznati.
Katkad je to akcija, a katkad, kao u sluĉaju suza ili uzdisanja, fiziološko zbivanje. Pojam
“izraz” upućuje na nešto iznutra što se iznosi van - “izraţava”. Ova ideja odgovara laiĉkom
intuitivnom poimanju da su emocije unutarnja stanja, nešto kao sadrţaji koje moţemo
zadrţati za sebe ili odati drugima. Neke implikacije te ideje mogu biti pogrešne (Hinde,
1985), ali ona je imala odjeka.
Od Darwinovih vremena, osobito od pojave Tomkinsovih radova i radova njegovih
sljedbenika Ekmana i Izarda, istraţivanja su se usmjerila na lice kao glavno sjedište
izraţavanja i dio na kojem se mogu obavljati objektivna mjerenja. Ako se izrazi razlikuju
od jedne do druge kulture, premda moţemo reći da izraţavaju emocije, u najboljem sluĉaju
završit ćemo s rjeĉnicima znakova emocija, poput rijeĉi u razliĉitim jezicima. Na tragu
ovakvih razmišljanja Birdwhistell (1970) je ustvrdio: “Vjerojatno nema univerzalnih
simbola emocionalnih stanja... Moţemo pretpostaviti da su [emocionalni izrazi] nauĉeni i
oblikovani prema odreĊenoj strukturi odreĊenog društva” (str. 126).
Doista, postoje neverbalni znakovi emocija koji su poput jezika. Morris i sur. (1979)
daju rjeĉnik malog broja takvih znakova, zajedno s njihovim znaĉenjem i zemljopisnom
rasprostranjenošću. Mogli biste ih koristiti, ako ţelite, na putovanju Europom kao dodatak
vašem priruĉniku fraza, posebice ako ţelite izraziti prezir. Primjerice, gesta pruţanja
kaţiprsta i malog prsta jedne ruke prema nekome (vidi sliku 4.2) znaĉi prezir u Italiji i
Spanjolskoj, no gotovo je nepoznata u Britaniji i Skandinaviji. U Britaniji je istovrsna gesta
podizanje prvog i drugog prsta jedne ruke s dlanom okrenutim sebi, a ona je drugdje gotovo
nepoznata. U Americi je istovrsna gesta podizanje srednjeg prsta, a u Australiji je to
podizanje palca. Sve ĉetiri geste imaju usporediva znaĉenja kao uvrede s prostaĉkim
seksualnim konotacijama, no osim što se ĉine prstima, malo im je toga morfološki
zajedniĉko: one su kao rijeĉ na ĉetiri razliĉita jezika. Politiĉari koji se ţele prikazati kao
obiĉni ljudi i vjeruju u univerzalnost takvih gesta katkad ih pogrešno razumiju: postoje
novinske fo-
Slika 4.2 Dvije grube geste prezira: (a) prisutna u Italiji i drugim sredozemnim
zemljama, ali ne u sjevernoj Europi; (b) prisutna u Britaniji, ali ne u juţnoj
Europi. Takve geste se temelje na nauĉenim konvencijama kao rijeĉi (Morris i
sur., 1979).
tografije ameriĉkog predsjednika Georgea Busha kako podiţe palac u posjetu Australiji,
oĉito ţeleĉi dati znak “OK”, no koji Australci vide potpuno drugaĉije. Birdwhistellovo je
objašnjenje bilo da su emocionalni izrazi lica i glasa takoder od te vrste: neverbalni pojmovi
specifiĉni za odredenu kulturu.
Nekoliko je koraka bilo potrebno da bi se potkrijepilo alternativno objaš- njenje, ono da

postoje neki emocionalni izrazi koji se mogu svrstati u univer- zalnu taksonomiju. Prvi je
bio pokazati da meĊu svim izrazima samo neki izraţavaju same emocije. Ekman i Friesen
(1969) su opisali pet kategorija neverbalnih izraza: (a) “simboli”, poznatiji kao geste, poput
grubog vri- jeĊanja opisanog u prethodnom odlomku; (b) “ilustratori” koji prate govor i
variraju sa stupnjem uzbuĊenja, kao što je mahanje rukama i stiskanje šake;
(c) “regulatori”, poput ĉvorova koji se koriste u prilagodbi toka razgovora;
(d) “oĉitovanja osjećaja”, izrazi kao što su smješkanje i mrštenje; i (e) “adap- tori” ili
tjelesni pokreti kao što su dodirivanje sebe ili ureĊivanje sebe i sliĉno, koji se ĉesto
dogaĊaju kao ono što etolozi nazivaju aktivnostima pre- mještanja, znakovima anksioznosti
i unutarnjeg sukoba (Maestripieri i dr., 1992).
Drugi korak bio je otkriti je li ijedan od njih tipiĉan za vrstu, kao što su refleksi,
indicirajući emocije: samo su oni iz kategorije (d) (oĉitovanja osjećaja) moţda bili od te
vrste. Cilj istraţivanja o meĊukulturalnom prepoznavanju fotografija, opisanih u 3.
poglavlju, bio je otkriti koji su to izrazi.
Treći korak koji su napravili Izard i sur. te i Ekman i sur., bio je uspostaviti sustave
kodiranja za klasifikaciju emocionalnih izraza lica. Izardovi sustavi МАХ (Izard, 1979) i
AFFEX (Izard, Dougherty i Hembree, 1983) temelje se na zamisli da postoji zaseban skup
osnovnih emocija; njegov kodni sustav definira obiljeţja koja se najbolje razlikuju meĊu
njima. Ekmanov sustav, Su- stav kodiranja pokreta lica (FACS) (Ekman i Friesen, 1978),
navodi mišiće lica (detaljnije, “jedinice pokreta”) i njihove vidljive pokrete. Dodatak, EM-
FACS (Ekman i Friesen, 1984) opisuje sklopove tih pokreta koji se smatraju izrazima
pojedinih emocija. Potrebno je nekoliko mjeseci uvjeţbavanja da bi se uvjeţbala ĉesto fina
razlikovanja tih sustava. Sama tehnika oduzima puno vremena: sucu uvjeţbanom u FACS
kodiranju potrebno je najmanje 100 sekundi za kodiranje svake sekunde videovrpce jasno
vidljivog lica. Na- predak je naĉinjen s raĉunalnim ekspertnim sustavom za tumaĉenje
ruĉnih mjerenja fotografiranih izraza lica (Кеагпеу i McKenzie, 1993). Pilowsky i Katsikis
(1994) takoĊer su opisali sustav raĉunalnog prepoznavanja emocija izravno s videosnimaka,
priliĉno uspješan u klasificiranju emocionalnih izraza koje izvode glumci, osobito sreće
koju sustav moţe toĉno odrediti u 70% sluĉajeva.
Da bismo razumjeli kako sustav FACS djeluje, pogledajmo smiješak sreće. Sustav
kodiranja svaki pojedini pokret na licu oznaĉi kao jedinicu pokreta (JK). Na slici 4.3 (a) je
neutralna, bez pokreta lica, a (b) pokazuje lice na kojem djeluju tri jedinice pokreta. JK6 je
kontrakcija mišića orbicularis
oculi, mišića koji okruţuje svako oko: kontrahirao se s obje strane, podiţući obraze i
skupljajući koţu prema svodu nosa. Kod starijih ljudi gubitak elas- tiĉnosti koţe i
ponovljene kontrakcije tog mišića izazovu bore koje se šire iz kuta svakog oka prema
van, i koje su lako vidljive kod smješkanja, no kod ove mlade ispitanice bore još nisu
nastale. Zatim je tu JK12, kontrakcija mišića zygomaticus major, koja povlaĉi kutove
usana prema gore. Treće, javlja se JK25, što nije kontrakcija, već opuštanje mišića koje
omogućuje da se usne razdvoje, dok su zubi stisnuti. Mišići kod JK6 i JK12 naznaĉeni
su na desnoj strani fotografije (b), s kontrakcijama koje povlaĉe koţu prema
zaokruţenim brojkama.
Ljudi imaju dobru voljnu kontrolu nad mišićima oko usta, moţda zato što se oni
koriste u govoru: tako Ijudi mogu svjesno izviti usne prema gore. No drugi dio,
smiješak uţitka, ukljuĉuje kontrakciju mišića orbicularis oculi AU6, koji nije lako
svjesno kontrolirati. Jednostavno izviti usne prema gore izgleda izvještaĉeno.
To jednostavno moţe znaĉiti da netko ţeli prikriti neku drugu emociju, npr.
anksioznost. Ekman i sur. pokazali su da ljudi koji laţu mogu pokušati prikriti
negativne osjećaje izvodeći taj voljni dio smješkanja, no kroz to mogu probijati tragovi
anksioznosti. Ekman i 0„Sullivan (1991) su našli da, uz
Slika 4.3 Camrine fotografije facijalnih izraza emocija: (a) neutralno i (b) sretno. Na
fotografiji (a) mišići lica su opušteni, a na (b) šifra u terminima jedinica pokreta sustava
FACS glasi JK6+JK12+JK25. Jednostavni Duchenneov smiješak kao što je ovaj,
kombinacija je JK6 i JK12, a bez jedinica pokreta povezanih s negativnim emocijama.
iznimku agenata tajnih sluţbi, gotovo nitko ne moţe razotkriti laganje samo iz lica. To
pokazuje da ovako fini znakovi nisu vaţni u svakodnevnoj komunikaciji, no Ekman je
imao uspjeha u uvjeţbavanju ljudi kao što su detektivi i carinici da prepoznaju znakove
probijanja anksioznosti kao tragove prevare.
Ekman je unutarnji obrazac uţivanja (istodobnu kontrakciju mišića zygomaticus major
i orbicularis oculi) nazvao Duchenneov smiješak, prema fran- cuskom istraţivaĉu koji ga je
prvi opisao i prvi naĉinio fotografije emocionalnih izraza (Duchenne de Bologne, 1862).
Ekman i Davidson (1993) su pokazali kako je na elektroencefalogramu (EEG) taj
Duchenneov smješak povezan s drugaĉijim obrascem moţdane aktivnosti nego pokušaji
smješkanja izvedeni svjesno, no bez kontrakcija mišića oko oka.
Glas je takoĊer vaţan za izraz (Pittam i Scherrer, 1993). I ovdje neki aspekti mogu biti
univerzalni. Van Bezooijen, Van Otto, i Heenan (1983) zamolili su ĉetiri muška i ĉetiri
ţenska govornika ĉiji je materinski jezik nizozemski da kaţu rijeĉi twee maandan zwanger
(što znaĉi “trudna dva mjeseca”) neutralnim tonom i glasom koji izraţava devet emocija
(gnušanje, iznenaĊenje, sram, zanimanje, radost, strah, prezir, tugu i srdţbu). Audio- snimke
reĉenica zatim su puštane nizozemskim ispitanicima i ispitanicima u Tajvanu i Japanu koji
nisu znali nizozemski i imali su malo dodira s bilo kojim zapadnim jezikom. Nizozemci su
bili znaĉajno bolji od drugih u toĉnom prepoznavanju neutralnih i emocionalnih tonova.
Tuţan glas dobro su prepo- znale sve skupine (53% Tajvanaca, 70% Japanaca, 70%
Nizozemaca). Sretne tonove glasa nisu dobro prepoznavali ni tajvanski (24%), a ni japanski
slu- šatelji (20%).
Premda je lice bilo predmetom najvećeg broja istraţivanja o emocionalnim izrazima, ta
se istraţivanja nisu bavila time koliko su ti i ostali znakovi vaţni u prepoznavanju emocija u
stvarnom ţivotu. Planalp, DeFrancisco i Rutherford (u tisku) zatraţili su od ljudi koji ţive s
nekim da zabiljeţe znakove koje su koristili da odrede kad se u te druge osobe javila
emocija. Našli su da su korišteni vrlo razliĉiti znakovi, a u nekim su sluĉajevima ljudi naveli
ĉak 12. Većina ljudi (97 %) koristila je dva ili više znakova da bi prepoznali bilo koju
emociju. Najĉešće korišteni znakovi bili su glasovni (u dvije trećine sluĉajeva), a u više od
pola sluĉajeva emocije su prepoznate korištenjem kom- binacije facijalnih, verbalnih i
kontekstualnih znakova.
Tjelesne promjene
Kao što smo raspravljali u 1. poglavlju, Jamesov odgovor na vlastito pitanje “Što je
emocija?” bio je da baš kao što postoje sustavi za gledanje, slušanje, dodirivanje i sliĉno,
koji zapaţaju dogaĊaje u vanjskom svijetu, postoji i još jedan sustav usmjeren na dogaĊaje
u samom tijelu. Za Jamesa i mnoge nakon njega, osjećaj nije samo metafora: emocija jest
osjećaj o tome što se dogaĊa u tijelu. Ta ideja da emocije nastaju kao osjeti u tijelu postala je
poznata kao periferna teorija, u suprotnosti s idejom da se emocije javljaju u mozgu
(Cannon, 1972), što je centralna teorija.
c c
. /u4i//a ffA'//iarn ^fames
William James roĊen je 1842. kao dana studirao umjetnost, a zatim je oda- brao
najstarije od petero darovite djece. Wi- kemiju. Dvije godine kasnije pre- šao je na
lliamov otac, sanjar, pomalo ĉudak, ĉo- ујек medicinu i diplomirao 1869. Dobio je posao
dokolice s osiguranim prihodima, naslijedio predavaĉa fiziologije na Harvardu 1872.
je od svoga oca, irskog use- I! ljenika, veliku godine. Prekretnica se zbila 1878: sreo je Alice
kuću u New Yorku u kojoj je William roden. Gibbens, kojaje unijela nešto reda u njegov
Williamova majka Магу bila je praktiĉan ţivot, dijelila njegove interese i pomogla mu
dio obitelji. Njegov brat Непгу, roĊen 1843, usmjeriti energiju. Od tada je oslabila njegova
postao je jedan od velikih svjetskih hi- pohondrija, koja ga je znatno hendikepi-
romanopisaca, dok njegova jedina sestra rala. James je 1885. postao profesor filo-
Alice, darovita koliko i braća, nije mogla zofije. Bio je glavni utemeljitelj ame- riĉke
prevladati ograni- ćenja nametnuta ţenama u psihologije, a imao je i znatnog u- tjecaja na
to vrijeme, što joj je narušilo zdravlje. filozofsku školu pragmatizma, ĉiji je
Obitelj je vodila ţivot pun prisnosti i sljedbenik bio i John Dewey. Omi- ljen,
uzajamnog razumijevanja, no kaotiĉan, s snošljiv i vrlo ĉitan, James je imao dara za
mješavinom | razliĉitih obrazovnih iskustava promišljen literarni izriĉaj. Nje- gova Načela
za djecu, ukljuĉujući i procesiju guvernanti i psihologije još se uvijek smatraju najboljim
uĉi- telja, duge boravke u Europi, razdoblja udţbenikom koji je psihologija ikada imala;
u privatnim eksperimentalnim školama. U [ osim te knjige, najpoznatiji je po svojoj
dobi od 18 godina William je godinu teoriji emocija.
Jamesova ideja imala je intuitivnu privlaĉnost i obećavala je da će osnova

prouĉavanja emocija biti u fiziologiji. Ona je nudila predviĊanja koja su se mogla
provjeravati: na primjer, ono da će slabljenje osjeta u samom tijelu oslabiti intenzitet

emocija, i obratno, da bi poticanje odreĊenih tjelesnih promjena trebalo izazvati
emocije.
Prvo predviĊanje provjeravao je Hohmann (1966). Intervjuirao je 25 odraslih

muškaraca koji su pretrpjeli ozljedu kraljeţnice. Izgubili su sve osjete ispod mjesta
povrede. Svi su ispitanici završili srednju školu i nitko od njih nije imao psihijatrijskih
problema. Hohmann je vodio intervuje i kaţe da je ĉinjenica što je i sam paraplegiĉar
omogućila uspostavljanje povjerljivog odnosa. Muškarce je ispitao o njihovim
seksualnim osjećajima, strahu, srdţbi, ţaljenju, sentimentalnosti i ukupnoj
emocionalnosti. Većina muškaraca izvijestila je o slabljenju seksualnih osjećaja nakon
ozljede. Oni s ozljedama na razini vrata izvijestili su o izrazitom slabljenju. Jedan 29-
godišnjak je ovako
opisao svoje prijašnje osjećaje u seksualnim susretima prije ozljede: “vruć, napet
osjećaj u ĉitavom tijelu”, no rekao je da nakon ozljede “to ne djeluje na mene” (str.
148). Izjava 33-godišnjaka bila je tipiĉna za paraplegiĉare s ozljedama u donjem dijelu
leĊa: “Vjerujem da je poriv koji osjećam za seksom tek neznatno slabiji. Teško je reći
jer sam sada oţenjen i naravno da je udio emocija u tome veći jer ţelim zadovoljiti
svoju ţenu, pa mi je zato teško odrediti kakvi su moji vlastiti unutarnji osjećaji. Prije
sam bio stalno u lovu, moţda da osvajam i time se potvrdim. Sve u svemu, ĉini se da
sada postoji manje napetosti i pritiska na seks” (str. 149). Hohmann je izvijestio i o
smanjenom osje- ćaju straha. Jedan ĉovjek imao je ozljedu na razini gornjeg dijela prsa.
Jedan je dan pecao na jezeru kad je izbila oluja i komad drva probio je njegov brod.
Rekao je: “Znao sam da tonem i bio sam uplašen, no nekako nisam imao taj osjećaj
panike što sam uhvaćen u klopku, kakav znam da bih imao prije” (str. 150).
Uz ovo slabljenje seksualnih osjećaja, straha i srdţbe, većina je ispitanika izvijestila

o jaĉanju osjećaja koje je Hohman nazvao sentimentalnost. Osje- ćali su plaĉljivost i
stezanje u grlu u prigodama kao što su oproštaji. Dok ĉi- tamo Hohmannove opise,
padaju nam na pamet pitanja kao što su: Kakve su posljedice same invalidnosti na
reakcije ljudi na dogaĊaje koji izazivaju emocije? Kakva je posljedica samog starenja
- proteklo vrijeme nakon ozljede bilo je od 2 do 17 godina, s prosjekom od 10 godina?
Jesu li Hohmannovi rezultati pod utjecajem vjerovanja ispitanika ili samog autora o
ovisnosti emocija o tijelu?
Jedan ispitanik koji je govorio o ljutnji rekao je: “Sada nemam osjećaj fiziĉke
ţivosti—katkad se naljutim kad vidim neku nepravdu. Viĉem i psujem i diţem galamu
jer sam shvatio da će te ljudi iskoristiti ako to katkad ne uĉiniš, no pri tome jednostavno
nemamţara. To je mentalna vrsta ljutnje” (str. 151).
Nije jednostavno odgovoriti ni na jedno od ovih pitanja, no Bermond i sur. (1991) su
ponovili Hohmannovo istraţivanje. Oni su izvijestili o intervjuima sa 37 ispitanika koji
su pretrpjeli ozljede kraljeţnice u periodu prije jedne do devet godina (s prosjekom od
4.5 godina). Ispitivaĉi su bili paţljivo uvjeţbani. Kako bi se izbjegla pristranost, reĉeno
im je da su toĉne i periferna i centralna teorija emocija.
Ispitanici su pojedinaĉno bili zapitani o intenzitetu fizioloških promjena i
o subjektivnom intenzitetu emocionalnog iskustva. Od njih je zatraţeno da se prisjete
dvije situacije u kojima su osjetili strah, sliĉne po uzroku straha i posljedicama za
samog ispitanika, jedne iz vremena prije, a druge iz vremena poslije nesreće: 23

ispitanika uspjela su se dosjetiti parova takvih dogaĊaja. Suprotno Jamesovim
predviĊanjima, izvijestili su da su subjektivna iskustva straha nakon ozljede znaĉajno
jaĉa (p< 0.05). Našli su da je samo fiziološko uzbuĊenje u emociji poslije ozljede
nestalo, kako se moglo i predvidjeti, a stupanj tog slabljenja bio je povezan s
gubitkom ulaznih senzornih informacija, no to nije imalo znaĉajnih posljedica na
slabljenje doţivljaja emocija.
Ispitanici su se trebali dosjetiti i dva sliĉna sluĉaja srdţbe, jednog prije, a drugog
nakon ozljede: takvih su se dogaĊaja dosjetila 32 ispitanika. Za te je odgovore naĊen
neznatan porast u subjektivnom iskustvu srdţbe, no nije naĊena promjena u
zapamćenom tjelesnom iskustvu srdţbe.
Bermond i sur. takoder su od ispitanika zatraţili da procijene strah, srdţbu, ţaljenje,

sentimentalnost i radost na skalama koje oznaĉuju porast i pad od trenutka ozljede. Ni
ĉitava skupina, a ni 14 ispitanika s ozljedama u predjelu vrata koji su imali najveći
senzorni gubitak, nisu intenzitet emocija procijenili slabijim - većina ispitanika je na
većini skala procijenila da nema promjene, premda su neki izvijestili o porastu
intenziteta nekih emocija od vremena ozljede.
Hohmannovi ispitanici ĉesto su govorili o intenzivnim mentalnim emocijama,
istodobno izjavljujući da je tjelesni aspekt oslabio, a zbog toga Ber- mond i dr. istiĉu da
njihovi vlastiti rezultati i nisu toliko razliĉiti od onih Hoh- mannovih koliko se na prvi
pogled ĉini. Naĉin na koji ljudi doţivljavaju emocije moţe ovisiti o tome kako ih
tumaĉe, o tome koliko su, prema njihovu vjerovanju, emocije pod utjecajem tjelesnih
osjeta. Trebamo se prisjetiti da se oba istraţivanja temelje na pamćenju. No ako su
uspomene toĉne, rezultati novijeg i sustavnijeg istraţivanja predstavljaju, najblaţe
reĉeno, teškoće za Jamesove pretpostavke.
No, što ako problemu priĊemo iz drugog smjera? Što ako su tjelesne promjene
namjerno izazvane? Moţe li ijedna od njih doista stvoriti emociju? Lange (1885) je u
svojoj verziji James-Langeove hipoteze naglašavao promjene koje stvara autonomni
ţivĉani sustav - dio ţivĉanog sustava koji kontrolira nevoljne procese kao što je
kucanje srca, veliĉina krvnih ţila i znojenje. No kako istiĉu Andalmann i Zajonc (1989),
premda je James takoĊer na- glašavao te uĉinke autonomnog ţivĉanog sustava, nije
iskljuĉivao i povratne informacije iz mišića, zglobova i kostiju. Vjerojatno se
odreĊenim pokretima tijela mogu potaknuti emocije.
Zajonc, Murphy i Inglehart (1989) predloţili su objašnjenje prema kojem neki izrazi
lica imaju emocionalne uĉinke ograniĉavajući protok krvi u ţilama lica. S druge strane,
ta ograniĉenja djeluju na protok krvi u dijelovima mozga, što zatim izaziva promjene
temperature koje se doţivljavaju kao pozitivne ili negativne. Zajonc, Murphy i
Inglehard su proveli eksperimente koji pokazuju da samo stezanje odreĊenih mišića
ima takve uĉinke. Ispitanici koji govore njemaĉki jezik ĉitali su kratke priĉe od 200
rijeĉi, od kojih su dvije imale visoku ĉestinu samoglasnika “ii”, a dvije od njih nisu
imale takav samoglasnik. Njemaĉko “u” zvuĉi kao francusko “u” u rijeĉi sur, i nešto
poput engleskog “oo”. Ono zahtijeva ţustru aktivnost mišića oko usana, ĉime se napuće
usne na naĉin suprotan smješkanju. Citanje dviju priĉa koje sadrţe “ii” ispitanicima je
izazvalo porast temperature na licu (u usporedbi s onima koji su ĉitali dvije priĉe bez
“ii”), a i odbojnost prema “ii” priĉama, premda su sve ĉetiri priĉe bile sliĉne. U drugom
eksperimentu ispitanicima koji su samo izgovarali samoglasnik “ii” i druge
samoglasnike više su se sviĊali drugi samo- glasnici. U još jednoj nenametljivoj

manipulaciji Strack, Martin i Stepper (1988) su traţili od ispitanika da drţe olovku u
ustima, te na taj naĉin pokreću mišiće kao kod smješkanja, a da toga nisu svjesni. Oni
su crtane filmove procjenjivali smješnijima nego oni ispitanici koji nisu stezali te
mišiće. Larsen, Katsimaris i Frey (1992) su traţili od ispitanika da skupe obrve na naĉin
koji je oponašao tuţno lice. Našli su da ispitanici procjenjuju crteţe kao tuţnije, premda
nisu znali da njihov poloţaj obrva podrazumijeva tugu.
Dakle, postoje uvjerljivi dokazi da promjene na licu mogu uzrokovati ili pojaĉati
emocije, premda intenzitet tih emocija ostaje slab. Kao što su rekli Zajonc, Murphy i
Inglehart (1989): “Nećemo oĉekivati da netko tko je upravo doznao da ima rak svoj
oĉaj preokrene u radost jednostavnim stezanjem mišića zygomaticus major” (str. 412).
Djelovanje
Planovi i djelovanje usko su vezane uz emocije. Neke vrste emocionalnih kretnji

vrlo su raspoznatljive. U svojem istraţivanju samoprocjena emocionalnih dogaĊaja
studenata 27 nacija, Wallbott i Scherer (1986) našli su kretnje specifiĉne za emocije i
utvrdili su da postoje vrlo male razlike u odgovorima izmeĊu ispitanika iz razliĉitih
zemalja: “pribliţavanje” je bilo povezano s radošću, “odmicanje” je bilo povezano s
ljutnjom, a “udaljavanje” je bilo povezano sa svim negativnim emocijama.
Netko bi mogao oĉekivati da je u vrijeme biheviorizma paţnja bila usmjerena na
kretnje vezane uz emocije, no, naravno, u to su vrijeme emocije bile izvan zakona. U
poznatom djelu Frustracija i agresija (Dollard i dr., 1939), uspostavljene su veze
izmeĊu koliĉine frustracije i vjerojatnosti agresije, no ljutnja nije bila ukljuĉena. U
knjizi je spomenuta samo jednom (kurzivom, u fusnoti, kad se navodilo istraţivanje o
sve većoj razdraţljivosti u starijoj dobi, str. 77). MeĊutim u suvremenijoj verziji te
ideje, meĊutim, Berkowitz (1993) je eksperimentalno pokazao da agresivni odgovori
proizlaze iz izazivanja ljutnje.
Emocije na koje upućuju sklopovi kretnji prepoznatljive su drugima: So- gon i
Masutani (1989) snimili su sleĊa dva japanska glumca i dvije japanske glumice, tako da
gledatelji ne mogu vidjeti njihova lica. Filmske kretnje pokazivale su niz emocija
(sreću, iznenaĊenje, strah, tugu, bijes, prezir) i tri “afektivno-kognitivne strukture”
(naklonost, išĉekivanje, prihvaćanje) s glumcima koji glume po danom scenariju.
Ameriĉki i japanski ispitanici gledali su filmske scene i odabirali s liste rijeĉi onu koja
najbolje odgovara svakoj sceni. Prepoznavanje je bilo 52% kod Amerikanaca i 57% kod
Ja- panaca. Neke obrasce, kao što su strah, tuga i gnušanje dobro su prepozna- vale obje
grupe. Neki od njih mogli bi biti univerzalni, kao što je slijeganje ramena i polako
spuštanje u stolac kod tuge. Druge, kao što je dubok naklon pred autoritetom, mogu
znaĉiti strah, no to je zasigurno pod utjecajem kulture - naklon je uobiĉajen naĉin
pozdravljanja i opraštanja u Japanu. Vidi i rad Weisfelda i Beresforda (1982), za
raspravu o poloţaju tijela kao znaku ponosa i dominacije, Cunninghama (1988) za
informacije o tome kako se ljudi ponašaju kad osjećaju odreĊenu emociju ili su u
nekom raspoloţenju, te
Montepare, Goldsteina i Clausena (1987) za prepoznavanje emocija iz na- ĉina hoda.
Poput ovih pojedinaĉnih kretnji, i društva nude kulturalno specifiĉne rituale za
zajedniĉko djelovanje u emocionalno vaţnim zgodama. Sprovodi omoguĉuju
oţalošĉenoj osobi da izrazi tugu, da se povuĉe iz uobiĉajenih to- kova ţivota, da dobije
podršku i priznanje od roĊaka i prijatelja. Proslave nude socijalno propisane prilike za
radovanje. Kao što je više pisaca zapazilo, retorika i glazba koje prate takve rituale
imaju sposobnost izazivanja i odrţavanja odgovarajućih emocija u grupama ljudi koje
sloţno djeluju, obiljeţje koje se ĉesto spominje kad se neka društva, razliĉita od našeg,
opisuju kao “magijska” (Collingwood, 1938).
Veze izmeĎu pokretača emocija, iskustva, izražaja i tjelesnih

promjena
Prema mnogim teorijama emocija oĉekivali bismo da se razliĉiti aspekti neke
emocije javljaju zajedno. Oĉekuje se da sreća ima jednu vrstu izazivaĉa, jednu vrstu
iskustva, jednu vrstu izraza lica i jedan skup pratećih tjelesnih promjena; ljutnja bi
trebala imati drugaĉiji skup, strah opet drugi skup i tako dalje. Najutjecajnija teorija
suglasja meĊu ovim aspektima je Tomkinsova (1962):
Osjećaji su skupovi mišićnih i ţljezdanih odgovora smještenih na licu, a i ši-
roko rasprostranjenih po ĉitavu tijelu, koji stvaraju senzornu povratnu infor-
maciju koja je po sebi ili “prihvatljiva” ili “neprihvatljiva”. Ovi organizirani
skupovi odgovora aktiviraju se u subkortikalnim centrima, gdje su spremljeni
specifiĉni “programi” za svaki pojedini osjećaj. Ti su programi dar prirode i
genetski su naslijeĊeni. Oni su sposobni istodobno zahvatiti tako udaljene
dijelove tijela kao što su lice, srce i endokrine ţlijezde i nametnuti im speci-
fiĉan obrazac povezanih odgovora. (str. 243-244)
James (1884) je takoĊer pretpostavljao da specifiĉne tjelesne promjene odgovaraju
specifiĉnim emocijama. MeĊutim, postoji i potpuno drugaĉija vrsta teorija. Primjerice,
Cannon (1927) je osporavao Jamesovu perifernu teoriju i iznio prijedlog da mozak
proizvodi tjelesne promjene, te da su one sliĉne u razliĉitim emocijama kao što su
srdţba i strah (1929). Prema toj ideji, vrlo razliĉite emocije ukljuĉuju potpuno istu opću
aktivaciju dijela autonomnog ţivĉanog sustava - njegov simpatiĉki dio. Taj takozvani
odgovor pobuĊe- nosti ukljuĉuje oslobaĊanje adrenalina. Efekti tog simpatiĉko-
adrenalnog odgovora oĉituju se u usmjeravanju tjelesnih resursa na pripremu za akciju,
ukljuĉujući borbu, bijeg i seksualno ponašanje.
Pokretači emocija, iskustvo, tjelesnepromjene
Brojna su istraţivanja povezanosti emocija i tjelesnih promjena. Jedna od ranih

studija bila je ona Dysingera i Ruckmick (1993), koji su prikazali filmove djeci
preadolescentne dobi, adolescentima i odraslima, mjereći im provodljivost koţe
(mjera nevidljivog znojenja). Ljubavne scene izazvale su promjene u provodljivosti
koţe, a najoĉitije su promjene bile u adolescenata. Veze su naĊene i izmeĊu dogaĊaja i
tjelesnih promjena u drugim okolnostima: primjerice, naĊeno je da se rad srca kod
lijeĉnika ubrzava kad izvode teške zahvate kao što je uvoĊenje katetera u srce (Ira,
Whalen i Bogdanoff, 1963). Rad srca i kod iskusnih pilota na redovnim letovima
ubrzava se u 50% prije uzlijetanja, a katkad još i više pri slijetanju, osobito kad postoje
kom- plikacije kao što je loše vrijeme (Smith, 1967). I druge stvari mogu dodirnuti srce:
Harrer i Harrer (1977) su motrili rad srca slavnog dirigenta Herberta von Karajana. On
je letio vlastitim avionom. Otkucaji srca su mu se ubrzali kad je slijetao avionom na
aerodrom u Salzburgu. Još su se više ubrzali kad je ĉuo da treba hitno uzletjeti odmah
po slijetanju, no ne toliko kao kad je dirigi- rao emocionalnim dijelovima Beethovenove
“Leonorine uvertire br. 3.”

No jesu li takve tjelesne promjene specifiĉne za pojedine emocije? Ekman i sur.
(Ekman, Levenson i Friesen, 1983; Levenson, Ekman i Friesen, 1990) zatraţili su od 12
profesionalnih glumaca i ĉetiri znanstvenika da namjeste izraze lica koji odgovaraju
svakoj od šest emocija (iznenaĊenje, odbojnost, tuga, ljutnja, strah i sreća). Ispitanikova
lica su snimana videokamerom i mjerene su ĉetiri vrste tjelesnih pokazatelja (rad srca,
temperatura ruku, provodljivost koţe i mišićna napetost podlaktice). Zatim su upute za
odreĊene izraze dane u nekoliko koraka, npr. “prvo podignite obrve i skupite ih”, “za-
tim podignite gornje kapke” itd. Ispitanicima nije reĉeno kojoj emociji odgovara svaki
izraz; poslije svakog izraza trebali su opisati osjećaje, uspomene i osjete koji su se javili
za vrijeme tog izraza. Zatim su nakon kratkog odmora zapoĉeli praviti novi izraz.
NaĊeno je da su svaki izraz pratile donekle specifiĉne tjelesne promjene. Sporiji rad srca
bio je povezan s izrazima koji odgovaraju sreći, gnušanju i iznenaĊenju. Brţi rad srca
bio je svojstven tuzi, ljutnji i strahu. TakoĊer, izrazi ljutnje razlikovali su se prema
visokoj temperaturi koţe od izraza straha i tuge koje je pratila niska temperatura koţe.
Nakon eksperimenata s izrazima, ispitanici su trebali oţivjeti zapamćene epizode
šest emocija i procijeniti intenzitet svake od njih na skali od 0 do 8, gdje je 8 znaĉilo
“najintenzivnije doţivljeno iskustvo.” Podaci su korišteni samo ako su te procjene bile
na sredini ili iznad sredine skale, a obavljena su mjerenja poput onih koja su slijedila
nakon uputom izazvanog izraza lica. U situaciji zamišljanja kod razliĉitih emocija nisu
se razlikovali ni rad srca niti temperatura ruke, premda se provodljivost koţe donekle
razlikovala.
U drugaĉijoj vrsti istraţivanja Stemmler (1989) je 42 studentice prikljuĉio na
poligraf kojim je biljeţio osam tjelesnih pokazatelja. Ta se procedura sastojala od više
faza, a imala je i kontrolne uvjete. Ukljuĉivala je tri stvarne situacije izazivanja emocija:
jedna je izazivala strah (slušanje zastrašujućeg kraja Pacla kuće Usherovih Edgara
Allana Poea, popraćeno strašnom glazbom, nakon ĉega su se, neoĉekivano, sva svjetla
na minutu ugasila), druga bijes (traţilo se da riješe nerješive anagrame, a pritom im je
osornim tonom reĉeno da sve jaĉe viĉu “Ne znam”, jer ozvuĉenje ne radi dobro), a treća
sreću (reĉeno im je da su sva snimanja bila uspješna, da će imati kratki odmor i da im je
povećana novĉana naknada za sudjelovanje u eksperimentu). Bile su i dvije situacije
izazivanja emocionalnih slika, u kojima se od ispitanika traţilo da se dosjete jedne
epizode straha i jedne epizode srdţbe. Za svaku od tih situacija ispitanici su trebali
zabiljeţiti jaĉinu specifiĉnih emocija, a u intervjuu su trebali reći što su doţivjeli.
Prosjeĉne vrijednosti na skalama procjena pokazale su da su i stvarne i zamišljene
emocionalne situacije dobro funkcionirale i izazvale sliĉne subjektivne odgovore,
premda su intervjui pokazali da 1/3 ispitanika nije osjetila predviĊene emocije. U
situacijama stvarnog izazivanja emocija, neki su se tjelesni pokazatelji (kao što je
provodljivost koţe i temperatura mjerena na glavi) razlikovali kod straha, srdţbe i sreće.
MeĊutim neki drugi pokazatelji, za koje je u drugim istraţivanjima naĊeno da se
razlikuju kod razliĉitih emocija, u ovom istraţivanju nisu bili razliĉiti. U uvjetima
zamišljanja, niti jedan od tjelesnih pokazatelja nije se razlikovao kod pojedinih emocija.
Rasprava Cacioppa i sur. (1993) pomaţe nam razumjeti veze izmeĊu emocija i
tjelesnih promjena. Oni su paţljivo pregledali nmoga istraţivanja, predloţili
metodološke kriterije i zakljuĉili da nije jasno odgovaraju li pojedine tjelesne
promjene doţivljaju pojedinih emocija. Za većinu mjera tjelesnih promjena (npr.
provodljivost koţe, temperatura lica i dr.) u razliĉitim is- traţivanjima nije naĊena
pouzdana povezanost s odreĊenim emocijama na naĉin 1 : 1 : najpouzdanija mjera je
rad srca, no ni tu rezultati nisu jed- noznaĉni. Od deset usporedbi emocija sreće i srdţbe
u razliĉitim istraţiva- njima, pola ih je pokazalo znaĉajne razlike meĊu dvjema
emocijama, no pola nije.
Cacioppo i sur. zakljuĉuju da postoje podaci o barem tri vrste veza izmeĊu tjelesnih
promjena i doţivljaja emocija. Jedna, koju navode i James i Tomkins, je sukladnost
izmeĊu odreĊenih tjelesnih promjena i pojedinih emocija. Druga je Cannonova ideja o
tome da je tjelesna aktivacija opća, a ne specifiĉna, i da se javlja kad se tijelo priprema
za ţustru aktivnost. Treća je da neki obrasci tjelesnih promjena mogu biti dvosmisleni.
Znamo da vizualni oblici mogu biti dvosmisleni (vidi sliku 4.4), pa je lako zamisliti da
to moţe biti i obrazac tjelesnih promjena: netko pri voţnji na toboganu u lunaparku
moţe naizmjence doţivljavati i radosno uzbudenje i osjećaj blizak panici. Ova vrsta
dvosmislenosti bila je eksperimentalna osnova utjecajne studije Schachtera i Singera
(1962, detaljnije opisana u 9. poglavlju), koji su našli da se isto stanje pobuĊenosti
moţe tumaĉiti ili kao sreća ili kao srdţba, ovisno o socijalnoj situaciji; ova vrsta efekta
postala je osnova Mandlerove (1984) teorije.
Cacioppo i dr. takoĊer predlaţu razliĉite veze u razliĉitim fazama procesiranja:
prvo se vjerojatno javlja opća pozitivna pobuĊenost povezana s pri- bliţavanjem, ili
opći negativni uĉinak povezan s izbjegavanjem, a zatim se, uz daljnju kognitivnu
obradu, javljaju specifiĉniji ili dvosmisleni uĉinci.
Slika 4.4 Dvosmislena figura,

prema Jastrowu (1900). Isti obrazac
linija na papiru moţe se vidjeti ili
kao glava patke ili kao glava zeca:
sliĉno tome, ako emocije ovise o
percepciji tjelesnih stanja, neka
stanja kao što je pobuĊenost mogu
se iskusiti na dva naĉina, primjerice
kao uzbuĊenje ili strah.
Pokretači, doživljaj i izrazi
Sto je s preslikavanjem situacija koje pokreću emocije na doţivljavanje i izraze

lica? Javljaju li se ti vidovi zajedno? Najpaţljivije razraĊen eksperiment do sada jest
onaj Rosenberga i Ekmana (1994). Oni su prouĉavali 20 studentica koje su gledale
kratke filmove napravljene s namjerom da izazovu gaĊenje. Jedan od njih bio je o
amputaciji; na drugom je štakor ušao u usta ĉovjeka koji je spavao. Dok su ispitanice
pojedinaĉno gledale film na velikom ekranu u boji, njihova su lica bila krišom snimana
na video. Njihova su lica kasnije šifrirana pomoću sustava FACS. Nakon prvog
gledanja, ispitanice su ponovno gledale film na malom crno-bijelom ekranu i naznaĉile
mjesta na kojima su osjetile emocije tijekom prvog gledanja. Eksperimentatori su našli
izvjesno slaganje izmeĊu odvratnih dijelova filma, izvještaja ispitanica o emocijama
koje su doţivjele i njihovih facijalnih izraza gnušanja - no samo 50% emocionalnih
izraza lica pratili su i subjektivni osjećaji. Sliĉne podatke o toĉnosti slaganja naveli su i
Tomarken i Davidson (prema Davidson, 1992b), u još jednom istraţivanju gledanja
neugodnih filmova. Ispitanici su ĉesto iz- vještavali o strahu dok su istodobno
pokazivali izraze gnušanja, a ne straha.
Još provokativnije rezultate navode Kraut i Johnson (1979). Oni su neupadljivo
opaţali i snimali ljude koji se bave sportom ili gledaju sportske dogaĊaje, i našli su
slabe veze izmeĊu dogaĊaja koji ljude ĉine sretnima i njihovih izraza lica. Jedno je
istraţivanje provedeno u kuglani; opaţajući 1793 bacanja kugle našli su da je
smješkanje bilo priliĉno neovisno o tome kako je kuglaĉ bacio kuglu. U preciznijem
testu, Kraut i Johnson promatrali su 116 bacanja kugle i brojili bodove za pogodak ili
propuštanje bacanja, a oduzimali bodove za druge ishode. Jedan je promatraĉ bio
neupadljivo smješten iza ĉunjeva s dvogledom promatrajući lice kuglaĉa dok gleda
hoće li kugla pogoditi ili promašiti. Drugi je promatraĉ sjedio iza kuglaĉa i snimao
izraze kad se kuglaĉ okretao svojim prijateljima. Prema teorijama slaganja izmeĊu
mjera emocija, sreću bi trebao izazvati dobar pogodak, a moţemo oĉekivati da se ona oĉituje
u osmijehu koji je moţda izraţeniji kad se kuglaĉ okrene svojim prijateljima. Uz loše
bacanje moţe se oĉekivati frustracija, moţda izraţena mrštenjem ili ljutitim izrazom. Kraut i
Johnson našli su nešto posve drugaĉije. Kad su bili okrenuti ĉunjevima, kuglaĉi su se
smješkali samo 4 puta u 116 bacanja, samo jednom kad su postigli dobar pogodak (od
ukupno 26 situacija u kojima je postignut dobar pogodak). No ĉesto su se smješkali kad su
se okretali svojim prijateljima. Na taj su se naĉin smješkali nakon 36 bacanja. Evo
opaţanja koje nas tjera da se zamislimo: nije bilo razlike u ĉestini smješkanja nakon dobrog
ili lošeg pogotka. Nastavljajući se na tu ideju, Jones, Collins i Hong (1991) snimili su
desetomjeseĉne bebe dok su se igrale sa zanimljivim igraĉkama i dok su se okretale da bi
pogledale majku koja je sjedila iza njih. Bebe su se osmjehivale igraĉkama, no puno više su
se smješkale svojim majkama. U prigodama u kojima je majkama reĉeno da se bave
djetetom, bebe su im se smješkale ĉešće nego kad su bile zamoljene da ostanu pasivne (v.
sliku 4.5). Ako izrazi lica uglavnom sluţe komunikaciji, ima smisla da se osmijeh javlja
prvenstveno prema drugim ljudima.
"O l .
igraĉke
obraćanje paţnje
kamera Ot
>
o neobraćanje
oG
53
C,
cC
3m •§ a
-o
E-
3 cd paţnje
*o
сл О c
2 "eb cd
■§ °
O
<D c
TJ
majci igraĉkama
Osmjesi
Slika 4.5 (a) Eksperimentalni uvjeti u eksperimentu Jonesa i sur. (1991). Igrajući se
igraĉkama, dijete je bilo okrenuto leĊima majci koja je sjedila na stolcu. Na slici (b) su
pokazane prosjeĉne vrijednosti i standardne pogreške broja smiješaka, odreĊenih u
terminima aktivacije FACS JK12 (mišić zygomaticus major). Više osmjeha bilo je upućeno
majci nego igraĉkama, a taj je efekt bio veći kad je majka zamoljena da prati igru. MeĊutim,
ĉak i u tim sluĉajevima osmjehivanje su većinom zapoĉela djeca dok su se okretala prema
majci, a prije nego što su je ugledala.
Fridlund (1994) smatra da neveliko slaganje izmeĊu emocionalnih izraza i

pokretaĉa emocija govori protiv nekih teorija emocija, posebice protiv Ekma- nove
(1994) neurokulturalne verzije Tomkinsove teorije. Fridlundova alter- nativa, koju
naziva stajalištem ekologije ponašanja, govori o tome da izrazi uopće nisu vezani za
emocije, već za namjere. Izrazi su se pojavili zajedno sa sposobnostima prepoznavanja.
Tako neki izrazi oznaĉavaju dobrodošlicu ili ljubaznost, a drugi oznaĉavaju pripremu za
napad, itd. Nijedan od tih izraza ne moţe se razumjeti izvan socijalnog konteksta
njegove namjere i prepoznavanja od strane drugih. Oni pomaţu odvijanju interakcija s
drugima.
Odvojene funkcije kognitivnih, tjelesnih i ekspresivnih sustava
Kako, dakle, da tumaĉimo veze izmeĊu pokretaĉa, subjektivnih osjećaja, fizioloških

promjena i izraza? Uz sve objektivne mjere moglo bi se pretpostaviti da bi to trebao
biti najjasniji aspekt istraţivanja emocija: meĊutim, on je jedan od najzamršenijih.
Vjerujemo, uz stanovite ograde, da je najbolji odgovor onaj koji nudi Lang (1985,
1988). On je istaknuo da se nakon psihoterapije anksioznost pacijenata moţe smanjiti
na nekim mjerama, primjerice na verbalnim skalama samoprocjena, no ostaje visoka na
tjelesnim mjerama.
Lang je pretpostavio da postoje tri razliĉita sustava odgovora koji nisu usko
povezani: kognitivno-verbalni, tjelesno-fiziološki i ponašajno-izraţajni. Korelacije
promjena u jednom sustavu s onima u drugom obiĉno su niske, a katkad ĉak i nisu
pozitivne.
Moţemo proširiti Langovu raspravu tvrdnjom da svaki od tri sustava (kognitivno-
verbalni, tjelesno-fiziološki, ponašajno-ekspresivni) ima svoje vlastite funkcije. To se
moţe ovako potkrijepiti: sustav kojim se bavi većina teorija emocija je kognitivno-
verbalni sustav. Mi moţemo iskusiti neke njegove vidove, a prema tim iskustvima
jedna emocionalna epizoda obiĉno traje izmeĊu nekoliko minuta i nekoliko sati (Frijda i
sur., 1991). To su emocije koje primjećujemo, emocije na koje se moţemo pozvati kad
razmišljamo o proteklih nekoliko sati, emocije o kojima razgovaramo s drugim ljudima.
“Bio sam sretan što sam našao tu knjigu u antikvarijatu”, “Bio sam ljut što je John
dogovorio sastanak a da mi nije rekao,” “Kad moje dijete nije došlo kući, prestrašila
sam se da joj se nije što dogodilo.” Svaka od ovih izjava govori nam o neĉemu što je
vaţno za naše interese, za naše ciljeve. Uloga tog kognitivno-verbalnog sustava jest da
svaka emocija, kao što je rekao Frijda, predstavlja stanje pripravnosti koje omogućuje
predanost i daje prvenstvo jednom skupu ciljeva i planova nad drugima - ţelja da
proĉitamo knjigu koju smo pronašli, spremnost da prosvjedujemo Johnu, strepnja oko
povratka djeteta.
Nasuprot tome, izrazi lica i tjelesne promjene traju svega nekoliko sekundi, a većina
ih proĊe neopaţeno. Stoviše, ljudi općenito nisu precizni u izvještavanju o vlastitim
tjelesnim promjenama (Rime, Philippot i Cisamolo, 1990). Tjelesni sustavi imaju
vlastite funkcije, koje mogu ukljuĉivati i sloţenu prilagodbu meĊu razliĉitim organima.
Kad se promjena dogodi u nekoliko minuta, kao kad se pilotu ubrzaju otkucaji srca
prilikom slijetanja u lošim uvjetima, njezina uloga moţe biti u naglom prebacivanju
tjelesnih resursa na energiĉnu akciju oĉekujući iznenadnu opasnost. Ovo prebacivanje
moţe biti dijelom genetski odreĊeno, a dijelom nauĉeno - zna se da tjelesni sustavi lako
postaju klasiĉno uvjetovani na oĉekivanja. Funkcija tog sustava je da pri- premi i

regulira tjelesne resurse za razliĉite vrste akcija.
Uz mjere kratkotrajnih tjelesnih promjena o kojima smo do sada govorili u ovom
poglavlju, uzimane su i mjere tijekom duljih vremenskih razdoblja koja su potrebna da
bi ljudi postali subjektivno svjesni emocija. U takvim is- traţivanjima naĊeni su
specifiĉniji odnosi. Primjerice, Elmadjian i dr. (1957) su prouĉavali razine hormona
noradrenalina (poznatog i kao norepinefrin) i njegovu povezanost s ljutnjom, te razinu
hormona adrenalina (poznatog i kao epinefrin) i njegovu vezu s anksioznošću ili
strahom u nekoliko situacija. U jednom su istraţivanju profesionalni igraĉi hokeja na
ledu dali uzorak mo- kraće prije utakmice i tri sata nakon utakmice. Hokej na ledu
ukljuĉuje dosta natjecateljske agresivnosti. Prosjeĉne razine noradrenalina u mokraći 20
na- padaĉa i obrambenih igraĉa u prosjeku su bile šest puta veće poslije utakmice nego
uoĉi nje, a u vratara su bile tri puta veće. Razine noradrenalina kod dva igraĉa, koje
trener nije uvrstio u momĉad nakon pregleda fiziĉke spreme, ostale su iste. Porast
razine adrenalina bio je viši kod vratara i dva igraĉa koji su utakmicu promatrali s
klupe. Elmadjian i sur. porast u razini noradrenalina pripisuju srdţbi i agresivnosti: on
nije izazvan tjelesnom aktivnošću, jer se nije javio kod nekih ispitanika koji su se dva
sata bavili intenzivnom tjelesnom ak- tivnošću, no javio se kod vratara koji se tijekom
utakmice ne kreće puno. Wagner (1989), dajući pregled povijesti i novijih istraţivanja
fiziologije emocija, zakljuĉuje da postoji dovoljno dokaza za diferencijaciju u
hormonalnim promjenama koje prate strah i srdţbu, premda je diferencijacija meĊu
drugim emocijama manje jasna. Prema stajalištu o tri sustava, smislenost u studi-
jama kao što je ona Elmadjiana javlja se zato što se zajedno javljaju i doţivljaj,
i izraţavanje u agresivnim interakcijama ili u anksioznosti, i tjelesne promjene, a i
njihovo vremensko trajanje je sliĉne duljine.
Objašnjenje o postojanju tri sustava, kakve predlaţe Lang, pomaţe nam da
objasnimo zašto zamišljene ili upamćene emocije izazivaju manje i slabije
diferencirane tjelesne odgovore nego stvarni dogaĊaji. Ĉesto se dobivaju rezultati
poput onih Ekmana i sur. (1983) i Stemmlera (1989). Oni govore protiv tjelesnih
promjena specifiĉnih za pojedine emocije, no objašnjava ih sta- jalište o tri sustava jer
pri zamišljanju nema potrebe za mobilizacijom tjelesnih resursa. Cacioppo i sur.
(1993) istiĉu da emocije nisu izazvane samo na jedan naĉin (tj. tjelesnim promjenama),
nego na nekoliko naĉina. Katkad se jake subjektivne emocije javljaju bez ikakvih
tjelesnih promjena. Ponekad je jednoj vrsti emocija odgovaralo nekoliko razliĉitih vrsta
tjelesnih promjena. Katkad se pokazalo da jedna vrsta tjelesnih promjena prati vrlo
razliĉite emocije.
Sustav izraza lica takoĊer ima svoju funkciju: on je prvenstveno socijalan. Kao što
su našli Kraut i Johnson (1979), obiĉno se ne osmjehujemo ako u blizini nije netko
kome se moţemo osmjehnuti. Još jednom, dakle, pretpostavimo li da postoje tri
zasebna sustava, kao što je uĉinio Lang, moţemo objasniti njihovo funkcioniranje. Ako
je uloga izraza uglavnom prenošenje namjera u zajedniĉkim aktivnostima, tada će koji
put postojati slaganje s doţivljenim emocijama, a katkad takvog slaganja neće biti. Kao
i mnoge tjelesne promjene, i izrazi lica mijenjaju se vrlo brzo: jedva da su ih ljudi i
svjesni. No ako je njihova uloga većinom socijalna i odnosi se uglavnom na regulaciju
trenutaĉnih interakcija, kao što je, primjerice, smiješak ohrabrenja ili mrštenje u
frustraciji, nema razloga pretpostaviti da takvi izrazi moraju u potpunosti odgovarati
dugotrajnijim stanjima kojih smo svjesni kod sebe i kod drugih, kao što su radost
zajedniĉke aktivnosti meĊu prijateljima ili srdţba u prepirci.
Pa što su doista emocije?

Razmotrili smo razliĉite konceptualizacije i vidove emocija. Pa što su doista
emocije? Da bismo odgovorili na to pitanje, predloţili smo sljedeću hipotezu. Emocije
su tradicionalno smatrane dodatkom u psihologiji, a ne ozbiljnim mentalnim funkcijama
kao što je percepcija, jezik, mišljenje i uĉenje. Naš pregled literature za ovu knjigu
nameće drugaĉiji zakljuĉak: emocije nisu dodatak. One su samo središte duševnog
ţivota ljudi. Campos i sur. (1994) to izriĉu ovako: emocije su takvi procesi koji
“uspostavljaju, odrţavaju, mijenjaju ili okonĉavaju vezu izmeĊu pojedinca i okoline u
stvarima koje su za pojedinca znaĉajne” (str. 285). Drugim rijeĉima, emocije povezuju
ono što nam je vaţno sa svijetom ljudi, stvari i dogaĊaja.
Pokušajmo tome pristupiti s neurofiziološkog stajališta. Prisjetite se Phineasa Gagea
(spomenutog u 1. poglavlju), predradnika pri izgradnji ţe- Ijezniĉke pruge, ĉiji su ĉeoni
reţnjevi mozga oštećeni kad je nakon sluĉajne eksplozije kroz njih prošla ţeljezna
šipka, i koji više nije bio sposoban organizirati vlastiti ţivot. Hanna Damasio i sur.
(1994), koristeći raĉunalo pri ispitivanju Gageove lubanje, odredili su da je dio mozga
koji je bio oštećen niţi srednji dio frontalnih reţnjeva. Antonio Damasio (1994) i sur.
do danas su prouĉavali mnoge pacijente s ovakvom vrstom oštećenja ĉeonih reţnjeva i
primijetili su da se njihove emocije doimaju otupjelima. Uz manjak emocija, pacijenti s
ĉeonim oštećenjem imaju velikih teškoća u planiranju svakodnevnog ţivota: oni
donose katastrofalne socijalne odluke, kao što je vezivanje uz pogrešne ljude, a u isto
vrijeme beskonaĉno oklijevaju nad nebitnim pitanjima.
Antonio Damasio (1994) predlaţe sljedeću hipotezu. Nedostaci u planiranju i

slabljenje emocija u pacijenata s oštećenim ĉeonim reţnjevima imaju zajedniĉki uzrok.
Emocije su potrebne, jer kad planiramo naše ţivote, neke mogućnosti emocionalno
iskljuĉujemo, umjesto da ispitujemo svaku od mo- gućih odluka. Ĉak i ne razmatramo
odluke koje bi bile društveno kaţnjive. Neki drugi pravci emocionalno su privlaĉni pa
više tragamo za rješenjima u tim smjerovima. Damasio pretpostavlja da je taj sustav
socioemocionalnog voĊenja bio oštećen u mozgu izvornog Phineasa Gagea i u
suvremenih Phineasa Gagea koje je on prouĉavao.
Za Damasia, sustav voĊenja je samo tijelo: emocionalni dogaĊaji se doţivljavaju
kao tjelesne reakcije - on ih naziva tjelesnim markerima. Ti se markeri mogu nauĉiti
tako da u razmišljanju o mogućim odlukama bilo koji ishod koji se prethodno pokazao
lošim po vas “osjećate kao neugodan osjećaj u ţelucu” (1994, str. 173). Tada
automatski, na temelju uvjetovanog izbjegavanja, niste skloni donošenju odluke koja
vodi do te vrste kaţnjavajućeg ishoda. Sliĉno tome, skloni ste posljedicama koje su
povezane s nagradom.
Damasiova pretpostavka je ova: premda je izvor emocija u tijelu, kad se one jednom
nauĉe i uĉvrste, mogu se odvijati samo u mozgu, i više im ne treba povratna sprega
preko tijela. Kao što smo prije rekli, tjelesna osnova emocija ostaje nejasna, pa taj dio
Damasiove hipoteze moţe biti proturjeĉan. No vjerujemo da je vaţnije temeljno
pitanje koje Damasio raspravlja, a to je povezanost emocija s planiranjem u stvarnom
ţivotu.
Razmotrimo prvo malu dopunu Damasiove ideje, metaforu: mislite o od- luĉivanju
o vlastitom ţivotu kao o istraţivanju u krajoliku u kojem visina oznaĉuje emocionalnu
teškoću. Planine oteţavaju napredovanje u odre- Ċenim pravcima: moţda ćete se trebati
uspeti uz vrlo strm uspon straha ili mogućeg gubitka. Plodne doline su privlaĉne i
oznaĉuju lakši prolazak, olakšan poznatošću, cestama, znakovima, Ijudima i drugim
aspektima kulture.
Simon (1967) je tvrdio da smo mi ljudi ograniĉeni vlastitom tjelesnošću: moţemo
istodobno biti samo na jednom mjestu. TakoĊer smo ograniĉeni time što moţemo steći
tek neznatna znanja o svijetu. Budući da smo sposobni vidjeti samo do idućeg breţuljka
ili zavoja na stazi, nikad ne znamo dovoljno za toĉno predviĊanje onog što će se
dogoditi. Tako je naše znanje i is- traţivanje takvih predjela stalno nepotpuno. Ĉesto
ćemo nailaziti na neoĉeki- vano. Oatley (1992) je proširio Simonovu tvrdnju zapaţajući
da je puna racionalnost u ljudskom ţivotu ograniĉena ne samo našim nepotpunim
znanjem i ograniĉenim resursima, nego i time što ĉesto imamo ciljeve koji se ne mogu
potpuno uskladiti; za neke su ljude, primjerice, karijera i zadovo- ljavajuća seksualna
veza nespojivi. Štoviše, većina naših razmišljanja uklju- ĉuje druge ljude. Premda smo
mi ljudi dobri u suradnji s drugima, ti drugi ĉesto imaju ciljeve koje mi nemamo.
U stvarnom ţivotu samo logiĉko pretresanje svih mogućnosti nije moguće (zbog
ograniĉenih resursa, višestrukih ciljeva i problema koordinacije s drugima). Usprkos
tome, moramo djelovati, a tu leţe korijeni ljudske tragedije, kako su pokazali veliki
dramatiĉari zapadne kulture: usprkos našim ogra- niĉenjima moramo preuzeti
odgovornost za vlastite postupke i trpjeti njihove posljedice. Zbog toga su emocije ili
nešto njima nalik potrebne da premoste neoĉekivano i nepoznato, da vode razum i
odreĊuju prvenstvo izmeĊu više ciljeva.
Emocije nisu nešto suprotno razumu. Emocije i njihov potencijal da općenito vode i
upravljaju mišljenjem su osnovnije. One nadopunjuju nedo-
statke mišljenja. A što je vjerojatno najvaţnije od svega, kao što smo naglasili u 3.
poglavlju, emocije daju infrastrukturu za društveni ţivot; planovi na koje nas oni
navode uglavnom su planovi koji ukljuĉuju druge. To je nešto što ne osporavaju ni
teorije procjene, ni teorije vaţnosti za cilj, niti istraţivanja tjelesnih promjena i izraza,
no skloni su zanemariti.
Spremnost koju stvaraju emocije nudi obrise struktura za odreĊene vrste odnosa:
emocije sreĉe i srdaĉnosti omogućuju suradnju, tuga omogućuje po- vlaĉenje od
socijalnih interakcija i traţenje pomoći, srdţba izaziva sukobe s drugima, a anksioznost
pridonosi oprezu i popuštanju.
Emocije su, zapravo, strukture koje upravljaju našim ţivotom, osobito našim
odnosima s drugima.
Osjećajna sfera: emocije - raspoloženja - dispozicije

Za imenovanje emocija korišteni su mnogi pojmovi. Pojam “osjećaj” sinonim je
za emociju, premda ima širi smisao. U starijoj psihologijskoj literaturi koristio se
pojam “afekt”. On se još uvijek koristi da bi oznaĉio još širi raspon fenomena koji se
odnose na emocije, raspoloţenja, dispozicije i sklonosti. Na slici 4.6 pokazujemo taj
spektar prema trajanju svakog stanja.
Dio teškoća pri davanju odgovora na pitanje “Što je to emocija?” jest u tome što se
“emocija” i pridjev “emocionalan” katkad koriste na isti naĉin kao i “afekt”,
podrazumijevajući ĉitav raspon stanja i okolnosti. No s napret- kom istraţivanja
postalo je jasno da davanje istog objašnjenja za razliĉita stanja izaziva tek osjećaj
promašenosti. Bolje je selektivnije koristiti nazive i pojmove (Ekman i Davidson,
1995).
Epizode emocija
Javlja se slaganje: naziv “emocija” ili “epizoda emocije” općenito se koristi za
stanja koja traju ograniĉeno vrijeme. Kao što pokazuje slika 4.6, izrazi lica i većina
tjelesnih odgovora općenito traju od 0.5 do 4 sekunde.
— Izrazi —
— Autonomne —
promjene
----- Samoprocijenjene -----------
emociie _,v.
--------------- Raspolozenja -------------------
— Emocionalni poremećaji —
— Osobine liĉnosti —
sekunde minute sati dani tjedni mjeseci godine cijeli ţivot
Slika 4.6 Spektar afektivnih fenomena prema trajanju svakog od njih.

Stanja kojih su ljudi svjesni i o kojima mogu izvijestiti, mogu se uobiĉajeno mjeriti
tako da zamolimo ljude da vode strukturirane dnevnike o tim epizodama biljeţeći
njihovo trajanje, intenzitet, okolnosti koje su ih izazvale itd., kao što je prije opisano, ili
navodeći ljude da se prisjete pojedinih epizoda i zatim da procijene njihova obiljeţja.
Tipiĉno se procjenjuje da na taj naĉin zabiljeţene emocije traju izmeĊu nekoliko minuta
i nekoliko sati.
Raspoloženja
Naziv “raspoloţenje” odnosi se na emocionalno stanje koje obiĉno traje satima,
danima ili tjednima, katkad kao pozadina niskog intenziteta. Moţe biti nejasno kad
zapoĉinje ili prestaje. Dok epizode emocija tipiĉno imaju objekt (one su intencionalne
u filozofskom smislu), raspoloţenja su obiĉno bez objekta, generalizirana. Frijda
(1993a) je ustvrdio da ta razlika moţe biti najbolji naĉin razlikovanja emocija i
raspoloţenja. I jedno i drugo stanje ukljuĉuju spremnost: emocionalna epizoda mijenja
stanje pripravnosti na djelovanje, raspoloţenja odrţavaju takvo stanje i opiru se
promjeni. Kad smo tuţnog raspoloţenja, primjerice, opiremo se pozivu da izaĊemo van
i za- bavimo se. Ne pokušavamo uvijek stvoriti najugodnije osjećajno stanje (Par- rott,
1993).
Mjerenje raspoloţenja sve je popularnije: jednu od ranijih studija proveli su Nowlis
i Nowlis (1956), ispitujući djeluju li tvari poput amfetamina, barbi- turata i
antihistaminika na raspoloţenja u eksperimentima gdje su skupine ljudi trebale
meĊusobno komunicirati. Umjerene doze triju vrsta tvari djelovale su i na
raspoloţenje i na ponašanje Ijudi. MeĊutim, uĉinci nisu bili jed- noznaĉni: oni su ovisili
o raspoloţenju ispitanika prije uzimanja tvari i o ra- spoloţenju drugih. Premda je
svatko znao da te tvari djeluju na raspoloţenje, u vrijeme provedbe ovih istraţivanja o
tome se nije razmišljalo kao o njihovu primarnom uĉinku. Danas se, kao što su istakli
Nowlis i Nowlis, nmoge tvari koriste uglavnom da bi promijenile raspoloţenje.
Vjerojatno najĉešće ko- rištena tvar na zapadu koja mijenja raspoloţenje je alkohol.
Njegov je glavni uĉinak smanjivanje anksioznosti. Promjena raspoloţenja je i glavni
cilj lijekova pod nazivom antidepresivi i trankvilizatori. Dakle, raspoloţenja su
razmjerno dugotrajna emocionalna stanja i mogu se mijenjati na naĉin koji ne ukljuĉuje
procjene vanjskih dogaĊaja.
Nowlis i Nowlis su koristili metodu poznatu kao lista oznaĉavanja pridjeva da bi
mjerili raspoloţenja. Njihova lista danas se ne koristi ĉesto; u novije vrijeme primjere
listi oznaĉavanja za odreĊivanje pozitivnih i negativnih ra- spoloţenja ponudili su,
primjerice, Green, Goldman i Salovey (1993):
ţalostan
radostan
depresivan
zadovoljan
potišten
sretan
sumoran
vedar
smiren tuţan
srdaĉan nesretan
Naĉin izrade ovakvih listi sastoji se u tome da se sastave skupine pridjeva koji su
sinonimi raspoloţenja koja vas zanimaju (u prethodnom sluĉaju sretno i tuţno, ili
pozitivno i negativno). Zatim se svi pridjevi pomiješaju i za- moli se ispitanike da
oznaĉe sve koji se na njih odnose. Svakom pridjevu iz svakog skupa daje se jedan bod.
Druga metoda je ponuditi tvrdnje poput ove: “Osjećam se tuţno i malo- dušno.”
Zatim se od ljudi traţi da izraze svoje slaganje na ljestvici. Uobiĉa- jena ljestvica od pet
stupnjeva je “potpuno se slaţem, slaţem se, nisam siguran, ne slaţem se, uopće se ne
slaţem.” Alternativno moţete sastaviti ljestvicu koja oznaĉava stupanj do kojeg “me
opisuje” svaka tvrdnja.
Treća je metoda primjena ljestvica poput ove:
Zaokruţite broj na ljestvici koji oznaĉava koliko ste tuţni.

Uopće ne 0-1-2-3-4-5-6-7-8-9-10 Najjaĉe što sam se ikad u ţivotu osjećao
Krajevi ove vrste ljestvica oznaĉeni su verbalnim iskazima koji se nazivaju uporišne
toĉke. S tim iskazima ispitanik moţe usporediti svoje trenutaĉno iskustvo.
Green, Goldman i Salovey (1993) daju dobar pregled ljestvica ra- spoloţenja i
pokazuju da razliĉite ljestvice sadrţe razliĉitu vrstu pristranosti. Primjerice, u listi
oznaĉavanja pridjeva osoba moţe oznaĉiti sve pridjeve koji znaĉe tugu i tako postići
šest od mogućih šest bodova (na gornjoj listi oznaĉa- vanja), premda se ne osjeća
izrazito tuţno. Ĉesto je stoga dobro istodobno koristiti nekoliko spomenutih metoda i
moţda zbrojiti rezultate da bi se dobila kompozitna mjera raspoloţenja.
Emocionalni poremećaji
Razliĉiti nazivi koriste se za emocionalna stanja koja traju dulje od ra- spoloţenja:
“emocionalni poremećaj” pojam je koji se koristi za dva najĉešća psihijatrijska
sindroma - poremećaj raspoloţenja (depresija i manija) i anksiozni poremećaj (koji
ima puno razliĉitih formi). Emocionalni poremećaji traju tjednima ili mjesecima, a neki
i godinama. Takvi poremećaji danas se rutinski procjenjuju istraţivaĉkim intervjuima,
koji ih povezuju s kategori- jama iz Dijagnostičkog i statističkog priručnika za duševne
poremećaje, DSM-IV (Ameriĉka psihijatrijska udruga, 1994).
Tako je prema DSM-IV velika depresija poremećaj raspoloţenja koji ukljuĉuje
depresivno raspoloţenje ili gubitak zanimanja za većinu aktivnosti i zadovoljstva u
njima, a traje najmanje dva tjedna i popraćeno je s najmanje ĉetiri od sljedećih
simptoma koji su prisutni gotovo svakodnevno:
• znaĉajan gubitak teţine ili dobivanje na teţini (bez namjernog drţanja dijete);
• nesanica ili hipersomnija (pretjerano spavanje);
• psihomotoriĉka agitacija ili znaĉajno usporavanje (koje opaţaju i drugi, a nije
samo subjektivno);
• umor ili gubitak energije;
• osjećaj bezvrijednosti ili velike i neodgovarajuće krivnje;
• smanjena sposobnost koncentriranja ili neodluĉnost;
• ponavljajuća razmišljanja o smrti ili plan za izvršenje samoubojstva.
Jasno je da se svi ovi simptomi ne odnose na emocije (npr. gubitak teţine), no stvar
je istraţivaĉkog interesa otkriti u kakvoj su vezi epizode depresije i normalne epizode
tuge. Tim ćemo se pitanjem više baviti u 8. i 11. poglavlju. Dijagnoza pokazuje
kategorije poremećaja. Intenzitet poremećaja ĉesto se mjeri upitniĉkim mjerama: za
depresiju je vjerojatno najšire korišten instrument Beckov inventar depresije (Beck,
Steer i Garbin, 1988). Ovdje ćemo navesti ĉesticu br. 10 iz tog inventara. Lijevo od
svake tvrdnje nalaze se bodovi koji pripadaju svakom od mogućih odgovora:
0 Ne plaĉem ĉešće nego obiĉno.
1 Sada plaĉem više nego prije.
2 Sada plaĉem gotovo stalno.
3 Prije sam mogao plakati, no sada ne mogu plakati ĉak i kad bih htio.
Skala ima 21 ĉesticu; rezultat od 10 do 15 bodova obiĉno se uzima kao pokazatelj
blage depresije, a 20 do 29 kao pokazatelj umjerene do teške depresije.
Ličnost
U idućem koraku spektra postoje pojmovi koji se koriste za opis onih vidova
liĉnosti koji mogu trajati ĉitav ţivot. Mnogi od tih vidova imaju emocionalnu
komponentu, tako npr. srameţljivost oznaĉuje sklonost socijalnoj anksioznosti. Pojam
“osobina” koristi se za oznaĉavanje trajnog aspekta liĉnosti.
Premda se ljudi u razliĉitim situacijama razliĉito ponašaju, pa je vaţno prepoznati
interakcije osoba i situacije (Mischel, 1968), postoji i slaganje nekih na emocijama
utemeljenih aspekata ponašanja tijekom vremena. Mi ćemo u 7. poglavlju raspravljati o
trajnim razlikama u temperamentu i o osobinama liĉnosti.
Ovdje ćemo dati primjer iz ĉesto korištenog Inventara anksioznosti kao crte i kao
stanja (Spielberger i Krasner, 1988). Dio inventara utvrĊuje trenu- taĉno stanje -
anksiozno raspoloţenje - navodeći tvrdnje i traţeći procjenu stupnja slaganja s njima,
kao što je prethodno navedeno. Da bi se procijenila anksioznost kao osobina liĉnosti,
odabrane su ĉestice upitnika koje se ne preklapaju s trenutaĉnim stanjem anksioznosti,
primjerice:
Previše brinem oko neĉega što zapravo nije vaţno.
Postajem napet i uznemiren kad razmišljam o trenutaĉnim brigama i intere-
sima.
Ispitanici oznaĉavaju jedan od sljedećih odgovora na te ĉestice: “gotovo nikad,
ponekad, ĉesto, gotovo uvijek.” Odgovorima se daju bodovi 1,2,3 i 4, a oni se za 20
ĉestica, koje su odabrali sastavljaĉi testa, zbrajaju i daju ukupan rezultat osobe na skali
anksioznosti kao crte.
Veze meĎu dijelovima emocionalnog spektra
Veze izmeĊu emocionalnih fenomena s razliĉitih dijelova emocionalnog spektra

prikazanog na slici 4.6 mogu biti sloţene. Općenito, veze izmeĊu epizoda emocija,
raspoloţenja, psihijatrijskih simptoma i osobina nisu dobro objašnjene. Neke se veze
znaju: za sreću su Diener, Sandvik i Pavot (1991) pokazali da ĉestina, a ne jaĉina
pozitivnih raspoloţenja predviĊa je li osoba općenito sretna prema rezultatima na
razliĉitim psihometrijskim mjerama. Pitanjem veze emocija i raspoloţenja s liĉnošću i

emocionalnim poremeća- jima bavit ćemo se u kasnijim poglavljima.
Komponente ili osnovne emocije

Jedan od glavnih ciljeva teorije je smanjiti sloţenost na podnošljivu mjeru. sagledati
emocije kao cjeline sastavljene od dijelova koji su lakše razumljivi od ĉitavog niza
drugih emocionalnih fenomena. Kao što je naveo Reisenzein (1992a), dvije su glavne
vrste ovih pokušaja: ili teoretiĉari svode emocije na dijelove koji sami po sebi nisu
emocije (npr. procjene ili dimenzije), ili tvrde da se razliĉiti skupovi emocija mogu
svesti na osnovne emocije, a mnoge razliĉite forme su sloţene od tih osnovnih emocija.
Većina se istraţivaĉa slaţe da postoji biološka osnova emocija. Neki teore- tiĉari
zastupaju stajalište predstavljeno na lijevoj polovici tablice 4.1, i emocije vide kao
cjeline sastavljene od dijelova, pa se o emocijama razliĉito govori u razliĉitim
kulturama, ovisno o tome koja se obiljeţja naglašavaju. Tim je istraţivaĉima
zajedniĉka metafora da postoji naslijeĊena, biološka osnova emocija, kao što postoji i
za jezik, koji je ljudska univerzalnost. Pojedine emocije proizlaze iz sklopova
razliĉitih dijelova, kao što pojedini jezici izviru iz sklopova rijeĉi. U svijetu emocija
takvi sklopovi odraţavaju stil ţivota i socijalizaciju u kulturi iz koje izviru.
Alternativno gledište, navedeno u desnom stupcu tablice 4.1, jest da su ĉi- tave
emocije univerzalne (a ne samo njihove komponente). Postoje neki osnovni
pokretaĉki programi emocija razvijeni evolucijskom selekcijom. Zasni- vajući se na
naĉelima navedenim u dodatku o kojem smo raspravljali u 3. poglavlju, razvoj tih
programa zahtijeva interakciju s drugima, a u pojedinim društvima i meĊu razliĉitim
ljudima mogu se javiti znatne razlike.
Da ne bismo ostali neopredijeljeni, moţemo reći da mi, na temelju vlastitog
pregleda rezultata istraţivanja za ovu knjigu, zastupamo stajalište da su neke osnovne
emocije univerzalne, premda smo svjesni i prednosti dru- gaĉijeg stajališta; a u pitanju
slaganja izmeĊu iskustvenih, tjelesnih i iz-
raţajnih sastavnica, skloni smo (kao što smo prije naveli) stajalištu Langa da se radi o
odvojenim sustavima. No ta pitanja nipošto nisu riješena, pa bismo mogli i promijeniti
mišljenje. Metafora koju prihvaćamo je da emocije nisu beskonaĉno razliĉite kao jezici;
one su više nalik glazbenim notama. U mnogim glazbenim sustavima postoji mali
skup razliĉitih nota, koje se ponavljaju u razmacima od jedne oktave. Isto tako,
vjerujemo, postoji konaĉan broj emocija. One se mogu ponavljati razliĉitom jaĉinom,
pa se sreća moţe javiti u tihom bavljenju nekom aktivnošću, kao zadovoljstvo u
suradnji s nekim, kao radost, kao ushit. Ista emocija moţe imati razliĉite kvalitete, kao
što srednje visoki ton C razliĉito zvuĉi na klaviru i na trombonu. Nizovi emocija mogu
slijediti jedan za drugim u sklopovima koji su specifiĉni za kulturu, baš kao što u
melodiji note slijede jedna za drugom. A mogu se javiti i kao mješavine, kao što se note
javljaju u akordima. U ovoj metafori emocije razliĉitih kultura su poput razliĉitih
glazbenih ţanrova: zborska skladba, gudaĉki kvartet, country balada, jazz. Svaki je
ţanr razliĉit (svaki je, zapravo, stvoren kao posebna kulturalna forma). U svakom se
od njih mali raspon istih osnovnih elemenata, poput 12 nota u zapadnoj glazbi
sukladnih osnovnim emocijama, javlja u odreĊenim formama, nizovima i
kombinacijama koje su vrlo razliĉite.
Ţustra rasprava vodi se izmeĊu onih koji zastupaju komponentno sta- jalište i onih
koji zagovaraju osnovne emocije. Ona predstavlja izazov ĉi- tateljima i piscima ove
knjige jer se sloţene pojave mogu tumaĉiti na nekoliko
Tablica 4.1 Dva skupa elemenata u dvjema vodećim skupinama teorija emocija. Citirani radovi su
primjeri u kojima se raspravlja jedan od vidova neke teorije, a podaci su kritiĉki vrednovani uz
zakljuĉak koji se priklanja jednoj altemativi.
Teorije Komponentne teorije osnovnih emocija
samim sobom, razlikuju se od kulture Izrazi lica su nepromjenjivi i
do kulture (Harre, 1986) univerzalni, a odgovaraju osnovnim
Ideja u osnovi teorije
Temelji se na obiljeţjima (Ellsvvorth, Temelji se na vaţnosti za cilj (Oatley 1991) ili
dimenzijama (Russell, 1978) i Johnson-Laird, 1987)
Procjena Razliĉita je u razliĉitim kulturama emocijama (Ekman, 1992)
Vrednovanje znaĉenja (Mesquita i Frijda, 1992)
Slaganje meĊu izrazima, fiziološkim i
iskustvenim vidovima (Levenson,
Izrazi variraju s obzirom na društveni Ekman i Friesen, 1990)
kontekst i ne moraju odraţavati emocije
Spremnost na djelovanje (Fridlund, 1994)
Niske korelacije s drugim vidovima

emocija (Lang, 1988)
Izraţavanje Fiziološke Emocije izviru iz genetski odreĊenih
programa karakteristiĉnih za vrstu
(Tomkins, 1962)
promjene Odvijanje emocionalnih epizoda

zbiva se po osnovnim obrascima
Emocije se temelje na (Stein, Trabasso i Liwag, 1993)
komponentama nalik
refleksima (Ortony i
Turner, 1990) Izvire iz evolucijski odreĊenih
programa spremnosti (Tooby i
Emocionalni pojmovi, Cosmides, 1990)
ukljuĉujuĉi i razgovor sa
naĉina. Kao i dvosmisleni likovi, mogu postojati uzajanmo iskljuĉiva sta- jališta.
Ĉitateljima to moţe biti zbunjujuće. To moţe zahtijevati privremeno odustajanje od
ideje da je već danas moguće stvoriti “ispravnu” teoriju o nekim vidovima emocija.
Za istraţivaĉe je takvo stanje stvari oĉekivano na ovoj razini znanstvene spoznaje.
Sve u svemu, vjerujemo, premda još nije moguće dati jasnu definiciju emocija, da
će nam ideja da su emocije stanja koja povezuju dogaĊaje s onim što je osobi vaţno, da
potiĉu stvaranje planova i naznaĉuju obrise odnosa s drugima, omogućiti da cijenimo
njihovu ulogu i dati osnovu za njihovo razumijevanje.
Sažetak
Obiĉno o emocijama mislimo u terminima prototipa, tipiĉnih primjera, premda
emocije tek trebaju biti znanstveno definirane. O emocijama je najbolje razmišljati kao
o procesima s odredivim fazama: prvo su dogaĊaji vrednovani s obzirom na njihovu
relevantnost za ono što nam je vaţno, zatim dolazi evaluacija konteksta - što moţemo
uĉiniti u vezi s dogaĊajem. Emocija je stanje sprenmosti za djelovanje, ona odreĊuje
prioritete i potiĉe stvaranje planova. Nju prate komponente tjelesnih promjena, izraza i
djelovanja, ili potrebe za djelovanjem. Istraţivanja veza izmeĊu tih komponenti
emocija pokazala su da su one slabe, premda se te komponente katkad javljaju za-
jedno. Katkad subjektivno doţivljenu emociju prate tjelesne promjene i izrazi, a katkad
ne. Jedna je mogućnost da kognitivni, tjelesni i izraţajni aspekti emocija imaju
razliĉitu funkciju. Središnji je aspekt emocija promjena u spremnosti na djelovanje koja
daje prvenstvo nekim ciljevima i planovima pred drugima, i koja posreduje u
socijalnim odnosima. Razliĉiti emocionalni fenomeni imaju razliĉito vremensko
trajanje. Izrazi lica i mnoge tjelesne promjene obiĉno prestaju u roku od nekoliko
sekundi. Emocije koje opaţamo i o kojima govorimo drugima obiĉno traju nekoliko
minuta ili nekoliko sati. Raspoloţenja traju satima, danima ili tjednima. Emocionalni
pore- mećaji kao što je depresija i stanja anksioznosti traju mjesecima ili godinama;
osobine liĉnosti takoĊer imaju kvalitetu emocija i mogu trajati ĉitav ţivot. Jedno od
neriješenih pitanja u istraţivanjima emocija je ono od ĉega se sastoje emocije. Jedno
je stajalište da se one sastoje od komponenata koje same po sebi nisu emocije, kao što
su procjene i dijelovi izraza. Ako je to toĉno, po- moći će nam razumjeti kako razliĉite
kulture naglašavaju i imenuju razliĉite skupine takvih komponenti. Drugo je stajalište
da postoji mali skup biološki odreĊenih osnovnih emocija i da je njih razradila kultura
pretvarajući ih u velik broj emocija koje ljudi doţivljavaju.
Najbolja novija knjiga, napisana za neupućeno ĉitateljstvo, koja odgovor na pitanje Williama Jamesa
“Što je emocija?” smješta u naše tijelo:
Antonio R. Damasio (1994). Descartes’ error. New York: Putnam.
Za kognitivno objašnjenje emocija, njihove prirode, i njihova znaĉenja za ţivot i zdravlje, ĉitajte
opseţnu i znanstveno napisanu knjigu:

Richard S. Lazarus (1991). Emotion and adaptation. New York: Orford Univer- sity Press.
Alternativno, popularnije pisana knjiga s istom temom:
Richard S. Lazarus i Bernice N. Lazarus (1994). Passion and reason: Makingsense of our
emotions. New York: Oxford University Press.
Za stjecanje uvida u prototipski pristup pojmu emocija i njegovu usporedbu s nuţnim
i dovoljnim uvjetima, vidi:
James A. Russell (1991). In defense of aprototype approach to emotion concepts. Journal of
Personality and Social Psychology, 60, 37-47.
O pitanju razlikovanja emocija i raspoloţenja, vidi:
Nico H. Frijda (1993). Moods, emotion episodes and emotions. U M. Lewis i J.M. Haviland (ur.),
Handbook ofemotions (str. 381- 403). New York: Guilford.
S. /)оу/а()//е
Sadržaj
< fle/amz/nl e/?ioc(ja a Kako rade mehanizmi emocija u mozgu
Rana istraživanja moždanih lezija i
//tozcja
podraživanja
Strijami sustav Limbički sustav Emocije i
neokorteks Amigdaloidne jezgre kao
emocionalno računalo
Neurokemijske tvari, modulacija i
emocije
Obnova funkcije
neurotransmitera u strijamom
području Djelovanje peptida
na strah Integracija
neurokemijskih i anatomskih
informacija u emocionalnom
ponašanju
Sažetak
Shka 5.0 Slika iz pozitronske emisijske tomografije PET.

jedna iz niza novih tehnologija koje vizualiziraju iimnost
mozga) dijagonalnog presjeka ljudskog
— ozga u eksperimentu o emocionalnim uĉincima
stezanja mišića na lijevoj strani lica, što izaziva nega- ::
.no raspoloţenje. Ta slika pokazuje podruĉje - svje- tEje
podruĉje na desnoj strani blizu središnjeg presjeka
- u prednjem dijelu cingularne vijuge, kroz koji je pro-
tok krvi jaĉi, što upućuje na jaĉu aktivnosti ţivĉanih
stanica koja slijedi stezanje na lijevoj strani lica u
usporedbi sa stezanjem na desnoj strani.
U tome se može osjetiti bespomoćnost čiste Logike....da riješi oneprobleme koji su nam
bliže srcu.
George Boole, 1854, An Investigation ofthe Laws ofThought, str. 416
Kako rade mehanizmi emocija u mozgu?

Izraĉunato je da ljudski mozak ima oko 100 milijardi ţivĉanih stanica; ti- piĉne stanice
imaju otprilike 10 000 sinapsi, a neke i 150 000 (Kandel, Scwartz
i Jessell, 1991). Zamislite razumijevanje naĉina na koji mozak radi. Moţemo
prouĉavati anatomiju primjenom tehnika koje pokazuju ţivĉane putove i pojedine
ţivĉane stanice, a moţemo primijeniti nove tehnike skaniranja da bismo ustanovili gdje
se za vrijeme razliĉitih psiholoških aktivnosti odvija me- tabolizam. Moţemo
prouĉavati uĉinke sluĉajnog oštećenja ili lezija koje su namjerno naĉinjene u mozgu
ţivotinja u eksperimentalne svrhe. Moţemo po- draţivati dijelove mozga elektriĉnim
putem ili pomoću tvari koje djeluju na kemijske mehanizme neurona, primijenjenih ili
kao lijekovi ili lokalno, u manjim podruĉjima mozga. Njihove uĉinke zatim moţemo
povezati sa znanjem o biokemiji i biologiji stanice. Moţemo i biljeţiti elektriĉnu
aktivnost pojedinaĉne ţivĉane stanice ili skupina stanica. To je to: anatomija, lezije, po-
draţivanje, biljeţenje.
Mozak se u mnogo ĉemu razlikuje od raĉunala, no da je raĉunalo, bio bi kudikamo
sloţeniji od bilo kojeg danas postojećeg raĉunala. Pokušamo li otkriti kako radi
raĉunalo, recimo ono koje ima program razgovora s ĉovjekom, te tehnike zapravo
znaĉe prouĉavanje dijagrama, opaţanje uĉinaka eks- polozija šićušnih bombi unutar
stroja, promatranje onoga što se dogaĊa ako elektriĉnu struju primijenimo na jedno ili
drugo podruĉje, biljeţenje voltaţe u razliĉitim dijelovima dok program radi. Moţete
vidjeti da, premda se biolo- gija i neuroznanosti smatraju “tvrĊim znanostima” u
usporedbi s “mekšim” disciplinama psihologije i antropologije, to ne znaĉi da njihovi
podaci nude jednostavan put k razumijevanju. Stvaranje bilo kakvih valjanih
zakljuĉaka iz podataka o psihologijskim procesima ukljuĉuje više koraka, a ti su
zakljuĉci i teško razumljivi.
Uz ovakvu sloţenost, razumijevanje naĉina na koji mozak radi da bi stvarao i
prepoznao emocije ĉini se zastrašujućim pothvatom; bez konceptu- alne sheme ili
suradnje izmeĊu znanstvenika koji se bave prouĉavanjem mozga i onih u društvenim
znanostima, on bi to i bio. Shemu koja nam je pomogla da poĉnemo razabirati odnos
mozgovnih mehanizama i emocija dugu- jemo Descartesu (1649). Mehanizam koji je
predloţio nazvan je refleks, a radi ovako: dogaĊaji (podraţaji) mogu pobuditi senzorne
receptore, a te se pokretaĉke poruke prenose duţ senzornih ţivaca do mozga gdje se,
kroz niz skretnica, preusmjeruju u motoriĉke ţivce koji pokreću mišiće. Sustav je tako
ureĊen da preusmjeravanje poruke proizvodi odgovor koji manje ili više odgovara
podraţaju. Descartes je smatrao da su senzorni podraţaji povukli
male uzice, koje postoje unutar senzornih ţivaca. One otvaraju sićušne ven- tile koji tekućinu iz
sreĊišnjeg spremnika ispuštaju niz cijevi motoriĉkog ţivca da preplavi mišiće. Danas, naravno,
znamo da mozak ne radi pomoću uzica i hidraulike. Povijest neurofiziologije u velikoj se mjeri bavi
time kako mehanizmi koje je predloţio Descartes djeluju pomoću poruka koje se prenose
elektriĉnim i kemijskim putem.
Istraţivaĉi su se zapitali koji su putovi ţivĉanih poruka? Gdje oni odlaze? Na koji se naĉin spajaju
i razdvajaju? Na slici 5.1 moţete vidjeti neka od podruĉja za koja se smatra da su vaţna za ţivĉane
poruke vezane uz emocije. Ona ukljuĉuju strijarno podruĉje, hipotalamus i limbiĉki sustav, koji se
nalaze u niţim i središnjim dijelovima mozga. Zatim je tu i neokorteks, koji ukljuĉuje ĉeone reţnjeve
za koje se smatra da su posebno vaţni za emocije.
Descartesova ideja o refleksima podrazumijeva da okolina nadzire ono što se dogaĊa preko niza
skretnica. No njegova ideja ne ukljuĉuje utjecaje mozga na te putove. Dvije su prilagodbe vaţne za
razumijevanje emocija. Prva je ideja da radnje potaknute emocijama nisu tek odgovori. One su po-
krenute samoregulirajućim sustavima temeljenim na unutarnjim pre- dodţbama ciljeva i usporedbama
dogaĊaja s tim ciljevima - primarnim
ţuljevito tijelo
veliki mozak veliki mozak
korteks
tala mus
pinea lna
ţlijezda hipotalamus
limbiĉki
sustav
talamus
središnji
dio
ma li moza k
mali mozak produţena moţdina
moţdano deblo kraljeţniĉka moţdina
Slika 5.1 (a) Shematski presjek ljudskog mozga. Najveći dio na ovom prikazu je desna strana kore mozga;
lijeva strana nije prikazana. Ĉeoni reţnjevi su s lijeve strane ovog prikaza, a podruĉje kore u koje dolaze
vidne informacije je na desnoj strani prikaza. Ovaj prikaz takoĊer pokazuje limbiĉki sustav s obje strane.
Hipotalamus (nije prikazan) se nalazi ispred i ispod talamusa. (b) Medijalni presjek ljudskog mozga Ovdje
se mogu vidjeti hipotalamus i hipofiza za koju je vezan, no ne mogu se vidjeti najvaţniji dijelovi limbiĉkog
sustava jer su smješteni uzduţ brazde.
procjenama. Druga je prilagodba ta da ţivotinje i ljudi ne odgovaraju na emocije tek refleksno, već
stvaraju obrasce djelovanja nalik planu, koji su svojstveni vrsti.
Rana istraživanja moždanih lezija i podraživanja

Prvu znaĉajnu teoriju mozgovnih mehanizama emocija predloţili su Can- non i Bard. Istraţivanja
u Cannonovu laboratoriju tijekom 1920-ih, posebice ona koja je proveo Bard (1928), pokazala su da
su maĉke kojima je odstra- njen neokorteks (vidi sliku 5.2) sklone iznenadnim, neprimjerenim i krivo
usmjerenim napadima. Ta je pojava nazvana “toboţnji bijes” (Cannon, 1931). Ako su bile umjetno
hranjene i briţljivo njegovane, maĉke bez neokorteksa mogle su preţivjeti dugo vremena. Bard i
Rioch (1937) opisali su maĉku odrţavanu na ţivotu godinu dana, a koja nije imala prednji mozak,
izuzev malog dijela diencefalona i komadića strijarnog sustava. Sama se nije hranila
i nije pokazivala nikakve druge spontane kretnje, osim jednom oštrenja kandţi. Nije pokazivala
znakove reakcija ugode, no kad bi bila izazvana, pokazivala je znakove neusmjerenog srditog
ponašanja, “toboţnjeg bijesa”. Takva su opaţanja navela Cannona da ustvrdi kako je talamus središte
izraţavanja emocija kao odgovora na podraţaje, i da zakljuĉi kako korteks obiĉno djeluje tako da
inhibira to izraţavanje. Kao što smo opisali u 1. poglavlju, Hess (Hess i Briigger, 1943) je bio taj
koji je nadopunio istraţivanja o lezi- jama eksperimentima s elektriĉnim podraţivanjem. Ta su
istraţivanja pokazala da bijesno ponašanje nije potaknuto samo iz talamusa, kao što je pret-
postavio Cannon, nego i iz hipotalamusa koji se nalazi upravo ispod njega.
Slika 5.2 MacLeanovi dijagrami razvoja mozga kod ljudskog embrija. Gornji crteţi (a
i b, straga i sa strane) pokazuju dijelove mozga kod embrija od ĉetiri tjedna, s vidljivim prednjim
mozgom (1), srednjim mozgom (2) i straţnjim mozgom (3). Na donjem crteţu (c, malo kasnije)
prednji mozak poĉinje se dijeliti u 1A, telencefalon (koji ukljuĉuje neokorteks, limbiĉki sustav i
strijarno podruĉje) i diencefalon 1B (koji ukljuĉuje hipotalamus).
isthmus
Ideja Cannona i Barda zapravo je bila nastavak pretpostavke iz 19. sto- Ijeća o ţivĉanom sustavu
koju je predloţio Hughlings-Jackson (1959, razma- trana u 1. poglavlju). Pretpostavljalo se da na
najniţoj mozgovnoj razini postoje jednostavni refleksni putovi ukljuĉujući i takve funkcije kao što
su reakcije na jednostavne podraţaje, stav tijela i kretnje. Na drugoj su razini strukture koje su se
kasnije razvile, ukljuĉujući one povezane s emocijama, a koje oblikuju te funkcije. Na najvišoj razini
korteks, koji se najkasnije razvio, upravlja svim niţim razinama. Prema tom stajalištu, djeca su puna
nekontro- liranog uzbuĊenja i emocija dok im se moţdana kora ne razvije do te mjere da inhibira
niţe funkcije. Sliĉno tome, predlaţe Jackson, u razliĉitim situacijama moţemo zapaziti raslojavanje
ţivĉanog sustava na niţe evolucijske razine: ne samo da se to dogaĊa kod oštećenja koje pogaĊa više
funkcije (što se dogodilo nesretnom Phineasu Gageu), već se moţe vidjeti i kod pijanstva koje, sla-
beći aktivnost viših podruĉja, oslobaĊa aktivnost niţih podruĉja.
MacLean (1990, 1993) je predloţio bolje potkrijepljenu teoriju o vezama dijelova mozga i
evolucije. On navodi da je njegov rad bio potaknut spekula- tivnim ĉlankom Papeza (1937). Papez je
ustvrdio da su druga podruĉja povezana s hipotalamusom odgovorna za doţivljaj emocija, premda je
hipotalamus (diencefalon) vaţan za izraţavanje emocija. VoĊen Descartesovom idejom refleksnog
luka, Papez je tvrdio da senzorni impulsi iz tijela i vanjskog svijeta dolaze u talamus i dijele se na tri
glavna puta. Jedan od njih ide u strijarno podruĉje, a to je tok pokreta. Drugi, tok misli, ide u
neokorteks. Treći, tok osjećaja, ide u limbiĉki sustav, koji ima mnogostruke veze s hipotalamusom.
Njegov najvaţniji dokaz za to da je limbiĉki sustav odgovoran za emocije jest to što u pacijenata s
bjesnoćom virus napada limbiĉki sustav pa pacijenti katkada doţivljavaju vrlo intenzivan strah, dok
tumori u tom podruĉju katkad izazivaju gubitak osjećaja i pamćenja.
MacLean je dalje razvio tu ideju. On je tvrdio da se prednji mozak u Ijudi u velikoj mjeri sastoji
od tri razliĉita sustava, katkad sliĉna Papezovim trima putovima. Svaki se sustav poĉeo razvijati u
razliĉitoj fazi evolucije. Zatim se svako podruĉje dalje razvijalo sraštavanjem sa strukturama koje su
već postojale. Svaka od starijih struktura razvila je veze s kasnije stvorenim strukturama, no
nastavila je i obavljati svoje izvorne funkcije i ostala je zavisna od svojih izvornih mehanizama.
Novi element u MacLeanovoj tvrdnji je da svaki novostvoreni put nije samo kontrolirao niţe
refleksne putove. Umjesto toga, tvrdi MacLean, mozak nudi repertoar ponašanja svojstvenog vrsti,
koje smo razmatrali u 3. poglavlju. Tri su velika koraka u evoluciji mozga kraljeţnjaka. Svaki je
pridodao repertoar svojstven vrsti koji je omogućio preuzimanje novih funkcija; svaki se temelji na
posebnoj mozgovnoj mreţi. Ako je tako, to je sretna vijest za is- traţivaĉe mozga jer to znaĉi da je
mozak dijelom podijeljen na odvojena podruĉja. Uklanjanje jednog dijela jednostavno će ukloniti i
funkciju koju on obavlja, ostavljajući ostale uglavnom netaknutima. To znaĉi i da bi elektriĉno ili
kemijsko pocjraţivanje trebalo potaknuti izvršavanje funkcije ponašanja za koju je to podruĉje
odgovorno. Stoga je to postala glavna metoda otkrivanja smještaja pojedinih funkcija u mozgu.
Nastavak istraţivanja u tom smjeru znaĉi prikupljanje dokaza da ozljeda nekog odreĊenog podruĉja
uklanja jedan djeliĉ ponašanja, dok ga ozljede u drugim podruĉjima ne oštećuju, kao i to da
elektriĉno podraţivanje odreĊenog podruĉja izaziva odreĊeno ponašanje.
Stiijami sustav
Uz hipotalamus, najstariji i najosnovniji dio prednjeg mozga je strijarno podruĉje. Prema
MacLeanu, to se podruĉje povećalo evolucijom gmazova i ono predstavlja osnovu ĉitavog ponašanje
ţivotinja koje su evoluirale iz te skupine. Ono je zaduţeno za planiranje i stvaranje osnovnih skripata
za dnevne aktivnosti i za ponašanje koje se temelji na prilagodbi tih aktivnosti ponašanju drugih
pripadnika vrste. Na temelju rada nekoliko istraţivaĉa, MacLean (1990) opisuje ponašanje gmazova
koje se zapaţa kod današnjih guštera. Ono ukljuĉuje odreĊivanje i pripremu skrovišta, obiljeţavanje i
iz- viĊanje podruĉja, formaliziranu borbu za obranu podruĉja, potragu za hranom, Iov, stvaranje
zaliha, formiranje društvenih skupina ukljuĉujući i hijerarhije, pozdravljanje, timarenje, parenje,
okupljanje, selidbu. Aktivnosti su rasporeĊene rutinski, scenarijem koji svaki dan ukljuĉuje buĊenje i
sporo izlaţenje, grijanje na suncu da se podigne tjelesna temperatura, oslobaĊanje
Slika 5.3 MacLeanov dijagram tri glavna dijela

prednjeg mozga. U embrionalnom razvoju prednji
mozak sastoji se od dva dijela, diencefalona (koji
ukljuĉuje hipotalamus) i telencefalona.
Evolucijski je najstariji dio telencefalona tzv.
reptilski mozak (ukljuĉujući i tzv. corpus
striatum). On postoji kod gmazova, ptica i
sisavaca. Idući se dio mozga razvio kod prvih
sisavaca, prasisavaca, a to je limbiĉki sustav koji
ukljuĉuje amigdaloidne jezgre (ili amigdala) i
septum. Zadnji se razvio neokorteks, koji
MacLean naziva “mozgom mlaĊih sisavaca”.
izmeta (obiĉno svakodnevno na istom mjestu), prikupljanje zaliha u neposrednoj okolini, razdoblje
mirovanja, potragu za hranom u širem podruĉju, povratak u sklonište i, konaĉno, poĉinak noću.
MacLean navodi i ĉetiri naĉina komunikacije s ostalim pripadnicima vrste: pokazivanje “potpisa”
(otkrivanje “to sam ja”, kad se ţivotinja pomakne na novi poloţaj i u razliĉitom društvenom
kontekstu), izazivanje, koje je uvijek u vezi s teritorijem, udvaranje i oĉitovanje podloţnosti. Uz to se
javlja i šest drugih vrsta ponašanja: rutiniranje (uĉenje rutinskih pokreta i njihovo ponavljanje),
imitacija ili mimikrija, tropizmi (kretanje prema pojedinim objektima), repetitivno ponašanje,
ponovno zauzimanje odreĊene pozicije i varljivo ponašanje. Ptice (koje vjerojatno potjeĉu od
dinosaura) i sisavci (ukljuĉujući i nas same) te obrasce ponašanja dijele s gmazovima.
MacLean i njegovi suradniĊ ţeljeli su napraviti ĉim potpuniji inventar repertoara ponašanja
gmazova, i to su uĉinili u dva koraka. Prvi je bio odrediti gdje su smješteni mehanizmi koji stvaraju
obrasce ponašanja svojstvene vrsti. Kod gmazova je strijarni sustav najveći dio prednjeg mozga.
Limbiĉki sustav i neokorteks nisu se znaĉajnije razvili sve dok se grana iz koje su nastali gušteri nije
odvojila od one iz koje su nastali sisavci. Da bi ispitao jesu li mehanizmi ponašanja koji se opaţaju u
gmazova još uvijek pod utjecajem strijarnog sustava i u viših ţivotinja, MacLean (1990) je
prouĉavao posebno, za vrstu tipiĉno pozdravljanje u majmuna. To pozdravljanje ima elemente
“potpisa”, izazova i udvaranja, a javlja se kad majmun ugleda novog majmuna, a i (obiĉno u
ekperimentima) kad majmun ugleda vlastiti odraz u ogledalu. Odstranjivanjem dijela strijarnog
podruĉja majmuni prestaju pozdravljati vlastiti odraz u ogledalu, dok nakon uklanjanja drugih
dijelova prednjeg mozga i srednjeg mozga to ponašanje ostaje oĉuvano.
Pretpostavlja se da je strijarno podruĉje ukljuĉeno u programiranje obrazaca ponašanja
specifiĉnih za vrstu kod sisavaca koji su usporedivi s onima u gmazova: kad su strijarna podruĉja
oštećena u ljudi, vidimo i posljedice koje govore o toj funkciji programiranja. Jedna vrsta štete
dogaĊa se kod nasljedne bolesti zvane Huntingtonova koreja, koja se oĉituje tek kasnije u ţivotu:
pacijenti postaju nesposobni organizirati dnevne aktivnosti. Obiĉa- vaju sjediti i ne raditi ništa,
premda se rado prikljuĉuju aktivnostima koje su im organizirane.
Limbički sustav
Idući korak koji je MacLean (1993) uĉinio odnosio se na pitanje: “Sto mogu sisavci, a ne mogu
gmazovi?” Postoje svega tri dodatka: majĉinska briga i privrţenost mladunĉadi, glasanje i igra.
MacLean piše da je posebno vaţno to što se strukture u limbiĉkom sustavu sisavaca odnose na
samooĉuvanje kod ponašanja kao što su hranjenje i natjecanje s drugima za resurse te na
produţavanje vrste u aktivnostima parenja, njege i privrţenosti potomstva. Ove potonje funkcije
dodaju element društve- nosti ţivotu sisavaca, koji se uvelike razlikuje od ţivota gmazova. Gmazovi
su u meĊusobnoj interakciji, no legu se iz jaja i samostalno zapoĉinju ţivot. Kod mnogih vrsta
gmazova mladunci moraju bjeţati ĉim se izlegu, kako ih roditelji ne bi pojeli. Premda neke vrste
stvaraju gomile, većinu ţivota samuju. Nasuprot tome, svaki je sisavac roĊen u uskoj vezi s drugima.
Općenito go- voreći, sisavci ovise jedni o drugima. Prisjetite se koliko su gušteri i kornjaĉe tihi:
najranije glasanje u svijetu kraljeţnjaka, kaţe MacLean, mogli su biti krikovi uznemirenosti zbog
razdvajanja kod najranijih sisavaca, koji su trebali pozvati roditelje. Ništa sliĉno ne postoji kod
gmazova. Većina sisavaca nikad ne gubi društvenu komponentu svog ţivota. MeĊu sisavcima mi
ljudi smo najdruštveniji. Većina naših postignuća i velik dio našeg ţivota ovisi o onome što drugi
ĉine, od razgovora do stvaranja svih vrsta upotrebljivih predmeta koje pojedinci ne mogu napraviti
sami.
Što se zna o drugom po starosti velikom podruĉju prednjeg mozga? MacLean je bio taj koji ga je
nazvao limbiĉkim sustavom. On je usko povezan s hipotalamusom (MacLean, 1949), koji ne samo da
kontrolira autonomni ţivĉani sustav (dio odgovoran za tjelesne funkcije kao što je rad srca i zno-
jenje, koje su vaţne u nekoliko teorija emocija), nego preko hipofize koja je njegov produţetak
kontrolira i hormonalni sustav tijela. MacLean (1993) tvrdi da je kod sisavaca došlo do novog
evolucijskog povećanja limbiĉkog sustava, s odvajanjem njihove grane od gmazova. Kliiver i Вису
(1937) autori su studije koja je postala temelj brojnih kasnijih istraţivanja. Oni su opisali posljedice
neurokirurške operacije odstranjivanja sljepooĉnog reţnja neokorteksa i velikih dijelova limbiĉkog
sustava u divljih majmuna drţanih u laboratoriju. Umjesto straha od ljudi i uobiĉajene agresivnosti,
odmah nakon operacije majmuni su bili poslušni, a lica su im bila bez izraza. Ponovljeno su ispitivali
svaki predmet, ĉak i one opasne poput slomljenog stakla i plamena, stavljajući sve te stvari u svoja
usta. Štoviše, premda su obiĉno jeli samo voće, sada su jeli i sirovo meso i ribu, a ĉak i izmet. Došlo
je i do promjena u seksualnom ponašanju: stalno su dodirivali vlastite genitalije i redom se
pokušavali pariti s drugim majmunima, i muţjacima i ţenkama, a ĉak i s neţivim objektima. Sve te
posljedice zajedno poznate su pod nazivom Kliiver-Bucyev sindrom. Danas se zna da do tog
sindroma dolazi samo kad je podruĉje amigda- loidnih jezgara uklonjeno ili oštećeno. To podruĉje je
malo, oblika poput badema (amygdala je grĉka rijeĉ za badem); Kliiver-Bucyev sindrom ne po-
javljuje se ako je to podruĉje netaknuto (Weeiskrantz, 1956).
Amigdaloidno podruĉje nije bilo izvorno ukljuĉeno u Papezov krug. Kao što je istaknuo LeDoux
(1993), ideja o limbiĉkom sustavu koju je MacLean izveo iz Papezova kruga je nejasna, jer kako su
pokazala istraţivanja Kliiver- Bucyeva sindroma, mnoge od njegovih pretpostavljenih emocionalnih
funkcija mogu se toĉnije lokalizirati u amigdaloidne jezgre. Slijedeći najnoviju podjelu, kad u ovoj
knjizi govorimo o limbiĉkom sustavu, podrazumijevamo da on ukljuĉuje i amigdaloidne jezgre.
Od ovih ranih istraţivanja, puno je studija o emocijama primjenjivalo tehniku koju je uveo Hess
(o ĉemu smo govorili u 1. poglavlju), a to je ugraĊi- vanje elektroda u mozak i podraţivanje dijelova
mozga kad su se ţivotinje, oporavljene od operacije, ponovno normalno kretale. Da biste razumjeli
što se u tim pokusima dogaĊalo, zamislite elektrodu kao tanku iglu, izoliranu ĉi- tavim dijelom osim
vrha. Kad se primijeni elektriĉno podraţivanje, pokrene se aktivnost u nekoliko tisuća ţivĉanih
stanica blizu vrha elektrode i ţivĉani se impulsi iz njih šire u okolne mreţe. Dok umjetno potaknuti
impulsi prelaze s jedne na drugu ţivĉanu stanicu, strukturiraju se na naĉin svojstven mreţi. Tako je,
primjerice, Hess pokazao da takvo podraţivanje hipotalamusa izaziva u maĉaka bijesne napade na
neki objekt u njihovoj blizini. Od vremena Hessovih istraţivanja naĊeno je da je jedno mozgovno
podruĉje maĉke uklju- ĉeno u tihe napade karakteristiĉne za hvatanje plijena, a drugo u bijesnu
agresiju svojstvenu strahu i borbi s drugim maĉkama (Siegel i Brutus, 1990; Siegel i Pott, 1988).
Olds i Milner su 1954. godine, eksperimentirajući sa štakorima kojima su ugraĊene elektrode,
manje-više sluĉajno otkrili pojavu nazvanu “samopo- draţivanje.” Kad je štakor otišao u jedan ugao
velike eksperimentalne kutije, eksperimentatori su elektriĉno podraţili njegov mozak, a štakor se
ponovno vraćao u taj ugao. Ili, kad bi bili stavljeni u kutiju s polugom koja je aktivirala podraţivanje,
štakori su ponovljeno pritiskali tu polugu. U tim pokusima štakori nisu bili ni gladni ni ţedni, no s
vršcima elektroda u septalnom dijelu limbiĉkog sustava, oko 75 posto vremena stalno su pritiskali
polugu da bi osigurali to podraţivanje, ĉak do ukupno ĉetiri sata dnevno. Oĉito je elek- triĉno
podraţivanje bilo potkrepljujuće: štakori su nauĉili instrumentalno ponašanje da bi ga osigurali.
Istraţujući tom tehnikom razliĉita podruĉja mozga, Olds (1955) je izvijestio o rezultatima
ugraĊivanja elektroda kod 76 štakora. Efekti potkrepljivanja dobiveni su na 35 od ukupno 42 štakora
kod kojih su elektrode bile smještene u limbiĉkom sustavu. Od 35 štakora s elektrodama izvan
limbiĉkog sustava, samo su se kod dva javili potkrepljujući uĉinci.
Otprilike u isto vrijeme, izvještavajući o rezultatima istraţivanja shizofrenih ispitanika, Heath
(1954) je opisao kako elektriĉno podraţivanje u septalnom podruĉju proizvodi razliĉita iskustva,
ukljuĉujući i neka iskustva ugode, slabljenja straha ili srdţbe, ili osjećaj ushita. Olds se 1956.
otvoreno izjasnio, dajući naziv limbiĉkim podruĉjima koja su ukljuĉena u samopo- draţivanje:
“centri ugode”.
Kako, dakle, da promatramo limbiĉki sustav? Otkriveno je da po- draţivanje nekih podruĉja
unutar tog dijela potiĉe razliĉite sklopove ponašanja kao što su bijesni napadi, ali i hranjenje i pijenje.
Hoće li ţivotinje s elektrodama smještenim u istim podruĉjima sebi zadavati potkrepljujuće po-
draţaje? Nakon niza domišljatih pokusa, Valenstein, Сох i Kakolewski
(1970) doveli su u pitanje glavnu zamisao ovih istraţivanja, a to je da elek- triĉno podraţivanje u
limbiĉkom sustavu aktivira krugove specifiĉnih nagona kao što su agresija, glad i ţeĊ. Kod svojih su
štakora našli da ista elektroda s istim naĉinom podraţivanja moţe potaknuti hranjenje ako im je
ponuĊena hrana, pijenje ako im je ponuĊena voda, ili glodanje ako su im dani komadi drveta.
Podraţivanje nije potaknulo specifiĉna ponašanja, niti je aktiviralo specifiĉne nagone kao što su glad
ili ţeĊ. Uĉinak je prije ovisio o kombinaciji podraţaja i onoga što je bilo dostupno. I ovi podaci
govore o tome da obrasci ponašanja svojstveni vrsti nisu nepromjenjivi, već ovise o okolini. U
drugom nizu eksperimenata, Valenstein, Сох i Kakolewski su otkrili i smještaj elektroda koji potiĉe
samopodraţivanje. Štakori bi otišli na odreĊeno mjesto u eksperimentalnoj kutiji, prekidajući zraku
svjetla da bi ukljuĉili podraţivanje. No, ako su istim tim štakorima u istoj kutiji, umjesto mogućnosti
za samopo- draţivanje, ponudili komadiće drva, gumice i kuglice hrane na jednom kraju kutije, s
pojavom podraţivanja koje je zadavao eksperimentator štakori su poĉeli nositi te predmete na drugi
kraj. To su tipiĉne radnje stvaranja zaliha u skloništu ili gradnje gnijezda.
Stoga su Valenstein, Сох i Kakolewski ustvrdili da organizacija limbiĉkog sustava i hipotalamusa

ukljuĉuje mreţe na kojima se temelji ponašanje svojstveno vrsti. Ako se takve mreţe umjetno potiĉu,
ţivĉani impulsi oko vrška elektrode postaju strukturirani organizacijom te mreţe i trenutaĉno
doţivljenom okolinom. Uĉinci tog strukturiranja omogućuju pojavu programa svojstvenih vrsti, kao
što je hranjenje, pijenje, timarenje ili stvaranje zaliha, ne izravno nego preko neĉega poput izazivanja
opće spremnosti ili sklonosti pribliţavanju. Von Holst i Von Saint Paul (1963) su napisali da je
posljedica takvog podraţivanja poput aktiviranja raspoloţenja, pa ponašanje koje se javlja otkriva
obrasce specifiĉne za vrstu i nešto od njihove meĊu- sobne povezanosti, kao i njihove osjetljivosti na
okolinu, koje su olakšane tim ponašanjem.
Glickam i Schiff (1967) su predloţili najobuhvatniju teoriju uĉinaka po- draţivanja na mozak.
Oni su predloţili da (a) ne samo da podraţivanje aktivira mehanizme odgovorne za obrasce
svojstvene vrsti, nego i (b), kad su ti mehanizmi aktivirani, ugodna ili neugodna svojstva povezana s
aktivacijom (što se otkriva kroz samopodraţivanje) ovise o tome javlja li se kretnja prilaţenja ili
povlaĉenja. Drugim rijeĉima, ako se raspoloţenje stvoreno nekim vrstama elektriĉnog podraţivanja
zasniva na pribliţavanju, ono potiĉe znatiţelju i istraţivanje. A ako su u blizini hrana, voda ili partner
za parenje, vjerojatno će se javiti hranjenje, pijenje ili seksualno ponašanje. U ţivotinja koje su
grabeţljivci, hvatanje plijena takoĊer ukljuĉuje sliĉnu tendenciju pri- bliţavanju. Vjerojatno su i
radnje usmjerene na zaštitu domaćeg podruĉja utemeljene na mehanizmu pribliţavanja. MeĊutim
obrasci zasnovani na po- vlaĉenju ukljuĉuju druga podruĉja limbiĉkog sustava, a radnje svojstvene
vrsti ovdje ukljuĉuju bijeg od bolnih iskustava, ukoĉenost ili bijeg od grabeţljivaca, izbjegavanje
loših okusa ili mirisa. Za uvid u noviju verziju ove teorije vidi Vaccarino, Schiff i Glickman (1989).
Uz podatke o ţivotnjama, postoje i podaci o ljudima; pacijent s ošteće- njem amigdaloidnog
podruĉja donosio je pogrešne socijalne odluke i vrlo je loše prepoznavao emocije (Adolphs i dr.,
1994). Štoviše, smatra se da kod ljudi limbiĉki sustav podrţava subjektivno doţivljavanje emocija.
Najbolje podatke, smatra MacLean, nudi jedan oblik epilepsije - epilepsija slje- pooĉnog podruĉja ili
psihomotoriĉka epilepsija (Gibbs, Gibbs i Fuster, 1948). Kod epilepsije sve ţivĉane stanice u jednom
dijelu mozga poĉinju zajedno “ispaljivati” ţivĉane impulse rasporedene poput vala koji se sam
odrţava, a poremećaj se širi obuhvaćajući sve veće podruĉje. Takva ispaljivanja impulsa mogu trajati
od nekoliko sekundi do nekoliko minuta, a osoba za vrijeme napadaja moţe izgubiti svijest. Kod
psihomotoriĉke epilepsije ispaljivanja se ne šire izvan limbiĉkog podruĉja, a taj je nalaz dokaz da je
limbiĉko podruĉje fiziološki odvojeno. Takva je vrsta epilepsije uobiĉajena. Moţe se javiti zbog
oštećenja limbiĉkog sustava pri porodu, zbog virusa ili nekog drugog razloga. Uz epileptiĉki napadaj
u tom podruĉju prvo se javlja aura, subjektivno stanje koje ukljuĉuje jake emocije. Ruski
romanopisac Dostojevski, koji je patio od epilepsije, pisao je o auri uoĉi svojih napadaja: “Osjećaj
sreće takav je da ga je gotovo nemoguće zamisliti u normalnom stanju, a drugi ga ljudi uopće ne
mogu pojmiti...potpuno u suglasju sa sobom i ĉitavim svijetom” (Dostojevski, 1955, str. 8). Osim
emocionalnih promjena, ljudi koji pate od ove vrste epilepsije ĉesto doţivljavaju i promjene
liĉnosti, primjerice, postaju manje zainteresirani za seks, no socijalno agresivniji, na naĉin koji se
ne javlja kod epilepsije koja pogaĊa druga podruĉja mozga (Bear, 1979).
MacLean (1993) navodi šest vrsta emocija koje se javljaju u psihomoto- riĉkim aurama kod
epilepsije: osjećaji ţelje, straha, ljutnje, potištenosti (tuge), osjećaji zadovoljstva (osjećaji sreće,
uvida ili postignuća) te osjećaji naklonosti. Cesto, kao kod osjećaja koji opisuje Dostojevski, javlja se
dojam potpune uvjerenosti. MacLean nastavlja: “Značajno je da su ovi osjećaji slobodno lebdeći,
potpuno nevezani uz bilo koju pojedinačnu stvar, situaciju ili ideju” (str. 79, kurziv u izvorniku).
Osjećaji su ĉesto povezani s nekim moto- riĉkim automatizmom, primjerice “boksaĉko ponašanje, s
rukama koje mašu poput onih ĉimpanze koji se bori” (MacLean, 1993, str. 79), ili oĉitovanje
srdaĉnosti prema svakome u blizini. Primjerice, Gowers (1881) opisuje dvadesetogodišnju djevojku
kod koje je “iza svakog napadaja slijedila provala ljubljenja”. Feindel i Penfield (1954) su uspjeli
izazvati emocionalne uĉinke elektriĉnim podraţivanjem mozga svojih pacijenata, i to dijelova za
koje se vjerovalo da su oštećeni i da uzrokuju epileptiĉke napadaje.
Epileptiĉki napadaji ove vrste obiĉno su praćeni gubitkom svijesti i sjećanja o dogaĊajima koji su
se zbivali kad je napadaj zapoĉeo. McLean je prema tome zakljuĉio da emocije mogu ovisiti o
sjećanju i neprekinutom os- jećaju vlastitog “ja”. Odvajajući funkcije limbiĉkog sustava od onih
neokorteksa u kojem su smješteni mehanizmi jezika, MacLean je iznio mišljenje da limbiĉki sustav
sluţi spajanju podraţaja iz vanjskog svijeta i onih unutar tijela. Taj sustav djeluje u terminima
emocija i “izmiĉe poimanju intelekta, jer njegova ţivotinjska i primitivna stuktura ne dopušta
komunikaciju u verbalnim terminima” (MacLean, 1949, str. 348). Premda taj citat hvata ton
neposrednih opisa, primjerice onog koji daje Dostojevski, danas zvuĉi pomalo zastarjelo - jasno je
da emocije nisu neprofinjene. MeĊutim ideja ukljuĉuje i zamisao da su emocije moţda imale
primarnu funkciju, a da su tek kasnije do- raĊene kulturom i jezikom.
Emocije i neokorteks
Treĉi veliki korak u evoluciji ljudskog mozga specifiĉan je za više sisavce. Neokorteks (ĉesto
spominjan kao kora velikog mozga) je najrazvijeniji u ljudi: zauzima oko 80% ĉitavog mozga.
Korteks je debeo izmeĊu 0.15 i 0.30 cm, no vrlo je nabran. Kad bi se izravnao, imao bi površinu od
oko 2 m2. Kod ljudi je korteks izrazito povećan u usporedbi s najbliţim ţivotinjskim roĊa- cima.
Razmjerno su najviše povećani ĉeoni reţnjevi moţdane kore. Pris- jetimo se, upravo je to podruĉje
bilo uništeno kod Phineasa Gagea (prikazanog u 1. poglavlju). Ceoni reţnjevi usko su povezani s
limbiĉkim sustavom.
Superiomost desne strane u prepoznavanju emocionalnih izraza
Kod ljudi informacije iz vanjskog svijeta prelaze na suprotnu stranu mozga. Ako direktno
promatrate nešto što je okomito, kao što je rub vrata, informacije o svijetu s desne strane tog ruba
prenose se preko talamusa u vidna podruĉja sa straţnje strane kore mozga s lijeve strane, dok se,
sukladno tome, informacije o stvarima s lijeve strane prenose na desnu stranu. Na sliĉan naĉin kriţaju
se i neuralni putovi za kretnje. Ako posegnete desnom rukom, tu kretnju kontrolira lijeva strana
moţdane kore, motoriĉka podruĉja koja su podjednako udaljena i od prednjeg i od straţnjeg dijela
mozga. Doţivi li osoba moţdani udar (krvarenje nastalo puknućem krvne ţile, što uzrokuje oštećenje
mozga) na lijevoj strani, moţe izgubiti dar govora i ostati paralizi- rane desne strane tijela. Nasuprot
tome, s oštećenjem mozga na desnoj strani osoba neće imati teškoća s govorom, no moţda neće biti
sposobna prepoznati emocije drugih ljudi. Pogledajte sliku 5.4 da biste vidjeli kako se senzorni
putovi kriţaju na putu do svake strane.
NaĊeno je da je desna strana korteksa usko vezana s obradom emocionalnih informacija. Uz
podatke o tome da pacijenti s oštećenjem desne strane moţdane kore ĉesto imaju teškoća u
prepoznavanju emocionalnih izraza lica, za to postoje tri vrste dokaza (Etcoff, 1989).
Prvo, pacijenti kojima je uĉinjen kirurški zahvat presijecanja veze izmeĊu dva dijela korteksa da
bi se sprijeĉilo širenje epileptiĉkih izbijanja s jedne na drugu stranu - tzv. pacijenti s podijeljenim
mozgom - mogu prepoznati emocionalno znaĉajne dogaĊaje kad su filmovi prikazani samo na
desnoj
strani.Tako Gazzaniga (1988) izvještava o pacijentici s podijeljenim mozgom ĉijoj je
desnoj strani kore prikazan filmski isjeĉak osobe baĉene u plamen. Ta pacijentica nije
mogla opisati što je vidjela jer govorno izraţavanje ovisi o lijevoj strani. Rekla je:
“Doista ne znam što sam vidjela; ĉini mi se, samo bijeli bljesak. Moţda neko drveće,
crveno drveće kao ono ujesen.” Zatim je na-
desno oko
Iiievo oko vidni živci

slika na
mrežnici
chiasma opticum
vidni putovi
gornji kolikul
lateralno
koljenasto
tijelo
projekcije
iz
talamusa u
korteks
vidni
asocijativni
korteks
Slika 5.4 Dijagram koji prikazuje projekciju informacija iz jedne strane vidnog svijeta na suprotnu
stranu mozga. Postoji put do dijela srednjeg mozga (superior colliculus), i put u vidno podruĉje
neokorteksa (gdje moţete vidjeti projekciju lica ţene). Kod pacijenata s tzv. podijeljenim mozgom
razdvojene su dvije strane korteksa, ali ne i limbiĉki sustav i srednji mozak.
stavila obraćajući se Gazzanigi: “Nekako se osjećam uplašeno. Nervozna sam. Ne sviĊa mi se ova
prostorija, ili me moţda vi ĉinite nervoznom” (str. 235). Film koji je vidjela desnom stranom
moţdane kore oĉito ju je zaplašio. Doţivljaj straha vjerojatno je ukljuĉio i limbiĉki sustav koji je
ostao netaknut ispod razine na kojoj je izveden kirurški zahvat, no ni desna strana moţdane kore ni
limbiĉki sustav ne funkcionira u terminima rijeĉi. Signali straha dospjeli su do lijeve strane korteksa
koja omogućuje verbalno izraţavanje, no, ne znajući ništa o tome što ih je uzrokovalo, poĉela je
potraga za verbalno izrecivim razlozima: "... moţda me vi ĉinite nervoznom.”
Drugo, kad se normalnim ljudima prikaţu lica s usnama izvijenim u osmijeh na jednoj strani lica,
a usnica obješenih u tuzi na drugoj strani, oni su izraz skloni tumaĉiti prema dijelu koji se prenosi na
desnu stranu mozga. Po- gledajmo sliku 5.5. Jedno lice izgleda sretnije od drugog, vjerojatno zato što
je jedna strana mozga razmjerno vaţnija od druge u obradi emocionalnih izraza.
Treće, kad se slike lica na trenutak prikaţu na ekranu, prepoznavanje emocionalnih izraza bolje je
za lica u lijevoj strani vidnog polja (povezanoj s desnom stranom kore mozga) (Strauss i Moscovitch,
1981). Razlika nije velika, premda je naglašenija kod teţe prepoznatljivih emocija. Dakle, ponovno
nailazimo na dokaze o superiornosti desne strane mozga u prepoznavanju emocionalnih izraza.
Slika 5.5 Nepostojeća lica. Ove karikature imaju izraz sreće na jednoj
strani, a tuge na drugoj. Pogledajte nos svakog lica i odredite koje
lice, prema vašem mišljenju, izgleda sretno, a koje tuţno. Ako ste
dešnjak, vjerojatnije je da ćete (b) vidjeti kao sretnije od (a). Moguće
objašnjenje je da se veći dio lijeve strane bilo koje slike ili vi- zualne
scene obraĊuje desnom stranom vašeg mozga, gdje se, smatra se,
prvenstveno dogaĊa prepoznavanje emocionalnih izraza u dešnjaka.
Etcoffova i sur. (1992) su provjeravali sposobnost prepoznavanja laganja. Prisjetite se Ekmanove i
O‟Sullivanove studije sposobnosti ljudi da prepoznaju laganje iz finih facijalnih znakova
anksioznosti (razmatrane u 4. poglavlju). U eksperimentu Etcoffove i sur., pacijenti s oštećenom
lijevom stranom mozga bili su znaĉajno bolji od onih s oštećenjem desne strane i od normalnih
ispitanika u prepoznavanju laganja. Etcoffova i sur. su to objasnili time što su ispitanici koji obraćaju
pozornost na govor u puno većoj mjeri pod utjecajem rijeĉi, dok su se ispitanici sa slabim verbalnim
sposobnostima, a oĉuvanom osjetljivošću za emocionalne izraze lica, oslanjali na znakove na licu.
Kako u svom pregledu istiĉe Etcoffova (1989), superiornost desne strane mozga u prepoznavanju
emocionalnih izraza lica nezavisna je od uspjeha u prepoznavanju identiteta lica. Etcoffova daje i
pregled prepoznavanja emocija prema tonu glasa i drugih neverbalnih aspekata govora. Te se sposo-
bnosti mogu odvojiti od vizualnog prepoznavanja emocija, kao i od obrade verbalnih izriĉaja s
emocionalnim znaĉenjem. Štoviše, lezije u dijelu desnog ĉeonog podruĉja mogu djelovati na
emocionalne aspekte proizvodnje govora i gesti (Ross, 1984). Kako istiĉe Etcoffova, ne radi se o
tome da desna hemis- fera općenito obraĊuje sve što je emocionalno. Vjerojatno postoje specifiĉni
mehanizmi prepoznavanja i proizvodnje emocionalnih izraza koji kod de- šnjaka imaju veću
reprezentaciju u desnoj strani moţdane kore.
Gledajući općenitije, Tucker i Frederick (1989) su ustvrdili da je desna strana korteksa bolje
povezana s amigdaloidnim jezgrama, ranije se tijekom djetinjstva razvija i općenito je udešena za
emocionalnu obradu, vjerojatno posebno za aktivnosti koje ukljuĉuju odnose s drugima. Funkcije te
strane korteksa, kao što opisuju Tucker i Frederick, zvuĉe blisko onima koje opisuje Epstein (1993)
kao sustav o iskustvenom “ja”, temeljen na emocijama, koji djeluje cjelovito, analogno i neposredno s
obzirom na iskustvo. Nasuprot tome, lijevi dio korteksa specijaliziran je za obradu informacija koja je
verbalna, simboliĉka i analitiĉka. Jedna od teškoća za nas ljude je da integriramo te dvije vrste
obrade, s obzirom na ĉinjenicu da su one donekle odvojene. Je- dan od dokaza koji upućuje na
odvojenost našla je Lois Bloom (1989), a govori o tome da bebe to kasnije progovore što više
emocionalnih izraza pokazuju. Kad su bebe koje je prouĉavala progovorile otprilike s 13 mjeseci,
njihov emocionalni izraz dok su izgovarale rijeĉ bio je neutralan; emocionalni i verbalni izrazi bili
su statistiĉki nezavisni. Tek s oko 19 mjeseci djeca su mogla izreći rijeĉ i istodobno izraziti emociju.
Iskustvo i izražavanje emocija: pozitivne emocije su jače reprezentirane na lijevoj strani, a

negativne na desnoj
Dok se perceptivna podruĉja nalaze na straţnjem dijelu moţdane kore, podruĉja iskustva i izraza
smještena su prema prednjem dijelu. Kad se radi o iskustvu, ne postoji općenita superiornost desne
strane za emocionalne
dogaĊaje u usporedbi s neemocionalnim dogadajima. Umjesto toga, barem
neki mehanizmi povezani s iskustvom i izraţavanjem pozitivnih emocija smješteni su na lijevoj
strani, a oni za negativne emocije su s Ċesne. Pri- kupljene su dvije vrste dokaza o torne (Davidson,
1992a).
Prva vrsta odnosi se na iskustvo i izraţavanje specifiĉnih emocionalnih epizoda (one na kratkom
dijelu vremenskog spektra, slika 4.6). Za negativne emocionalne epizode veća je aktivacija na lijevoj
strani. Davidson i sur. (1990) su ispitanicima dali da samo gledaju ĉetiri kratka filmska isjeĉka. Dva
zabavna isjeĉka prikazivala su ţivotinje kako se igraju. Dva gadljiva bili su obrazovni filmovi za
medicinske sestre. Jedan je prikazivao ţrtvu s opekli- nama, a drugi amputaciju. Za vrijeme gledanja
svakom ispitaniku mjerena je elektroencefalografska aktivnost (EEG) na ĉetiri pozicije sa svake
strane lubanje, a izrazi lica snimani su videokamerom. Zabiljeţeni su izrazi sreĉe (koje pokazuje
Duchenneov smješak, kao što je to opisano u 4. poglavlju) i odvrat- nosti (izraţene nabiranjem nosa).
Dok su ispitanici imali sretan izraz, zabiljeţeno je znaĉajno prosjeĉno povećanje aktivacije u lijevom
ĉeonom podruĉju korteksa u usporedbi s desnim ĉeonim podruĉjem. Pri izraţavanju gaĊenja
zabiljeţena je veća aktivacija na desnoj strani ĉeonog podruĉja. Za svakog ispitanika izraĉunat je
indeks asimetrije aktivacije ĉeonog dijela. Svi ispitanici pokazali su više aktivacije na desnoj strani za
epizode u kojima su njihova lica pokazala gnušanje u usporedbi s epizodama u kojima su pokazali
sreću.
Davidson (1992a) daje pregled nekoliko drugih istraţivanja iz svog laboratorija, ukljuĉujući i
onu o odraslima koji igraju videoigru u kojoj su za neke postupke dobili novĉanu nagradu, a za druge
bili novĉano kaţnjeni, te drugu u kojoj je desetomjeseĉnim bebama prilazila majka ili nepoznata
osoba. U oba istraţivanja naĊeni su sliĉni obrasci EEG-a: pozitivne emocije praćene su većom
aktivacijom lijeve strane ĉeonog reţnja, a negativne emocije većom aktivacijom desne strane ĉeonog
dijela. Davidson nudi sljedeće objašnjenje: ĉeoni dio mozga specijaliziran je za namjerne aktivnosti,
samoregulaciju i planiranje. Stoviše, većina ljudi, prilazeći neĉemu, pruţa desnu ruku, a taj pokret
kontrolira lijeva strana mozga. Pozitivna emocija sreće dio je tendencije pribliţavanju. Negativne
emocije kao što je gnušanje i strah povezane su s povlaĉenjem, a aktivaciju kontroliraju desna ĉeona i
sljepooĉna podruĉja. Oĉekivali bismo da se kod ljevorukih ljudi sklopovi aktivacije javljaju na
suprotnim stranama, no na njima je provedeno premalo istraţivanja.
Davidsonova istraţivanja su korelacijska, a eksperimentalnu potvrdu lateralizacije emocionalnih

iskustava našli su Schiff i Lamon (1989, 1994). Oni su našli da stezanje mišića na lijevoj strani lica,
ili što ĉvršće stiskanje gumene loptice u lijevoj ruci u intervalima od 45 sekundi isprekidanim s 10
sekundi stanke, kod ljudi izaziva negativne emocije, prvenstveno tugu. Stezanje mišića lica ili ruke na
desnoj strani proizvodi pozitivnije, a katkad i asertivne emocije. U situacijama indukcije ništa nije
izgovoreno u vezi s emocijama, pa su se razliĉiti emocionalni uĉinci javili nezavisno od svjesnog
znanja ispitanika. Emocije su mjerene na nekoliko naĉina, no najneobiĉniji je bio onaj u kome su
Schiff i Lamon zatraţili od ispitanika da ispriĉaju priĉe o dvosmi- slenim slikama iz Testa tematske
apercepcije (Bellak, 1986), koje su, kako je poznato, osjetljive na raspoloţenja. Nezavisni
procjenitelji, koji nisu znali kakva je vrsta indukcije primijenjena kod ispitanika, brojili su
emocionalno pozitivne, negativne i neutralne tvrdnje u zapisanim priĉama koje su ispitanici izrekli.
Nakon stezanja mišića lijeve strane lica ili mišića lijeve ruke (što, pretpostavlja se, aktivira desnu
stranu mozga) ispitanici su pisali priĉe sa znaĉajno više emocionalno negativnih tvrdnji. Manje je
negativnih tvrdnji bilo uz stezanja na desnoj strani. Schiff i Lamon usput izvještavaju i o tome što su
ljudi spontano rekli. Jedan ispitanik je nakon stezanja mišića rekao:
Stezanje lijeve ruke: “Osjećao sam da su mi oĉi suzne. Cinilo se kao da sam
mrzovoljno dijete.” Stezanje desne ruke:"Osjećao sam agresiju, ljutnju prema
bratu. Dosta odluĉnosti." (Schiff i Lamon, 1994, str. 253)
Opisana asimetrija u aktivaciji mozga odnosi se na kratkotrajne emocije. No što je s dugotrajnijim

epizodama, raspoloţenjima, temperamentom, psihijatrijskim sindromima? Velika je vjerojatnost da
će se razviti kliniĉka depresija kod pacijenata koji su pretrpjeli moţdani udar na lijevoj strani, pa su
im oštećeni ĉeoni dijelovi, dok su simptomi manije uĉestaliji kad moţdani udar ošteti desno ĉeono
podruĉje (Starkstein i Robinson, 1991). Henriques i Davidson (1991) su našli da je kod depresivnih
pacijenata (bez oštećenja mozga) aktivacija lijevog ĉeonog podruĉja slabija od one u nedepresivnih
Ijudi.
Genetski uvjetovanu asimetriju funkcije Davidson (1993) naziva “afektiv- nim stilom”, i opisuje
istraţivanje Kagana i suradnika (Davidson, 1992a). U dobi od 31 mjeseca ispitano je 386 djece u
parovima s majkom tijekom seansi od 25 minuta u velikoj igraonici s igraĉkama koje su ukljuĉivale i
tunel. Deset rninuta nakon poĉetka seanse eksperimentator je ušao s robotom na daljin- sko
upravljanje koji se kretao prema svakom djetetu i govorio. Nakon tri minute robot je rekao da mora
odrijemati i bio je uklonjen. Dvadeset minuta nakon poĉetka nepoznata je osoba ušla u prostoriju s
kutijom zanimljivih igraĉaka, pozvala djecu da se s njom igraju i otišla nakon tri minute. Iz tih su
seansi izvojene tri grupe djece. Djeca u inhibiranoj skupini su (a) provela više od 9.5 minuta blizu
majke tijekom seanse od 25 minuta, (b) nisu doticala igraĉku, (c) nisu govorila u prve tri minute
nakon poĉetka, (d) nisu prilazila robotu, (e) nisu prilazila nepoznatoj osobi, i (f) nisu ulazila u tunel
za igranje. Tu je zatim bila i skupina neinhibirane djece. Ona su blizu majke provela manje od 30
sekundi i spremno su izvodila sve druge aktivnosti (b do f). Bila je tu i srednje inhibirana skupina
djece, koja je na tim mjerama bila izmeĊu ove dvije skupine. U svaku skupinu odabrano je 28 djece,
otprilike podjednako djeĉaka i djevojĉica. Sedam mjeseci kasnije toj djeci izmjeren je EEG u stanju
mirovanja. Kao što se vidi na slici 5.6, izmeĊu njih je postojala znaĉajna
razlika. Inhibirana djeca imala su puno veću aktivaciju na desnoj strani, dok je ona kod neinhibirane
djece bila puno manja. Djeca srednje skupine bila su otprilike po sredini izmeĊu ovih dviju skupina.
Rezultati lateralizacije pozitivnih i negativnih emocija u kori mozga kod ljudi slaţu se s teorijom
Glickmana i Schiffa (1967), koja je izvorno predloţena za objašnjenje eksperimenata na ţivotinjama.
Kad ponašanje svojstveno vrsti, obuhvaćajući i neke obrasce agresivnog ponašanja, ukljuĉuje
prilaţenje, ono je pozitivno obojeno i ugodno. Nasuprot tome, obrasci po- vlaĉenja su negativno
obojeni. Mehanizmi prilaţenja i izbjegavanja anatomski su odvojeni u limbiĉkom sustavu. Kod ljudi
se odvojeno nakupljanje mozgovnih mehanizama prilaţenja i izbjegavanja nastavlja na razliĉitim
stranama kore mozga, a povezano je s pozitivnim i negativnim emocionalnim iskustvom.
Srednji dio ĉeonog podruĉja

0.1
0.08
>
± 0.06
0.04
>
3
0.02
cS
►do
CG
O
►J
g> -0.02
-0.04
Srednje
-0.06
Inhibirani inhibirani Neinhibirani
Slika 5.6 Prosjeĉni rezultati u dobi od 38 mjeseci na indeksu koji pokazuje razmjerno
veću EEG aktivaciju lijeve u usporedbi s desnom hemisferom kod djece koja su u dobi
od 31 mjeseca bila svrstana u skupinu inhibirane, srednje inhibirane ili neinhibirane
djece u seansama igranja koje su trajale 25 minuta.
Amigdaloidne jezgre kao emocionalno računalo

Do sada opisana istraţivanja upućuju na to gdje su smješteni mehanizmi koji
stvaraju odreĊene vidove emocija. No, što ĉini mozak da bi izazvao emocije?
Najistaknutija je LeDouxova (1993) hipoteza. On je tvrdio da su amigdala središnje
emocionalno raĉunalo u mozgu vrednujući emocionalno znaĉenje senzornih
informacija, odnosno obavljajući funkcije primarne procjene, kao što smo opisali u
prethodnom poglavlju. Podaci su sloţeni, no ukljuĉuju sljedeće: amigdaloidne jezgre su
povezane s onim strukturama koje omogućuju obavljanje takve funkcije. One primaju
informacije iz dijelova moţdane kore povezanih s vizualnim prepoznavanjem objekata i
iz podruĉja povezanih s prepoznavanjem zvukova. Amigdala takoĊer imaju i bliske
veze s hipotalamusom, za koji se od vremena Hessovih istraţivanja zna da je povezan s
emocionalnim ponašanjem. U amigdaloidnim jezgrama moţe se izazvati potkrepljujuće
samopodraţivanje (Kane, Coulombe i Miliaressis,
1991) , a dijelovi emocionalnog ponašanja i autonomnih odgovora mogu se pobuditi
elektriĉnim podraţivanjem u tom podruĉju (Hilton i Zbrozyna, 1963).
Najistaknutiji dio LeDouxove hipoteze je da, uz informacije iz vidnog i slušnog
dijela kore, amigdala primaju vidne i slušne informacije izravno, preko talamusa, a ne
preko putova koji omogućuju prepoznavanje objekata ili razliĉitih zvukova. Pokusi
koje provode LeDoux i sur. (npr. 1990) primjenjuju Pavlovljevo uvjetovanje, koje se
smatra osnovnim mehanizmom uĉenja
o emocionalnom znaĉenju dogaĊaja koji su znak neĉega ugodnog ili neugodnog. To
se uvjetovanje promatra kao uĉenje privremenih struktura koje izazivaju znaĉajne
dogaĊaje, povezane s ciljevima. Uobiĉajen postupak ukljuĉuje dva podraţaja. Jedan se
naziva uvjetovani podraţaj - to je onaj ĉije znaĉenje treba nauĉiti, a moţe biti bljesak
svjetla ili zvuk. Prije eksperimenta nije imao drugog znaĉenja izuzev onog koje se
opaţalo. Zatim su tu i neuvjetovani po- draţaji koji imaju biološko znaĉenje - nešto
potkrepljujuće, kao što je stavljanje mesnog praha u usta gladnog psa, kao u
Pavlovljevim originalnim pokusima (Pavlov, 1927), ili nešto ruţno kao što je elektriĉni
šok. Ono što se uĉi u Pavlovljevu uvjetovanju nije ni sam odgovor, niti veza izmeĊu
dva po- draţaja. To je emocija o tome što najavljuje vaţan dogaĊaj: spremnost na nešto
ugodno (radosno išĉekivanje) ili nešto neugodno (strah ili anksioznost). Takvi
emocionalni efekti izraţavaju se kao radnje svojstvene vrsti. Primjerice, pas skakuće,
maše repom i slini kad gleda kako mu se priprema obrok, ili se taj isti pas ukoĉi,
pokunjeno se šulja, puţe i pokušava pobjeći kad opazi prijetnju. Kod primata
emocionalno uvjetovanje moţe se izazvati već i samim opaţanjem: majmuni koji se u
poĉetku nisu bojali zmija postaju i sami trajno uplašeni od zmija nakon što su
promatrali majmuna kako reagira sa strahom na zmiju (Mineka i Cook, 1993).
Emocionalno uvjetovanje na negativne podraţaje brzo se uĉi, a sporo gasi. To je jedan
od razloga zbog kojih anksioznost moţe biti tako teţak i dugotrajan kliniĉki poremećaj.
Le Doux i njegovi suradnici našli su da će štakori uĉiti povezanost izmeĊu
uvjetovanili podraţaja, kao što su jednostavni zvukovi ili bljesak, te neuvje- tovanog
podraţaja kao što je elektrošok u nogu tako dugo dok postoje amigdala i talamus. Do
takvog uĉenja dolazi i kad je uklonjen korteks. LeDoux to tumaĉi kao dokaz da
amigdaloidne jezgre mogu primiti senzorne informacije koje nije obradila moţdana
kora. Do emocionalnog uĉenja moţe doći na temelju najjednostavnijih obiljeţja
podraţaja, kao što je intenzitet.

LeDoux je iznio pretpostavku da su amigdala srţ središnje mreţe emocionalnog
procesiranja. Kod ljudi ona moţe primiti informacije iz korteksa koje ovise o
verbalnom znaĉenju. Isto tako, moţe primiti i manje detaljne informacije preko puta
koji je, kako tvrdi MacLean, nastao prije mreţa obrade u korteksu. PrilagoĊavajući
Weiskrantzovu (1956) tvrdnju da su amigdaloidne jezgre zaduţene za pripisivanje
motivacijskog znaĉaja podraţajima, LeDoux tvrdi da su one zaduţene za pripisivanje
emocionalnog znaĉenja dogaĊajima - za procjenu. On tvrdi da amigdaloidne jezgre
uspostavljaju sustave ponašanja svojstvenih vrsti kod emocija kao što su radosno
išĉekivanje ili izbjegavanje iz straha i da podešavaju aktivnost mnogih drugih dijelova
mozga utjeĉući na pobuĊenost, kao što je prvi pretpostavio Lindsley (1951), i
usmjeravajući paţnju.
Neurokemijske tvari, modulacija i emocije

Ako je najvaţnije otkriće o ţivĉanom sustavu još uvijek ono da ţivĉana vlakna
funkcioniraju pomoću elektriciteta - a to je Galvanijev nalaz, koji je djelomice
nadahnuo Магу Shelley da napiše Frankensteina (Tropp, 1976) - onda je sljedeće
otkriće po vaţnosti to da poruku od jedne do druge stanice prenose kemijske tvari. Ono
je nastalo kad je Otto Loewi provodio pokuse elektriĉnog podraţivanja nervus vagusa
kod ţabe; to je podraţivanje usporilo rad njezina srca (Brazier, 1959). Ako je tijekom
podraţivanja Loewi umakao ţabino srce u tekućinu i zatim tu tekućinu stavljao na srce
druge ţabe, srce te druge ţabe takoĊer je usporilo rad. On je zakljuĉio da se odreĊena
kemijska tvar iz ţivĉanih završetaka prve ţabe oslobodila u tekućinu, i da je zatim iza-
zvala usporavanje rada srca druge ţabe.
Tvar koju je otkrio Loewi bio je acetilkolin. Od tog je vremena otkriveno više od 50
tvari koje oslobaĊaju ţivĉane stanice, a koje djeluju na druge ţivĉane stanice ili na
mišiće. Otkriveno je i nekoliko razlika meĊu njima: jedna od njih odnosi se na to da
neke neurokemijske tvari imaju male molekule koje se brzo šire, dok druge (kasnije
otkrivene) imaju veće molekule koje se sastoje od kratkih lanaca aminokiselina. One su
poput malih djelića proteina i nazivaju se peptidi.
Neurokemijske tvari mogu se svrstati u tri funkcionalne skupine, koje se meĊusobno
preklapaju. Prva skupina ukljuĉuje neurotransmitere koji se oslobaĊaju u sinapse
ţivĉanih stanica. Postoji ograniĉen broj takvih tvari,
većinom s malim molekulama. Uz acetilkolin, one ukljuĉuju noradrenalin, dopamin, serotonin i
gama-aminobuturiĉku kiselinu. Neke jednostavne ami- nokiseline djeluju kao transmiterske tvari, a
od njih su najvaţniji glutamin, tvar (u obliku natrijeva glutaminata) koja se ĉesto koristi za
poboljšanje okusa. Neurotransmiteri djeluju tako što ih oslobaĊaju ţivĉani impulsi na kraju aksona
ţivĉane stanice i brzo se šire preko sićušnih sinaptiĉkih pukotina izmeĊu stanica da bi uzbudile ili
inhibirale drugu ţivĉanu stanicu ili mišićno vlakno.
Drugo, postoje hormoni, tvari koje se krvlju šire po ĉitavom tijelu i djeluju na organe koji su na
njih osjetljivi. Obiĉno im treba dulje vremena da poĉnu djelovati nego transmiterima, a uĉinci im
dulje traju. Ukljuĉuju i male molekule kao što su adrenalin i kortizol, a i peptide. Ţlijezda koja
kontrolira većinu hormonalnih sustava je hipofiza, kojoj se pridruţuje i u velikoj mjeri ju nadzire
hipotalamus. Sliĉno tome, druge ţlijezde izvan mozga oslobaĊaju hormone koji djeluju na tijelo, a u
nekim sluĉajevima i na ţivĉane stanice u hi- potalamusu.
Treće, postoji i skupina tvari koje su neuromodulatori. Mnoge od njih su peptidi. Tek se poĉinje
nagaĊati o njihovu znaĉaju, no endogeni opijati (kemijski sliĉni drogama koje izazivaju ovisnost,
poput opijuma i heroina) po- dešavaju rad sustava za bol, a drugi peptidi (kao što je kolecistokinin)
imaju znaĉajne emocionalne uĉinke. Neki su peptidi transmiteri, no kad djeluju kao neuromodulatori,
oslobaĊaju ih neke ţivĉane stanice i one se šire, djelujući na više tisuća drugih ţivĉanih stanica.
Razlozi zbog kojih su kemijski efekti u mozgu tako vaţni za razumijevanje emocija jesu prvo to
što odvojeni emocionalni sustavi, ĉini se, koriste speci- fiĉne kemijske prijenosnike. Tako se sustavi
razlikuju ne samo anatomski, već i kemijski. Drugo, uĉinak takvog ureĊenja, koristan i istraţivaĉima
i kliniĉarima, jest to da se neke tvari unesene u organizam (oralno ili injekci- jom) mogu širiti
krvotokom po ĉitavom tijelu, ukljuĉujući cerebro-spinalnu tekućinu koja okruţuje ţivĉane stanice.
Zahvaljujući razliĉitim kemijskim prijenosnicima koje koriste mozgovni sustavi, ove tvari djeluju na
neke sustave, a na druge ne. To je osnova za sve tvari koje djeluju na emocije, ra- spoloţenja,
pobuĊenost i druga psihološka stanja. Primjerice, tvar moţe izazvati strah (kao u lošem “tripu”, što
je jedan od manjih rizika pri upotrebi rekreacijskih droga), druge mogu oslabiti strah (što je cilj
trankvilizatora, lijekova za smanjivanje straha), treće izazivaju osjećaj zadovoljstva, a ĉetvrte pak
mogu smanjiti osjećaj oĉaja (što je cilj antiĊepresiva).
Obnova funkcije transnutera u stiijamom području

Jedan od najĉudesnijih uĉinaka manipuliranja kemijskim sustavima u mozgu, temeljen na
MacLeanovim pretpostavkama o organizacijskim funkcijama strijarnog podruĉja i emocionalnim
uĉincima limbiĉkog sustava, opisuje Sacks (1973) u knjizi BuĎenja, o ljudima koji su preţivjeli
bolest spavanja (encephalitis lethargica), koja je zapoĉela u Europi zimi 1916. -1917. i proširila se
svijetom. Sirenje se nastavilo više od 10 godina i zahvatilo je pet milijuna ljudi. Bolest je izazvana
virusom koji je napao strijarno podruĉje mozga. Zrtve bi zapadale u stanje obamrlosti - “bili su
nematerijalni poput duhova, pasivni poput zombija” (Sacks, str. 32), sjedeĉi šutke i ukoĉeno ĉitave
dane, promatrajući, no ne ĉineći ništa. Nekolicina je u bolnicama preţivjela i do 50 godina. Tada je,
1969. godine, otkrivena tvar L-Dopa, prethodnik transmiterske tvari dopamina. Davanjem L-Dope
obnovljene su funkcije neurotransmitera u strijarnom podruĉju: Sacks je opisao kako su ljudi
doţivljavali budenja. Ponovno su bili sposobni spontano djelovati i organizirati svoje dnevne
aktivnosti.
Ne samo da su se s tim ponovnim uspostavljanjem transmiterskih funkcija javile emocije sreće i
uzbuĊenja kad su ti Ijudi izašli iz desetljećima duge obamrlosti, već je uzimanje lijeka izazvalo i niz
drugih uzbuĊenja, promjena raspoloţenja i drugih emocionalnih uĉinaka. Neuralne poruke poĉele su
putovati dugo vremena neaktivnim ţivĉanim putovima. Kod Frances D, piše Sacks, javile su se:
... izvjesne nasilniĉke sklonosti i strasti, kao i odreĊene opsesivne ideje i slike - [koje] nije
mogla otpisati kao “ĉisto fiziĉke” ili “potpuno strane” svojem “pravom ja”, nego su,
naprotiv, doţivljene kao na izvjestan naĉin iskazi ili odrazi ili ispovijedi vrlo dubokih i
drevnih dijelova nje same... prapovijesni i moţda praljudski pejzaţi ĉija su joj obiljeţja bila
krajnje tuĊa, a opet tajnovito poznata. (str. 77)
Takve emocije, strasti i jake ţelje, seksualne i druge, bile su uobiĉajene u sluĉajevima primjene
tvari L-Dopa koju opisuje Sacks. Moglo bi se pretpostaviti da su se uĉinci javili zbog toga što
ţivĉana aktivnost koju je tvar izazvala u teško oštećenim podruĉjima strijarnog sustava nije bila
potpuno ista kao aktivnost normalno usklaĊenih funkcija. Uz ponovnu uspostavu djelo- miĉne
funkcije oštećenog strijarnog podruĉja, snopovi ţivĉanih impulsa bili su odašiljani i u obliţnji
limbiĉki sustav, gdje se, prema MacLeanu, javlja doţivljaj emocija. Takva iskustva djelomice su bila
svojstvena normalnim funkcijama, no dijelom su bile ĉudne preobrazbe tih funkcija.
Djelovanje peptida na strah

Da bismo prikazali ulogu peptida, opisat ćemo neka istraţivanja panike. Paniĉni napadaji su
iznenadne pojave straha koje obiĉno traju 15 do 30 minuta, a samo iznimno sat vremena ili dulje
(Ameriĉka psihijatrijska udruga, 1994). Za razliku od fobija, koje su strah od nekog prepoznatljivog
objekta ili situacije, panika je neoĉekivana i javlja se bez jasnog uzroka. Napadaj panike tipiĉno
ukljuĉuje kognitivne simptome kao što su intenzivna strepnja i tjelesne simptome poput nedostatka
zraka, vrtoglavice ili ubrzanog rada srca. Bradwejn i sur. (Bradwejn, 1993; Harro, Vasar i Bradwejn,
1993) našli su da peptid nazvan kolecistokinin (CCK) izaziva napadaje panike, bez nekog vanjskog
uzroka. Poput mnogih drugih peptida, ĉini se da ovaj djeluje tako da modulira uĉinke transmitera. U
svojoj najaktivnijoj formi ima ĉetiri amino- kiseline, sa sljedećom strukturom:
Trp-Met-Asp-Phe-NH3
Najvaţniji elementi u ovoj strukturi (Trp, Met, itd.) su pojedinaĉne ami- nokiseline, a taj se
peptid ĉesto naziva CCK4 da bi se oznaĉile njegove ĉetiri komponente. U 97 % pacijenata s
napadajima panike, i u 60 % normalnih ispitanika koji nisu imali takve napadaje, injekcije od 25 g
ili 50 g CCK4 pouzdano su izazvale anksioznost, strepnju ili strah, a ĉesti su bili i drugi simptomi
kao što je vrtoglavica i depersonalizacija. Simptomi straha takoĊer su naĊeni i kod majmuna i
štakora koji su primili injekciju CCK. Štoviše, kad je aktivnost ljudskog mozga ispitivana
pozitronskom emisijskom tomografi- jom (PET skaniranje) i magnetskom rezonancom (MR), naĊen
je veći protok krvi u limbiĉkom sustavu. PET skaniranje pokazuje da je ovo podruĉje aktivno kod
osjećaja strepnje (Reiman i sur., 1989).
Istraţivaĉi u podruĉju farmakologije sebi postavljaju nekoliko uvjeta prije nego što potvrde
specifiĉno djelovanje neke neurokemijske tvari, pa za potvrdu specifiĉnog uĉinka CCK u
izazivanju straha zahtijevaju da:
• on pouzdano izaziva strah ili paniku;
• pacijenti prepoznaju simptome koji su sliĉni njihovim uobiĉajenim napadajima panike;
• pacijenti podloţni takvim napadajima budu osjetljiviji na neurokemijske tvari nego oni koji
im nisu podloţni;
• postoji povezanost doze i odgovora, pa placebo ne izaziva nikakav uĉinak, a veće doze te
tvari izazivaju veći broj simptoma kod većeg postotka ispitanika;
• uĉinci se javljaju u dvostruko slijepim studijama u kojima ni ispitanik ni eksperimentator ne
zna sadrţi li injekcija tvar ili placebo;
• uĉinci su poništeni ili oslabljeni sredstvima za koje se zna da djeluju suprotno uĉinku
specifiĉne neurokemijske tvari na ţivĉanu stanicu;
• uĉinci nisu oslabljeni tvarima koje djeluju protivno drugim sustavima.
CCK je udovoljio svim ovim zahtjevima. Stoga se ĉini da je taj peptidni neuromodulator moţda
odgovoran za širenje djelovanja straha kroz mozak, s osobito vaţnim procesima koji se odvijaju u
limbiĉkom sustavu.
Integracija neurokemijskih i anatomskih informacija u

emocionalnom ponašanju
t
Kao što je rekao Panskepp (1993), vrlo je vjerojatno da mozak sadrţi mali broj emocionalnih
mehanizama zajedniĉkih svim vrstama. Svaki sustav ima svoju vlastitu organizaciju mozgovnih
struktura, a nakon aktiviranja svaki izaziva obrazac ponašanja povezanog s emocijama, koje je
tipiĉno za vrstu. Tako postoje sustavi za ljutnju, strah, privrţenost, majĉinsku brigu, napeto išĉeki-
vanje, igru i seksualnost. Svaki sustav dijelom je anatomski lokaliziran, pa je u razliĉitoj mjeri
osjetljiv na lezije i podraţivanje. Štoviše, svaki sustav koristi vlastite transmiterske tvari,
neuromodulatore, u nekim sluĉajevima hormone, pa je i razliĉito podloţan utjecaju neurokemijskih
manipulacija kao što su droge.
Majčinsko ponašanje
Prema MacLeanu (1993), najistaknutije obiljeţje ţivota sisavaca je emocionalna struktura
interakcije izmeĊu majke i mladunca. Dakle, to je podruĉje u kojem moţemo prouĉavati ne samo
pojedinaĉna obiljeţja jedinki. nego interakcije: interakcije izmeĊu majke i njezina potomstva, izmeĊu
genetski odreĊenih mehanizama i uĉenja i izmeĊu neuralnih krugova i neurokemijskih tvari.
MeĊu ţivotinjama se najĉešće prouĉavao štakor. Mladunĉad štakora raĊa se slijepa, i nezrela u
okotima od 6 do 12. Zive u gnijezdu koje pravi majka. Kad se mladunci izlegu, majka ih ĉitave
obliţe. Mladunci imaju motoriĉke mehanizme za sisanje majĉinih bradavica i za skviĉanje visokim
tonom ako is- padnu iz gnijezda. Ovo skviĉanje uzbunjuje majku, koja pronalazi mladunĉad i vraća
ih natrag u gnijezdo. Oĉajniĉko glasanje mladunaca je specifiĉno, a mehanizmi odvajanja razlikuju se
od onih u drugim vrstama straha (Pank- sepp, Newman i Insel, 1992). Sposobnost signaliziranja
straha zbog odvajanja ovisi o cjelovitosti limbiĉkog sustava, ali ne i korteksa. Štoviše, zov moţe biti
pod utjecajem specifiĉnih neurokemijskih tvari, premda razliĉite tvari djeluju na sustav kod razliĉitih
vrsta.
Flemingova i Corter (u tisku) daju pregled spoznaja o mehanizmima koji podrţavaju majĉinsko
ponašanje u štakora, a neka od istraţivanja provela je sama Flemingova sa suradnicima. Kad se
trudnoća ţenke štakora bliţi kraju. zbivaju se promjene koje ukljuĉuju povećane koliĉine hormona
estradiola i prolaktina, nasuprot smanjivanju razine progesterona. K tome, za vrijeme raĊanja raste
razina peptida oksitocina koji vjerojatno takoĊer olakšava razne izraze majĉinskog ponašanja.
Oksitocin je ukljuĉen u proizvodnju mlijeka koje majke daju dojenjem. Postoje i mišljenja da on
smanjuje strah od odvajanja u mlaĊih ţivotinja, a i u drugim vidovima socijalnog vezivanja
(Panksepp, 1993).
Kao što istiĉu Fleming i Corter, hormoni koji dostiţu visoku razinu u ţenki štakora koje tek što se
nisu okotile djeluju i na ponašanje i na fiziološke mehanizme. Primjerice, u razdoblju od 30 minuta
nakon okota ţenka štakora skida unutarnje embrionalne ovojnice s mladunaca, pojede posteljice i
obliţe svoju mladunĉad da ih oĉisti. Sve će mladunce odnijeti u gnijezdo i zauzeti majĉinski stav. To
ĉini bez ikakvog prethodnog iskustva s mladunĉadi, pa moţemo pretpostaviti da su te radnje genetski
odreĊene. Ako ţenkama šta- кога bez seksualnog iskustva i bez hormonalnih promjena povezanih s
raĊa- njem pokaţemo gnijezdo puno mladunaca, one ne pokazuju ništa od ovog majĉinskog
ponašanja. Zapravo, ţenke djevice boje se mladunĉadi i aktivno ih izbjegavaju. Tako hormonalne
promjene koje se zbivaju kod raĊanja u ţenki izazivaju emocionalno stanje koje iskljuĉuje njihov
strah od mladunaca, a ukljuĉuje privlaĉenje. Znamo da to izazivaju hormoni koji djeluju na mozak,
jer ako se štakorima da mješavina hormona sastavljena tako da oponaša one koji kolaju u vrijeme
okota, ţenke djevice ponašaju se majĉinski pri susretu s leglom mladunaca: one ih vraćaju u
gnijezdo, oblizuju i zauzimaju majĉinski stav.
Razmotrimo sada problem adaptacije: hormoni ukljuĉeni u raĊanje i poĉetak proizvodnje mlijeka,
koji imaju emocionalne efekte zapoĉinjanja majĉinskog ponašanja, brzo se spuštaju na niţu razinu
nakon raĊanja. Jasno je da za ţenku štakora ne bi bilo adaptivno da izgubi interes za svoje mladunce
u toj fazi. DogaĊa se to da je poĉetni mehanizam ovisan o hor- monima nadopunjen, a zatim i
zamijenjen drugim mehanizmom koji se temelji na uĉenju. Ţenka štakora uĉi o svom leglu
mladunaca; oni joj postaju izvor potkrepljenja. To se moţe vidjeti u dvije vrste pokusa koje opisuju
Fleming i Corter. U jednom, mladunĉad je dana nevinim ţenkama, kojima nisu dani nikakvi
hormoni. Premda su ih u poĉetku izbjegavale, nakon jednog ili dva dana nevine ţenke su bile
spremne leći uz njih, a nakon pet do deset dana poĉele su prema njima pokazivati majĉinsko
ponašanje. Uobiĉajen je proces, ĉini se, da majĉinsko ponašanje u poĉetku izazovu hormoni, a da se
ono kasnije odrţava zbog iskustva.
Sto privlaĉi majku štakora? Cini se da je najvaţniji znak miris. Tako će, primjerice, ţenke koje su
tek okotile, no nisu još imale nikakvih iskustava sa svojim mladuncima, materijal za izgradnju
gnijezda radije uzeti iz gnijezda druge ţenke s leglom mladunaca nego iz gnijezda ţenke koja nema
mladunĉad. Nevine ţenke ne pokazuju takav odabir, premda ga pokazuju one nevine ţenke koje su
dobivale hormone vezane za porod (Fleming i sur.,
1989) . Moguće je da glasovi koje mladunci ispuštaju imaju sliĉan uĉinak: ti će glasovi sasvim
sigurno probuditi majke mladunaca, no neće probuditi nevine ţenke. Majke privlaĉi bilo koje leglo
mladunaca, ne samo njihovo, a one ne razlikuju pojedinaĉne mladunce.
Koji su mehanizmi u osnovi takvih uĉinaka? Fleming i Corter opisuju glavna podruĉja koja su
vjerojatno ukljuĉena, prvenstveno preoptiĉko podruĉje hipotalamusa, podruĉje za koje se zna da je
osjetljivo na neke od hormona raĊanja (estradiol i prolaktin). Štoviše, ako se prati aktivnost neu-
rona, mjerena stvaranjem novih proteina, dok ţenke uĉe o svojim mladuncima, zapaţaju se
specifiĉne anatomske promjene. Eksperiment koji je to pokazao ukljuĉivao je nove majke štakora, a
sudjelovale su ĉetiri skupine: jedna je sat vremena provela sa svojim novim mladuncima, druga je
provela sat vremena s drugim odraslim štakorom, treća s novom hranom, a ĉetvrta nije bila izloţena
nikakvoj novoj stimulaciji. Najviša razina aktivacije mozga, koju po-
kazuje stvaranje novih proteina, bila je u skupini s mladuncima; aktivacija je opaţena
preteţno u preoptiĉkom podruĉju hipotalamusa i u amigdaloidnom podruĉju. Ti su
uĉinci bili specifiĉni za blizinu mladunaca, jer su neka druga podruĉja mozga bila
podjednako aktivirana blizinom mladunaca i drugog odraslog štakora.
Dakle, ono što zamjećujemo kod majĉinskog ponašanja je sloţena orke- stracija:
komponente ukljuĉuju radnje svojstvene vrsti (kao što je zauzimanje majĉinskog
stava), ĉije su mreţe anatomski lokalizirane, emocionalnu odbojnost i privlaĉnost
(kao što je pretvaranje straha od mladunaca kod ţenke u privlaĉenje) i senzorne
znakove (kao što je miris). Mehanizmi su genetski odreĊeni, pod utjecajem su
hormona, no podloţni promjenama pod utjecajem uĉenja. Drugi sustavi temeljeni na
emocijama ukljuĉuju sliĉan skup komponenti. Takvi sustavi osiguravaju temelj za
sekvence radnji usmjerene cilju, vaţne za jedinku i za prijenos gena, sekvence koje su
zatim razraĊene individualnim iskustvom.
Sažetak
Još od vremena Danvina jasno je da mnoge ţivotinje pokazuju emocije. Nije sasvim
jasno vrijedi li to za gmazove, premda te ţivotinje pokazuju inter- individualno
ponašanje kao što je udvaranje ili agresija. Vrlo jasne emocije javile su se tijekom
evolucije s razvojem limbiĉkog sustava kod ranih sisavaca, a te su ţivotinje razvile
adaptivna ponašanja koja se temelje na majĉinskoj brizi za mlade, društvenom ţivotu
koji ukljuĉuje meĊuzavisnost, a ne tek povezanost, i sklopove ponašanja koja ĉine igru.
Socijalne kvalitete ţivota sisavaca i ptica njihove ţivote ĉine puno sloţenijima od
ţivota gmazova. Nuţni su odreĊeni mehanizmi koji daju osnovni skript socijalnih
interakcija u suradnji i natjecanju, te promjene ponašanja pri susretu s neoĉekivanim.
To su funkcije u kojima limbiĉki sustav daje repertoar radnji svojstvenih vrsti, od kojih
neke imaju emocionalna svojstva, kao što su pozitivne emocije pri- vlaĉenja pojedinim
osobama ili negativna svojstva povlaĉenja od njih. S evolucijom neokorteksa ti su
mehanizmi ostali i dalje vaţni, no nadopunjeni su uĉenjem, a kod viših primata sve
finijom identifikacijom, pa se meĊuzavisnost poĉela temeljiti na suradnji s pojedinim
jedinkama i na radnjama koje se planski ĉine zajedno.

Najbolji ĉlanak koji povezuje evoluciju emocija s anatomijom mozga je po našem
saznanju:
Paul MacLean (1993). Cerebral evolution of emotion. U M. Lewis i J.M. Havi- land
(Ur.), Handbook of emotions (str. 67-83). New York: Guilford.
Najpoznatija neurofiziološka teorija emocija je LeDouxova. Vidi, primjerice:
Joseph LeDoux (1994). Emotion, тетогу and the brain. Scientific American, 270 (lipanj), 50-57.
Za opširan i promišljen pregled spoznaja o emocijama i kortikalnoj lateralizaciji:
D.M. Tucker i S.L. Frederick (1989). Emotion and brain lateralization. U H. Wagner i A.
Manstead (Ur. ),Handbook ofsocialpsychophysiology (str. 27-70), Chichester: Wiley.
Odliĉan i opširan uvod u funkcije transmiterskih tvari, peptida i hormona kod emocionalnog
funkcioniranja:
Jaak Panksepp (1993). Neurochemical control od moods and emotions: ami- noacids to
neuropeptides. U M. Lewis i J.M. Haviland (Ur.), Handbook of emotions (str. 87-107). New
York: Guilford.
6. /)()(jlaoJ/e
sposobnosti razlikovanja emocija kod
(ftazooj drugih ljudi i reagiranja na te emocije
Izgradnja djetetovih odnosa s drugima
е/ЈШсуа Kooperativno djelovanje i partnerstvo

Sadržaj vođeno ciljevima
Razlikovanje sebe od dnigih
Emocionalni razvoj Jezik emocija u kooperativnom
Teorija o odvojenim djelovanju
emocijama prema teoriji
Dječje razumijevanje uzroka emocija
dinamičkih sustava
Izražavanje emocija Razumijevanje prikrivanja emocija

tijekom prve godine Dječji pojmovi ambivalentnosti
života
Sažetak
Razvojne
promjene u Prijedlozi za daljnje čitanje
izazivanju
emocija
Dojenačke
Shka 6.0 Ova slika
ĉetverogodišnje djevojĉice naĉinjena je

nakon što je njezin otac i fotografirao
njezinu sestru odievenu u krizmanu
haljinu. Ova malena djevojĉica naposljetku je
\
poskoĉila prema naprijed i povikala: “Hoću
Ċj : Tiene slikaš!” Slika pokazuje karakteristiĉan
ljutit izraz lica (podignute obrve, usnice ĉetverokutnog
oblika) i tjelesni stav sa stisnutim šakama.
Zbog čega je svaki kritični trenutak u životu odrasle osobe ili djeteta tako jasno obojen
emocijom?
Vygotsky, 1987, str. 335
Emocionalni razvoj
Emocije su prvi jezik svih nas. Nekoliko sekundi nakon roĊenja ljudsko
novoroĊenĉe proizvede svoju prvu emocionalnu komunikaciju - plaĉ. Prema MacLeanu
(1993) takvi su glasovi tijekom evolucije bili vaţni. Oni su signa- lizirali poĉetak nove
vrste adaptacije kada su se gmazovi nalik na sisavce poĉeli preobraţavati u sisavce.
MeĊu kraljeţnjacima poĉinjale su se pojavljivati društvena aktivnost i suradnja.
Razumijevanje razvoja emocija podrazumijeva razumijevanje naĉina na koji biološki
utemeljeni obrasci govornih glasova (Papousek, Jurgens i Papousek, 1992) i vidljivi
emocionalni izrazi omo- gućuju dojenĉetu i roditelju meĊusobnu komunikaciju, te
naĉina na koji ti obrasci kasnije poprimaju oblike kulture i individualnosti.
U ovom i sljedećim poglavljima katkada upotrebljavamo izraz “skrbnik" kako
bismo oznaĉili bilo koju osobu koja obavlja roditeljsku duţnost. O majkama pišemo
više nego o oĉevima, ne zbog toga što vjerujemo kako su oĉevi manje vaţni za
emocionalni razvoj djece dojenaĉke dobi, već samo zbog toga što su u većini
istraţivanja o dojenĉadi sudjelovale majke, premda se u najnovije vrijeme to poĉinje
mijenjati.
Teoiija o odvojenim emocijama prema teoriji

dinamičkih sustava
;
t
Sto se to razvija tijekom emocionalnog razvoja? Razmotrimo to pomoću dviju
teorija, kako bismo zaoštrili neka pitanja i procijenili vaţnost odreĊenih zapaţanja.
Prva teorija je teorija o odvojenim emocijama, jedna verzija zamisli o postojanju
malog skupa osnovnih emocija o kojoj smo raspravljali u ĉetvrtom i petom poglavlju.
U istraţivanjima razvoja u dojenaĉkoj dobi njezini su najpoznatiji zagovornici Izard
(primjerice, 1992) te Malatesta i suradnici (1989a). Ona je proizašla iz Tomkinsove
(1962) zamisli prema kojoj se svaka uroĊena emocija pojavljuje kao paket: postoji
odreĊena emocija zajedno sa skupom tjelesnih promjena i osobitim izrazom lica, koji
mehanizmom povratne sprege tu emociju pojaĉavaju. Prema tome, emocionalni su
izrazi vanjski i vidljivi znakovi unutrašnjih programa. Tijekom razvoja oni se mije-
njaju. Prouĉavanje emocija kod djece dojenaĉke dobi pruţa nam vaţne informacije
zbog toga što kod tako male djece emocije moţemo opaţati prije nego što nastupe
promjene uzrokovane kulturom.
Druga je vrsta teorije teorija dinamiĉkih sustava. Njezini najvaţniji pred- stavnici su
Fogel i sur. (1992), Camras (1992) te Marc Lewis (1995). Prema
ovoj teoriji ne postoje uroĊeni neurofiziološki programi, vidljivi znakovi, niti srţni
aspekti emocija kao što su izrazi lica. Umjesto toga, veći broj genetski utemeljenih
komponenata organizira se u obrasce interakcije. Ova je teorija srodna teorijama koje
smo prikazali u 4. poglavlju, prema kojima se emocije sastoje od komponenata.
MeĊutim, postoji i razlika: u komponentnim teorijama emocija kod odraslih osoba
komponente se pojavljuju zajedno zato što ih izazivaju obiljeţja okoline koja se

pojavljuju zajedno (Ortony i Turner,
1990) . Prema Fogelovu razvojnom gledištu komponente se meĊusobno povezuju,
postaju osjetljive na obiljeţja okoline, ali takoĊer i ograniĉavaju jedna drugu kako se
cijeli sustav razvija. Fogel drţi da se u interakcijama takvih sustava sa socijalnim
svijetom dogaĊaju daljnje meĊuovisnosti. Citav sustav osobe-s-drugim postaje
samoorganizirajući i emocije se pojavljuju kao naĉini interakcije izmeĊu komponenata
i vanjskih dogaĊaja. Takvi naĉini imaju prepoznatljiv vremenski tok - primjerice,
poĉetak i završetak epizode smijanja. Mnogi biološki sustavi imaju samoorganizirajuća
svojstva i postoje matematiĉke teorije takvih sustava. Vjerojatno je takoĊer da neuralne
mreţe i njihove interakcije s okolinom proizlaze iz nekoliko interakcijskih ogra-
niĉenja - prisjetite se iz prethodnog poglavlja eksperimenata Valensteina, Соха i
Kakolevvskija (1970) u kojima je utvrĊeno da potpuno isto elektriĉno podraţivanje
mozga izaziva razliĉite obrasce ponašanja, ovisno o tome što se nalazilo u okolini.
Fogelova hipoteza ima tri naĉela: (a) emocije se temelje na samoorganizirajućim
dinamiĉkim sustavima; (b) oni ovise o kontinuiranim nizovima akcija u odreĊenim
okolinama, a ne samo o unutrašnjim programima; (c) kategorije emocija izgraĊene su
od gradijenata vremena i intenziteta glasovnih, gestovnih i drugih obiljeţja. Prema
ovom gledištu emocije izlaze na površinu - one proizlaze iz interakcija procesa niţe
razine, koji sami po sebi nisu emocije.
Kao što moţete zamisliti, postoje i brojna druga gledišta, od kojih se neka nalaze
izmeĊu teorija ove vrste. Za poĉetak, meĊutim, ostavimo teorije odvojenima, jer će
nam to pomoći da raspoznamo vaţnost prikupljenih empirijskih podataka.
Razmotrimo najprije debatu o tome pojavljuju li se i kada se pojavljuju odvojene
emocije u djetinjstvu. Moţe li se dojenĉe razljutiti? Kada pokazuje da je ljuto, ima li to
isto znaĉenje kao i kod odraslih osoba?
Izražavanje emocija tijekom prve godine života

Nema nikakve sumnje da se u ranoj dojenaĉkoj dobi neke emocije ĉine zasebnima.
Izraz lica koji pokazuje gaĊenje, primjerice, opaţen je kod novo- roĊenĉadi kad im je
dano da kušaju kisele tvari (Steiner, 1979). Ova jasna reakcija na odgovarajući podraţaj
pokazuje da novoroĊena djeca uistinu izraţavaju gaĊenje.
Jedna vrsta istraţivanja sastojala se u tome da se od odraslih osoba traţilo da

pogledaju fotografije lica dojenĉadi i kaţu koje emocije dojenĉe na njima izraţava.
Odrasle osobe dobro prepoznaju radost na licima djece uzrasta od 2 do 12 mjeseci
(Emde i sur., 1985). Struĉnjaci istrenirani u jednoj od shema za
kodiranje pokreta lica, koje smo opisali u 4. poglavlju, takve dojenaĉke os- mijehe takoĊer su
procijenili kao pokazatelje radosti (Oster, Hegley i Nagel,
1992).
Premda se mala djeca doista osmjehuju, odnos tih osmijeha prema odgovarajućim podraţajima
manje je jasan (Sroufe i Waters, 1976; Wolff,
1987) . U prvim tjednima ţivota osmijesi se pojavljuju tijekom faza sna u kojima se dogaĊaju
ţivahni snovi (spavanje s brzim pokretima oĉiju ili REM spavanje). Nakon prvog mjeseca ţivota
osmijesi se poĉinju pojavljivati uz njeţno milovanje, a u dobi od dva mjeseca pojavljuju se ĉesto u
interakciji s roditeljem (Malatesta i sur., 1989.a). Prema tome, ako je osmjehivanje pokazatelj
emocije, tada se radost moţe pojaviti nekoliko sati nakon roĊenja. No ako REM spavanje
jednostavno izaziva refleksno osmjehivanje, bez ikakvog unutrašnjeg stanja radosti, tada se jasni
znakovi radosti ne pojavljuju sve dok dijete ne navrši jedan ili dva mjeseca ţivota (Sroufe, 1978).
U dobi od tri mjeseca djeca se sasvim sigurno osmjehuju na iste vrste dogaĊaja koji i stariju djecu
i odrasle takoĊer ĉine radosnima - pokazivanje paţnje, pozivanje na igru i tome sliĉno. Lewis,
Alessandri i Sullivan (1990.) pokazali su da se osmjehivanje takoĊer pojavljuje i onda kada djeca
ovlada- vaju odreĊenim vještinama. Oni su djecu dojenaĉke dobi stavili u sjedalice za dojenĉad i na
njihove su ruke priĉvrstili uzice. Za djecu u jednoj situaciji po- vlaĉenje uzice ukljuĉivalo je kratki
glazbeni ulomak: djeca stara dva, ĉetiri, šest i osam mjeseci ubrzo su nauĉila ukljuĉiti glazbu
povlaĉenjem uzice. Ona
Slika 6.1 Fotografije male djece koja izraţavaju emocije: (a) pozitivan ili radostan izraz,
(b) negativan izraz.
su pokazivala više zanimanja i osmjehivanja negoli djeca kod koje je glazba ukljuĉivana neovisno o
njihovu povlaĉenju uzice. Kao i kod odraslih, ovlada- vanje vještinom djecu ĉini radosnom.
Jedna se uloga dojenaĉkih osmijeha sastoji u pobudivanju zanimanja odraslih osoba i izazivanju
radosti kod njih. Malatesta i Haviland (1982) utvrdili su kako onda kada malo dijete pokazuje
zanimanje za igru sa svojim roditeljima, roditelji takoĊer pokazuju povećano zanimanje. Huebner i
Izard
(1988) majkama su pokazivali slike izraza lica dojenĉadi. Majke su izvijestile
o tome da se kada vide izraze pozitivnih emocija ili interesa osjećaju dobro i da bi tom djetetu
priĉale, igrale se s njime, stupile s njime u interakciju i pokazivale mu ljubav. Prema tome, ĉak i
prije nego što dojenĉe moţe usmjeriti svoje emocionalne izraţaje prema specifiĉnim ljudima, njegovi
osmijesi imaju sposobnost da uvuku odraslu osobu u njeţnu interakciju s njime. Odraţavaju li ti
osmijesi doista radost ili su samo refleksni pokreti lica manje je vaţno, nego što je njihova uloga
pospješivanja pozitivnih odnosa.
Dokazi o ranom izraţavanju zasebnih negativnih emocija znatno su prob- lematiĉniji. Neki
istraţivaĉi, kao što su Oster, Hegley i Nagel (1992), tvrde da negativni izrazi kod male djece
pokazuju samo nediferenciranu uznemirenost. Drugi, poput Izarda i Malateste (1987), tvrde kako se
već od rane doje- naĉke dobi mogu vidjeti zasebni izrazi straha, ljutnje i tuge. Kao što smo opisali u
4. poglavlju, postoje dvije sheme za analiziranje izraza lica: Izardov МАХ (Izard, 1979) i njegova
kasnija modifikacija AFFEX (Izard i sur., 1983) te Osterov Baby-FACS (Oster i Rosenstein, u tisku)
koji je zapravo adapta- cija Ekmanova i Friesenova (1978) FACS-a namijenjena djeci dojenaĉke
dobi. Oster, Hegley i Nagel (1992) uzeli su 19 fotografija djece dojenaĉke dobi koje su na МАХ
sustavu procijenjene kao odvojene negativne emocije (ljutnja, tuga, gaĊenje), a zatim su ih ponovno
procjenjivali pomoću Baby- FACS sustava. Za svega tri od devetnaest fotografija FACS sustavom
procijenjeno je da pokazuju istu emociju kao što je procijenjeno i MAX-om. Uz tako nisku razinu
slaganja istraţivanja koja koriste razliĉite sustave kodiranja vjerojatno će rezultirati razliĉitim
zakljuĉcima o tome koje se emocije pojavljuju tijekom razvoja i kada.
Neki istraţivaĉi jednostavno kodiraju djetetov izraz lica -zadovoljava li on kriterije kodiranja,
zakljuĉuje se o specifiĉnim negativnim emocijama. Na ovaj naĉin istraţivaĉi koji su upotrebljavali
МАХ sustav, uoĉili su izraze ljutnje, tuge i bolne uznemirenosti kod tromjeseĉne djece za vrijeme
igre s majkom, odvajanja od nje i ponovnog susreta s njome (Malatesta i sur., 1986). Izard, Hembree
i Huebner (1987) snimali su djecu staru dva, ĉetiri, šest i osanmaest mjeseci dok su primala injekcije
redovitog cjepiva protiv dif- terije i drugih bolesti. Sva dvomjeseĉna djeca imala su bolno-uznemiren
izraz, 96% pokazivalo je ljutnju, a 44% tugu.
Drugi su istraţivaĉi takoĊer primijetili izraze ljutnje kod djece mlaĊe od godinu dana. Prisjetite se
da je u eksperimentu koji su proveli Lewis, Alessan- dri i Sullivan (1990) jedna skupina djece
ukljuĉivala kratki glazbeni ulomak povlaĉenjem uzice koja im je bila priĉvršćena za ruku.
Dvomjeseĉna djeca u takvim su uvjetima pokazivala više ljutnje i vrpoljenja onda kada njihovo po-
vlaĉenje uzice više nije ukljuĉivalo glazbu negoli onda kada su mogla ukljuĉiti glazbu. Ljutnju
moţemo oĉekivati kao reakciju na frustraciju, i upravo to je ono što se ovdje pokazalo. MeĊutim kao
odgovor na ovakvu frustraciju djeca su takoĊer pokazivala i više straha, tuge i vrpoljenja. Ovaj nalaz
dovodi do problematiĉnog teorijskog pitanja. Kada vidimo izraz lica koji izgleda poput straha, ali ga
vidimo kao reakciju na nešto za što se smatra da ne predstavlja podraţaj koji obiĉno izaziva strah,
moţemo li takav izraz lica zvati strahom?
Zbog toga neki ljudi tvrde kako je “pravi” test za pitanje doţivljavaju h mala djeca odvojene
emocije samo to ako pokazuju specifiĉan izraz lica kao odgovor na odgovarajući podraţaj. To su
strogi kriteriji za prisutnost odvojenih emocija: emocija nije tek izraz lica, već izraz lica u
odgovarajućem kontekstu.
Elegantno zamišljeno istraţivanje Hiatta, Camposa i Emdea (1979) pruţa nam uvid u povezanost
izmeĊu unutrašnjih stanja, izraza lica i podraţaja. Oni su djecu uzrasta od deset do dvanaest mjeseci
stavili u šest podraţajnih situacija. Pošli su od sljedećih hipoteza: igranje skrivaĉa (“ku-kuc”) ili
igranje igraĉkom izazvat će radost; stavljanje na napravu koja se naziva vizualnim ponorom (vidjeti
sliku 6.2) ili prilaţenje nepoznate osobe izazvat će strah:
Slika 6.2 Fotografija “vizualnog ponora”. Dijete ima

dojam strmog ponora - uoća- vate sitniji izgled
kockastog uzorka s desne strane djetetova desnog
koljena - no de- bela staklena ploĉa sigurno podrţava
dijete dok puzi prema svojoj majci (Gibson i Walk,
1960).
gledanje nekog predmeta kako nestaje (pomoću tahistoskopa i ogledala) ili male ĉarolije u kojoj se
jedna igraĉka sakriva i zamjenjuje drugom, izazvat će iznenaĊenje. Komponente djetetova izraza lica
kodirane su korištenjem obiljeţja koja su opisali Ekman i Friesen (1978). Da bi se zakljuĉilo kako
postoje odvojene emocije, trebaju biti zadovoljena dva kriterija:
• kao odgovor na odreĊeni podraţaj, predviĊen izraz lica treba se pojaviti ĉešće od bilo kojeg
nepredviĊenog izraza lica; primjerice, kao reakcija na vizualni ponor ili na prilaţenje
nepoznate osobe mora se znatno ĉešće pojaviti izraz straha nego izraz iznenaĊenja;
• predviĊen izraz lica mora se pojaviti znatno ĉešće u prikladnoj po- draţajnoj situaciji nego u
drugim podraţajnim situacijama; primjerice, izraz straha mora se ĉešće pojaviti kao
reakcija na vizualni ponor i prilaţenje nepoznate osobe nego kao reakcija na predmet koji
nestaje ili na zamijenjenu igraĉku.
Hiatt, Campos i Emde utvrdili su da mala djeca doista izraţavaju radost: oba su kriterija bila
zadovoljena. Strah je najslabije udovoljavao kriterijima. Kao odgovor na podraţaje za koje se
pretpostavljalo da bi trebali izazvati strah, djeca su pokazivala niz razliĉitih izraza lica, a
nepredviĊene izraze lica pokazivala su znatno ĉešće negoli izraz straha. MeĊutim jedna od po-
draţajnih situacija za koju se pretpostavljalo da bi trebala izazvati strah, doista je ĉešće izazivala
strah nego situacije za koje se predviĊalo da će izazvati radost ili iznenaĊenje. U podraţajnim
situacijama koje su osmišljene za izazivanje iznenaĊenja, predviĊeni izraz lica opaţen je ĉešće nego
nepred- viĊeni izrazi lica. Medutim izraz iznenaĊenja jednako se ĉesto pojavio i u situacijama za koje
se pretpostavljalo da izazivaju strah i radost. Prema tome, radost u većoj mjeri udovoljava kriterijima
za odvojene emocije nego druge dvije ispitivane emocije.
Ovi nalazi pokazuju kako tvrdnja da kod djece dojenaĉke dobi postoji velik broj odvojenih
emocija ima odreĊene teškoće. Nema sumnje da mala djeca pokazuju razliĉite izraze lica, no ĉini se
kao da ti razliĉiti izrazi lica moţda nisu izravno povezani s unutrašnjim emocionalnim stanjima, osim
u sluĉaju radosti.
Neki naturalistiĉki podaci dalje ilustriraju ovo pitanje. Camras (1992.), is- traţivaĉica u podruĉju
emocija, naĉinila je videosnimke izraza lica svoje kćerke Justine tijekom prve godine njezina ţivota.
Uz to je takoĊer vodila i paţljive bilješke o okolnostima u kojima se svaki izraz lica pojavio.
Koristeći Izardovu shemu kodiranja AFFEX, Camras je utvrdila da je Justine u prvim mjesecima
svoga ţivota pokazivala izraze gadenja, straha, uznemirenosti- boli i ljutnje. MeĊutim, njezini izrazi
lica ĉesto se nisu pojavljivali uz oĉeki- vane podraţaje. Primjerice, Justine je pokazivala izraz straha
dok je protestirala zbog toga što je hrane. Premda je moguće da se osjećala uplašeno, njezina je
majka smatrala kako u tim okolnostima to baš i nije vjerojatno. Dok je dobivala gorak vitamin,
pokazivala je izraz tuge. Zbog ĉega bi taj podraţaj trebao izazvati tugu? Camrasova je pribavila puno
ovakvih opaţanja epizoda u kojima se podraţajne okolnosti ne ĉine sukladnima djetetovu emocional-
nom izrazu.
Ako tijekom dojenaĉke dobi djeca ne pokazuju niz odvojenih emocija koje odgovaraju
odvojenim unutrašnjim emocionalnim doţivljajima, kako onda moţemo protumaĉiti ove razliĉite
izraze lica? Neki smatraju da dojenĉad doţivljava nediferenciranu uznemirenost (Oster, Hegley i
Nagel, 1992), premda njezin doţivljaj moţe biti razliĉitog intenziteta. Camrasova je (1992)
elaborirala ovo gledište: veĉina negativnih emocionalnih izraza kod do- jenĉadi moţe se kodirati kao
uznemirenost-bol, kao ljutnja ili pak kao mješavina razliĉitih odvojenih izraza. Kada ĉine negativne
izraze lica djeca ĉesto kontrahiraju mišiće orbiculciris oculi i sklapaju oĉi. Prema AFFEX-u, jedina
je razlika u kodiranju izraza uznemirenosti-boli i ljutnje to što su kod ljutnje oĉi otvorene. Kod djece
dojenaĉke dobi negativni izrazi lica sasvim sigurno postoje, ali su razliĉitog intenziteta: kod visokog
intenziteta AFFEX-om taj se izraz lica kodira kao uznemirenost-bol, kod nešto slabijeg intenziteta
kao ljutnja, a kod niskog ili slabog intenziteta kao tuga. Kako se razvoj odvija, tako dolazi do
promjena u izrazima lica. Camrasova vjeruje kako su emocije komunikacije koje se mijenjaju kako
se mijenjaju i djetetove potrebe. Ona podupire Fogelovo gledište o dinamiĉkim sustavima: u odrasloj
dobi vidljivi su razliĉiti obrasci emocija, ali u dojenaĉkoj dobi oni ne postoje. Tijekom razvoja ti
razliĉiti obrasci spajaju se u svoje prepoznatljive oblike, u funkciji unutrašnjih ograniĉenja i
interakcija s drugim ljudima.
Ovaj smo odjeljak zapoĉeli dvjema teorijama: Izardovom (1991) teorijom
o odvojenim emocijama i Fogelovom teorijom dinamiĉkih sustava. Govoreći
o naĉinu na koji se odvija emocionalni razvoj, te teorije istiĉu razliĉite stvari. Jedna od teškoća u
njihovu procjenjivanju sastoji se u tome što je iznimno teško konstruirati kljuĉne testove. Kada se
promatraju s razliĉitih gledišta, podaci koji se protivnicima jedne teorije ĉine opovrgavajućima,
njezinim se zagovornicima ĉine podupirućima - pogledajte komentar Fogela i Reimersa (1989) te
kasniju repliku Malateste i sur. (1989b). Iz ranije rasprave poznato nam je da tijekom prve godine
ţivota djeca mogu pokazivati razliĉite izraze lica, koji odgovaraju zamislima odraslih o tome kako
izgledaju specifiĉni izrazi lica za pojedine emocije. MeĊutim, ne znamo jesu li ti izrazi lica valjani
pokazatelji unutrašnjeg doţivljaja odgovarajućih emocija. Budući da s tako malom djecom nemamo
mogućnosti razgovarati, ne moţemo znati što ona osjećaju. Najbolji naĉin pogaĊanja kojim
raspolaţemo jest to da ih izloţimo neĉemu što bi trebalo izazvati unutrašnji doţivljaj odreĊene
emocije: primjerice, stavljanje na “vizualni ponor” trebalo bi izazvati strah. Reagiraju li djeca na
takav podraţaj neoĉekivanim emocionalnim izrazom, postoje dvije mogućnosti. Jedna je da ne
postoji uvijek isti odnos izmeĊu unutrašnjeg emocionalnog doţivljaja i izraza lica. Takvo se
tumaĉenje suprotstavlja gledištu o odvojenim emocijama. Drugo je objašnjenje, meĊutim, kako

situacija za koju pretpostavljamo da izaziva unutrašnji doţivljaj straha ne izaziva strah kod svakog
djeteta. Neka djeca mogu biti iznenaĊena ili frustrirana. Obje su teorije podjednako vjerojatne.
Premda kljuĉne provjere ovih teorija još nisu na pomolu, te nas teorije usmjeravaju u razliĉitim
smjerovima. Teorija o odvo-
jenim emocijama usmjerava nas prema sazrijevanju uroĊenih, unaprijed pri-
premljenih, gotovih struktura. Teorija dinamiĉkih sustava usmjerava nas prema
transakcijama osobe i okoline u kojima veze izmedu unutrašnjih doţivljaja i njihova
vanjskog izraţavanja nisu unaprijed odreĊene.
Naš vlastiti zakljuĉak jest da se negativne emocije u dojenaĉkoj dobi ne razlikuju
dobro jedne od drugih. Mi mislimo kako je malo vjerojatno da su unutrašnji doţivljaji
emocija i njihovi vanjski izrazi kod sasvim male djece povezani u odnosu 1 : 1.
MeĊutim tijekom razvoja unutrašnja stanja doista postaju u većoj mjeri odijeljena i sve
organiziranija. Ona se, takoĊer, kod svakog pojedinca i u svakoj kulturi izraţavaju na
karakteristiĉne naĉine. Unu- trašnji doţivljaji emocija povezani su sa spremnošću na
djelovanje. Kao takva, ta su unutrašnja stanja ĉešće povezana negoli nepovezana s
odreĊenim obrascima izraţajnog ponašanja: izrazima lica, bojom glasa itd. MeĊutim
okolinski utjecaji vaţni su u oblikovanju kako unutrašnjih doţivljaja, tako i naĉina na
koji se izraţava sprenmost na djelovanje. Teorija dinamiĉkih sustava postaje
privlaĉnom kada se naglasak stavlja na povezanost izmeĊu pojedinca i okoline u
stvaranju ovih obrazaca reagiranja.
Prije nego što napustimo ovu polemiku, razmislimo na trenutak o ulozi emocija u
ţivotu djece dojenaĉke dobi. Djetetov osmijeh roditelja ĉini sretnim i zainteresiranim -
kao da se djetetova radost izravno komunicira. Djete- tovo izraţavanje negativnih
emocija signalizira da nešto nije u redu. Roditelj će tada vjerojatno uzeti dijete u
naruĉje, pruţiti mu utjehu, ponuditi hranu i uzeti u obzir niz drugih mogućih razloga
djetetove uznemirenosti. Tijekom prve godine djetetova ţivota, dok ono još nije
pokretno, sposobnost roditelja da razlikuje nešto više nego samo negativne i pozitivne
emocije nema baš puno smisla. Umjesto toga, kako bi otkrio znaĉenje djetetovih
signala roditelj poklanja paţnju kontekstu: koliko je sati prošlo od kada je dijete
posljednji put jelo (Richards i Bernal, 1972)? Je li starija sestra udarila dijete? Je li u
sobu ušla nepoznata osoba? Je li se dijete preokrenulo na oštru igraĉku? Finije
razlikovanje negativnih emocija postaje vaţno tek onda kada se dijete poĉne
samostalno kretati i funkcionirati na odreĊenoj udaljenosti od roditelja.
Razvojne promjene u izazivanju emocija

Као što se mijenjaju djetetove sposobnosti signaliziranja razliĉitih emocija kako
dijete raste, tako dolazi i do znaĉajnih promjena u vrstama podraţaja koji emocije
izazivaju. Scarr i Salapatek (1970) proveli su eksperimente kojima su dokazali neke
od tih promjena u prve dvije godine ţivota. Oni su djecu uzrasta od dva mjeseca do
dvije godine izloţili nepoznatim osobama, “vizual- nom ponoru”, klaunu koji iskaĉe iz
kutije, igraĉki-psu koji hoda, glasnim zvukovima i osobi koja je nosila masku. Vrlo
mali broj djece mlaĊe od sedam mjeseci pokazivao je izrazitiji strah ili uznemirenost na
bilo koji od ovih po- draţaja. S poraštom dobi do uzrasta od dvije godine djeca su sve
više pokazivala prestrašeno izbjegavanje “vizualnog ponora” te sve izraţeniji strah od
nepoznatih osoba i osoba s maskom. Njihov je strah od glasnih ili iznenadnih zvukova
te od nepoznatih igraĉaka pokazao drugaĉiji obrazac: za te po- draţaje strah se pojavio
u dobi od oko sedam mjeseci, krajem prve godine ţivota dosegao je svoj maksimum, a
nakon toga njegov je intenzitet poĉeo slabjeti (vidi sliku 6.3).
N=(11) (17) (22) (22) (12) (5) Dob (u mjesecima)
------ pas .............. klaun ------------glasni zvukovi
Slika 6.3 Postotak djece koja pokazuju strah od (a)

N=(11) (17) (22) (22) (12) (5) Dob (u mjesecima) “vizualnog ponora” te (b) igraĉke-psa, glasnih
zvukova i klauna koji iskaĉe iz kutije, u funkciji
dobi (Scarr i Salapatek, 1970).
’a'
cS
‟и“ 100 afriĉki Bušmani \
> (n=2S)
-o
o 80
z, c
£
a
Slika 6.4 Postotak djece koja plaĉu >
o 60
^
tijekom odvajanja od osobe kojoj su > <j
j■a
privrţena. Krivuljepokazuju razvojni ^£
a. c*и
<t>
c \ Antikva, Gvatemala (n=36)
tok straha od odvajanja kod djece з O 40
з
a> / /, ... . , . ' izraelski kibuc
afriĉkih Bušmana, Indijanaca iz Gva- >o5/3 / / Indijanci (Gvatemala) ,
= ( П-1 — )
temale, obitelji niţeg društvenog f J 20
’ČT
staleţa iz Antigve i Gvatemale te djece 0 10 15 20 25 30 35
iz jednog izraelskog kibuca (Kagan i
sur., 1980). Dob (u mjesecima)
Kasnije u djetinjstvu Ċolazi do daljnjeg razvoja. Djeca predškolske dobi najviše se
boje imaginarnih stvari: ĉudovišta, duhova, zastrašujućih snova. Poĉetkom školovanja
najizraţeniji su strahovi u vezi s tjelesnim ozljedama i fiziĉkim opasnostima (Bauer,
1976), dok u adolescenciji prevladavaju socijalni strahovi (Bamber, 1979).
Neki su dogaĊaji univerzalno zastrašujući. Uznemirenost prilikom odvajanja od
osobe kojoj je dijete privrţeno jedan je od takvih dogaĊaja. Kao što je istaknuo Bowlby
(1973), razvoj tog straha praćen je i sve većim oprezom prema nepoznatim osobama -
prema ljudima kojima dijete nije privrţeno. Uznemirenost zbog odvajanja od bliske
osobe pojavljuje se u drugoj polovici prve godine ţivota, maksimalni intenzitet dostiţe u
dobi izmeĊu 15 i 18 mjeseci, a zatim se poĉinje smanjivati, tako da su u dobi od tri
godine vrlo burne reakcije na odvajanje već priliĉno rijetke.
Premda je ovakav obrazac ovog straha univerzalan, on takoĊer ovisi i o kontekstu.
Ako dijete samo otpuţe ili odgega od roditelja, tada pokazuje znatno manju
uznemirenost nego onda kada je roditelj taj koji odlazi (Rhein- gold i Eckerman, 1970).
Djeca su takoĊer manje uznemirena ako njihovi roditelji napuštaju dom odlazeći kroz
vrata kroz koja redovito odlaze nego onda kada odlaze kroz neuobiĉajena vrata
(Littenberg, Tulkin i Kagan, 1971). Prema tome, djeca dojenaĉke dobi procjenjuju
dogaĊaje, a nepozna- tost je jedna od odrednica njihove uznemirenosti i reakcije
izbjegavanja.
Dojenačke sposobnosti razlikovanja emocija kod

drugih ljudi i reagiranja na te emocije
Razmotrimo sada koje informacije djeca imaju i koliko rano percipiraju emocije kod
drugih ljudi. Kakve uĉinke na malo dijete imaju emocije drugih ljudi?
Jedan je od izazova razvojnih istraţivanja otkriti imaju li djeca dojenaĉke dobi neka
znanja - kada su djeca mala to ih ne moţemo izravno pitati. Uo- biĉajena metoda kojom
se to ispituje jest metoda privikavanja (habituacije), koja se temelji na spoznaji da
dojenĉe duţe promatra nove strukture od onih koje su mu već poznate. Prema tome,
prikaţe li se dojenĉetu radosno lice, ono ga dugo vremena promatra, a zatim skrene
pogled. Prikaţe li mu se zatim još jedno radosno lice, moţemo oĉekivati da će ga dijete
samo kratko pogledati, jer mu taj izraz lica nije nov. MeĊutim prikaţe li mu se potom
tuţno lice, moţemo oĉekivati da će ga dijete dugo promatrati, jer mu je taj izraz lica
nov. Pomoću ovakve metodologije moţemo utvrditi što su u vezi s emocijama djeca
dojenaĉke dobi sposobna razlikovati.
Field i suradnici (1982) koristili su ovu metodu kako bi utvrdili mogu li no- voroĊena
djeca razlikovati emocionalne izraze. Djeca koja su bila stara 36 sati promatrala su
odraslu osobu koja je svojim licem izraţavala radost, izne- naĊenje i tugu. Dijete se prvo
priviknulo na jedan izraz lica, a zatim je vidjelo novi izraz lica. Kada se priviknulo na
drugi izraz lica, prikazan mu je treći. Djeca su se uistinu privikavala i odvikavala
(dishabituirala) od tri razliĉita emocionalna izraza. Osim toga, pokazivala su takoĊer i
odreĊenu sposobnost imitiranja emocionalnih izraza koje su gledala. Ona su u većoj
mjeri otvarala usta i oĉi kada su promatrala odraslu osobu koja je izraţavala
iznenaĊenje, u većoj su mjeri prćila i vjesila usne kada je odrasla osoba izraţavala tugu i
više su širila usne kada je odrasla osoba izraţavala radost. Haviland i Lelwicka (1987)
potvrdili su ove nalaze na djeci staroj deset tjedana.
Zakljuĉak ovih istraţivanja bio je da prije nego što djeca imaju razvijene veće
mogućnosti uĉenja, ona su sposobna razlikovati emocije koje izraţava jedna te ista
odrasla osoba i mogu imitirati neke aspekte tih emocija. Ovakav zakljuĉak
podrazumijeva postojanje genetski utemeljenog mehanizma prepoznavanja
emocionalnih izraza i njihova stvaranja, koji se moţda moţe objasniti pomoću teorije
o odvojenim emocijama. Ali moguće je da je u stvaranju ovog zakljuĉka preskoĉena
jedna stepenica (Nelson, 1987) -moţda se djeca privikavaju na druga obiljeţja lica, a ne
na ona koja doista pokazuju emocije. Prisjetite se kako su sloţena razlikovanja u
AFFEX-u ili u FACS-u potrebna da bi se identificirali emocionalni izrazi. Prisjetite se
takoĊer kako je suptilan znak kojim se pravi osmijeh, koji ukljuĉuje i kontrakcije
mišića oko oĉiju, razlikuje od laţnog osmijeha u kojem se pomiĉu samo usta.
Caron, Caron i Myers (1985) dokazali su da mala djeca najvjerojatnije ne mogu
razlikovati emocionalne izraze kao takve. Oni su djeci uzrasta od ĉetiri
Slika 6.5 Podraţaji upotrebljavani u eksperimentu koji su proveli Caron, Caron i Myers (1985). Kod
djece koja su se priviknula (habituirala) na ljutito lice s vidljivim zubima nije došlo do reakcije
odvikavanja (dishabituacije) kada su im prikazana nova lica (na desnom dijelu slike) koja se osmje-
huju uz takoĊer vidljive zube.
do sedam mjeseci prikazivali fotografije ţena koje su pokazivale ljutnju i radost, pri ĉemu su zubi ili
bili vidljivi ili se nisu vidjeli. Djeca su bila sposobna razlikovati lica na kojima su se vidjeli zubi od
onih na kojima se zubi nisu vidjeli, ali ako su se zubi vidjeli i na ljutom i na radosnom licu, tada ih
nisu mogla razlikovati.
Prema tome, djeca dojenaĉke dobi mogu prepoznati istaknuta obiljeţja lica, no ta se obiljeţja ne
moraju podudarati s onima na temelju kojih se razlikuju emocije. Caron, Caron i MacLean (1988)
nastavili su istraţivati dalje kako bi ispitali kada mala djeca doista razlikuju kljuĉne aspekte emo-
cionalnih izraza. Oni su djecu dojenaĉke dobi privikavali na jedan emocionalni izraz lica i boju glasa
i to za šest razliĉitih odraslih osoba. Djeca su zatim vidjela i ĉula dvije nove odrasle osobe koje su
pokazivale i novi izraz lica i izraz lica koji im je veĉ bio poznat. Kada su djeca bila priviknuta na
radostan ili tuţan izraz lica, a zatim im je prikazan novi izraz lica (tuţan ili radostan) koji je proizvela
nova odrasla osoba, djeca stara pet mjeseci bila su sposobna razlikovati emocionalne izraze kao takve.
MeĊutim, djeca stara ĉetiri mjeseca to nisu mogla. Djeca stara pet mjeseci nisu mogla razlikovati
radost i ljutnju, ali djeca stara sedam mjeseci jesu. Kada su eksperimentatori nastavili dalje istraţivati,
uklonivši glas i pokazujući samo lica odraslih osoba, djeca stara pet mjeseci i dalje su mogla
razlikovati radost i tugu, ali ĉak ni sed- momjeseĉna djeca nisu mogla razlikovati radost i ljutnju samo
na temelju izraza lica. Prema tome, prije dobi od ĉetiri mjeseca djeca ne razlikuju razliĉite
emocionalne izraze lica koje proizvedu razliĉite odrasle osobe i vjerojatno prije mogu razlikovati
emocije na temelju glasa nego vizualno.
Glas je vaţan za emocionalnu komunikaciju i Fernald (1989) je pokazao da odrasle osobe djetetu
dojenaĉke dobi govore drugaĉijom bojom glasa nego što govore drugoj odrasloj osobi. Tom
posebnom, tzv. majĉinskom govoru, djeca poklanjaju veću paţnju i za vrijeme govora namijenjenog
baš njima pokazuju više pozitivnih emocija. Djeca starija od pet mjeseci mogu razlikovati
emocionalne poruke kojima se izriĉe odobravanje ili zabrana i to bilo na jeziku svojih roditelja ili na
jeziku kojim njihovi roditelji ne govore. Djeca pokazuju više pozitivnih emocija na odobravanja, a
više negativnih emocija na zabrane (Fernald, 1993).
U dobi od sedam mjeseci djeca mogu spojiti izraz lica s odgovarajućom bojom glasa. Walker-
Andrews (1986) prikazivao je djeci staroj pet i sedam mjeseci filmove na kojima su izraţavane
emocije radosti i ljutnje. Snimio je takoĊer i glasove koji su pratili izraţavanje tih emocija. Na filmu
su usta bila skrivena, tako da dijete nije moglo povezati micanje usana s glasom. U dobi od sedam
mjeseci djeca su dulje gledala snimke izraza lica koje su odgovarale glasu koji su slušala negoli one
snimke na kojima izrazi lica nisu odgovarali glasu koji su ĉula. Medutim u dobi od pet mjeseci, djeca
nisu bila sposobna za takvo razlikovanje.
Prema tome, jasno je da u prvim mjesecima ţivota djeca imaju sposobnosti izraţavanja i
percepcije emocija koje su primjerene njihovim potrebama u odnosima s drugim ljudima. Ona mogu
signalizirati svoju uznemirenost od
prvih trenutaka ţivota, a ubrzo zatim mogu signalizirati i radost. Ona takoĊer mogu
prepoznati razliĉite oblike emocionalnih stanja svojih roditelja, osobito na temelju boje
glasa. Strog zahtjev prema kojem se prepoznavanje emocija mora dokazati za nekoliko
razliĉitih osoba većini djece nije potreban budući da imaju samo jednu ili dvije osobe
koje najvećim dijelom vode brigu o njima. Moguće je, štoviše, da sposobnosti imitacije
koje djeca pokazuju već prvih sati svoga ţivota imaju za njih vaţne emocionalne
posljedice. Melzoff je
(1993) demonstrirao te sposobnosti i pretpostavio da pokreti lica kojima dijete imitira
emocionalne izraze odraslih osoba mogu kod djeteta izazvati emocije. To se moţe
dogoditi bilo zbog toga što postoje odvojeni neuralni programi emocija koji se pokreću
kada se aktivira bilo koji njihov dio, pa će u tom sluĉaju emocija izazvana kod djeteta
biti ista kao i emocija koju pokazuje roditelj, ili pak zbog toga što pravljenje odreĊenog
izraza lica utjeĉe na odreĊeni mod u dinamiĉkom samoorganizirajućem sustavu. U oba
sluĉaja to bi moglo znaĉiti da je djeĉja imitacija emocionalnih izraza drugih osoba
vaţna za dijeljenje emocionalnih stanja s roditeljem ili drugom osobom koja o djetetu
brine (Stern, 1985.; Trevarthen, 1979). Do uzrasta od godinu dana razviju se
sposobnosti koje djeci omogućuju sudjelovanje u sloţenim interakcijama.
Izgradnja djetetovih odnosa s drugima

Kakva je uloga emocija u izgradnji odnosa s drugima? Emocije pokazuju odvija li se
neka interakcija dobro ili je potrebno izvršiti odreĊena prilagoĊa- vanja. Ovdje,
primjerice, iznosimo opis majke slijepog djeteta starog tri i pol mjeseca, koje sjedi u
stolici za dojenĉe. U tom primjeru vidljivo je kako majka reagira na djetetove
emocionalne signale i regulira vlastito ponašanje kako bi se slagalo s ponašanjem
njezina djeteta. Ovaj odjeljak preuzet je od Alsa. Tronicka i Brazeltona (1980).
... majka se pribliţava i prijateljskim, pomalo grlenim glasom govori: “Bok,
mrvice. Bok, mrvice.” Marci pribliţava lice još više prema majci, otvara usta i
usmjerava svoj kaţiprst prema njoj. Veoma je mirna, a njezino je lice otvoreno
prema majci. Majka se naginje vrlo blizu, dodiruje Marcinu desnu ruku i svo-
jim licem gotovo dodiruje lice djevojĉice. Govori toplim, pjevušećim glasom:
“Sto to radiš?” Još nekoliko puta ponavlja: “Što to radiš?” i svojim licem mazi
lice djevojĉice. Marci se oslanja natrag, još uvijek upijajući svaki dodir i zvuk ...
Majka dodiruje Marcin nos. Marci se istog trenutka uznemiri i uzmiĉe prema
natrag, plazi jezik te otvara i zatvara usta. Majka jupušta i kaţe: “Da!” Sjeda
malo dalje i njeţno kaţe: ”Lijepo si se vozila! Baš si se lijepo vozila!” Na te
rijeĉi Marci se ponovno umiruje, podiţe obrve, otvara usta i “poludi” za svo-
jom mamom. Majka sada klizi svojim prstima prema gore po Marcinoj ruci i
trbuhu govoreći kroz igru: “Što to radiš? Što to radiš?” Marci primiĉe svoje lice
bliţe majĉinu licu. Majka naizmjence primiĉe svoje lice bliţe Marcinu i od-
miĉe ga od nje te u ritmu svojih pokreta govori: “Aaa-bu! Aaa-bu! Aaa-bu!”
Marcina usta široko su otvorena. Njezina ramena podignuta su prema majci, a
njezina desna ruka pomiĉe se u ritmu majĉina glasa. Zatim se naglo široko
osmjehne, ostajući licem i tijelom i dalje “privezana” za svoju majku. Majka to
nagraĊuje govoreći mrmorećim glasom: “Kakav divan osmijeh! Aaa-bu!” Još
jednom izgovara: “Aaa-bu!” Zatim ĉitavo Marcino tijelo pomiĉe prema sredini.
Marcino se lice mijenja. Majka se odmah vraća igri “Aaa-bu”, pribliţava- jući
svoje lice još bliţe Marcinu licu nego što je to ĉinila prije. Marci se još jednom
opušta, široko otvara usta, podiţe desnu ruku, podiţe obrve i ponovno se poĉinje
smiješiti. (Als, Tronick i Brazelton, 1980., str. 30)
Ovdje vidimo vješto usklaĊenu interakciju u kojoj majka promatra djetetovo
emocionalno stanje i usklaĊuje svoje reakcije s njim. Kako bi ukljuĉila dijete u
interakciju, majka zapoĉinje tzv. “majĉinim govorom”, ĉineći velike promjene u
intonaciji svoga glasa, ĉime privlaĉi djetetovu paţnju (Fernald, 1989). Ona se primiĉe
vrlo blizu djetetu i mazi ga. Podraţivanje se postupno pojaĉavajer majka dodiruje
djevojĉicu i priĉa joj. Majka je osjetljiva na razinu djetetova uzbuĊenja pa se stoga
malo povlaĉi kada se djevojĉica uznemiri, a zatim ponovno otpoĉinje interakciju, ali
ovaj put nešto manje intenzivno. Majka igra glasovno-dodirnu igru. Svojim osmijehom
Marci majci signalizira svoje uţivanje u igri. Kada je majka pomakne u njezinoj
sjedalici, Marci signalizira kako ne ţeli da igra prestane. Kada majka ponovno
zapoĉinje igru, Marci ponovno pokazuje svoje zadovoljstvo. Stern je (1985) takoĊer
došao do sliĉnih nalaza, utvrdivši da kada se malo dijete smiješi tada roditelj vrlo ĉesto
odraţava taj radostan izraz, ali na drugaĉiji naĉin - primjerice, svojim glasom: “Ooooh.
Kakav divan osmijeh.” Field (1994) smatra da roditelj pomaţe regulirati razinu
djetetove pobuĊenosti na taj naĉin što ĉita djetetove signale, drţi “takt” s njime i
mijenja okolinu kako bi odrţao za dijete najbolju razinu podraţivanja. Ovo “drţanje
takta” naziva se “usklaĊivanjem”. Ono ut-
Iera !gra
Шса 6.6 Dijagrami prijelaza dojenĉadi u razliĉita stanja kada su njihove majke bile (a) u normal- вош
stanju te (b) depresivne. Proporcija vremena provedenog u svakom stanju prikazana je veliĉi- n□ ~
l<xuga. Debljina strelica pokazuje uvjetnu vjerojatnost, a numeriĉke vrijednosti napisane su uz
strelice.Iscrtkanestrelicepokazujuuvjetnevjerojatnostizakojejep< 0.05 (CohniTronick, 1983).
Protest
jeĉe na djetetovu dobrobit; bez njega moţe doći do poremećaja u organizaciji djetetova ponašanja.
Uloga emocija u reguliranju interakcija izmeĊu majki i male djece dokazana je takoĊer i
eksperimentalno. Cohn i Tronick (1983) pokazali su vaţnu ulogu emocija u interakcijama izmeĊu
majke i malog djeteta ispitujući što se dogaĊa onda kada majke svojoj djeci uopće ne pokazuju
emocije. U tom eksperimentu sudjelovalo je dvanaest djevojĉica i dvanaest djeĉaka. Dijete je sjedilo
u sjedalici za dojenĉe, a majka je sjedila licem okrenutim prema djetetu. U jednoj eksperimentalnoj
situaciji (koja se nazivala ravnodušnom) majkama je reĉeno da se zagledaju u svoje dijete, govore
jednoliĉnim, neza- nimljivim i monotonim glasom, da im lice bude bezizraţajno, da pokrete tijela
svedu na najmanju moguću mjeru te da svoje dijete ne dodiruju. To je suprotstavljeno trominutnim
razdobljima u kojima se majka ponašala normalno. Djeca su snimana kamerom na videovrpcu.
Kada su majke pokazivale ravnodušnost, djeca su u većoj mjeri pokazivala oprez, više su protestirala,
pokazivala su više kratkih pozitivnih emocionalnih izraza, bila su znatno lošije organizirana i u većoj
su mjeri dolazila u negativna emocionalna stanja. Za vrijeme normalnih interakcija djetetovo se
ponašanje kretalo u krugu iz- meĊu igre, kratkih pozitivnih izraza i motrenja. Kada je jednom
uspostavljen takav pozitivan krug, postojala je manja vjerojatnost ulaska u negativno emocionalno
stanje.
Prema tome, ĉak i kod djece u dobi od svega tri mjeseca emocije reguliraju interakcije s drugim
osobama. Djetetovo izraţavanje radosti signalizira da su njegovi ciljevi postignuti. Negativni
emocionalni izrazi signaliziraju da se interakcija za dijete ne odvija dobro. Iz opisa majĉine
interakcije s Marci moţemo vidjeti da majka obraća paţnju na djetetove signale, tumaĉi ih kao
poruke o interakciji i u skladu s njima mijenja svoje ponašanje. Tronick, Cohn
i Shea (1986) to su nazvali modelom uzajamne regulacije: emocionalne poruke se razmjenjuju, tako
da svaki partner postiţe vlastite ciljeve u koordina- ciji s ciljevima drugog partnera. Emocije su
komunikacije: dijete signalizira roditelju, roditelj signalizira djetetu i oboje mijenjaju svoje ponašanje
u skladu s time.
Ovaj razvoj smislene komunikacije obuhvaćen je i Wolffovim pomnim etološkim istraţivanjima
male djece u njihovim domovima tijekom prvih šest mjeseci ţivota. Wolff je opaţao 22 djece, u
prosjeku 30 sati, tijekom njihova prvog mjeseca ţivota, prva tri mjeseca ţivota ili prvih šest mjeseci
ţivota. Ĉak i u prvim tjednima ţivota djeca su se više osmjehivala glasu svoje majke nego glasu
istraţivaĉa. Tijekom prvih šest tjedana više su se smiješila glasovima nego licima, no nakon šestog
tjedna takav se obrazac promijenio i djeca su se poĉela više osmjehivati licima.
Tijekom sljedećih mjeseci koliĉina osmjehivanja se smanjivala kako se povećavalo glasanje.
Vrijeme koje je proteklo od trenutka kada je dijete ĉulo majĉin glas pa do trenutka kada se
nasmiješilo, takoĊer se produţavalo kako se dijete pribliţavalo trećem mjesecu ţivota. To se
dogaĊalo zbog toga što su djeca poĉela pogledom traţiti izvor glasa i nasmiješila bi se samo onda
kada su ga pronašla. Prema tome, na samom poĉetku stvaranja meĊusobne veze djeca svojim
roditeljima pokazuju koliko su im vaţni, veţući ih uz sebe emocionalnom komunikacijom
namijenjenom samo njima. Razvija se takoĊer i djetetova sposobnost pravovremenog emocionalnog
reagiranja, pa emocionalne reakcije postaju uistinu komunikativne. Umjesto da se smiješe bestje-
lesnom glasu, djeca se osmjehuju onda kada netko moţe primiti njihovu poruku.
Istanĉanost u komunikacijskom procesu moţe se vidjeti i u naĉinu na koji se tijekom prve godine
ţivota izraţava ljutnja. Stenberg i Campos (1990) ispitivali su na što djeca usmjeravaju svoju
ljutnju. Djecu u dobi od jedan, ĉetiri i sedam mjeseci smjestili su u sjedalicu za dojenĉad. Ljutnju su
izazivali na taj naĉin da je jedan od istraţivaĉa sjeo s jedne djetetove strane i uhvatio dijete za ruke,
onemogućivši mu njihovo pomicanje. Majka je sjedila s djetetove druge strane. Kada im je bilo
onemogućeno pomicanje ruku, samo su djeca stara ĉetiri i sedam mjeseci pokazivala ljutnju. Dok su
ĉetveromjeseĉna djeca više gledala u osobu koja im je onemogućila pomicanje ruku ili u njezine
ruke, djeca stara sedam mjeseci, nakon što im se na licu pojavio izraz ljutnje, gledala su u majku. To
pokazuje kako su starija djeca razvila odreĊeno shvaćanje ljutnje kao sredstva koje se koristi u
komunikaciji s majkom. Neposredno nakon sputavanja pokreta ruku pojavilo se glasanje, prije nego
što se pojavio negativan izraz lica - kao da se glasovno izraţavanje koristilo za privlaĉenje paţnje.
Prema tome, emocionalni izrazi nisu samo vanjska oĉi- tovanja unutrašnjih stanja: oni u sve većoj
mjeri postaju usmjereni prema odreĊenim Ijudima. Redoslijed pojavljivanja glasanja i emocionalnog
izraza na licu pokazuje kako djeca najprije pokušavaju pridobiti majĉinu paţnju, a zatim joj
signaliziraju svoju uznemirenost.
Tijekom prve godine ţivota djeca ne samo da mijenjaju svoje emocionalne signale kako se
razvijaju njihove veze s drugim ljudima, nego takoĊer stjeĉu i vještine korištenja informacija koje
dobivaju od osoba koje o njima skrbe, kako bi promijenili vlastito ponašanje, kao primjerice onda
kada je nešto u okolini nejasno. Te se vještine nazivaju “oslanjanjem na socijalno okruţenje”.
Primjerice, Sorce i suradnici (1985) stavili su djecu staru godinu dana na “vizualni ponor” namješten
na visinu koja nije izazivala jasno izbjegavanje. Sedamdeset i ĉetiri posto djece prešlo je preko
“ponora” onda kada je majka pokazivala radostan izraz lica. MeĊutim kada je majka pokazivala strah
ni jedno dijete nije prešlo na drugu stranu.
Djeca starija od deset mjeseci, u usporedbi s djecom dobi od šest do devet mjeseci, vjerojatnije će
emocionalne informacije traţiti na licu roditelja nego na drugim dijelovima tijela i samo starija djeca
pogledaju roditelja prije nego što zapoĉnu neko ponašanje u vezi s nejasnim podraţajem (Walden i
Ogan,
1988) . Prema tome, krajem prve godine ţivota djeca poĉinju mijenjati svoje ponašanje na temelju
procjena svojih roditelja i njihovih emocija, i to utjeĉe na naĉin na koji oni sami procjenjuju svijet i
reagiraju na njega.
Kooperativno djelovanje i
partnerstvo vođeno ciljevima
Као što smo vidjeli u 4. poglavlju, emocije mogu djelovati tako da omo- guće
ljudima suradnju u sloţenim planovima. Bowlby (1971), utemeljitelj teorije
privrţenosti, iznio je verziju ove zamisli koju je nazvao “ciljem vodeno partnerstvo” -
to je meĊusobna suradnja dvoje ljudi koja im omogućuje postizanje njihovih ciljeva.
(U 3. poglavlju raspravljali smo o prema cilju usmjerenom ponašanju: ponašanju
usmjerenom prema postizanju cilja.) Izrazi “prema cilju usmjereno” (koji smo uveli u
2. poglavlju) i “ciljem voĊeno” imaju jednako znaĉenje. Bowlby je preferirao ovaj
drugi izraz i preteţno ga je zanimalo kako se partnerstvo voĊeno ciljevima pojavljuje
iz- meĊu roditelja i djece. No takvo je partnerstvo vidio takoĊer i kao temelj odnosa
suradnje tijekom ĉitava ţivota. Poĉetkom ţivota dijete zna vrlo malo o ciljevima svojih
roditelja. MeĊutim sa sve većom kognitivnom zrelošću i kroz ponavljane interakcije,
ono razvija model ţelja i namjera druge osobe, koji mu omogućuje stvaranje
partnerstva u kojem roditelji i djeca suraĊuju u ispunjenju ciljeva obiju strana. O
Bowlbyjevu radu raspravljamo u sljedećem poglavlju, a sada nas zanimaju vaţne
promjene u kognitivnom razvoju koje omogućuju razvoj i usavršavanje kooperativnog
djelovanja.
Razlikovanje sebe od dmgih

Sposobnost stvaranja partnerstva oslanja se na sposobnost razlikovanja sebe od
drugih. Razvojni psiholozi tvrde da je djetetovo prepoznavanje sebe kao odvojenog od
drugih bića u prvoj godini ţivota vrlo slabo (Stern, 1985) te da ovisi o kognitivnom
sazrijevanju. Prisjetite se takoĊer da je u nekim kulturama razlikovanje sebe od drugih
mnogo slabije nego u zapadnim individua- listiĉkim društvima, o ĉemu smo raspravljali
u 2. poglavlju. Tijekom druge godine ţivota razlikovanje sebe od drugih postaje
razvijenije. Tada opaţamo pojavljivanje emocija koje se temelje na takvom
razlikovanju: empatije i neugode.
NovoroĊenĉe reagira na plaĉ druge djece vlastitim plakanjem. Neki smatraju da je
ovo rano pokazivanje emocionalne “zaraze” vaţna preteĉa kasnije empatije, no drugi
tvrde kako je ta reakcija više poput refleksa, pri ĉemu dijete plaĉ druge osobe brka s
vlastitim plaĉem. MeĊutim, već u dobi od šest mjeseci djeca pokazuju znatno jasnije
zanimanje za emocije drugih osoba naginjući se prema djetetu koje pokazuje
uznemirenost, dodirujući ga i tome sliĉno (Eisenberg, 1992).
IzmeĊu 12. i 24. mjeseca ţivota djeca reagiraju na uznemirenost druge osobe tako
da je tješe, dovode roditelja, nude joj neki predmet (Zahn-Waxler
i sur., 1992). Ona doista pokazuju brigu - meĊutim, sklona su nuditi onakvu vrstu
utjehe kakvu i sama vole primiti. Kadaje naša kćerka Hannah bila stara 14 mjeseci, u
našem je stanu plakalo drugo dijete. Hannah je imala cipelice
koje je posebno voljela. Kada je ĉula drugo dijete kako plaĉe prišla mu je, nakratko ga pogledala, a
onda mu pokušala ponuditi svoju cipelicu. Dunn i Kendrick (1982) iznose drugi primjer:
Ovo se dogodilo kada je petnaestomjeseĉno dijete bilo u vrtu sa svojim bra- tom.
Petnaestomjeseĉni Len bio je bucmasti djeĉak s lijepo zaobljenim trbušćićem, koji je u to
vrijeme sa svojim roditeljima igrao posebnu igru kojoj se uvijek smijao. Igra se sastojala u
tome da doĊe do roditelja, hodajući na smiješan naĉin, podigne majicu i pokaţe im svoj veliki
trbušćić. Jednog dana njegov stariji brat pao je s ljestava koje su imali u vrtu i ţestoko se
rasplakao. Len ga je netremice promatrao. Zatim mu je prišao, podigao majicu i pokazao svoj
trbušćić, gledajući u njega i priĉajući mu. (Dunn i Kendrick, 1982, str. 115)
Ovi opisi pokazuju kako djeca percipiraju tuĊu uznemirenost i motivirana su za poduzimanje
neĉega u vezi s time. MeĊutim, djeca nude utjehu na naĉin na koji sama vole biti utješena, a nisu
sposobna misliti o tome što bi drugoj osobi moglo pruţiti utjehu.
U dobi od tri godine naĉini na koji djeca nude utjehu znatno su prim- jereniji potrebama druge
osobe. Primjerice, djeca tješe uznemireno dijete dovoĊenjem njegove, a ne svoje majke. Isto tako,
kako djeca rastu tako će sve vjerojatnije na uznemirenost drugog djeteta reagirati zabrinutošću ako tu
uznemirenost nisu prouzroĉila ona sama (Zahn-Waxler i sur., 1992). To pokazuje sve veću
sposobnost starije djece da o nekom dogaĊaju razmišljaju s drugih gledišta i da vjerojatno poĉnu
osjećati krivnju.
U razliĉitim pokazivanjima empatije moţemo uoĉiti kljuĉnu ulogu djetetova poimanja sebe.
Hoffman (1984) je u tom razvoju naznaĉio ĉetiri stupnja
Slika 6.7Dijete postaje zainteresirano za ogledalo: djeca koja

su razvila pojam o sebi znaju da je ono što vide u ogledalu
odraz njih samih i dodirnut će crvenu mrlju koja im je
kradomice stavljena na nos ili ĉelo, iako taj dio svog tijela
mogu vidjeti jedino u ogledalu.
Tablica 6.1 Broj djece koja su pokazala neugodu ovisno o tome jesu li se prepoznala u testu “ruţ-na- -nosu”.
Pokazali samoprepoznavanje Nisu pokazali samoprepoznavanje
Pokazali neugodu 19 5
Nisu pokazali neugodu 7 13
Izvor: Lewis i sur. (1989)
koja ovise o djetetovoj sve većoj sposobnosti razlikovanja sebe od drugih. O globalnoj
empatiji govorimo onda kada je djetetov osjećaj uznemirenosti izazvan uznemirenošću
druge osobe putem “zaraze” ili imitiranja. O egocen- triĉnoj empatiji radi se onda kada
dijete zna da je uznemirena druga osoba, ali reagira kao da je uznemireno ono samo. Na
trećem stupnju djetetova empatija za osjećaje drugih ukljuĉuje razumijevanje toga da
se osjećaji drugih ljudi mogu razlikovati od njegovih vlastitih osjećaja. Posljednji
stupanj odnosi se na empatiju za tuĊe ţivotno iskustvo, koja podrazumijeva znanje o
tome da razliĉita iskustva dovode do razliĉitih reakcija tijekom neĉijeg ţivota.
Kakvi bi bili kooperativni pokušaji bez empatije? Kada vidimo da je druga osoba
tuţna ili ljuta zbog nekih naših postupaka, obiĉno smo motivirani na promjenu našeg
ponašanja i ponovnu procjenu vlastitih postupaka. I već vrlo rano u ţivotu
doţivljavanje emocija sliĉnih emocijama neke druge osobe postaje nam stepenica za
unutrašnji svijet drugih. Sa sve većim kognitivnim sposobnostima naša mogućnost
razumijevanja tog svijeta postaje sve sloţenija i omogućuje nam prikladnije reagiranje
na drugu osobu.
Druge sloţene emocije usko su povezane s prvim poĉecima djetetova рге-
poznavanja sebe. Neugoda se, primjerice, smatra sloţenom emocijom. To je zbog toga
što se ne primjećuje u dojenaĉkoj dobi i oslanja se na razvoj razlikovanja sebe od
drugih, do kojeg dolazi s kognitivnim sazrijevanjem. Neugodu doţivljavamo onda kada
osjećamo da smo predmet zlonamjeme paţnje. Lewis i suradnici (1989) usporedili su
djeĉju sposobnost doţivljavanja neugode s njihovom sposobnošću doţivljavanja straha
tvrdeći da je strah znatno temeljnija emocija, koja ne ovisi o samoprepoznavanju.
Reakcije straha ispitivali su pomoću nepoznate osobe. Samoprepoznavanje su ispi-
tivali tako što su djecu stavili ispred ogledala, prethodno im kradomice sta- vivši malo
ruţa za usne na nos. Djeca koja su prepoznala da je odraz u ogledalu njihov pokazala su
to dodirujući svoj nos. Kako bi ispitali neugodu. istraţivaĉi su djeci pretjerano laskali
ili su ih zamolili za ples. Istraţivaĉi su pretpostavili da će sva djeca pokazati strah, ali
da će samo ona koja će se prepoznati u ogledalu biti sposobna doţivjeti neugodu.
Odnos izmeĊu samoprepoznavanja i neugode moţe se vidjeti u tablici 6.1 Djeca su
znatno ĉešće doţivljavala neugodu kada su se prepoznala u ogledalu. Ali izmeĊu
samoprepoznavanja i pokazivanja straha nije bilo znaĉajne povezanosti. Zakljuĉak je da
se neugoda doţivljava uglavnom onda kada je već razvijeno poimanje sebe.
“Ja”, meĊutim, nije izoliran objekt: sam pojam o sebi ima socijalne odlike. Bilo bi ga bolje opisati
kao “ja-u-odnosu-s-drugima”, jer kada poĉinjemo izgraĊivati pojam o sebi to ne ĉinimo poput nekog
osamljenog Robinsona Crusoea, sami i neovisni o društvu. “Ja” je onaj aspekt liĉnosti koji nam omo-
gućuje da znamo kako se valja odnositi prema drugim ljudima. U istraţiva- njima empatije vidimo
nešto od njegova razvoja: ja-s-drugim-u-nevolji. A u istraţivanjima neugode “ja” kojemu je neugodno
je “ja” kojemu je poklo- njeno previše paţnje drugih. Prema tome, u zapadnim društvima idealno “ja”
nije “ja” odvojeno od društva. Mi poimamo sebe ne kao izolirane od drugih, već kao samodostatne, a
ne ovisne. U azijskim i drugim društvima koja istiĉu zajedništvo i “mi-osjećaje”, idealno “ja” shvaća
se kao ovisno o drugima. Prema tome, na Zapadu su emocije svojstvene tome koliko uspješno
postiţemo nezavisnost, unatoĉ potrebama za drugima. Na Istoku su moţda svojstvene tome koliko se
uspješno postiţe meĊuovisnost, unatoĉ fiziĉkoj nezavisnosti.
Jezik emocija u kooperativnom djelovanju

Naturalistiĉka istraţivanja pokazala su na koji naĉin djeca uĉe emocionalne rijeĉi i koliko znaju
o emocijama - Bretherton i sur. (1986) napisali su opseţan pregled o toj temi. Djeca poĉinju govoriti o
unutrašnjim stanjima u dobi od oko 18 mjeseci, a proporcija vremena koje provedu govoreći o emoci-
jama s dobi se postupno povećava. Dunn i njezini suradnici (Dunn, Brether- ton i Munn, 1987; Dunn,
Brown i Beardsall, 1991) snimali su razgovor o osjećajima izmeĊu majki, djece i njihove
braće/sestara u njihovim domovima kada je promatrano dijete bilo staro tri godine. Najĉešće teme u
razgovorima majki i djece bile su ugoda i bol, no kada su majke zapoĉinjale razgovor u najmanje 5%
sluĉajeva radilo se o specifiĉnim emocijama kao što su ljutnja, uznemirenost, zabrinutost, suosjećanje
ili gaĊenje.
Djetetovo uĉenje o tome kako raspravljati o emocionalnim doţivljajima ima nekoliko vaţnih
posljedica za kooperativno djelovanje. Najĉešća rana funkcija govorenja o emocijama je jednostavno
komentiranje (Dunn, 1987). Ali u vrijeme kada su djeca imala tri godine Dunn, Brown i Beardsall
(1991) utvrdili su da se polovica razgovora o emocijama odnosila na uzroke osjećaja
i pokazali su sloţenost djeĉjeg znanja. Primjerice, djeca stara 28 mjeseci razumjela su uobiĉajene
prethodnike uznemirenosti - “Mama tuţna. Sto je tata uĉinio?” - kao i naĉin na koji emocije jedne
osobe mogu utjecati na ponašanje druge osobe: “Ja plaĉem, teta primi me i drţi” (Bretherton i sur.,
1986). Ovdje govor o emocijama nije više samo komentar, već postaje dio pregovaranja o
meĊusobnim odnosima.
Majke izrazito povećavaju svoje govorenje djeci o unutrašnjim stanjima kada su djeca stara
izmeĊu 13 i 28 mjeseci, što je po svoj prilici odgovor na djetetovo razumijevanje takvih tema. Kada je
dijete staro 28 mjeseci, 60% majĉinih obraćanja djetetu ukljuĉuje govorenje o unutrašnjim stanjima
(Bee- ghly, Bretherton i Mervis, 1986). Putem svog govora roditelji implicitno po-
duĉavaju djecu kako opisati svoja unutrašnja stanja, kako emocije djeluju u
meĊuljudskim odnosima, kako se emocije izraţavaju, kontroliraju itd. (U 7. poglavlju
detaljnije raspravljamo o takvoj socijalizaciji.)
Vidimo da se djeca bave razumijevanjem vlastitih emocija i emocija drugih ljudi.
Uĉeĉi govoriti o emocijama i njihovim uzrocima, ona se odmiĉu mnogo dalje od
jednostavnog komunikacijskog sustava koji omogućuju izrazi lica i boja glasa. Jezik o
emocijama omogućuje razvoj zajedniĉkih znaĉenja o unutrašnjim stanjima (Stern,
1985). Moguć je novi stupanj meĊusobne povezanosti. Djeca mogu govoriti o
osjećajima, iznositi svoje viĊenje njihovih uzroka, ponovno se vraćati na emocije
mijenjajući svoje razumijevanje tih emocija. Sto je najvaţnije, umjesto modela koji se
temelji samo na djetetovu iskustvu, roditelji mogu ponuditi svoje razumijevanje i
pridruţiti ga djetetovu razumijevanju. Sliĉno tome, roditelji neki dogaĊaj mogu
razumjeti s djetetove toĉke gledanja. Zajedniĉka znaĉenja koja se na taj naĉin stvaraju
postaju dio tog odnosa i njihove zajedniĉke povijesti. Dunn i Brown (1991) iznijeli su
predivne primjere; ovdje prikazujemo razgovor u kojem je dijete staro 21 mjesec
zapoĉelo razgovor sa svojom majkom o dogaĊaju koji se odigrao za vrijeme doruĉka
(str. 97).
Dijete: Papam moje biksiće (proizvod od ţitarica koji se jede za doruĉak). Pa-
pam moje biksiće. Plaĉem.
Majka: Plakao si, zar ne? Imali smo pravu borbu. “Još jedan zalogaj, Michael.”
I što si ti uĉinio? Ispljunuo si ga!
Dijete: (Pretvara se da plaĉe).
S djetetom su razgovarali o tom dogaĊaju imenujući emocije - “Plakanje” - i zatim
ga ponovno odigravali. Majka je nauĉila da je dijete razmišljalo o dogaĊaju, a dijete je
nauĉilo što majka misli zašto se to dogodilo. Dijete se moţda opravdava, moţda
pokušava saznati je li majka još uvijek ljuta na njega, a moţda ga zanima kako će
izgledati sljedeći doruĉak. Majka i dijete zajedno su doţivjeli jedno iskustvo i nalaze se
u procesu stvaranja zajed- niĉkog prikazivanja tog iskustva koje svakome od njih daje
bolji model onog drugog. Jednostavni empatiĉni doţivljaji ljude meĊusobno povezuju;
po- moću jezika zajedniĉka znaĉenja postaju moguća, ĉime se pospješuje proces
kooperativnog djelovanja.
Dječje razumijevanje uzroka emocija

U dobi izmeĊu dvije i tri godine ţivota dolazi do znaĉajnog razvoja jezika, koji
obuhvaća i usvajanje izraza za emocije te razvoj sposobnosti komunikacije o
emocijama s drugim osobama. Od tada pa nadalje posve je jasno da djeca razmišljaju o
tome što su uzroci emocija, razmatraju naĉine na koje ih se moţe kontrolirati itd. Djeca
izgraĊuju, moţemo reći, vlastite teorije o emocijama.
Razumijevanje emocija od strane odraslih osoba podrazumijeva razmatranje
ĉovjekovih ţelja: “Zelio je taj kamion pa je bio ljut kad su ga uzeli” ili
vjerovanja: “Bio je iznenaĊen kad ju je ugledao jer je mislio kako je otišla”. Smatra se da djeca
mlaĊa od ĉetiri godine nisu sposobna za takva razmi- šljanja. Posljediĉno tome, njihove zamisli o
emocijama više su “ponašajne” negoli “mentalistiĉke” (Harris i Saarni, 1989). Tvrdi se da će mala
djeca emocije vjerojatnije opisati kao izraze lica ili ponašanje nego kao unutrašnje osjećaje te kao
prouzroĉene vanjskim zbivanjima prije negoli izazvane mentalnim entitetima kao što su neĉije ţelje
ili vjerovanja. U dobi od tri godine naša kćerka Hannah dala nam je primjer za to nakon što ju je
Јеппу prekorila zbog neĉega što je uĉinila. Njezino se lice iskrivilo i poĉela je plakati. Trenu- tak
nakon toga uzviknula je: “Pogledaj što si uĉinila od mog lica!” Mogli bismo reći da je njezina teorija
emocija u to vrijeme glasila: “Ono što netko pokazuje jest ono što on osjeća.”
Pa ipak, danas raspolaţemo brojnim kontra-primjerima koji pokazuju kako već djeca u dobi od
svega dvije ili tri godine mogu govoriti o emocijama na naĉine koji se ĉine uvjerljivo
mentalistiĉkima, kao da razumiju kako unu- trašnja mentalna stanja pokreću njihova ponašanja.
Wellman (1995) je prikazao rezultate intenzivnog istraţivanja govora petero djece, koje je zapoĉelo
kada su djeca bila stara dvije godine. Zanimalo ga je smatraju li djeca da jedna vrsta situacije izaziva
samo jednu vrstu emocija. Tvrdio je da ako djeca razumiju da ista situacija moţe izazvati razliĉite
vrste emocionalnih reakcija kod razliĉitih ljudi, tada imaju razvijeno odreĊeno shvaćanje emocija kao
unutrašnjih emocionalnih stanja. Wellman je utvrdio da u dobi izmeĊu dvije i tri godine djeca govore
o istom predmetu koji izaziva razliĉite emocije kod razliĉitih ljudi:
Adam (star 3 godine): Brijanje. Ne volim kremu za brijanje .........
Majka: Ne voliš kremu za brijanje.
Adam: Ne. Tata voli kremu za brijanje. Tata voli kremu za brijanje. Mama,
obriši je. (Wellman, 1995, str. 296)
U dobi od tri do ĉetiri godine djeca daju logiĉne razloge za doţivljavanje emocija, pri ĉemu se
pozivaju na ciljna stanja (ili ţelje) drugih ljudi. Stein i Levine (1989) ĉitali su djeci uzrasta od tri do
šest godina priĉe u kojima su ciljevi i posljediĉni ishodi bili razliĉiti za razliĉite protagoniste: u
jednoj priĉi dijete je nešto ţeljelo i to je dobilo. U drugoj priĉi dijete je nešto ţeljelo, ali to nije
dobilo. U trećoj priĉi dijete nešto nije htjelo, ali je to dobilo. Ako djeca razumiju da su specifiĉne
emocije posljedice ciljeva koje imamo (tj. da mentalna stanja pokreću doţivljavanje emocija), tada
moţemo oĉekivati da će djeca predvidjeti negativne i pozitivne emocije na temelju ciljeva protagoni-
sta. Djeca stara tri godine to su bila sposobna uĉiniti, i takoĊer su bila sposobna dati objašnjenja
koja su se pozivala na ciljeve protagonista. Harris i sur.
(1989) pruţili su daljnje dokaze o tome da predškolska djeca objašnjavaju uzroke emocija
upućujući na mentalna stanja. Oni su djeci uzrasta od tri do šest godina ispriĉali priĉu o slonici Ellie
koja je voljela samo mlijeko. Zatim je došao majmunĉić i izlio mlijeko iz vrĉa te ga zamijenio Coca-
Colom. Djecu su zatim pitali kako će se Ellie osjećati kada će okusiti Coca-Colu. Djeca stara ĉetiri
godine, premda su sama više voljela Coca-Colu nego mlijeko, odgovorila su da će Ellie, kada okusi
Coca-Colu, osjetiti gaĊenje. Cetverogo- dišnjaci su bili sposobni predvidjeti emociju na temelju ţelje
nekog drugog. U
oba ova istraţivanja dob djeteta pokazala se vaţnom: što su djeca bila starija, to ih je
veći broj dao predviĊanja koja su uzimala u obzir ciljeve protagonista.
U naturalistiĉkim okolnostima predškolska djeca ĉesto objašnjavaju emocije druge
djece pozivajući se na njihove ţelje i vjerovanja. U istraţivanju Fa- besa i sur. (1991)
opaţaĉi su biljeţili detalje pojavljivanja emocija kod trogo- dišnje, ĉetverogodišnje i
petogodišnje djece u djeĉjem vrtiću. Dijete koje je bilo najbliţe svakom dogaĊaju, ali
nije bilo ukljuĉeno u njega, pitali su koja se emocija pojavila i što ju je uzrokovalo. Ta
su djeca davala vanjske atribucije, upućujući na ponašanje poput: “On se ljuti jer mu je
ona uzela igraĉku.” Da bi se oznaĉilo kako je dijete dalo unutrašnje objašnjenje, ono je
moralo jasno uputiti na unutrašnje ili psihološko stanje, poput: “Ona je tuţna jer joj
nedostaje mama” ili: “Ljuta je jer je mislila da je red na nju”. Trogodišnjaci su u
većini sluĉajeva (55%) za negativne emocije davali vanjska objašnjenja, ali u 45%
sluĉajeva objašnjenja su bila unutrašnja - uglavnom se radilo o obja- šnjenjima koja su
se odnosila na neostvarivanje djetetova cilja. Za negativne emocije ĉešće su se davala
unutrašnja objašnjenja nego za pozitivne. Djeca su takoĊer davala više unutrašnjih
objašnjenja za intenzivne emocije, kako pozitivne tako i negativne. Prema tome,
negativne emocije i intenzivno pokazivanje emocija navode djecu na traţenje
objašnjenja koja su po svojoj naravi više mentalistiĉka. Ovo istraţivanje pokazuje kako
u svakodnevnom ţivotu predškolska djeca poĉinju razmišljati o unutrašnjim svjetovima
drugih ljudi. Ako su emocije komunikacije u socijalnom svijetu, ĉini se logiĉnim da
negativne emocije, kao i one intenzivne, izazivaju razmišljanje o unutrašnjim sta-
njima drugih: one signaliziraju potrebu za paţnjom i mogućnost da ponašanje
sudionika u nekoj zajedniĉkoj aktivnosti treba promijeniti.
Vidjeli smo da predškolska djeca objašnjavaju emocije upućujući na mentalna
stanja protagonista - ona to ĉine pozivajući se na ciljeve ili ţelje protagonista.
Djetetova sposobnost takvog objašnjavanja emocija s dobi se ne- sumnjivo povećava,
ali kod mnoge djece dokaze da to ĉine vidimo već u dobi od tri godine. Ovaj razvoj
razumijevanja uzroka emocija rani je pokazatelj djetetove teorije uma: djeĉjeg
razumijevanja toga da su njihova vlastita mentalna stanja razliĉita i da se mogu
mijenjati te da se mentalna stanja drugih osoba mogu razlikovati od njihovih
(Astington, 1993; Harris, 1989).
Ovaj razvoj djetetove sposobnosti predoĉavanja mentalnih stanja drugih ljudi vaţan
je za razvoj kooperativnog partnerstva. Kada su djeca sposobna za poĉetak
razumijevanja ţelja, ciljeva i vjerovanja drugih ljudi, ona mogu pre- govarati o
planovima, znajući što druga osoba ţeli i vjeruje. Astington i Jenkins (1995) utvrdili su
da djeca s potpunijim razumijevanjem naĉina na koji vjerovanja mogu utjecati na
ponašanje pokazuju više zajedniĉkog planiranja za vrijeme simboliĉke (“kao da”) igre
s drugom djecom.
Razumijevanje prikrivanja emocija

Ako su emocije barem jednim dijelom mentalne prirode, postavlja se pitanje: što
je s prikrivanjem emocija? Mi, kao odrasle osobe, prepoznajemo razliku izmeĊu onoga
što osjećamo u sebi i onoga što pokazujemo ili onoga
kako se ponašamo. Ako mislimo da bi otvoreno pokazivanje ljutnje moglo imati negativne
posljedice, svoje izraţavanje ljutnje moţemo prilagoditi. Kat- kada ĉak pokušavamo pokazati jednu
emociju, premda u sebi doţivljavamo drugu. Takve stvari ĉinimo kako zbog sebe, tako i zbog
drugih, primjerice zato da bismo odrţali pozitivne odnose s ljudima koji su nam vaţni. Katkada se
osjećamo krajnje tuţno zbog nekog dogaĊaja, ali umjesto da si dopustimo razmišljanje o njemu,
nastojimo razmišljati o neĉemu drugom. Kada djeca mogu uoĉiti razlike izmeĊu onoga što se osjeća
i onoga što se pokazuje, i na koji im naĉin kontroliranje emocija moţe pomoći u ostvarivanju
kooperativ- nih planova?
Svjesno prilagoĊavanje emocija ili zamjena jedne emocije drugom poĉinje u ranoj školskoj dobi.
P. L. Harris i sur. (1986) ĉitali su priĉe djeci staroj ĉetiri, šest i deset godina o djeci koja su se
osjećala na odreĊeni naĉin, ali ako bi tu emociju ili neki drugi osjećaj pokazala, dogodile bi im se
nepoţeljne posljedice. Djecu su pitali kako se lik iz priĉe stvarno osjećao i koje će osjećaje po-
kazati. Primjerice: “Dijana ţeli ići van, ali je boli trbuh. Ona zna da ako mami kaţe kako je boli
trbuh, mama će reći da ne smije van. Dijana pokušava sakriti kako se osjeća, kako bi je mama
pustila van.” Nakon toga dijete su pitali: “Kako se Dijana osjećala kada ju je bolio trbuh? Kako je
nastojala da izgleda njezino lice dok ju je bolio trbuh?” Djeca stara šest godina dosljedno su
razlikovala ono što je dijete osjećalo od onoga što je pokazivalo. Kod ĉetvero- godišnjaka takvo se
razlikovanje tek poĉelo pojavljivati, i to samo u vezi s prikrivanjem negativnih osjećaja, ali ne i
pozitivnih. Premda ĉetverogodi- šnjaci razumiju kako se stvarne i vidljive emocije ne moraju
podudarati, njihovo je razumijevanje tog pitanja manje sustavno nego kod starije djece.
Ono što djeca misle o priĉama, kao o onima koje su im ĉitali Harris i sur., i ono što mogu ĉiniti
kako bi prilagodili vlastite emocije u svakodnevnom ţi- votu, moţe biti razliĉito. Saarni (1984) je
inscenirala dogaĊaj za koji je pret- postavila da će zbog socijalnog pritiska djecu navesti na
prilagoĊavanje svojih emocija. U prvoj sesiji djeca stara šest i deset godina dobila su poklon prikla-
dan svojoj dobi, nakon što su izvršila jedan nevaţan zadatak. U drugoj sesiji na poklon su dobila
igraĉku za posve malu djecu. Hoće li djeca pokazati svoje razoĉaranje kada prime igraĉku za sasvim
malu djecu? Njihovi su izrazi lica snimani na videovrpcu i kodirani kao negativni, pozitivni ili
prijelazni (defini- rani kao oni koji pokazuju nesigurnost ili napetost). Izraĉunate su razlike iz- meĊu
izraza lica nakon primanja poklona odgovarajućeg za dob i igraĉke za sasvim malo dijete. Djeĉja
sposobnost prikrivanja razoĉaranja povećavala se s dobi, premda je ta vještina u ograniĉenom
opsegu primijećena već kod šesto- godišnjaka. Djevojĉice su u većoj mjeri prikrivale izraţavanje
svojih emocija nego djeĉaci.
Tervvogt, Schene i Harris (1986) ispitali su takoĊer i stupanj u kojem djeca mogu upravljati
svojim osjećajima. Oni su jednoj skupini šestogodišnje djece ĉitali tuţnu priĉu i rekli im neka ne
dopuste da ta priĉa utjeĉe na njih. Drugoj skupini djece rekli su neka slobodno dopuste da priĉa
utjeĉe na njih. Prije i poslije ĉitanja priĉe djeca su testirana zadatkom pamćenja. U odnosu na djecu
kojoj je reĉeno neka ne dopuste da priĉa utjeĉe na njih, djeca kojoj je reĉeno da slobodno dopuste da
priĉa utjeĉe na njih pokazala su odreĊeno po- goršanje pamćenja i procijenila su da se osjećaju
tuţnije. Djevojĉice su znatno uspješnije od djeĉaka pojaĉavale i prigušivale svoje emocije. Znaĉajan
je takoĊer i nalaz da je vrlo mali broj djece mogao nešto reći o strategijama koje su pritom koristili,
što pokazuje kako se svjesno razumijevanje tog procesa dogaĊa još i kasnije.
Mogli bismo pretpostaviti kako će se u društvima koja naglašavaju vanjsku kontrolu emocija
djeĉje razumijevanje razlike izmeĊu stvarnih i vidljivih emocija razvijati brţe. Hess i sur. (1980)
utvrdili su, primjerice, kako japanske majke oĉekuju od svoje djece da ranije kontroliraju
izraţavanje svojih emocija nego što to oĉekuju majke u Sjevernoj Americi. To je sukladno zamisli
kako Japanci općenito emocije poput ljutnje i gaĊenja smatraju podloţnijima kontroli nego
Amerikanci, o ĉemu smo raspravljali u 2. poglavlju (Matsu- moto i sur., 1988). MeĊutim, Gardner i
sur. (1988), koristeći Harrisove metode ispitivanja djece o emocijama koje doţivljavaju likovi iz
priĉa, nisu pro- našli razlike u dobi u kojoj japanska djeca i djeca sa Zapada imaju razvijeno svjesno
razumijevanje razlike izmeĊu unutrašnjih emocija i onih koje se pokazuju.
Svijest o kontroliranju emocija u širokom rasponu razliĉitih okolnosti vjerojatno se neće pojaviti
prije navršenih šest godina ţivota. To je sukladno nalazu da roditelji u nmogim kulturama oĉekuju
od djece da se ponašaju - u većoj ili manjoj mjeri - u skladu sa standardima društva odraslih upravo
u toj dobi, o ĉemu smo raspravljali u 2. poglavlju (Briggs, 1970; Lutz, 1988).
Sposobnost prikrivanja emocija Ijudima moţe pomoći da suraĊuju u socijalnom svijetu u
kojem oni i drugi ljudi imaju brojne ciljeve. Katkada su ti ciljevi u meĊusobnom sukobu i moţe biti
potrebno izabrati koji je cilj vaţniji. Dijete se osjeća razoĉarano kada primi poklon neprimjeren
njegovu uzrastu. ali zna da bi se druga osoba osjećala loše pokaţe li svoje razoĉaranje. Kada djeca
poĉinju shvaćati taj proces kod sebe i drugih ljudi, ona se oslanjaju na razraĊeniji - zapravo bolji -
model razumijevanja drugih ljudi. Sposobnost stvaranja takvih modela ljudima omogućuje
pregovaranje u sloţenim situacijama u kojima razumiju da su ciljevi druge osobe višestruki,
katkada meĊu- sobno proturjeĉni, a katkada prikriveni. Putem prikrivanja emocija, ĉo- vjekovi
osjećaji katkada mogu prevariti ĉak i sami sebe - to je proces o kojem raspravljamo u 12. poglavlju.
Dječji pojmovi ambivalentnosti

O ambivalentnosti govorimo kada istodobno doţivljavamo dvije meĊu- sobno proturjeĉne
emocije. Djeĉja sposobnost razumijevanja ambivalentnosti proizlazi iz razvoja njihovih
sposobnosti stvaranja sloţenijih modela vlastitih i tuĊih mentalnih stanja.
Kao i kod prikrivanja i prilagoĊavanja emocija, ambivalentnost djeca takoĊer pokazuju prije
nego što je postanu svjesna. Primjerice, neka jednogo-
dišnja djeca reagiraju na ponovni susret sa svojom majkom nakon odvajanja od nje
istovremenom ţeljom za njezinom blizinom i ljutitim pokušajima da je odgurnu od sebe
(Ainsworth i sur., 1978). MeĊutim sve do dobi od pribliţno deset godina, djeca ne
razumiju eksplicitno da istodobno mogu doţivljavati dvije meĊusobno suprotne
emocije. Harter i Buddin (1987) traţili su od 126- ero djece dobi od ĉetiri do dvanaest
godina da razvrstaju fotografije ĉetiri s negativne i tri pozitivne emocije u dvije
skupine. Djeca su izabrala po dvije fotografije ili iz iste skupine ili iz razliĉitih
skupina, a zatim ih se pitalo mogu li imati osjećaje prikazane na tim dvjema
fotografijama istodobno i to prema istoj stvari ili prema dvjema razliĉitim stvarima.
UtvrĊen je razvojni slijed: neka od najmlaĊe djece izjavila su kako se istovremeno ne
mogu doţivljavati dvije emocije. Na sljedećem razvojnom stupnju djeca su govorila
kako je moguće istodobno doţivljavati dvije pozitivne ili dvije negativne emocije
prema razliĉitim predmetima: “Bio bih sretan da dobijem motocikl i zadovoljan da
dobijem trkaći auto.” Sljedeći stupanj bio je doţivljavanje dvije emocije iste valencije
prema istom cilju: “Bio sam sretan i ponosan što sam optrĉao sve baze (u bejzbolu,
prim. prev.).” Nakon toga djeca su izjavila da se istovremeno mogu doţivjeti dvije
emocije razliĉite valencije prema razliĉitim ciljevima: “Bio sam radostan zbog toga
što sam gledao Ratove zvijezda, ali tuţan zato što sam propustio utakmicu.”
Naposljetku djeca govore o emocijama razliĉite valencije prema istom predmetu: “Bio
sam sretan zato što sam za Boţić dobio bicikl, ali tuţan zbog toga što je imao samo tri
brzine.” Sto su djeca bila starija, to su njihovi primjeri dopirali dalje u ovom razvojnom
slijedu, a prosjeĉna dob u kojoj su dosegla posljednji razvojni stupanj iznosila je 11.3
godine.
Spoznaja o ambivalentnosti vaţan je korak u razumijevanju raznolikosti ciljeva koje
kako mi sami, tako i drugi ljudi imaju u svakodnevnom ţivotu. Štoviše, doţivljavanje
neke emocije nije samo stvar doţivljavanja rada odreĊenog biološkog mehanizma, kao
što je to kod kihanja. Genetski dani temelji emocija razraĊuju se u sloţene socijalne
vještine i ĉine elemente, a ne konaĉne proizvode, u izgradnji naših unutrašnjih teorija o
nama samima, o drugim ljudima i o meĊuljudskim odnosima.
Sažetak
Emocije su od središnje vaţnosti za naĉin na koji se roditelji i djeca odnose jedni
prema drugima i na koji izgraĊuju meĊusobni odnos. Izraţavanjem emocija roditelji i
djeca jedni od drugih uĉe o ţeljama i vjerovanjima onog drugog. Djeĉje doţivljavanje
emocija signalizira što je za njih u nekoj interakciji u redu, a što nije u redu. Cak i
sasvim mala djeca mijenjaju svoje ponašanje kao odgovor na pozitivne ili negativne
emocionalne izraze druge osobe, pa su emocije kljuĉni elementi djetetova doţivljavanja
drugih. Emo- cionalni komunikacijski sustav zapoĉinje krajnje jednostavno, tako što
djeca signaliziraju negativna stanja poput uznemirenosti te pozitivna stanja osmje-
hivanjem i kontaktom oĉima. Tijekom prve godine ţivota postupno dolazi do
stvaranja razlika izmeĊu emocionalnih izraza (npr. izmeĊu radosti, izne- naĊenja, straha i ljutnje ) i
usmjeravanja tih izraza prema odreĊenim ljudima. Sliĉno tome, u prvoj godini ţivota djeca poĉinju
razlikovati razliĉite emocije kod odraslih osoba, najprije pomoĉu boje njihova glasa, a kasnije
takoĊer i na temelju njihova izraza lica. Djeca i njihovi roditelji razvijaju zajedniĉki ples u kojem
emocije jednoga od njih onaj drugi smatra vaţnim priopćenjima koja bitno utjeĉu na njegovo
ponašanje i njegovo razumijevanje te druge osobe. Emocionalni izrazi navode djecu na razmišljanje
i na izgradnju modela (ili unutrašnje teorije) o unutrašnjem svijetu drugih ljudi. Pojava govora o
emocijama omogućuje razvoj zajedniĉkih znaĉenja u vezi s emocionalnim doţivljajima. Takva
zajedniĉka znaĉenja postaju dio strukture meĊusobnih odnosa. Metakognitivne sposobnosti
omogućuju stvaranje razraĊenih modela drugih Ijudi. Ljudska bića usmjerena su k ĉinjenici da
ljudi imaju više- struke ciljeve i da su ti ciljevi katkada u meĊusobnom sukobu. Covjekove reakcije
na takve dileme ukljuĉuju prikrivanje emocija i doţivljavanje ambivalentnosti. Bez razraĊenih
modela o drugim ljudima, koji postaju središnja tema rasprava kod starije djece i odraslih ljudi,
zajedniĉka suradnja bila bi znatno teţa.

Najbolji opći uvod u razvoj emocija koji poznajemo:
Paul L. Harris (1989). Children and emotion: The development ofpsychological un- derstanding.
CMord: Blackvvell.
Prikaz ranog izraţavanja emocija kod djece:

Carol Z. Malatesta and colleagues (1989). The development of emotion expression during the
first two years of life. Monographs ofthe Society for Research in Child Development, 54 (1-2,
Serial No. 219), 1-103.
O vaţnosti djetetovih emocija i njihova razumijevanjau obiteljskoj interakciji:
Judy Dunn & Jane Brown (1994). Affect expression in the family, children‟s un- derstanding of
emotions and their interactions with others. Merrill-Palmer Quarterly, 40, 120-138.
Dobar saţetak razvoja sloţenih emocija koje ukljuĉuju pojam o sebi:
Michael Lewis (1995). Self-conscious emotions. American Scientist, 83 (Jan-Feb), 68-78.
Toplina
fZ/i (//о (c/ua//t e Učenje govora o emocijama Učinci

modeliranja
/4(z/(Zi e (( /Hizo oju

Različito reagiranje na različite emocije
Način na koji kultura utječe na razvoj
emocionalnosti Emocionalne sheme:
e/no c/o/i a//iOrV/(

mostovi od ranih do kasnijih odnosa
Temperament
Sklonosti odredenim emocijama kao srž
Sadržaj
temperamenta Stabilnost temperamenta
Genetska osnova temperamenta Odnos
Uvod
temperamenta i stila privrženosti
Regulacija emocija Emocionalne sklonosti - reakcije na

okolinu
Privrženost Obrasci emocionalnosti u djetinjstvu koji
Zaštita od prijetnje i “Nepoznata situacija” se proteiu u odraslu dob Dimenzije i crte
Unutrasnji radni modeliprivrženosti Cinitelji koji utjeću ličnosti
na stilprivrženosti Sažetak
Socijalizacija emocija u međuljudskim odnosima

Ponovno razmatranje usklaĎenosti

Napušteno dijete, odjednom se prenuvši,

Prestrašenim pogledom luta uokolo
I vidi jedino da ne može pronaći Oči pune
Ijubavi.
George Eliot
Uvod
Као što smo vidjeli u 6. poglavlju, djetetove su emocije prva sredstva njegove
komunikacije s odraslima. Takve komunikacije imaju vaţnu ulogu u odnosu roditelj-
dijete. One signaliziraju potrebu za hranom, toplinom, blizinom, ljubavlju. Premda
emocije imaju univerzalne aspekte, koji se temelje na našoj potrebi za komunikacijom s
drugima i za dobivanjem paţnje i zaštite u dojenaĉkoj dobi, razliĉiti pojedinci na
razliĉite naĉine doţivljavaju i pokazuju razliĉite emocije. Neka su djeca većinu
vremena radosna i zadovoljna, a takva nastavljaju biti i kao odrasle osobe. Druga su
razdraţljiva i lako se frustriraju. Treća su pak ĉesto tuţna ili uplašena. Ovakve
individualne razlike u emocijama od središnje su vaţnosti za liĉnost. Kako one
nastaju?
U ovom se poglavlju usredotoĉujemo na dvije glavne teme. Prva, o kojoj
raspravljamo u prvoj polovici poglavlja, odnosi se na to da jedino kroz razumijevanje
djeteta u kontekstu njegovih odnosa s drugim ljudima doista moţemo razumjeti
individualne razlike u emocionalnosti. Obrasci emocionalnosti su, jednim dijelom,
proĉišćena povijest djetetovih bliskih odnosa s roditeljima, vršnjacima, uĉiteljima,
braćom, sestrama i drugim osobama. Kao što postoje brojni razliĉiti odnosi koji utjeĉu
na razvoj djetetove emocionalnosti, jednako tako postoje i brojni razliĉiti procesi
unutar tih odnosa koji ut- jeĉu na naĉin na koji djeca doţivljavaju i izraţavaju emocije.
Druga tema, o kojoj raspravljamo u drugoj polovici poglavlja, odnosi se na to da djeca
u interakcije s osobama koje o njima skrbe kao i u interakcije s drugim ljudima unose
vlastitu emocionalnu konstituciju. Ĉak i u nekoliko prvih mjeseci ţi- vota djeca se u
velikoj mjeri razlikuju po svojoj emocionalnosti. Neku je lako utješiti podizanjem na
ruke i grljenjem. Drugu je teško utješiti. Ovakve uroĊene razlike nazivaju se
“temperamentom”.
Regulacija emocija
Moţda je jedna od najutjecajnijih zamisli o individualnim razlikama u
emocionalnosti ona kako djeca doţivljavaju emocije, a individualne razlike pojavljuju
se u naĉinu na koji te emocije reguliraju. Primjerice, obrasci izraţavanja emocija pod
snaţnim su utjecajem dobi djeteta i stupnja njegova razvoja. Plakanje je dugotrajnije i
intenzivnije kod djece dojenaĉke dobi nego kod nešto starije djece. Ispadi bijesa
najuobiĉajeniji su tijekom druge godine ţivota, a nakon toga njihov intenzitet slabi
(Goodenough, 1931). Prema
tome, i kod plakanja i kod ispada bijesa moţemo zamisliti razvoj individualnih razlika u uspješnosti
kojom djeca reguliraju izraţavanje tih emocija.
Sposobnost upotrebe jezika vaţan je ĉinitelj koji utjeĉe na naĉin na koji djeca reguliraju svoje
emocije. Kako djeca uĉe govoriti, tako mogu priĉati o tome što ih uznemiruje ili ljuti, a ne moraju
više komunicirati samo putem izraza lica ili gestama (Kopp,1992). Sposobnost govorenja o
emocionalnim pitanjima moţe imati znaĉajan uĉinak na djetetov odnos s roditeljima, jer djeca postaju
sposobna “prepirati se umjesto pribjegavati tjelesnom nasilju, ĉekati umjesto vikati, obuzdati svoju
nestrpljivost umjesto da bijesno eksplo- diraju” (Dunn i Brown, 1991, str. 89). Razvoj pokretljivosti
takoder ima vaţan uĉinak: kada se djeca poĉinju kretati i kada mogu sama zadovoljiti neke od svojih
ţelja, njihova se potreba za vrlo intenzivnim sustavom signaliziranja smanjuje (Campos, Kermoian i
Zumbahlen, 1992). Razvojne promjene u neurofiziologiji takoĊer doprinose promjenama u
emocionalnoj nestabil- nosti i kontroli emocionalnog uzbudenja (pregled istraţivanja vidjeti u
Thompson, 1994).
Prema jednom gledištu regulacija emocija zapoĉinje s modulacijom izraţavanja emocija, koju u
poĉetku potiĉu roditelji, a potom je dijete poĉinje internalizirati. Kopp (1989) primjerice tvrdi da
regulacija poĉinje onda kada roditelj dijete tješi. Plakanje ima veoma snaţan uĉinak na roditelje i oni
ga pokušavaju smanjiti, modulirajući emociju podizanjem djeteta na ruke, tje- šenjem, ljuljanjem i
tome sliĉno. Naglasak je ovdje na obuzdavanju, graĊenju povjerenja i intimnosti; na temelju toga
dijete postaje sposobno utješiti samoga sebe.
Cicchetti, Ganiban i Barnett (1991) razradili su razliĉite stupnjeve ili zadatke koji su ukljuĉeni u
regulaciju emocija. Neuspjeh u jednom stupnju ima posljedice na uspješnost regulacije na drugim
stupnjevima. U prvim mjesecima zadatak je postići stabilnost funkcioniranja. Kada dijete postane
previše uznemireno, mora se ponovno vratiti u stanje u kojem je sposobno funkcionirati. To se
postiţe na taj naĉin što je dijete sposobno signalizirati svoju uznemirenost, a roditelj na to reagira
pomaţući mu da se umiri. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci emocije se izraţavaju tako da socijalna
interakcija izmeĊu roditelja i djeteta postaje od središnje vaţnosti. Razvijaju se i neurološki sustavi,
tako da dijete moţe inhibirati neke emocionalne izraze i istodobno biti sposobno samo sebe utješiti.
Krajem prve godine ţivota središnje pitanje postaje privrţenost. U to vrijeme emocije, spoznaja i
sustavi ponašanja postaju organizirani tako da osiguravaju blizinu roditelja i njegovu emocionalnu
dostupnost. Iz interakcija s roditeljem stvaraju se mentalne predodţbe
o tome kada je, gdje i na koji naĉin roditelj dostupan. Prema tome, i dijete i roditelji reguliraju svoje
emocije u skladu s onime što se moţe oĉekivati od druge strane. Sljedeći stupanj odnosi se na razvoj
pojma o sebi i samoregula- cije. U to vrijeme dijete poĉinje razvijati shvaćanje sebe kao nezavisnog
bića. Procesi regulacije od preteţno senzomotoriĉkih sve više postaju simboliĉni. Djeca poĉinju
razmišljati o dogadajima, poĉinju pronalaziti razliĉite naĉine njihova tumaĉenja i poĉinju mislima
umirivati sama sebe.
U ovim tumaĉenjima naglašena je uloga pojma o sebi u sposobnosti svla- davanja uznemirenosti.
S vremenom djeca se u regulaciji emocija sve manje oslanjaju na roditelje. Ipak, bilo bi pogrešno
vjerovati da je u predškolskom razdoblju, pa ĉak i krajem djetinjstva, regulacija emocija proces koji
se u potpunosti odvija na unutrašnjem planu. Kao što ćemo vidjeti u sljedećim poglavljima, jedan
od najvaţnijih ĉinitelja koji i djeci i odraslima pomaţe odrţati emocionalnu ravnoteţu, jest prisutnost
ljudi koji im u ţivotu pruţaju podršku. Emocije koje narušavaju ravnoteţu ublaţavaju se pomoću
prisutnosti vo- ljenih osoba. Prema tome, ne bismo smjeli misliti kako je odrţavanje emocionalne
ravnoteţe zadatak koji izvršava pojedinac sam.
Sada, nakon što smo razmotrili razvojne promjene u intenzitetu kojim djeca doţivljavaju i
pokazuju emocije, okrećemo se teţem pitanju. Što je zapravo regulacija emocija? Taj se pojam
upotrebljava na brojne razliĉite naĉine. Neki ga istraţivaĉi koriste kako bi ukazali na individualne
razlike u intenzitetu, frekvenciji i trajanju emocija. Tako, primjerice, kada je sprijeĉeno postizanje
nekog cilja, jedna osoba moţe postati vrlo ljuta, vikati i izgledati ljutito nekoliko minuta, dok druga
moţe osjećati laganu uznemirenost, na trenutak izgledati ljutito, a zatim na to zaboraviti. Drugi
istraţivaĉi, poput Cassidyja (1994), pojam regulacije emocija upotrebljavaju kako bi uputili na
ravnoteţu emocija koje neki pojedinac pokazuje. Primjerice, jedna osoba moţe pokazivati sklonost
ljutnji više negoli tuzi ili pak moţe općenito pokazivati malo emocija.
Pojam regulacije emocija koristi se takoĊer i za oznaĉavanje procesa koji su ukljuĉeni u
modifikaciju emocionalnih reakcija: procesa suoĉavanja koji smanjuju ili pojaĉavaju intenzitet
doţivljaja. Ako ste na putu do zraĉne luke zapeli u prometnoj guţvi, moţete na razliĉite naĉine
pokušati smanjiti svoju anksioznost: moţete ukljuĉiti radio, uvjeravati se kako uvijek moţete pole-
tjeti drugim avionom ili pak moţete nekoliko puta duboko udahnuti i pokušati se opustiti. Procesi
regulacije utjeĉu na sve faze emocionalnog рго- cesa: na procjenu dogaĊaja, procjenu konteksta,
zatomljivanje potreba, jednako kao i na izbor i kontrolu razliĉitih naĉina izraţavanja emocije i
razliĉitih naĉina djelovanja (Frijda, 1986). Thompson (1994) je regulaciju emocija de- finirao kao
“vanjske i unutrašnje procese odgovorne za motrenje, procjenjivanje i mijenjanje emocionalnih
reakcija, posebice njihovih intenzitetnih i vremenskih obiljeţja, a u svrhu postizanja ciljeva” (str. 27).
Kao primjer takvog procesa Rothbart, Ziaie i 0‟Boyle (1992.) pokazali su da djeca reguliraju razinu
svoje pobuĊenosti na taj naĉin da odvraćaju paţnju od predmeta ili ljudi koji izazivaju visoki stupanj
pobuĊenosti.
Poremećaji u regulaciji emocija proizlaze iz definicija regulacije, u kojima se naglasak stavlja na
pojedinĉeve sposobnosti modulacije izraţavanja teme- ljnijih ili osnovnih unutrašnjih doţivljaja.
“Poremećaji regulacije” odnose se na ono što se dogaĊa kada ljudi ne mogu prilagoditi ili kontrolirati
svoje emocije. Kada se taj izraz koristi kao sinonim za psihopatologiju (Garber i Dodge,
1991) , tada proizlazi da je uzrok psihopatologije nedostatak u pojedinĉevoj sposobnosti modulacije
unutrašnjeg iskustva. Ako su djeca depresivna, to
znaĉi da ne mogu regulirati svoj doţivljaj tuge. Imaju li anksiozni poremećaj, nisu
sposobna modulirati svoj doţivljaj straha, što moţe dovesti do izbjegavanja odreĊenih
situacija.
Regulacija emocija je pojam koji zbunjuje. Taj se pojam upotrebljava i za
oznaĉavanje obrazaca emocionalnosti (primjerice, sklonost pokazivanju vrlo intenzivne
ljutnje) i za oznaĉavanje pretpostavljenih procesa koji mogu djelovati na naše
izraţavanje emocija (primjerice, pokušaji da odvratimo paţnju od neĉega). Implicitno
shvaćanje, zajedniĉko za oba ova znaĉenja, jest da svatko ima odreĊene emocije te da
postoje optimalne razine na kojima bi se te emocije trebale doţivljavati i pokazivati.
Potpuno razliĉita shvaćanja mogu dati bolje opise. Primjerice, uzmemo li emocije kao
komunikacije izmeĊu roditelja i djeteta, mogli bismo govoriti o uĉinkovitosti te
komunikacije, no da li bismo mogli govoriti i o njezinoj regulaciji? Ili, smatramo li da
su emocije naĉinjene od komponenata koje se nalaze u meĊusobnoj interakciji u
jednom dinamiĉkom samoorganizirajućem sustavu, o ĉemu smo raspravljali u 6. po-
glavlju (Camras, 1992), tada će to hoćemo li neku emociju doţivjeti ili koliko ćemo je
intenzivno osjetiti proizlaziti iz obrasca koji se razvio kao odgovor na ograniĉenja
unutar djeteta i u njegovoj okolini. Primjerice, roditelj ne voli kada njegovo dijete
plaĉe. Roditelj potiĉe dijete na to da govori umjesto da viĉe i da ne brine o malim
stvarima koje nisu po njegovoj volji. S vremenom dijete plaĉe manje, jednim dijelom
zbog toga što drugaĉije procjenjuje dogaĊaje, a drugim dijelom zbog toga što mu
plakanje ne pomaţe u postizanju ciljeva. Je li to najbolje opisati kao regulaciju ili kao
komponente emocija koje postaju organizirane zbog ograniĉenja unutar pojedinca i u
okolini? Vidjeli smo takoĊer da Ijudi u razliĉitim kulturama razliĉito doţivljavaju
emocije. Je li o tome najbolje razmišljati na taj naĉin kao da su neke emocije u tolikoj
mjeri “regulirane” da su u nekim kulturama nepoznate, ili bi bilo bolje pretpostaviti
kako, da bismo funkcionirali u odreĊenom društvu, moramo postati vješti u stvaranju
odreĊenih signala koji nam omogućuju komunikaciju?
Privrženost
Bez obzira na to podrţavaju li pojam regulacije emocija ili ne, većina is- traţivaĉa u
ovom podruĉju slaţe se u tome da su za objašnjavanje individualnih razlika u
emocionalnosti vaţni i okolinski i konstitucijski ĉinitelji. O tome ćemo raspravljati
govoreći o emocionalnim sklonostima: neki pojedinci, bilo zbog odgoja, genetske
konstitucije ili oba ta ĉinitelja pokazuju sklonost prema doţivljavanju i pokazivanju
odreĊenih emocija u većoj mjeri nego nekih drugih emocija. Za neke istraţivaĉe
najvaţniji su aspekti odnosa roditelj- dijete, kao što je privrţenost (Cassidy, 1994) i oni
ĉine temelj najvaţnijih emocionalnih sklonosti. Za druge vaţniju ulogu imaju uroĊeni
ĉinitelji unutar djeteta (Kagan, 1994). Našu raspravu zapoĉet ćemo privrţenošću.
Zaštita od piijetnje i “Nepoznata situacija ”

Teorija privrţenosti vjerojatno predstavlja najrazvijenije i najutjecajnije gledište o tome na koji
naĉin odnos izmeĊu roditelja i djeteta dojenaĉke dobi utjeĉe na emocionalne sklonosti i obrasce.
Sustav privrţenosti djeluje unutar odnosa roditelj-dijete na taj naĉin da roditelj i malo dijete ostaju
jedno drugome u blizini. Emocije djeluju kao signali: dojenĉe plaĉe signalizirajući strah i potrebu za
zaštitom, što roditelja dovodi u djetetovu blizinu. Bowlby je
(1971) na privrţenost gledao kao na evolucijski proizašao oblik odnosa roditelj-dijete, koji se
aktivira onda kada dojenĉe doţivljava prijetnju. Privrţenost zadrţava majku u djetetovoj blizini
tijekom prvih nekoliko godina djetetova ţivota. Ona je psihološki jednako vaţna kao što je majĉino
mlijeko vaţno fiziĉki. Kroz interakciju s roditeljem u trenucima straha, do- jenĉe izgraĊuje model o
tome moţe li se roditelju vjerovati ili ne. Ako dijete oĉekuje da će mu roditelj biti na raspolaganju i
pruţiti mu zaštitu, osjećat će se sigurno i istraţivat će svijet i uĉiti nove vještine.
Presudan korak u istraţivanjima privrţenosti uĉinila je Ainsworth smje- stivši taj pojam unutar
dviju najistaknutijih i najznaĉajnijih paradigmi is- traţivaĉke psihologije. Ona je, naime, privrţenost
istodobno uĉinila predmetom eksperimentiranja i utvrĊivanja individualnih razlika. Ainsworth je
raz-
'SA
g c
B з
S-. (Ц
> сл
B £
2 тз
<DO
O
>
o
p
(M,D) (N,M,D) (N,D) (M,D) (D) (N,D)
Epizode
Slika 7.1 Uĉestalost plakanja tijekom 15-sekundnih intervala opaţanja u razliĉitim

epizodama testa “Nepoznata situacija”. Na apscisi su prikazane epizode sljedećim redom:
(Kljuĉ: M = Majka nazoĉna, D = Dijete nazoĉno, N = Nazoĉna nepoznata osoba) 2. Majka
mirno sjedi s djetetom; 3. Ulazi nepoznata osoba i tiho sjeda, a krajem epizode majka
nenametljivo odlazi; 4. Nepoznata osoba pokušava s djetetom stupiti u interakciju; 5. Majka
se vraća, a nepoznata osoba nenametljivo odlazi; кга- jem epizode majka odlazi i govori
“pa-pa”; 6. Dijete je samo; 7. Vraća se nepoznata osoba i stupa u interakciju s djetetom
(Ainsworth i Bell, 1970).
vila test za utvrĊivanje djeĉjih reakcija na situaciju koja im je bila nepoznata- to je test koji se naziva
“Nepoznata situacija”. Test se temelji na opaţanju djetetovih emocionalnih reakcija na kratkotrajna
odvajanja od roditelja i njegova ponašanja kada se roditelj vrati.
Koristeći taj test, Ainsworth i sur. (1978) utvrdili su tri razliĉita stila privrţenosti. Prvi je “sigurna
privrţenost”. Dojenĉad s takvim stilom uznemirena su prilikom odvajanja, no kada se roditelj vrati
tada traţe njegovu blizinu i moţe ih se utješiti. Drugi je stil “ambivalentna privrţenost”. Kada se
roditelj takvog djeteta vrati nakon odvajanja, dijete ţeli biti u njegovoj blizini, no istodobno ono se
ne moţe utješiti i pokazuje veliku koliĉinu ljutnje i otpora. Treći stil je “izbjegavajuća privrţenost”.
Dojenĉe s takvim stilom ne trudi se uspostaviti interakciju s roditeljem kada se on vrati.
Sa svakim je stilom privrţenosti povezan specifiĉan obrazac emocionalne sklonosti. Sigurno
privrţena djeca pokazuju i pozitivne i negativne emocije, jednako kao i neutralnost. Ambivalentno
privrţena djeca u većoj mjeri pokazuju negativne emocije, a djeca s izbjegavajućim stilom
pokazuju manju ko- liĉinu svih vrsta emocija (Goldberg, МасКау i Rochester, 1994).
Neki istraţivaĉi (Cassidy, 1994) tvrde da djetetov stil privrţenosti sam po sebi pokazuje na koji je
naĉin roditelj do tada reagirao na djetetovo izraţavanje emocija te na koji se naĉin dijete nauĉilo
nositi s roditeljevim stilom reagiranja. Tvrdi se kako sigurno privrţena djeca pokazuju veliki
raspon negativnih i pozitivnih emocija zbog toga što su njihovi roditelji reagirali na sve njihove
emocionalne izraze. I doista, Goldberg, Маскау i Rochester
(1994) utvrdili su da kada su se u testu “Nepoznata situacija” majke vratile svojoj djeci, majke
sigurno privrţene djece reagirale su na širi raspon djetetovih emocija nego majke ambivalentno ili
izbjegavajuće privrţene djece. Majĉino reagiranje definirano je kao ono što majka govori ili ĉini kao
svoj odgovor na djetetovu emociju, a obuhvaćalo je ponašanja poput odvraćanja paţnje,
zabranjivanja ili ohrabrivanja djeteta. Za razliku od toga, smatra se da su na emocije ambivalentno
privrţene djece roditelji reagirali nedosljedno, pa su djeca razvila strategiju buĉnog izraţavanja
negativnih emocija pokuša- vajući primorati roditelje da na njih reagiraju. Goldberg, Маскау i
Rochester utvrdili su da su majke ambivalentno privrţene djece najviše reagirale na djetetove
negativne emocije, a najmanje na pozitivne. Za djecu s izbjegavajućim stilom privrţenosti vjeruje se
da su stalno doţivljavala neuvaţavanja. Gold- berg, Маскау i Rochester utvrdili su da su majke te
djece najslabije reagirale na djetetove negativne emocije. Prema tome, smatra se kako djeca s
izbjega- vajućim stilom privrţenosti doţivljavaju negativne emocije, ali su usvojila strategiju njihova
rijetkog pokazivanja. Dokazi za to dolaze iz istraţivanja Spanglera i Grossmanna (1993) koji su
mjerili broj otkucaja srca i razinu jednog hormona kore nadbubreţne ţlijezde (kortizola, koji se
izluĉuje u stresu) za vrijeme i nakon testa “Nepoznata situacija”. Premda je kod dojenĉadi s
izbjegavajućim stilom privrţenosti utvrdeno manje emocionalnih pokazatelja na licu i u glasu nego
kod sigurno privrţene dojenĉadi, broj otkucaja srca kod djece iz te dvije skupine za vrijeme testa bio
je sliĉan, a razina kortizola nakon testa bila je veća kod djece s izbjegavajućim stilom privrţenosti.
To pokazuje kako je toj djeci unatoĉ tome što nisu pokazivala svoje emocije “Nepoznata situacija”
bila jednako stresna dok je trajala, a sudeći po razini kortizola nakon što je završila još i stresnija
nego sigurno privrţenoj djeci. Ovi procesi nisu svjesni - prisjetite se da smo u 6. poglavlju objasnili
kako se svjesno prikrivanje emocija pojavljuje znatno kasnije u djetinjstvu. Prema tome, prikrivanje
emocija kod dojenćadi s izbjegavajućim stilom privrţenosti moţe pomoći u odrţavanju odnosa
privrţenosti: veće pokazivanje negativnih emocija taj bi odnos moglo ugroziti.
Istraţivanja provedena u zemljama engleskog govornog podruĉja na ispitanicima srednje klase
općenito su utvrdila da u testu “Nepoznata situacija” pribliţno 65% dojenĉadi pokazuje sigurnu
privrţenost, 15% ambivalentnu privrţenost, a 20% izbjegavajuću privrţenost. U drugim zemljama ti
su postoci priliĉno drugaĉiji. U Izraelu su Sagi i sur. (1985) pronašli vrlo velik postotak djece koja
su u “Nepoznatoj situaciji” pokazivala ambivalentan stil: kod odvajanja od majke pokazivala su

veliku uznemirenost, a kad se majka vratila pokazivala su ljutnju i tugu. Za mnogu izraelsku djecu
postupak “Nepoznate situacije” morao se skratiti jer su postala toliko uznemirena da ih se nije mo-
glo utješiti. U Njemaĉkoj su Grossmanovi i njihovi sur. (1985) utvrdili da pri- bliţno polovica djece
ima izbjegavajući stil privrţenosti - pokazala su malo emocionalnih reakcija kako na majĉin odlazak,
tako i na njezin povratak. U Njemaĉkoj, u usporedbi sa Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama, roditelji
su manje poticali tjelesni dodir sa svojom djecom, i ĉim bi dijete postalo pokretno više su poticali
njegovu nezavisnost. U Japanu Miyake, Chen i Cam- pos (1985) nisu pronašli ni jedno dojenĉe
izbjegavajućeg stila privrţenosti. Smatra se da ove razlike meĊu djecom iz razliĉitih društava nastaju
zbog toga što su djeca u većoj ili manjoj mjeri naviknuta na odvajanja od roditelja. Zbog toga je
postupak odvajanja i ponovnog susreta s roditeljem za neke od njih doista zastrašujući, dok je za
druge uobiĉajen. Moguće je takoĊer i to da neke kulture visoko vrednuju ranu nezavisnost, dok je
druge obeshrabruju. Jedna je mogućnost takoĊer i to da se u nekim kulturama pokazivanje straha i
tuge ohrabruje, dok se u drugima obeshrabruje, što onda dovodi do toga da za vrijeme postupka
“Nepoznata situacija” djeca pokazuju razliĉite emocije.
Unutrašnji radni modeli privrženosti

Bowlby je pretpostavio da kroz iskustva u dojenaĉkoj dobi i ranom djetinjstvu dijete izgraĊuje
unutrašnji radni model odnosa s drugim ljudima. To je mentalni model o tome što se moţe oĉekivati
u nekom bliskom odnosu. Moţemo li vjerovati drugoj osobi u trenucima koji su za nas stresni?
Moţemo li oĉekivati da ćemo dobiti utjehu? Pretpostavlja se da su ti modeli stvoreni prije nego što
dijete nauĉi govoriti, no kad bi se oni mogli izraziti rijeĉima. model sigurno privrţenog djeteta glasio
bi otprilike: “Kada sam u opasnosti. mogu imati povjerenje u to da će me moj roditelj zaštititi”.
Model djeteta iz- bjegavajućeg stila privrţenosti glasio bi otprilike: “Kada sam u opasnosti moram
biti oprezan i mogu se osloniti jedino na samoga sebe”. Prema tome. pretpostavlja se kako ti
unutrašnji modeli ĉine temelj trajnih emocionalnih sklonosti. Razlog zbog kojeg ih je Bowlby
predloţio jest to što su takve sklonosti vremenski postojane. One zapoĉinju u ranim odnosima s
roditeljima ili drugim skrbnicima, priliĉno su otporne na promjene i utjeĉu na sve buduće bliske
odnose (Bowlby, 1988). Tako je, primjerice, za djecu koja su u dobi od godinu dana bila sigurno
privrţena utvrĊeno da su kasnije, u pred- školskoj dobi, bila društvenija i komunikativnija s odraslim
osobama (Lutkenhaus, Grossmanm i Grossmann, 1985; Main, Kaplan i Cassidy, 1985), da su imala
razvijenije sposobnosti rješavanja problema i da su bila poslušnija (Londerville i Main, 1981; Matas,
Arend i Sroufe, 1978) te da su imala bolje odnose s drugom djecom (Sroufe i sur., 1984).
Ako su unutrašnji radni modeli vaţni i ako oni doista utjeĉu na kasnije odnose, mogli bismo
oĉekivati da iskustva koja su odrasle osobe imale u svom djetinjstvu utjeĉu na njihovo roditeljsko
ponašanje kada jednom sami postanu roditelji. U prvom istraţivanju koje je provedeno u ovom
podruĉju George, Kaplan i Main (1985) razvili su Intervju privrţenosti za odrasle (Adult Attachment
Interview), kako bi ispitali na koji naĉin ljudi razmišljaju
o svojim ranim odnosima privrţenosti. Tim intervjuom ljude se ispituje o tre- nutaĉnom odnosu s
njihovim roditeljima, kao i o tome kakav je taj odnos bio dok su bili djeca. Intervjuom se ispituju
sjećanja odraslih na ono što su kao djeca radili kada su bili uznemireni, pita ih se jesu li se ikada
osjetili odbaĉe- nima i tome sliĉno. Na temelju intervjua odrasli se svrstavaju u kategorije si-
gurnih/autonomnih, zaokupljenih i odbaĉenih. Pretpostavlja se da te kategorije imaju svoje korijene
u (redom) sigurnoj, ambivalentnoj i izbjegavajućoj privrţenosti u dojenaĉkoj dobi. Autononme
odrasle osobe su one osobe koje
0 svojim iskustvima iz djetinjstva govore objektivno i uravnoteţeno. One daju cjelovitu sliku teškoća
u svom djetinjstvu i svojih iskustava koja su bila i dobra
1 loša. Zaokupljene odrasle osobe one su osobe koje daju nepovezan prikaz svojih iskustava i još
uvijek se ĉine opterećenima svojim sjećanjima na vlastito, ĉesto traumatiĉno djetinjstvo. Odbaĉene
odrasle osobe daju priliĉno suzdrţan i hladan prikaz svog djetinjstva, koji obiljeţava nesposobnost
pri- sjećanja dogaĊaja, idealiziranje ili pretjerana racionalizacija, uz oskudno pokazivanje emocija.
Jedno od pitanja koje se postavlja jest: “Kako odrasli s ovim razliĉitim stilovima privrţenosti utjeĉu
na stil privrţenosti svoje djece?”
Kako bi odgovorili na ovo pitanje Fonagy, Steele i Steele (1991) procijenili su ţene Intervjuom
privrţenosti za odrasle tijekom njihove trudnoće, a zatim su testom “Nepoznata situacija” odredili
stil privrţenosti njihove djece kada su bila stara godinu dana. Sedamdeset i pet posto ţena iz
kategorije sigur- nih/autonomnih imalo je sigurno privrţenu djecu, a 73% zaokupljenih i od- baĉenih
ţena imalo je nesigurno privrţenu djecu (ambivalentnog ili izbjega- vajućeg stila). Ovi nam podaci
govore kako odrasli doista imaju mjerljive stilove odnosa s drugim ljudima te kako se ti stilovi
jednim dijelom prenose iz generacije u generaciju. Do sliĉnih su nalaza došli i drugi istraţivaĉi (Van
Ijzendoorn, 1992). MeĊutim na temelju ovih nalaza ne bismo smjeli zakljuĉiti kako podudaranje
stilova privrţenosti djece i njihovih roditelja proizlazi jedino iz naĉina na koji se roditelj odnosi
prema djetetu. Kao što ćemo vidjeti kasnije, roditelji i djeca pokazuju sliĉne obrasce emocionalnosti
jednim dijelom i zbog genetskog naslijeĊa. Roditelj koji zbog svog temperamenta u socijalnim
odnosima ne pronalazi zadovoljstvo, moţe imati dijete koje takoĊer
Tablica 7.1 Broj osoba klasificiranih kao sigurno privrţene, ambivalentno privrţene ili izbjegavajuće privrţene u testu
“Nepoznata situacija” u dobi od 12 mjeseci, koje su kasnije, u dobi od 20 godina, na temelju Intervjua privrţenosti za
odrasle klasificirane kao sigurne/autonomne, zaokupljene i odbaĉene.
Status utvrĎen Intenjuom Status utvrĎen testom “Nepoznata situacija ” u dojenačkoj dobi
privrženosti za odrasle u dobi Sigumo privrzeni Ambivalentno privrzeni Izbjegavajuće privrženi
od 20 godina
Sigurni/autonomni 20 3 2
Zaokupljeni 34 2
Odbaĉeni 62 8
Izvor: Waters i sur. (1995)
pokazuje takvu nedruţeljubivost, zbog ĉega ih se oboje klasificira kao od- baĉene
(u odrasloj dobi) ili kao izbjegavajuĉe (u dojenaĉkoj dobi).
Sve donedavno nije bilo izravnih dokaza kojima bi se povezivao po- jedinĉev status
utvrĊen Intervjuom privrţenosti za odrasle s njegovim stilom privrţenosti u djetinjstvu.
Klasifikacija odraslih, iako je usmjerena na djetinjstvo, moţe predstavljati samo mjeru
naĉina na koji pojedinac razmišlja o odnosima s drugima, a meĊugeneracijski nalazi
Fonagyja i sur. moţda samo pokazuju kako se taj stil proširuje i na djecu. Waters i
suradnici (1995) proveli su istraţivanje u kojem su pratili osobe ĉiji je stil privrţenosti
procijenjen u dobi od godinu dana. U dobi od 20 godina te su osobe ispitali Intervjuom
privrţenosti za odrasle. Utvrdili su da postoji znaĉajna povezanost izmeĊu stila
privrţenosti u dobi od godinu dana i klasifikacije proizašle iz Intervjua privrţenosti za
odrasle primijenjenog u dobi od 20 godina (vidi tablicu 7.1). U tablici valja uoĉiti
kontinuitet naĉina na koji je dijete reagiralo na susret s roditeljem nakon odvajanja u
dobi od godinu dana i njegova stava prema odnosima s drugima izmjerenog
Intervjuom privrţenosti za odrasle u dobi od 20 godina, o ĉemu svjedoĉe brojevi u
glavnoj dijagonali (od lijevo gore do desno dolje). Dvije trećine sigurno i izbjegavajuće
privrţene djece zadrţalo je svoj stil privrţenosti u ranoj odrasloj dobi. MeĊutim, manje
od polovice ambivalentno privrţene djece zadrţalo je svoj stil privrţenosti.
Premda je pojam unutrašnjih radnih modela kljuĉan za objašnjavanje ovog
kontinuiteta, ne bismo smjeli drţati kako ti modeli rigidno programiraju ponašanje -
promjene u djetetovoj okolini povezane su s promjenama u njihovoj privrţenosti
(Vaughn i sur., 1979). I kao što ćemo vidjeti u sljedećem poglavlju, ĉak i ljudi koji su u
uspostavljanju rane privrţenosti doţivjeli neuspjehe, mogu se oporaviti od tog iskustva
i kasnije u ţivotu izgraditi zado- voljavajuće odnose privrţenosti.
Činitelji koji utječu na stil privrženosti

U našem dosadašnjem razmatranju privrţenosti zadrţali smo originalno
Bowlbyjevo shvaćanje ĉiji su korijeni u teoriji evolucije. Prema tom shvaćanju
privrţenost je specifiĉan sustav koji se temelji na djetetovu izraţavanju straha
i uznemirenosti, ĉime se majka zadrţava u njegovoj blizini i osigurava se njezina pomoĉ djetetu.
UtvrĊeno je da majĉino reagiranje na djetetovu uznemirenost utjeĉe na stil djetetove privrţenosti.
Ainsvvorth i sur. (1978) proveli su jedno opseţno istraţivanje u kojem su svaka tri tjedna posjećivali
majke i djecu u njihovim domovima tijekom prve godine djetetova ţivota. Jedna od stvari koje su
biljeţili bila je i brzina kojom su majke reagirale na plaĉ svoga djeteta. Djeca majki koje su brzo i
dosljedno reagirale na njihov plaĉ u dobi od godinu dana u testu “Nepoznata situacija” u većoj su
mjeri klasificirana kao sigurno privrţena.
Ali postoje takoĊer i podaci koji pokazuju kako majĉine reakcije na djetetovu uznemirenost nisu
jedini ĉinitelj koji utjeĉe na stil privrţenosti. Pri- mjerice, Crockenberg je (1981) procjenjivala
majĉino reagiranje na djetetovu uznemirenost u vrijeme kada je dijete imalo tri mjeseca, a zatim je,
kada su djeca bila stara godinu dana, utvrdila stil njihove privrţenosti. Otkrila je da su majĉine
reakcije na djetetovu uznemirenost povezane s kasnijim stilom djetetove privrţenosti samo u
odreĊenim okolnostima - primjerice, onda kada su majke imale slabu podršku svojih partnera ili
drugih osoba; kada su majke imale snaţnu podršku, tada te povezanosti nije bilo. U drugom
istraţivanju sliĉne vrste Bates, Maslin i Frankel (1985) uspjeli su dokazati samo slabu povezanost
izmeĊu majĉina reagiranja na djetetovu uznemirenost kada je dijete imalo šest mjeseci i stila djetetove
privrţenosti u dobi od godinu dana. Cini se, prema tome, da majĉino reagiranje na djetetovu
uznemirenost doprinosi djetetovu doţivljaju povjerenja, a stoga i sigurnosti njegove privrţenosti
procijenjenoj testom “Nepoznata situacija”, ali da taj utjecaj nije onako snaţan kako se ranije
vjerovalo (Goldsmith i Alansky, 1987). Vaţni su takoĊer i drugi utjecaji na stil djetetove privrţenosti.
Majčina općenita osjetljivost
Ainsworth i sur. (1978) pretpostavili su da djeca dojenaĉke dobi razvijaju osjećaj povjerenja i
sigurnosti kao rezultat toga što roditelji osjetljivo reagiraju, kako na djetetovu uznemirenost, tako i
na njegove pozitivne emocionalne signale. Ovaj pojam majĉine osjetljivosti odveo nas je već daleko
od Bowlbyjeva obrazloţenja evolucijske vaţnosti majĉina ragiranja na djetetovu uznemirenost.
Ainsworth i sur. opaţali su majke tijekom njihove interakcije sa svojom djecom. Procjenjivana su
majĉina ponašanja kao što su: pravilno tumaĉenje djetetovih signala, prihvaćajuće ponašanje prema
djetetu, pošti- vanje djetetove autonomije, pristupaĉnost djetetu, njeţnost. UtvrĊeno je da su sve ove
procjene interakcije izmeĊu majke i djeteta povezane sa sigur- nošću djetetove privrţenosti. Drugi su
istraţivaĉi potvrdili ove nalaze, ali u tim istraţivanjima nije dobivena tako snaţna povezanost izmeĊu
procjena majĉine osjetljivosti i djetetove privrţenosti (Goldsmith i Alansky, 1987). Primjerice,
Grossmann i sur. (1985) utvrdili su da su majke koje su tijekom prve godine djetetova ţivota bile
najosjetljivije, imale djecu koja su krajem godine bila sigurnije privrţena, premda ta povezanost nije
postojala za sve toĉke mjerenja tijekom prve godine ţivota.
UsklciĎenost
Daljnju razradu pojma majĉine osjetljivosti predstavlja izraz “usklaĊe- nost”. Kao
što smo vidjeli ranije, majĉina osjetljivost mjerena je na taj naĉin da su opaţaĉi davali
globalnu procjenu stupnja majĉine usklaĊenosti s djetetom. Drugi su pojam majĉine
osjetljivost pokušali ispitati znatno finijim is- traţivaĉkim oruĊem: promatrajući
interakciju majka-dijete trenutak-po- trenutak. Prisjetite se interakcije izmeĊu majke i
njezine slijepe djevojĉice, Marci, koju smo detaljno opisali u 6. poglavlju. Ta majka i
njezina djevojĉica bile su usklaĊene jedna s drugom, svaka je reagirala na ponašanje
one druge, pri ĉemu je majka slijedila djevojĉicu u svojevrsnom plesu. Isabella, Belsk>'
i Von Еуе (1989) definirali su mjeru te vrste ponašanja i podijelili su majke u dvije
kategorije. UsklaĊene majke bile su vremenski i raspoloţenjem us- klaĊene sa svojim
djetetom - kada se dijete glasalo, glasale su se i one, kada je dijete ţeljelo promatrati
majĉino lice i majka je promatrala njegovo lice, kada je dijete ţeljelo istraţivati, majka
mu je u tome pomagala itd. Interakcije majke i djeteta bile su reciproĉne i uzajamno
potkrepljujuće. Za razliku od toga, neusklaĊene majke glasale bi se ili su pokušale
stimulirati dijete kada je ono bilo pospano ili tiho, bile su tiho i nisu reagirale kada se
dijete glasalo i tome sliĉno. Isabella, Belsky i Von Еуе utvrdili su da su u dobi od
godinu dana u većoj mjeri bila sigurno privrţena ona djeca ĉije su majke u
interakcijama s njima u dobi od mjesec dana i tri mjeseca bile vremenski bolje
usklaĊene.
Ovaj pojam usklaĊenosti još se više udaljava od Bowlbyjeve evolucijske teorije u
kojoj se uloga plakanja sastoji u izmamljivanju roditeljeve skrbi i zaštite. On ukljuĉuje
naĉin na koji roditelji reagiraju na djetetove pozitivne emocije, jednako kao i na
njegove negativne emocije, kao i to jesu li emocionalna stanja majke i djeteta
meĊusobno usklaĊena. Istraţivaĉi u podruĉju privrţenosti upotrebljavaju pojam
privrţenosti u znatno širem znaĉenju nego što je bila Bowlbyjeva namjera (Bretherton,
1985; Hinde, 1976). Prema našem mišljenju, to proširivanje pojma dovelo je do
odreĊene teorijske zbrke. U sljedećem ćemo odjeljku razjasniti neke od mehanizama u
odnosu roditelj-dijete koji su vaţni za razvoj djetetove emocionalnosti, a koji obu-
hvaćaju više od same aktivacije sustava privrţenosti. Zapravo, vraćamo se nekim
procesima o kojima smo već raspravljali, kao što je usklaĊenost, da bismo vidjeli kako
drugi znanstvenici, koji rade izvan okvira teorije privrţenosti. tumaĉe vaţnost takvih
procesa za razvoj individualnih razlika u djeĉjoj emocionalnosti.
Sođjalizacija emocija u međuljudskim odnosima

Као što smo vidjeli u 2. poglavlju, u razliĉitim društvima naglašavaju se razliĉite
emocije, a postoje takoĊer i razlike u znaĉenju razliĉitih emocionalnih izraza. To isto
vrijedi i za obitelji - jedna obitelj moţe biti puna smijeha. druga moţe biti ozbiljna, u
trećoj se moţe izbjegavati bilo kakvo pokazivanje ljutnje itd. U ovom odjeljku ispitat
ćemo kako obitelj, vršnjaci i odrasle osobe
izvan obiteljskog kruga socijaliziraju pokazivanje emocija kod djece. Koje vrste procesa djeluju na to
da odreĊene emocije djeca doţivljavaju i pokazuju u većoj mjeri nego druge emocije?
Ponovno razmatranje usklaĎenosti

Razmislimo ponovno o usklaĊenosti: o tome kada su majka i malo dijete usklaĊeni jedno s
drugiin i ukljuĉeni u svojevrstan ples koji im pruţa uzajamno zadovoljstvo. Nekoliko je autora
tvrdilo kako je usklaĊenost vaţna zbog toga što na temelju nje mala djeca stvaraju predodţbe o tome
hoće li njihovi ciljevi u promatranom odnosu biti zadovoljeni, što pak utjeĉe na to koje će emocije
djeca pokazivati (Stern, 1994; Tronick, 1989). Kao što smo vidjeli u 6. poglavlju, ti su istraţivaĉi
pretpostavili da u izraţavanju emocija dojenĉe pokazuje svoje ciljeve. Cak i posve mala djeca imaju
ciljeve: podijeliti s nekim trenutak zadovoljstva, istraţiti svoju okolinu, glasati se ili izmamiti neĉiju
reakciju. Kada se ciljevi pokazuju, oni mogu biti ili zadovoljeni ili neza- dovoljeni. Ako je majka
previše zaokupljena drugim stvarima, moţe se dogoditi da ne obraća paţnju na djetetove pozive za
interakcijom. Ako se takvo iskustvo neprestano ponavlja te ako predstavlja glavno iskustvo koje neko
dijete ima u svojim odnosima s drugima, tada to dijete moţe zakljuĉiti da se njegovi ciljevi ne mogu
ostvariti kroz odnose s drugim ljudima. U interakcijama s drugim osobama djeca stvaraju predodţbe
vlastitih ciljeva. Ako se njihovi ciljevi ne ostvaruju, ĉešće će doţivljavati ljutnju ili tugu. S
odrastanjem će graditi oĉekivanja o tome što mogu oĉekivati u odnosima s drugima. Tom ćemo se
pitanju uskoro ponovno vratiti.
Toplina
Emocionalna toplina i osjećajnost vjerojatno su posebno vaţne za razvoj ĉovjeka. MacDonald
(1992) je pokazao da je emocionalna toplina povezana s radošću, dok strah i uznemirenost, koji su
prema Bowlbyjevu gledištu pokre- taĉi sustava privrţenosti, proizlaze iz sasvim drugaĉijeg
emocionalnog sustava. O razliĉitim emocionalnim sustavima raspravljali smo u 4. i 5. poglavlju,
no nalaz koji je vaţan za ovu raspravu jest taj da djeca dojenaĉke dobi kada gledaju svoju majku kako
im se pribliţava raširenih ruku pokazuju radost i aktivaciju lijeve strane korteksa, dok kod
uznemirenosti zbog odvajanja od majke u “Nepoznatoj situaciji” dolazi do aktivacije desne strane
korteksa (Fox i Davidson, 1987). MacDonald je takoĊer istaknuo kako, premda privrţenost postoji
kod svih primata, samo neke vrste stvaraju emocionalne veze. Prema tome, nema nikakvog razloga
za pretpostavku da su ta dva sustava jedno te isto.
Kod ljudske vrste takoĊer se moţe vidjeti kako roditelji u nekim društvima pokazuju snaţna
ponašanja privrţenosti, a da istodobno pokazuju razmjerno malo emocionalne topline prema svojoj
dojenĉadi. Zapravo, takvo je bilo društvo u Ugandi koje je Ainsworth (1967) prvo prouĉavala kako bi
opisala ĉitav raspon obrazaca ponašanja privrţenosti. Primjerice, ugandske majke nisu pokušavale
izmamiti od svoje djece zagrljaje ili poljupce. Ne radi se o tome da kod ugandskih majki nema
emoeionalne topline; primijećeno je. primjerice, povremeno maţenje. Radi se prije o tome da njihova
emocionalna toplina nije isto što i njihovo reagiranje na djetetovu uznemirenost. Ainsworth je
zakljuĉila da su ameriĉke majke emocionalno toplije, ali da je njihovo reagiranje na djetetovu
uznemirenost slabije nego kod majki iz Ugande. Prema tome, znaĉi da je, prema MacDonaldsovoj
hipotezi, emocionalna toplina sustav koji je odvojen od sustava privrţenosti. Ta dva sustava u
pravilu djeluju zajedno, pri ĉemu neka društva veću vaţnost pridaju jednom, a neka drugom. Sustav
emocionalne topline i osjećajnosti izgraĊen je na pozitivnim potkrepljenjima, a ne temelji se na
sprjeĉavanju odvajanja do- jenĉeta od majke. On se razvio kako bi se stvorile i odrţale emocionalne
veze koje su svojstvene samo ljudskim bićima. Taj sustav moţe biti osobito znaĉa- jan kada se
društva organiziraju oko preteţno monogamnih seksualnih veza u kojima muškarac ekonomski
doprinosi odreĊenoj obitelji (Lovejoy, 1981), o ĉemu smo raspravljali u 3. poglavlju.
U svojem prvom istraţivanju u kojem su utvrĊivali majĉinske prediktore stila privrţenosti,
Ainsworth i sur. (1978) mjerili su takoĊer i majĉinu toplinu u interakciji s djetetom tijekom prve
godine djetetova ţivota - na temelju tog ĉinitelja takoĊer je bilo moguće predvidjeti hoće li dijete u
dobi od godinu dana biti sigurno ili nesigurno privrţeno. Cini se prema tome mogućim da ĉak
i onda ako se “Nepoznatom situacijom” mjeri djetetov osjećaj povjerenja, to povjerenje, barem u
zapadnom društvu, ne proizlazi jedino iz poklanjanja paţnje djetetu kada je uplašeno niti samo iz
toga što su majke reagirale na djetetove signale. Toplo i osjećajno roditeljstvo takoĊer je vaţno. Dva
su razloga zbog kojih ova razlika izmeĊu temeljne teorijske zamisli teoretiĉara privrţenosti (o
majĉinu reagiranju na djetetove signale) i alternativne zamisli
o roditeljskoj emocionalnoj toplini i osjećajnosti moţe biti vaţna. Jedan je t: što je u velikom broju
istraţivanja utvrdeno kako roditeljska emocionaln; toplina i osjećajnost utjeĉu na brojne aspekte
djetetova razvoja - ne samo na stil njegove privrţenosti. Emocionalna toplina i osjećajnost roditelja
utjeĉu na djetetova prijateljstva i brojne druge aspekte kasnijeg emocionalnog zdravlja (Maccoby i
Martin, 1983). Drugi se razlog više tiĉe istraţivaĉke zajednice. Privrţenost je postala izraz kojim se
obuhvaća sve što ima bilo kakve veze s odnosom roditelj-dijete ili sa socioemocionalnim razvojem.
Kada se medu djecom pronaĊu razlike u stilu privrţenosti, implicitna je pretpostavk . kako su te
razlike proizašle iz razlika u majĉinu reagiranju ili osjetljivosti dijete. Oĉito je da su i druge vrste
procesa takoĊer vaţne za razumijevanje emocionalnosti. U odjeljcima koji slijede razjašnjavamo te
druge procese.
Učenje govora o emocijama

MeĊu procesima koji su vaţni za obrasce emocionalnog izraţavanja koje razvijamo razmotrimo,
primjerice, ulogu jezika. Kroz uĉenje jezika o emocijama roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu
strukturiraju svijet koji dijete okruţuje, što će doprinijeti djetetovu emocionalnom iskustvu. Roditelji
to ĉine na nekoliko naĉina. Jedan je da djetetu priĉaju o vrstama dogaĊaja koje u njihovu društvu
izazivaju emocije. Primjerice, otac jednom prigodom kaţe svojoj kćerki koja se trgne ugledavši
velikog psa: “Ne moraš ga se bojati.
Drugom prigodom ona zaluta na biciklistiĉku stazu i biciklist je zamalo udari. Njezin otac dotrĉi do
nje i kaţe: “To je opasno! Stvarno si me uplašila.” Takve emocionalne komunikacije pouĉavaju djecu
tome koji dogaĊaji u njihovu društvu opravdano izazivaju emocije, uvodeĉi ih u kulturalna pravila
izraţavanja emocija. Govorenje o emocijama strukturira takoĊer i djetetovo unutrašnje iskustvo i
omogućuje mu saznanje o unutrašnjim iskustvima drugih ljudi.
Dunn i sur. (Dunn, Brown i Beardsall, 1991) pokazali su vaţnost govora o emocijama za kasnije
razumijevanje emocija. Oni su snimali razgovore o os- jećajnim stanjima izmeĊu majki i njihove
trogodišnje djece te djetetove braće
i sestara. Prosjeĉan broj razgovora (definiranih kao najmanje dvije promjene govorniĉke uloge
izmeĊu djeteta i drugog ĉlana obitelji) bio je 8.4 po satu; u nekim obiteljima bilo je svega 2, a u
nekima ĉak 25 razgovora u jednom satu. Dunn i sur. utvrdili su da takvi razgovori o osjećajima imaju
dugoroĉne posljedice za djetetovo razumijevanje emocionalne komunikacije. Sto su majke sa svojom
trogodišnjom djecom više razgovarale o osjećajnim stanjima, to su u dobi od šest godina djeca bila
uspješnija u prepoznavanju emocija koje su izraţavale njima nepoznate odrasle osobe. Razgovori o
negativnim emocijama bili su najjaĉe povezani s djetetovom sposobnošću razumijevanja i
prepoznavanja emocija u standardiziranom zadatku. Mi vjerujemo kako takva vrsta razgovora
pomaţe djeci razviti eksplicitne modele vlastitih i tuĊih ciljeva, planova i emocija.
Razmotrimo, primjerice, situaciju u kojoj majka govori o tome zbog ĉega je ljuta. Ona jasno
iznosi svoju motivaciju i namjere. Dijete moţe stvoriti model o tome što majku ljuti i zašto. Kada
majka ne objašnjava svoje osjećaje, informacija koju dijete dobiva manje je cjelovita i veća je
vjerojatnost da je pogrešna. Zahn-Waxler, Radke-Yarrow i King (1979) utvrdili su da su roditeljska
objašnjavanja i zakljuĉivanja (priopćena kada je razina emocionalnog uzbuĊenja visoka) povezana s
djetetovim većim pokazivanjem empatije. Kada se djeci putem jezika daju bolja objašnjenja o
unutrašnjim stanjima drugih, ona su sposobnija pokazati brigu i razumijevanje za druge.
Uĉinke odreĊenih vrsta ekstremnih obiteljskih iskustava na govor o emocijama moţemo vidjeti
u radu Cicchettija i Beeghlyja (1987). Oni su usporedili govor o mentalnim i drugim unutrašnjim
stanjima skupine zlostavljane djece i skupine djece sliĉnih sociodemografskih obiljeţja koja nisu bila
zlostavljana. Mala djeca koja su bila zlostavljana, upotrebljavala su manje rijeĉi za tjelesna stanja kao
što su glad i ţeĊ, kao i za negativne emocije kao što su mrţnja, Ijutnja i gaĊenje. Pretpostavlja se
kako zlostavljana djeca ili nisu imala puno mogućnosti raspravljati o unutrašnjim stanjima ili to nisu
ĉinila zbog straha od negativnih posljedica.
Učinci modeliranja
Svaki put kad roditelj izvodi neko ponašanje, briše suĊe ili se ljutito obraća maĉki, za djecu u
obitelji on djeluje kao model ponašanja. Ta će djeca potom vjerojatnije izvoditi te iste vrste
ponašanja. Smatra se kako je ovaj proces iznimno vaţan u prenošenju poruka o tome koje emocije
valja pokazivati i na
koji naĉin. Obitelji se meĊusobno razlikuju po vrsti i uĉestalosti emocija koje se djeci
pokazuju. Malatesta i Haviland (1982) utvrdili su da većina majki iznimno rijetko
svojoj dojenĉadi pokazuje negativne emocije. Za vrijeme še- stominutnih razdoblja
interakcije majki i djece dojenaĉke dobi, majke su djetetu u prosjeku pokazale 21
izraz radosti, 0.5 izraza tuge i 0.2 izraza ljutnje. Prema tome, majke su svojoj djeci
pokazale 100 puta više izraza radosti nego ljutnje te 40 puta više izraza radosti nego
tuge. Kako djeca rastu, tako im njihovi roditelji pokazuju sve više negativnih emocija,
ali ti emocionalni izrazi i dalje su vrlo rijetki. Kao što ćemo vidjeti u 8. poglavlju, neki
roditelji, kada su izloţeni snaţnom stresu ili braĉnim sukobima, ili pak imaju
psihijatrijske probleme poput depresije, pokazuju svojoj djeci znatno više negativnih
emocija.
Tijekom vremena djeca u svojem izraţavanju emocija postaju sve sliĉnija svojim
majkama (Malatesta i Haviland, 1982). Ako emocionalno izraţavanje njihovih majki
ukljuĉuje više Ijutnje nego emocionalno izraţavanje drugih majki, tada u dobi od šest
mjeseci ta djeca takoĊer pokazuju više ljutnje nego druga djeca. Ako njihove majke
pokazuju više radosti, tada i djeca u dobi od šest mjeseci pokazuju više radosti. Naĉin
na koji djeca mogu pokazati iste emocije kao i ljudi koje opaţaju naziva se još i
emocionalnom zarazom (Hat- field, Cacioppo i Rapson, 1994). Kao što smo vidjeli u 6.
poglavlju, to se pojavljuje vrlo rano u razvoju.
Različito reagiranje na različite emocije

Kako djeca razvijaju jezik, tako dobivaju puno razliĉitih naĉina na koje mogu
komunicirati o unutrašnjim stanjima. Kada roditelji vide da njihova djeca raspolaţu
fleksibilnijim naĉinima izraţavanja svojih potreba, tada mijenjaju naĉine na koje
reagiraju na djetetove emocije. Jedan je naĉin na koji se to ĉini poklanjanje paţnje
prihvatljivim naĉinima emocionalnog izraţavanja, a ignoriranje drugih naĉina
emocionalnog izraţavanja. Brooks- Gunn i Lewis (1982) utvrdili su da u prvih šest
mjeseci djetetova ţivota majke u većoj mjeri reagiraju na djetetov plaĉ nego tijekom
druge godine djetetova ţivota. MeĊutim, povećava se njihovo reagiranje na djetetovo
glasanje i pokušaje govorenja (vidi tablicu 7.2). Takvo ponašanje djetetu govori:
Tablica 7.2 Postoci majĉinih reakcija na razliĉite vrste emocionalnih izraza njihove djece u razliĉitoj
dobi.
Dob djeteta
Majčino Na djetetovo glasanje reagiranje na djetetovo ponašanje
Na djetetovo plakanje
2 do 7 mjeseci 13 21
Izvor: Brooks-Gunn i Lewis (1982)
“Obratit ću paţnju na tebe kada mi govoriš, ali ne i onda kada samo plaĉeš.” Utvrdili su takoĊer i to
da majke u manjoj mjeri reagiraju na plakanje djeĉaka nego na plakanje djevojĉica. Vidimo kako već
dvogodišnju djecu majke uvode u kulturu u kojoj je manje prihvatljivo plakati kako bi se postigli
ciljevi, i u kojoj je pokazivanje tuge manje prihvatljivo za djeĉake nego za djevojĉice.
Drugo istraţivanje, koje su proveli Dunn, Bretherton i Munn (1987), takoĊer nam pruţa dokaze za
to da roditelji mijenjaju naĉin na koji reagiraju na djetetove emocije kako dijete raste. Oni su utvrdili
da se majĉino upući- vanje na osjećajna stanja nakon djetetove uznemirenosti u razdoblju od dje-
tetovih 18 do 24 mjeseca ţivota smanjuje. Majke su vjerojatno pokušavale umanjiti vaţnost
negativnih emocija na taj naĉin što o njima nisu raspravljale.
Na temelju naše rasprave o privrţenosti i roditeljskom reagiranju mogli bismo pomisliti kako je
najbolje što roditelji mogu uĉiniti kada dijete postane uznemireno to da odmah i suosjećajno reagiraju.
I doista, govorili smo o jednom istraţivanju provedenom u okviru teorije privrţenosti u kojem je ut-
vrĊeno da su majke sigurno privrţene djece reagirale na širi raspon djetetovih emocija nego majke
nesigurno privrţene djece (Goldberg, Маскау i Roches- ter, 1994). Ali, na temelju toga što roditelji
selektivno reagiraju na djetetove emocije, moţemo vidjeti da su ciljevi roditelja oĉito znatno sloţeniji
od pukog pruţanja zaštite ili utjehe djetetu, osobito kod starije djece. Zamislite, primjerice,
trogodišnjaka koji plaĉe svaki put kada drugo dijete posegne za nekom njegovom igraĉkom. Roditelj
koji to promatra moţe djetetu pruţiti utjehu, ali će mu vjerojatno takoĊer i objasniti potrebu
dijeljenja s drugom djecom. Ako dijete sve jaĉe plaĉe i sve snaţnije odbija dijeliti igraĉke, roditelj se
moţe posluţiti tehnikama nametanja sile, poput: “Ako nastaviš tako plakati, nećeš se smjeti igrati tim
igraĉkama.” Kako djeca prelaze iz dojenaĉke dobi u razdoblje ranog djetinjstva roditelji donose
sloţene procjene o tome u kojoj je mjeri njihovo dijete uznemireno, kakav je kontekst u kojem dijete
izraţava svoju emociju, koliko je ta situacija vaţna za usvajanje neke dugoroĉne lekcije itd. (Dix,
1991).
S obzirom na sloţenost tih interakcija ne iznenaĊuje to što razmjerno malo znamo o vrstama
roditeljskih reakcija koje su povezane s razliĉitim emocionalnim ishodima kod djece nakon
dojenaĉkog razdoblja. Obiĉno se is- traţuju dvije vrste ishoda: uĉestalost izraţavanja odreĊenih
negativnih emocija (primjerice, ljutnje) i djetetova omiljenost meĊu vršnjacima (socijalna
kompetentnost). Roberts i Strayer (1987) ispitivali su reagiranje roditelja na emocije djece stare od tri
do pet godina. Utvrdili su da većina roditelja reagira odluĉno, ali takoĊer pomaţe djetetu pronaći
uzroke uznemirenosti priopćavajući mu na taj naĉin da razumiju njegove ciljeve. Umjerena razina
roditeljeva reagiranja bila je povezana s djetetovom većom socijalnom kom- petencijom, dok visoka
razina reagiranja to nije bila. Neki su roditelji pretjerano reagirali na djetetove negativne emocije -
djeca tih roditelja bila su manje kompetentna u interakcijama s drugima. Ostali radovi takoĊer upu-
ćuju na osjetljivo balansiranje koje roditelji moraju primjenjivati kada reagiraju na emocije svoga
djeteta. Eisenberg i Fabes (1994) utvrdili su kako roditelji koji u većoj mjeri pokušavaju kontrolirati
ili smanjiti pokazivanje negativnih emocija kod svojeg djeteta govoreći mu, primjerice, neka ode u
drugu sobu kada poĉne plakati, imaju djecu koja u grupi svojih vršnjaka pokazuju manje ljutnje.
MeĊutim, ti su istraţivaĉi utvrdili i to da je više roditeljske suo- sjećajnosti i utjehe kada dijete
pokazuje negativne emocije takoĊer povezano s djetetovim pokazivanjem manje ljutnje u grupi
vršnjaka.
Moguće je da kako djeca rastu tako, suosjećajno reagiranje na njihovo izraţavanje negativnih
emocija, a da ih se pritom ne poduĉava o razvojno, socijalno i kulturalno prihvatljivim naĉinima
priopćavanja ljutnje ili uznemirenosti, moţe pojaĉati izraţavanje negativnih emocija. Snyder i
Patterson (1986) utvrdili su da odreĊene vrste roditeljskih reakcija na djetetovu ljutnju djeluju kao
potkrepljivaĉi te stoga povećavaju vjerojatnost da će dijete drugom prigodom takoĊer reagirati ljutito
ili agresivno. Patterson je (1982) opazio kako su, kada su djeca agresivna, drugi ĉlanovi obitelji skloni
povući ili smanjiti svoje zahtjeve dajući tako djetetu ono što ţeli i potkrepljujući njegovo izraţavanje
agresije. Takvo je ponašanje povezano s povećanjem agresivnosti.
Koji ĉinitelji mogu utjecati na naĉin na koji roditelji reagiraju na ponašanje svoje djece? Jedan
ĉinitelj moţe biti naĉin na koji su se roditelji suoĉavali s emocionalnim pitanjima u svom ţivotu.
Ranije u ovom poglavlju govorili smo o tome da roditelji i njihova djeca pokazuju sliĉnosti u
stilovima svoje privrţenosti. Moţda je jedan od mehanizama koji doprinosi toj sliĉnosti to što roditelji
poduĉavaju one emocionalne stilove koji su njima prihvatljivi. Jedan od naĉina na koji se to moţe
ispitati jest da se roditelje pita o njihovu gledanju na izraţavanje ljutnje i tuge. Hooven, Gottman i
Katz (1995) to su nazvali “meta-emocijama” - što ljudi misle o emocijama. Oni su ispitivali roditelje
o meta-emocijama kada su im djeca bila stara pet godina. Utvrdili su da su djeca onih roditelja koji su
bili svjesni osjećaja tuge i ljutnje kod sebe samih i koji su poduĉavali djecu o znaĉenju takvih emocija
i naĉinu na koji se s njima valja nositi u dobi od osam godina pokazivala manje znakova stresa i manje
negativnih emocija u igri sa svojim prijateljima, postizala bolji uspjeh u školi i imala manje problema
ponašanja.
Potpuno je nemoguće oĉekivati da postoji bilo kakva formula za odreĊi- vanje naĉina na koji je
najbolje reagirati na djetetove emocije. Isto tako nema ni formule za najbolji naĉin na koji bi dijete
trebalo izraţavati svoje emocije. Prema našem shvaćanju sve emocije, kako negativne tako i
pozitivne, imaju komunikacijsku ulogu u interakcijama. Jedino ako izraţavanje emocija anali- ziramo
u kontekstu u kojem se ono dogaĊa, moţemo saznati djeluju li neki obrasci emocionalnog izraţavanja
štetno po osobu koja ih pokazuje. Moţda ono što roditelji ĉine pomaţe djeci razumjeti izraţavanje
svojih emocija u kontekstu: je li to izraţavanje bilo prikladno s obzirom na kulturu i okolnosti koje su
ga izazvale te na koji je naĉin utjecalo na one prema kojima je bilo usmjereno? Ako je takvo gledište
toĉno, tada će najuĉinkovitija biti ona roditeljska ponašanja kojima se djeca potiĉu na razmatranje
svojeg emocionalnog izraţavanja u kontekstu njihovih interakcija s drugima. Nakon dojenaĉke dobi
to ne znaĉi da uvijek treba reagirati i pokazati suosjećajnost. Katkada to znaĉi da je dijete potrebno
ignorirati. Katkada će to znaĉiti intenzivno emocionalno reagiranje i primjenu sile, kako bi se djetetu
pokazalo da je njegov naĉin izraţavanja emocija drugima neprihvatljiv. Vaţno je takoĊer upamtiti da
kada govorimo o roditeljskim reakcijama na djetetove emocije, tada govorimo o zasebnom aspektu
odnosa roditelj-dijete. Ako roditelj primjenjuje silu u kontekstu koji je općenito pun topline i
osjećajnosti, tada to za dijete ima sasvim drugaĉije znaĉenje, nego ako se roditeljska primjena sile
dogaĊa u kontekstu neprijateljstva i zanemarivanja djeteta. Prema tome, ukupan emocionalni ton
odnosa roditelj-dijete moţe imati utjecaja na naĉin na koji dijete shvaća roditeljske reakcije na svoje
emocije.
Podulje smo razmatrali utjecaj roditeljskog reagiranja na djetetove emocije. Što je s naĉinom na
koji druge znaĉajne osobe u djetetovu ţivotu reagiraju na djetetove emocije? O tom podruĉju
socijalizacije emocija puno se manje zna. Strayer je (1980) opaţao ĉetverogodišnju i petogodišnju
djecu u zajedniĉkoj igri i pokazao na koji naĉin vršnjaci reagiraju na djetetovo izraţavanje emocija.
Za vrijeme interakcija djeca su najĉešće pokazivala radost (34%), zatim tugu (30%), pa ljutnju
(22%), a najrjeĊe su pokazivala bol (13%). U većini sluĉajeva njihovi vršnjaci jednostavno su pustili
da ih to proĊe. Najĉešće su ignorirali bol, nakon toga ljutnju, zatim tugu te naposljetku radost. Prema
tome, emocije koje su najĉešće pokazivane istodobno su bile i one na koje su druga djeca najĉešće
reagirala. Djeca su pokazala više empatiĉnih reakcija na izraţavanje radosti od strane drugog djeteta
nego na sve druge emocije zajedno, a na izraţavanje ljutnje empatiĉno su reagirala rjeĊe nego na sve
druge emocije zajedno. Onda kada su reagirala, njihove su reakcije bile razliĉite za razliĉite vrste
emocija: na izraţavanje radosti obiĉno su reagirala radošću, na izraţavanje tuge pokušajem dijeljenja
igraĉke ili zajedniĉkim sudjelovanjem u nekoj aktivnosti, na izraţavanje ljutnje najĉešće verbalnim
ili fiziĉkim uvaţavanjem poput micanja s puta, a na izraţavanje boli utjehom ili pitanjem poput: “Jesi
li dobro?” Prema tome, na razliĉite emocije djeca reagiraju vrlo razliĉito.
Vaţno je istaknuti kako se ovakve reakcije mijenjaju s djetetovim uzra- stom. Primjerice,
opaţajući djecu dobi od dvije do tri godine, Denham je
(1986) utvrdila da su u većoj mjeri reagirala na ljutnju drugog djeteta nego na tugu, što je priliĉno
razliĉito od nalaza Strayera. Moguće je da kako djeca rastu, tako postaju sve sposobnija reagirati na
emocije slabijeg intenziteta (poput tuge) kod drugih ljudi. U svakom sluĉaju, takvo razliĉito reagiranje
vjerojatno utjeĉe na djetetovo izraţavanje emocija u društvu vršnjaka. U skupini svojih vršnjaka djeca
uĉe kakve posljedice ima njihova ljutnja, njihova tuga i druge njihove emocije te u skladu s time
mijenjaju izraţavanje svojih emocija.
Način na koji kultura utječe na razvoj emocionalnosti

Smjestimo sada ovakve utjecaje u širi kulturalni okvir. Obitelji postoje unutar društava i pod
utjecajem su obrazaca emocija koji postoje u tom društvu. Kao što ćemo vidjeti u 10. poglavlju, u
zajednici Janomamo cijene se ljutnja i agresija. Djeci i odraslima koji nisu okrutni, u toj je zajednici
teško ţivjeti, a odgoj se sastoji od poticanja agresivnosti (Eibl-Eibesfeldt, 1979). Patterson je (1985)
dao isto objašnjenje za agresivnost djece u obiteljima u kojima prevladavaju prisilne interakcije. Kada
su drugi neprijateljski naklo- njeni prema nekoj osobi, ta osoba, da bi se zaštitila, takoĊer mora
pribjegavati sve većoj agresiji. U priliĉno razliĉitom društvenom ureĊenju, Briggs je (1970) opisala
svoja opaţanja popustljivog stila ranog odgoja u jednoj inuit- skoj obitelji: u dobi od šest godina
inuitska djeca pokazivala su vrlo malo ljutnje ili je uopće nisu pokazivala. U nekim drugim
kulturama odgojem se djeca nastoje uĉiniti neosjetljivom i nauĉiti da ne pokazuju strah ili tugu. Tako
su Harkness i Super (1985) opisali Kipsige iz jedne male zajednice u Keniji. Kada dijete staro dvije
godine plaĉe, majka ĉeka da joj ono priĊe. Tada ga utješi, ali takoĊer i vrlo brzo nastoji skrenuti
njegovu paţnju na nešto drugo. Cim se dijete malo umiri, majka ga vraća skrbi njegove braće i
sestara. Tu se djecu socijalizacijom potiĉe na zanemarivanje svakog unutrašnjeg doţivljaja tuge i boli.
U adolescentskoj dobi djevojĉice se podvrgavaju klitorektomiji, a djeĉaci obrezivanju, kao ritualima
ulaska u svijet odraslih. Tijekom tih bolnih postupaka oni ne smiju plakati, jer u protivnom nanose
sramotu sebi i svojoj obitelji, što ima vrlo nepoţeljne posljedice.
Ova kulturalna vjerovanja o emocijama i njihovu pokazivanju imaju snaţne utjecaje na djeĉju
emocionalnost. Ona takoĊer utjeĉu i na ekstremnije mjere emocionalnosti. Zastupljenost odreĊenih
vrsta emocionalnih pore- mećaja u djetinjstvu u razliĉitim je kulturama priliĉno razliĉita. U odnosu na
djecu iz Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava, u Tajlandu su (Weisz i sur., 1987) kod djece koja se upućuju
u klinike, u vrlo maloj mjeri zastupljeni poremećaji koji se temelje na ljutnji (i koji ukljuĉuju
agresivnost, neprijateljstvo, kraĊu i laganje). Tajlandska djeca ţive u buĊistiĉkoj kulturi u kojoj se
visoko cijene mirnoća i popustljivost kako bi se izbjeglo uznemiravanje drugih. Ali su zato kod
tajlandske djece u većoj mjeri prisutni problemi povezani sa strahom, anksioznošću i psihosomatskim
simptomima nego kod njihovih vršnjaka iz Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava.
Emocionalne sheme: mostovi od ranih do kasnijih odnosa

Naš je zakljuĉak kako djeca razvijaju sheme ili mentalne modele o emocijama unutar odnosa s
drugim ljudima. Te sheme sliĉne su Tomkinsovim (1979) “skriptovima” o kojima smo raspravljali u
4. poglavlju. To su pre- dodţbe slijeda akcija, znaĉenja emocija i naĉina na koji emocije djeluju. Stu-
pajući u interakcije s drugim ljudima, kako unutar naše obitelji tako i izvan nje, spoznajemo kako su i
gdje neke emocije prikladne, dok druge nisu. Znamo da će neke emocije sluţiti našim ciljevima, dok
druge neće. Znamo da u nekim situacijama svoju ljutnju moţemo izraziti, a da to nema loše poslje-
dice po nas, dok bi u drugoj situaciji ili s odreĊenim Ijudima pokazivanje ljutnje bilo problematiĉno.
Prema tome, naše emocionalne sheme su proĉišćena znanja o tome što moţemo oĉekivati, i one se
temelje na našem ranijem doţivljavanju emocija u odnosima s drugim ljudima (Baldvvin, 1992). Te
sheme ukljuĉuju predodţbu sebe, druge osobe te sebe i druge osobe u meĊu- sobnoj
interakciji (Mitchell, 1988)
Stern (1994) je opisao na koji naĉin na temelju naših ranih iskustava razvijamo
brojne sheme “druţenja s drugom osobom”. Jezgru takvih shema ĉini predodţba naših
ciljeva u interakciji s drugima. Malo dijete ţeli da se nešto dogodi te gleda roditelja
kako bi mu se pridruţio u ostvarenju tog cilja. Cilj i emocije koje su s njime povezane
tijekom vremena se razvijaju, što nas dovodi do razliĉitih predodţbi o tome kako to
izgleda “biti” s drugom osobom. Stern opisuje kako moţe izgledati interakcija izmeĊu
djeteta i majke koja je depresivna. Najprije dijete svojom ţivahnošću poziva majku na
igru i pokušava izmamiti njezin odgovor. MeĊutim, depresivna se majka ne uspijeva
prilagoditi djetetu. U drugom pokušaju druţenja s majkom, dijete preuzima majĉino
depresivno raspoloţenje. Djetetovo raspoloţenje od ţivahnog je postalo tuţno jer se
pridruţilo svojoj majci u njezinu tuţnom ra- spoloţenju. Nakon toga dijete se moţe
okrenuti sebi, a ne majci, kako bi se zabavljalo i podiglo razinu svog uzbuĊenja, alijoš
uvijeku pozadini doţivljava svoju suzdrţanu majku. Tada se moţda majka poĉinje
osjećati snaţnijom; moţe se prisiliti na druţenje sa svojim djetetom. Dijete je doţivljava
kao ţivahnu, ali malo neusklaĊenu sa sobom jer interakcija nije prirodna. Iz ove
umjetne interakcije moţe se pojaviti nova vrsta sheme: “laţno ja” s “laţnom majkom”.
Stern je pretpostavio da su sve to “sheme druţenja s drugim” koje se, kako dijete
odrasta, doţivljavaju i s drugim osobama. Iz djetinjstva i naših kasnijih odnosa nosimo
sa sobom emocionalne sheme o tome kako sudjelovati u interakcijama. Te se sheme
temelje na vrstama odnosa koje smo imali.
To je jedno od gledišta o naĉinu na koji se informacije o odnosima i emocijama
ugraĊuju u naše sheme ili modele. Svaka istraţivaĉka tradicija ima vlastiti naĉin
opisivanja naĉina na koji rani emocionalni Ċoţivljaji u odnosima s drugim ljudima
utjeĉu na kasnije odnose te kako se emocionalna reakcija koju nauĉimo u jednoj
situaciji moţe prenijeti u drugu situaciju (Baldvvin,
1992) . Predloţeno je najmanje šest vrsta procesa u razvoju individualnih razlika u
emocionalnosti: (a) razvoj povjerenja i pojma o sebi iz reagiranja drugih na djetetovu
uznemirenost; (b) emocionalna toplina i osjećajnost; (c) modeliranje i sliĉni uĉinci; (d)
potkrepljenje, pri ĉemu se emocionalni izrazi koji se nagraĊuju pojavljuju ĉešće, dok se
oni koji se ignoriraju pojavljuju rjeĊe; (e) poduĉavanje, meta-emocije i uĉenje govora o
emocijama; (f) zajed- niĉke strukture ciljeva, pri ĉemu svaka osoba igra svoju ulogu.
Još uvijek smo daleko od potpunog razumijevanja tih modela, ali znamo da je nešto
poput modela ili shema nuţno za objašnjavanje naĉina na koji izgraĊujemo obrasce
emocionalnog reagiranja s jednim skupom ljudi, koje zatim ponovno odigra- vamo u
drugo vrijeme, na drugim mjestima i s drugim ljudima.
Temperament
U prethodnim odjeljcima raspravljali smo o ĉiniteljima koji utjeĉu na socijalizaciju
emocija. Sada se okrećemo onim aspektima emocionalnosti koji
svoje porijeklo imaju u djetetovu konstitucijskom ustroju - neke smo od tih uĉinaka već
spomenuli u našoj raspravi o naĉinu na koji se izgraĊuju stilovi privrţenosti.
Od prvih sati svog ţivota djeca pokazuju znaĉajne individualne razlike u svom
ponašanju i emocijama. Neka su djeca mirna, a kad se uznemire lako se ponovno
umire. Druga su razdraţljivija - ona se lako uznemire i svoju uznemirenost intenzivno
pokazuju. Neka djeca uţivaju u socijalnim interakcijama i lako se upuštaju u odnose s
drugim Ijudima. Druga se uznemire kada se ljudi s njima pokušaju igrati i tada se
nastoje povući. Takve se razlike nazivaju “temperamentom”.
Temperament se definira kao oni aspekti ponašanja i emocija koji su konstitucijski
odreĊeni, stabilni u vremenu i kroz razliĉite situacije, imaju neuro- fiziološku osnovu i
u odreĊenoj su mjeri nasljedni (Goldsmith, 1993). Postoje brojna shvaćanja
temperamenta, a unutar tih razliĉitih shvaćanja emocijama se pridaje veća ili manja
vaţnost.
Sklonosti odreĎenim emocijama kao srž temperamenta

Campos i sur. (1983) tvrde da se temperament temelji na uroĊenoj strukturi koja
organizira izraţavanje emocija te da većina dimenzija temperamenta ĉini dio sustava
koji odreĊuje naĉin na koji se izraţavaju emocije. Da bi
Tablica 7.3 Povezanost dimenzijatemperamenta i aspekata emocija za dvije dobro poznate teorije
temperamenta: Bussove i Plominove (1975) teorije koja obuhvaća ĉetiri dimenzije temperamenta, te
Roth- bartiĉine (1981) koja obuhvaća šest dimenzija.
Dimenzije temperamenta Aspekti emocija koji su povezani sa svakom dimenzijom
Strah, ljutnja i uznemirenost Opća pobuĊenost

motoriĉkog sustava
Buss i Plomin (1975) Interes za druge ljude i pozitivne emocije koje se prema njima
izraţavaju
Emocionalnost
Vrijeme potrebno da se izrazi emocija ili aktivnost
Aktivnost Društvenost
Opća pobuĊenost motoriĉkog sustava

Impulzivnost Rothbart
Radost ili zadovoljstvo
(1981)
Strah
Uznemirenost zbog
Aktivnost ograniĉavanja Ljutnja
Osmjehivanje i smijanje Vrijeme oporavka od negativnih emocija kad se primjenjuju tehnike tješenja
Strah Trajanje interesa _______________________________________________
Izvor: prilagoĊeno iz Campos i sur. (1983)

Utješivost
Ustrajnost
to ilustrirali, oni su izradili tablicu u kojoj su pokazali kako se dimenzije tem-

peramenta koje su predloţili vodeći teoretiĉari temperamenta mogu smjestiti u okvire
odvojenih emocija o kojima smo raspravljali u 4. i 6. poglavlju. Na toj se tablici temelji
i naša tablica 7.3.
U ovom poglavlju pojam temperamenta smatramo vaţnom komponentom
emocionalnosti koja je biološki utemeljena i naslijeĊena, te koja utjeĉe na
emocionalnost i liĉnost. Neki su istraţivaĉi ograniĉili dimenzije temperamenta na one
za koje je dokazana nasljednost (Buss i Plomin, 1984). Naţalost, kada je u pitanju
mjerenje temperamenta, takva se oštra razlikovanja ne mogu lako odrţati. Mjerenje
temperamenta ukljuĉuje roditeljske procjene brzine kojom se djeca razljute ili jaĉine
straha koji pokazuju u nekoj situaciji. Druga mogućnost mjerenja temperamenta je
opaţanje, kojim se moţe obuhvatiti koliĉina negativnih emocionalnih izraza koje dijete
pokaţe tijekom razdoblja opaţanja. Ovakvim mjerama procjenjuje se ono što smo u
ovom poglavlju oznaĉili kao djetetovu emocionalnost i što proizlazi i iz okoline i iz
pojedinĉeve konstitucije.
Kao što nam je pokazalo istraţivanje koje su proveli Belsky, Fish i Isabella (1991),
ĉak ni individualne razlike u djeĉjoj emocionalnosti koje su prisutne u prvih nekoliko
mjeseci ţivota nisu samo konstitucijski uvjetovane. Belsky, Fish i Isabella ispitali su
promjene u djeĉjoj negativnoj i pozitivnoj emocionalnosti u razdoblju od trećeg do
devetog mjeseca ţivota u funkciji obiljeţja njihove obitelji. U usporedbi s djecom koja
su nastavila pokazivati malo negativnih emocija, djeca koja su u dobi od tri mjeseca
pokazivala malo negativnih emocija, a u dobi od devet mjeseci puno negativnih
emocija, imala su oĉeve koji su u odnose s drugima unosili manje osjećajnosti, prije
djetetova roĊenja manje su pozitivno gledali na svoj brak i više su se razlikovali od
svojih su- pruga po koliĉini ukljuĉenosti u skrb o djetetu. U usporedbi s djecom koja su
nastavila pokazivati puno negativnih emocija, djeca koja su u dobi od tri mjeseca
pokazivala puno negativnih emocija, a u dobi od devet mjeseci malo negativnih
emocija, imala su majke visokog samopoštovanja, s manje negativnih iskustava u
svom braku, koje su u interakciji s djetetom pokazivale veću harmoniĉnost, meĊusobno
nadopunjavanje i osjetljivost. Prema tome, stabilnost i promjene u djetetovoj
emocionalnosti u funkciji vremena pod utjecajem su emocionalnog tona u obiteljskom
okruţenju.
Stabilnost temperamenta
Jedan od kriterija za odreĊenje temperamenta jest vremenska stabilnost. Stabilnost
temperamenta tijekom razdoblja od šest mjeseci i godinu dana priliĉno je visoka,
osobito ako se kao mjera temperamenta upotrebljavaju iz- vještaji roditelja. U
istraţivanju Rothbartove (1986) korelacije izmeĊu roditeljskih procjena
osmjehivanja/smijanja, straha i uznemirenosti zbog ogra- niĉavanja prikupljenih kada
je dijete bilo staro šest mjeseci te kada je bilo staro devet mjeseci iznosile su redom r =
0.48, 0.37 i 0.51. Worobey i Blajda
(1989) za razdoblje od drugog mjeseca ţivota do navršenih godinu dana utvrdili su
korelaciju od 0.46 za pozitivnu reaktivnost te 0.50 za negativnu reaktivnost
(iritabilnost). Stabilnost temperamenta utvrdena je takoĊer i za dugogodišnje razdoblje.
Chess i Thomas (1990) u odrasloj su dobi procijenili skupinu Ijudi za koje su imali
procjene temperamenta prikupljene jednom godišnje tijekom prvih pet godina njihova
ţivota. Dobili su svega nekoliko znaĉajnih korelacija izmeĊu svojih devet pojedinaĉnih
dimenzija temperamenta i odgovarajuĉih osobina u odrasloj dobi. MeĊutim kada su od
procjena pojedinaĉnih Ċimenzija formirali ukupan rezultat koji predstavlja opću mjeru
teškog-lakog temperamenta, korelacije su bile više. Korelacije izmedu uku- pne mjere
teškog-lakog temperamenta u dobi od tri, ĉetiri i pet godina i iste mjere u odrasloj dobi
iznosile su redom: r = 0.31, r = 0.37 i r = 0.15.
Cak i kada se upotrebljavaju mjere emocionalnosti koje se temelje samo na tome
koliko ĉesto dijete izrazom lica pokazuje odreĊene emocije, stabilnost u vremenu je
oĉita. Hyson i Izard (1985) videokamerom su snimali djecu za vrijeme kratkotrajnih
odvajanja od majke tijekom Ainsvvorthiĉine “Nepoznate situacije” i to u dobi od 13 i
18 mjeseci, a njihove su izraze lica ko- dirali uz pomoć sustava МАХ. Stabilnost od
jednog do drugog mjerenja bila je izrazito visoka za izraze lica kojima se pokazuju
interes (r = 0.90) i ljutnja (r = 0.61), kao i za negativne izraze ukupno (r = 0.90), ali je
za tugu bila niska. Sliĉni su rezultati dobiveni takoĊer i kada se koristio Lewisov
postupak priĉvršćivanja na djetetovu ruku uzice ĉijim se povlaĉenjem ukljuĉuje glazba.
Sullivan, Lewis i Alessandri (1992) usporedili su uĉinke istih situacija svaka dva
mjeseca poĉevši od navršena dva mjeseca ţivota, a završivši s navršenih osam mjeseci
ţivota. UtvrĊena je visoka stabilnost uĉestalosti pokazivanja ljutnje, interesa, radosti i
iznenaĊenja, ali je za tugu i strah stabilnost bila mala.
Istraţivanja spomenuta u prethodnom odjeljku temelje se na istim po- draţajima
koji su primijenjeni u dva navrata. Još uvjerljivije dokaze stabil- nosti pruţa rad
Malateste i sur. (1989a), u kojem su se podraţajne okolnosti u dva mjerenja u većoj
mjeri razlikovale. Djetetovi izrazi lica kodirani su za vrijeme dok se majka igrala s
djetetom te ponovno prilikom susreta s majkom nakon kratkog razdoblja odvojenosti.
IzmeĊu sedmog i dvadeset i drugog mjeseca ţivota djeca su pokazala stabilnost za
negativne izraze ljutnje (r = 0.32) i tuge (r = 0.37). Za pozitivne emocionalne izraze
stabilnost nije pro- naĊena.
Srameţljivost je još jedna od dimenzija temperamenta. Vrlo srameţljiva djeca
imaju visok i stabilan broj otkucaja srca te veću simpatiĉku reaktivnost. što upućuje na
niţi prag limbiĉko-hipotalamiĉke pobudljivosti zbog neoĉeki- vanih podraţaja u
okolini. Ove fiziološke mjere takoĊer pokazuju stabilnost u vremenu (Kagan, 1982).
Davidson i Fox (1989) mogli su predvidjeti koliko će djeca plakati prilikom odvajanja
od roditelja na temelju veće elektroencefa- logramske (EEG) aktivnosti desne u odnosu
na lijevu stranu korteksa tijekom poĉetnog mjerenja. Kagan, Reznick i SniĊman
(1988) pratili su djecu koja su u dobi od dvije godine bila krajnje zakoĉena u ponašanju
do navršenih sedam godina ţivota - u dobi od dvije godine ta su se djeca kod susreta s
nepoznatom djecom i odraslim osobama priljubila uz svoju majku, prestala su priĉati i
dugo vremena nisu se upuštala u interakciju s nepoznatom osobom. Pribliţno 7%
djece iz neselekcioniranog uzorka dvogodišnjaka svrstano je u tu skupinu. U dobi od
sedam godina ponovno je procijenjena zakoĉenost u ponašanju. Djetetovo ponašanje
opaţano je zavrijeme dokje dijete ulazilo u situaciju u kojoj se nalazilo deset njegovih
istospolnih vršnjaka. Mjerila se uĉestalost djetetovih spontanih primjedbi i razdoblja
stajanja po strani. Sta- bilnost je pronaĊena samo u onoj maloj skupini djece koja su u
dobi od dvije godine pokazivala krajnje zakoĉeno ponašanje, ali ne i u ukupnom uzorku
djece. U dobi od sedam godina ta krajnje srameţljiva djeca u manjoj su mjeri prilazila
drugoj djeci i bila su manje razgovorljiva s istraţivaĉima. Stabilnost srameţljivog

ponašanja utvrdio je takoĊer i Rubin (1993), koji je pratio socijalno zakoĉenu djecu
od ĉetvrte godine ţivota pa do razdoblja srednje adolescencije. Procjene
srameţljivosti u predškolskoj dobi nisu bile prediktivne za socijalno ponašanje u dobi
od 14 godina, ali se na temelju procjena srameţljivosti u dobi od sedam godina mogla
predvidjeti usamljenost (r = 0.50) i slaba ukljuĉenost u grupu vršnjaka (r = 0.40) u dobi
od 14 godina.
Prema tome, i na temelju roditeljskih procjena i na temelju emocionalnih izraza lica
utvrĊeno je da djeca imaju odreĊene karakteristiĉne stilove emocionalnosti. Neke
sklonosti koje se mogu opaziti u dojenaĉkoj dobi utjeĉu na karakteristiĉne emocionalne
obrasce u djetinjstvu i kasnije u ţivotu.
Genetska osnova temperamenta

Većina teoretiĉara temperamenta smatra da je temperament jednim dijelom
naslijeĊen (Buss i Plomin, 1984). Provedena su brojna istraţivanja na blizancima
kako bi se procijenila veliĉina tog utjecaja. UsporeĊivane su roditeljske procjene
temperamenta ili, u nekim istraţivanjima, procjene temperamenta koje su dali opaţaĉi
u laboratoriju za identiĉne ili monozigotiĉne (MZ) blizance, koji dijele sve svoje gene, i
neidentiĉne ili dizigotiĉne (DZ) blizance, koji dijele polovinu svojih gena. Drugi
istraţivaĉki nacrti kojima se ispituju genetski uĉinci ukljuĉuju usporeĊivanje biološke i
posvojene braće/sestara.
Postoje dokazi za genetske uĉinke na glavne dimenzije temperamenta (Campos i
sur., 1983), premda se procjene nasljednosti razlikuju ovisno o tome je li mjera
temperamenta utemeljena na izvještajima roditelja ili na opaţanju, po kakvom je nacrtu
istraţivanje provedeno te o kojoj se dimenziji temperamenta radi. Tablicu 7.4
prilagodili smo iz Plominova (1988) pregled- nog rada u kojem su prikazana
istraţivanja na blizancima. Pogledajte stupac “Rezultati”. U njemu ćete vidjeti parove
koeficijenata korelacije, primjerice 0.37 prema 0.13. Prvi koeficijent u svakom paru
odnosi se na sliĉnost (korelaciju za odreĊenu dimenziju) monozigotiĉnih blizanaca, a
drugi na sliĉnost dizigotiĉnih blizanaca. Genetski utjecaj postoji ako je korelacija veća
za monozigotiĉne nego za dizigotiĉne blizance, a veliĉina tog utjecaja odreĊuje se na
temelju razlike izmeĊu tih dvaju koeficijenata. Prema tome, istraţivanja prikazana u
tablici pokazuju da na emocionalnost utjeĉu genetski ĉinitelji jer su u svim sluĉajevima
korelacije veće za monozigotiĉne nego za dizigotiĉne
blizance. Goldsmith je (1993), na temelju roditeljskih procjena, utvrdio da razina
aktivnosti, strah i uznemirenost zbog ograniĉavanja pokazuju snaţne genetske utjecaje.
Za druge dimenzije temperamenta, poput utješivosti, ut- vrĊeni su samo slabi genetski
utjecaji - u zadnjem redu tablice 7.4 vidi se da je za utješivost razlika u koeficijentima
korelacije mala.
U jednom istraţivanju koje su proveli Emde i sur. (1992) definicija emo-

cionalnosti bila je šira i nije obuhvaćala samo mjere temperamenta. U is- traţivanju je
sudjelovalo dvjesto parova blizanaca starih 14 mjeseci, od kojih je pola bilo
monozigotiĉnih, a pola dizigotiĉnih. Neke mjere djeĉje emocionalnosti i
temperamenta temeljile su se na roditeljskim procjenama, neke na izvještajima
nezavisnih opaţaĉa, a neke na obje vrste podataka. Genetski utjecaji utvrĊeni su za
zakoĉenost u ponašanju (mjerenu opaţanjem) i za sliĉan konstrukt srameţljivosti

(mjeren i roditeljskim izvještajima i opaţanjem). Za roditeljske procjene temperamenta
i negativne emocionalnosti takoĊer su ut- vrĊeni genetski utjecaji. MeĊutim za mjere
negativne i pozitivne emocionalnosti, ukupnog raspoloţenja i frustracije koje su se
temeljile na opaţanju, genetski utjecaji nisu utvrĊeni. Za neke mjere kojima bi se trebao
mjeriti isti konstrukt, dobiveni su proturjeĉni podaci - kada su roditelji procjenjivali
negativnu emocionalnost dobivene su visoke procjene nasljednosti, ali kada se mjera
negativne emocionalnosti temeljila na opaţanju procjene nasljednosti bile su niske.
Ukratko, istraţivanja na blizancima pokazuju da genetski ĉinitelji utjeĉu na djeĉju
emocionalnost, premda veliĉina tog utjecaja nije posve jasna. Dio problema proizlazi iz
mjerenja. Pred nama se još uvijek nalazi velik dio puta koji moramo prijeći prije nego
što ćemo saznati koje mjere
Tablica 7.4 Saţeti rezultati nekih bihevioralno-genetiĉkih istraţivanja emocionalnosti kod blizanaca.
U svakom paru rezultata prva brojka pokazuje sliĉnost monozigotiĉnih blizanaca, a druga sliĉnost
dizigo- tiĉnih blizanaca.
Autori istrazivanja Mjera Rezultati
U dobi od 6 mjeseci U dobi od 2 godine
Matheny i sur. (1981) Intervju s roditeljima o:
osjećajima boli - 0.37 prema 0.13

uĉestalosti ispada bijesa 0.39 prema 0.26 0.41 prema 0.15
razdraţljivosti 0.45 prema 0.29 0.46 prema 0.28
plakanju 0.62 prema 0.51 0.59 prema 0.23
Matheny i Dolan (1975) Procjene emocionalnosti u igraonici 0.66 prema 0.30
nakon majĉina odlaska
Goldsmith i Campos (1982) Roditeljske procjene: straha
0.66 prema 0.46 0.77
uznemirenosti zbog ograniĉavanja
utješivosti prema 0.25 0.71 prema
0.69
Iz\’or: prilagoĊeno iz Plomin (1988)

predstavljaju najvaljanije mjere konstrukta koji nas zanima. U istraţivanjima posvojene djece, u
kojima su procjenjivane emocionalne karakteristike roditelja i njihove biološke i usvojene djece,
dobiveni su slabiji dokazi nasljednosti emocionalnih stilova nego u istraţivanjima na blizancima
(Plomin, 1988).
Odnos temperamenta i stila privrženosti

Bowlby i drugi (Hinde, 1976) istaknuli su vaţnost reciproĉnosti u izgradnji emocionalnog odnosa
izmedu roditelja i djeteta. Baš kao što se dijete mora uklopiti meĊu svoje roditelje, tako se i roditelji
moraju prilagoditi djetetovu temperamentu. Za roditelje je ţivotna ĉinjenica da su neka djeca po svom
temperamentu “teţa” od druge djece. Temperament neke djece takav je da od roditelja zahtijeva da
svoje sposobnosti prilagoĊavanja iskoriste do krajnjih granica. Neki istraţivaĉi tvrde da razlike
meĊu djecom u naĉinu na koji reagiraju na odvajanja i ponovne susrete s roditeljem u “Nepoznatoj
situaciji” nisu u tolikoj mjeri pod utjecajem roditeljskih reakcija ili roditeljske osjetljivosti, već da
se bolje mogu objasniti djetetovim temperamentom - primjerice, time koliko se lako dijete razljuti ili
time koliko ga zanimaju predmeti, a koliko ljudi (Kagan, 1987). Primjerice, dijete koje po svom
temperamentu nije druţeljubivo moţe majĉinu odlasku ili povratku u prostoriju pri- davati malo
paţnje. Takav će obrazac reagiranja rezultirati njegovim svrsta- vanjem u skupinu nesigurno
privrţene djece.
Podrška ovakvom shvaćanju o vaţnosti djetetova temperamenta za stil njegove privrţenosti dolazi,
primjerice, iz istraţivanja koje su proveli Miyake, Chen i Campos (1985) i kojim su utvrdili kako su
djeca koja su kao novo- roĊenĉad bila razdraţljiva u dobi od 12 mjeseci u većoj mjeri bila nesigurno
privrţena. Podršku takvom gledištu pruţaju takoĊer i istraţivanja Foxa i sur. (Aaron, Calkins i Fox,
1990; Calkins i Fox, 1992), kojima je utvrĊeno da se ambivalentni stil privrţenosti najbolje moţe
predvidjeti na temelju neuro- fiziološke mjere djetetove rane reaktivnosti na umjereno stresne
dogaĊaje. Thompson, Connell i Bridges (1988) utvrdili su da je teţak temperament djeteta povezan s
intenzitetom djetetove uznemirenosti kod odvajanja od roditelja i naĉinom njegova reagiranja na
roditeljev povratak. Sto se tiĉe djetetova zanimanja za predmete, Lewis i Feiring (1989) utvrdili su
da su djeca koju su u dobi od tri mjeseca više zanimali predmeti nego ljudi u dobi od 12 mjeseci u
najvećoj mjeri pokazivala izbjegavajući stil privrţenosti. Postoji takoĊer i jedno istraţivanje u kojem
se pokazalo da kako djeca postaju starija, tako ovi uroĊeni ĉinitelji imaju sve jaĉi utjecaj na stil
njihove privrţenosti (Vaughn i sur., 1992).
Cini se intuitivno logiĉnim da se roditelji razliĉito ponašaju prema djeci razliĉitog temperamenta.
Primjerice, moţemo pretpostaviti da će na djecu koja su razdraţljiva i teško ih je utješiti roditelji
reagirati povlaĉenjem od svog djeteta kako bi se zaštitili od osjećaja bespomoćnosti i razoĉaranja.
Crocken- berg je (1986) dala pregled rezultata istraţivanja ovog pitanja, na temelju ko-
jeg je zakljuĉila kako postoje nalazi koji govore u prilog toj hipotezi, premda oni baš
nisu snaţni. U nekim istraţivanjima utvrĊeno je kako se majke u većoj mjeri povlaĉe
od djece teškog temperamenta (Peters-Martin i Wachs, 1984), ali u drugima su majke
bile više angaţirane kada je dijete imalo teţak temperament (Bates i sur., 1982). Neki
su istraţivaĉi ispitivali sloţeniju hipotezu prema kojoj je teţak temperament povezan s
negativnim ishodima jedino ako se roditelji zbog nedovoljne fleksibilnosti ne mogu
prilagoditi djetetovu temperamentu, što onda dovodi do negativnog roditeljstva.
Ovakvo shvaćanje meĊusobne povezanosti temperamenta djeteta i karakteristika
roditelja naziva se modelom “stupnja podudaranja” (Thomas i Chess, 1977). Mangles-
dorf i sur. (1990) istraţili su to pitanje. Utvrdili su da lako uznemiravanje u dobi od
devet mjeseci samo po sebi nije bilo prediktivno za stil djetetove privrţenosti ĉetiri
mjeseca kasnije, kao što to same po sebi nisu bile ni karakteristike majĉine liĉnosti.
Ali djeca koja su se lako uznemiravala, ĉešće su bila nesigurno privrţena svojim
majkama onda kada su majke bile rigidne i tradi- cionalne. Takva povezanost nije
postojala kod djece koja nisu bila sklona uznemirenosti. Prema tome, ovdje imamo
dokaze o uvjetnoj povezanosti: temperament je vaţan za stil privrţenosti samo onda
kada je majka u odreĊe- noj mjeri rigidna. Premda se ĉini vrlo uvjerljivim, model
“stupnja podudaranja” nije podrţan u svim istraţivanjima (Windle i Lerner, 1986).
Prema tome, stil privrţenosti ovisi o zajedniĉkom djelovanju roditeljskog ponašanja
prema djetetu i djetetova temperamenta. Goldsmith i Alanskv
(1987) izvršili su meta-analizu istraţivanja kojima se utvrdivala povezanost izmeĊu
roditeljskog ponašanja i djetetova temperamenta, s jedne strane, te stila djetetove
privrţenosti, s druge. Utvrdili su da je veliĉina utjecaja majĉina ponašanja i djetetova
temperamenta na stil djetetove privrţenosti sliĉna te da se u oba sluĉaja radi o

umjerenom stupnju povezanosti.
MeĊutim, razmjerno mali statistiĉki uĉinak moţe imati veliko znaĉenje za roditelje i
za kvalitetu odnosa izmeĊu roditelja i djeteta. Roditelji koji se muĉe sa svojim djetetom
teškog temperamenta mogu s olakšanjem doĉekati priznanje kliniĉara da je njihovo
dijete po svom temperamentu takvo da bi do krajnjih granica iscrpilo roditeljske
sposobnosti svakog roditelja. Nekim roditeljima koji traţe pomoć za sebe i svoje
dijete, pojam temperamenta moţe biti od izuzetne vaţnosti. On im moţe pomoći da
obnove svoja nastojanja da se uhvate u koštac s idiosinkratiĉnostima svoga djeteta.
Emocionalne sklonosti - reakcije na okolinu

Ukratko, emocionalni se obrasci s vremenom uĉvršćuju i to kako unutar samog
djeteta, tako i izmeĊu djeteta i roditelja. Razmišljamo li o specifiĉnim emocijama, tada
neke od njih mogu poĉeti prevladavati. Razmišljamo li o di- namiĉkim sustavima, tada
se putem ponavljanih vrsta interakcija mogu oblikovati specifiĉni modovi i razviti
kontinuitet u vremenu. Bez obzira na to
koja nam se teorija više sviĊa, oĉito je da u djetetovoj interakciji sa svijetom koji ga okruţuje i s
drugim ljudima emocije postaju organizirajuće strukture.
OdreĊeni kontinuiteti imaju adaptivnu ulogu: dijete uĉi obiljeţja socijalnog svijeta kako bi
izgradilo korisna oĉekivanja i djelotvorne obrasce interakcije. Štoviše, ako je dijete u odreĊenoj
mjeri emocionalno predvidljivo, roditelj moţe predvidjeti njegove reakcije i prilagoditi okolinu na
naĉin da smanji mogućnost pojave onih reakcija koje su najviše uznemirujuće. U slje- dećem odjeljku
objašnjavamo na koji naĉin djetetova emocionalnost obavlja organizirajuću ulogu u djetetovu ţivotu,
što u odrasloj dobi ima niz razliĉitih posljedica.
Obrasci emocionalnosti u djetinjstvu koji se protežu u odraslu

dob
Kada smo ranije raspravljali o kontinuitetu, govorili smo o obrascima emocionalnog reagiranja
koji u vremenu ostaju sliĉni. Na koji naĉin obrasci izgraĊeni u djetinjstvu utjeĉu na odrasle osobe?
Caspi, Elder i Bem (1987;
1988) pratili su ljude koji su u dobi od osam godina bili ili teške naravi ili srameţljivi, i ponovno su
ih ispitali trideset godina nakon poĉetne procjene.
Caspi, Elder i Bem utvrdili su da su osobe koje su u dobi od osam godina imale napade bijesa u
odrasloj dobi ĉešće imale tešku narav. Djeĉaci teške naravi ĉešće su napuštali školovanje, a kao
odrasli muškarci imali su nestabil- niju radnu karijeru. To je dovelo i do toga da su imali niţi
profesionalni status i više nazadovanja u karijeri u odnosu na djeĉake blaţe naravi. Kod ţena su
uĉinci teške naravi bili vidljivi u njihovu obiteljskom ţivotu. U odnosu na ţene koje su u dobi od
osam godina bile uravnoteţene, ţene koje su u dobi od osam godina bile teške naravi udale su se
ispod oĉekivanja za svoj društveni staleţ, ĉešće su se razvodile, bile su manje zadovoljne svojim
braĉnim odnosima, a njihovi muţevi i djeca doţivljavali su ih kao “teške” roditelje.
Muškarci koji su kao djeca bili srameţljivi kasnije su stupali u brak, kasnije su postajali oĉevi i
kasnije su uspostavili stabilnu radnu karijeru nego muškarci koji nisu bili srameţljivi. Njihov kasni
ulazak u svijet rada bio je, pak, povezan s time koliko su kasnije postigli u svom poslu, kao i s time
koliko je njihov posao bio stabilan. Za razliku od toga, srameţljive ţene i u odrasloj su dobi nastavile
biti srameţljive, ali je to imalo blaţe posljedice. One nisu kasnije stupale u brak niti su kasnije raĊale
djecu, ali su isto kao i srameţljivi muškarci provele manje vremena u svijetu rada. One su se udale za
muškarce koji su postigli viši status u karijeri, moţda zbog toga što su bile pripremljene na to da
ostanu kod kuće i da pred svoje muţeve stavljaju manje zahtjeva u vezi s kućnim poslovima.
Ovo nam istraţivanje pruţa uvid u naĉine na koje se ostvaruje kontinuitet emocionalnog
funkcioniranja. Ne radi se samo o tome da emocionalne reakcije u vremenu ostaju stabilne, već i o
tome da obrasci emocionalnog reagiranja, izgraĊeni u djetinjstvu, nastavljaju utjecati na izbore koje
ljudi tijekom ĉitavog svog ţivota ĉine.
Dimenzije i crte ličnosti

Veĉina dimenzija i crta liĉnosti, gotovo po svojoj definiciji, emocionalne su i socijalne naravi.
Raspravljali smo o tome kako su neke od njih genetski utemeljene te kako se neke proteţu od
djetinjstva do u odraslu dob. Genetski utemeljene crte liĉnosti su poput obrazaca ponašanja
karakteristiĉnih za vrstu, kao što su oni o kojima smo raspravljali u 3. poglavlju. Neki obrasci
karakteristiĉni za vrstu omogućuju priliĉno specifiĉne obrasce ponašanja, kao što su privrţenost i
majĉino njegovanje. MeĊutim drugi genetski utjecaji nisu tako specifiĉni. Oni se mogu izraţavati u
obliku sklonosti, kao što su emocionalna toplina i osjećajnost, srameţljivost ili podloţnost ljutnji.
Znamo da je varijabilnost bitan dio mehanizma evolucije: premda svi ljudi imaju sposobnost
doţivljavanja straha, neki su pojedinci vrlo srameţljivi, dok su drugi
Slika 7.2 Većina djece u dobi izmeĊu tri i pet godina

srameţljiva je u prisutnosti nepoznatih osoba: uoćavate
kako se ovaj djećak uhvatio za svoju majku i kako
bojaţljivo promatra nepoznata muškarca. Ekstremna
srameţljivost u djetinjstvu moţe se nastaviti i u odrasloj
dobi.
to u znatno manjoj mjeri. Za svakog od nas takve su sklonosti izgradene kroz individualno iskustvo i
utjecaj kulture.
Moţda su najintrigantnije meĊu oĉito genetski determiniranim sklonostima ove vrste naznake
koje upućuju na to da konstelacija ĉinitelja koji obuhvaćaju toplinu u meĊuljudskim odnosima,
osjećajnost i lakoću socijalnih interakcija unutar obitelji (o ĉemu smo govorili ranije u ovom
poglavlju) ima genetsku osnovu (Plomin i Bergeman, 1991). Prema tome, u bihevioralnoj genetici ne
radi se o tome da geni pruţaju samo temelj za ponašanja karakte- ristiĉna za vrstu, kao što je
djetetovo nastojanje da ostane u blizini svojih roditelja. Geni takoĊer omogućuju i varijabilnost, u
obliku razliĉitih sklonosti, za veću ili manju srameţljivost, veću ili manju osjećajnost itd. Mjere
osobina kao što su emocionalna toplina i osjećajnost redovito pokazuju da tek dio varijance (općenito
izmeĊu 20 i 50%) objašnjavaju genetski ĉinitelji.
Liĉnost se u pravilu mjeri upitnicima kojima se ispituje ĉovjekovo reagiranje u razliĉitim
situacijama, kako bi se utvrdilo koji se ĉovjekovi stavovi, sklonosti i tendencije grupiraju zajedno i
postojani su u vremenu. Takav je pristup liĉnosti bio dobro uĉvršćen i postojala su brojna razliĉita
shvaćanja liĉnosti od kojih je svako rezultiralo vlastitim skupom crta liĉnosti, sve dok Mischel (1968)
nije obrazloţio kako liĉnost ne ovisi samo o unutrašnjim dis- pozicijama: u jednoj vrsti situacije
osoba se moţe ponašati na jedan naĉin, dok se u drugoj vrsti situacije moţe ponašati na drugi naĉin.
Premda je takvo tumaĉenje općenito prihvaćeno, liĉnost ipak moţemo uzeti kao pojam kojim se
opisuje stupanj u kojem je osoba sklona ponašati se na karakteristiĉan naĉin u vremenu i u razliĉitim
situacijama. U nekim domišljatim istraţiva- njima rezultati dobiveni samo-izvještajima usporeĊeni su
s podacima pri- kupljenim od partnera (Costa i McCrae, 1988) i utvrĊena je njihova stabilnost za
razdoblje od najmanje šest godina. Vjerojatno liĉnost s godinama postaje sve stabilnija (Wiggins i
Pincus, 1992), moţda zbog toga što se ĉovje- kov posao, njegovi partnerski odnosi, njegove ţivotne
okolnosti i sposobnosti iskristaliziraju iz mnoštva mogućnosti, a potom ih okolina koja je stvorena
podrţava.
Teoretiĉari liĉnosti uglavnom priznaju postojanje takozvanih “velikih pet” dimenzija liĉnosti
(John, 1990; McCrae, 1992; Ozer i Reise, 1994). To su: neuroticizam (koji obuhvaća anksioznost,
neprijateljstvo i depresivnost), ekstraverzija (koja obuhvaća toplinu, društvenost i sklonost
pozitivnim emocijama), otvorenost (prema mašti, estetici, osjećajima, idejama), ugodnost (koja
obuhvaća povjerenje, iskrenost i popustljivost) i savjesnost (koja obu- hvaća teţnju k postignuću,
samodisciplinu i osjećaj duţnosti). Neuroticizam i ekstraverzija po svojoj su prirodi izrazito
emocionalne dimenzije, otvorenost takoĊer ima emocionalnu kvalitetu, a ugodnost je bliska zamisli o
emocionalnoj toplini i osjećajnosti.
Neuroticizam u “velikih pet” dimenzija liĉnosti odgovara istoimenoj dimenziji koju je predloţio
Eysenck. Eysenck je smatrao da neuroticizam ima osnovu u limbiĉkom sustavu (Eysenck, 1990).
Prisjetite se da smo u 5. poglavlju opisali ulogu limbiĉkog sustava u klasiĉnom uvjetovanju
podraţaja koji signaliziraju kaznu na reakciju straha. Prema Eysenckovoj teoriji, ljudi se razlikuju po
lakoći kojom njihov ţivĉani sustav stvara takve veze ukljuĉujući i
socijalizacijske zabrane i stvaranje savjesti. Kod ţivĉanih sustava koji se lako uvjetuju
strah je obiĉno intenzivan i moţe imati znaĉajne uĉinke, pa su ljudi skloni ĉestom
strahu i svoj ţivot ureduju tako da izbjegnu okolnosti u kojima se moţe pojaviti strah.
Za faktor ekstraverzije Eysenck je imao objašnjenje koje se temelji na drugom
dijelu ţivĉanog sustava. Razliĉiti ljudi, tvrdio je, imaju razliĉitu temeljnu razinu
aktivnosti mozga, koju odreĊuje retikularni aktivacijski sustav. Ljudi nastoje odrţati
razinu svoje pobuĊenosti na odreĊenoj optimalnoj razini. Ekstraverti su ljudi ĉija je
razina pobuĊenosti opĉenito niska. Kako bi postigli svoju idealnu razinu pobuĊenosti,
traţe uzbudenje u socijalnim in- terakeijama i vanjskim podraţajima. Introverti već
imaju priliĉno visoku unu- trašnju pobuĊenost. Oni nastoje osigurati da se toj
unutrašnjoj pobuĊenosti ne pridodaju vanjski ĉinitelji, tako da preferiraju mir i
aktivnosti koje sami organiziraju.
U mjeri u kojoj su dimenzije liĉnosti stabilne, moţemo oĉekivati i njihovu
nasljednost. Suvremene procjene iz istraţivanja monozigotiĉnih i dizigotiĉnih blizanaca
pokazuju kako su ekstraverzija i neuroticizam doista u znaĉajnoj mjeri nasljedni
(Plomin, Chipuer i Loelin, 1990). Biološka osnova tih faktora daleko je još od potpune
prihvaćenosti, a najĉvršća je za dimenziju ekstraverzije (Eysenck, 1990).
Grayev (1991) pristup, koji se preteţno temelji na istraţivanjima uĉenja kod
ţivotinja, doveo je do sliĉne hipoteze o dvije biološki utemeljene dimenzije. Jedna je
sklonost anksioznosti, koja se temelji na osjetljivosti za signale kaţnjavanja,
nenagraĊivanja i novosti. Ta je dimenzija sliĉna Eysenckovoj dimenziji neuroticizma,
ali prema Grayu ona proizlazi iz sustava bihevioralne inhibicije, ĉija se osnova nalazi u
septumu i hipokampalnim podruĉjima mozga. Druga Grayeva dimenzija, priliĉno
razliĉita od Eysenckove ekstraverzije, jest nezavisni sustav impulzivnosti.
Sve u svemu, jasno je da, premda smo razliĉiti u razliĉitim situacijama i s razliĉitim
ljudima, za većinu nas ipak postoji kontinuitet naše liĉnosti. Velik dio tog kontinuiteta
ima emocionalnu odliku i ukljuĉuje naše odnose s drugim ljudima: jesmo li općenito
ljubazni, melankoliĉni, srameţljivi ili agresivni? Postoji pretpostavka o strukturama

koje prenose naš stil emocionalnosti: to su emocionalne sheme. One su zasigurno pod
utjecajem emocionalnih sklonosti kojima zapoĉinjemo ţivot, odnosno obiljeţja našeg
temperamenta, ali one se takoĊer i znaĉajno mijenjaju pod utjecajem naših bliskih
veza. U sljedećem poglavlju razmatramo što se dogaĊa onda kada djeca imaju
ekstrenme oblike tih shema.
Sažetak
Individualne razlike u emocionalnosti imaju dva glavna izvora. To su utjecaji
bliskih veza, koji obiĉno poĉinju s onima unutar obitelji te genetski utemeljena
ponašanja i emocije, koji se nazivaju temperamentom. Najviše is- traţivana vrsta rane
emocionalne povezanosti jest privrţenost, odnosno
povezanost djeteta s roditeljem, u kojoj se na temelju roditeljevih reakcija na djetetovo pokazivanje
straha izgraĊuje osjećaj povjerenja. UtvrĊena su tri stila privrţenosti: siguran, ambivalentan i
izbjegavajući. Postoje podaci koji pokazuju kako se neki aspekti tih stilova proteţu od uzrasta od
godinu dana pa sve do odrasle dobi te kako se mogu prenositi s roditelja na njihove po- tomke. Takvi
kontinuiteti mogu biti pod utjecajem temperamenta kao i iskustava u odnosima s drugima. No vaţni
su takoĊer i drugi aspekti roditeljskog ponašanja, posebice emocionalna toplina i osjećajnost.
Roditelji oblikuju emocionalnost svoje djece na razliĉite naĉine - govorom, modeliranjem
odreĊenih emocionalnih obrazaca te većim reagiranjem na neke emocije u odnosu na neke druge
emocije. O temperamentu se najĉešće govori kao
o genetskoj sklonosti odreĊenom obliku emocionalnosti - primjerice, podloţnosti negativnim
emocijama. Postoje podaci koji pokazuju kako su neke od tih sklonosti, osobito kada su prisutne u
ekstrenmom obliku, postojane od ranog do kasnijeg djetinjstva, pa ĉak i do odrasle dobi. U odrasloj
dobi o trajnim oblicima emocionalnosti obiĉno se govori kao o liĉnosti. U suvremenim teorijama
liĉnosti najĉešće se navodi pet dimenzija: neuroticizam, ekstraverzija, otvorenost, ugodnost i
savjesnost. Prve ĉetiri od tih dimenzija imaju jasnu emocionalnu kvalitetu. Vjerojatno je najbolji
naĉin razmišljanja
o individualnim razlikama u emocionalnosti to kako Ijudi stvaraju emocionalne sheme koje se
djelomice temelje na iskustvu, a djelomice na temperamentu. Na tim emocionalnim shemama
zasnivaju se sklonosti odredenim stilovima emocionalnog reagiranja u odnosima s drugim ljudima.

Klasiĉno djelo koje je još uvijek poticajno zbog svog paţljivog i temeljitog razmatranja kljuĉnih
pitanja o ulozi emocija kod ĉovjeka:
John Bowlby (1971). Attachment and loss, Volume 1. Attachment. London: Ho- garth Press.
(Ponovno izĊao Penguin, 1978).
Moţda najbolja knjiga o emocionalnom ţivotu i meĊuljudskim odnosima kod sasvim male djece:
Daniel Stem (1985). The interpersonal world of the infant. New York: Basic Books.
Obrazlaganje emocionalnih shema u socijalnoj interakciji, s pregledom razliĉitih teorijskih pristupa
toj zamisli:
Mark Baldwin (1992). Relational schemas and the processing of social information.
Psychological Bulletin, 112, 461-484.
O kontinuitetu emocija kroz cijeli ţivotni vijek:

Carol Magai (ranije Carol Malatesta) i Susan H. McFadden (1995). The role of emotions in social
and personality development. New York: Plenum.
(9. /)<)(//(го/је
ci/noc/уе /
Sadržaj
фе1(/1Јх{ои
Uloga emocija u djećjoj psihopatologiji
Slučaj Petra
Klasifikacija poremećaja u djetinjstvu Na
koji su način emocije uključene u dječju
psihopatologiju?
Prevalencija psihopatologije u djetinjstvu

Ekstemalizirani poremećaji
Anksiozni poremećaji Depresivni
poremećaji
Kontinuitet poremećaja
Rizici i uzroci psihijatrijskih poremećaja kod

djece
Sukobi meĎu roditeljima
Psihijatrijski poremećaji kod roditelja
Odnos izmedu roditelja i djeteta
Siromaštvo
I
Kombinacija rizičnih činitelja Dvosmjemi
utjecaji i potkrepljenja u okolini
Koristitucijski činiteljipovezani s
psihopatologijom Zaštitni činitelji
Dijateza-stres: model poremećaja Sažetak
Slika 8.0 Djeĉaci su u djetinjstvu skloniji psihijatrijskim

poremećajima nego djevojĉice. Vrste poremećaja koje
najviše zabrinjavaju temelje se na ljutnji i agresivnosti i
mogu baciti dugaĉku sjenu na njihov ţivot: kod djeĉaka
koji su tijekom svog djetinjstva ĉesto i izrazito agresivni,
rrisutna je opasnost da će u adolescenciji postati de-
Imkventi, a u odrasloj dobi zloĉinci.
....dužnost nam je da u povijesti slučaja jednaku pažnju posvetimo posve Ijud-

skim i socijalnim prilikama naših pacijenata kao i tjelesnim podacima i simptomima
bolesti. Naš će interes, prije svega, biti usmjeren prema njihovim obiteljskim
prilikama.
Sigmund Freud, 1905, str. 47
Uloga emocija u dječjoj psihopatologiji

Psihopatologija je znanstvena disciplina koja se bavi prouĉavanjem psi- hiĉkih
stanja u kojima se ljudi više ne mogu uspješno nositi sa svojim ţivotom. Velik dio tog
podruĉja bavi se ekstremima emocionalnog doţivljavanja - intenzivnim i dugotrajnim
stanjima anksioznosti, depresivnosti ili ljutnje. Takva se stanja pojavljuju u djetinjstvu:
o njima se ĉesto govori kao o “smetnjama” ili o “poremećajima”. Naš cilj u ovom
poglavlju jest razumjeti odnos izmeĊu normalnih emocija i psihopatologije. Premda
najĉešća psiho- patološka stanja u djetinjstvu sadrţe emocije kao glavne komponente,
pore- mećaj nije tek ekstremna emocija. Dijete koje je jako tuţno razlikuje se od djeteta
koje je depresivno.
U 7. poglavlju vidjeli smo da djeca razvijaju emocionalne sheme i da one mogu
trajati dugo vremena. U ovom poglavlju prikazujemo kako s djetetovim rastom i
izgradnjom ponavljajućih obrazaca interakcije s drugim ljudima te sheme katkada
postaju manje fleksibilne.
Slučaj Petra
Na koji se naĉin emocije i psihopatologija meĊusobno preklapaju? Kako bismo
dobili osjećaj za to, opisat ćemo djeĉaka s poremećajem ponašanja. To je izmišljeni
djeĉak koji predstavlja “mješavinu” nekoliko djeĉaka koje je jedan od autora ove
knjige (J.J.) upoznao tijekom svog kliniĉkog rada i is- traţivaĉkih intervjua. Tog smo
djeĉaka stvorili kako bismo osigurali anonim- nost i ilustrirali brojna pitanja koja se
odnose na dijete, obitelj i zajednicu o kojima raspravljamo u ostatku ovog poglavlja.
Petar, djeĉak star 11 godina, ţivio je u stambenoj zgradi sa svojim roditeljima te
jednom starijom i jednom mlaĊom sestrom. U školi je ĉesto dolazio u razliĉite
neprilike i nedavno je na nekoliko dana udaljen iz škole zato što se po- tukao s
drugim djetetom. Prilikom te tuĉnjave nastavnica je ţeljela intervenirati, a
Petar je uzeo stolicu i bacio je na nju. Vikao je na nastavnicu i psovao je, a
prestao je biti agresivan tek kad su ga dvije odrasle osobe koje su ušle u uĉionicu
sprijeĉile u tome. Taj njegov ispad bio je gori od ranijih, ali protekle godine
ravnatelj škole ţalio se Petrovim roditeljima kako je Petar drzak, prost
i verbalno agresivan te kako izostaje s nastave. Kod kuĉe je njegovo ponašanje
bilo sliĉno. Kad bi ga majka zamolila da nešto uĉini, on bi to uvijek odbio i
izderao se na nju, a katkada bi i podigao ruku na nju. Redovito se tukao sa svo-
jim sestrama, a nedavno se njegova mlaĊa sestra poţalila kako joj je Petar
zavrnuo ruku i kako ju je poslije toga ruka boljela nekoliko dana. Petrova majka
u zadnjih je nekoliko mjeseci više puta primijetila da joj nedostaje novac iz
torbe, iako je Petar poricao da ga je uzeo. Ona je osjećala da je izgubila kontrolu
nad svojim sinom. Petrov otac odnedavno ne obraća paţnju na Petrovo

ponašanje, jer se posljednji put kada ga je disciplinirao tako razbi- jesnio da ga je
udario jaće nego što je namjeravao. Obitelj se bojala doći u kliniku. U vrijeme
kada smo ih upoznali Petar je pokazivao ozbiljne smetnje već više od 18
mjeseci.
Govorimo li o njegovu emocionalnom stanju, ovaj je djeĉak vrlo ljut. Svaki put kad
mu se roditelji obraćaju, on im odgovara neprijateljskim tonom. Kad je s drugim
ljudima, njegov izraz lica ĉesto pokazuje ljutnju. Ali on takoĊer govori i o osjećajima
tuge i usamljenosti. Katkada je uplašen, osobito nedavno kada je udaljen iz škole, a
njegovi su se roditelji strašno ljutili na njega.
Ovdje vidimo djeĉaka koji je neprijateljski raspoloţen prema drugima, premda njegovi
vlastiti emocionalni doţivljaji ukljuĉuju takoĊer i usamljenost i strah.
Klasifikacija poremećaja u djetinjstvu

Petrov obrazac smetnji nije neuobiĉajen. Velik broj djeĉaka i nešto manji broj
djevojĉica pokazuje sliĉne obrasce ponašanja. Struĉnjaci za duševno zdravlje razvili su
sustave klasifikacije takvih obrazaca ponašanja. Glavni sustav je sustav psihijatrijskih
dijagnoza u kojem se sluĉajevi utvrĊuju, obiĉno uz pomoć intervjua, na temelju
odreĊenih kriterija proizašlih iz kliniĉkog iskustva psihijatara, psihologa, socijalnih
radnika i drugih struĉnjaka za du- ševno zdravlje. Te dijagnoze zapravo su opisi
dijelova ponašanja i emocija, poput “pretjerana ili nerealna zabrinutost zbog budućih
dogaĊaja”. Da bi se postavila neka dijagnoza, odreĊen skup obrazaca ponašanja,
doţivljaja ili emocija mora postojati odreĊeno vrijeme u odreĊenoj dobi. Psihijatrijske
dijagnoze temelje se na tzv. “modelu bolesti”. Netko se klasificira kao “sluĉaj” ako
ispunjava kriterije za odreĊeni poremećaj. Vaţnost ove zamisli sastoji se u tome što
ljudi koji se oznaĉavaju kao sluĉajevi pokazuju teškoće u svojem funkcioniranju: kod
djece to moţe znaĉiti da su odnosi u obitelji i u školi postali previše napeti ili da
postojeći simptomi djetetu onemogućuju voĊenje normalnog ţivota.
Shema koja se trenutaĉno upotrebljava za klasifikaciju psihijatrijskih problema
odraslih i djece u Sjevernoj Americi je DSM-IV (Ameriĉka psihijatrijska udruga,
1994). Tu je shemu izradila radna skupina Ameriĉke psihijatrijske udruge i ona se
stalno revidira kako istraţivaĉi i kliniĉari prikunliajp---^. nove informacije o
poremećajima. Druga široko upotrebljavana ps i klasifikacijska shema je ICD 10
(Svjetska zdravstvena organizacija,yfelŢ). Te dvije sheme imaju sliĉne kriterije za
dijagnosticiranje poremećaja/^г
\*\ $«,
*U hrvatskom prijevodu DSM-IV je objavila Naklada Slap iz Jastrebarskog.
X £ /k a ЈУ
Prema drugom naĉinu shvaćanja psihopatologije, koji ĉesto preferiraju psiholozi, nema oštrih razlika izmeĊu
prisutnosti i odsutnosti poremećaja. Umjesto toga, postoji kontinuum. Metoda procjene obiĉno ukljuĉuje liste za
oznaĉavanje simptoma ili obrazaca ponašanja te katkada upitnike koje roditelj ili uĉitelj ispunjava za odreĊeno
dijete. Liste oznaĉavanja i upitnici daju kontinuirane mjere. Sklopovi ponašanja (sliĉni onome što psihijatri
nazivaju sindromima) odreĊuju se postupkom faktorske analize, koji pokazuje koja se ponašanja grupiraju
zajedno. Kriterij prema kojem se kod djece utvrĊuju poremećaji odreĊen je statistiĉki, tako da je obuhvaćeno
ekstremnih 5 ili 10% populacije. Premda je slaganje ove vrste mjera s psihijatrijskim dijagnozama daleko od
savršenog (Jenson i sur., 1988), zakljuĉci o ĉiniteljima koji uzrokuju psihopatologiju sliĉni su bez obzira na to
koja se od tih dviju metoda procjenjivanja koristi.

Koristeći bilo koju od ovih dviju metoda istraţivaĉi su utvrdili da se pore- mećaji u djetinjstvu koji ukljuĉuju
emocije pojavljuju u dvije široke kategorije. Jedna su eksternalizirani poremećaji koje odreĊuju ljutnja, neprija-
teljstvo, agresija, kraĊe i laganje, a druga su internalizirani poremećaji koji se temelje na emocijama tuge i
tjeskobe, zajedno s tendencijom povlaĉenja.
Na koji su način emocije uključene u dječjupsihopatologiju?

Dva glavna eksternalizirana poremećaja u djetinjstvu nazivaju se pore- mećaj s prkošenjem i
suprotstavljanjem te poremećaj ponašanja. Kriterij za dijagnozu poremećaja s prkošenjem i suprotstavljanjem
jest da dijete ĉesto pokazuje najmanje ĉetiri od niţe navedenih ponašanja tijekom razdoblja od šest mjeseci, te da
taj obrazac ponašanja šteti njegovu društvenom, akademskom ili profesionalnom ţivotu:
• ĉesto se razbjesni;
• svaĊa se s odraslima;
• suprotstavlja se ili odbija pokoriti se zahtjevima i pravilima odraslih;
• namjerno ometa druge ljude;
• okrivljuje druge za vlastite pogreške;
• razdraţljivo je ili osjetljivo na postupke drugih;
• ljutito je, zlovoljno, zlobno ili osvetoljubivo;
• ĉesto psuje ili upotrebljava proste rijeĉi.
Kriteriji za poremećaj ponašanja su sliĉni, ali obuhvaćaju ozbiljnija antiso- cijalna ponašanja kao što su
namjerno izostajanje iz škole (“markiranje”) prije trinaeste godine ţivota, kraĊa, podmetanje poţara, seksualni
napad. tuĉnjave, fiziĉka okrutnost prema ljudima ili ţivotinjama te uporaba oruţja. Petar, ĉiji smo sluĉaj prikazali
na poĉetku ovog poglavlja, dobio bi dijagnozu poremećaja ponašanja, na temelju toga što se više od šest mjeseci
ponašao drsko, krao je, tukao se i bjeţao iz škole. Premda se poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem i
poremećaj ponašanja opisuju ponašanjima, a ne emocijama, ta ponašanja pokazuju ljutnju, agresivnost i
vjerojatno prezir.
Sto se tiĉe internaliziranih poremećaja, dvije glavne vrste su anksioznost i depresija. U opisu anksioznih
poremećaja, središnju ulogu ima doţivljaj straha koji je abnormalan po svom intenzitetu, trajanju i naĉinu na koji
je izazvan. Jedan se sindrom naziva generaliziranim anksioznim poremećajem. Kod tog je poremećaja prisutna
izrazita ili nerealna anksioznost ili zabrinutost te snaţna napetost, a takvi simptomi traju najmanje šest mjeseci i
proteţu se kroz razliĉita podruĉja: razmišljanja o budućim dogaĊajima, os- jećaje nekompetentnosti, samosvijest,
zabrinutost zbog ranijih postupaka. Anksiozni poremećaj zbog separacije predstavlja razliĉit obrazac ponašanja,
a odreĊuje se kao pretjerana anksioznost zbog odvajanja od osoba kojima je dijete najsnaţnije privrţeno i to u
trajanju od najmanje dva tjedna. Kod tog poremećaja postoji zabrinutost da će se bliskim osobama dogoditi nešto
loše, odbija se odlazak u školu ili na spavanje zbog odvajanja, dijete se hvata za osobe kojima je privrţeno itd.
U epizodi velike depresije dijete se najmanje dva tjedna osjeća jako nera- spoloţeno ili ga ništa ne zanima, i
to se mora razlikovati od naĉina na koji se ranije osjećalo. Da bi dobilo dijagnozu, dijete takoĊer mora imati pet
simptoma kakve smo opisali u 4. poglavlju, poput promjena tjelesne teţine, problema sa spavanjem, umora,
osjećaja bezvrijednosti, nemogućnosti koncentracije te ponavljajućih misli o smrti i samoubojstvu.
Prema tome, emocionalni doţivljaji od središnje su vaţnosti za definicije odreĊenih oblika psihopatologije u
djetinjstvu. MeĊutim u tim opisnim kriterijima, kao i u našem općenitom znanju o poremećajima, nedostaje razu-
mijevanje naĉina na koji se razliĉite razine emocionalnog doţivljavanja odnose jedne prema drugima. Prisjetite
se da smo u 4. poglavlju govorili o kon- tinuumu emocionalnog doţivljavanja i izraţavanja. Na jednom kraju tog
kon- tinuuma nalaze se emocionalni izrazi koji traju svega nekoliko sekundi i emocionalne epizode koje traju
nekoliko minuta ili sati. Blizu drugog kraja kon- tinuuma nalaze se psihopatološke pojave poput poremećaja
ponašanja ili depresije, kod kojih dugotrajna emocionalna stanja drastiĉno pogaĊaju svakodnevni ţivot.
Psihopatologija je zbirni pojam poput liĉnosti, i razina opisivanja razlikuje se od razine opisivanja emocija koje
traju nekoliko minuta ili sati. Sada je naš zadatak razmotriti kakva je povezanost izmedu krat- kotrajnijih
emocija te dugotrajnijih i zbirnih psihopatoloških stanja. Premda je rad u tom podruĉju zapoĉeo, naše je
razumijevanje još uvijek oskudno (Cole, Mischel i O‟Donnell-Teti, 1994). Prikazat ćemo neke od mogućnosti,
iako za sada ne raspolaţemo s dovoljno podataka koji bi nam omogućili izbor meĊu njima.
Hipoteze o vezi izmeĎu emocija i poremećaja
Prema jednoj od hipoteza o povezanosti izmeĊu emocija i psihopatologije kada neka osoba ima neki
psihopatološki poremećaj, tada u emocionalnoj organizaciji tog pojedinca jedna emocija postaje istaknuta. Tu je
hipotezu predloţio Tomkins (1962; 1963). Ona se moţe operacionalizirati na naĉin da se pretpostavi kako
depresivni ljudi doţivljavaju tugu u većoj mjeri nego druge emocije ili kako je doţivljavaju ĉešće nego drugi
ljudi. Tomkins je smatrao kako se emocionalna pristranost u kojoj je jedna emocija istaknutija od drugih moţe
razviti kao reakcija na ţivotne dogaĊaje. Tomkins je iznio primjer djevojĉice koja je prilikom odlaska u bolnicu
bila odvojena od svojih roditelja (Tomkins, 1979). Taj je dogaĊaj kod nje izazvao velik strah i tugu. Sjećanja na
njega, ukljuĉujući i osobe koje su se tamo nalazile i naĉin na koji se to dogodilo, ugraĊena su u mentalnu shemu.
Kasniji dogaĊaji koji imaju bilo kakvu sliĉnost s prvobitnim podraţajnim okolnostima oslobaĊaju te iste emocije,
pojaĉavajući ih i povećavajući. Tako se kod ove djevojĉice svaki put kada se odvaja od svojih roditelja ponovno
oţive sjećanja na ranije odvajanje. Muškarac u bijelom kaputu kojeg vidi kada nije sa svojim roditeljima, pod-
sjeti je na lijeĉnika u bolnici i ona se ponovno osjeća uplašeno. Dakle, bolne emocije kod nje izaziva širi raspon
dogaĊaja nego kod druge djece. Tomkins ne tvrdi kako pojedinaĉni dogaĊaji izazivaju dugotrajne smetnje, već
kako kasniji emocionalni dogaĊaji pojaĉavaju uĉinke ranijih dogaĊaja, tako da se s vremenom razvija tipiĉan
obrazac reagiranja.
Drugo gledište o povezanosti izmeĊu kratkotrajnih emocija i psihopatologije jest kako djeca s
psihopatološkim poremećajima reagiraju na dogaĊaje s iskrivljenim emocionalnim odgovorima, na naĉin na koji
druga djeca na te iste dogaĊaje ne bi reagirala: smiju se kada je druga osoba uznemirena, plaĉu kada se ništa nije
dogodilo, ljute se kada netko uĉini prijateljsku gestu. Nji- hove su emocionalne reakcije neobiĉne i drugim
Ijudima one nemaju smisla. Prema tom gledištu ne radi se o tome da djeca jednu emociju pokazuju u većoj mjeri
nego druge emocije, nego o tome da obrazac podraţaja i reakcija drugim ljudima izgleda neobiĉan ili
neprikladan.
Treća mogućnost, o kojoj smo već raspravljali u 7. poglavlju, odnosi se na to da djeca s psihopatološkim
poremećajima imaju emocije koje se ne reguliraju na odgovarajući naĉin - emocije koje su intenzivnije i
dugotrajnije te koje ometaju svakodnevni ţivot. Prema toj zamisli moţemo oĉekivati da će djeca s
psihopatološkim poremećajima imati emocije koje su jaĉeg intenziteta i duţeg trajanja od emocija djece koja
nemaju poremećaje.
Koji su aspekti emocionalnogprocesa kod djece s psihopatologijom poremećeni?

Kao što smo prikazali u 4. poglavlju, emocionalni procesi sastoje se od brojnih komponenata: cilja koji netko
ima, procjenjivanja dogaĊaja u odnosu na taj cilj, izraza lica, tjelesnih promjena, ponašanja itd. Sada se
okrećemo pitanju na koji je naĉin utvrĊeno da su kod djece s psihopatologijom ti razliĉiti elementi
emocionalnog procesa poremećeni.
Najviše je paţnje posvećeno pristranostima u procjenjivanju dogaĊaja. U istraţivanju koje su proveli Dodge i
Coie (1987) agresivnoj i neagresivnoj djeci ĉitane su kratke priĉe ili su im pokazivane videovrpce na kojima je
prikazano kako se dogodilo nešto negativno - jedno dijete udarilo je u drugo dijete ili pak jedno dijete nije
dopustilo drugom djetetu da se igra - a zatim ih se pitalo je li poĉinitelj bio namjerno zao. Agresivna djeca ĉešće
su izjavljivala kako je poĉinitelj namjerno postupio neprijateljski. Neprijateljske atribucijske pristranosti (kako
su nazvane ovakve pristranosti u procjenjivanju) nisu specifiĉne samo za djecu koja su previše agresivna.
UtvrĊeno je da one takoĊer obiljeţavaju i mišljenje depresivne djece, kada ih se usporedi s djecom koja nisu
depresivna (Quiggle i sur., 1992). Jedan drugi obrazac procjenjivanja naziva se “depresogenim” atribucijskim
stilom. Depresivna djeca, u odnosu na djecu koja nisu depresivna, sklonija su negativne dogaĊaje obja- šnjavati
stabilnim (uvijek će biti tako), unutrašnjim (to je moja greška) i globalnim (sve će situacije biti poput ove)
ĉiniteljima (Bodiford i sur., 1988). U 11. poglavlju razmatramo teoriju koja objašnjava ovaj atribucijski stil.
Takav obrazac procjenjivanja dogaĊaja nije pronaĊen kod eksternaliziranih poremećaja i on bi mogao biti
specifiĉan za depresiju (Quiggle i sur., 1992).
Za druge aspekte emocionalnog procesa takoĊer je utvrĊeno da su kod djece s psihopatologijom poremećeni.
Djeca s eksternaliziranim poremeća- jima razlikuju se od svojih vršnjaka koji nemaju poremećaje po svojim
ciljevima u interakciji s drugim osobama. Oni veću vaţnost pridaju stjecanju kontrole nad drugim djetetom
koje im je pomrsilo planove (Boldizar, Реггу i Реггу, 1989). UtvrĊeno je takoĊer da je i procjenjivanje
posljedica izra- ţavanja emocija kod djece s psihopatološkim poremećajima drugaĉije. Djeca s eksternaliziranim
poremećajima procijenila su agresivna rješenja pozitivnije nego neagresivna djeca (Boldizar, Реггу i Реггу,
1989). Djeĉaci ĉešće nego djevojĉice smatraju kako agresivnost povećava samopoštovanje (Slaby i Guerra,
1988), što moţe doprinositi spolnim razlikama u agresivnosti. Casey i Schlosser (1994) utvrdili su da djeca s
eksternaliziranim poremećajima pokazuju takoĊer i slabije razumijevanje svojih emocija nego djeca bez takvih
poremećaja. Djeca s eksternaliziranim poremećajima davala su slabije razraĊena objašnjenja razloga zbog kojih
su se pojavili njihovi osjećaji i lošije su pamtila elemente dogaĊaja koji su izazvali emocije. MeĊu djecom s
internaliziranim poremećajima utvrĊeno je kako ona s depresijom više vrednuju povlaĉenje, poput tihog
napuštanja mjesta sukoba, nego djeca koja nisu depresivna (Quiggle i sur., 1992).
Ometanje normalnog funkcioniranja

Reći kako su emocije poremećene, jednostavno znaĉi kako su one razliĉite od onih kod većine djece. No da li
emocije u psihopatologiji onemogućuju pojedinĉevo normalno funkcioniranje? U ovoj knjizi zauzimamo se za
gle- dište prema kojem su emocije uglavnom funkcionalne za odnos izmeĊu ljudi i svijeta koji ih okruţuje. Kako
onda moţemo pronaći smisao sindroma kao što je poremećaj ponašanja, u kojem zbog ljutnje i agresije dijete
tako ĉesto dolazi u neprilike? Na koji naĉin moţemo objasniti depresiju, u kojoj osjećaji tuge mogu biti toliko
snaţni da ljudi razmišljaju o samoubojstvu? Takvi se obrasci emocionalnog doţivljavanja ne ĉine baš
funkcionalnima.
Jedan od naĉina na koje moţemo razmišljati o tome jest kako netipiĉne emocije proizlaze iz netipiĉnih
okolina. Neka emocionalna reakcija, premda je u ĉitavom društvu devijantna, u situaciji u kojoj se pojavljuje
moţe biti
funkcionalna. Na koji naĉin ekstremno emocionalno izraţavanje moţe biti
funkcionalno? Patterson (1982) je utvrdio kako je ĉesta posljedica ljutnje to da osoba
koja izraţava ljutnju postiţe svoj cilj, što smo opisali u 7. poglavlju. Agresivna djeca
ĉesto ţive u obiteljima u kojima su roditelji takoĊer agresivni. U takvim okolnostima
ljutnja i agresija za djecu mogu predstavljati najbolje naĉine postizanja ciljeva. Nešto
kasnije u ovom poglavlju razmotrit ćemo istraţivanje koje je pokazalo kako
depresivnost obuzdava agresiju kod drugih ĉlanova obitelji. Prema tome, jedan od
naĉina na koji moţemo razmatrati funkcionalnu vaţnost emocija u psihopatologiji jest
kako se te devi- jantne emocije razvijaju unutar obitelji u kojima one imaju neke
korisne posljedice, ali se u druge okoline ne prenose dobro.
Prevalencija psihopatologije u djetinjstvu

U razumijevanju razvoja emocija u djetinjstvu opaţanje i eksperiment bili su glavne
istraţivaĉke metode - u razumijevanju psihopatologije neki od najvaţnijih nalaza
potjeĉu iz psihijatrijske epidemiologije. Epidemiologija je znanstvena disciplina koja se
bavi utvrĊivanjem broja Ijudi u općoj populaciji koji imaju neki poremećaj i
statistiĉkim povezivanjem poremećaja s ĉinite- ljima u ţivotu tih ljudi. Vaţne su dvije
vrste statistiĉkih pokazatelja - prevalencija i incidencija. Prevalencija je proporcija
populacije koja u odreĊenom razdoblju ima neki poremećaj. Incidencija se odnosi na
broj novih sluĉajeva odredenog poremećaja u odreĊenom vremenu.
Prevalencija psihijatrijskih poremećaja meĊu djecom u zapadnim društ- vima kreće
se izmeĊu 15 i 22%. Te se procjene temelje na istraţivanjima provedenim u razliĉitim
zemljama, pri ĉemu su korišteni instrumenti zasnovani na kriterijima iz DSM-III ili
ICD 9 (Anderson i sur., 1987; Earls i Young, 1987; Offord, Boyle i Racine, 1989;
Richman, Stevenson i Graham, 1982). Jedan od ĉinitelja koji doprinose razlikama u
procjenama prevalencije jest to je li uzet u obzir stupanj teškoća prouzroĉenih
poremećajem.
Eksternalizirani pormećaji i anksiozni poremećaji najuĉestaliji su psihijatrijski
poremećaji u djetinjstvu i adolescenciji (Kashani i sur., 1989; McGee i sur., 1990).
IzmeĊu 6 i 9% djeĉje populacije udovoljava kriterijima za pore- mećaj s prkošenjem i
suprotstavljanjem tijekom šestomjeseĉnog razdoblja. Poremećaji ponašanja su rjeĊi -
ima ih izmeĊu 1 i 5% djeĉje populacije. Ank- siozni poremećaj zbog separacije postoji
kod 3 do 5% djece, generalizirani anksiozni poremećaj kod 1 do 3%, a specifiĉne fobije
kod 2 do 9% djece. De- presija i njezin blaţi oblik koji se naziva distimijom manje su
uobiĉajeni i postoje kod 1 do 5% djece.
Da bismo pokazali kako se došlo do tih procjena prevalencije, prikazat ćemo
metodu koja je korištena u prvom većem istraţivanju u djeĉjoj psihijatrijskoj
epidemiologiji, koje su proveli Rutter, Tizard i Whitmore (1970), a poznato je pod
nazivom Istraţivanje na otoku Wight. U tom su istraţivanju
kontaktirani roditelji ili staratelji sve desetogodišnje djece koja su ţivjela na otoku Wight,
smještenom uz juţnu obalu Engleske. Najprije je provedena poĉetna procjena djece pomoću upitnika
o djetetovu ponašanju i emocijama koji su ispunjavali roditelji i uĉitelji. Tim upitnikom obuhvaćena
su i po- našanja koja upućuju na psihijatrijske poremećaje, kao što je djetetova nera- spoloţenost,
ĉesta agresivnost prema braći ili vršnjacima itd. Zatim se stupilo u kontakt s djecom koja su
pokazivala puno problema kako bi se proveo intervju kojim se utvrdilo trebaju li ta djeca dobiti
psihijatrijsku dijagnozu i ako da, koju. Neka djeca za koju je upitnikom utvrĊeno da imaju malo
problema takoĊer su intervjuirana kako bi se utvrdilo koliko ih ima psihijatrijski pore- mećaj koji
upitnikom nije otkriven. Na je ovaj naĉin procijenjena stvarna prevalencija poremećaja u populaciji.
Roditelji su takoĊer intervjuirani o brojnim aspektima njihova ţivota, kao i o prošlosti svoga djeteta,
njegovu školovanju i obitelji. Budući da su ispitanici u tom istraţivanju bila sva djeca iz populacije
desetogodišnjaka, moţemo dobiti toĉnu sliku o tome koliko ih ima poremećaje te zbog ĉega.
Procjene prevalencije ili nalaze o uzrocima pore- mećaja nije dobro temeljiti samo na osobama koje
dolaze u klinike - to je neizbjeţno za dio onih osoba koje imaju poremećaje. Štoviše, u kliniĉkim
uzorcima u prevelikoj su mjeri zastupljene odreĊene skupine ljudi, primjerice djeca koja imaju
eksternalizirane poremećaje i ljudi koji su vješti u iskorišta- vanju pogodnosti zdravstvenog sustava.
Kao što smo vidjeli u sluĉaju Petra, problemi su bili prisutni dugo vremena prije nego što je došao u
kliniku. Ustvari, svega 10 do 30% djece s psihijatrijskim poremećajima dobije bilo kakav oblik
pomoći (Esser, 1990; Richman, Stevenson i Graham, 1982).

Epidemiološke metode uĉinile su prodor u razumijevanje porijekla pore- mećaja i pomogle su u
planiranju sluţbi za djecu. Razvijeni su psihologijski instrumenti (primjerice, intervjui) kojima se
procjenjuje prisutnost psihopatologije, a koji se primjenjuju na roditeljima, uĉiteljima ili na samoj
djeci (Edelbrock i Costello, 1988; Rutter, Tuma i Lann, 1988). Kod tih instrumenata odreĊeni su
kriteriji za poremećaje tako da se, primjerice, dvoje Ijudi koji intervjuiraju isto dijete ili istog
roditelja o djetetu u velikoj mjeri slaţu u tome ima li dijete neki poremećaj ili nema.
MeĊutim, dijagnoze se ipak razlikuju ovisno o tome uzimaju li se podaci od roditelja, od uĉitelja
ili od samog djeteta. Tko je najbolji poznavatelj ponašanja ili emocionalnog stanja o kojem se radi?
Djeca sama izvještavaju o većem broju strahova i o više tjeskobe nego što to ĉine njihovi roditelji.
Ro- ditelji pak izvještavaju o više eksternaliziranih ponašanja nego sama djeca (Achenbach i
Edelbrock, 1984). Pouzdanost djece kao izvora podataka povećava se s dobi, što pokazuje kako dio
razlika koje postoje u izvještajima same djece i drugih osoba nastaje jednostavno zbog toga što su
mala djeca kognitivno nezrela (Edelbrock i sur., 1985). Drugi je ĉinitelj to što djeĉja emocionalna
stanja i ponašanje ovise o situaciji u kojoj se nalaze. U školi dijete moţe biti ţalosno, sklono
samopodcjenjivanju i povuĉeno, interakcija s drugom djecom moţe mu predstavljati teškoću, moţe
se osjećati odbaĉeno i usamljeno i uĉitelj moţe smatrati da mu je potrebna odreĊena vrsta pomoći.
Isto to dijete kod kuće moţe biti ţivahno, osjećati se ugodno i roditelji mogu smatrati da uopće nije
problematiĉno. Prema tome, neke razlike mogu odraţavati stvarne razlike u djetetovu ponašanju u
razliĉitim situacijama.
Ekstemaliziran i poremećaj i
Kad su djeca mala, ona pokazuju više eksternaliziranih ponašanja poput uništavanja stvari,
vrištanja i okrutnosti prema ţivotinjama nego internaliziranih ponašanja poput tuge, anksioznosti i
povlaĉenja. Achenbach i sur. (1991) ispitali su roditelje 2500 djece stare od 4 do 16 godina koja su
potjecala iz razliĉitih zajednica širom Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava i koja su pred- stavljala
reprezentativni uzorak. Svaki je roditelj ispunio upitnik za jedno dijete. Uzorak djece iz opće
populacije usporeĊen je s komparabilnim uzor- kom djece koja su bila kliniĉki pacijenti. Upitnik koji
su Achenbach i sur. primijenili imao je 215 ĉestica o ponašanju, a roditelji su oznaĉavali uĉesta- lost
kojom njihovo dijete pokazuje svako od tih ponašanja.
Cestice upitnika odnosile su se na ponašanja i emocionalna stanja koja se redovito upotrebljavaju
u procjenjivanju psihijatrijskih poremećaja. Neki primjeri su: “puno vrišti”, “srameţljivo je ili
bojaţljivo”, “zadirkuje drugu djecu”, “psuje”, “fiziĉki napada druge ljude”. Unutar eksternaliziranih
ponašanja, obrasci izraţavanja mijenjali su se s dobi. Sto su djeca bila starija, to je koliĉina
agresivnog ponašanja bila manja, a koliĉina delinkventnih ponašanja veća (Achenbach i sur., 1991).
Isti obrasci vidljivi su kada se koriste mjere psihijatrijskih poremećaja koje se temelje na DSM-
III kriterijima. Poremećaj s prkošenjem i suprotstavljanjem najĉešći je u ranom djetinjstvu, dok se
uĉestalost poremećaja ponašanja povećava s djetetovom dobi (Offord i sur., 1987). To moţe biti
odraz većih mogućnosti za ozbiljno antisocijalno ponašanje kod starije djece, primjerice lakšeg
dolaţenja do oruţja, kao i većeg znanja o tome kako poĉiniti štetu.
Tijekom cijelog djetinjstva djeĉaci pokazuju više eksternaliziranih po- našanja nego djevojĉice
(Achenbach i sur., 1991), a razlika u razini agresivnosti djeĉaka i djevojĉica vidljiva je već u dobi
od dvije godine (Prior i sur.. 1993). U jednom ranom naturalistiĉkom istraţivanju ljutnje i agresije
kod djece Goodenough je (1931) utvrdila da se uĉestalost ispada bijesa u drugoj godini ţivota naglo
smanjuje. MeĊutim kod djevojĉica je to smanjenje znatno veće nego kod djeĉaka. Spolne razlike u
agresivnom ponašanju pronaĊene su u mnogim društvima (vidi 10. pogl.), a prisutne su takoĊer i kod
drugih vrsta primata (vidi 3. pogl.). Sto se tiĉe dijagnoza eksternaliziranih poremećaja. kod djeĉaka
je prevalencija znatno veća nego kod djevojĉica (Anderson i sur..
1987) . Graham je (1979) procijenio da omjer djeĉaka i djevojĉica u prevalenciji poremećaja
ponašanja iznosi 3:1, a ta je procjena potvrĊena i u novijim is- traţivanjima (Bird, Canino i Rubio-
Stipec, 1988; Fleming, Boyle i Offord. 1993).
Anksiozni poremećaji
Tijekom djetinjstva, anksioznost se s dobi općenito povećava (Achenbach i sur., 1991). Richman,
Stevenson i Graham su (1982) na temelju izvještaja majki utvrdili deveterostruko povećanje
djetetove zabrinutosti u razdoblju od tri do osam godina ţivota. IzmeĊu srednjeg djetinjstva i
adolescencije prevalencija dijagnosticiranih anksioznih poremećaja priliĉno je stabilna (McGee i
sur., 1990) ili se s dobi ĉak malo smanjuje (Velez, Johnson i Cohen,
1989) . MeĊutim, oblici koje anksiozni poremećaji poprimaju, s dobi se mijenjaju (Bernstein i
Borchardt, 1991). Anksiozni poremećaj zbog separacije ĉešći je u ranom djetinjstvu, dok je
generalizirani anksiozni poremećaj koji pogaĊa brojne aspekte ţivota ĉešći u adolescenciji (Kashani i
Orvaschel, 1988).
Djevojĉice u većoj mjeri nego djeĉaci pokazuju pojedinaĉne simptome anksioznosti (Achenbach i
sur., 1991), kao i anksiozne poremećaje (Ander- son i sur., 1987; Costello, 1989). Ova spolna razlika
redovito se pronalazi, ali je razmjerno mala. Nije neuobiĉajeno da dijete pokazuje dvije razliĉite vrste
anksioznih poremećaja (Last i sur., 1992). Anksiozni poremećaji takoĊer se ĉesto javljaju zajedno s
depresijom. Anderson i sur. (1987) utvrdili su da je 17% predadolescenata s anksioznim
poremećajem takoĊ^r i depresivno. Ka- shani i Orvaschel (1990) utvrdili su da se u adolescenciji ta
brojka penje ĉak na 69%.
Depresivni poremećaji
Kako djeca postaju starija, tako i normalna neraspoloţenost i depresivnost postaju uobiĉajenije
(Angold, 1988). Larson i Lampman-Petraitis (1989) zamolili su predadolescente i adolescente da
procijene kakvo im je ra- spoloţenje tijekom dana svaki put kada im to oznaĉi zvuĉni dojavljivaĉ
(beeper). Emocije adolescenata nisu se mijenjale ĉešće nego emocije mlaĊe djece, ali je njihovo
raspoloţenje općenito bilo tmurnije. U populacijskom is- traţivanju predadolescenata i adolescenata
u Njemaĉkoj, Esser je (1990) utvrdio sliĉnu pojavu - 11% osmogodišnjaka izvijestilo je o
depresivnom ra- spoloţenju ili su njihovi roditelji izvijestili o tome, dok je kod trinaestogodi- šnjaka
ta brojka iznosila 30%. Za dijagnosticiranu depresiju nalazi su takoĊer sliĉni. Uĉestalost depresivnih
poremećaja u adolescenciji se drastiĉno po- većava (Costello, 1989; Weissman, Gammon i John,
1987), pri ĉemu neka is- traţivanja upućuju ĉak na deseterostruko povećanje izmeĊu djetinjstva i
adolescencije (Rutter i sur., 1976).
U djetinjstvu su djeĉaci i djevojĉice u podjednakoj mjeri skloni depresiji. U kasnoj adolescenciji i
odrasloj dobi, kao što je pokazao Angold (1991), ţene su dvostruko ĉešće depresivne nego muškarci,
pri ĉemu s odrastanjem i ulaskom u odraslu dob sve više adolescentica postaje depresivno. Medutim
kod djeĉaka to nije sluĉaj i koliĉina njihovih simptoma stabilna je od ranijeg djetinjstva pa kroz
ĉitavu adolescentnu dob.
Kao što vidimo iz ovih podataka, postoje znaĉajne razlike u naĉinima na koje djeĉaci i djevojĉice
pokazuju svoje smetnje. Razloge toga još uvijek ne razumijemo u potpunosti. Socijalizacijski utjecaji
vjerojatno imaju odreĊenu ulogu. Moguće je da roditelji u većoj mjeri dopuštaju izraţavanje straha
ituge djevojĉicama nego djeĉacima. Izraţavanje ljutnje mogu pak smatrati prihvat- ljivijim kod
djeĉaka nego kod djevojĉica (Golombok i Fivush, 1994). Biološki ĉinitelji vjerojatno takoĊer imaju
ulogu u nastajanju spolnih razlika. U ra-
zliĉitim društvima i kod razliĉitih vrsta, agresija je uobiĉajenija kod pripadnika
muškog spola. Dosljednost ovih nalaza u uvjetima znaĉajnih socijaliza- cijskih razlika i
razlika u okolini pokazuje kako biološki ĉinitelji vjerojatno ut- jeĉu na agresivno
ponašanje. Tom pitanju ponovno se vraćamo u 10. poglavlju.
Kontinuitet poremećaja
Raspravljajući o normalnom razvoju, istaknuli smo kako djeca pokazuju odreĊeni
kontinuitet emocionalnog reagiranja. A što je s ljudima koji pokazuju ekstremnije
emocionalne reakcije? Postoji li kontinuitet i u vrstama poremećaja od ranog djetinjstva
nadalje?
Stabilnost poremećaja s vremenom vrlo je visoka. U uzorku opće populacije
Richman, Stevenson i Graham (1982) utvrdili su da 60% djece koja su u dobi od tri
godine imala neki poremećaj u dobi od osam godina takoĊer ima poremećaj. Najveći
kontinuitet postoji kod djece s eksternaliziranim pore- mećajima (Verhulst, Koot i
Berden, 1990). U nastavku istraţivanja na otoku Wight, Graham i Rutter (1973) utvrdili
su da 75% djece koja su u dobi od deset godina imala poremećaj ponašanja u dobi od
14 godina i dalje ima taj poremećaj. Robins je (1978) utvrdio stabilnost za znatno duţe
vremensko razdoblje: 50% djece s eksternaliziranim poremećajima u djetinjstvu u
odrasloj je dobi pokazivalo poremećaje liĉnosti. Magnusson je (1988) utvrdio kako kod
djeĉaka koji u djetinjstvu pokazuju kombinaciju agresivnosti, hiperaktivnosti i loših
odnosa s vršnjacima postoji peterostruko veća vjerojatnost da će u oĊrasloj dobi
postati zloĉinci ili alkoholiĉari nego kod djece bez takvih problema.
Stabilnost agresivnosti gotovo je jednake veliĉine kao i stabilnost inteligencije
(Ohveus, 1979). Huesmann i sur. (1984) proveli su longitudinalno is- traţivanje u
trajanju od 22 godine. Djeĉaci i djevojĉice koje su u dobi od osam godina njihovi
vršnjaci imenovali kao osobito agresivne bili su takoĊer i naj- agresivniji muškarci i
ţene u dobi od 30 godina. Oni su više puta osuĊivani za poĉinjena kaznena djela, bili su
agresivni prema svojoj djeci i u većoj su mjeri zlostavljali svoje braĉne partnere. Kada
se jednom razvije stil agresivnog ponašanja, on postaje trajan.
U istraţivanjima provedenim na općoj populaciji, stabilnost internaliziranih
poremećaja pokazala se manjom nego što je stabilnost eksternaliziranih problema
(Esser, 1990). Offord i sur. (1992) utvrdili su da izmeĊu 70 i 75% djece koja su
prilikom prvog intervjuiranja imala dijagnoze internaliziranih poremećaja kod
ponovnog procjenjivanja više nije imalo poremećaj.
Za depresivni poremećaj, meĊutim, longitudinalna istraţivanja provedena na djeci
koja dolaze u klinike pokazala su da je ponovno pojavljivanje psihopatologije vrlo
visoko. Harrington i sur. (1990) pratili su dvije skupine djece izjednaĉene po dobi i
spolu, od kojih je jedna obuhvaćala depresivnu djecu, a druga djecu koja su imala neke
druge psihijatrijske poremećaje. Kod osoba koje su kao djeca bile depresivne, u odrasloj
je dobi postojala znatno veća vjerojatnost depresije nego kod osoba koje kao djeca nisu
bile depresivne. Kovacs i sur. (1984) pratili su uzorak djece uzrasta od 8 do 13 godina
nakon što su imala prvu epizodu velikog depresivnog poremećaja. U dvogodišnjem
razdoblju nakon oporavka kod 40% njih poremećaj se ponovno pojavio.
Promjene iz internaliziranih poremećaja u eksternalizirane znatno su rjeĊe nego što
je postojanost iste vrste poremećaja. Djeca iz istraţivanja na otoku Wight praćena su
ĉetiri godine nakon prvog susreta s njima. Ni jedno dijete koje je prilikom prvog susreta
pokazivalo internalizirani poremećaj nije kasnije pokazivalo eksternalizirani poremećaj,
premda su djeca koja su prvobitno imala poremećaj ponašanja kasnije katkada razvila
internalizirane teškoće (Graham i Rutter, 1973). Fleming, Boyle i Offord (1993) pratili
su uzorak djece iz opće populacije u Ontariu u Kanadi. Utvrdili su da ĉetvrtina djece
koja su prilikom prvog susreta imala dijagnozu depresije ĉetiri godine kasnije takoĊer
ima depresiju. Ni jedno dijete koje je prvobitno imalo dijagnozu depresije nije kasnije
imalo antisocijalni poremećaj liĉnosti.
Spol ima vaţan utjecaj na postojanost problema kao i na to hoće li se problemi
nastaviti pokazivati na isti naĉin. Kod djeĉaka koji su praćeni od predškolske dobi pa
sve do srednjeg djetinjstva poremećaji su bili postojaniji nego kod djevojĉica
(Richman, Stevenson i Graham, 1982). Eksternalizirani
Mala Srednja Velika Mala Srednja Velika £ Mala Srednja Velika Mala Srednja Velika
Agresivnost u dobi od 8 godina Agresivnost u dobi od 8 godina
Slika 8.1 Na slici (a) prikazana je prosjeĉna agresivnost u dobi od 30 godina, izmjerena ljestvicama F.
4 i 9 upitnika MMPI (Minnesota Multiphasic Personality Inventory), za osobe koje su u dobi od osam
godina njihovi vršnjaci imenovali kao agresivne. Na slici (b) prikazan je prosjećan broj osuĊi- -• anja
za poĉinjena kaznena djela do tridesete godine ţivota za istu tu skupinu ljudi. (Iz Huesmann i sur.,
1984)
poremećaji pokazuju znatno veći kontinuitet kod djeĉaka nego kod djevoj- ĉica, dok
internalizirani poremećaji pokazuju znatno veći kontinuitet kod djevojĉica nego kod
djeĉaka (McGee i sur., 1990). Postoje neki preliminarni podaci o tome kako kod malog
postotka djevojĉica koje u djetinjstvu imaju eksternalizirane poremećaje postoji veća
vjerojatnost promjene vrste pore- mećaja te pokazivanja depresije u odrasloj dobi
(Quinton, Rutter i Gulliver, 1990; Robins, 1986). Cini se kao da spolni stereotipi o
prikladnim emocijama utjeĉu i na prevalenciju i postojanost odreĊenih vrsta problema.
Ovi podaci o kontinuitetu vrste poremećaja koji dijete ima, bilo da se radi
o internaliziranom ili o eksternaliziranom poremećaju, daljnji su dokaz koji podupire

pojam emocionalnih shema, o kojem smo raspravljali u 7. poglavlju. Djeca razvijaju
emocionalnu orijentaciju koja je stabilna u vremenu. Ona mogu “ulaziti” i “izlaziti” iz
odredenih vrsta poremećaja, osobito internaliziranih, ali, u cijelosti gledano, ona
ostaju vjerna tipu emocionalnog usmjerenja koji su prvotno pokazivala.
Ne bismo, meĊutim, smjeli zakljuĉiti kako kontinuitet postoji jedino unutar osobe
(Lewis, 1990). Nepovoljna okolina od središnje je vaţnosti za razvoj poremećaja, a
mnoge okoline s vremenom ostaju stabilne. Okolina koja je prvobitno uzrokovala
poremećaj ĉesto nastavlja izazivati isti poremećaj. Primjerice, Richman, Stevenson i
Graham (1982) istraţili su kontinuitete u skupini obitelji iz opće populacije. Istraţivanje
je provedeno u razdoblju od kada su djeca imala tri godine pa do kad su navršila osam
godina. UtvrĊeno je da je polovica majki koje su bile depresivne kada je dijete imalo tri
godine još uvijek bila depresivna kada je dijete imalo osam godina, a 60% roditelja ĉiji
su brakovi bili puni sukoba na poĉetku istraţivanja na kraju je istraţivanja takoĊer
imalo konfliktne odnose. Ako su odnosi u obitelji na poĉetku is- traţivanja bili
pozitivni, na kraju istraţivanja takoĊer su najĉešće bili pozitivni.
Rizici i uzroci psihijatrijskih poremećaja kod djece

U ovom odjeljku raspravljamo o tome zbog ĉega djeca razvijaju internalizirane ili
eksternalizirane poremećaje. Procesi ukljuĉeni u razvoj psihopatologije ĉesto su samo
ekstremnija verzija procesa koji ĉine normalnu emocionalnost. Prema tome, jednako
kao i za individualne razlike u liĉnosti, od središnje su vaţnosti uloga temperamenta i
naĉin na koji se emocije pokazuju u obitelji. Poremećaji kod djece rijetko su kada
uzrokovani samo jednim ĉiniteljem. Razliĉiti ĉinitelji najĉešće se kombiniraju i na taj
naĉin povećavaju ili smanjuju rizik od poremećaja.
Vratimo se najprije Petru, djeĉaku ĉiji smo sluĉaj opisali na poĉetku ovog poglavlja,
i razmislimo o ĉiniteljima u njegovu ţivotu koji su mogli pridonijeti stvaranju njegovih
problema. Petar nikada nije bio “lako” dijete. Njegova majka ispriĉala je kako ga je kao
bebu bilo teško umiriti i kako obiĉno ništa
nije htio ĉekati. Smatrala je da se njime bilo teško baviti. Kako je Petar rastao, obiteljski ţivot
postajao je sve napetiji. Njegov otac bio je nekvalificirani rad- nik koji je proglašen viškom na
nekoliko radnih mjesta. Petrovi roditelji nisu imali nikakve ušteĊevine i premda su razdoblja
nezaposlenosti bila razmjerno kratka, obitelj je tijekom tih razdoblja bila pod velikim stresom. Kada
je rodila treće dijete, Petrova se majka nije više mogla nositi sa svim zahtjevima i imala je razdoblje u
kojem je bila kliniĉki depresivna i u kojem je razmišljala o napuštanju obitelji. Odnos izmeĊu
Petrovih roditelja kasnije je postajao sve napetiji, pa su u vrijeme kada je Petar imao sedam godina
ţe- stoke svaĊe i tuĉnjave bile uobiĉajene. Jednom prilikom Petrov je otac na mjesec dana napustio
obitelj, no vratio se jer je bio zabrinut za djecu. Petrov je odnos s oba roditelja bio teţak. Kada bi ga
majka zamolila da bilo što uĉini, on bi vikao neka ga ne gnjavi time. Ona bi tada vikala na njega, ali
bi potom popustila smatrajući kako to nije vrijedno sukoba. Petrov otac rekao je da je katkada bio
toliko ljut da bi snaţno udario Petra, premda to zapravo nije htio. Petrove sestre oduvijek su bile
bliskije jedna drugoj nego Petru. Iskljuĉivale bi ga iz svoje igre, pa se Petar ĉesto osjećao usamljenim
i napuštenim.
Ovakve ţivotne prilike nisu neuobiĉajene kod djece koja imaju psihopa- tološke poremećaje. U
Petrovu ţivotu nije samo jedna stvar pošla krivim putern, nego puno njih. Petar je bio dijete teškog
temperamenta. Njegovi su roditelji imali financijske teškoće, trebali su podmirivati potrebe jedne
velike obitelji, a imali su i teškoće u meĊusobnom odnosu. Petar je bio izloţen ek- stremnom
izraţavanju emocija, ukljuĉujući i veliku ljutnju jednog roditelja na drugog, kao i njih oboje na Petra.
Već tu nalazimo sjeme tragiĉna ţivota, jer Petar ni sa kime nema osobito pozitivan odnos. U
sljedećem odjeljku prikazujemo na koji naĉin takvi ĉinitelji u djetetovu ţivotu sudjeluju u nastanku
poremećena ponašanja. U istraţivanju na otoku Wight Rutter, Tizard i Whit- more (1970) otkrili su
sedam kljuĉnih ĉinitelja, ukljuĉujući i neke iz Petrova ţivota, koji su bili povezani s povećanim
rizikom od psihijatrijskih pore- mećaja kod djece. Sada ćemo razmotriti one koji nam pomaţu
rasvijetliti odnos izmeĊu emocija i emocionalnih poremećaja.
Sukobi meĎu roditeljima

Djeca koja su izloţena ozbiljnim i dugotrajnim sukobima izmeĊu svojih roditelja pod povećanim
su rizikom za razvoj eksternaliziranih poremećaja (Grych i Fincham, 1992). Takva djeca, osobito
djeĉaci, pokazuju agresivnost i ljutnju prema svojim roditeljima i prema drugoj djeci. Jedan od vaţnih
mehanizama pritom je izloţenost otvorenom pokazivanju neprijateljstva - roditelji ljutito viĉu jedno
na drugo. Jenkins i Smith (1991) ispitali su tri aspekta loših braĉnih odnosa: uĉestalost i ozbiljnost
ljutitih svaĊa, neslaganje u pitanjima odgoja djeteta i razdoblja tihe napetosti. Pokazalo se da je s
djeĉjom psihopatologijom povezana uĉestalost i ozbiljnost roditeljskih svaĊa. Otvoreno i ţestoko
svaĊanje bilo je takoĊer povezano i s više problema u roditeljstvu, poput slabijeg nadzora nad djecom
i kritiĉnosti prema njima. Nakon kontrole ovih aspekata odnosa roditelj-dijete, djeĉja nazoĉnost
buĉnim svaĊama iz-
meĊu roditelja i dalje je bila povezana s njihovim eksternaliziranim problemima.

U samim poĉecima pokušaja objašnjavanja razloga zbog kojih djeca postaju delinkventna, drţalo
se kako razvod braka roditelja povećava vjero jatnost djeĉje psihopatologije. MeĊutim, danas je jasno
da se eksternalizirar.: problemi pojavljuju prije nego što se roditelji rastave i da su povezani s ro-
diteljskim sukobima prije rastave (Block, Block i Gjerde, 1986; Cherlin i sur.. 1991). Sliĉno tome,
djeĉja psihopatologija nakon rastave braka roditelja najsnaţnije je povezana s nastavljanjem sukoba
izmedu roditelja (Emerv.
1988).
Istraţivanja o kojima smo do sada govorili su korelacijskog tipa. Kako bi se ispitali uzroĉni
odnosi, provedena su takoĊer i eksperimentalna istraţivanja. Cummings je (1987) osmislio situacije u
kojima su se parovi djece igrali zajedno i dok su se igrali vidjeli su dvije nepoznate odrasle osobe
kako prijateljski razgovaraju, a kasnije kako se ljutito svaĊaju. Kao što se moţe vidjeti na slici 8.2,
nakon svaĊe odraslih osoba došlo je do povećanja djeĉjeg agresivnog ponašanja. MeĊutim, djeĉja
izloţenost ljutnji nepoznatih odraslih osoba moţe imati priliĉno razliĉito znaĉenje negoli njihova
izloţenost ljutnji vlasti-
O 1A (prvo izlaganje emocijama)

t 1B (drugo izlaganje emocijama) □ 2
(ponavljanje situacije 1A)
Д C (kontrolna skupina)
bez pozitivne bez Ijutnja bez emocija u pozadini pozitivne

emocija emocije u emocija emocije u
pozadini pozadini
Razdoblje 1
Slika 8.2 Prosjeĉno trajanje agresije (u sekunĊama) izmeĊu dvoje djece koja su u is-
traţivanju Cummingsa i sur. (1987) bila izloţena ljutitom svadanju dvije nepoznate odrasle
osobe. Valja uoĉiti kako je kod djece koja su bila izloţena Ijutnji odraslih osoba u petom
razdoblju došlo do povećanja agresivnog ponašanja, osobito kod one koja su ljutnji odraslih
bila izloţena po drugi put. Za razliku od toga, kod kontrolne skupine djece, koja nisu bila
izloţena ljutnji odraslih osoba, zabiljeţeno je smanjenje agresivnosti.
tih roditelja. Unatoĉ tome, ovi eksperimentalni podaci, zajedno s epidemi- ološkim nalazima,
pokazuju kako neprijateljske i negativne emocije izmeĊu odraslih osoba mogu kod djece izazvati
agresivno ponašanje.
Prisustvovanje izraţavanju negativnih emocija moţe kod djece povećati rizik za razvoj
eksternaliziranih ponašanja na nekoliko naĉina (Етегу, Fin- cham i Cummings, 1992). Putem
modeliranja djeca mogu od svojih roditelja nauĉiti da je izraţavanje negativnih emocija naĉin na koji
mogu izaći nakraj sa sukobima. Ljutnja kod njih moţe izazvati povišenu razinu aktivacije, a ta po-
višena razina aktivacije moţe utjecati na njihovo ponašanje. Prisustvovanje izraţavanju negativnih
emocija meĊu roditeljima moţe promijeniti i djetetova oĉekivanja o meĊuljudskim odnosima, i to na
takav naĉin da neutralno ponašanje drugih ljudi poĉnu tumaĉiti u negativnom svjetlu (Jenkins i sur., u
tisku). Ovo su izravni uĉinci nesuglasica u braku. Sukobi meĊu roditeljima imaju takoĊer i posredne
uĉinke, jer mogu dovesti do prdhijena u odnosu iz- meĊu svakog roditelja i djeteta (Fauber i Long,
1992).
Psihijatiijski poremećaji kod roditelja

Epidemiološka istraţivanja redovito pokazuju da su psihijatrijski problemi kod roditelja
povezani s povećanim rizikom za razvoj poremećaja kod djeteta (Bird, Canino i Rubio-Sripec, 1988;
Richman, Stevenson i Graham, 1982). Cesto djeca pokazuju sliĉnu vrstu poremećaja kao i njihovi
roditelji. Tako je, primjericej depresivnost roditelja snaţnije povezana s djeĉjim internaliziranim
poremećajima nego s eksternaliziranim poremećajima (Dowd- пеу i Соупе, 1990; Williams i sur.,
1990). Hammen i sur. (1990) utvrdili su da kada djeca depresivnih roditelja imaju neki poremećaj,
najĉešće se takoĊer radi o depresiji. Kod djece ĉiji roditelji imaju anksiozni poremećaj, takoĊer je
povećana vjerojatnost simptoma anksioznosti (Rosenbaum, Biederman i Gersten, 1988). Djeca koja
ţive s roditeljima koji imaju antisocijalne pore- mećaje (koji ukljuĉuju i agresivnost) sklonija su
eksternaliziranim poremeća- jima nego drugim vrstama poremećaja (Huesmann i sur., 1984; Rutter i
Giller, 1983).
Povećani rizik od poremećaja kod djece ĉiji roditelji imaju psihijatrijske poremećaje proizlazi iz
nepovoljnih genetskih i okolinskih ĉinitelja - obje vrste ĉinitelja imaju ulogu u razvoju poremećaja
(Rutter, Tizard i Whitmore, 1970). Kao što smo vidjeli u 7. poglavlju, utvrĊeni su znaĉajni
koeficijenti nasljednosti za barem neke od mjera negativne emocionalnosti. U okolini takoĊer postoje
vaţni uzroĉni ĉinitelji: djeca depresivnih roditelja izloţena su tuzi i razdraţljivosti ĉešće nego djeca
nedepresivnih roditelja (Cohn i sur., 1990; Field i sur., 1990). Kod takve djece postoji povećana
vjerojatnost da će i sama pokazivati ljutnju i tugu. Primjerice, Cohn i sur. utvrdili su da tijekom
interakcija sa svojim depresivnim majkama dojenĉad provodi 6.7% vremena pokazujući tugu i 7.6%
vremena pokazujući ljutnju, dok djeca nedepresivnih majki tijekom interakcija sa svojim majkama
tugu pokazuju 0.2% vremena, a ljutnju 0.8% vremena. Dio te povezanosti moţe se objasniti
modeliranjem.
MeĊutim moguće je takoĊer i to da su djetetovi ciljevi tijekom interakcija s depresivnim ili
razdraţljivim roditeljem osujećeni, što dovodi do većeg pokazivanja negativnih emocija (Tronick,
1989).
U interakciji s depresivnim roditeljem dijete uĉi kako reagirati na roditeljeve emocije, na koji
naĉin roditeljeve emocije izazivaju emocije kod njega te na koji naĉin njegove komunikacije utjeĉu
na roditelja. Kroz svoje iskustvo dijete poĉinje graditi shemu o vlastitim emocijama i o emocijama
svog roditelja. Field i sur. (1988) usporedili su interakcije male djece depresivnih majki s
interakcijama male djece nedepresivnih majki. Djeca su snimana na videovrpce za vrijeme igre s
majkom, a potom za vrijeme igre s nepoznatom osobom. Nepoznata osoba nije znala je li djetetova
majka depresivna ili ne. Tijekom igre s majkom djeca depresivnih majki pokazivala su više
odvraćanja pogleda i općenito su bila negativnija. Takvo se djetetovo ponašanje preno- silo i u
interakciju s nepoznatom osobom. Nepoznata osoba bila je manje ak- tivna, manje je priĉala i manje
se igrala s djecom depresivnih majki nego s dje-
Slika 8.3 Depresija je razmjerno ĉesta kod majki male djece.

Ona obuhvaća beznaĊe, koje je ĉesto u nepovoljnim ţivotnim
i materijalnim uvjetima te pri slaboj podršci braĉnog partnera
- i naravno, ona utjeĉe na djecu.
com nedepresivnih majki. Prema tome, već u prva tri mjeseca ţivota djeca izgraĊuju obrasce
reagiranja koji se temelje na prilagoĊavanju emocionalnim stanjima njihovih majki, i te obrasce nose
sa sobom u nove interakcije.
Ovakve interakcije mogu kod sasvim male djece izazvati osjećaj nepovje- renja u roditelje, što
ometa razvoj odnosa privrţenosti. UtvrĊeno je da djeca depresivnih majki ćešće razvijaju nesiguran
stil privrţenosti (Lyons-Ruth, Alpern i Repacholi, 1993; Radke-Yarrow i sur., 1985).
Dijete takoĊer uĉi i o uĉinku emocija na interakcije, promatrajući depresivnog roditelja u
interakciji s drugim ĉlanovima obitelji. Hops i sur. (1987) opaţali su obrasce interakcija u obiteljima u
kojima je majka bila depresivna. Utvrdili su da majĉino depresivno raspoloţenje dovodi do
obuzdavanja oĉeve agresivnosti prema majci, kao i agresivnosti djece prema majci. Prema tome,
majĉino raspoloţenje ima funkciju pošteĊivanja majke od ljutnje drugih ĉla- nova obitelji. Kada su
otac i djeca pokazivali ljutnju prema majci, to je privremeno obustavilo njezino depresivno
raspoloţenje. Sto djeca iz ovakve vrste iskustava uĉe o emocijama? Ona uĉe da izraţavanje tuge
sprjeĉava druge ljude da se ljute te da izraţavanje ljutnje druge ljude aktivira i izvlaĉi iz depresivnih
stanja. Otkriven je još jedan zanimljiv nalaz: kada su oĉevi obuzdavali svoju ljutnju prema
suprugama, pokazivali su više ljutnje prema svojoj djeci. To znaĉi kako djeca takoĊer mogu nauĉiti da
emociju koju ljudi doţivljavaju prema nekoj osobi ne moraju nuţno prema toj osobi i izraziti.
Još jedna posljedica ţivota u obitelji s depresivnim roditeljem jest to što dijete moţe biti izloţeno
negativnim procjenama svijeta, koje onda kasnije i samo upotrebljava u svojim procjenama dogaĊaja.
Zahn-Waxler i Kochanska
(1990) utvrdili su da majke s depresijom ĉešće govore stvari koje kod njihove djece izazivaju
osjećaje krivnje i anksioznosti te da ĉešće izraţavaju svoje ra- zoĉaranje nego nedepresivne majke.
Garber, Braafladt i Zeman (1991) utvrdili su da su depresivne majke kritiĉnije prema svojoj djeci od
nedepresivnih majki. Roditeljeve negativne procjene djeteta mogu pospješiti razvoj odreĊenih
obrazaca procjenjivanja dogaĊaja o kojima smo raspravljali ranije: pripisivanje negativnih dogadaja
svojim slabostima. Prema tome, na naĉine koje smo ovdje prikazali, djeca razvijaju emocionalne
reakcije koje im postaju uobiĉajene i koje se sjedinjuju u emocionalne sheme. Premda u poĉetku u
njihovim obiteljskim prilikama te sheme mogu biti adaptivne, one se nastavljaju i dalje u ţivotu i
prenose u druge okolnosti.
Odnos izmeĎu roditelja i djeteta
Kao što smo vidjeli u 7. poglavlju, teškoće u odnosu roditelj-dijete vaţne su za razumijevanje
djetetovih obrazaca emocionalnosti. Ovdje prikazujemo svega tri od nekoliko vrsta teškoća koje su
povezane s poremećajima kod djece.
Odsutnost ranog odnosa privrženosti
U ranoj formulaciji teorije privrţenosti, Bowlby je smatrao kako su djeca koja nemaju mogućnost
stvoriti primarni odnos privrţenosti u ranom djetinjstvu time trajno pogoĊena (Bowlby, 1951).
Razlog za to nalazio se u Bowl- byjevoj pretpostavci da je roditeljska ljubav jednako vaţna za
djetetov razvoj kao i hrana. Istraţivanje koje su proveli Harlow i Harlow (1962), kao i druga
istraţivanja prikazana u 3. poglavlju, poduprla su takvo shvaćanje. Longitu- dinalna istraţivanja djece
koja su odrasla u institucijama omogućuju nam ispitivanje dugoroĉnih uĉinaka odsutnosti primarnog
odnosa privrţenosti u ranom ţivotu. Tizard i Hodges (Hodges i Tizard, 1989a, 1989.b; Tizard i
Hodges, 1978) pratili su djecu koja su smještena u institucije prije nego što su navršila dvije godine
ţivota, a napustila su ih izmeĊu druge i sedme godine ţivota. Osoblje koje je bilo zaposleno u tim
institucijama pruţalo je dobru tjelesnu skrb i poticalo kognitivni i govorni razvoj, ali su djeca imala
velik broj odgajatelja (u prosjeku 50) i nisu izgradila ni jedan poseban odnos pri- vrţenosti.
U dobi izmeĊu dvije i sedam godina djeca su ili bila vraćena u svoje bio- loške obitelji ili su bila
trajno posvojena. Obnovljene biološke obitelji imale su malo sredstava za ţivot i veći broj djece koji
je ţivio u obitelji; one su imale ambivalentan stav prema djetetovu povratku. Posvojiteljske obitelji
općenito su bile vrlo oduševljene dolaskom djeteta, izuzetno su se trudile izgraditi odnos s njime i
bile su spremne tolerirati znatnu ovisnost rano u odnosu. Djeca vraćena u biološke obitelji i posvojena
djeca usporeĊena su s djecom istog uzrasta koja su cijelo vrijeme odrastala uz svoje roditelje.
Kada su djeca navršila 8 i 16 godina, ona koja su bila smještena u institucijama u većoj su mjeri
pokazivala psihopatološke poremećaje nego djeca koja su cijelo vrijeme odrastala uz svoje roditelje.
Prema procjenama uĉitelja obje su skupine ranije institucionalizirane djece pokazivale veći broj
simptoma koji upućuju na psihopatologiju - traţenje paţnje, nemir, nepopulamost, svadljivost i
agresivnost - nego njihovi neinstitucionalizirani vršnjaci. Odnosi s vršnjacima takoĊer su bili lošiji.
Kod kuće je slika bila drugaĉija. Tu su se, prema procjenama roditelja, posvojena djeca i djeca
vraćena u biološke obitelji razlikovala u svom odnosu prema drugim ĉlanovima obitelji, kao i po
psihopatološkim simptomima. Djeca vraćena u biološke obitelji imala su znatno više smetnji - više
psihopa- toloških simptoma, manje ĉvrste odnose privrţenosti te konfliktnije i teţe obiteljske odnose.
MeĊutim djeca koja su bila posvojena, prema izvještajima roditelja funkcionirala su dobro. Roditelji-
posvojitelji za njih su izvijestili da imaju bliske i tople odnose s drugim ĉlanovima obitelji. Kvaliteta
njihove privrţenosti nije se razlikovala od kvalitete privrţenosti djece koja su cijelo vrijeme odrastala
uz svoje roditelje. Posvojena djeca nisu pokazivala više psi- hopatoloških simptoma.
Ovi nalazi pokazuju kako se institucionalizirana djeca koja nisu imala primarni odnos
privrţenosti u ranom djetinjstvu doista teţe slaţu sa svojim vršnjacima. I uĉitelji i vršnjaci to
primjećuju i udaljavaju se od te djece. MeĊu- tim, u obiteljima kojima je stalo do te djece ĉlanovi
obitelji izuzetno se oko njih trude. Moţda u poĉetku njihova meĊusobnog odnosa oni toleriraju neo-
biĉnosti, dajući djetetu priliku da bude voljeno i da doţivi prisne odnose.
sti
so
Z
5
O'
bi
u
I
sk
i
Pt
i
st
Stil privrženosti
Premda je Bowlbyjeva teorija privrţenosti formulirana kako bi se objasnila

znaĉajna odstupanja u odgoju i skrbi o djetetu, npr. institucionalna skrb, Ainsvvorth i
sur. (1978) proširili su tu teoriju kako bi povezali ponašanje roditelja i djeteta u
normalnom rasponu. Kao što smo objasnili u 7. poglavlju, razmjerno male varijacije u
majĉinoj osjetljivosti povezane su sa specifiĉnim stilovima privrţenosti koji se utvrĊuju
testom “Nepoznata situacija”. Privrţenost se mnogim istraţivaĉima ĉini toliko
temeljnom da se postavilo pitanje predviĊaju li stilovi privrţenosti - siguran,
ambivalentan i izbjegavajući
- psihopatologiju. Provedena su brojna istraţivanja, ali povezanost izmeĊu stila
privrţenosti u dobi od godinu dana i kasnijih psihopatoloških pore- mećaja pokazala se
slabom i nedosljednom. Tako je u jednom istraţivanju ut- vrĊena povezanost izmeĊu
stila privrţenosti i psihopatologije kod predškol- ske i školske djece samo za djeĈake,
ali ne i za djevojĉice (Lewis i sur., 1984), u drugom samo za djevojĉice, ali ne i za
djeĉake (La Freniere i Sroufe, 1984), a u trećem je utvrĊena za ponašanje u jednoj
situaciji, ali ne i u drugoj situaciji (Oppenheim, Sagi i Lamb, 1988). U drugim
istraţivanjima utvrdeno je, una- toĉ preciznoj metodologiji, da stil privrţenosti uopće
nije povezan s psihopatologijom (Fagot i Kavanagh, 1990; Goldberg i sur., 1989).
Ova nedosljednost pokazuje da je nesiguran stil privrţenosti, u najboljem sluĉaju, samo
slab prediktor psihopatologije.
MeĊutim postoji jedna kategorija privrţenosti za koju je utvrĊeno da je snaţno

povezana s psihopatološkim poremećajima kod djece. To je kategorija
dezorijentirane/dezorganizirane privrţenosti, koju su Main i Solomon (1986) dodali
trima stilovima privrţenosti (sigurnom, ambivalentnom i izbje- gavajućem). Djeca
takvog stila privrţenosti reagiraju na majĉin povratak nakon odvajanja proturjeĉnim
ponašanjima i dezorijentiranošću. Ona nemaju povezanu i organiziranu reakciju na
svoje roditelje u vremenima stresa. Takav obrazac privrţenosti ĉešće je pronaĊen kod
riziĉne djece. U populaciji srednje klase on se pojavljuje kod 13% dojenĉadi (Main i
Solomon, 1990), dok kod dojenĉadi siromašnih majki koje imaju depresiju njegova
zastupljenost iznosi 54% (Lyons-Ruth i sur., 1990), a u uzorku zlostavljane djece ĉak
82% (Carlson i sur., 1989).
UtvrĊeno je da je ovaj obrazac dezorganizirane privrţenosti snaţno povezan s

psihopatologijom. Lyons-Ruth, Alpern i Repacholi (1993) pratili su skupinu djece od
navršenih 18 mjeseci pa do pet godina ţivota. Ta su djeca bila izloţena višestrukim
rizicima, ukljuĉujući siromaštvo, zlostavljanje i majĉinu psihijatrijsku bolest. MeĊu
njima, 71% onih koji su u dobi od pet godina pokazivali znaĉajnu razinu
neprijateljstva u dobi od 18 mjeseci bilo je klasificirano u dezorganizirani stil
privrţenosti, a svega 12% u sigurni stil privrţenosti. PredviĊanja unaprijed nisu bila
tako dobra: pribliţno polovica djece koja su u dobi od 18 mjeseci pokazivala
dezorganizirani stil privrţenosti nije razvila psihopatologiju. Ovo istraţivanje potvrdilo
je da kod djece iz vrlo poremećenih okolina postoji rizik za razvoj psihopatologije, a
rani znakovi mogu se pronaći u emocionalnim reakcijama u dobi od 18 mjeseci.
MeĊutim nije jasno koje su specifiĉne okolinske i temperamentalne preteĉe tog obrasca
reagiranja.
Prema tome, sigurni, ambivalentni i izbjegavajući stilovi privrţenosti u dobi od
godinu dana nisu vaţni prediktori psihopatoloških poremećaja. De- zorganizirani stil
privrţenosti povezan je s psihopatologijom, ali je taj stil privrţenosti toliko ĉvrsto
povezan s vodećim riziĉnim ĉiniteljima u djetetovoj okolini da se ĉini vjerojatnim kako
ti ĉinitelji, a ne nedostaci u majĉinoj osjetljivosti, zapravo predstavljaju rizike. U
usporedbi s ekstremnim neprija- teljstvom, zlostavljanjem i zanemarivanjem, o kojima
ćemo raspravljati sada, male razlike u majĉinoj osjetljivosti imaju tek neznaĉajne
uĉinke na psihopatologiju.
Razlike u kvaliteti odnosa izmeĎu roditelja i djeteta
Neprijateljstvo i kritiziranje u odnosu roditelja prema djetetu dosljedno se pokazuju

vaţnim prediktorima psihopatologije u djetinjstvu, posebno pojave eksternaliziranih
poremećaja (Ohveus, 1980; Patterson, 1982; Stubbe i sur.,
1993) . Primjerice, Richman, Stevenson i Graham (1982) intervjuirali su obitelji kada
su djeca bila stara tri ili osam godina. Na temelju boje majĉina glasa i sadrţaja njezinih
izjava o djetetu tijekom dvosatnog intervjua procijenjena je njezina toplina i
kriticizam. U odnosu na djecu koja nisu imala nikakav psihijatrijski poremećaj,
trogodišnjaci s psihijatrijskim poremećajima ĉetverostruko su ĉešće imali majku koja je
bila kritiĉna prema njima, tri i pol puta ĉešće imali su majku ĉija je toplina prema
djetetu procijenjena niskom i tri puta ĉešće imali su majku koja ih je tukla. Kod oĉeva
su utvrĊeni sliĉni obrasci.
Tjelesno zlostavljanje djece rezultira ĉitavim nizom razvojnih, spoznajnih,
emocionalnih i socijalnih posljedica (Cicchetti, 1990). Što se tiĉe psihopatologije,

postoji vjerojatnost razvoja eksternaliziranih poremećaja i problema povezanih s
agresivnošću (Simons i sur., 1991). PronaĊeni su takoĊer i internalizirani simptomi,
osobito depresija (Sternberg i sur., 1993).
Djeca iz zlostavljajućih obitelji sklona su postupke drugih ljudi procijeniti
neprijateljskima. Dodge, Bates i Pettit (1990) istraţivali su djecu iz opće populacije.
Sest mjeseci prije nego što su djeca krenula u školu njihovi su roditelji intervjuirani o
uĉestalosti tjelesnog kaţnjavanja djeteta i jaĉini tih kazni. Kad su djeca krenula u školu
procijenjena je njihova agresivnost prema vršnjacima na temelju sociometrijskih
intervjua, kojima je od svakog djeteta iz razreda traţeno da imenuje djecu koja su
zloĉesta i puno se tuku. UtvrĊeno je da su uĉestalost i ozbiljnost tjelesnog kaţnjavanja
kod kuće povezani s djetetovom agresivnošću prema vršnjacima u školi. Od djece je
takoĊer traţeno da zakljuĉe o namjeri koja se nalazi iza nekih neutralnih socijalnih
podraţaja. Djeca koja su kod kuće bila izloţena velikoj koliĉini tjelesnog kaţnjavanja
neutralnim postupcima druge djece ĉešće su pripisivala neprijateljske namjere nego
djeca koja nisu bila tjelesno zlostavljana. Njihove kognitivne procjene namjera drugih
ljudi djelomice objašnjavaju povezanost izmedu njihova iskustva kod kuće i razine
njihove agresivnosti s vršnjacima. Prema tome, djeca koja ţive u zlostaVljajućim
obiteljima sklonija su u postupcima svojih vršnjaka vidjeti neprijateljske namjere
prema sebi te, posljediĉno tome, reagirati agresivno.
Nije samo izloţenost negativnim emocijama ono što kod djece povećava rizik od
psihopatologije. Nedostatak pozitivnih emocija u odnosu roditelj- dijete takoĊer je
povezan s povećanom psihopatologijom kod djece. Pettit i Bates (1989) vršili su
opaţanja interakcije roditelj-dijete kod kuće kada je dijete bilo staro 6,13 i 24 mjeseca.
Procjenjivane su pozitivne emocije koje su majke pokazivale prema svojoj djeci:
osjećajan kontakt (u dobi od 6 mjeseci), osjećajno poduĉavanje (u dobi od 13 mjeseci) i
verbalno poticanje (u dobi od 24 mjeseca). Kada su djeca bila stara 4 godine
procjenjivana je njihova psihopatologija. Manja koliĉina pozitivnih majĉinih emocija
u prve dvije godine ţivota bila je prediktivna za internalizirane i eksternalizirane
probleme u dobi od ĉetiri godine. Nedostatak pozitivnih majĉinih emocija bio je
snaţniji prediktor djetetovih problema nego što su to bile negativne emocije.
Kao i kod braĉnih sukoba i roditeljske depresivnosti, mehanizmi koji su ukljuĉeni u
stvaranje povezanosti izmeĊu djetetova odrastanja u vrlo kri- tiĉnoj ili tjelesno
zlostavljajućoj obitelji i razvoja problema povezanih s agre- sivnošću, vjerojatno su
takoĊer razliĉiti. Oni obuhvaćaju podudaranje visokih razina ljutnje, uĉenje negativno
pristranih sustava procjenjivanja i uĉenje emocionalnih nizova u kojima se na razliĉite
emocije reagira ljutnjom. Odsut- nost emocionalne topline takoĊer je vaţna u predikciji
obrazaca emocionalnosti koje djeca razvijaju. Još uvijek ne znamo dovoljno o tome
zbog ĉega zlostavljanje katkada rezultira eksternaliziranim poremećajima, a katkada
internaliziranim poremećajima. Konstitucijski ĉinitelji kao što su spol i temperament
mogu imati odreĊenu ulogu u tome.
Siromaštvo
Siromaštvo je snaţno povezano s povećanom prevalencijom psihijatrijskih
poremećaja (Costello, 1989). Boyle je (1991), izvještavajući o uzorku djece iz opće
populacije u Ontariu, dobi od 4 do 16 godina, utvrdio da prevalencija poremećaja meĊu
djecom ĉiji su roditelji godišnje zaraĊivali više od 50 000 S (podatak za 1983. godinu)
iznosi 14%, a meĊu djecom ĉiji su roditelji go- dišnje zaraĊivali manje od 10 000 $
35%. Pojam “siromaštvo” ne omogućuje nam razumijevanje naĉina na koji kod te djece
dolazi do povećanog rizika. U industrijaliziranom društvu siromaštvo znaĉi
raspolaganje s malo resursa, a u obiteljima s oskudnim resursima razina stresa je
povećana (Rutter i sur., 1975). To je pak povezano s uĉestalijim izraţavanjem
negativnih emocija prema djeci (Radke-Yarrow, Richters i Wilson, 1988),
psihijatrijskim pore- mećajima i poremećajima liĉnosti kod roditelja te braĉnim
neskladom. Ali si- romaštvo moţe takoĊer imati i izravan uĉinak na razvoj problema,
osobito eksternaliziranih. Siromašna djeca mogu osjećati da su sprijeĉena u postizanju
svojih ciljeva. Putem medija i na druge naĉine ona su izloţena razliĉitim predmetima,
aktivnostima i dostignućima koji su drugim ljudima dostupni. ali njima nedostupni.
Kombinacija rizičnih činitelja
Prisjetimo se ponovno sluĉaja Petra, o kojem smo govorili na poĉetku ovog
poglavlja. Kao što smo vidjeli, u njegovu ţivotu istodobno je postojalo nekoliko
stresora. Njegova je majka u jednom razdoblju bila depresivna, njegovi su roditelji bili
u sukobu i obitelj je ţivjela u siromaštvu. Nekoliko skupina istraţivaĉa koji su se bavili
epidemiološkim istraţivanjima pokazalo je da su djeca pod najvećim rizikom onda kada
se veći broj stresora pojavljuje zajedno (Rutter, 1979; Williams i sur., 1990). Rutter je
opisao šest obiteljskih ĉinitelja koji djecu stavljaju pod povećan rizik za razvoj
psihopatologije. Mi smo opisali ĉetiri od tih šest ĉinitelja: depresiju roditelja, braĉni
nesklad ili razvod, uklanjanje djeteta iz obitelji od strane drţavnih organa i siromaštvo -
to su ĉinitelji koje najbolje moţemo razumjeti razmotrimo li emocije koje su kod njih
ukljuĉene. Ostala dva Rutterova ĉinitelja nismo razmatrali; to su velik broj ĉlanova
obitelji i kriminalitet roditelja. Utjecaj veliĉine obitelji moţe se objasniti, kao i
siromaštvo, oskudnošću vaţnih resursa, ukljuĉujući i dostupnost roditelja, što povećava
uĉestalost i intenzitet negativnih emocija. Kriminalitet roditelja moţe biti povezan s
negativnijim roditeljskim odgoj- nim postupcima, poput povećanog neprijateljstva
prema djetetu i slabijeg nadzora nad njime (Patterson, 1986). Rutter i sur. (1975)
utvrdili su da u ur- banim podruĉjima, u odnosu na ruralna, dvostruko veći broj djece
ima pore- mećaje, uglavnom zbog povećane prisutnosti ovih šest riziĉnih ĉinitelja.
Iz ovoga proizlazi jedan vaţan zakljuĉak, koji je prikazan i na slici 8.4 Djeca kod
koje je prisutan samo jedan od tih šest riziĉnih ĉinitelja ne razlikuju se od djece kod
koje ne postoji ni jedan riziĉni ĉinitelj. Ali s prisut- nošću svakog sljedećeg riziĉnog
ĉinitelja vjerojatnost da će dijete imati neki poremećaj naglo se povećava. Prisutnost
dva stresora u odnosu na samo jedan ĉetverostruko povećava vjerojatnost da će dijete
razviti neki psihopa- tološki poremećaj. Prisutnost ĉetiri stresora povećava taj rizik ĉak
20 puta.
Dvosmjemi utjecaji i potkrepljenja u okolini

Premda smo opisali naĉin na koji roditelji utjeĉu na svoju djecu, priliĉno je
nevjerojatno da se taj utjecaj ostvaruje na tako jednostavan naĉin. Djeca teškog
temperamenta ĉešće izazivaju ljutnju kod svojih roditelja, a ljutnja roditelja djetetovo
ponašanje vjerojatno ĉini još teţim (Lytton, 1990). Patterson (1982) je pisao o
uzajamno prisiljavajućim obrascima ponašanja u agresivnim obiteljima. Na djetetovo
agresivno ponašanje roditelj reagira još agresivnije, što kod djeteta moţe izazvati
daljnju agresiju itd. Naše emocije drugim osobama nešto priopćavaju. U sljedovima
emocionalnih komunikacija pripisivanje izraţavanja emocije nekom pojedincu ima
svoju problematiĉnu stranu. Što se više neka osoba protivi razgovoru sa svojim braĉnim
partnerom, to ona osjeća snaţniju frustraciju i Ijutnju. Kako se njezina ljutnja povećava,
tako se kod prvog partnera smanjuje ţelja za razgovorom. Opisivanje emocije unutar
20
15
10
4+
Slika 8.4 Rutterov (1979) dijagram uĉinaka riziĉnih ĉinitelja na razvoj psihijatrijskih
poremećaja kod djece. Djeca kod koje je prisutan samo jedan riziĉni ĉinitelj imaju
jednaku vjerojatnost razvoja poremećaja kao i djeca kod koje nije prisutan ni jedan
riziĉni ĉinitelj. MeĊutim sa svakim sljedećim riziĉnim ĉiniteljem prevalencijapsihija-
trijskih poremećaja višestruko se povećava.
nekog pojedinca ne govori ništa o tome što je tu emociju prouzroĉilo, kao ni o tome što
ju odrţava.
Ovdje smo se usredotoĉili na obitelji koje su povezane s odreĊenim tipo- vima
psihopatologije. Grupe vršnjaka takoĊer imaju vaţnu ulogu u odrţavanju
psihopatologije, osobito eksternaliziranih poremećaja. Patter- son, Capaldi i Bank
(1991) smatraju da djeca uĉe obrasce antisocijalnog ponašanja kod kuće, a zatim ih
prenose u školu. Takvi obrasci ponašanja brzo dovode do odbacivanja od strane druge
djece (Coie i Kupersmith, 1983), ĉime se povećava vjerojatnost da će se dijete i dalje
ponašati agresivno.
Konstitucijski činitelji povezani s psihopatologijom

U prethodnom smo poglavlju raspravljali o ulozi temperamenta u emocionalnosti.
Temperament smo smatrali jednim od elemenata koji sudjeluju u stvaranju
emocionalnih sklonosti. Rane karakteristike temperamenta umjereno su povezane s
vjerojatnošću razvoja psihopatologije i vrstom psihopatologije (Bates, 1987; Maziade
i sur., 1990). Rende (1993) je proveo is- traţivanje na reprezentativnom uzorku koji se
sastojao od 164 djece. Tem- perament je procjenjivan u dobi od jedne i dvije godine, a
zatim ponovno u trećoj i ĉetvrtoj godini ţivota. Kada je dijete navršilo sedam godina
majka je, ispunjavanjem upitnika, dala podatke o djetetovim problemima ponašanja.
Kod djeĉaka je emocionalnost u dojenaĉkoj dobi objašnjavala 4%, a emocionalnost u
ranom djetinjstvu dodatnih 4% varijance anksioznosti i depresivnosti u dobi od sedam
godina. Kod djevojĉica je predikcija bila uspješnija. Emocionalnost u dojenaĉkoj dobi
objašnjavala je 9%, a emocionalnost u ranom djetinjstvu dodatnih 8% varijance
kasnije anksioznosti i depresivnosti. Problemi paţnje kod djeĉaka mogli su se
predvidjeti na temelju ranih procjena aktivnosti, jedne od dimenzija temperamenta, pri
ĉemu su te rane procjene aktivnosti objašnjavale 20% varijance problema paţnje u dobi
od sedam godina. Prema tome, temperament ima odreĊeni utjecaj na razvoj problema
ponašanja kod djece. Moguće je da se psihopatologija razvija samo onda kada
nepovoljan temperament djeluje u interakciji s negativnom okolinom. Primjerice, kada
su djeca teškog temperamenta ţivjela u poremećenim obiteljima, Maziade i sur. (1990)
utvrdili su da postoji veći rizik nastanka kasnije psihopatologije nego onda kada su
ţivjela u obiteljima koje su dobro funkcionirale.
U novije vrijeme pojavilo se veliko zanimanje za genetske utjecaje na psi-
hopatologiju. To pitanje nećemo detaljno razmatrati, ne zbog toga što ono nije vaţno,
nego zbog toga što se više zna o vezi izmeĊu emocija i okolinskih rizika za nastanak
psihopatologije nego o vezi izmeĊu emocija i genetskih rizika za razvoj
psihopatologije. Metode za istraţivanje genetskih hipoteza u posljednjih su 15 godina
znatno unaprijeĊene i postoji nekoliko opseţnih pregleda nalaza o poremećajima u
djeĉjoj dobi, ukljuĉujući i pregled Ruttera i suradnika (1990). Nekim poremećajima u
djetinjstvu, osobito autizmu, mora se prvenstveno pristupiti s genetskog gledišta. Rutter
i sur. zakljuĉili su kako je, premda postoje dokazi o genetskim utjecajima na
eksternalizirane i internalizirane poremećaje u djetinjstvu, teško znati koliko su ti
utjecaji snaţni. Rezultati dobiveni u razliĉitim istraţivanjima katkada su zbunjujući.
Tako, primjerice, za kriminalitet odraslih osoba postoje snaţni dokazi o genetskim
utjecajima, ali za genetske utjecaje na poremećaje ponašanja u djetinjstvu i na
delinkvenciju dokazi nisu osobito snaţni. S obzirom na to da kriminalitetu odraslih
osoba gotovo uvijek prethode raniji poremećaji ponašanja, to se ĉini iznenaĊujućim.
Moguće je da trajna delinkvencija ima snaţniju genetsku osnovu nego delinkvencija
koja prestaje prije odrasle dobi, ali to još uvijek ne znamo. Za internalizirane
poremećaje u djetinjstvu, Rutter i sur. zakljuĉili su kako, premda je opravdano izvesti
zakljuĉak da genetski ĉinitelji imaju odreĊenog utjecaja, u vrijeme kada su pisali svoj
pregledni rad nije bilo izravnih dokaza za to koji bi proizlazili iz dobro kontroliranih
istraţivanja blizanaca. Pitanjem genetskih utjecaja na psihopatologiju bavimo se
ponovno u 11. poglavlju.
Neki konstitucijski ĉinitelji koji su vaţni zbog toga što povećavaju rizik od
poremećaja kod djece, a mogu i ne moraju ostvarivati svoj uĉinak putem emocionalnih
ĉinitelja, jesu zaostajanja u razvoju i misaoni nedostaci. Kod djece s niţim kvocijentom
inteligencije (Anderson i sur., 1987; Rutter, Tizard
i Whitmore, 1970), zakašnjelim jeziĉnim razvojem (Richman, Stevenson i Graham,
1982) i blagim misaonim teškoćama povezanima s preranim roĊe- njem (Minde i sur.,
1989) postoji veća vjerojatnost razvoja psihijatrijskih poremećaja kasnije u djetinjstvu.
Zaštitni činitelji
Kao što se stresori pridruţuju jedan drugome i povećavaju ukupni rizik, riziĉnim
ĉiniteljima mogu se pridruţiti neki drugi ĉinitelji i poboljšati ukupnu situaciju (Rutter,
1992). Jedno od vaţnih pitanja u djeĉjoj psihopatologiji je zbog ĉega neka djeca razviju
етос\овзЉ\е potemećaie i poremećaje ponašanja, dok druga djeca, koja su izloţena
istim tim rizicima, takve pore-
mećaje ne razviju. Razmislite ponovno o Petru. Zbog ĉega je on pokazivao smetnje, a

njegove sestre, koje su odrastale u istoj obitelji, nisu? Petrove sestre imale su jedna
drugu, kao sasvim male bile su lakšeg temperamenta i obje su imale bolji odnos s
majkom. Ĉinjenica da su bile djevojĉice takoĊer je vaţna - djevojĉice su manje
podloţne razvoju odreĊenih oblika psihopatologije nego djeĉaci.
Za koje je ĉinitelje u djeĉjem ţivotu utvrĊeno da štite od poremećaja? Djeca iz vrlo
stresnih okolnosti pokazuju manje problema ako imaju braću s kojom su bliska
(Jenkins, 1992), bake i djedove koji u velikoj mjeri sudjeluju u skrbi o njima (Jenkins i
Smith, 1990; Werner i Smith, 1982) ili ako u školi doţivljavaju uspjeh (Quinton, Rutter
i Liddle, 1984). Takvi ĉinitelji mogu imati presudnu ulogu u tome hoće li dijete
funkcionirati dobro unatoĉ stresu ili će podleći uĉincima stresa i razviti psihopatološki
poremećaj. Primjer za to dolazi nam iz istraţivanja Jenkinsa i Smitha (Jenkins i Smith,
1990), koji su intervjuirali roditelje i djecu iz obitelji u kojima je postojala visoka
razina sukoba izmeĊu roditelja, kao i one iz komparabilnog uzorka obitelji u kojima je
razina sukoba meĊu roditeljima bila niska. Na slici 8.5 moţemo vidjeti da su djeca iz
konfliktnih obitelji koja su imala blizak odnos s odraslom osobom izvan obitelji
(najĉešće s bakom ili djedorn) pokazivala manje psihopatologije od djece koja nisu
imala takav blizak odnos. Prisutnost bake ili djeda nije bila prediktor psihopatologije
kod djece koja nisu ţivjela u stresnim okolnostima. To pokazuje kako bake i djedovi
katkada mogu kompenzirati probleme prisutne u djetetovoj okolini.
Škole takoĊer mogu dosta toga uĉiniti kako bi zaštitile djecu od štetnih posljedica
stresnih obiteljskih okolnosti (Rutter i sur., 1979). Jedan od naj-
dobar brak loš brak
Slika 8.5 Prosjeĉan broj psihijatrijskih simptoma kod djece ĉiji su roditelji imali dobar ili
konfliktan brak, ovisno o tome je li dijete imalo blizak odnos s odraslom osobom izvan
obitelji (Jenkins i Smith, 1990).
dojmljivijih primjera za to je rad Comera (1988), djeĉjeg psihijatra koji se bavi

poboljšanjem ţivotnih izgleda djece kod koje postoji veliki rizik kako za razvoj
psihopatologije, tako i za neuspjeh u školi. Comer je poĉeo raditi s dvije škole u
najsiromašnijim podruĉjima New Havena u Connecticutu. Nje- gova je hipoteza bila da
crnaĉka djeca doţivljavaju školski neuspjeh zbog otuĊenosti od škole. Vrijednosti
njihovih roditelja i vrijednosti škole bile su proturjeĉne. Comer je radio na promjeni
ustroja škola, tako da je roditelje ukljuĉio u rukovoĊenje i upravljanje školom. U
školama su osnovani timovi za duševno zdravlje kako bi uĉiteljima pomogli razumjeti
poremećeno ponašanje te kako bi rano intervenirali kod djece koja su takvo ponašanje
pokazivala. Škole su se povezale s lokalnom zajednicom i organizirale društvene
dogaĊaje u kojima su se roditelji i osoblje škole meĊusobno upoznavali u ne- prijetećim
okolnostima. Prije nego što je ovaj program zapoĉeo, dvije škole u kojima su Comer i
njegov tim radili imale su najniţe razine postignuća u ĉita- vom New Havenu. Djeca su
ĉesto bila iskljuĉivana iz škole zbog teškog ponašanja. Deset godina kasnija, a bez da
nije došlo do ikakve promjene u so- cioekonomskoj razini roditelja iz dviju promatranih
škola, te su dvije škole zauzimale treće i ĉetvrto mjesto u gradu po rezultatima na
testovima mate- matiĉkog postignuća i ĉitanja - i deset godina u njima nije bilo
ozbiljnih problema ponašanja. Ovo je vaţan i ohrabrujući primjer toga kako se ţivot
riziĉne djece moţe znaĉajno poboljšati.
Dijateza-stres: model poremećaja

Kakvim modelima raspolaţemo u psihopatologiji i u normalnom emocionalnom
razvoju, kojima bismo mogli objasniti ĉinjenice prikazane u ovom poglavlju? U modelu
dijateza-stres pretpostavlja se da meĊusobna interakcija fizioloških i okolinskih
varijabli dovodi do psihopatologije. Neki su ljudi osjetljiviji od drugih i skloniji razvoju
psihopatologije zbog svoje konstitucije
- ukljuĉujući genetsku osjetljivost, misaone nedostatke uzrokovane ozljedama
nastalim u porodu i znaĉajke temperamenta. Takvi ĉinitelji predstavljaju dijatezu,
odnosno predispoziciju.
Zatim, dogadaji i teškoće u ĉovjekovu ţivotu mogu stvoriti zahtjeve s kojima se ta
osoba ne moţe nositi. To su stresori. Djeca mogu doţivjeti gubitak roditelja, roditeljsku
nebrigu ili stalne sukobe izmeĊu roditelja. Ako dijete nema unutrašnje resurse ili resurse
u okolini koji bi mu omogućili suoĉavanje s takvim stresorom, njegovo emocionalno
stanje i ponašanje mogu se pore- metiti. Kada su prisutni zaštitni ĉinitelji, oni djeluju na
taj naĉin da pomaţu osobi u njezinu suoĉavanju s nepovoljnim okolnostima. Ovakav
model ukljuĉuje ĉinitelje na razliĉitim razinama: konstitucijske, obiteljske i društ- vene.
Ti se ĉinitelji meĊusobno kombiniraju te uzrokuju poremećaje ili štite od njih.
U 7. poglavlju vidjeli smo da konstitucijski i okolinski ĉinitelji utjeĉu na razvoj
obrazaca emocionalnog izraţavanja. Ti obrasci mogu se shvatiti kao dijateza. To se
moţe odnositi na sklonost odreĊenim emocijama kada dogadaji postanu stresni -
primjerice, sklonost tome da se u stanjima po- tištenosti ili tjeskobe uvijek reagira
ljutnjom ili povlaĉenjem. Na temelju ovakvih emocionalnih sklonosti ne moţe se
predvidjeti kada će dijete pokazati poremećaj, no one su vjerojatno vaţne u
odreĊivanju vrste poremećaja koji će se pojaviti.
Vratimo se još jednom Petru. Premda su druga djeca izloţena sliĉnim riziĉnim
ĉiniteljima, redoslijed kojim se oni pojavljuju, vrijeme u koje se pojavljuju, njihov
intenzitet te unutrašnji doţivljaj tih dogaĊaja ĉine iskustvo svake osobe jedinstvenim.
Takvi ĉinitelji djeluju u meĊusobnoj interakciji i dovode do ishodakoji je mnogo više
od zbroja pojedinaĉnih uĉinaka. Stoga je priliĉno razumljivo da smo u istraţivanjima
psihopatologije, kada razmatramo mnogobrojne riziĉne ĉinitelje, rijetko kad sposobni
predvidjeti više od pribliţno 25 do 30% varijance djeĉje psihopatologije.
Ovo nas vraća našoj raspravi o dinamiĉkim sustavima, koju smo zapoĉeli u 6.
poglavlju. Emocionalni razvoj odvija se kroz interakciju brojnih ĉinitelja unutar
pojedinca te izmeĊu pojedinca i okoline. Pojedinaĉni sustav doista postaje organiziran
na odreĊene naĉine. Neka su djeca više sklona ljutnji, neka tuzi, a neka tjeskobi. Ali toj
su organizaciji doprinijeli višestruki utjecaji. Premda najznaĉajnije od tih utjecaja
moţemo utvrditi, naša sposobnost pred- viĊanja ishoda za pojedince i dalje je priliĉno
ograniĉena - a vjerojatno tako i treba biti. Istraţivanje djeĉje psihopatologije u zadnjih
30 godina u velikoj nam je mjeri pojasnilo što predstavlja ozbiljne rizike za dijete, pa
ĉak i što uĉinkovito moţemo poduzeti kako bismo ih ublaţili. Pa ipak, naposljetku.
svaka se osoba probija kroz ţivot na svoj vlastiti naĉin i nitko ne moţe toĉno
predvidjeti kakav će biti ishod.
Sažetak
Emocije su ukljuĉene u djeĉju psihopatologiju zato što su smetnje koje ĉine
poremećaje po svojoj naravi emocionalne: eksternalizirane poremećaje obiljeţavaju
ljutnja i agresivnost, depresiju obiljeţava tuga, a anksioznost je obiljeţena strahom.
Naĉela uzrokovanja tih poremećaja po mnogoĉemu su sliĉna naĉelima uzrokovanja
manjih emocija. MeĊutim postoje razlike iz- meĊu emocija i poremećaja. Vjerojatno je
najvaţnija ta što se emocionalni poremećaji u pravilu temelje na obrascima
emocionalnog reagiranja, a ne na pojedinaĉnim emocijama i ti obrasci reagiranja
smanjuju djetetove sposobnosti normalnog funkcioniranja u svakodnevnom ţivotu.
Pokazali smo kako su ti obrasci reagiranja pod utjecajem emocionalnog izraţavanja u
obiteljskom okruţenju: emocija koje djeca vide kao i emocionalnih komunikacija
koje su usmjerene prema njima, znaĉenja koja se pridaju emocionalnim dogaĊajima
kao i naĉina na koji ĉlanovi obitelji reagiraju na djetetove emocionalne izraze.
Eksternalizirane poremećaje najĉešće pokazuju djeĉaci, depresiju podjednako ĉesto
djeĉaci i djevojĉice, a anksioznost nešto ĉešće poka-
zuju djevojĉice. Neki poremećaji imaju znatan kontinuitet, a neki se nastavljaju i u odrasloj dobi.
UtvrĊeno je šest najvaţnijih stresora ili riziĉnih ĉinitelja za djeĉju psihopatologiju: (a) sukob izmeĊu
roditelja; (b) depresivnost roditelja ili drugi psihijatrijski problemi; (c) zanemarivanje, zlostavljanje
i druga sliĉna obiljeţja odnosa roditelja prema djetetu; (d) loši socioekonom- ski uvjeti; (e) velik broj
ĉlanova obitelji; (f) kriminalitet roditelja. Jedan od tih ĉinitelja sam po sebi ne povećava djetetov rizik
za razvoj poremećaja, ali dva ĉinitelja zajedno povećavaju taj rizik ĉetiri puta, a ĉetiri ĉinitelja
zajedno ĉak 20 puta. Temperament i drugi genetski ĉinitelji takoĊer imaju ulogu u povećanju rizika i
valja razmisliti o tome kako se ĉinitelji unutar djeteta kombiniraju s vanjskim dogaĊajima u
stvaranju poremećaja. Istodobno, neki ĉinitelji u djetetovu ţivotu mogu djelovati kao zaštita protiv
stresora - prisutnost brata ili sestre s kojima dijete ima blizak odnos, prisutnost bake ili djeda s
kojima je dijete blisko te postizanje uspjeha u nekom podruĉju školskog ţivota. Općenito, genetski i
drugi ĉinitelji stvaraju emocionalne sklonosti koje pridonose predispozicijama (dijatezama) za
odreĊene vrste poremećaja, a ţivotni dogaĊaji i teškoće mogu djelovati kao stresori koji mogu
pokrenuti nastanak poremećaja i koji taj poremećaj odrţavaju.

Velik i koristan priruĉnik iz djeĉje psihijatrije; osobito pogledajte poglavlja 12 i 13, koja govore o
nepovoljnim ĉiniteljima kod djece te poglavlja 18,19 i 20 koja govore o eksternaliziranim i
internaliziranim poremećajima:
Michael Rutter, Eric Taylor, & Lionel Hersov (Eds.). (1994). Child and adoles- centpsychiatrv:
Modern approaches (3rd ed.). Oxford: Blackwell.
Izvrstan uvod u djeĉji razvoj i djeĉje probleme:
Michael Rutter i Marjorie Rutter (1992). Developing minds: Challenge and conti- nuity across the
life span. Harmondsworth: Penguin.
Jasno napisan ĉlanak o djeĉjoj osjetljivosti i otpornosti:
Emmie Werner (1989, April). Children of the Garden Island. ScientificAmerican, 260,106-111.
Dobro razmotreno pitanje regulacije kod djece:
Pamela Cole, Margaret Michel, & Laureen O‟Donnell-Teti (1994). The development of emotion
regulation and dysregulation: A clinical perspective. In N. Fox (Ed.), The de\’elopment of
emotion regulation. Monographs ofthe Society for Research in Child Development, 59 (2-3,
Serial No. 240), 73-103.
Kognidvne funkcije Racionalnost i
û/i/zcrijc i u eifici e/?ioc(Ja u emocije Emocije kao heuristici

Uloga emocija u upravljanju djelovanjem
'Spozfiaji ihe/swaziji
Emocije koje katkada nisu povezane s
objektom (tzv. “slobodno-lebdeće”
emocije)
Emocije koje su uvijek vezane uz objekt
Zbog čega o emocijama ne valja
razmišljati jednostavno kao o pozitivnima
ili negativnima?
Učinci raspoloženja i emocija na
kognitivno funkcioniranje
Učinci na percepciju
Emocije i pažnja
Emocije ipamćenje
Učinci raspoloženja na prosuĎivanje
Persuazija
Sadržaj Sažetak
Funkcije emocija Prijedlozi za daljnje čitanje
Sllka 9.0 Što se dogaĊa na ovoj slavnoj slici? Pierre

Auguste Renoir njome je ilustrirao Lhotinu priĉu o
umjetniku koji pokušava nagovoriti mladu ţenu da mu
bude model. Na slici vidimo muškarca koji svoje lice
poţudno gura prema mladoj ţeni i posesivno je drţi.
Pr<ten na ţeninoj ruci pokazuje da je udana. Zadrţava-
jući uljudan socijalni osmijeh, ona se okreće u stranu.
Renoir: “Ples u Bougivalu” 1882.-1883. (detalj).
... doktrina prirodne selekcije i istraživanje prirodnih tvari pokazuju kako se u

odsutnosti bilo čega što se može imenovati mogu pojaviti voljni, humani, svrhoviti
mehanizmi s točno odreĎenim funkcijama te kako razlika izmeĎu funkcije i svrhe ni u
kom slučaju nije jasna.
Kenneth Craik, 1966, str. 153
Funkcije emocija
Prepoznavanje funkcija emocija moţda je više nego bilo što drugo postavilo
istraţivanje emocija na ĉvrste i trajne temelje. Nijedan od utemeljitelja istraţivanja o
emocijama iz 19. stoljeća nije smatrao da su emocije svrhovite. Za Darwina su
emocionalni izrazi bili obrasci akcije koji su nekada imali funkcije, ali koji se kod
odraslih ljudi pojavljuju bez obzira na to jesu li od ikakve koristi. James je drţao da su
emocije percepcije unutrašnjih stanja, ali bez neposrednih uĉinaka na ponašanje, jer se
pojavljuju u trenutku kada je stvaran posao oko proizvoĊenja ponašanja već završio.
Freud se usredotoĉio na naĉine na koje emocionalna stanja mogu aktivno remetiti
funkcioniranje. Ali u tim ranim pristupima nalaze se zameci novijih shvaćanja.
Potaknuti Darwinovim radom, danas vjerujemo kako su putem izazivanja obrazaca
ponašanja karakteristiĉnih za vrstu u situacijama koje su se tijekom evolucije
ponavljale (Tooby i Cosmides, 1990) emocije pomogle ljudima u prilagodbi na fiziĉki i
socijalni svijet. Na temelju Jamesova razmišljanja o emocijama kao percepcijama
tjelesnih procesa moţemo postaviti pitanje o tome na koji naĉin emocije mogu
izvršavati kontrolnu funkciju, koja moţe biti vaţna. Freudovo isticanje nefunkcionalnih
aspekata podsjeća nas na to da se valja pitati i o funkcijama emocija u svakodnevnom
ţivotu.
Funkcije emocija vaţne su ne samo s evolucijskog gledišta (o ĉemu smo raspravljali
u 3. i 5. poglavlju), nego su vaţne takoĊer i tijekom individualnog razvoja, jer se naša
djelovanja usklaĊuju s djelovanjima drugih ljudi (kao što smo vidjeli u 6. i 7.
poglavlju). U ovom poglavlju proširujemo ovu temu ras- pravljajući o dva glavna
kognitivna obiljeţja emocija: upravljanju djelovanjem i ustrojavanju kognitivnog
sustava u razliĉite modove organizacije. Uĉinci tog ustrojavanja oĉituju se kao
modifikacija percepcije, usmjeravanje paţnje, lakša dostupnost odreĊenih sadrţaja u
pamćenju te pristranost u raz- mišljanju. U sljedećem poglavlju raspravljamo o
funkcijama emocija u socijalnim interakcijama odraslih ljudi.
Kognitivne ftmkcije
Pokret pod nazivom kognitivna znanost, koji se razvio 60-ih godina 20. stoljeća,
znaĉajno je promijenio naĉin na koji istraţivaĉi razmišljaju o psi- hiĉkom ţivotu.
Osnovna metoda tog novog pokreta je konstrukcija kompju- torskih procesa koji su
nalik na psihiĉke procese. Pitanje koje postavlja kognitivna znanost je sljedeće: ako
moramo kreirati um, s kojim ćemo se
problemima morati suoĉiti, kojih se naĉela moramo pridrţavati, što sve moramo uzeti u obzir - ne
samo u vezi s ljudima, nego i s bilo kojim inteligentnim biĉem? Ako moţemo razaznati neke od tih
temeljnih naĉela, ta će naĉela postati vaţna za razumijevanje psihologije ĉovjeka.
U jednom vrlo utjecajnom radu Simon je (1967) obrazlagao kako emocije, ili nešto nalik na njih,
nisu samo biološke pojave. Emocije su nuţne kod svakog inteligentnog bića: kod ĉovjeka, Marsovca
ili - ako ćemo ikada biti sposobni kreirati ga - kod inteligentnog kompjutora. Drugim rijeĉima, emo-
cije nisu samo biološki hir. One su rješenje općeg problema. Simonova rasprava povela je
Danvinovu teoriju evolucije korak dalje, primjenjujući je na emocije na naĉin na koji sam Darwin to
nije ĉinio. Simon se pitao: što za bilo koji misaoni sustav znaĉi prilagoditi se kompleksnom svijetu,
koja naĉela moraju biti zadovoljena u kreiranju bića koja funkcioniraju poput nas ljudi? “Pravilno
istraţivanje ljudske vrste”, rekao je Simon, “jest kreiranje”. Izazov otkrivanja naĉela kreiranja nalazi
se u srţi kognitivne znanosti.
Jedno od tih naĉela bilo je predmetom Tomkinsova teorijskog prijedloga (1995, o ĉemu smo
raspravljali u 1. poglavlju): radi se o tome da ljudi imaju brojne razliĉite motive ili ciljeve te da
emocije meĊu njima odreĊuju prioritete. Simon je tvrdio da kako ćemo poĉeti razvijati
kompjutorske programe koji neće imati samo jedan, nego veći broj ciljeva, tako će se pojaviti
dogaĊaji koji moraju prekinuti ono što program radi. Kod ţivotinja se takvi prekidi pojavljuju onda
kada se dogaĊa nešto glasno ili neoĉekivano ili pak nešto što upozorava na opasnost, onda kada neka
fiziološka potreba postane hitna, ili pak onda kada nas odreĊene misaone asocijacije podsjete na
neko vaţno znaĉenje. Svi takvi dogaĊaji utjeĉu na našu paţnju - i kao što je rekao Simon: “Svi
dokazi upućuju na usku povezanost izmeĊu djelovanja ovog sustava za prekidanje i velikog dijela
onoga što obiĉno nazivamo emocionalnim ponašanjem” (Simon, 1967, str. 36).
Ova hipoteza Tomkinsa i Simona ĉini temelje većine suvremenih kognitivnih pristupa
emocijama. Emocije djeluju tako da upravljaju našim brojnim motivima, preusmjeravajući našu
paţnju s jedne stvari na drugu kada se u okolini, u našem tijelu ili u našim mislima pojave
nepredviĊeni dogaĊaji koji utjeĉu na te stvari.
Kao što je pokazao Mandler (1984), zamisli o povezanosti emocija s pre- kidima aktivnosti
prisutne su najmanje od francuskog psihologa Paulhana (1887). U novije vrijeme predloţene su kao
vaţne u utjecajnoj knjizi Millera, Galantera i Pribrama (1960) te u ĉlanku Mandlera (1964). Ništa
novo ne predstavlja takoĊer ni razmatranje ponašanja uz isticanje njegovih nepred- vidivih uĉinaka,
kao ni naĉina na koji razliĉiti motivi mogu dolaziti u sukobe jedni s drugima. Te su teme bile
obraĊivane u klasiĉnim grĉkim dramama, nekim Aristotelovim djelima i nmogim od Freudovih
radova. Nova je u doba kognitivne znanosti bila samo zamisao o tome koliko su emocije (ili nešto
nalik na njih) vaţne, ne samo za ljudska bića nego i za svaki sloţeni inteligentni sustav koji ima
nekoliko motiva i koji djeluje u sloţenom svijetu. Emo- cije nisu tek nusprodukti našeg biološkog
porijekla. One upućuju na temeljnu problematiku djelovanja u svijetu koji ne poznajemo savršeno i
koji nikada ne moţemo u potpunosti kontrolirati.
Kognitivna teorija koja je zapoĉela tom idejom i koja objedinjuje podatke koje smo prikazali u
3., 4. i 5. poglavlju ove knjige jest teorija Oatleyja i Johnson-Lairda (1987, 1995). Oatley i Johnson-
Laird predloţili su komunikacijsku teoriju emocija koja se temelji na dvije razliĉite vrste
signaliziranja u ţivĉanom sustavu. Jedna je vrsta informacijsko signaliziranje. To je ona vrsta
signaliziranja koju psiholozi i neurofiziolozi dobro poznaju. Te poruke prenose informacije o
dogaĊajima i takoĊer prenose naredbe na odreĊena mjesta. MeĊutim postoji i druga, evolucijski
starija i znatno jednostavnija vrsta signaliziranja, o kojoj se mnogo rjeĊe govori. Njome se ne
prenose spe- cifiĉne informacije. Ona jednostavno kontrolira mozak stavljajući ga u posebne modove
organizacije. Ti razliĉiti modovi - jedan za sreću, jedan za tugu itd. - ĉine temelj emocija i
raspoloţenja. Signal koji postavlja jedan od tih modova moţe poĉeti na brojne razliĉite naĉine (Izard,
1993). Kao što je utvrdio LeDoux (1993) u svojim eksperimentima uvjetovanja, izazivanje neke
emocije ne zahtijeva sudjelovanje korteksa ni bilo kakve svjesnosti. Raz- motrimo signal za strah.
On se širi mozgom. Kod ljudi, on dovodi do prekida trenutaĉne aktivnosti. On ĉini spremnima
fiziološke mehanizme i repertoar ponašanja za bijeg ili za obrambenu borbu. On usmjerava paţnju na
okolinu kako bi se uoĉio svaki znak opasnosti ili sigurnosti i pokreće proces provjera- vanja rezultata
upravo završenih akcija. U ovom modu mozak moţemo zamisliti kao da je pojednostavljen, a resurse
kao da su spremni za reagiranje na opasnost. Emocionalni signal ima kontrolnu funkciju ukljuĉivanja
tog moda ili, u raspoloţenjima kao što je anksioznost, koja je produţeno stanje straha, odrţavanja
mozga u tom stanju unatoĉ dogaĊajima koji ga nastoje sta- viti u neki drugi mod.
Kontrolni emocionalni signal obiĉno je praćen informacijskim signalom, tako da najĉešće znamo
što je pokrenulo neku emociju. Ĉesto je to neki dogaĊaj koji svjesno prepoznajemo: neugodno vam
je kada postanete svjesni da ste u središtu zlonamjerne paţnje. Ali takvo svjesno, hotimiĉno znanje
nije nuţno za sve emocije. Oatley i Duncan (1992) utvrdili su da su ispitanici iz- vještavali o nekim
pojavama radosti, tuge, ljutnje i straha u svakodnevnom ţivotu, a da nisu znali što ih je prouzroĉilo.
Takve emocije - nazovimo ih emocijama nepovezanim s objektom ili “slobodno-lebdećim”
emocijama - bez svjesnog znanja o njihovim uzrocima bile su rijetke. Zabiljeţeno je svega 6% takvih
emocija. MeĊutim vaţnija je ĉinjenica da takve emocije uopće postoje, jer to znaĉi da se neke
emocije mogu dogaĊati, a da svjesno ne znamo što ih je uzrokovalo ili na koje su objekte usmjerene.
Iz Bradwejnova rada (1993) znamo da neurokemijska tvar kolecistokinin moţe izazvati sve
simptome “slobodno-lebdećeg” straha. Poznato je takoĊer da lijekovi poput antidepresiva i
trankvilizatora mogu mijenjati raspoloţenja tuge i anksioznosti, a da se u vanjskom svijetu ne dogodi
ništa što bi te promjene moglo prouzroĉiti. Što- više, aure kod epilepsije sljepooĉnog reţnja, kao što
je pokazao McLean (1993), takoĊer pokazuju da se odreĊene emocije mogu pojaviti, a da osoba koja
ih doţivljava ne zna što ih je pokrenulo.
Svi ovakvi podaci pokazuju kako, da bismo razumjeli emocije, moramo razmišljati o dvije vrste
signala. Jedni pokazuju što je uzrokovalo neku emociju ili prema kome je usmjerena. Drugi
kontroliraju organizaciju mozga i imaju emocionalan ton (radost, tuga, strah itd.), ali nemaju nikakav
drugi
sadrţaj. U normalnim uvjetima te se dvije vrste signala pojavljuju zajedno i proizvode

emocionalni doţivljaj sa svjesno poznatim objektom. Medutim te se dvije vrste signala
mogu pojaviti i odvojeno. Slika 9.1 predstavlja dijagram te dvije vrste signala.
Oatley i Johnson-Laird (1987) tvrde da je funkcija kontrolnog signala promjena
organizacije kognitivnog sustava, kako bi se reagiralo na posebnu vrstu dogaĊaja koji se
tijekom evolucije ĉesto ponavljao. Postoji vrlo mali broj takvih osnovnih emocionalnih
signala, od kojih svaki postavlja razliĉit modul organizacije mozga. Broj tih modula
manje je vaţan nego što je hipoteza o
■ (u)
(ЗЛ) (g) (33) ||4Ј> ®

(ТГ) <2jfc (23)
Slika 9.1 Dijagram modula mozga i razliĉitih vrsta poruka koje njima prolaze. Na slici (a) signali su
informacijske prirode i putuju duţ posebnih putova, prenoseći osjetilne informacije, specifiĉne
naredbe itd. Na slici (b) prikazan je kontrolni emocionalni signal koji se difuzno širi iz jednog od
modula (2.3), pri ĉemu neke od drugih modula ukljuĉuje, a neke iskljuĉuje. U normalnim uvjetima i c)
te dvije vrste signala pojavljuju se zajedno, ali oni mogu biti i odvojeni (Oatley, 1988).
tome da svaka vrsta emocije ima specifiĉne funkcije u ţivotu vrste i da su se razvili
mehanizmi kojima se te funkcije izvršavaju.
Primarne funkcije osnovnih emocionalnih signala povezane su s akcijom. Tako

kada se neki plan dobro ostvaruje, uz napredovanje prema odreĊenom cilju i
suoĉavanje s novim dogaĊajima raspoloţivim resursima, širi se signal da se nastavi s
tim pravcem aktivnosti, a emocionalni ton je zadovoljstvo. Posta- jemo potpuno
zaokupljeni onime što radimo, ne obazirući se pritom na dogaĊaje koji su za tu
aktivnost nevaţni ili mogu ići u suprotnom smjeru od nje. Općenito je prisutna
tendencija prilaţenja i nastavljanja aktivnosti. Kod negativnih dogaĊaja pojavljuju se
prekidi trenutaĉne aktivnosti i postoji veća diferencijacija: u emocije tuge, ljutnje,
straha, a vjerojatno i neke druge. U tablici 9.1 saţeto su prikazane funkcije i uĉinci
devet osnovnih emocija koje su predloţili Oatley i Johnson-Laird (1995).
Kako za emocije koje katkada nisu povezane s objektom, tako i za one koje su
uvijek vezane uz neki objekt obiĉno postoje dva dijela - osnovni emocionalni
kontrolni signal koji postavlja mod spremnosti za odreĊenu vrstu djelovanja i neka
informacija o tome što je emociju izazvalo.
Tablica 9.1 Devet osnovnih emocija te funkcije koje izvršavaju i promjene koje izazivaju. Emocije iz
prve skupine mogu se pojaviti a da osoba koja ih doţivljava ne zna što je tu emociju uzrokovalo.
Emocije iz druge skupine uvijek su vezane uz neki objekt. U ovoj analizi, planovi se odnose na prema
cilju usmjerene sljedove akcija.
Emocija (mod) DogaĎaj koji je izaziva ili objekt na koji Akcije na koje se prelazi
je usmjerena
Emocije koje katkada nisu povezane s objektom (tzv. “slobodno-lebdeće ” emocije)
Radost Ostvarenje podciljeva Nastaviti plan i ako je potrebno preinaĉiti

ga; suraĊivati; pokazati naklonost
Tuga Neuspjeh u glavnom planu ili gubitak Ništa ne poduzimati; traţiti novi plan;
aktivnog cilja traţiti pomoć
Ljutnja Osujećenost aktivnog plana Jaĉe se potruditi; napasti
Strah Prijetnja cilju samooĉuvanja ili sukob Prekinuti trenutaĉni plan; pozorno motriti
ciljeva okolinu; ukoĉiti se i/ili pobjeći
Emocije koje su uvijek vezane uz neki objekt

Privrţenost (ljubav djeteta prema Roditelj (skrbnik) Odrţati kontakt; priĉati
skrbniku)
Roditeljska (skrbniĉka) ljubav Potomak Njegovati; pomoći; podrţati
Seksualna ljubav Seksualni partner Upustiti se u udvaranje; seksualna
aktivnost
GaĊenje Prljanje Odbaciti neku tvar; povući se
Prezir Osoba izvan vlastite skupine Postupati bezobzirno
Izvor: Oatley i Johnson-Laird (1995)
Ovakvo svrstavanje emocija u osnovne funkcionalne skupine poput onih koje su prikazane u
tablici 9.1 ne prihvaćaju svi autori. Srţ je ove hipoteze to da postoji ograniĉen broj ovakvih signala,
od kojih se svaki temelji na speci- fiĉnom sustavu koji se razvio kako bi se mozak postavio u stanje
spremnosti prikladno za vaţne dogaĊaje koji se u ţivotu vrste ponavljaju. Ti mehanizmi nalaze se u
limbiĉkom sustavu: ali kod ljudi svaki instinktivni obrazac ima takoĊer i svoje znaĉenje unutar
društva i mijenja se - koristeći procesiranje korteksa - pod utjecajem kulture i individualnog razvoja.
Racionalnost i emocije
Razmislite o funkcijama emocija kao o sredini izmeĊu vrlo jednostavne i vrlo sloţene kontrole
ponašanja (De Sousa, 1987; Oatley, 1992). U vrlo jed- nostavnih ţivotinja ponašanje kontroliraju
refleksi. Primjerice, ponašanje ţenke krpelja kontrolirano je na taj naĉin (Von Uexkull, 1934). Nakon
parenja, ona se penje na drvo i vješa na kraj jedne od niţih granĉica. Kada otkrije poseban podraţaj
- miris buturiĉke kiseline - ona se pusti. Budući da bu- turiĉku kiselinu u malim koliĉinama u zrak
ispuštaju sisavci, reakcija is- puštanja granĉice na taj podraţaj daje veliku vjerojatnost pada na leĊa
nekog sisavca koji tuda prolazi, primjerice jelena koji pase ispod granĉice na kojoj krpelj visi. Ako
krpelj padne na leĊa sisavca, tada njegovo ponašanje poĉinje kontrolirati drugi podraţaj: tjelesna
toplina sisavca uzrokuje kretanje krpelja kroz krzno prema toj toplini. Kada ţenka krpelja doĊe do
koţe sisavca, novi podraţaj oslobaĊa reakciju ukopavanja u koţu, što omogućuje sisanje krvi sisavca
koje je nuţno za leţenje jaja.
Ponašanje krpelja je shvatljivo, pa ĉak i racionalno. No svijet krpelja je vrlo jednostavan. U njemu
nema nikakve sloţenosti. Perceptivni sustav po- dešen je samo za nekoliko vrsta podraţaja. I u svijetu
krpelja nema ni traga emocionalnosti.
Zamislite sada drugo biće, koje se nalazi na suprotnom kraju dimenzije sloţenosti, biće koje je
neizmjerno inteligentnije od nas, moţda boţanstvo. Bog se ĉesto prikazuje kao sveznajući i
svemogući - ili kao što bi mogao reći kognitivni psiholog, kao netko tko ima savršen mentalni model
svijeta i neo- graniĉene resurse. Takvo bi biće, prema tome, moglo predvidjeti rezultate svojih
postupaka ĉak i u sloţenom svijetu. Ni ovdje nema mjesta emocijama. Sve je poznato, sve je
predvidljivo i oĉekivano.
Mi ljudi i drugi sisavci nalazimo se negdje izmeĊu krpelja i bogova. Naš je svijet sloţen i
djelujemo sa svrhom - no naši postupci katkada proizvode uĉinke koje nismo predvidjeli. Mi imamo
ograniĉene resurse i znanje, pa nam je katkada potrebno poticanje da bismo nastavili s onim što smo
radili ili pak moramo promijeniti svoje ciljeve i prilagoditi svoje planove. Budući da nismo
samodovoljna bića, suraĊujemo s drugim ljudima u brojnim od naših vaţnijih ciljeva, ali naša
komunikacija s drugim ljudima nije savršena. Sve to znaĉi da se kod nas, ljudskih bića, pojavljuju
dogaĊaji - mali uspjesi, gubici, frustracije, prijetnje - za koje nemamo spremne gotove odgovore,
nemamo vještine ili navike koje bi bile djelotvorne, niti dovoljno znanja da bismo mogli biti pot-
puno sigurni što je potrebno uĉiniti sljedeće. I kada se takvi dogadaji pojave, emocije ih signaliziraju.
One nam ne kazuju toĉno što sljedeće trebamo uĉiniti, jer obiĉno nemamo dovoljno znanja. MeĊutim,
one nas potiĉu na naĉin koji je u prosjeku, tijekom evolucije i potpomognut našim vlastitim raz-
vojem, bio bolji ili od pukog sluĉajnog djelovanja ili od toga da se izgubimo u vlastitim mislima
pokušavajući odrediti najbolje moguće djelovanje.
Emocije se, prema tome, temelje na neĉemu poput ugraĊenog zakljuĉi- vanja o tome što se dogaĊa
i što treba uĉiniti sljedeće. Filozof Peirce nazvao je takve zakljuĉke “nagaĊanjima” ili “abdukcijama” i
meĊu njih je uvrstio i emocije. Bez sposobnosti abduktivnog zakljuĉivanja, rekao je Peirce, “ljudska
rasa već bi odavno bila iskorijenjena zbog svoje potpune nesposobnosti u borbi za opstanak” (citirano
u Sebeok i Umiker-Sebeok, 1983, str. 17). Prema tome, strah je vrsta zakljuĉka koji se pojavljuje kao
odgovor na odreĊene vrste dogaĊaja, podrazumijevajući da su ti dogaĊaji opasni, i on potiĉe odreĊene
vrste ponašanja: prekid trenutaĉne aktivnosti, umirivanje (ukoĉe- nost), pripremu za bijeg ili za borbu
itd. Tijekom evolucije takvi su se mehanizmi prepoznavanja i reagiranja sabirali u ţivĉanim
sustavima ţivotinja, ukljuĉujući i ĉovjeka. Emocionalne abdukcije stoga su postale implicitne
(Polanyi, 1966). One se pojavljuju a da sami sebi ne trebamo reći: “Ova je situacija opasna”. Umjesto
toga, jednostavno osjetimo strah i mozak postane pripremljen za odgovor na tu vrstu situacije.
Emocije kao heuristici

Zbog ĉega bi takva pojednostavljenja mogla biti adaptivna? Razlog je u tome što je svijet sloţeno
mjesto. Ĉak i najpamentiji od nas, opremljeni knjiţnicama, vještinama, tehnologijom i svim drugim
znanjima nagomilanim tijekom proteklih tri tisuće godina ne mogu ga do kraja poznavati niti u pot-
punosti predvidjeti. Drugi naĉin na koji to moţemo reći je da se ljudska bića samo iznimno rijetko
mogu ponašati posve racionalno - samo iznimno rijetko dovoljno znamo da bismo mogli predvidjeti
najbolji tok djelovanja. Stoviše, ĉesto imamo ciljeve koji su meĊusobno nespojivi, pa ne postoji jedan
tok djelovanja koji bi sve te ciljeve zadovoljio. Ali ta sloţenost ne otklanja nuţnost djelovanja. Ono
ĉime nas je evolucija zbog toga opremila jest skup emocionalnih stanja koja organiziraju gotove
repertoare ponašanja. Premda nisu savršene, emocije su bolje od toga da ne poduzimamo ništa, kao i
od toga da djelujemo posve sluĉajno ili da se izgubimo u svojim mislima. Emocije su heuristici.
Heuristika je metoda poduzimanja neĉega što je obiĉno korisno u situacijama u kojima nema
sigurnog rješenja. U rješavanju problema (Polya, 1957) ili u raĉunanju, ona se moţe usporediti s
algoritmom koji jamĉi rješenje. MeĊutim u ţivotu nas ljudi, uz izuzetak odreĊenih tehniĉkih
problema, ima vrlo malo algoritama - mi se većinom oslanjamo na heuristike, a emocije predstavljaju
naš osnovni paket heuristika koji nam sluţi za suoĉavanje s nekim od problema na koje nailazimo.
Uloga emocija u upravljanju djelovanjem
U sljedećim odjeljcima ukratko su prikazane, bez puno dodatnih poja- šnjenja,
emocije koje Oatley i Johnson-Laird (1995) smatraju osnovnima, kako bi se ukazalo na
njihovu prirodu, naĉin njihova izazivanja i njihove funkcije unutar pojedinca - u 10.
smo poglavlju usredotoĉeni na funkciju emocija u meĊuljudskim odnosima.
Emocije koje katkada nisu povezane s objektom

(tzv. “slobodno-lebdeće ” emocije)
Ĉetiri osnovne emocije katkada nisu povezane ni sa kakvim objektom, već su
nehotiĉne. To se dogaĊa vrlo rijetko, samo onda kada se kontrolni emocionalni signal
na kojem se temelje pojavljuje, a da osoba ne zna što ga je prouzroĉilo. U pravilu se,
meĊutim, kontrolni signal pojavljuje zajedno s drugim signalom, koji pokazuje što je
emociju izazvalo. Kako te ĉetiri emocije, ĉak i u normalnom ţivotu, ne moraju biti
vezane ni uz kakav objekt, one su ujedno i osnova raspoloţenja: zadovoljstva,
depresivnosti, razdraţljivosti i tjeskobe (anksioznosti).
1
Radost
Radost je emocija ili raspoloţenje ostvarivanja podciljeva, potpune po- svećenosti

onome što se radi. U stanju radosti, kao što su pokazali Isen i sur. (vidi tablicu 1.2),
mozak je organiziran fleksibilnije. U jednoj od Iseniĉinih demonstracija (Isen i sur.,
1987) kod ispitanika je izazvana radost, ili su pak ostavljeni u svojem ranijem
emocionalnom stanju, na taj naĉin što im je prikazan film smiješnog ili neutralnog
sadrţaja. Zatim im je postavljen problem: koristeći samo kutiju ĉavlića, “blokić” šibica
i svijeću trebali su uĉvrstiti svijeću na zid od plutenih ploĉa, tako da se moţe upaliti.
Ĉavlići nisu bili dovoljno dugaĉki da bi mogli proći kroz svijeću i u svakom sluĉaju
samo su je slo- mili ako su se u nju gurali. Rješenje se sastojalo u tome da se isprazni
kutija od ĉavlića, te da se jedan njezin dio priĉvrsti ĉavlićima na zid kao drţaĉ za
svijeću. Nakon gledanja neutralnog filma 20% ljudi ili još manje od toga došlo je do
ovog rješenja u vremenu od 10 minuta. Za razliku od toga, u jednom je eksperimentu
75%, a u drugom 58% ispitanika koji su gledali smi- ješan film riješilo problem za 10
minuta. Isen je to objasnila tumaĉeći kako radost ĉini kognitivnu organizaciju
fleksibilnijom i stvara neobiĉnije asocijacije. UtvrĊeno je takoĊer da radost potiĉe ljude
na teţnje višim ciljevima (Hom i Arbuckle, 1988), kao i na to da nastave sa zapoĉetom
aktivnošću i da se odu- pru promjeni u neko drugo stanje. Kada srno radosni takoĊer
smo sprenmiji pruţiti pomoć i suraĊivati. U neke se aktivnosti upuštamo jednostavno
zato da bismo u njima uţivali - igre, odlasci na godišnji odmor, ĉitanje romana,
razgovori. Ne radi se o tome da tijekom takvih aktivnosti nema drugih emocija, nego
o tome da postajemo radosno zaokupljeni onime što radimo, bez
ometanja, i da smo sposobni s lakoćom se suoĉiti s dogaĊajima koji se javljuju.
Tuga je suprotnost radosti. To je emocija gubitka cilja ili socijalne uloge, a znanje o
tome ne moţe nas vratiti u prijašnje stanje. U usporedbi sa strahom. koji je usmjeren
prema budućnosti, tuga je usmjerena prema prošlosti. U usporedbi s ljutnjom, prisutna
je pomirenost s dogaĊajem koji ju je prouzroĉio, a ne tendencija napada na njega. Tuga
je povezana sa ţalošću. depresijom, griţnjom savjesti i kajanjem, a svi oni
podrazumijevaju neko unu- trašnje preusmjeravanje. U tuzi se usredotoĉujemo na
samoga sebe i ponovno procjenjujemo sebe u odnosu na ono što se dogodilo. MeĊutim,
kao što je istaknuo Stearns (1993), u ranijim povijesnim razdobljima tugu se shvaćalo
drugaĉije. Engleska rijeĉ “sad”, koja znaĉi “tuţan”, potjeĉe od rijeĉi “sated”, koja znaĉi
“prezasićen”. Štoviše, u nekadašnjim europskim društ- vima tuga je imala znaĉenje
koje se više kulturalno vrednovalo, oznaĉavajući nešto puput dostojanstvenosti te
prihvaćanja i strpljivog podnošenja teškoća. U drugim kulturama takoĊer je prisutno
drugaĉije znaĉenje tuge. Tako je Lutz (1988) opisala kako na Ifaluku izraz fago znaĉi
samilost/ljubav/tugu - emociju koja se vrlo cijeni i koja se osjeća prema onima za koje
brinemo, a koji mogu biti usamljeni ili na bilo koji naĉin nešto trebati. U našem
društvu, koje je više usmjereno na postignuća, kada je tuga prouzroĉena gubitkom
njezina se funkcija sastoji u poticanju na odustajanje od tog cilja. Kada se gubitak koji
ju je prouzroĉio odnosi na smrt neke bliske osobe, tada je praćena socijalnim ritualima
koji oznaĉavaju i olakšavaju ţalovanje. MeĊutim kada je dugotrajna, smatra se
patološkom, poput depresije.
Ljutnja je emocija našeg dokazivanja u dominaciji. Općenitije, to je emocija

frustriranosti bilo ĉime što pokušavamo raditi ili bilo kime tko nas u neĉemu
onemogućava ili pokazuje premalo obzira. Ako nam se ĉini da se cilj u ĉijem smo
postizanju sprijeĉeni moţe ponovno postići, ljutnja nas potiĉe na još veći trud. Ako se
ĉini mogućim ukloniti našu frustraciju u odreĊenoj mjeri, ljutnja nas ĉini agresivnima i
osvetoljubivima. Kao što je pokazao Ber- kowitz (1993) u brojnim eksperimentima,
ljutnja se moţe izazvati izlaganjem ljudi ograniĉenjima ili boli, i ona potiĉe agresiju
bilo prema osobi koja je izvor frustracije ili prema nekoj drugoj osobi koja sluĉajno
postane prigodna meta. Istodobno, kao što je pokazao Averill (1982), ljutite svaĊe ĉesto
dovode do ponovnog pregovaranja, kada su naša oĉekivanja od prijatelja, roĊaka ili
kolega iznevjerena.
Strah je emocija oĉekivanja opasnosti. Uz prijetnju u okolini, sukob naših ciljeva ili
nedostatak resursa, strah postavlja sustav u mod spremnosti za suoĉavanje s opasnošću;
on potiĉe pozorno motrenje dogaĊaja kojeg se bojimo i potpuno zaokuplja našu
paţnju. Strah moţe obuhvaćati više skupina reakcija. Kalin je (1993) kod mladunĉadi
rezus majmuna utvrdio tri vrste
reakcija. Jedna se vrsta reakcija pojavljuje kada se majmunĉići ostave sami: oni tada
guguću, a funkcija tih glasova sastoji se u dozivanju majke. Druga je vrsta reakcija
ukoĉenost: njezina je funkcija da se obliţnjem grabeţljivcu one- mogući otkrivanje
mladunĉeta. Ta se reakcija moţe izazvati ako ĉovjek stoji izvan kaveza s
majmunĉićima, ali ne gleda izravno u njih. Treća vrsta reakcija je prijeteći izraz lica.
Njegova je funkcija plašenje potencijalnog napadaĉa, a moţe se izazvati ako ĉovjek
gleda izravno u mladunĉe. Svaka od ovih reakcija ima vlastiti neurokemijski
mehanizam, i razliĉitim farmaceutskim manipula- cijama na njih se selektivno utjeĉe.
O strahu razmišljamo kao o vrlo neugod- noj emociji - i doista, ljudi koji doţivljavaju
strah u paniĉnim napadima katkada kaţu da je taj osjećaj gori od bilo kojeg drugog
doţivljaja. Ali to ne znaĉi da je strah nefunkcionalan. Poput boli ĉija se funkcija sastoji
u zaštiti tijela od daljnjeg oštećenja, intenzivna neugoda i iskljuĉivanje svih drugih
stvari znaĉe da se radi o neĉemu izuzetno vaţnom.
Emocije koje su uvijek vezane uz objekt

Ostalih pet osnovnih emocija (emocije ljubavi i odbacivanja) uvijek se os- jećaju
prema nekoj vrsti cilja. Reĉeno psihologijskim rjeĉnikom, te emocije imaju objekte;
filozofskim rijeĉima, one su uvijek intencionalne. Moţemo se pitati kakva je priroda tih
objekata. Objekt emocija ljubavi i odbacivanja je osoba viĊena pomoću mentalnog
modela. Razlog za mišljenje da postoji mentalni posrednik izmeĊu našeg osjećaja i
relevantne osobe ili stvari iz svijeta oko nas jest to što, kao što je istaknuo Darwin
(1872), sve te emocije moţe izazvati ne samo stvarna osoba ili stvar, već i sama
pomisao na njih. Tako nas, primjerice, moţe priviići neka filmska zvijezda koja nam
osobno ništa ne znaĉi. Kod svih emocija koje su vezane uz neki objekt prisutan je ele-
ment našeg projiciranja odreĊenih svojstava na neki objekt koji ih moţe, ali i ne mora
posjedovati: u ljubavi idealiziramo, a kod odbacivanja ocrnjujemo.
Privrženost (Ijubav djeteta prema skrbniku)

Privrţenost je emocija koju dijete (potomak) osjeća prema majci ili drugom
skrbniku. Ona se pokazuje gledanjem u skrbnika, njegovim slijeĊe- njem, ţeljom da se
bude s njim, većom ţivahnošću u njegovoj nazoĉnosti nego u nazoĉnosti drugih osoba,
korištenjem te osobe kao sigurne baze iz koje se istraţuje svijet. Suprotno tome, kada ta
osoba nije prisutna, dijete je anksiozno, a ako je izgubi onda je tuţno. U emociji
privrţenosti dojenĉe izgraĊuje model osobe koja brine o njemu i stupnja u kojem se toj
osobi moţe vjerovati. Taj mu model omogućuje prepoznavanje te osobe, a kasnije i
zadrţavanje njezine predodţbe onda kada ona nije nazoĉna.
Roditeljska (skrbnička) Ijubav
Roditeljska ljubav reciproĉna je privrţenosti - to je ljubav koju roditelj ili drugi

skrbnik osjeća prema svom potomku. Roditelji se moraju zaljubiti u svoje dijete kako
bi osigurali svoju brigu, zaokupljenost, posvećenost, vrijeme
i druge resurse koji se djetetu moraju pruţiti. Bez te emocionalne privlaĉnosti
stupanj posvećenosti koji djeca zahtijevaju bio bi prevelik: djeca su izvor najveće
zaokupljenosti i zahtijevaju više resursa nego ijedan drugi objekt u ĉovjekovu ţivotu;
moguća iznimka jedino je osiguravanje hrane. Roditeljska ljubav moţe se osjećati i
prema drugim osobama, kao što su seksualni partneri.
Seksualna Ijubav
Kada se ljudi zaljube, obiĉno ih privlaĉi njihova predodţba druge osobe. Prilagodba
realnosti moţe trajati godinama. I ova emocija takoĊer ima biološke temelje. Ona je
opisana u većini kultura (Jankowiak i Fischer, 1992) i sadrţi elemente koji jasno
potjeĉu od udvaranja i parenja kod drugih ţivo- tinjskih vrsta.
GaĎenje
GaĊenje je emocija gnušanja i izbjegavanja svega od ĉega nam je, doslovno ili
metaforiĉki, zlo. Rozin i sur. (Rozin i Fallon, 1987 Rozin, Haidt i McCauley, 1993)
povezali su gaĊenje s uroĊenim odbacivanjem tvari zbog toga što su pokvarene,
zagaĊene ili otrovne. Mehanizam se sastoji u tome da se odvratnost lako uĉi i povezuje
s okusom ili mirisom. Uzimanje neĉega odvratnog u usta praćeno je osjećajem
muĉnine. Kod ljudi tu emociju ne uzrokuju samo stvarni prizori i mirisi, nego takoĊer i
predodţbe. Tako postoji gaĊenje prema tome da nas objekti koje dodirujemo, ili koje
ĉak samo zami- šljamo, zaprljaju - primjerice, prema seksualnim aktivnostima koje
smatramo neprihvatljivima. Ljudima se gadi plastiĉna muha u njihovu piću, premda
znaju da je potpuno ĉista, dok se na štapić za miješanje koji je na- pravljen od istog
materijala ne ţale.
Prezir
Prezir je emocija meĊuljudskog odbacivanja, osobito ĉlanova skupina kojima sami
ne pripadamo. Pojam koji se u tom kontekstu ĉesto koristi je predrasuda: odbacivanje
i diskriminacija druge osobe samo na temelju neke pre- dodţbe. Ta se predodţba moţe
pojaviti kako se procjena neke osobe pro- mijeni iz pozitivne u negativnu. Ona se
takoĊer moţe pojaviti i onda kada se druga osoba uopće ne poznaje - postoji samo
odreĊena predodţba o nekoj osobi kao o osobi suprotnog spola, pripadniku druge rase
ili nekome tko ima neki nedostatak koji mi sami nemamo. Nijedno od toga ne mora se
temeljiti na nekoj stvarnoj osobi.
Zbog čega o emocijama ne valja razmišljati jednostavno kao

opozitivnima ili negativnima?
Klasifikacija emocija u pozitivne i negativne ili ugodne i neugodne ĉesto je korisna.
Takva je klasifikacija bila središnje pitanje nekoliko utjecajnih pristupa emocijama i
raspoloţenjima (Russel, 1980; Watson i Tellegen, 1985). Pozitivne i negativne
dimenzije mogu se prikazati kao prilaţenje i izbjega-
vanje. MeĊutim prema funkcionalnim tumaĉenjima, postojanje samo dimenzije
pozitivno-negativno za neke emocije uzrokuje nejasnoće. Razmotrimo, primjerice,
ljutnju: premda se u većini sluĉajeva ljutnja doţivljava kao negativna (Averill, 1982),
to je ipak emocija prilaţenja, pa ĉak i pomirenja na novoj osnovi. Prema našem
gledištu, pozitivne procjene proizlaze iz podciljeva koji će se vjerojatno ostvariti
(ukljuĉujući i ciljeve zadrţavanja u blizini voljene osobe) i općenito ukljuĉuju
prilaţenje. Negativne procjene pojavljuju se onda kada je manje vjerojatno da će se cilj
postići nego što se to oĉekivalo i ĉesto navode na povlaĉenje. MeĊutim tijekom
evolucije došlo je do veće dife- rencijacije od one koju podrazumijeva samo prilaţenje-
izbjegavanje ili ugoda-neugoda. Odvojene emocije navode na prikladnije klase
ponašanja i organizacije mozga nego što to omogućuju samo ugodnost ili neugodnost.
Učinci raspoloženja i emocija na

kognitivno funkcioniranje
O raspoloţenjima i emocijama moţemo razmišljati kao da imaju dvije vrste
uĉinaka na pojedinca. Jedni, o kojima smo upravo raspravljali, jesu neposredni: srţ
emocije je promjena u pripravnosti, koja stavlja na raspolaganje repertoar ponašanja
koja su ranije u tim okolnostima bila korisna. Ali emocije obiĉno traju neko vrijeme, a
katkada se produţe u raspoloţenja. Jed- nako kao što imaju uĉinak na promjene u
pripravnosti, emocije takoĊer pospješuju i traţenje mogućih planova. Mijenjajući
kognitivnu organizaciju, one pomaţu u voĊenju te potrage.
Svi se mi moţemo znaĉajno smijati zamisli da rukovodioci svom gostu daju
besplatan ruĉak nastojeći ga navesti na pozitivan odnos prema poslovnom prijedlogu.
Kao što smo vidjeli u 1. poglavlju, Isen je (1990) u eksperimentima koje je provodila
od 1970. godine utvrdila, da mali pokloni ili bilo što drugo što uzrokuje blagu radost,
imaju mjerljive uĉinke na niz kognitivnih i socijalnih procesa (vidi tablicu 1.2). Radost,
kao i druge osnovne emocije, predstavlja poseban mod organizacije mozga. Ona
uzrokuje pojedno- stavljenje ĉitavog skupa mogućih mozgovnih procesa i operacija i
tijekom evolucije je selekcionirana za bavljenje stvarima onda kada se aktivnosti odvi-
jaju dobro. Koje to promjene u kognitivnoj organizaciji uzrokuju radost i druge
emocije? U sljedećim odjeljcima usredotoĉit ćemo se samo na tri takva uĉinka: uĉinke
na paţnju, uĉinke na pamćenje i uĉinke na mišljenje.
Učinci na percepciju
Jedna od posljedica ideje o postojanju osnovnih emocionalnih modova jest to da se
utjecaj tih modova moţe pronaći u percepciji. Etcoff i Magee
(1992) demonstrirali su jedan takav uĉinak. Tvrdili su da ako postoje osnovne emocije,
tada bi se emocionalni izrazi lica trebali prepoznavati u kategori-
jama. Sva radosna lica trebala bi se svrstati u jednu katego- riju, sva
ljuta lica u drugu itd. Percepcija tih izraza trebala bi biti sliĉna
odreĊenim pojavama u percepciji govora. Ono po ĉemu se izgovoren
glas “b” razlikuje od izgovorenog glasa “p” u engleskim rijeĉima
poput “bit” i “pit” jest vrijeme koje proĊe od trenutka otvaranja usta
do pojave zvuka koji proizvede grkljan. To vrijeme naziva se
“vrijeme pojave glasa”. Ljudi priliĉno loše razlikuju vremena pojave
glasa s obje strane granice b-p, ali izvrsno razlikuju tu granicu, što
pokazuje kako se vremenske razlike od svega nekoliko mili-
sekundi svrstavaju u funkcionalne kategorije kako bi se odredilo “b”
i “p”. Etcoff i Magee proveli su eksperiment s ljudskim licima:
kreirali su nekoliko nizova lica koji su se protezali izmeĊu sljedećih
parova emocionalnih stanja: od radosti do neutralnog stanja, od
radosti do tuge, od ljutnje do gaĊenja itd. Da bi to postigli, s
fotografija koje su snimili Ek- man i Friesen (1975) precrtali su lica
koja prikazuju šest osnovnih emocija kao i neutralno lice, a zatim
su koristili Bren- nanov (1985) kompjutorski program za generiranje
karika- tura. Za svaki par emocionalnih stanja kreirali su ljestvicu od
11 stupnjeva s potpuno jednakom veliĉinom promjena od stupnja do
stupnja. Na slici 9.2 prikazan je niz od 11 lica koja se kreću od
radosti do tuge. Etcoff i Magee utvrdili su da kod tih nizova postoji
nagla promjena u mogućnosti razlikovanja lica, koja pokazuje
granicu izmeĊu, primjerice, radosti i tuge, Ijutnje i gaĊenja itd. S
obje strane te granice ljudi nisu mogli dobro prepoznati razliku
izmeĊu, primjerice, drugog i ĉetvrtog lica u nizu. MeĊutim na toj
granici, npr. izmeĊu ĉetvrtog i šestog lica u nizu, bili su uspješni.
Ovaj eksperiment podrazumijeva da funkcionalne kategorije
osnovnih emocija utjeĉu na mogućnost razlikovanja izraza lica.
Kakvi su uĉinci raspoloţenja na percepciju? Jesmo li po- dešeni
tako da lakše zamjećujemo stvari koje su sukladne našem
raspoloţenju? Takve je uĉinke teško pokazati. Prema jednom
objašnjenju, koje su ponudili Niedenthal i Setterlund
(1994) , ta je teškoća rezultat toga što su raniji pokušaji de-
monstracije tih uĉinaka koristili dimenziju pozitivno- negativno. U
dva eksperimenta oni su pronašli uĉinak selektivne percepcije za
specifiĉne emocije radosti i tuge, ali ne i za općenitu dimenziju
pozitivno-negativno.
Niedenthal i Setterlund izazvali su raspoloţenja radosti i tuge na
taj naĉin što su svojim ispitanicima dali slušalice i tijekom cijelog
eksperimenta puštali im glazbu. Za izazivanje radosnog
raspoloţenja puštali su glazbene odlomke poput alle- gra iz
Mozartove Male noćne muzike ili dijelova Vivaldijeva Koncerta u C-
duru. Kako bi izazvali tugu, puštali su djela kao
Slika 9.2
Niz izraza
lica od
radosnog
do tuţnog,
uz jednak
stupanj
promjene
od lica do
lica.
što je Mahlerov Adagietto ili adagio iz Rachmaninova Koncerta za klavir br. 2 u C-molu. Zadatak
koji su ispitanici izvršavali standardan je zadatak u eksperimentalnoj psihologiji - to je zadatak
leksiĉkog odluĉivanja. Na ekranu su se nakratko pojavljivali nizovi slova. Neki od tih nizova bili
su rijeĉi, dok drugi nisu bili rijeĉi (već nizovi slova kojih nema u rjeĉnicima, ali koji se na
engleskom jeziku mogu izgovoriti, poput, primjerice, “blatkin”). Ispitanicima je reĉeno da što brţe
mogu pritisnu jednu tipku ako niz slova koji im je prikazan predstavlja rijeĉ, a drugu tipku ako
ne predstavlja rijeĉ. U tom is- traţivanju rijeĉi su bile iz pet kategorija: rijeĉi povezane s radošću,
kao što je “oduševljenje”, pozitivne rijeĉi koje nisu povezane s radošću, kao što je “mir- noća”,
rijeĉi povezane s tugom, kao što je “plakati”, negativne rijeĉi koje nisu povezane s tugom, kao što
je “ozljeda” te neutralne rijeĉi kao što je “navika”.
Niedenthal i Setterlund utvrdili su da je glazba doista kod ljudi proizvela radosno ili tuţno
raspoloţenje. Općenito, ispitanici su brţe donosili odluke za radosne nego za tuţne rijeĉi. Štoviše,
kada su bili u radosnom raspoloţenju brţe su prepoznavali radosne nego tuţne rijeĉi. Suprotno
tome, kada su bili tuţni brţe su prepoznavali tuţne negoli radosne rijeĉi. MeĊutim, uĉinci ra-
dosnog i tuţnog raspoloţenja nisu se protegnuli i na pozitivne ili negativne rijeĉi koje nisu bile
povezane sa specifiĉnim emocijama radosti ili tuge.
Emocije i pažnja
U svojem udţbeniku psihologije William James (1890., vol. 1, str. 402) je napisao: “Moje je
iskustvo ono na što pristanem obratiti paţnju.” To je takoĊer i ono na što obratimo paţnju ĉak i
onda kad na to ne pristanemo svjesno. Emocije utjeĉu na paţnju. Uĉinci se proteţu od preteţno
nesvjesnih procesa filtriranja ulaznih informacija do svjesne zaokupljenosti neĉime, kao onda
kada smo zabrinuti.
Najpotpunije istraţivani uĉinci emocija na paţnju tiĉu se anksioznosti: jasno je da anksioznost
suţava paţnju. Kada su ljudi uplašeni ili anksiozni, usredotoĉuju se uglavnom na ono ĉega se boje
ili na zaštitu od te stvari, a zanemaruju gotovo sve drugo. Mnogi uĉinci anksioznosti na paţnju
mogu se demonstrirati u laboratoriju. Matthews i sur. (Broadbent i Broadbent, 1988; Matthews,
1993) koristili su metodu u kojoj se dvije rijeĉi, jedna iznad druge, vrlo kratko projiciraju na
ekran, a zatim ih zamijeni toĉka. Jedna od dviju rijeĉi ima prijeteće znaĉenje, kao primjerice
“neuspjeh” ili “bolest”. Druga je neutralna, kao što je, primjerice, “stol”. Ispitanicima se kaţe neka
onda kada se pojavi toĉka pritisnu odreĊenu tipku. Neki od ispitanika bili su anksiozni, što je
utvrĊeno ljestvicom anksioznosti kao crte liĉnosti, dok drugi nisu imali crtu anksioznosti. Kada se
toĉka pojavi na mjestu na kojem je bila prijeteća rijeĉ, anksiozne osobe imaju kraće vrijeme
reakcije na njezino pojavljivanje nego osobe koje nisu anksiozne. Kada se toĉka pojavi na mjestu
na kojem je bila neutralna rijeĉ, nema razlike izmeĊu anksioznih i neanksioznih osoba.
Objašnjenje koje je ponudio Mathews jest da je vrijeme reakcije kraće onda kada se toĉka
pojavljuje na mjestu rijeĉi na koju je ispitanik aktivno usmjerio svoju paţnju. Anksiozni ispitanici
puno ĉešće gledaju prijeteću rijeĉ nego neutralnu. Na kliniĉki anksioznim pacijentima dobiveni su
jednaki nalazi kao i na osobama koje imaju anksioznu crtu liĉnosti.
Sliĉna vrsta eksperimenta temelji se na tzv. emocionalnom Stroop testu. Stroop je (1935)
otkrio da su ispitanici kada im se kaţe da gledaju u rijeĉi kao što su “crveno”, “ţuto” i “plavo”,
koje su otisnute razliĉitim bojama, te se od njih traţi da imenuju boju kojom je svaka
rij&čotisnuta, sporiji ako se boja kojom je rijeĉ otisnuta i boja koju ta rijeĉ oznaĉava razlikuju -
sporiji su ako je rijeĉ “crveno” otisnuta plavom bojom i moraju reći “plavo” nego ako je otisnuta
crvenom bojom i moraju reći “crveno”. Znaĉenje rijeĉi plijeni našu paţnju protiv naše volje i
ometa nas u imenovanju boje kojom su rijeĉi otisnute. Zamisao o emocionalnom Stroop testu
sastoji se u tome da se prikazuju rijeĉi koje su ili neutralne ili imaju neko emocionalno znaĉenje,
kako bi se utvrdilo jesu li Ijudi sporiji u imenovanju boja kojima su otisnute rijeĉi s emocionalnim
znaĉenjem.
Foa i sur. (1991) utvrdili su da osobe koje su bile ţrtve silovanja sporije imenuju boje kojima
su otisnute rijeĉi povezane sa silovanjem. Kod osoba koje su se bolje nosile sa svojom traumom
takvo je ometanje bilo slabije. Mat- thews je (1993) saţeo zakljuĉke brojnih istraţivanja u kojima
se upotrebljavala ova tehnika: usporavanje u imenovanju boja najveće je za rijeĉi koje su
povezane s ĉovjekovom najvećom anksioznošću. Tako ljude koji imaju socijalnu fobiju
usporavaju rijeĉi o samosvijesti, ljude s poremećajima hranjenja usporavaju rijeĉi o hrani itd.
□ Neutralne rijeĉi \//\
Pozitivne - nepovezane
8
0
Slika 9.3 Prosjeĉno vrijeme koje je bilo potrebno anksioznim i kontrolnim ispitani-
cima za imenovanje boja kojima su bile otisnute rijeĉi. Rijeĉi su bile neutralne,
povezane sa specifiĉnim anksioznostima anksioznih ispitanika ili prijeteće rijeĉi koje
nisu bile povezane s njihovim anksioznostima (Matthews i Klug, 1993).
Matthews i Klug (1993) utvrdili su da
rijeĉi ne moraju biti prijeteće kako bi proizvele ovaj uĉinak: vaţno je da imaju emocionalno
znaĉenje. Ako su emocionalne rijeĉi obuhvaćale pojmove poput “samosvjestan” ili “zdrav”, tada
su ljudi koji su bili socijalno anksiozni ili anksiozni zbog bolesti bili sporiji u imenovanju
pozitivnih rijeĉi otisnutih bojama, ali samo onda kada su ti pozitivni pojmovi bili povezani s
njihovom specifiĉnom anksioznošću. Ovi rezultati prikazani su na slici 9.3. Pogledajte tu sliku i
usporedite dva stupca s desne strane histograma sa svim ostal'im stupcima. Moţete vidjeti da su
ispitanici koji su bili anksiozni bili sporiji od ispitanika iz kontrolne skupine u imenovanju boja
onih rijeĉi koje su bile povezane s njihovim specifiĉnim anksioznostima, bez obzira na to jesu li
te rijeĉi bile pozitivne ili negativne.
Za ove uĉinke paţnje ponuĊena su brojna objašnjenja. Najjednostavnije je ono prema kojem
6
5 Kontrolni Anksiozni
ispitanici ispitanici
se kada su ljudi uplašeni - bilo zbog nekog trenutaĉnog straha ili zbog toga što pate od
anksioznosti koja ih ĉini uplašenima velik dio vremena - njihov ţivĉani sustav nalazi u posebnom
modu procesiranja. U tom modu paţnja je suţena i usmjerena na one znakove u okolini koji
upućuju na prijetnju i sigurnost. Ona je ĉak još specifiĉnije podešena za znakove koji su povezani
s posebnim objektima ĉovjekove anksioznosti. Primjerice, ljudi koji smatraju da su skloni
karcinomu, poĉinju brinuti svaki put kada doţive nešto što ih podsjeti na tu njihovu dispoziciju,
ukljuĉujući i tjelesne simptome koji uopće nisu nalik na one kod karcinoma (Easterling i
Leventhal, 1989).
U normalnom toku dogaĊaja mehanizam straha i anksioznosti nesum- njivo ima
neprocjenjivu vaţnost za naš opstanak, ali ĉini se da on moţe postati gotovo stalno ukljuĉen i
tako potpuno okupirati ĉovjekove kognitivne resurse, uĉiniti da ta osoba svijet doţivljava kao
opasno mjesto, uništiti joj samopouzdanje i onemogućiti joj da se koncentrira na druge stvari. O
tome ćemo dalje raspravljati u 11. poglavlju. Nekoliko je istraţivaĉa ukazalo na to da emocije
postoje na brojnim razinama - na razini osnovnih mehanizama nalik na reflekse, na razini
sloţenijih emocionalmh shema te na razini našeg poimanja vlastitih emocija i njihovih uĉinaka
(Leventhal, 1991). Stalan problem predstavlja pitanje na koji naĉin moţemo koristiti naše
pojmovno shvaćanje samoga sebe kako bismo modulirali procese niţe razine kao što su oni koji
se odnose na anksioznost (Bandura, 1988).
Emocije i pamćenje
Da bismo razumjeli uĉinak emocija na pamćenje, najprije moramo reći nešto o tome na koji
naĉin pamćenje općenito funkcionira. Jedno od dosad najznaĉajnijih istraţivanja pamćenja je ono
Bartlettovo (1932). Bartlett je ljudima davao smislene materijale kao što su slike ili priĉe, koje
su trebali upamtiti, a zatim je od njih traţio da ih što toĉnije reproduciraju i to kako nepo-
sredno nakon što su im prikazani, tako i kasnije, u intervalima ĉak i do nekoliko godina.
Bartlett je zakljuĉio kako kod dosjećanja verbalnih sadrţaja rijeĉi nikada nisu toĉno onakve
kakve su nam prikazane. DogaĊa se da ono što percipi-
Bartlettovo istraživanje pamćenja
Bartlett je (1932) ljudima dao da ĉitaju jednu indijansku narodnu priĉu, koju je zapisao Franz
Boas. Priĉa poĉinje ovako:
JeĊne noći dvojica mlaĊića iz Egulaca spustila su se do rijeke kako bi lovili vidre. Dok
su bili tamo spustila se magla i zahladnjelo je. Potom su zaĉuli ratniĉke poklike i
pomislili: “Moţda je to ratni pohod.” Pobjegli su na obalu i sakrili se iza jednog debla.
Zatim su se pojavili kanui i ĉuli su zvuk vesala te ugledali kako se jedan kanu
pribliţava njima. U kanuu su se nalazila petorica muškaraca koji su rekli:
“Sto mislite? Ţelimo vas povesti sa sobom. Idemo uzvodno ratovati.”
Jedan od mladića je rekao: “Nemam strijele.”
“Strijele su u kanuu”, odgovorili su.
“Neću poći s vama. Mogao bih poginuti. Moji roĊaci ne znaju kamo sam otišao. Ali ti”,
rekao je okrenuvši se prema drugom mladiću, “moţeš poći s njima.”
I tako je jedan mladić otišao ........
Slijedi 11 redaka o tome kako je mladić koji je otišao sudjelovao u borbi u kojoj je pogoĊen,
ali nije osjećao bol pa je pomislio: ”Oh, pa oni su duhovi.” Priĉa završava na sljedeći naĉin, nakon
njegova povratka kući:
Sve je to ispriĉao, a zatim ušutio. Kad je sunce izašlo, pao je. Nešto crno izašlo je kroz
njegova usta. Lice mu se iskrivilo. Ljudi su poskakivali i plakali.
Bio je mrtav.
Nakon što su dva puta proĉitah priĉu, od ispitanika se traţilo da je ponove. Ovdje iznosimo
poĉetak prvog ponavljanja ispitanika H, nakon 20 sati:
Dva muškarca iz Edulaca otišla su pecati. Dok su bili zauzeti time pokraj rijeke, iz
daljine su zaĉuli neki zvuk. “Zvuĉi poput plaĉa.” reĉe jedan i uskoro su se pojavili neki
muškarci u kanuima koji su ih pozvali da im se pridruţe u njihovoj avanturi. Jedan od
mladih muškaraca odbio je otići zbog obiteljskih obveza, no drugi je pristao poći...
Obratite paţnju na ono što se dogodilo. Nešto se od sadrţaja izgubilo - zaboravilo, poput
broja muškaraca u kanuu i izjave jednog mladića kako ne moţe poći jer nema strijele. Prisutne su
zatim druge, suptilnije promjene, koje obuhvaćaju stilske promjene, pa se sada pojavljuju fraze
poput “zbog obiteljskih obveza”. Sada su takoĊer mladići otišli pecati, a ne loviti vidre, ratni je
pohod postao avantura, a jedan je od mladića “pristao” poći, dok je u stvarnoj priĉi samo otišao, a
ne spominje se njegov pristanak.
Sada ćemo prikazati reprodukciju Bartlettova ispitanika P, od kojeg se traţilo da priĉu ponovi
nekoliko puta u prvim mjesecima nakon ĉitanja, ali zatim dvije i pol godine o toj priĉi nije
mislio:
Neki su ratnici krenuli u rat protiv duhova. Borili su se ĉitav dan i jedan je od njih bio
ranjen.
Naveĉer su se vratili kući, noseći svog ranjenog druga. Kako se dan primicao kraju,
tako mu je bivalo sve lošije i seljani su ga okruţili. U suton je izdalmuo: nešto crno
izašlo je kroz njegova usta. Bio je mrtav.
U ovoj je verziji mnogo toga izgubljeno - poput ćitavog uvodnog dijela o dvojici mladića
koji su otišli loviti vidre - a mnogo je toga i promijenjeno. Sada ĉovjek umire u suton, a neu
zoru. No jedan istaknut detalj: “nešto crno izašlo je kroz njegova usta” ostao je saĉuvan, kao
što je bio i u većini reprodukcija koje je Bartlett prikazao.
ramo, asimiliramo u našu strukturu znaĉenja, koju je Bartlett nazivao she- mom i koja
obuhvaća velik dio općeg znanja. Kada se potom traţi dosjećanje, ispitanik uzima
nekoliko znaĉajnih detalja kojih se sjeća i opći emocionalni odnos prema priĉi, te iz
svoje sheme konstruira kakva je priĉa morala biti. Tako stil priĉe postaje ispitanikov
stil, detalji poput “loviti vidre” postaju “pe- canje” i stvari se dogaĊaju na naĉin koji je
prikladan kulturi osobe koja se dos- jeća, kao što je umiranje naveĉer, a ne u zoru.
Bartlett je primijetio da su njegovi ispitanici sudjelovali u ovom eksperimentu
krajem Prvog svjetskog rata, kada je u Britaniji pitanje odvajanja od obitelji, koje
uzrokuje anksioznost, bilo vrlo istaknuto. Muškarci su ili bili u ratu ili su bili suoĉeni s
mogućnošću odlaska u rat. U jednoj skupini ispitanika, ĉiju su polovicu ĉinile ţene, a
drugu polovicu muškarci, 10 od 20 Ijudi u prvim ponavljanjima nije spomenulo kako je
jedan od mladića rekao da ne moţe poći u rat djelomice zbog toga što nema strijele.
MeĊutim svega je dvoje ispitanika zaboravilo ispriku u vezi s rodbinom. U kasnijim
ponavljanjima sve u vezi s isprikama tog mladića najĉešće je bilo zaboravljeno.
Loftus i Loftus (1980) dali su ljudima sljedeće dvije izjave i zamolili ih da kaţu
koja od njih bolje opisuje njihovo vjerovanje o naĉinu na koji funkcionira pamćenje.
(a) Sve što uĉimo neprekidno se pohranjuje u naš um, premda nam katkada
neki posebni detalji nisu dostupni. Pomoću hipnoze ili drugih posebnih tehnika
ti nedostupni detalji mogu se na kraju obnoviti.
(b) Neki detalji koje uĉimo mogu se trajno izgubiti iz pamćenja. Takvi se de-
talji nikada neće moći obnoviti hipnozom ni bilo kojom drugom posebnom
tehnikom, jer ih tamo jednostavno više nema.
Loftusovi su utvrdili da 69% opće javnosti vjeruje u izjavu (a) - to je u našem
društvu vrsta narodnog vjerovanja, vrsta vjerovanja koja bi se mogla promijeniti na
temelju znanja o Bartlettu i psihologiji pamćenja. To je pitanje nedavno postalo
istaknuto, i sada se u medijima raspravlja o brojnim sluĉaje- vima odraslih osoba koje
tvrde kako nakon što se nisu mogle dosjetiti da su u djetinjstvu bile seksualno
zlostavljane, sada su se, uz pomoć terapeuta, takvih dogaĊaja sposobne prisjetiti. To je
pitanje vrlo kontroverzno. S jedne se
strane nalaze oni poput Bassa i Davisa (1988) koji tvrde da se sjećanja na emocionalno traumatska
zlostavljanja mogu potisnuti, a zatim obnoviti. S druge se, pak, strane nalaze oni ‟koji tvrde da su
takva sjećanja laţna te da su izazvana sugestijama terapeuta koji vjeruju u ovaj fenomen (Ofshe i
Watters, 1994). Jedan je od vaţnih nalaza to da broj ljudi koji se bave duševnim zdravljem, a koji
vjeruju u izjavu (a) iznosi 84%, što je znatno više nego u općoj javnosti.
Nema dokaza o tome da se ljudi mogu savršeno prisjećati dogaĊaja, sa svim detaljima i
potpuno toĉno, kao da su bili pohranjeni u neku vrstu unu- trašnjeg videozapisa. Premda je
pamćenje obiĉno dobro, ĉak i ljudi s najtoĉni- jim pamćenjem prave odreĊene pogreške. Štoviše,
postoje dokazi o tome da se detalji koji se pojavljuju nakon nekog dogaĊaja -primjerice, koje
spomenu drugi ljudi ili ih se sugerira postavljanjem pitanja -ugraĊuju u pamćenje, tako da ih se
više ne moţe razlikovati od stvarnog pamćenja. Kao što je rekao Bartlett, dosjećanje je
“stvaralaĉka rekonstrukcija izgraĊena iz našeg emocionalnog stava prema ĉitavoj aktivnoj masi
organiziranih prošlih reakcija ili iskustava i malog istaknutog detalja...Stoga ono gotovo nikada
nije doista toĉno... i uopće nije vaţno što bi to trebalo biti” (1932, str. 213).
U nekim je sluĉajevima toĉnost vaţna, primjerice onda kada se iznose dokazi na sudu. Zbog
toga se pred istraţivanje emocija postavlja sljedeće pitanje: povećavaju li intenzivne emocije
toĉnost pamćenja ili ga smanjuju? Poĉnimo razmatrati ovo pitanje kratkim odjeljkom ruske
spisateljice Esthere Salaman (1982) iz jednog eseja o autobiografiji.
Sjećam se da me je kada sam imala tri godine ugrizao pas. Oduvijek se toga sjećam. Stojim
s vanjske strane zatvorenih ulaznih vrata i odjednom ugledam golemog psa kako skaĉe
prema meni, a njegovo potrgano uţe vuće se s lijeve
strane; nema snijega ni blata, kasno je proljeće .......... Trenutak koji se vratio u
sjećanje nakon pedeset godina bio je ovaj: pas me srušio i ja okrećem glavu u stranu i
ukopavam svoje lice u zemlju dok pas traţi izmeĊu moje djeĉje haljinice i dugaĉkih crnih
ĉarapa na lijevoj nozi, kako bi pronašao golo meso u koje će zarinuti svoje zube. To je
poput slika u usporenoj snimci. Danas pišem tek sjećanje na sjećanje, ali u trenutku kada
mi se to vratilo u sjećanje zaista sam bila to trogodišnje dijete; “onda” je bilo “sada” i
vrijeme je stalo. (Sala- man, 1982, str. 56).
Salaman raspravlja i o drugim takvim dogaĊajima iz svog ţivota, kao i iz ţivota drugih pisaca
ukljuĉujući De Quincyja, Martineaua i Prousta, o sjeća- njima koja se pojavljuju protiv naše volje,
ĉesto nakon mnogo godina. Ona kaţe da su ta sjećanja uvijek povezana s emocijama i stvaraju
osjećaj oţivljavanja prošlosti. Osjećaj uvjerenosti u takva sjećanja moţe biti vrlo snaţan,
nepokolebljiv, ali što je s njihovom vjerodostojnošću - to je sasvim drugo pitanje, koje zahtijeva
potpuno drugaĉiji pristup. Ono treba is- traţivanja koja će pruţiti nezavisnu potvrdu.
Odgovore na neka od tih pitanja moţemo poĉeti davati s istraţivanjem koje je provela Linton
(1982) na vlastitom pamćenju. Ona je šest godina svakodnevno zapisivala kratke opise najmanje
dva znaĉajna dogaĊaja na posebne kartice za biljeţenje. Na poleĊini svake kartice zapisivala je
datum kada se to dogodilo. Svaki je dogaĊaj takoĊer procijenila i na ljestvici emocionalne
vaţnosti. Krajem svakog mjeseca izabrala je uzorak parova dogaĊaja iz ĉitavog skupa sjećanja
prikupljenih do tada, kako bi vidjela moţe li se prisjetiti redoslijeĊa kojim su se dogaĊali i
ponovno je procijenila emocionalnu vaţnost svakog dogadaja. Utvrdila je da su dogaĊaji koji su
se u vrijeme kada su se odvijali ĉinili znaĉajnima u cijelosti nestali iz njezina pamćenja brzinom
od pribliţno 5 % godišnje. Da bi se dobro upamtio kao zasebno sjećanje, zakljuĉila je: dogaĊaj
mora biti ne samo znaĉajan u vrijeme kada se odvija, nego takoĊer i jedinstven - primjerice, kada
je prvi puta uĉinila nešto što je za nju bilo emocionalno vaţno. Primjer za to je kada je bila
oduševljena svojim izborom u jedno ugledno vijeće koje se povremeno sasta- jalo u jednom
udaljenom gradu. Znaĉajan dogaĊaj bio je prvi sastanak kojem je bila nazoĉna. Kada su se
dogaĊaji iste vrste ponavljali, njihova se osobitost izgubila i zamijenila ju je znatno općenitija
informacija. Tako, kada je Lin- tonova nastavila odlaziti na sastanke tog vijeća, upoznala je plan
zraĉne luke u gradu u kojem su se sastajali, stil ĉlanova vijeća na sastancima i njihove meĊusobne
odnose, ali nije bila sposobna prisjetiti se što se dogaĊalo na kojem sastanku. Za dogaĊaje koji
su postali dio strukture njezina ţivota, odvojena epizodiĉna sjećanja su se izgubila i pretvorila su
se u semantiĉko pamćenje.
Lintonova je zakljuĉila da emocionalni dogaĊaji koji ostaju u pamćenju kao posebne epizode,
moraju imati sljedeća obiljeţja:
1. Taj ĊogaĊaj mora biti znaćajan, i u vrijeme kada se odvija mora se percipirati kao
emocionalno vrlo vaţan (ili se ubrzo nakon toga mora “preraditi” na takav naĉin)
2. Kasniji ţivotni tijek mora tom dogaĊaju dati središnje mjesto u dos- jećanju; taj
dogaĊaj mora biti prekretnica ili poĉetak nekog niza ili pak mora biti instrumentalan za
kasnije aktivnosti.
3. Taj dogaĊaj mora u odreĊenoj mjeri ostati jedinstven. Njegova slika ne smije se
zamagliti kasnijim pojavama sliĉnih ĊogaĊaja. (Linton, 1982, str. 89-90)
Iz ovih zakljuĉaka Lintonove moţete poĉeti uviĊati zbog ĉega se odreĊeni dogaĊaji koji su
emocionalno vaţni ujedno dobro pamte kao zasebne epizode. Upravo ona obiljeţja koja nekom
dogaĊaju daju emocionalno znaĉenje - njihova vaţnost za neki cilj, njihova neuobiĉajenost,
njihova nepredvid- ljivost, odsutnost od prije postojećih vještina za suoĉavanje s njima - ĉine taj
dogaĊaj osobitim u našem pamćenju. Primjećujete takoĊer da Lintonova kaţe kako se taj dogaĊaj
mora “u vrijeme kada se odvija percipirati kao emocionalno vrlo vaţan” ili se ubrzo nakon toga
mora “preraditi” u takav dogaĊaj. Neki dogaĊaji, moţda susret s novom osobom, ne moraju se
odmah ĉiniti znaĉajnima, ali ako se u tu osobu zaljubimo, poĉet ćemo o njoj nmogo razmišljati.
Psihiĉka zaokupljenost uzrokovana tom emocijom djelovat će i na takav naĉin da se dogaĊaji
prilikom prvog susreta ponavljaju, kako bi se saĉuvali u pamćenju.
Wagenaar je (1986) ponovio Lintoniĉino istraţivanje. U svojim glavnim serijama dogaĊaja
biljeţio je po jedan dogaĊaj iz svog ţivota svakodnevno tijekom ĉetiri godine. Izradio je
standardizirane obrasce u koje je za svaki dogaĊaj zapisivao tko je u njemu sudjelovao, o ĉemu se
radilo, gdje se to dogodilo i kada se dogodilo. Za svaki je dogaĊaj takoĊer opisao i kritiĉni de-
talj, i procijenio ga je na tri ljestvice: istaknutost (koliko se ĉesto dogaĊaji poput tog pojavljuju,
od svakodnevno do jednom u ţivotu), emocionalna ukljuĉenost i ugodnost. Jedan je Wagenaarov
suradnik sve dogaĊaje pretip- kao u posebne knjiţice, tako da mu se kod dosjećanja redom mogao
davati po jedan, dva, tri ili sva ĉetiri znaka za dosjećanje (tko, što, gdje, kada). Wage- naarov je
zadatak bio da se dosjeti svih ostalih znakova, a kad su mu dana sva ĉetiri znaka, tada se takoĊer
trebao dosjetiti i kritiĉnog detalja. Ako je u svemu tome bio neuspješan, dogaĊaj je oznaĉen kao
potpuno zaboravljen. Tijekom razdoblja od pet godina broj zaboravljenih dogaĊaja iznosio je oko
20%. Wagenaar je utvrdio da se dogaĊaji koji imaju emocionalno znaĉenje općenito bolje pamte
nego dogaĊaji koji ne ukljuĉuju emocije, kao i da se ugodni dogaĊaji pamte bolje od neugodnih
(vidi sliku 9.4). Takav rezultat
Vrijeme zadrţavanja (u godinama)
Slika 9.4 Rezultati Wagenaarova istraţivanja vlastita autobiografskog pamćenja, uz

ĉetverogodišnje razdoblje biljeţenja dogadaja nakon kojeg je slijedilo jednogodišnje razdoblje
njihova prisjećanja. Na svakom je grafikonu prikazan postotak dogaĊaja kojih se Wagenaar
toĉno prisjetio kada su mu dani svi znakovi za dosjećanje, i to u funkciji tri varijable i tijekom
razdoblja od pet godina. Na grafikonu (a) prikazan je uĉinak varijable istaknutosti; crta oznaĉena
s 3-6 prikazuje dogaĊaje koji se dogaĊaju od jednom u mjesec dana do jednom u ţivotu, crta
oznaĉena s 2 prikazuje dogaĊaje koji se pojavljuju jednom tjedno, a crta oznaĉena s 1 prikazuje
dogaĊaje koji se pojavljuju jednom dnevno. Na grafikonu (b) prikazan je uĉinak varijable
emocionalne ukljuĉenosti. DogaĊaji koji umjereno ili u najvećoj mogućoj mjeri ukljuĉuju emocije
prikazani su crtom oznaĉenom s 3-5, oni koji u maloj mjeri ukljuĉuju emocije prikazani su crtom
oznaĉenom s 2, a oni koji uopće ne ukljuĉuju emocije prikazani su crtom oznaĉenom s 1. Na
grafikonu (c) prikazani su uĉinci varijable ugodnosti. Crta oznaĉena s 5-7 prikazuje ugodne i
izrazito ugodne dogaĊaje, crta oznaĉena s 4 prikazuje neutralne dogaĊaje, a crta oznaĉena s 1-3
prikazuje neugodne i krajnje neugodne dogaĊaje.
predviĊa i Freudova teorija - radi se o tome da se u odreĊenoj mjeri štitimo od neugodnih misli.
Emocionalna uključenost i iskazi svjedoka

Što se dogaĊa ako ste svjedok zloĉina - što će utjecati na vaše pamćenje tog dogaĊaja? Iz
Bartlettovih (1932) naĉela (o kojima smo raspravljali ranije), kao i iz jednog posebnog
istraţivanja (Loftus i Doyle, 1987) psiholozi znaju da iskazi svjedoka u pravilu sadrţe pogreške.
Ni sigurnost u te iskaze niti ţivost tih sjećanja ne jamĉe da su “zapamćeni” detalji toĉni. U Velikoj
Britaniji Izvještaj Devlin (Devlin Report) (to je izvještaj jednog sluţbenog povjerenstva
imenovanog kako bi se ispitali sluĉajevi pogrešnih presuda za poĉinjene zloĉine) upozorava da
nije pouzdano nekoga osuditi na temelju iskaza svjedoka osim u izuzetnim okolnostima ili kada
je taj iskaz potvrĊen dokazima druge vrste.
Provedena su brojna istraţivanja o pamćenju emocionalno obojenih dogaĊaja (Christianson,
1992). Ovdje prikazujemo jedno utjecajno istra- ţivanje. Pet mjeseci nakon što je provalnik
izvršio oruţani napad na prodava- onicu oruţjem u predgraĊu Vancuvera, Yuille i Cutshall (1986)
imali su mo- gućnost ponovno ispitati 13-oro svjedoka o tom dogaĊaju, koje je ranije ispi- tala
policija. Provalnik je zavezao vlasnika trgovine i pobjegao s novcem i nekoliko komada oruţja.
Vlasnik se oslobodio, uzeo revolver i izašao van kako bi zapisao broj provalnikova automobila.
Provalnik još nije bio otišao i pred oĉima nekoliko ljudi s dva je hica pogodio vlasnika trgovine.
Nakon toga vlasnik trgovine ispalio je svih šest metaka iz svog revolvera u provalnika i on je
umro. Vlasnik trgovine je preţivio i oporavio se. Budući da je provalnik bio mrtav i nije bilo
nikakvih pravnih nejasnoća, Yuille i Cutshall dobili su pristup policijskom dosjeu, kako bi
rekonstruirali slijed dogaĊaja na temelju priliĉno kompletnih forenziĉkih dokaza o sluĉaju, koji su
sadrţavali i poli- cijske fotografije, te na temelju iskaza svjedoka u onim dijelovima u kojima su
se oni meĊusobno slagali. Yuille i Cutshall naĉinili su popis detalja dogaĊaja, nazoĉnih ljudi i
predmeta.
Svojim istraţivaĉkim intervjuom Yuille i Cutshall utvrdili su da su svjedoci koji su bili u
kontaktu s vlasnikom prodavaonice ili s provalnikom procijenili da su tim dogaĊajem bili vrlo
potreseni te da su nekoliko noći nakon toga imali teškoće sa spavanjem. Drugi svjedoci, koji su
bili manje ukljuĉeni u dogaĊaj, nisu njime bili toliko uznemireni. Svjedoci su se priliĉno toĉno pri-
sjećali dogaĊaja, ĉak i sporednih detalja kao što je boja provalnikova automobila i pokrivaĉa
kojim je prekriveno njegovo tijelo. U policijskim intervjuima svjedoci koji su bili jako pogoĊeni
dogaĊajem toĉno su zapamtili 93.36% detalja, a u istraţivaĉkom intervjuu provedenom nekoliko
mjeseci kasnije upamtili su 88.24% detalja. Toĉnost svjedoka koji su bili manje pogoĊeni
dogaĊajem bila je manja - iznosila je pribliţno 75% i u policijskom intervjuu i u kasnijem
istraţivaĉkom intervjuu. Cini se stoga da je toĉnost pamćenja veća za dogaĊaje u kojima smo
emocionalno ukljuĉeni. No takvi su dogaĊaji podloţni takoĊer i procesima rekonstrukcije o
kojima je raspravljao Bartlett.
Pynoos i Nader (1989) intervjuirali su djecu koja su pohaĊala školu u kojoj je snajperist
“pucao u djecu na osnovnoškolskom igralištu” (str. 236) iz jednog stana nasuprot školi
u Los Angelesu, 24. veljaĉe 1984. godine. Jedan pro- laznik i jedno dijete bili su
ubijeni, a 13-oro druge djece i podvornik školskog igrališta bili su ranjeni. U iskazima
113-oro djece koja su bila intervjuirana 6 do 16 tjedana nakon dogaĊaja pojavile su se
karakteristiĉne iskrivljenosti. Djeca koja su bila ranjena imala su tendenciju
emocionalnog distanciranja od dogaĊaja i petoro ih za vrijeme intervjua uopće nije
spomenulo da su u pucnjavi zadobili manje ozljede. Za razliku od toga, djeca koja tog
dana nisu bila u školi ili su kada se to dogodilo bila na putu od škole do kuće, imala su
tendenciju da se prikaţu bliţe dogaĊaju nego što su uistinu bila.
Naturalistiĉna istraţivanja ne omogućuju potpuno potvrĊivanje nekog stvarnog
dogaĊaja, pa se takva istraţivanja nadopunjuju laboratorijskim eksperimentima,
premda se njima, dakako, nikada ne postiţe isti stupanj emocionalne potresenosti i
ukljuĉenosti. Ipak, zajedno s općim naĉelima, ta is- traţivanja pruţaju vrijedne
spoznaje. Christianson i Loftus (1991) iznijeli su rezultate pet eksperimenata u kojima
je 397-oro studenata u Švedskoj i Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama gledalo niz od 15
dijapozitiva u boji, koji su prikazivali što bi neka osoba mogla vidjeti napuštajući kuću
i odlazeći pješice na posao. Na svakom je dijapozitivu postojao središnji detalj i peri-
ferni detalj. Postojale su tri verzije kritiĉnog osmog dijapozitiva - koje su prikazane na
slici 9.5. U neutralnoj verziji središnji detalj bila je ţena koja vozi bicikl po cesti tik
ispred jednog automobila. U neobiĉnoj verziji ţena je hodala cestom ispred
automobila, noseći bicikl preokrenut naopaĉke. U emocionalnoj verziji ţena je leţala
uz rub ceste neposredno ispred automobila i bilo je oĉito da je povrijeĊena i da krvari, a
pokraj nje se nalazio prevrnut bicikl. U svakoj od tih situacija ţena je imala ili beţ ili
plavi kaput. U svim verzi- jama periferni je detalj bio automobil volvo 242, koji se
nalazio u daljini i koji je bio ili bijele ili naranĉaste boje. Christianson i Loftus utvrdili
su da se ispitanici koji su vidjeli emocionalnu verziju osmog dijapozitiva sjećaju
središnjih detalja - ţene i boje njezina kaputa - bolje nego ispitanici koji su vidjeli neu-
tralnu verziju. Suprotno tome, periferni detalj kod emocionalne se verzije pamtio lošije
nego kod neutralne verzije. Neobiĉna verzija osmog dija-
Slika 9.5 Tri verzije kritiĉnog osmog dijapozitiva u nizu koji su upotrijebili Christianson i Loftus:
Prizor (a) je neutralan, prizor (b) je neobiĉan, a prizor (c) je emocionalno šokantan.
pozitiva primijenjena je kako bi se kontrolirala ĉinjenica da su emocionalni dogadaji u pravilu
neobiĉni. MeĊutim u usporedbi s emocionalnom verzijom, ispitanici se nisu baš dobro sjeĉali ni
središnjih ni perifernih detalja neobiĉne verzije.
Istraţivanje Neissera i Harscha (1992) o potresnoj eksploziji ameriĉkog svemirskog broda

Challenger u jedanaest sati prije podne 28. sijeĉnja 1986. godine, nalazi se na pola puta izmeĊu
eksperimenta i naturalistiĉkog is- traţivanja. Neisser je preko noći sastavio upitnik u kojem se od
ispitanika traţilo da slobodno napišu o tome na koji su naĉin ĉuli tu vijest, a zatim su na sljedećoj
stranici postavljena specifiĉna pitanja, npr. gdje su se nalazili kada su to ĉuli, što su radili u tom
trenutku i tko im je tu vijest priopćio. Taj je upitnik primijenio na skupini od 106 studenata
psihologije sa Sveuĉilišta Етогу 24 sata nakon što se dogaĊaj zbio. Dvije i pol godine kasnije svi
studenti koje su uspjeli ponovno pronaći (njih 44) ispunjavali su sliĉan upitnik i neke do- datne skale
kojima se mjerilo koliko su sigurni u svaki od svojih odgovora. Neisser i Harsch za svakog su
ispitanika uparili njegov iskaz dan dvije i pol godine nakon dogaĊaja s onim koji je dao 24 sata
nakon dogaĊaja, i pridruţili mu rezultat od 0 do 7 za toĉnost (po dva boda za svaki od odgovora o
tome gdje se osoba nalazila, tko joj je priopćio što se dogodilo i što je ispitanik u tom trenutku radio,
te jedan bod za toĉne manje detalje). Jedanaest ispitanika ostvarilo je rezultat 0 - njihova sjećanja
nakon dvije i pol godine priliĉno su se razlikovala od iskaza koji su dali 24 sata nakon dogaĊaja. Pro-
sjeĉan rezultat za sve ispitanike iznosio je 2.95. Unatoĉ tome, ljudi su op- ćenito bili sigurni u svoja
sjećanja, neovisno o tome koliko su ona bila toĉna.
Sve u svemu, moţemo zakljuĉiti kako se i u stvarnom ţivotu i u laboratoriju emocionalno
istaknuti sadrţaji pamte bolje od neutralnih sadrţaja. Kada je neki dogaĊaj osobi vaţan i kada se
prepriĉava, Stein, Liwag i Trabasso

(1995) , koristeći metodu Steina i sur. opisanu u 4. poglavlju, pokazali su da se već trogodišnja
djeca mogu s priliĉnom toĉnošću prisjetiti dogaĊaja i da su ot- porna na alternativne iskaze koje daju
odrasle osobe. Unatoĉ tome, pamćenje nije savršeno - ono ipak moţe biti podloţno rekonstrukcijama
i promjenama nakon dogaĊaja, osobito ako se o njemu raspravlja i ako ga se socijalno modificira.
Procesi koji su tu u igri jesu oni koje su utvrdili Bartlett (1982) i Linton (1982).
Ako je neki dogaĊaj vaţan i neobiĉan, postavljen je uvjet i za pojavu emocije i za posebno
sjećanje. A ako se o tom dogaĊaju ĉesto razmišlja ili ako se stalno ponovno vraćaju slike tog
dogaĊaja, što je moguće nakon dogaĊaja koji su izrazito traumatiĉni (Ameriĉko psihijatrijska udruga,
1994, str. 424), tada će dogaĊaj sam po sebi ostati istaknutiji u pamćenju. Pitanje postoji li neki
poseban oblik potisnutog pamćenja je kontroverzno: mnogi psiholozi koji se bave istraţivanjima
pamćenja ne odbacuju takvu mogućnost, ali su prema njoj skeptiĉni (Loftus i Ketcham, 1994).
Učinci raspolozenja na pamćenje

Nakon Bovverovih (1981) istraţivanja, o kojima smo raspravljali u 1. poglavlju, proveden je
velik broj istraţivanja uĉinaka raspoloţenja na pamćenje. Ovdje ćemo prikazati jednu laboratorijsku
demonstraciju iz podruĉja rada u kojem su istraţivani uĉinci selektivne paţnje i pamćenja na socijalno
prosuĊi- vanje. U istraţivanju o stvaranju dojmova Baron je (1987) doveo zajedno parove osoba
istog spola. Zapravo, dok je jedan ĉlan svakog para bio student- ispitanik, drugi je bio
eksperimentatorov pomagaĉ. U svakom paru student- ispitanik bio je izabran, prividno na temelju
sluĉaja, kao ispitanik koji će u vjeţbi za voĊenje intervjua za zaposlenje biti ispitivaĉ, dok je
eksperimentatorov pomagaĉ izabran za osobu koja će biti intervjuirana. Dok je eksperimentatorov
pomagaĉ (toboţe) prouĉavao pitanja iz intervjua, eksperimentator je kod studenta-ispitanika izazvao
radost ili tugu dajući mu da rješava probleme i izvještavajući ga ili o tome da je postigao znatno bolji
rezultat od drugih, ili o tome da je postigao prosjeĉan rezultat, ili o tome da je postigao znatno lošiji
rezultat nego drugi.
U intervjuu je voditelj intervjua trebao postaviti šest unaprijed pri- premljenih pitanja.
Intervjuirana osoba davala je iste, unaprijed pripremljene, ali pomiješane odgovore na ta pitanja.
Jedno je pitanje bilo: “Koje su vaše najvaţnije osobine?” U odgovoru na to pitanje intervjuirani je
spomenuo tri pozitivne osobine, govoreći: “Ambiciozan sam i pouzdan. TakoĊer sam i priliĉno
ljubazan.” On (ili ona) spomenuo bi takoĊer i tri negativne osobine: ”S negativne strane, neki od
mojih prijatelja govore mi da sam priliĉno tvrdoglav, a znam takoĊer i da sam nestrpljiv. Osim toga,
priliĉno sam neorganiziran.” Nakon intervjua, voditelj intervjua procjenjivao je intervjuiranu osobu
na dimenzijama vezanim uz posao, kao i na osobnim dimenzijama. Kada su bili radosni, voditelji
intervjua intervjuiranu su osobu procjenjivali pozitivnije i ĉešće su izjavljivali da bi ga (ili je)
zaposlili. MeĊu-
Izazvano raspoloţenje
Slika 9.6 Prosjeĉan broj pozitivnih i negativnih osobina spomenutih u intervjuu ko; _ su
zapamtili voditelji intervjua koji su bili u raĊosnom i oni koji su bili u tuţnom ra- spoloţenju
(Baron, 1987).
tim kada su bili malodušni, intervjuiranu su osobu procjenjivali negativno i izjavljivali su kako je
vjerojatno ne bi zaposlili. Ovi uĉinci bili su izraţeniji kod muških nego kod ţenskih voditelja
intervjua. Baron je od voditelja intervjua traţio takoĊer i da se prisjete stvari koje je intervjuirana
osoba rekla o sebi, na temelju kojih su vjerojatno donosili svoje sudove. Na slici 9.6 moţete vidjeti
dobivene rezultate. Voditelji intervjua kod kojih je prethodno izazvana radost dosjetili su se
znaĉajno više pozitivnih stvari koje je intervjuirana osoba izjavila, a manje negativnih stvari. Voditelji
intervjua kod kojih je izazvana tuga prisjetili su se više negativnih, a manje pozitivnih stvari. Prema
hipotezi
o pamćenju ovisnom o raspoloţenju, pozitivne odluke o zapošljavanju trebale bi biti pod utjecajem
toga što su se radosni voditelji intervjua prisjetili većeg broja pozitivnih stvari, dok bi negativne
odluke trebale biti pod utjecajem toga što su se malodušni voditelji intervjua prisjetili većeg broja
negativnih stvari.
UtvrĊeno je, meĊutim, da fenomen pamćenja ovisnog o raspoloţenju nije tako ĉvrst niti tako
široko rasprostranjen kao što se u poĉetku pretpostavljalo. On se lakše pojavljuje kod radosnih nego
kod tuţnih raspoloţenja, jaĉi je u situacijama koje nalikuju na one iz stvarnog ţivota nego u
artificijelnim zadacima, izrazitiji je onda kada su dva raspoloţenja suprotstavljena jedno drugome
nego onda kada se jedno raspoloţenje usporeĊuje s neutralnim stanjem i jaĉi je za intenzivna
raspoloţenja nego za blaga. Najvaţnije od svega, uĉinci raspoloţenja na pamćenje najpouzdanije se
dobivaju onda kada ono što se pamti ima emocionalnu vaţnost za osobu koja pamti (Ucros, 1989).
Štoviše, uĉinci se općenito ne mogu dobro objasniti kao oblik uĉenja ovisnog o stanju, kao što je to
prvobitno mislio Bower, kod kojeg se svega što uĉimo u jednom stanju, poput neke liste rijeĉi, bolje
prisjećamo kada smo ponovno u tom istom stanju. Takve je uĉinke teško demonstrirati i kod odraslih
osoba (kao što se pokazalo u novijim Bowerovim istraţivanjima) i kod djece (Duncan i sur., 1985).
MeĊutim ipak postoji nekoliko laboratorijskih demonstracija umjerenih uĉinaka raspoloţenja na
pamćenje proizvol- jnog verbalnog materijala (Eich i Metcalfe, 1989). Opći je zakljuĉak da se većina
uĉinaka moţe bolje objasniti pomoću hipoteze o podudaranju ra- spoloţenja, prema kojoj se onda
kada se u ĉovjekovu ţivotu dogodi stvaran emocionalno znaĉajan dogaĊaj, tog dogaĊaja bolje
prisjećamo kada ponovno doţivljavamo tu istu emociju (Blaney, 1986).
Prema Bowerovoj (1981, 1992) hipotezi o takvom prisjećanju, svaka je emocija posebno mentalno
stanje koje tvori uporište u mreţi pamćenja (vidi sliku 9.7). Kada se emocija ponovno pojavi, ona
moţe djelovati kao znak za dosjećanje drugih dijelova mreţe. Mi preferiramo alternativno
objašnjenje: raspoloţenja su posebni modovi organizacije mozga, pa odreĊena ra- spoloţenja
omogućuju lakši pristup sjećanjima na dogaĊaje koje smo doţivjeli u tom istom emocionalnom stanju
(vidi sliku 9.7). Ovu zamisao moţemo povezati s objašnjenjem Conwaya i Bekeriana (1987) koji su
pokazali da je emocionalno znanje organizirano u skupine koje odgovaraju osnovnim emocijama:
ljubav/radost/sreća; patnja/ţalost/tuga; ljutnja/ mrţnja/ ljubomora; te strah/uţas/panika. Oni su utvrdili
da, u usporedbi s podraţiva-
njem neutralnom rijeĉi, podraţivanje bilo kojim izrazom za emociju unutar jedne od
ovih osnovnih skupina rezultira brţim reagiranjem u zadatku lek- siĉkog odluĉivanja
(poput onog koji su upotrebljavali Niedenthal i Sutterlund i koji smo opisali ranije u
odjeljku o percepciji). U jednom drugom is- traţivanju Conway je (1990) utvrdio da
kada se od ljudi traţi da stvore pre- dodţbu na temelju neke emocionalne rijeĉi, više od
60% tih predodţbi odnosi se na specifiĉne dogaĊaje koji su se dogodili u odreĊeno
vrijeme u njihovu ţivotu i koji su za njih bili emocionalno znaĉajni. Za razliku od toga,
druge su vrste rijeĉi proizvele drugaĉije uĉinke. Predodţbe koje su se stvorile na te-
melju rijeĉi povezanih s vlastitim osobinama liĉnosti, proistekle su iz ţivotnog
iskustva, ali se nisu mogle poistovjetiti ni sa jednim posebnim dogaĊajem. Predodţbe
koje su stvorene na temelju apstraktnih rijeĉi bile su semantiĉke: one su odraţavale

dijelove znanja koji nisu bili povezani sa specifiĉnim iskustvima. Conway je stoga
smatrao da kada se prisjećamo posebnih dogaĊaja, nmogi se od njih u našem pamćenju
nalaze pod oznakom za specifiĉne vrste emocija. Prema ideji o emocionalnim
modovima, emocionalno-indeksi- ranom skupu sjećanja na dogaĊaje, lakše nam je
pristupiti kada smo u tom istom emocionalnom stanju. Vjerujemo kako je funkcija
ovog mehanizma to da se u um dovedu dogaĊaji koji su sliĉni dogaĊaju koji je izazvao
trenutaĉnu emociju, kako bismo dobili primjere naĉina na koje smo se u prošlosti nosili
s tom vrstom problema i kako bismo imali osjećaj kontinuiteta naših postupaka u
situacijama koje izazivaju odreĊenu vrstu emocija.
Slika 9.7 Dijagram preuzet iz Bowera (1992), koji prikazuje dio mreţe
pamćenja. Elipse prikazuju uporišta u pamćenju. Ako se od nekoga traţi da
se prisjeti jednog dogaĊaja iz svog ţivota kao odgovora na rijeć “jezero”
tada, ako se ta osoba nalazi u tuţnom raspoloţenju, znak iz uporišta “tuga”
moţe potaknuti sjećanje na prijatelja koji se utopio. MeĊutim, ako je osoba
u radosnom ra- spoloţenju, tada radosno uporište moţe potaknuti sjećanje
na jedan dogaĊaj kada je ta osoba uţivala u skijanju na vodi.
Predikcije koje proizlaze iz objašnjenja pomoću emocionalnih modova ne razlikuju se mnogo od
predikcija koje proizlaze iz Bowerova modela mreţe. Ono što, meĊutim, hipoteza o zasebnim
emocionalnim modovima donosi jest odlazak dalje od samog pamćenja. Ona predstavlja jedan korak
u mogućem objašnjenju uĉinaka raspoloţenja, kao što su uĉinci na paţnju koje smo prikazali u
prethodnoj raspravi i uĉinci na prosuĊivanje o kojima raspravljamo u odjeljku koji slijedi. Zbog tih
razloga neki istraţivaĉi (Mathews, 1993) toj hipotezi daju prednost nad modelom mreţe. Vjerujemo
kako je ona takoĊer korisnija i za objašnjavanje nekih pojava kod emocionalnih poremećaja, o ĉemu
ćemo raspravljati u sljedećem poglavlju.
Učinci raspoloženja na prosuĎivanje

Gerald Clore u svom je ĉlanku iz 1992. godine dao upadljivu napomenu: “Najpouzdaniji fenomen
u kognitivno-emocionalnom podruĉju jest uĉinak raspoloţenja na vrijednosno prosuĊivanje” (Clore,
1992, str. 134). Upućivao je na dokaze za to da kada se od nas traţi da prosudimo o neĉemu kao o
dobrom ili lošem, da nekoga pohvalimo ili osudimo, da prihvatimo ili odba- cimo neki tok akcija,
glasujemo na ovaj ili onaj naĉin, ono što pritom ĉinimo nije samo vaganje ĉinjenica. Zivot je redovito
u znatno većoj mjeri neo- dreĊen. Zbog toga prosuĊivanje vršimo na taj naĉin da ono što znamo kom-
biniramo s onim kako se osjećamo.
U 1. smo poglavlju opisali kako je Aristotel raspravljao o problemu uvjer- ljivog govorenja,
primjerice u politiĉkom govoru ili u sudnici. Aristotel je naglasio uĉinke emocija kod slušaĉa. Pa
kako se to ostvaruje? Na jedan su naĉin ukazala istraţivanja koja su se bavila pitanjem zbog ĉega
ljudi mijenjaju svoje mišljenje pod utjecajem persuazije. Chaiken, Lieberman i Eagly (1989) opisali
su dvije vrste obraĊivanja argumenata. Jedno je sustavno - osoba paţljivo razmatra valjanost samog
argumenta. Drugo se odnosi na preĉice - ono je površno, znatno nemarnije i ukljuĉuje reakcije na
manje vaţne aspekte komunikacije, primjerice na liĉnost ili ugled osobe koja iznosi neki argument, a
ne na valjanost samog argumenta. Petty i Cacioppo (1986) smatraju da ljudi u dobrom raspoloţenju
slijede preĉicu, dok su u neutralnom ili negativnom raspoloţenju skloni sustavnijem obraĊivanju
argumenata.
Worth i Mackie (1987) proveli su eksperiment u kojem su mjerili (poĉet- kom i krajem
eksperimenta) studentske procjene njihova slaganja ili neslaganja s prijedlogom o kontroliranju
kiselih kiša. Nakon prve procjene ispitanici su sudjelovali u postupku koji naizgled nije bio povezan
s temom eksperimenta i za koji su smatrali da se odnosi na sklonost preuzimanju rizika. Ek-
sperimentatori su taj postupak zapravo upotrijebili kako bi kod polovice ispitanika izazvali dobro
raspoloţenje, omogućujući im da osvoje jedan dolar. Druga polovica ispitanika niti je išta osvojila
niti je znala da su nešto mogli os- vojiti. Zatim se od ispitanika traţilo da procijene kratki govor o
kontroliranju kiselih kiša, koji je odrţan na studentskoj konferenciji. Polovica ispitanika dobila je
govor koji je sadrţavao argumente prethodno procijenjene kao slabe, a druga je polovica dobila
odjeljak s argumentima koji su prethodno procijenjeni kao snaţni. Zatim je u sljedećoj podjeli
ispitanika polovici ispitanika reĉeno kako je govor koji su ĉitali napisao struĉnjak (student ekolo-
gije), dok je drugoj polovici ispitanika reĉeno kako ga je napisala nestruĉna osoba (student
matematike).
Rezultati koje su dobili Worth i Mackie prikazani su na slici 9.8. Pogle- dajmo najprije gomji
grafiĉki prikaz i to rezultate za situaciju kada nije izazvano nikakvo raspoloţenje (neutralna
situacija). Ispitanici su promijenili svoj stav u skladu s onime što je izneseno u prijedlogu o kiselim
kišama za gotovo jednu i pol mjernu jedinicu (na ljestvici od devet stupnjeva) nakon što su proĉitali
snaţne argumente. MeĊutim kada su proĉitali slabe argumente, promijenili su svoj stav za svega
pola mjerne jedinice. Za razliku od toga, kada su bili u veselom raspoloţenju zbog toga što su upravo
osvojili jedan dolar, svoj su stavpromijenili u jednakoj mjeri neovisno o tome jesu li proĉitali snaţne
ili slabe argumente.
Sto su ljudi u veselom raspoloţenju ĉinili? Donji grafiĉki prikaz na slici 9.8 pruţa nam neke
naznake toga. To, je li im reĉeno da je govor napisao stru-
tzazvano raspoloţenje
Izazvano raspoloţenje
Slika 9.8 Promjena stava u smjeru slaganja s
prijedlogom da se kontroliraju uĉinci kiselih
kiša u veselom i neutralnom raspoloţenju, kao
reakcija na snaţne i slabe argumente te
ovisno o tome je li izvor argumenata struĉna
ili nestruĉna osoba (Mackie i Worth, 1987).
ĉnjak ili nestruĉna osoba, nije imalo utjecaja na promjenu njihova stava ako su bili u neutralnom
raspoloţenju. Ali osobama koje su bile u veselom ra- spoloţenju uvjerljiviji je bio pretpostavljeni
struĉnjak nego pretpostavljeni nestruĉnjak.
Dvije godine kasnije, Mackie i Worth (1989) objavili su rezultate sliĉnog istraţivanja, premda su,
vjerojatno zbog inflacije, u tom istraţivanju pozitivno raspoloţenje izazvali dajući ispitanicima dva, a
ne jedan dolar. Kada su ispitanici imali ograniĉeno vrijeme za ĉitanje prijedloga, stavovi onih koji
su bili u neutralnom raspoloţenju promijenili su se znaĉajno više u smjeru koji je nudio prijedlog
nakon ĉitanja odjeljka sa snaţnim argumentima, u odnosu na odjeljak sa slabim argumentima. Ali
kada su bili u pozitivnom raspoloţenju, promjena stava bila je jednako velika pod utjecajem slabih
kao i pod utjecajem snaţnih argumenata, ustvari ĉak i malo veća. MeĊutim kada su imali neo-
graniĉeno vrijeme za ĉitanje prijedloga, ispitanici u veselom raspoloţenju ponašali su se kao i oni u
neutralnom raspoloţenju. Mackie i Worth smatrali su da ovaj uĉinak ima veze s paţnjom - moţda su
veseli ispitanici bili zaokupljeni svojim dobrim osjećajem izazvanim neoĉekivanim osvajanjem dva
dolara, zbog ĉega su se slabije mogli koncentrirati na argumente. Kada im je dopušteno da ĉitaju
argumente onoliko vremena koliko su htjeli, onima koji su bili u veselom raspoloţenju takoĊer su
manje uvjerljivi bili slabi argumenti.
Prema tome, barem u nekim okolnostima, to kako se osjećamo moţe promijeniti naše sudove, i
to iz razloga koji su priliĉno nevaţni za problem o kojem se radi: u eksperimentima Mackieja i
Wortha raspoloţenje je izazvano malim novĉanim dobicima koji nisu imali ama baš nikakve veze s
kiselim kišama. Moţemo zamisliti da bi ovaj uĉinak, ako je sveopći, mogao dati pri- kladnu formulu
oglašivaĉima u ĉasopisima i na televiziji - moţda onu koju ionako već znaju i bez psihologijskih
eksperimenata - ako moţete izazvati veselo raspoloţenje i ne dopustiti ljudima previše vremena za
razmišljanje, moţete ih navesti na pozitivan stav prema vašem proizvodu, bez obzira na njegovu
vrijednost ili upotrebljivost.
Pokazalo se da je ovaj uĉinak doista priliĉno općenit. Forgas i Moylan su (1987), primjerice,
intervjuirali gotovo 1000 ljudi koji su odlazili iz kina nakon gledanja filma. Kina koja su istraţivaĉi
izabrali prikazivala su filmove koje su prema emocionalnom tonu ranije svrstali u vesele, tuţne ili
agresivne. U intervjuima su ispitanike ispitivali o politiĉarima, budućim dogaĊajima, kriminalu i
njihovu zadovoljstvu vlastitim ţivotom. Ljudi su davali razliĉite odgovore, koji su bili u skladu s
emocionalnim tonom filma koji su upravo odgledali. MeĊu drugim ljudima, koji su intervjuirani prije
odlaska u kino, nisu postojale takve razlike u odgovorima. Forgas i Bower (1988) te Forgas (1991)
iznijeli su vrlo dugaĉku listu dokaza za to da raspoloţenja utjeĉu na brojne vrste prosuĊivanja.
Prema hipotezi Schwartza i Clorea (1988) raspoloţenje ima uĉinak poput dodatnog dijela
informacija. Recimo da ste upitani o gospodarskim postig- nućima svoje zemlje u idućoj godini.
Dakako da ne znate kakva će ta postig- nuća biti. To ne zna nitko. Moţete uzeti u obzir neke podatke
o sadašnjim trendovima, ali ĉak i ako ste struĉnjak za to podruĉje, svoj sud ipak morate zasnovati na
nepotpunom znanju. Mislite li kako neki struĉnjaci moţda imaju dovoljno znanja koje im omogućuje
potpunu sigurnost, prisjetite se kako propast SSSR-a struĉnjaci nisu predvidjeli. Općenito, kod svih
takvih prosuĊi- vanja moramo se koristiti nepotpunim znanjem i pod takvim okolnostima u proces
prosuĊivanja ulaze druge stvari. Osjećate li se općenito optimistiĉno, to će utjecati na vaše
prosuĊivanje. Tome moţemo pridodati lakše dosjećanje radosnih dogaĊaja u radosnom raspoloţenju
(o kojem smo raspravljali u prethodnom odjeljku). Dobre osobine i pozitivni pojmovi lakše su
dostupni. Pridodamo li tome još i uĉinak prema kojem je svaka epizoda u pamćenju obiljeţena kao
ona koja nas je uĉinila sretnima, tuţnima, ljutima itd., tada, kada donosimo svoj sud, naše
raspoloţenje moţe djelovati kao dio informacija. Ono se moţe kombinirati s drugim nepotpunim
dijelovima informacija koje imamo na raspolaganju. Spomenuli smo zamisao o tome da su emocije
heuristici - jedan dobro istraţen uĉinak heuristika na razmišljanje (Kahne- man, Slovic i Tversky,
1982) sastoji se u tome da koristimo ono što nam je na raspolaganju. Ako je neka emocija istaknuta i
na raspolaganju, koristimo je kako bi nam pomogla u našoj nesigurnosti.
Pogrešna atribucija
Ono što je, dakako, u svemu tome uznemiravajuće, jest ĉinjenica da se ra- spoloţenjem moţe
manipulirati priliĉno neovisno o svemu drugome. Moţemo misliti kako to, hoće li netko dobiti posao
ili neće, ne bi smjelo biti pod utjecajem raspoloţenja osobe koja vodi intervju. Moţemo misliti kako
procjenjivanje argumenata o tome što bi se moglo uĉiniti u vezi s kiselim kišama ne bi smjelo biti pod
utjecajem toga jesmo li upravo dobili dva dolara. Moţemo smatrati da naĉin na koji ćemo procijeniti
nekog politiĉara ne bi smio biti pod utjecajem filma koji smo upravo odgledali. Ulazak raspoloţenja u
proces donošenja ovih sudova neki psiholozi objašnjavaju kao pogrešne atribucije - raspoloţenje
nastalo u jednom kontekstu prenijelo se u drugi kontekst, kojemu, zapravo, ne pripada. Prototip
pogrešnih atribucija predstavlja poznato istraţivanje Schachtera i Singera (1962) u kojem je
utvrĊeno da su se ispitanici koji su dobili injekciju adrenalina, koja ima pobuĊujući uĉi- nak, kada su
stavljeni u socijalni kontekst u kojem su bili poticani da se osjećaju veselo, doista osjećali i ponašali
veselo ako im nisu bili poznati fiziološki uĉinci injekcije. Kada su bili stavljeni u poniţavajuću i
frustrirajuću situaciju, osjećali su se i ponašali ljutito. Glavna predikcija Schachterove i Singerove
teorije, kako se fiziološkim uzbuĊenjem zajedno s pridruţenom kog>iitivnom ili socijalnom
interpretacijom moţe proizvesti svaka emocija, nije dokazana (Manstead i Wagner, 1981; Reisenzein,
1983). Ali eksperimentalna istraţivanja potvrdila su uĉinak pogrešne atribucije, kao, primjerice, u
draţesnom istraţivanju u kojem su ispitanici koji su prešli preko visokog i priliĉno zastrašujućeg
visećeg mosta, u većoj mjeri postali ljubavno ra- spoloţeni nego oni koji su prešli preko niskog i
bezopasnog mosta (Dutton i Aron, 1974). Emocija, ili uzbuĊenje, koji nastanu u jednoj situaciji mogu
utjecati na ponašanje i intenzitet emocija u drugim situacijama, osobito onda kada ljudi ne znaju što
je izvor njihova raspoloţenja. Clore je (1992) pokazao da se neki uĉinei raspoloţenja na persuaziju
takoĊer ostvaruju na takav naĉin: ako se ispitanikova paţnja usmjeri na izvor izazvanog raspoloţenja,
manja je vjerojatnost da će se njihovi sudovi promijeniti.
Učinci raspoloienja na donošenje sudova o Ijudima

Mnoga istraţivanja uĉinaka raspoloţenja ukljuĉivala su donošenje sudova
0 drugim ljudima, kao i o ispitanikovu vlastitom “ja”. Clark i Williamson (1989) dali su pregled tih
istraţivanja i zakljuĉili kako postoji najmanje šest razliĉitih vrsta utjecaja, kako u eksperimentima
tako i u stvarnom ţivotu. O ĉetiri od njih raspravljali smo u prethodnim odjeljcima: raspoloţenje
moţe biti znak za informaciju koja je sukladna tom raspoloţenju, raspoloţenje moţe proizvesti opći
mod razmišljanja i reagiranja kao što radost ĉini osobu sklonom suradnji, raspoloţenje samo po sebi
moţe djelovati kao jedna informacija i raspoloţenja se mogu pogrešno atribuirati. Druge se dvije
mo- gućnosti odnose na to da razliĉita raspoloţenja mogu nametnuti razliĉita ograniĉenja
kognitivnom sustavu i na to da se ljudi mogu ponašati na takav naĉin da nastoje odrţati raspoloţenje
u kojem se nalaze - tako će osoba koja je vesela nastaviti u svoj um unositi sadrţaje koji će imati
tendenciju odrţavanja tog raspoloţenja. Clark i Williamson zakljuĉili su kako nam ĉinje- nica da se
ovaj utjecaj moţe ostvarivati na nekoliko razliĉitih naĉina, moţe pomoći objasniti koliko su rašireni
uĉinci raspoloţenja kada razmišljamo o samima sebi ili o drugim ljudima.
Persuazija
Aristotel je bio jasan o pitanju uĉinaka emocija, ali je to obrazlagao na drugaĉiji naĉin nego što to
ĉine suvremeni socijalni psiholozi. Smatrao je da postoje toĉno dvije vrste sluĉajeva o kojima se
moraju donositi sudovi. Kod jednog, recimo logiĉkog ili matematiĉkog problema, moguće je
raspolagati potpunim ili gotovo potpunim znanjem. Do istine se moţe doći sa sigurnošću
1 stoga su sudovi jasni. Ali u drugom sluĉaju, kada nemamo dovoljno znanja, moramo koristiti
metode koje dovode do rezultata koji su bolji od prosjeĉnih. U socijalnom prosuĊivanju, politici,
pravosuĊu - i brojnim drugim po- druĉjima - nikada ne raspolaţemo potpunim znanjem. Tamo nema
neobo- rivih dokaza ni neospornih istina. To je podruĉje za uvjerljiva obrazlaganja koja će se
pribliţiti istini, premda do nje neće doći.
Ako se prisjetimo 1. poglavlja, sjetit ćemo se da je Aristotel rekao kako je u persuazivnoj retorici
vjerojatnije da će slušatelj povjerovati dobroj osobi nego lošoj, kako će ga se lakše uvjeriti ako su
pobuĊene emocije i kako će ga se lakše uvjeriti argumentima koji se pribliţavaju istini ili prividnoj
istini. Premda su prema socijalnim psiholozima (Petty i Cacioppo, 1986) emocije nuţno sporedne i
nisu vaţne za dokaze ili argumente na koje bismo trebali obratiti paţnju, Aristotel uĉinke emocija
ovdje ne vidi kao one koji iskrivljuju prosuĊivanje, već kao one koji ga potpomaţu.
Prema argumentima iznesenim u ovoj knjizi, emocije spadaju u heuristike prirode - one potiĉu
donošenje zakljuĉaka onda kada nemamo dovoljno znanja, kao i onda kada nemamo dovoljno
vremena ili drugih resursa za donošenje toĉnih odluka. Ono što su socijalni psiholozi uĉinili jest
razdvajanje razliĉitih komponenata sudova, kao u eksperimentima Mackiea i Wortha (1991) u
kojima se pokazalo da ugled osobe koja iznosi neke argumente, raspoloţivo vrijeme za obraĊivanje
tih argumenata, raspoloţenje i snaga argumenata svi utjeĉu na prosuĊivanje. Uĉinci raspoloţenja
mogu biti potpuno neovisni o sadrţaju. To moţe znaĉiti kako neki ljudi koriste te uĉinke, ciniĉno,
kako bi bili uvjerljivi neovisno o tome da li bismo im trebali vjerovati. Ali to ne znaĉi da mehanizmi
na kojima se ti uĉinci temelje štete prilagodbi. Općenito je korisno vjerovati Ijudima u koje imamo
povjerenje.
Uoĉit ćete jednu drugu stvar, o kojoj je Aristotel bio jasan. U većini sluĉa- jeva u kojima se sudovi
moraju donositi u uvjetima neodreĊenosti, jedna osoba nije izolirani donositelj odluka, već sudjeluje
u dijalogu. Više ne vjerujemo u to da pravdu u sudskim sluĉajevima moţe donijeti jedna osoba koja
provodi lov na vještice. Danas jedna osoba zastupa tuţitelja, druga obranu, a treće osobe - sudac i
porota - odluĉuju o tome što je u nekom sluĉaju potrebno uĉiniti. Raspodjeljujući spoznaju na veći
broj Ijudi, u podruĉjima u kojima je znanje pojedinaca nedovoljno, ili kada spoznajni procesi dovode
do zablude (primjerice, onda kada se neka osoba previše drţi svoje vlastite teorije) vjerujemo da se
pravdi moţemo pribliţiti u većoj mjeri. Sliĉna podjela uloga postoji i u znanosti - jedna osoba
predlaţe neko objašnjenje koje joj se sviĊa i za koje se veţe. Pojedincu, unatoĉ tome što je preporuĉio
Popper (1962a), nije lako pronaći naĉine pobijanja vlastitih argumenata (K. Dunbar,
1993) . Druga će osoba, kojoj se taj pristup ne sviĊa, predloţiti drugo obja- šnjenje - moţda ĉak
sudjelujući u ljutitoj polemici. A treće osobe, autori pre- glednih ĉlanaka i udţbenika, odluĉit će koje
je gledište plodonosnije. Ako pravosuĊe i znanost predstavljaju naĉine dolaţenja do istine, to je zbog
toga što se ograniĉenja individualnog mišljenja i emocija - obojeg - premošćuju raspodjelom znanja i
uloga na razliĉite ljude.
Emocije, kao dio infrastrukture ĉovjekove spoznaje i interakcija meĊu ljudima, nuţne su za taj
proces. Ovdje iznosimo kako Kvintilijan (otprilike 90.), rimski autor koji se bavio retorikom,
objašnjava naĉin na koji trebauvjeravati obrana na sudu:
Pretpostavimo da se ţalimo kako je naš klijent bio pretuĉen. Najprije moramo govoriti o
samom tom ĉinu; zatim ćemo prijeći na isticanje toga kako je ţrtva bio starac, dijete, sudac ...
te da je napadaĉ bio bezvrijedan i podao ĉovjek ili (uzmimo suprotan sluĉaj) netko tko ima
izuzetno moćan poloţaj ... mrţnja pobuĊena tim ĉinom bit će još veća ako je on poĉinjen u
kazalištu, u hramu ili na javnom mjestu te ako udarac nije zadan zabunom ili u trenutku strasti
ili, ako je to bio rezultat strasti, tada je bio priliĉno neopravdan, zbog ĉinjenice da je ţrtva išla
pomoći svom ocu, ili ............................ (str. 393)
Kvintilijan istiĉe kako uloga tuţiteljeva odvjetnika u sudskom procesu
podrazumijeva omoguĉavanje onima koji će odluĉiti o sluĉaju da u što većoj mjeri
osjete kako je bilo biti ta ţrtva. To se mora uĉiniti poštujući u potpunosti
jedinstvenost svakog sluĉaja, uz što ţivopisnije izazivanje emocija pri- klaĊnih za
sluĉaj. Uloga je obrane da sluĉaj prikaţe drugaĉije - tako da i to moţerno osjetiti. Da je
sudac Bog, on bi znao što se dogodilo i što u vezi s time valja poduzeti. Ali mi smo tek
ljudska bića. Mi moramo povećati naše ogra- niĉene ljudske sposobnosti korištenjem
emocionalnih heuristika u interakcijama s drugim ljudima.
Sažetak
Premda su ranije zamisli o emocijama naglašavale njihovu razornu prirodu, prema
većini suvremenih gledišta emocije su, najvećim dijelom, funkcionalne. U ĉovjekovoj
prilagodbi, u kojoj je naše znanje vrlo vaţno, premda nuţno nepotpuno, a naši ciljevi
mnogobrojni i katkada meĊusobno nespojivi i u kojoj moramo suraĊivati s drugim
ljudima, emocije obavljaju vaţne funkcije. One su heuristici proizašli iz naše
evolucije koji nam pomaţu premostiti situacije u kojima nemamo dovoljno znanja ili
resursa da bismo mogli od- luĉiti na koji je naĉin najbolje djelovati. Općenito, ĉini se
da emocije imaju dva dijela: informacijski dio koji je svjestan, tako da u pravilu znamo
što su objekti naših emocija te kontrolni dio koji stavlja mozak u mod koji je tijekom
evolucije odabran za suoĉavanje sa situacijama koje se stalno ponavljaju, kao što su
napredovanja prema nekom cilju, gubici, frustracije, prijetnje itd. Kod nekih emocija,
emocija ljubavi i odbacivanja, objekt emocije uvijek je poznat. Pokazalo se da emocije
i raspoloţenja imaju znaĉajne uĉinke na druge psi- hiĉke procese. One mogu utjecati na
percepciju i obiĉno ograniĉavaju paţnju na dogaĊaje koji su vaţni za emociju koja se
doţivljava. Emocije, osobito one pozitivne, poboljšavaju pamćenje dogaĊaja u našem
ţivotu. One takoĊer utjeĉu na donošenje sudova, pogotovo socijalnih, i mogu se
koristiti kod uvjeravanja. Kada su informacije nepotpune, drugi utjecaji kao što su oni
emocionalni, mogu postati znaĉajni.
Prijeđlozi za daljnje čitanje

Općenit prikaz funkcija i disfunkcija emocija:
Keith Oatley & Jennifer M. Jenkins (1992). Human emotions: Function and dys-
function. Annual Review of Psychology, 43,55-85.
Izvrstan uvod u filozofiju emodja, koji pruţa temelje za razumijevanje naĉina na koji
su emocije racionalne više negoli iracionalne:
Ronald De Sousa (1987). The rationality of emotions. Cambridge, MA: MIT Press.
Koristan pregled eksperimentalnih istraţivanja o uĉincima raspoloţenja na pamćenje i paţnju koji
obuhvaća i neke kliniĉke implikacije tih pojava:
Andrew Mathews (1993). Biases in emotional processing. The Psychologist: Bul- letin of the
British Psychological Society, 6, 493-499.
Izvrsno teorijsko razmatranje uĉinaka raspoloţenja na socijalno prosuĊivanje:
Joseph Forgas (1995). Mood and judgment: The affect infusion model (AIM). Psychological
Review, 117,39-66.
/О. /)<Hj/aoJje
ti///oc/ye
u о<//шв(/па
гУ /т /шЉ/па
Sadrţaj
Ljubav i sreća: emocije suradnje

lntimnost i suradnja
Pravila spolne Ijubavi
Evolucijskipogled na
privrženost i
spolnost Izbor partnera
Ljutnja, strah, prezin emocije natjecanja
Agresija
Ljutnja i podređivanje unutar društvenih
grupa: status i poštovanje
MeĎukulturalne razlike u izlaženju na kraj s
Ijutnjom MeĎuzavisnost i individualnost
Ljutnja i agresija u prilagodbi na odnos
Kulturalne norme
Funkcioniranje unutar grupe i među
grupama
MeĎugrupni sukob
Nasilje meĎu društvima
Gadenje i prezir
Ljutnja i prezir u braku Sažetak

Postojati znači biti tu za drugoga, a kroz njega za sebe. Čovjek nema svoje unu- trašnje
nezavisnopodručje, on jepotpuno i uvijek na granici; gledajući sebe iznutra, gleda u
oči drugoga ili očima drugoga.
Mihail Bahtin, Teškoče poetike Dostojevskoga, str. 287
Ljubav i sreća: emocije suradnje

Evo dvije osnovne ĉinjenice ljudskoga ţivota: prva je da se oslanjamo jedni na
druge, tj. ĉovjekova prilagodba sluţi tome da zajedno postignemo ono što ne moţemo
postiĉi sami. Druga ĉinjenica je da svatko od nas ţivi u svome tijelu; ĉak i kad
suraĊujemo, ĉak i u društvima koje obiljeţava izrazita meĊu- zavisnost, svatko ima
ponešto drukĉije brige. Prema tome, kad su mogućnosti ograniĉene, sukobi s drugim
ljudima javljaju se zbog materijalnih ili simbo- liĉnih stvari.
Razliku izmeĊu emocija ljubavi i agresije Kemper (1990) prikazuje dvjema
koordinatnim osima kao što su sjever-jug i istok-zapad, pomoću kojih moţemo u
svakom trenutku sebe smjestiti u meĊuljudskoj geografiji. On ih pronalazi još kod
grĉkog filozofa Empedokla (Wright, 1981), koji ih je nazivao “ljubav” i “razdor”.
Kemper im daje suvremene sociološke nazive “status” i “moć”. U ovom odjeljku
upotrebljavat ćemo “naklonost” kao sinonim za “status” te “agresiju” i “dominaciju”
kao sinonime za “moć”. Kem- per tvrdi kako su te dvije dimenzije ĉesto puta utvrĊene i
u filozofskim analizama i u empirijskim prouĉavanjima meĊuljudskih interakcija. One
obja- šnjavaju suštinu onoga što se zbiva meĊu ljudima. UtvrĊene su u ispitivanjima
djeĉjeg razvoja, gdje se nazivaju “ljubavlju” i “kontrolom” (Sroufe, 1978), u
antropologiji gdje ih Triandis (1972) naziva “intimnošću” i “nadreĊenošću-
podreĊenošću”, u semantiĉkim analizama poput onih koje su proveli Os- good, Мау i
Miron (1975) gdje se pojavljuju kao procjena (dobrota) i snaga te u mnogim drugim
prouĉavanjima socijalnih interakcija (Kemper, 1978). Za- pravo, prema Kemperovu
mišljenju, one nisu samo dimenzije, već bi mogle biti temeljni pojmovi u razumijevanju
meĊuljudskih interakcija. Prema tome, status ili naklonost moţda odgovaraju stanjima
mirnoće za koje je Hess otkrio da se mogu postići podraţivanjem prednjeg dijela
hipotalamusa maĉke, a agresija (mnogo vjerojatnije) odgovara napadima ljutnje koji se
javljaju zbog podraţivanja straţnjeg dijela hipotalamusa (kao što je bilo govora u 1.
poglavlju). Moţda su status i naklonost jaĉe povezani s emocijom tuge, koja je pak
povezana s aktivacijom desnog prednjeg dijela korteksa i s emocijom obrane, koja je
povezana s aktivacijom lijevog prednjeg dijela korteksa (vidi 5. pogl.).
Prema tome, status ili naklonost u ovom sluĉaju odnose se na suradnju i prihvaćanje
drugih ljudi. Moć i agresija tiĉu se upravljanja drugima, neovisno
o njihovoj ţelji. Tada se javljaju emocije koje mijenjaju poloţaj osobe u inter-
personalnoj geografiji. Dok dajemo ili primamo naklonost, ljubav i podršku,
javlja se sreća. Malo mijenjajući Kemperovu shemu, mogli bismo reći da se moć obrane pojavljuje
preko emocija ljutnje i prezira, dok se uz prijetnju neĉijom moći javljaju emocije straha i tjeskobe.
Teorija evolucije ranije je bila vrlo stroga kad je rijeĉ o sukobu. Budući da se geni natjeĉu jedan s
drugime, to je lako pretvoreno u temeljno zanimanje za natjecanje meĊu ţivotinjama i potaknulo je
istraţivanja prevare, manipu- lacije, utrke u naoruţanju itd. (Krebs i Dawkins, 1984). Suvremene
teorije suradnje takoĊer su nastale unutar tog okvira (Axelrod, 1984).
Unatoĉ sukobima, primati su, poput kukaca koji ţive u zajednici, stvorili naĉin ţivota gdje
suradnja i meĊuzavisnost imaju prednosti u stvaranju gena pojedinaca i njihovih bliskih srodnika.
Razliĉite vrste primata razvile su razliĉite naĉine suradnje. Sada moramo objasniti kako naĉini
postupanja pot- pomaţu reprodukciju gena i što pojedince potiĉe na djelovanje. To je podruĉje
motiva i emocija.
Kao što je reĉeno u 3. poglavlju, prijelomni evolucijski pomak ljudskoga roda bio je kada su
muškarci poĉeli osiguravati specifiĉan oblik roditeljstva i ekonomsku brigu nuţnu za podizanje djece
(Lovejoy, 1981). Razumno je pretpostaviti da su taj pomak pratile emocije naklonosti i topline, što je
u skladu s MacDonaldovim (1992) mišljenjem. Pomak je pratila i tendencija stvaranja dugotrajnih
seksualnih veza samo s jednom osobom. Covjekovo djetinjstvo toliko je dugo i zahtjevno da
iscrpljuje snagu samo jednog skrbnika. Ljudska obitelj - ţena, njezino dijete i muški partner -
povezana je emocijama naklonosti, kao i specifiĉnim vrstama ljubavi i uzajamne predanosti koja iz
tih ljubavi proizlazi. Funkcija ljubavi jest osigurati speci- fiĉan obris skripta za bliske odnose:
privrţenost za ovisnost, skrbnu ljubav za brigu o djeci, seksualnu ljubav za erotske aktivnosti.
U usporedbi s emocijama privrţenosti, emocija skrbne ljubavi priliĉno je neistraţena. U 5.
poglavlju opisali smo neke od procesa skrbne ljubavi. Iz is- traţivanja koje su proveli Quinton,
Rutter i Liddle (1984) jasno je da us- pješnost skrbi kod ljudi ovisi o tome jesu li imali dobre odnose
privrţenosti, bilo u djetinjstvu ili kasnije. Moţe se pretpostaviti da se kod Ijudi ljubav meĊu odraslim
seksualnim partnerima takoĊer temelji na privrţenosti. Rano iskustvo je osnovni model ne samo za
jednu, već za dvije uloge - ulogu volje- noga i onoga koji je sposoban voljeti (Shaver, Hazan i
Bradshaw, 1988).
U zapadnom naĉinu mišljenja uobiĉajeno je shvaćanje da je liĉnost sastavljena od dijelova.
Tako je Platon tvrdio da osoba nalikuje koĉijašu trijum- falnih kola (razum) koji vozi dva konja -
jednog ĉistokrvnog, a drugog mješanca Fedar (Phaedrus). Freud je drţao da se ţivot vrti oko dva
središta: seksualnosti i smrti, koja po njegovu mišljenju predstavljaju ĉovjekove stvara- laĉke i
uništavajuće tendencije. Vizije poput Platonovih i Freudovih imale su dramatiĉan utjecaj. Moţda
bismo ninogo jednostavnije mogli reći da emocije Ijubavi, naklonosti i sreće kreativno pribliţavaju
ljude u suradnji. Emocije ljutnje, straha i prezira dovode ljude u sukob. Prema tome, te dvije skupine
emocija stvaraju dva osnovna naĉina socijalne interakcije, i na njima teme- ljimo ovo poglavlje.
Intimnost i suradnja
Mnogi drţe da su ĉovjekovi osjećaji ljubavi i voljenosti ono što daje glavni smisao ţivotu, i oni
se ĉesto slave u knjiţevnosti. Evo, primjerice, što kaţe Laura Esquivel u romanu Kao voda za
čokoladu:
Moja je baka imala vrlo zanimljivu teoriju; tvrdila je da se svatko od nas raĊa s kutijom šibica
u sebi koje ne moţe sve sam zapaliti...kisik će doći od daha osobe koju volimo; svijeća moţe
biti bilo koja hrana, glazba, cjelov, rijeĉ ili zvuk i oni mogu potaknuti eksploziju koja će
upaliti jednu šibicu. Na trenutak smo zaslijepljeni jakom emocijom. U nama buja ugodna
toplina... Da bi mogao ţivjeti, svaki ĉovjek mora za sebe otkriti što će pokrenuti takve
eksplozije, jer je gorenjejedne od šibica ono što hrani dušu. (Esquivel, 1992,6. poglavlje).
Većini ljudi iz zapadnih društava ljubav je najvaţnija stvar u ţivotu. Freed- man (1978) je
pomoću ankete objavljene u jednom ĉasopisu prikupio odgovore 100.000 Amerikanaca, i utvrdio
da je ljubav u braku, a ne bogatstvo, moć, mladost ili zdravlje, ono što su ispitanici izjednaĉili sa
srećom.
Pravila spolne Ijubavi
Sve više paţnje poklanja se pretpostavci da obrasci privrţenosti nastali u vrlo ranom djetinjstvu
ĉine šablonu za ljubavne veze u odrasloj dobi. Pri- sjetite se obrazaca privrţenosti o kojima je bilo
rijeĉi u 3. poglavlju i pogledajte tablicu 3.3, gdje je nabrojeno 16 takvih obrazaca. A sada zamislite
da to nisu opisi obrazaca interakcija izmeĊu majke i malog djeteta, već izmeĊu dvoje odraslih
ljubavnika. Poklapaju li se ti obrasci? Smiju li se i komuniciraju li glasom ljubavnici drukĉije, prate
li jedan drugoga, zure li jedan u drugoga, jesu li uznemireni prilikom razdvajanja? Ako je odgovor
potvrdan, potvrĊuje li to prvotnu Darvvinovu pretpostavku da su obrasci ljubavnih odnosa odraslih
ljudi odraz onih u ranom djetinjstvu?
Razumno je pretpostaviti da ĉovjek koji postane objekt erotiĉne ljubavi ima neke karakteristike
koje su steĉene tijekom razvoja privrţenosti u ranom djetinjstvu (Hazan i Shaver, 1987). Ljudska
bića imaju repertoar postupaka karakteristiĉan za ljudsku vrstu, kao što su milovanje i s njim
povezane emocije te izraze kao što su osjećaj radosti i smiješak, a koji se temelje na ranim
odnosima sa skrbnicima. Kao što smo pokazali u 7. poglavlju, emocionalni ton odnosa odreĊuje što
će se dogaĊati izmeĊu bebe i skrbnika o kojem ovisi bebina udobnost, sigurnost i emocionalni
razvoj.
Darwin (1872) je pretpostavio da se obrazac drţanja malog djeteta u odrasloj dobi pojavljuje u
obliku milovanja. Toj zamisli Freud je dodao ro- mantiĉnu notu da je ljubav odraslih, zapravo,
povratak u raj gdje se blaţeno spajamo s prvotnom ljubavi, sa svojom majkom. Odrasloj ljubavi dalje
pomaţe razvoj seksualnih poriva u adolescenciji. Pravilo razvoja jest da nove funkcije (poput
seksualnosti u odrasloj dobi) ne nastaju ni iz ĉega. One su razrada ranije steĉenih funkcija, koje pak
proizlaze iz univerzalnih ponašajnih obrazaca.
U mnogim društvima zaljubljenost se slavi u knjiţevnosti kao jedno od najdubljih doţivljaja, no
ona je rijetko bez teškoća i to vjerojatno vrijedi za sve emocije. Emocija je reakcija na problem. Ona
daje prednost jednom ili se radi o više ciljeva povezanih s problemom i na njih usmjerava paţnju.
Zbog toga Dyer (1987, str. 337) emocije naziva “lokalno racionalnim procjenama” koje se ĉesto
donose brzo, bez razmatranja svih mogućnosti. One pruţaju odreĊen osjećaj nedobrovoljnosti i
prostodušnosti u kojem uţivamo i doţivljavamo ga autentiĉnim.
Jedna od najvećih razlika izmeĊu ljudi i većine njihovih roĊaka sisavaca jest da vaţni ljudi u
našem ţivotu nisu samo ono što odreĊuje njihova ţivotna uloga - roditelji, djeca, seksualni partneri,
već oni postaju jedinstveni pojedinci. S obzirom na to na kojem su stupnju razvoja, razvijena je i
njihova individualnost. Goodall (1986) je pokazala da će mlada ĉimpanza koja u šestoj godini
izgubi majku venuti od tuge i umrijeti, premda je bila sposobna brinuti se za sebe. U ovom primjeru
izgubljen je osobit odnos s pojedincem, a kako je taj pojedinac jedinstven, on je i nezamjenjiv. Ista
stvar dogaĊa se i ljudima. Naši roditelji nisu samo skrbnici, već naši osobiti majka i otac. Naša djeca
nisu samo potomstvo koje treba paziti, ona su jedinstveni pojedinci. Kad je rijeĉ o seksualnim
partnerima, valja reći da katkada mislimo kako ĉimpanze ţele samo nekoga ljubaznog s kim će se
pariti, no i kod njih postoji ĉeţnja za nekim posebnim, odreĊenim pojedincem.
Naša ljubav prema jedinstvenim drugima ĉini nas jedinstveno ranjivima. Zaljubljivanje je
trenutaĉno, jer je odreĊena osoba izabrana za cjeloţivotno partnerstvo. Naravno da se ta osoba moţe
razboljeti, umrijeti ili ne biti baš onakva kakvu smo oĉekivali. Katkada mi sami ili naš izabranik,
moţemo pomisliti da je netko drugi ona jedinstvena osoba koja će nam ţivot uĉiniti vrijednim
ţivljenja. To pitanje je problem ne samo na Zapadu, već i u ostalim društvima, gdje je osobni izbor
temelj braka ili sliĉnog odnosa, primjerice u melanezijskom društvu, gdje se obiteljska loza nastavlja
po majĉinoj liniji (Macintyre, 1986).
Premda je zaljubljivanje poticaj za promjenu, promjene potaknute tom i ostalim emocijama
obiĉno zahtijevaju proradu. Na Zapadu je ljubav osnova predanosti i stvaranja obitelji. No, postoje
razliĉite vrste ljubavi: skrbna, strastvena, prijateljska i erotska (Berscheid, 1988). Mnogo se razmišlja
o pitanju kako postići prijelaz od hitnog, pomalo fantastiĉnog, privremenog erot- skog stanja
zaljubljenosti u drukĉije stanje trajne ljubavi i brige za drugoga, i na kraju zadrţavanja u stanju
suradniĉke naklonosti tijekom većeg dijela ţi- vota u odrasloj dobi. Jung (1952) je napisao dirljiv
ĉlanak o psihološkim posljedicama nestajanja fantazije na kojoj se osniva zaljubljenost i mijenjanja
uloga tijekom ţivota.
Teškoće postoje i u društvima gdje je osnova za brak roditeljski dogovor (Seth, 1993). Kako to
da se u takvim društvima ljubav tretira kao manje vaţno pitanje, kad su emocije erotske ljubavi
toliko vaţne da zahtijevaju paţnju koja moţe biti toliko snaţna da ćemo zanemariti brigu za obitelj i
druge ljude?
Evolucijski pogled na privrženost i spolnost

Nema sumnje da su procesi koji potiĉu reprodukciju Ijudskog ţivota najvaţniji koje posjedujemo
i, kao što kaţu Shaver, Hazan i Bradshavv (1988), u to su ukljuĉena tri naslijeĊena sustava:
privrţenost, roditeljska skrb za malo dijete i seksualno povezivanje koje vodi reprodukciji. Svi oni
ukljuĉuju barem dvoje ljudi koji suraĊuju kako bi zajedniĉki postigli ono što ne mogu sami po- stići.
Tako djetetov razvoj obiĉno zahtijeva skrbnika koji sluţi kao sigurna baza iz koje se vrši
istraţivanje; briga za malu bebu ukljuĉuje zaokupljenost djetetom, njegovim potrebama i dobrobiti,
a u idealnom sluĉaju i ekonomski doprinos muškarca koji se temelji na odanosti jednoj ţeni; spolni
odnos ukljuĉuje dva sudionika. Sve to zahtijeva stvaranje trajnih ljubavnih veza. Bowlby kaţe:
Ljubavne veze i subjektivna stanja jakih emocija idu zajedno, kao što zna svaki romanopisac i
dramatiĉar. Većina vrlo jakih ljudskih emocija javljase tijekom stvaranja, odrţavanja, prekida
i obnavljanja ljubavnih veza, koje se zbog toga katkad nazivaju emocionalnim vezama. U
terminima subjektivnog iskustva, stvaranje veze opisuje se kao zaljubljivanje, odrţavanje
veze naziva se volje- njem nekoga, a gubitak partnera kao tugovanje (Bowlby, 1979, str. 69.).
Privrţenost osigurava bihevioralne mehanizme i emocionalni ton povjerenja. Upravo to i
mnogo općenitiji ton topline ili naklonosti u interakciji, kljuĉevi su za ulazak u socijalizaciju. Oni
zajedno snaţno utjeĉu na to kako će dalje teći razvoj. Ako su tijekom djetinjstva privrţenost i
naklonost ozbiljno ugroţeni, ĉovjek će odrasti na rubu ljudskog postojanja.
Drugi sustav instinktivnog povezivanja je skrbljenje. Kad je rijeĉ o roditeljstvu, to znaĉi da se
majka, a poţeljno i otac, zaljubljuju u svoje malo dijete. Ta će im ljubav biti podrškom tijekom
ţivotnih preokreta koji su posljedica podizanje djeteta. Oni će razviti ono što Winnicott (1958)
naziva “primarnom majĉinskom zaokupljenošću”, i to će im stanje omogućiti da razviju odanost
potrebnu za djetetov napredak. Klaus i Kennell (1976) opisuju proces tijekom kojeg majka postaje
vezana za svoje dijete putem tjelesnog dodira u prvim danima nakon poroda. Oni takav tjelesni dodir
preporuĉuju kao dio najranije brige za malo dijete. Rad Klausa i Kennella izazvao je velike pro-
mjene u organizaciji bolniĉke majĉinske skrbi, premda njihovi nalazi o povoljnim uĉincima ranog
povezivanja s majkom na djetetovo zdravlje i razvoj nisu uvijek potvrĊeni u kasnijim istraţivanjima
(Svejda, Campos i Emde. 1980, Svejda, Pannabecker i Emde, 1982). Isto tako, prenaglašen je njihov
model ranog kritiĉnog razdoblja povezivanja: roditelji koji bilo iz kojeg razloga ne mogu biti u
bliskom dodiru sa svojim bebama tijekom prvih dana njihova ţivota, kasnije postaju posve dobri
roditelji koji vole svoju djecu i njihove bebe jednako dobro napreduju. Stoviše, usvojitelji koji nisu
imali rani dodir s djetetom, jednako su tako dobri i briţni roditelji kao i biološki roditelji (Tizard i
Hodges, 1978).
Rani dodir moţe pomoći: ne samo majke, već i oĉevi postaju vezani za malu djecu. Oĉevi koji su
prisustvovali roĊenju djece (Peterson, Mehl i Lei- derman, 1979) već su zarana jako privrţeni svojoj
djeci. Tjelesni dodir, smiješak, veliko ĉelo, velike oĉi i djetetovo okruglo lice lako izazvaju poglede
i uzdahe od odraslih te olakšavaju razvoj odnosa ljubavi s malim djetetom. No, povezivanje s
djetetom ukljuĉuje vrlo širok raspon mehanizama, a ne samo rane senzorne i biološke znakove
(Corter i Fleming, 1990, 1995).
U 7. poglavlju iznijeli smo dokaze da majĉina pristupaĉnost ovisi o tome koliku je privrţenost
ona sama osjećala u svome djetinjstvu. Sjetite se i is- traţivanja koje su proveli Quinton, Rutter i
Liddle (1984), o kojem je bilo rijeĉi u 8. poglavlju, kada je skupina djevojĉica koje su odrastale u
djeĉjem domu praćena do odrasle dobi. One koje su odrastale u instituciji i ostvarile odnos s
nepodrţavajućim muškarcima, postajale su loše majke, dok su one koje su se zbliţile s
podrţavajućim muškarcima, postajale jednako dobre majke kao i one koje nisu rasle u domu. Osjećaj
da nas netko voli i da se brine za nas moţe biti vaţan za obavljanje roditeljske uloge, premda
nedostatak ranih iskustava moţe biti i kasnije nadoknaĊen.
Izbor partnera
U većini društava, genetski govoreći, ţene biraju muškarce na temelju predviĊanja o tome koliko
će se oni ukljuĉiti u roditeljstvo, a ne (kao kod nekih drugih vrsta ţivih bića) prema pokazateljima
naslijeĊene srĉanosti kao što su veliĉina i jaĉina. Logika po kojoj su muškarci pouzdano monogamni
je ono što je Maynard-Smith (1984) dokazao da je evolucijski stabilna strategija, tj. ona koja dobro
prolazi u populaciji gdje većina drugih radi to isto. MeĊutim ona istodobno dopušta manjini da se
samo pretvara kako je pouzdana, pokušavajući unaprijediti svoje gene s mnogim ţenama, a da ni
jednoj od njih ne pomaţe podizati dijete.
Budući da ţene najviše ulaţu u podizanje djece, genetski vid muškog zanimanja pri odabiru
partnera temelji se na pokazateljima ţeninih sposobnosti da podiţe djecu. Prema tome, ţenska
privlaĉnost, kao što mnogi istiĉu, ukljuĉuje vidljive pokazatelje mladosti i zdravlja. I kakve li ironije
da ono što se doţivljava najerotskijim i ono što najjasnije reklamira seksualnost ţena, nisu spolni
organi (kao kod ĉimpanzi), već grudi - organi ĉija je primarna funkcija dojenje djeteta. Covjek je
jedini sisavac ĉiji su organi za sisanje tako jako izraţeni, i nije sluĉajno da su grudi kao poticaji
seksualnog zanimanja kod odraslih muškarca isti oni objekti koji su im silno vaţni u djetinjstvu.
Shaver, Hazan i Bradshavv (1988) opširno raspravljaju o onome što su već
spominjali mnogi autori od Darwina i Bowlbyja naovamo, a to je da zaljubljivanje
nije samo paralela stvaranju veza privrţenosti u djetinjstvu, već je psi- hološki
izgraĊeno na istom temelju. I skrb za osobu koju volimo temelji se na obrascima skrbi
koju smo i sami dobivali. Prema tome, zaljubljivanje nije samo završni ćin izbora
partnera, već ono stvara obrasce meĊusobne podrške. Za dvoje odraslih ljudi jako je
vaţno da se brinu jedan o drugome, kao i o djeci. Shaver, Hazan i Bradshaw
pretpostavljaju da je u braku upravo taj element najosjetljiviji - kad partner više ne
osjeća da onaj drugi brine o njemu.
Hazan i Shaver (1987) kaţu da se u seksualnosti odraslih ponavljaju obrasci
privrţenosti iz ranog djetinjstva. Moţda meĊu ljudima postoji element ponavljanja i
nade da ćemo moći ponovo ostvariti bliskost našeg prvog odnosa s nekim tko nam se
ĉini poznatim - kao da ga oduvijek poznajemo. S druge strane, tabui protiv incesta i
društveni procesi egzogamije koji potiĉu spajanje odraslih koji nisu u rodbinskim
vezama, zajedniĉki su svim ljudima. Cini se da taj mehanizam ukljuĉuje seksualnu
neprivlaĉnost ĉlanova uţe obitelji: djeca odrasla u kibucima ne ulaze u seksualne
odnose s onima koji su odrastali u istom kibucu. Prema Batesonovim (1983) rijeĉima,
to moţe biti najviše što moţemo reći o karakteristikama ljudi u koje se zaljubljujemo:
za partnera nastojimo izabrati nekoga tko je sliĉan ljudima koje poznajemo, ah ne
pretjerano sliĉan!
Ljutnja, strah, prezir: emocije natjecanja

U literaturi se slave i emocije koje stoje u podlozi sukoba:
...Došao sam k sebi kao da sam prebolio tešku bolest. U mojim doţivljajima bilo
je nešto ĉudno, nešto neopisivo novo i, zbog te novine, nevjerojatno slatko.
Tjelesno sam se osjećao mlaĊim, lakšim, sretnijim; iznutra sam bio svjestan
opojne bezbriţnosti-.rastapanja okova obveza, nepoznatu, ali ne i neduţnu
slobodu duše...
...Taj poznanik koga sam dozvao iz svoje vlastite duše i poslao da uţiva, bio je
priroĊeno zlo i pokvareno biće, svaki njegov ĉin i misao bili su usmjereni na
njega samoga, ţivotinjskom poţudom pio je uţitak muĉenja drugoga; bio je
bezdušan poput kamena ĉovjeka (str. 83, 86).
Ovo su izvaci iz knjige Roberta Louisa Stevensona (1886) Dr. Jekvll i gospodin
Hyde, gdje se opisuju prvi doţivljaji gospodina Hydea. Prema ovoj priĉi, obiĉni ljudi su
mješavina dobra i zla. Dr. Jekyll je otkrio napitak za odvajanje zlog dijela; zlo se
sastoji u oslobaĊanju od “okova društvenih obveza" i, kao što moţemo zamisliti, nije
prošlo dugo prije nego što je to utjelovljenje asocijalne individualnosti poĉinilo okrutno
ubojstvo.
Agresija
Agresija je pojam koji oznaĉava emocije i ponašanje u sukobu. U povijesti
zapadnog naĉina mišljenja ljutnja, agresija i osveta smatrali su se velikim greškama
ljudskog karaktera. Stoici su smatrali da je od svih emocija u sebi najvaţnije svladati
ljutnju. Kasnije, prvi psihoanalitiĉari i današnji etolozi raspravljali su o nastanku
ljudske agresije i pitali se što se moţe s njom uĉiniti. Ne morate biti znanstvenik
društvenog usmjerenja da biste razmišljali o ra- zornim mogućnostima koje naša vrsta
ima za uništavanje svojih pripadnika u politiĉkim represijama, etniĉkom neprijateljstvu
i ratu.
U suvremenim oblicima takvog razmišljanja postojala su gledišta nalik Lo-
renzovima da je agresija uroĊeni nagon poput gladi i da je ljudska kultura u opasnosti:
agresija prijeti da će izmaknuti kontroli jer tehnologija i birokra- cija ne dopuštaju

ljudima da primijete geste podĉinjavanja i da reagiraju na
f/u'at/ni /)f<>q/'ujfr/xr: /fion/iac/ (biênz
Konrad Lorenz bio je istaknut lik u je šokantan ĉlanak u kome je predlagao da
suvremenoj etologiji. RoĊen je u Beĉu 1903., ljude koji su pretjerano “pri- pitomljeni”
a umro je 1989. godine. Cijeloga ţivota imao treba ukloniti radi javnog zdravlja. Ostatak
je menaţeriju ţivotinja i poznat je po guski ţivota ţalio je zbog tog strašnog zastranjenja.
koja ga je posvuda pratila. Dvadesetih i MeĊutim njegova teorija da je agresija “jaki
tridesetih godina 20. stoljeća nije bio nagon”, koji “nalikuje konju... koji mora
zaposlen i otac ga je uzdrţavao sve dok 1927. svaki dan vjeţbati kako bi ukrotio svoju
godine nije oţenio lijeĉnicu Gretu Gebhardt, obilnu energiju” (Lorenz, 1967, str.77)
a onda ga je ona uzdrţavala! Konaĉno se za- uĉinila ga je neprijateljem onih koji su takve
poslio kao profesor, ali je taj posao oba- vljao argumente drţali opravdanjem za ĉovje-
samo godinu dana kada je izbio rat kov militarizam. Premda nitko ne moţe
i kada je bio regrutiran u vojsku kao lijeĉnik. opravdati Lorenzovu vezu s nacizmom, valja
Ĉetiri godine bio je u ratnom zarobljeništvu u reći da su nakon rata mnogi njegovi prijatelji
Rusiji, gdje je preţiv- ljavao jedući kukce i vjerovali da je njegovo uklju- ĉenje u taj
pauke. Nakon rata opet je bio bez posla. pokret više bilo rezultat loše procjene nego
Godine 1955. organizacija Мах Plank odanosti. MeĊu te prijatelje ubraja se i
omogućila mu je os- nivanje instituta u Tinbergen, koga su nacisti poslali u
Seewiesenu u Bavar- skoj, a 1973. godine koncentracijski logor jer se bunio protiv
dobio je Nobelovu nagradu, zajedno s Nikom otpuštanja tri sveuĉilišna profesora Zidova sa
Tinbergenom Sveuĉilišta u Lei- denu, gdje je radio.
i Karlom von Frischom. (Biografski podaci preuzeti od Batesona,
Kad je na vlast došao Hitler, Lorenz je 1990)
pristupio nacistima. Godine 1940. napisao
njih. Drugo dobro poznato gledište bilo je ArĊreyevo (1966). On je iznio zamisao o
“teritorijalnom imperativu”: tj. da su Ijudi programiraniza agresiju prilikom obrane
teritorija koji se kreću od sjedalice u autobusu do nacije. Smisao takvog stava bio je da
se ispod uljuĊene odjeće skriva ubojiti majmun koji moţe nekontrolirano iskoĉiti i biti
bezrazloţno nasilan.
Jasno je da su Lorenz i Ardrey generalizirali bez dokaza. Osporavatelji njihovih
zamisli tvrdili su da se zagovaranjem instinktivnog repertoara agresivnih postupaka
opravdava Ijudsko nasilje (Foy, 1991). MeĊutim i suprotno sta- jalište da je nasilje
potpuno kulturalno uvjetovano ima svoje slabosti; ono ukljuĉuje neutemeljeni
optimizam u odnosu na ljudsku prilagodljivost i usavršivost. Agresija je dio ljudskog
ponašanja koliko i, primjerice, trĉanje. Vaţna pitanja jesu kako je ona ugraĊena u
ljudsko društvo te zašto je neki izbjegavaju, a drugi slave? Kako moţemo izbjeći
isprike za ljudsko nasilje? Kako sudari kultura mogu biti manje razorni?
Ljutnja i podređivanje unutar društvenih grupa:

status i poštovanje
Kod sisavaca koji ţive u zajednici i kod ptica, hijerarhija dominacije je uo- biĉajena
pojava (Eibl-Eibesfeldt, 1970). Takve hijerarhije detaljno su opisane kad je rijeĉ o
primatima, ukljuĉujući majmune (Сћеупеу i Seyfarth, 1990, De Waal, 1982; Goodall,
1986).
Takve se hijerarhije emocionalno pregovaraju pokazivanjem ljutnje :
komplementarnim pokazivanjem pokornosti ili stvarnim borbama koje imaju
pobjednika i gubitnika. Osvojen ili zadrţan poloţaj u hijerarhiji traje neko vrijeme.
Savezi s roĊacima i drugima koji nastaju i odrţavaju se uzajamnim njegovanjem,
takoĊer traju neko vrijeme, a tijekom nesuglasica saveznik moţe intervenirati u korist
drugoga. Drţi se da visoki poloţaj u hijerarhii: mnogih vrsta primata osigurava
pojedincu bolji pristup hrani i seksualnim partnerima (Mason i Mendoza, 1993). U
ljudskom je rodu visok poloţa; muškaraca i pristup razliĉitim mogućnostima seksualno
privlaĉan. Meha- nizmi na kojima se temelji dominacija, a koji su karakteristiĉni za
pojedin. vrste, vjerojatno su sjeme individualnosti koja je postala tako izraţenom u za-
padnom društvu.
Ne samo da primati znaju svoje mjesto na društvenoj ljestvici i da znaju tk; su im
roĊaci i saveznici, već Сћеупеу i Seyfarth opisuju kako će majmun po- bijeĊen u
tuĉnjavi vrlo vjerojatno postati agresivan i prema roĊaku ţivotinje s kojom se tukao.
Takvi nalazi pokazuju da primati gledaju na pripadnike socijalne grupe kao na
pojedince.
Pomirenje je jednako vaţno kao i agresija. Majmuni nisu uvijek supamiĊ Umjesto
toga, nakon borbe ili natezanja gotovo uvijek slijedi pomirenje. Kc d
patuljastih ĉimpanzi, u 61% sluĉajeva pomirenje zapoĉinje prvotni agresor, a kod “obiĉnih”
ĉimpanzi to se zbiva u 44% sluĉajeva (Visalberghi i Sonetti,
1994) . Ĉak i moćni muţjaci visoko na društvenoj ljestvici trebaju saveznike. Poraziti nekoga u
borbi i zadrţati poloţaj znaĉi imati dugotrajnog protivnika, koji moţe pribaviti podršku s druge
strane i postati prijetnja. Prema tome, postoji tipiĉan slijed agresije od: a) faze agresivnosti, b)
ponovne prilagodbe ili priznavanja dominirajućeg poloţaja ili rješenja nekog drugog pitanja i c)
pomirenja na temelju nove prilagodbe. Visalberghi i Sonetti kaţu da bi, bez obzira je li rijeĉ o vrsti
ili o pojedincu, “agresija bila pogubna kada ne bi po- stojali mehanizmi za uspostavu pozitivnih
interakcija” (str. 66).
Mehanizmi nastanka Ijutnje
Ljutnja je meĊu primatima, ukljuĉujući i ljude, emocija karakteristiĉna za interpersonalni sukob i

još uvijek vrijedi 50 godina stara postavka da frustracija izaziva agresiju. Berkowitz, Cochran i
Embree (1981) su u svom ispitivanju traţili od studentica da procijene kvalitetu primjedbi o
djelotvornosti nekog posla koju je naĉinio student s kojim su bile upoznate, a koji je bio ek-
sperimentatorov suradnik. Sudionice u pokusu sjedile su same u maloj prostoriji i na ušima su
imale slušalice. Polovici je ruka bila uronjena u vrlo hladnu vodu (6 °C), a drugoj polovici u vodu
sobne temperature (18 °C), što je bilo manje bolno. Svaku primjedbu eksperimentatorova
pomoćnika, studentice su mogle nagraditi jednim do pet novĉića i to pritiskom na dugme “na-
grada”, mogle su je zanemariti pritiskom na dugme “zanemarivanje”, a mogle su i jednom do pet
puta pritisnuti dugme “kazna”, ĉime bi proizvele glasan
i vrlo odbojan zvuk. Polovici sudionica eksperimenta bilo je reĉeno da će kazna vjerojatno
poboljšati postignuće eksperimentatorova pomoćnika. Drugoj polovici bilo je reĉeno da će to
nepovoljno djelovati na njegov uĉinak. Naravno, primjedbe eksperimentatorova pomoćnika bile su
jednake za sve sudionice eksperimenta - bile su snimljene na audiovrpcu i emitirane putem slušalica.
Dobiveni rezultati prikazani su na slici 10.1. Općenito govoreći, sudionice eksperimenta davale su
više nagrada nego kazni, ali su najveći broj kazni dale sudionice ĉije su ruke bile uronjene u jako
hladnu vodu i kojima je bilo reĉeno da će kazna nepovoljno djelovati na drugu osobu. Sudionice koje
su bile u bolnijim uvjetima, dale su znaĉajno više kazni u odnosu na nagrade u usporedbi s onima
koje su bile u manje bolnim uvjetima.
Općenito govoreći, Berkowitz (1993) je utvrdio da eksperimentalno izazvana bol (kao u
opisanom pokusu) ili tjeranje ljudi da dulje vrijeme drţe ruke u vodoravnom poloţaju, izaziva
ljutnju. Ona ne samo da podsjeća na emocionalno sliĉna iskustva, već ljude tjera na traţenje smisla
takve situacije i na planiranje. Ona potiĉe agresivan poriv za kaţnjavanjem koji se iskaljuje na bilo
kome, neovisno o tome je li netko odgovoran za izazivanje bola ili neugode.Ĉini se da je taj proces
mehanizam s osobinama koje Darwin smatra automatskim.
vi'ij Broj rugraĊa ]

Slika 10.1 Prosjeĉan broj nagrada i kazni koje su studentice dale drugom
studentu za njegove primjedbe. U jako 20.0 neugodnim uvjetima Broj kazni
20
sudionice eksperimenta
imale su ruke uronjene u
vrlo o 1 hladnu vodu, a u
>
o 5 manje neugodnim
0 uvjetima ruke su
im 0 bile u vodi sobne
4 1
0 temperature.
3 Najveći mogući
o
broj 'o odgovora za svaku
‟ sudionicu bio je 50
X
! (Berkowitz i sur.,
Tjelesno vrlo neugodno Tjelesno rnanje neugodno

Eksperimentalni uvjeti
1981).
MeĎukulturalne razlike u izlaženju na kraj s Ijutnjom

Najzanimljiviji izazov meĊukulturalnih istraţivanja emocija jest utvrditi kako razliĉita društva
izlaze na kraj s ljutnjom. U nekim društvima vlada stav da je ljutnja destruktivna i da je treba
izbjegavati. Jedno od takvih društava je pleme Utku, dio naroda Inuita, koji ţive u blizini sjevernog
pola. Briggs (1970) je opisala 17 mjeseci koje je u razdoblju od 1963. do 1965. godine proţivjela u
igluu ili u šatoru s obitelji koja ju je posvojila, a sastojala se od braĉnog para i njihove djece. Briggs
je ţivjela sa skupinom koja se sastojala od 35 ljudi, ĉlanova osam obitelji. Jeli su uglavnom ribu, a
lisice koje su lovili zamkama mijenjali su za industrijske proizvode u Gjoa Havenu, trgovaĉkom
mjestu udaljenom 280 km. Zimi su ţivjeli u selu u igluima, dok su se ljeti obitelji raspršile na
razliĉita mjesta i ţivjele pod šatorima.
Briggs je bila najviše iznenaĊena time što odrasli pripadnici plemena Utku nisu meĊusobno
pokazivali ljutnju, a u odgoju djece nisu koristili ni ljutnju ni prijetnje. Prema maloj djeci odnosili su
se s blagošću i nikada ih nisu grdili. Nasuprot tome, ĉlanove plemena Utku plašila je Briggsina
sklonost ljutnji. Tijekom njezina boravka na sjeveru, što je ukljuĉivalo mjesece ţivota u male- nom
prostoru s drugim ljudima, Briggs je, ma koliko se trudila, ĉesto bila ljuta zbog hladnoće i tjelesnih
napora koje je teško podnosila, zbog djece koja su stalno traţila da im d svoje zalihe groţĊica i zbog
mnogih drugih stvari koje b: svakome smetale. Vrhunac svega bio je tijekom ljeta, pri kraju njezina
bo-
ravka. Izletnici iz kanadskog grada došli su na sjever, posudili su jedan od dva kanua ĉiji su vlasnici
bile obitelji iz plemena Utku i zbog nepaţnje su ga oštetili. Reakcija Utkua, kao i u drugim sliĉnim
situacijama, bilo je mirno prihvaćanje sa smiješkom. A tada su izletnici htjeli posuditi drugi kanu!
Briggs im se ljutito suprotstavila, u ime obitelji koja ju je posvojila i koja je ţivjela izrazito teško,
posjedujući vrlo malo stvari nuţnih za preţivljavanje. Posljedica toga bila je da je pripadnicima
plemena Utku nakon toga bilo izuzetno teško imati posla s Briggs - s osobom koja je u stanju
reagirati na tako nestabilan i ĉudan naĉin. (U sluĉaju da ĉitatelji pomisle kako je Briggs osobito
sklona ljutnji, moramo reći da ju jedan od nas, tj. K.O., upoznao i daje prema europsko-ameriĉkim
standardima ona vrlo šarmantna i ljubazna osoba.)
Nasuprot tome Chagnon (1968) je tijekom tri posjeta, od 1964. do 1968. godine, 19 mjeseci ţivio
sa skupinom Yanomam, koji ţive u prašumama juţne Venezuele i sjevernog Brazila, a bave se
lovom i uzgojem povrća. Yanomam pleme4ima otprilike 10 000 pripadnika. Oni sebe smatraju
srditim ljudima. Stalno su u ratnom stanju ili savezništvu sa susjednim Yanomam selima. Agresija
pojedinaca je uobiĉajena pojava, kao i kolektivna agresija kada skupine muškaraca odlaze u pohode
u druga sela s namjerom da svaki put ubiju barem jednog muškarca i da, ako je ikako moguće, otmu
ţene. Chagnon je zabiljeţio da je tijekom njegova terenskog istraţivanja jedno od sela gdje je ţivio
bilo napadnuto otprilike 25 puta (str. 2). Prema njegovoj procjeni, “54% smrti odraslih ljudi
uzrokovano je malarijom i drugim zaraznim bolestima...dok je 24% odraslih muškaraca poginulo u
borbi” (str. 20).
Djeĉake i djevojĉice odgajaju da u meĊusobnim interakcijama budu strastveni i da se tijekom
svaĊa tuku štapovima. Eibl-Eibesfeldt (1979, str. 157) opisuje kako je snimio dogaĊaj kada malu
Yanomam djevojĉicu uĉe kako da udari i ugrize svoga brata radi osvete zbog neĉeg lošeg što joj je
on uĉinio. Chagnon opisuje kako mu je tijekom boravka s Yanomamima bilo jako teško provoditi
terensko istraţivanje jer je morao pronalaziti ţestoke naĉine izlaţenja na kraj s ljutitim prijetnjama
poput: “Ne okreći kameru prema meni ili ću te udariti” (str. 8). S vremenom je postajao sve vještiji u
ljutitom uzvraćanju na takve pristupe i u osvećivanju nakon što bi mu ukrali zalihe.
Yanomami ţive u kolibama i svaka obitelj ima svoju kolibu. Primjerice, u kolibi ĉiji je vlasnik
Kaobaw, seoski poglavica koji je bio jedan od najvaţnijih Chagnonovih informatora, ţivio je on,
njegove dvije ţene i djeca te njegov brat koji mu je pomogao izgraditi kolibu i koji je s Kaobawom
dijelio njegovu mlaĊu ţenu. Skupina koliba ĉini selo. Najmanje selo ima otprilike 40 stanovnika, a
prema Chagnonovoj procjeni selo mora biti dovoljno veliko da se u njemu moţe skupiti 15 odraslih
muškaraca koji mogu ići u jahaĉke pohode. Najveća sela imaju otprilike 250 stanovnika i kako su u
tako velikom naselju razmirice postale vrlo ĉeste, selo se podijelilo na dva dijela i polovica stanov-
nika otišla je na drugo mjesto kako bi stvorila novo selo. Premda samo
Slika 10.2 Preljub je naveo dva muškarca iz plemena Yanomam na tuĉnjavu štapo- vima. Drugi
muškarci sa zanimanjem promatraju borbu.
muškarci sudjeluju u jahaĉkim pohodima i u organiziranim tuĉnjavama, ljutnja i tuĉe vrlo su ĉeste i
meĊu ţenama.
Medu Yanomamnima postoje razliĉite vrste dvoboja. Najmanje razoran oblik ukljuĉuje udaranje
u prsa kada jedan muškarac mirno stoji dok ga njegov protivnik “svom snagom šakom udara u
lijevi prsni mišić” (str. 114), izazi- vajući veliku masnicu, nakon ĉega udareni poĉne posrtati i još
nekoliko dana potom kašlje krv. Nakon jednog ili nekoliko udaraca, uloge se izmjenjuju i onaj koji je
prvi udarao dobiva onoliko udaraca koliko ih je i sam zadao. U kolektivnom obliku takve borbe,
primjerice medu ĉlanovima dva saveznićk.. sela tijekom zabave, iz svake skupine istupaju najbolji,
svaki od njih veoma uzbuĊen jer se borba ne odvija onako kako su ţeljeli i zbog prilike da povećaju
svoj ugled krvoloĉnosti.
Sljedeća uobiĉajena borba je štapovima dugaĉkim 2.5 do 3 metra, gotovc dvostruko većim od
biljarskog štapa, kada protivnici jedan drugoga udaraju po glavi debljim krajem štapa. Chagnon
opisuje borbe sa štapovima meĊu pojedincima koje poĉinju u selu, primjerice zbog toga jer je ţena
uhvaćena u preljubu. Ĉim poĉne teći krv, tuĉa se ĉesto proširi na sve muške stanovnike sela koji
uzimaju svoje štapove i pridruţuju se jednoj od strana u tuĉnjav'. “Gornji dio glave većine muškaraca
pokriven je dugaĉkim ruţnim oţiljcima kojima se jako ponose” (str. 119).
Pripadnici plemena Utku i Yanomam izvorno su ameriĉka društva, genetski povezana, ali što je
s trenutaĉno prevladavajućom kulturom u obje Amerike, koja uglavnom potjeĉe od europskih
kolonista, i s Afrikancima ko‟: su bili prisiljeni doći onamo? U industrijski razvijenim Sjedinjenim
Ame- riĉkim Drţavama svi smo svjedoci ljutnje koja vodi nasilju. Uĉestalost teškog nasilja u SAD-u
razmjerno je velika. Hammond i Yung (1993) naĉinili su pregled suvremenih epidemioloških
nalaza o nasilju meĊu mladima. Jedno is- traţivanje provedeno u SAD-u pokazalo je da je 50%
mladića adolescentne dobi i 5% djevojĉica bilo ukljuĉeno barem u jednu tuĉnjavu u proteklih godinu
dana, dok je 23% djeĉaka izjavilo da u školu nosi noţ, a 3% da nosi pištolj. U drugom istraţivanju
pokazalo se da je 20% ameriĉkih srednjo- školaca u proteklih 30 dana nosilo oruţje, dok je ĉetvrtina
medu njima (dakle 5% od ukupnog broja) priznala da je to oruţje bio pištolj. Mladi ljudi ĉesto su
ozlijeĊeni u razbojniĉkim napadima: otprilike 8% ameriĉkih mladića u dobi izmeĊu 12 i 19 godina
bilo je ukljuĉeno u zloĉine s nasiljem. Richters i Marti- nez (1993) razgovarali su sa školskom
djecom i njihovim roditeljima u jednoj od manje nasilniĉkih ĉetvrti Washingtona, D.C., grada s
najvećom stopom ubojstava u SAD-u (703 ubojstva tijekom 1990. godine). Utvrdili su da je 9%
djece od 6 i 7 godina bilo svjedocima pucnjave, 13% je bilo nazoĉno ubodu noţem, 16% je vidjelo
mrtvaca na ulici, a 25% je prisustvovalo razbojniĉkim napadima. Emocionalne posljedice takvih
dogaĊaja na djecu i ţivljenja u blizini nasilja ukljuĉuju osjećaj straha, nametajuće misli i druge
znakove stresa i traume. Takvi su znakovi izraţeniji kod djece koja su bila osobno nazoĉna nasilju,
u usporedbi s ostalima (Martinez i Richters, 1993).
MeĎuzavisnost i individualnost
Premda se obrasci Ijutnje i nedostatka ljutnje jako razlikuju od društva do društva, moguće je
prepoznati nekoliko obrazaca koji se ponavljaju. Jedan se javlja u društvima gdje ljudi ţive vrlo blizu
jedan drugome u meĊusobnoj zavisnosti. U takvim društvima ţivot je ĉesto veoma teţak i, da bi
preţivjeli, ljudi ovise jedan o drugome. Unutar nekih od tih društava ljutnja i agresija se rijetko
javljaju. Tako ţive pripadnici plemena Utku (Briggs, 1970), stanovnici Ifaluka (Lutz, 1988) i jedno
od posljednjih izoliranih društava koje su “otkrili” zapadnjaci - skupina Aborigina na Filipinima
(Nance, 1975) koji su svoj prvi dodir s vanjskim svijetom doţivjeli tek prije 30 godina.
Još uvijek nedostaju istraţivanja o tome kako se u takvim društvima ponašaju mala djeca kad su
frustrirana, no jedno od mogućih objašnjenja ĉi- njenice da je ljutnja kod njih rijetka pojava jest da
pojava ljutnje ovisi o tu- maĉenju dogaĊaja. Markus i Kitayama (1991) kaţu da u meĊuzavisnim
društ- vima preţivljavanje ovisi o tome da se ĉlanovi društva oslanjaju jedan na drugoga, a ljudi sebe
doţivljavaju putem bliske meĊuzavisnosti, tj. prije kao “mi-ja” nego kao “ja”. U skladu s time, ljudi
sebe ne doţivljavaju odvojenima od ostalih, pa nemaju osjećaj da su izigrani ili iznevjereni od
drugih. Kada bi se pojavila interpersonalna ljutnja, ona bi pokazivala kidanje meĊuzavisnih veza
meĊu ljudima, što bi bio znak raspada grupe. To bi bilo isto kao kad bi se netko okrenuo protiv sebe
u individualiziranom društvu, tj. kad bi ozlijedio samoga sebe ili poĉinio samoubojstvo. Povremeno
se i to dogaĊa, no takvi se ĉlanovi grupe smatraju bolesnima. (Nalaze o potpuno nenasilnim
društvima valja oprezno tumaĉiti: izvještaji o društvima gdje uopće nema ljutnje, obiĉno se odriose
na male skupine ljudi tijekom kratkih vremenskih razdoblja.)
Nasuprot tome, u individualiziranim društvima ljutnja moţe preuzeti vodeću ulogu upravo zbog
toga što se pojedinac mora izboriti za sebe. Jedan obrazac ponašanja, koji se ponavlja tijekom
povijesti i u razliĉitim kulturama, ukljuĉuje dominaciju muškaraca, temelji se na agresiji, moći i
osveti. Takav obrazac postupanja je uobiĉajen i ĉesto slavljen: vidimo ga u Homerovoj Ili- jadi, kod
Eshila i klasiĉnih grĉkih dramatiĉara u ciklusima o obiteljskoj osveti, u sagama o Vikinzima (Miller,
1994), u srednjovjekovnim priĉama o zlim vitezovima, u antropološkim izvještajima o
predindustrijskim ratniĉkim skupinama kao što su Yanomami te u povijesti industrijaliziranog
ratovanja 20. stoljeća. Bez obzira na to jesu li odjeveni u epsku tradiciju ili u priĉu o ka- valjerstvu i
hrabrosti, elementi su iznenaĊujuće sliĉni: muški protivnici spek- takularno se bore jedan protiv
drugoga, što izaziva veliko zanimanje i uzbuĊenje. Borbe se odvijaju u grupama, ali i meĊu
pojedicima. Kampanje se opravdavaju osvetom zbog zla nanesenog drugome. Promjenljiva
savezništva temelje se na ekonomskoj nuţdi ili na vojniĉkoj slabosti. Neki pojedinci postaju heroji,
odreĊeni svojim junaĉkim djelima. Mogućnosti koje stjeĉu prikazuju se u tajnosti (Veblen, 1899), a
drugi im se više dive nego što im zavide.
I, naravno, postoje kulture koje posjeduju obje opisane karakteristike: mirne interakcije, bez
ljutnje unutar vlastite kulture, i ratniĉku agresiju prema pripadnicima drugih kultura.
Uloga ljutnje u agresivnim društvima jest da ljudima omogući izvršavanje djela za koja, inaĉe, ne
bi bili sposobni. I svaki put iznova, prepriĉavanjem agresivnih junaĉkih djela nastojimo objasniti
kako ĉovjek postaje ljutit, i pokazati kako ta ljutnja raĊa hrabrost i opravdava ubojstvo što slijedi.
Tako, primjerice, u starogrĉkoj Ilijadi Ahilej stupa u rat s Trojom nakon svog dugotrajnog puta, s
osvetniĉkim bijesom što je njegov najbolji prijatelj Petroklo ubijen (Homer, oko 850. pr.Kr.). Erec, u
Chrtien de Troyesovoj srednjovjekovnoj priĉi o Erecu i Enidi (Chrtien de Troyes, 1180) izlazi iz
kuće traţeći kavgu, jer ga je vlastita ţena osramotila rekavši kako ljudi misle da je postao mekan i da
se posvetio Ijubavnim uţicima. I Chagnon (1968) u svom izvještaju o plemenu Yanomam, opisuje
muškarca imenom Damowa, koji voli zavoditi tuĊe ţene. On je bio poglavica i najsrĉaniji muškarac
sela Monou-teri. On i njegovi ljudi ljutito kreću u napad na selo Patanowa-teri, jer su muški stanov-
nici toga sela oslobodili pet od sedam ţena koje su Damowaovi jahaĉi oteli. U neizbjeţivu uzvratnom
napadu, Damowaa su napali iz zasjede, dok je bio u vrtu s dvjema od svojih ţena i s djetetom, i ubili
ga strijelom. Nakon toga se njegov brat udruţio sa saveznicima i organizirao neizbjeţiv povratni
napad.
Borbe pokretane ljutnjom, u ljudskom rodu i nekim drugim vrstama sisavaca, djelomiĉno sluţe i
kao poluga moći pojedinaca da upravljaju dostupnim snagama, ukljuĉujući i pristup ţenama koje su
u agresivnim društvima obiĉno niţeg ranga od muškaraca. Ljutnja suzbija strah i smanjuje brigu za
druge ljude. Ali i ovdje, kao i u ljubavi, postoje proturjeĉnosti i kad bi netko iz nena- silnog društva
ĉitao nasilniĉku povijest Europe i Amerike, bio bi zapanjen i ništa ne bi razumio.
Osveta je ĉesti pratilac ljutnje. No, s praktiĉne strane gledajući, to djeluje zbunjujuće. Kao što
kaţe Frijda (1994), osveta ne moţe popraviti uĉinjeno zlo, ĉesto šteti pojedincu koji se osvećuje i
neumjerena je jer ĉesto nadilazi prvotnu uvredu. Ĉini se kako je objašnjenje onoga što se zbiva to da
je osve- toljubivost izrazito socijalna emocija: ona uspostavlja ravnoteţu moći i prijetnja njome
moţe zastrašiti. Axelrod (1984) je pokazao da je vraćanje milo za drago vrlo uspješna društvena
strategija (nije sigurno da u nekim konfliktnim situacijama postoji bolja) i vjerojatno se tako i
razvila. Stoviše, ako je netko poniţen, tada osvetiti se znaĉi barem da onaj drugi neće uţivati
plodove svoga ĉina, a ako se osveta ĉini pretjeranom ili ako zahtijeva višemjeseĉno ili višego-
dišnjeplaniranje, to je moţdazato što je društvena nejednakost tako oĉita. Is- todobno, ciklusi osvete
u nmogim društvima smatraju se vrlo razornima za društveni poredak. Biblijsko pravilo “oko za
oko” nije izraz okrutnosti, već njezino ograniĉavanje. Svjetski poznati pisci kazališnih djela,
ukljuĉujući So- fokla i Shakespearea, uvijek su se iznova vraćali obrascima osvete i mo- gućnostima
da se oni zamijene društvenim procesima. Miroljubiv ţivot u zapadnim društvima ukljuĉivao je
kontrolu razmirica, gdje su ciklusi osvete i protuosvete, trijumfa i sramoćenja stalno eskalirali.
Umjesto toga, odgovornost za popravljanje nanesenog zla prepušten je neosobnim institucijama, tj.
policiji i sudovima.
Ljutnja i agresija u prilagodbi na odnos

U modernim zapadnim društvima uglavnom je postignuto stanje javnog i interpersonalnog mira.
U tim društvima ljutnja općenito sluţi za prilagodbu na odnos bez tjelesnog nasilja. U najpoznatijoj
studiji interpersonalnih funkcija ljutnje u zapadnim društvima (o kojima je bilo rijeĉi u 2.
poglavlju), Ave- rill (1982) je podijelio strukturirane dnevnike sluĉajno izabranim braĉnim pa-
rovima i studentima samcima (po 80 u svakoj skupini). Njegova pretpostavka bila je da ljutnja ima
osobinu govora kojim se nešto obećava. Biti ljut na nekoga ukljuĉuje spremnost da se rasprava
dovede do nekog kraja. Nasuprot tome, dodijavanje ne sadrţi osjećaj predanosti i moţe brzo proći.
Većina sudionika istraţivanja (66%) izvijestila je o pojavi ljutnje jednom ili dva puta tjedno, a
44% o pojavi dodijavanja barem jednom dnevno. Ti su postoci vjerojatno podcijenjeni, jer ljudi
obiĉno zaboravljaju razliĉita zbivanja. DogaĊaje koji su ljutili sudionike ispitivanja, obiĉno su
izazivali drugi ljudi ili institucije, a za ljude koji su izazivali ljutnju smatrali su da su ĉinili nešto na
što nemaju pravo, odnosno da su uz malo paţnje to mogli izbjeći. Ot- prilike 94% dogaĊaja koji
izazivaju ljutnju opisuju se kao frustrirajući, no to nije jedini uzrok Ijutnje. Od ispitanika koji su
spomenuli frustraciju, njih 96% spomenulo je i neispunjenje vaţnih osobnih oĉekivanja ili društveno
prih- vaćenih naĉina postupanja, gubitak ponosa, moguću ili stvarnu štetu materijalnim
vrijednostima ili osobnu ozljedu. Neki Ijudi nisu spomenuli frustraciju, već su rekli da su bili ljuti
zbog gubitka samopoštovanja, neispunjenja osobnih ţelja ili oĉekivanja odnosno prihvaćenih
naĉina postupanja.
Ljutnju su obiĉno izazivali ljudi koje su sudionici ispitivanja poznavali i voljeli - roditelji, djeca,
braĉni partneri, prijatelji. Većina ispitanika rekla je da su njihovi rnotivi ukljuĉivali vraćanje milo za
drago zbog trenutaĉnog dogaĊaja ili zbog ranije nanesenog zla, no najĉešći razlog za ljutnju, koji na-
vodi 63% sudionika, bio je borba za autoritet ili nezavisnost, odnosno za po- boljšanje slike o sebi.
Drugi ĉesti motivi ukljuĉuju pokušaj mijenjanja druge osobe ili uĉvršćivanje odnosa. Bilo je i pojava
korištenja ljutnje radi pokazivanja nesviĊanja ili prekida odnosa, ali je to bilo puno rjeĊe u
usporedbi s ojaĉavanjem odnosa ili ponovnoj prilagodbi na njega.
Averill je od 80 studenata traţio i da vode sliĉne strukturirane dnevnike o dogaĊajima kada su
bili objekt ljutnje, i 95% njih reklo je da se druga osoba naljutila zbog neĉeg što su oni uĉinili.
MeĊutim objekti ljutnje obiĉno misle da su oni u pravu ili da je dogaĊaj bio izvan njihove kontrole.
U raspravama koje su uslijedile, većina ljutih ljudi ponovno je procjenjivala dogaĊaj, i to obiĉno
drukĉije, objašnjavajući motive onoga tko je bio objekt Ijutnje.
Otprilike dvije trećine ljutih ispitanika svoju su ljutnju doţivljavali negativnom, a oni koji su
bili objekt ljutnje osjećali su se još i gore. No usprkos •tome, 62% ljutitih i 70% onih koji su bili
objekt ljutnje, procijenili su doţivljaj ljutnje korisnim. U dugotrajnim vezama ljutnja obiĉno sluţi za
mijenjanje onoga što ne valja. Premda ljutnja obiĉno poĉinje osjećajem da nam je nanesena
nepravda, ona završava prilagoĊavanjem oba partnera i pomirenjem na novim osnovama. MeĊutim
mogući ishod ljutnje je i šteta nanesena drugome te prekid odnosa. Nakon toga obiĉno slijedi
razdoblje osvete kada sudionici nastoje nadoknaditi štetu. Prema Averillovu mišljenju, u zapadnim
druš- tvima ljutnja, poput ljubavi, ima privremenu društvenu ulogu, tj. ulogu agre- sora koju igra
onaj kome je naneseno zlo.
Kulturalne norme
Ĉesto se dogaĊa da osoba koja je objekt ljutnje na simetriĉan naĉin reagira na tuĊu ljutnju,
premda je ljutnji komplementaran strah. Hman (1986) je pokazao da društveni strah predstavlja
poseban obrazac, tj. odgovor iz po- štovanja prema socijalnoj ljutnji, premda se prvotni obrazac
straha razvio od bjeţanja pred napadaĉima. U 3. poglavlju raspravljali smo o skupinama emocija,
tj. o zbunjenosti, stidu i socijalnoj anksioznosti s kojima je strah povezan. U društvima s vrlo
strogom hijerarhijom ili tamo gdje se moć ĉesto iskazuje. oni koji nisu moćni moraju biti oprezni.
Premda kapacitet za ljutnju moţe biti univerzalna pojava u ljudskom rodu. društva koja se
temelje na agresivnom dokazivanju i obrani poloţaja u hijerarhiji nisu univerzalna (kao što je bilo
govora u 2. poglavlju). 1 premda je podjela poslova na muške i ţenske uobiĉajena, velike razlike u
moći i pošti- vanju povezane sa spolom ipak nisu takve. Leakey i Lewin (1991) istiĉu da su
dominacija muškaraca i prema tome niţi poloţaj ţena u odreĊenoj mjeri povezani s
proporcijom koliĉine hrane pribavljene lovom. Tamo gdje je lov vaţan, muškarci su
obiĉno na višem poloţaju s obzirom na to da skupinu kojoj pripadaju opskrbljuju
mesom i to je uvijek popraćeno velikim slavljem. Kad ljudi ţive od lova, to obiĉno
rade muškarci. Pleme Chambri (Gewertz, 1981) su rijetka iznimka: kod njih je
ribolovveoma vaţan dio ţivota, a njime se bave ţene.
Kod ljudi ljutnja nije tako usko povezana s dokazivanjem i obranom poloţaja u
hijerarhiji kao što je to kod ostalih primata, premda barem jedna suvremena i vrlo
poznata analiza pokazuje da se muškarci iz zapadnih društava jedan prema drugom
odnose prvenstveno smještanjem u hijerarhiji dominacije (Tannen, 1991), ĉak i kad
nema otvorene agresije.
Shweder (1990) smatra da se sva društva temelje na jednoj od tri etiĉke norme,
premda ćete, dok ih budemo opisivali, u onoj normi koja vam je najpoznatija
prepoznati naznake ostalih. U najvećem broju zapadnih društava vrijedi norma koja se
tiĉe autonomije i prava pojedinca. Emocija koja se veţe uz nju je ljutnja zbog moralnog
prijestupa, što dovodi do druš- tvene prilagodbe, dok pojedinci nastoje oĉuvati svoja
prava protiv onih koji ih ugroţavaju. Društvena i zakonska odredba te norme je sudska
tuţba. Nedaleko od toga, jedva prikriven, nalazi se moral hijerarhije dominacije, gdje
pojedinci stjeĉu i brane svoj poloţaj i mogućnosti, dok drugi podnose nejednakost
koja iz toga proizlazi. Potpuno drukĉija vrsta društva osniva se na etici boţanstva, na
zamišljanju sebe kao duhovnog entiteta koji treba zaštitu od zagaĊenja svih vrsta. U
takvim društvima, kao što kaţu Rozin, Haidt i McCauley (1993), u središtu svega je
emocija gaĊenja. Ostala društva temelje se na etici duţnosti, a Rozin i suradnici tvrde
da je u njihovu središtu emocija gaĊenja, odnosno jedna od blizanaĉkih emocija prezira
i ĉasti, jer se vlastita i tuĊa djela procjenjuju i komentiraju prema onome što jest i
prema onom što nije u redu.
Funkcioniranje unutar grupe i među grupama

Godine 1949. Sherif i Sherif (1953) proveli su eksperiment koji je pokazao kako
hijerarhija kod Ijudi ne mora ukljuĉivati ljutnju. Istraţivaĉi su pozvali 11- i 12-godišnje
djeĉake na uobiĉajeno ljetno kampiranje. Djeĉaci su izabrani tako da kao skupina
budu kulturalno homogeni: svi su bili bijelci, zdravi, dobro prilagoĊeni, porijeklom iz
stabilnih obitelji srednje klase, i svi su bili prosjeĉno inteligentni (prosjeĉni kvocijent
inteligencije iznosio je 105). Podatke su prikupljali promatraĉi, mladići koji su već
završili školu, a djeĉaci su mislili da su oni savjetovatelji u kampu. Oni su samo
najavljivali razliĉite aktivnosti, ali nisu bili voĊe niti su donosili odluke, a bilješke su
vodili kada djeĉaci nisu bili u blizini. Muzafer Sherif imao je ulogu odgajatelja, što mu
je omogućilo opaţanja i povremeno postavljanje naivnih pitanja djeĉacima. U kampu
su se odvijale zanimljive aktivnosti i djeĉaci su ih rado obavljali i ne pomišljajući da ih
netko opaţa. U prvoj fazi eksperimenta sva 24 djeĉ^ka,
koja se ranije nisu poznavala, zajedno su ţivjeli tri dana. Sve njihove aktivnosti osnivale su se na
osobnom interesu i izboru. Djeĉaci su brzo uspostavili prijateljstva i izabrali “najbolje” prijatelje.
U drugoj fazi, koja je trajala pet dana, sastavljene su dvije usporedive skupine i pritom se pazilo
da najbolji prijatelji budu razdvojeni. Svaka skupina sada je imala svoju kolibu za spavanje. Teškoće
odvajanja ublaţene su ĉi- njenicom da su skupine odvojeno išle na planinarenje i na kampiranje, što
je djeĉacima bilo uzbudljivo. U toj fazi eksperimenta poslovi u kuhinji, igre i sve druge aktivnosti
obavljale su se u odvojenim skupinama, a sve nagrade bile su skupne. Svaka grupa brzo je razvila
svoju vlastitu kulturu. U objema se pojavio voĊa i stvorena je hijerarhija sa strukturama vrlo
sliĉnim onima koje je Goodall (1986) opazila kod ĉimpanzi. Razlika je bila samo u tome što je hije-
rarhija 12-godišnjih djeĉaka nastala uglavnom tako što su djeĉaci, bez borbe i prijetnji, poĉeli
preuzimati odreĊene uloge i predlagati odluke grupi.
Djeĉaci su izabrali imena svojim grupama i nazvali su se “BulĊozima” i “Crvenim vragovima”.
Stvorili su obiljeţja grupe, utvrdili njezin teritorij, obiĉaje i nadimke. VoĊa Buldoga došao je na taj
poloţaj “zahvaljujući svom velikom doprinosu planiranju i obavljanju svakodnevnih aktivnosti te
odreĊi- vanju i integriranju zadataka i uloga ĉlanova grupe ” (str. 252), ukljuĉujući vrlo sloţene
aktivnosti poput popravljanja spavaonice, gradnje zahoda i pro- nalaţenja tajnog mjesta za plivanje.
Hvalio je ĉlanove grupe nakon dobro obavljena posla, davao im podršku, brinuo se za njih,
ukljuĉujući i brigu za one niţeg poloţaja. Samo jednom prijetio je jednom ĉlanu grupe (i to rijeĉima,
str. 262), a kazna je ukljuĉivala premještanje kamenja s mjesta za plivanje i doţivljena je
“pravednom”. Obje grupe bile su stabilne, a prevlada- vajući ton bio je sklad meĊu ĉlanovima, dok
izmeĊu grupa nije bilo natjecanja. Povezanost s grupom i veze meĊu pojedincima bile su veoma
ĉvrste. Prijatelji izabrani u prvoj fazi eksperimenta bili su zamijenjeni, i na kraju druge faze otprilike
90% prijateljstava bilo je unutar grupa.
Solidarnost Buldoga nastala je suradnjom usmjerenom prema zajed- niĉkim ciljevima koje su svi
ţeljeli postići, a ne meĊusobnim natjecanjem. Premda u ţarištu istraţivanja nisu bile emocije, opisi
naklonosti meĊu Bul- dozima su zapanjujući. Premda su Crveni vragovi takoĊer postigli grupnu ko-
heziju, njihov stil bio je potpuno drukĉiji. U toj grupi vladala je mnogo veća udaljenost izmeĊu više i
manje omiljenih djeĉaka, voĊa je bio sklon klikama, proteţirao je svoje pomoćnike. “Katkada je
provodio svoje odluke pomoću prijetnji ili tjelesnih odmjeravanja” (str. 259), a kao kaznu koristio je
“grubosti”. Usprkos tome, ostao je “priznati voĊa i imao je velik prestiţ u grupi” (str. 259).
Prema tome, ĉini se da grupe mogu funkcionirati prvenstveno na temelju dominacije (kao u
sluĉaju ĉimpanzi, ili kao u sluĉaju Crvenih vragova) ili na osnovi naklonosti i podijeljenih aktivnosti,
kao kod patuljastih ĉimpanzi ili kod Buldoga, gdje su ĉlanovi bili zainteresirani za organiziranje
zajedniĉkih planova radi ostvarenja dogovorenih ciljeva grupe.
MeĎugmpni sukob
Ljudi i ĉimpanze prilagoĊeni su suradnji u malim grupama: to vrijedi za skupljanje hrane,
podizanje mladunĉadi, za lov i u borbi. Ostali koji ne pripadaju grupi mogu postati objekt
neprijateljstva, i ĉini se da je to vid znaĉajnog ljudskog kapaciteta za emocionalno povezivanje
unutar grupa gdje vlada suradnja.
Od svih Goodalliĉinih (1986) opaţanja, moţda je najzanimljivije opaţanje ĉimpanzi iz Gombea,
kada je uoĉila stvaranje nove zajednice nakon što se prvotna podijelila. U manjoj skupini koja je
ţivjela juţno od Goodalliĉina kampa bilo je šest odraslih muţjaka. Premda su se dvije zajednice
povremeno sastajale, primjerice da bi donijele voće u njezin kamp, i premda su kontakti pojedinaca
bili prijateljski, općenito govoreći, prilikom susreta je u dvjema skupinama vladala napetost. Poĉeli
su se izbjegavati. Na koncu su muţjaci s juga prestali dolaziti u kamp. Godine 1974. poĉela su
zbivanja koja su ukljuĉi- vala nasilje. Muţjaci sa sjevera, koji su ĉuvali svoje granice, poĉeli su
upadati u juţno podruĉje. Pri jednom takvom upadu skupina koja se sastojala od šest odraslih
muţjaka, muškog mladunĉeta i ţenke, naišla je na samog juţnjaĉkog muţjaka. On je pokušao
pobjeći, no muţjaci su ga uhvatili. Dok ga je jedan drţao, drugi su ga desetak minuta tukli šakama, a
jedan ga je muţjak nekoliko puta ugrizao. Kad su ga ostavili, bio je teško ranjen i premda njegovo
tijelo nije nikada naĊeno, pretpostavlja se da je umro od zadobivenih ozljeda. I sve ostale odrasle
ţivotinje iz grupe s juga, ukljuĉujući i ţenku, ubijene su jedna po jedna na sliĉan naĉin. Zenska
mladunĉad iz juţne grupe prikljuĉila se grupi sa sjevera. Istraţivaĉi nisu nimalo sumnjali da je cilj
napada meĊu zajednicama bio ubijanje. Napadi su trajali dulje nego oni unutar zajednice, a
ukljuĉivali su ugrize i trganje mesa, što se moţe vidjeti prilikom jedenja ţivo- tinja druge vrste.
Napad nisu vodili stranci, jer su neki od njih ranije bili prijatelji s nekim od napadnutih.
Opaţanja su pokazala da pojedinci s juga nisu upadali na prostor onih sa sjevera. Skitniĉke bande
muţjaka napadale su pojedince ili brojĉano manje skupine u zajednici na jugu. Prema tome, razloga
uništavanja zajednice na jugu nije bio preteţno teritorijalno pitanje. Ĉini se da je nasilje bilo više
povezano s ĉinjenicom da su juţnjaci postali samostalna grupa. Postali su “oni”. Više nisu bili “mi”.
Emocionalna preferencija “nas” i neprijateljstvo prema “njima” vjerojatno je biološki
naslijeĊena pojava uobiĉajena kod ljudi. Fenomen muška- raca koji djeluju u grupama, timovima i
patrolama koje se mogu pretvoriti u borbene skupine, što napadaju ĉlanove druge grupe takoĊer je
ĉesta pojava kod ljudi i ĉimpanzi. Instinktivna osnova takvih aktivnosti proizlazi iz zajed- niĉkog
obrasca i lakoće kojom se oni mogu pokrenuti. Drugim rijeĉima, oni jako nalikuju ponašanju
karakteristiĉnom za odreĊenu vrstu koje se javlja po- vodom nekog podraţaja i to ĉak i onda, kao što
kaţe Darwin (1872), “kada nisu ni od kakve koristi” (str.8). To je vidljivo u dvije skupine
istraţivanja: jednu su proveli Tajfel i sur., a drugu Sherif i suradnici.
O Tajfelovim studijama naširoko se raspravljalo (Tajfel i Turner, 1979). One su se sastojale u
sluĉajnom rasporedivanju ljudi, npr. školske djece, u grupe i potom u pokazivanju da ljudi preferiraju
ĉlanove grupe za koju su mislili da joj i sami pripadaju, ĉak i kad nisu znali tko je u njihovoj grupi ili
kad njihovo djelovanje i preferencije nisu imali nikakav uĉinak na njih same.
Prvu i drugu fazu Sherifovih istraţivanja (Sherif, 1956, Sherif i Sherif, 1953) o stvaranju
unutargrupnih odnosa meĊu djeĉacima u nizu ljetnih kam- pova već smo prikazali. U trećoj fazi
istraţivaĉi su se okrenuli prouĉavanju odnosa meĊu grupama. Organizirali su natjecateljski turnir
izmeĊu Buldoga i Crvenih vragova u povlaĉenju uţeta, nogometu i bejzbolu, gdje su se bodovi
zbrajali, a svaki ĉlan grupe koja skupi više bodova trebao je dobiti privlaĉnu nagradu u obliku noţa
za kampiranje. Dakle, uspjeh jedne grupe znaĉio je poraz druge. U tom trenutku, premda ne i prije
toga, djeĉaci su poĉeli praviti razliku izmeĊu “nas” i “njih”. Grupe su se poĉele optuţivati i nazivati
pogrdnim imenima. Javljale su se tuĉnjave izmeĊu ĉlanova dviju grupa. Frus- tracija je poticala
ljutite akcije i stavove prema ĉlanovima druge grupe. Sve više je jaĉao ponos i samoveliĉanje. Svaka
grupa za sebe je mislila da je jaka i neustrašiva, svaki pojedinac smatrao je da baš on ima svu snagu
cijele grupe. Dok je unutar grupa postojao odnos naklonosti i oslanjanja jedan na drugoga, za drugu
se grupu drţalo da ima samo negativne osobine.
Nakon pogoršanja odnosa meĊu grupama, istraţivaĉi su ih nastojali popraviti. Jednoga Ijeta
pokušali su organizirati da svi djeĉaci zajedno jedu. No jedna je grupa došla ranije, i gotovo sve
pojela. Druga je grupa bila bijesna, poĉela je tuĉnjava i objed je prekinut. Konaĉno su istraţivaĉi
uspjeli pronaći naĉin za smanjenje sukoba i to je bila suradnja na zajedniĉkim projektima, a ne
zajedniĉko sastajanje. Jedan od takvih projekata zapoĉeo je tako što su is- traţivaĉi prekinuli opskrbu
kampa vodom. Djeĉaci su morali pregledati du- gaĉku vodovodnu cijev koja je vodila u kamp,
pronaći kvar i potom ga popraviti. To su mogli uĉiniti jedino suradnjom dviju grupa. Drugi projekt
poĉeo je tako što su djeĉaci bili gladni, a istraţivaĉi su uredili da kamion, koji je trebao otići u grad
po hranu, ne moţe krenuti. Djeĉaci su upotrijebili uţe - ono isto koje su koristili u igri povlaĉenja
uţeta - kako bi zajedniĉki povukli kamion. Neprijateljstvo nije odmah nestalo, no nakon nekoliko
takvih zajed- niĉkih aktivnosti bilo je jako smanjeno (vidi sliku 10.3).
Cini se vjerojatnim da su emocije grupnog zajedništva dio nasljedstva koje dijelimo s
ĉimpanzama. Premda su one bitne za suradnju ljudi, i bez njih bismo kao vrsta bili ništavni, one lako
izazivaju emocije prezira i neprijateljstva (kao svoj suprotni pol) prema onima koji nisu ĉlanovi
grupe.
Nasilje meĎu društvima

Pri raspadu cijelih društava, kao što je to bio sluĉaj kada su tradicionalna društva bila
zaposjednuta od strane industrijskih društava, nasilje ĉesto postaje vrlo rašireno. Primjerice, u
Sjevernoj Americi gotovo su potpuno uništene starosjedilaĉke kulture, ukljuĉujući i grupe lovaca i
sakupljaĉa, savez
100
90
3
12
Slika 10.3 Neprijateljstvo prema drugoj grupi u Sherifovu istraţivanju. Bijeli histogram na lijevoj
slici pokazuje postotak djeĉaka u grupi 1 koji su smatrali da su svi (a ne samo neki ili nitko) iz grupe
2 prevaranti, podlaci itd., dok crni histogram pokazuje postotak djeĉaka iz grupe 2 koji su drţali da
su svi ĉlanovi grupe 1 prevaranti, podlaci itd. Na desnoj slici prikazani su usporedni histogrami
nakon što je sklad ponovo uspostavljen suradniĉkim aktivnostima.
nezavisnih irokeških naroda, gradove-drţave Meksika, Guatemale i Perua, te mnoga druga društva
(Wright, 1992).
Na dan 15. svibnja 1521. godine, pošto je asteški poglavica Montezuma formalno i u suzama
potpisao papire kojima je potpao pod vladavinu španjol- skog kralja Karla V., pokoravajući se
zahtjevima osvajaĉa, i nakon što su Španjolci opljaĉkali njegovo obiteljsko blago, skupina asteških
plemića za- traţila je dopuštenje da odrţi proljetni festival koji ukljuĉuje ples. Španjolski vojskovoĊa
Cortez je pristao pod uvjetom da plemići budu nenaoruţani. Al- varado, jedan od Cortezovih
poruĉnika, iskoristio je priliku neopreznog skupljanja ljudi da izvrši krvoproliće asteških ĉasnika i
plemića. Slijedi opis tog dogaĊaja od strane jednog Asteka, koji je zapisao španjolski misionar:
Oni (Spanjolci) su se iznenada pojavili (na festivalu) u ratnoj odori...brzo su opkolili plesaĉe,
a potom su se zajurili meĊu bubnjeve. Nasmuli su na bubnjara i oĊsjekli mu obje ruke;
odrezali su mu glavu i ona se otkotrljala na pod. Potom su probadali ljude ţeljeznim kopljima
i sjekli ih ĉeliĉnim maĉe- vima. Neke su rasporili s leĊa i oni su pali na zemlju, a utroba im je
virila iz tijela...Krv...je teklapoput vode, poput sluzave vode, zadah krvi ispunio jezrak
i ĉinilo se da se crijeva sama migolje po zemlji (Wright, 1992, str.40).
Takvi prizori ponavljali su se bezbroj puta prilikom sukoba društava. Na drugoj strani svijeta,
Dentan opisuje kako su Semai ušli u rat s komunistiĉkim
trupama u Malaji. Drţalo se da Semai nikada ne mogu postati vojnicima jer su bili posve nenasilno
društvo, no kada je nekoliko njihovih ljudi ubijeno, njihovo ponašanje postalo je posve razliĉito i
potpuno izvan konteksta njihove kulture. Jedan od tipiĉnih Semai veterana je rekao: “Ubijali smo, i
ubijali. i ubijali. Malajci bi stali i pretraţivali dţepove ubijenih te im uzimali satove i novac; mi
nismo ni pomišljali na uzimanje satova i novca. Mi smo mislili samo na ubijanje” (Dentan, 1968, str
59).
Odnos izmeĊu agresije i ljutnje nije dovoljno objašnjen. S jedne strane, ciklusi osvete javljaju se
u mnogim društvima i sigurno su povezani s ljutnjom. No, takvi nasilni dogaĊaji idu dalje od ljutnje,
sve do zapanjujuće sposobnosti ljudi, koji obiĉno djeluju u grupama, da pripadnike drugih kultura ne
smatraju ljudima.
GaĎenje iprezir
Moţda ćemo te pojave bolje razumjeti ako o njima ne razmišljamo samo u terminima ljutnje,
premda je ona vjerojatno ukljuĉena, već u terminima emocija gaĊenja i prezira. Premda je
prvenstveno usmjereno na predmete i pojave, moţemo ga osjećati i prema ljudima. Evo, na
primjer, opisa kada Mon- tezumini Asteci nude dragocjeni dar, umjetniĉko djelo izraĊeno od zlata i
drugog vrijednog materijala, nadajući se da će tako ukloniti Cortezovu agresiju i agresiju
španjolskih osvajaĉa, te ishoda tog dogaĊaja:
Lica Spanjolaca su se ozarila: bili su oĊuševljeni, presretni. Zgrabili su zlato poput majmuna.-
.Grĉili su se od pohlepe; bili su proţdrljivi; bili su gladni toga zlata poput divljih
svinja...Trabunjali su na svome barbarskom jeziku; sve što su rekli bilo je reĉeno jezikom
divljaka. (Wright, 1992, str. 6).
Ovo je reakcija Asteka koji su bili svjedoci toga dogaĊaja. Asteci su promatrali ponašanje
Spanjolaca s gaĊenjem, uviĊajući da se ti stranci ponašaju kao ţivotinje, a ne kao ljudi. Kao što su
pokazaji Rozin, Haidt i McCaulev
(1993) , gaĊenje, premda prvotno potjeĉe od okusa, moţe se primijeniti i ni misao. Ono se od
zaštite tijela od bolesti proširilo na zaštitu od zagaĊenja sviju vrsta, na sve što bi moglo naštetiti duši
ili društvenom poretku.
Ako su u navedenom odlomku Asteci osjećali gaĊenje, što bismo trebali reći mi, suvremeni
ljudi? Umjesto s pristojnošću kako se prima dar od nekoga ravnog sebi iz iste kulture, Španjolci su
se ponašali prezrivo. Ne samo u oĉima Asteka, veći u oĉirna nas suvremenih ljudi, njihovo
ponašanje bilo je zapanju- juće. Takvo ponašanje puno prezira prema ĉlanovima naše vlastite vrste.
zaista je mrlja cijelog Ijudskog roda.
Premdaje u odreĊenoj mjeri sliĉangaĊenju, prezir je ipakponešto razliĉit: to je emocija odbijanja
ljudi koje smatramo ĉlanovima neke druge grupe, a ne naše. Pojam koji se u tom kontekstu najĉešće
rabi je predrasuda. Gledati na suparnike kao na neljude, ĉesto je kritiĉan potez u situacijama koje
pod- sjećaju na rat. Zbog predrasuda druge masakriramo, muĉimo, zarobljujemo i to bez
razmišljanja. Hitlerovi nacisti mogli su vrlo lako sebe uvjeriti da su Zidovi, homoseksualci i druge
manjinske skupine neljudi koje valja ukloniti. U opisima koncentracijskih logora ĉesto se javljaju
agresivne okrutnosti, no glavni ubojica bila je indifirentnost puna prezira, smatranje Ijudi neljudima,
stvarima (Levi, 1958).
Pri susretu razliĉitih društava javlja se uobiĉajen repertoar emocija: u poĉetku tjeskobno
nepovjerenje, katkada neprijateljstvo, a moţda i moguće prijateljstvo. Takve reakcije bile su prisutne
prilikom susreta prvih Eu- ropljana s domorocima u obje Amerike (Wright, 1992), tijekom susreta
kape- tana Cooka s ljudima na Pacifiku ili u nedavnim susretima s nekoliko preostalih skupina do
sada neuznemiravanih meĊukulturalnim kontaktima (Nance, 1975). Veći je problem ono što se
dogaĊa nakon toga.
Wright u svom opisu europskih osvajaĉa obiju Amerika istiĉe da su i Špa- njolci i Asteci bili
srĉani, ratniĉki nastrojeni ljudi. MeĊutim, Europljani su imali tajno oruţje. U Novi svijet sa sobom
su donijeli zaraze i bolesti - ospice, gripu, male boginje, koleru i malariju, što Chagnon drţi
uzrocima visokog postotka smrtnosti meĊu odraslim Yanomamima. Osvajaĉi su stoljećima raz-
vijali otpornost na te bolesti, dok su ameriĉki domoroci bili posve neotporni na njih jer one naprosto
nisu postojale u njihovoj domovini. Godine 1492. kada se Kolumbo iskrcao u Novom svijetu, u obje
je Amerike ţivjelo otprilike 100 milijuna ljudi, oko jedne petine ukupnog svjetskog stanovništva tog
doba. Do 1600. godine uzastopni valovi bolesti smanjili su domorodaĉku populaciju na nekih 10
milijuna (Wright, 1992, str. 14). Da biste shvatili što se dogodilo, zamislite da polovica svih ljudi
koje poznajete, ranije dobrog zdravlja, umre u sljedećih nekoliko godina, ukljuĉujući i vaše roditelje,
djecu, poznate ljude i one na odgovornim poloţajima. Taj vid europske invazije na Amerike pred-
stavlja pravu tragediju.
Smrti od bolesti u poĉetku nisu bile izazvane namjerno, no kasnije su Eu- ropljani koristili zarazu
kako bi ubijali domoroce. Tragedija nije prikladan pojam za takve i druge namjerne vidove
europskog osvajanja, ubrzanog puškama i tehnologijom utemeljenom na metalu, a obiljeţenog
potpunim nepoštivanjem bilo kakvog ljudskog standarda ponašanja. Ĉitajući o tome, osjećamo se
sliĉno kao i kad ĉitamo o namjernom uništavanju šest milijuna ljudi od strane nacista jer su bili
pripadnici neke druge grupe.
Emocije koje se javljaju u ratu vjerojatno su još sloţenije: katkada su izazvane pohlepom za
materijalnim dobrima, vrlo ĉesto potpirivane ljutitom osvetom, gotovo uvijek odvojene od
suosjećanja prema onima koji su ubijeni s prezirom, uvijek podrţavane bliskim vezama unutar grupe
muškaraca koja njeguje svoju tradiciju i heroje. Na takav naĉin ratnici svih vremena i kultura
doţivljavali su svoje emocionalno uzbuĊenje. Kao što kaţe Keegan (1994) u svojoj knjizi, koja se
smatra do sada najbolje napisanim djelom o povijesti ratova (ukljuĉuje i antropološke nalaze),
moguće je da je “rat star kao i sam ĉovjek i da dopire u najskrivenija mjesta ĉovjekova srca, mjesta
gdje „ja‟ uništava razumnu svrhu, gdje vlada ponos, gdje emocija ima najveću vaţnost i gdje je
instinkt kralj” (str.3).
Ratniĉki mentalitet dio je ljudskog repertoara, no da bi bio izraţen, mora biti
kulturalno njegovan, a kulture se mijenjaju. Prema tome, kao što kaţe Keegan, u
srednjem vijeku Vikinga su se bojali svi koji su ţivjeli uz obalu sjeverne Europe,
njihovo ime bilo je sinonim za bezobzirnu agresiju. Danas su Skandinavci poznati po
svojoj miroljubivoj neutralnosti i toleranciji. Ka- naĊani su bili meĊu najsrĉanijim
borcima u Drugom svjetskom ratu; danas je kanadska vojska poznata po svojim
odredima za oĉuvanje mira. Istaknuti i uvjerljivi vid Keeganova opisa povijesti su
dokazi o tome da je ratovanje kulturalni oblik koji moţe nestati i koji nestaje kada ga
društveni poredak više ne podrţava, ali da njegovi korijeni nisu toliko politiĉki koliko
emocionalni. Kada se ti korijeni zalijevaju lojalnošću etniĉkoj, religioznoj ili nekoj
drugoj grupi i emocijama osvete zbog oskudice, stida ili poniţenja te iste grupe, tada
ratniĉki mentalitet ponovo izranja u svoj svojoj razornoj snazi.
Najvaţnija svrha shvaćanja povijesti je mogućnost predviĊanja budućnosti. U
prvom dijelu 90-ih godina 20. stoljeća istoĉna Europa bila je u velikim prekretnicama.
Nacionalistiĉka agresija oĉitovala se na nevjerojatne naĉine; izbjeglice i ekonomski
migranti dolazili su u nova društva. Istodobno, u nekim zemljama je višekulturalizam

sluţbena politika. Moramo pronaći naĉine razumijevanja i poštivanja drugih kultura,
premdaje jedna od osobina kulture da iskljuĉuje jedne, a ukljuĉuje druge ljude.
Zapadna kultura nije se svugdje proširila zato što bi njezin sustav vrijednosti bio iznad
onoga u drugim kulturama. Daleko od toga: ponašanje španjolskih osvajaĉa u Americi
samo je jedan primjer uobiĉajenog i sramotnog obrasca postupanja protiv ne-
Europljana. Europske kulture i njihovi ameriĉki nasljednici ubrajaju se meĊu
najagresivnije, a u brojĉanom smislu najdestruktivnije koje je svijet ikada vidio.
MeĊutim ako su emocije u odreĊenoj mjeri univerzalna pojava, tada one mogu
razdvojiti, ali i spojiti ljude. Isto kao što empatija postaje emocionalna osnova djetetova
osjećaja morala prema drugoj djeci, tako i emocionalna empatija prema drugim
Ijudima i kulturama moţe postati osnovom za meĊukul- turalnu moralnost. Da emocije
nisu univerzalna pojava, ne bi postojala osnova za usklaĊeno svjetsko Ċjelovanje ni u
ĉemu, ne bi bilo Ijudske simpatije za potlaĉene, bijesa prema tiranima, strasti za
pravdom, brige za zaštitu ili dijeljenje ograniĉenih svjetskih potencijala.
Ljutnja i prezir u braku

Ljudska agresija i nasilje ne proizlaze iz jedne, već iz više vrsta emocija. Netko
moţe biti ljut, a netko osjeća prezir. U ratnim odnosima postoi: razlika. U jednoj vrsti
sluĉajeva postoje pravila, kao npr. Ţenevska konvencija: usprkos namjeri da ubiju,
borci zadrţavaju neka prava u oĉima drugih ljudi. U drugim sluĉajevima nema pravila:
u logorima smrti ljudi se tretiraju 5 prezirom. Jesu li sliĉne emocije prisutne i u
intimnim odnosima? Odgovor je potvrdan. Neke od sila koje se mogu primijetiti u
sudaru društava javljaju se :
izmeĊu pojedinaca u seksualnim odnosima. Da bismo upotpunili poĉetak ovog poglavlja o
ĉiniteljima koji dovode do zaljubljivanja, završit ćemo raspravom o odrţavanju ljubavi i o
odljubljivanju.
Agresija moţe proizaći iz ljutnje i iz onoga što se dogaĊa ljudima, a nalikuje svaĊama oko
dominacije kod ţivotinja ili moţe nastati iz prezira. Gottman i Levenson (1992) su u nizu svojih 20-
godišnjih istraţivanja traţili od braĉnih parova da doĊu u njihov laboratorij. Osim ispunjavanja
razliĉitih upitnika, braĉni parovi trebali su raspravljati o tri teme, nakon što su osam sati bili
razdvojeni. Jedna tema odnosila se na dnevne dogaĊaje. Druga se odnosila na nešto u ĉemu se
supruţnici nisu slagali, a treću su temu zajedniĉki dogovorili i ona je bila oboma ugodna. Prilikom
rasprave, videokamerom su snimani njihovi izraţaji lica i mjerene su razliĉite fiziološke vrijednosti,
ukljuĉujući otkucaje srca, elektriĉnu provodljivost koţe i amplitudu pulsa na kaţiprstu (pokazatelj
aktivacije autonomnog ţivĉanog sustava). Nekoliko dana nakon rasprave, braĉni partneri su se
odvojeno vratili u laboratorij i od njih je traţeno da pogledaju videosnimku rasprave s partnerom.
Tijekom gledanja trebali su pomicati kazaljku u okviru raspona od “Izrazito negativno”, preko
“Neutralno” do “Izrazito pozitivno” kako bi oznaĉili sjećanje na svaki trenutak snimljene rasprave.
Gottman i Levenson (1992) prouĉavali su 73 braĉna para i na temelju sadrţaja njihovih rasprava o
temi gdje se nisu slagali, svrstali su ih u 4 “urav- noteţena” i 31 “neuravnoteţen” braĉni par. Prvi su
bili oni gdje su oba su- pruţnika izricala uglavnom neutralne ili pozitivne sadrţaje. MeĊu neurav-
noteţenim parovima barem je jedan supruţnik tijekom rasprave izricao uglavnom negativne sadrţaje.
Uzimanje rijeĉi u raspravi eskperimentatori su svrstavali prema pet oznaka sadrţaja. Prilikom
svakog uzimanja rijeĉi, govornik je dobivao jedan pozitivan bod za svaki od sljedećih sadrţaja: opis
problema, podatak o odnosu usmjeren na zadatak, slaganje, humor ili smijeh i sve ostale pozitivne
sadrţaje. Negativni sadrţaji bodovani su (po jedan negativni bod) svaki put kad bi govornik uzimao
rijeĉ u raspravi sa sljedećim sadrţajem: prigovor, kri- tika, govor o odnosu u negativnim terminima,
izraz “da-ali”, obrambeni manevar, omalovaţavanje, porast intenziteta negativnih osjećaja i svi ostali
negativni sadrţaji. Rezultat koji pokazuje ravnoteţu izraĉunat je za svako uzimanje rijeĉi u raspravi
i to oduzimanjem govornikovih negativnih bodova od pozitivnih. Na slici 10.4 moţete vidjeti
primjere tih rezultata uravnoteţenih i neuravnoteţenih braĉnih parova.
Gottmanovi i Levensonovi neuravnoteţeni braĉni parovi bili su ĉešće u sukobu, više su se
branili, bili su ljući, više povuĉeni kao slušaĉi, iskazivali su manje naklonosti, bili su manje
zainteresirani za svoje partnere i manje radosni u interakciji. Eskperimentatori su pretpostavili da se
nestabilnost braka, tj. poĉetno nezadovoljstvo, zatim ozbiljno razmišljanje o razdvajanju, razdvajanje
i na kraju rastava braka, mogu predvidjeti kod parova koji ne uspijevaju zadrţati odnos od pet
pozitivnih prema jedan negativni sadrţaj tijekom sukoba.
Pristupi
shvaćanju 45
emocija S 40
354 2 /^У 299
30 25
■Ţ N
E
Z3
20H
■Sg.
15 io Н
50
—i-------- , ---------,---------1-------- 1- , --------------
20 40 60 80 100 120 140 Uzimanje rijeĉi tijekom rasprave
(a)
0 20 40 60 80 100 120 140 160
(b) 'Uzimanje rijeĉi tijekom rasprave
| — Muž — Žena |
Slika 10.4 Grafiĉki prikaz kumulativnih rezultata dva braĉna para iz Guttmanova i
Levensonova (1992) istraţivanja tijekom njihove rasprave: a) uravnoteţeni braĉni par,
b) neuravnoteţeni braĉni par.
Prema onome što kaţe Kemper (1990), kod ispitivanih parova pitanje je jesu li oni
zaokupljeni s moĉi ili nastoje jedno drugome osigurati poloţaj i ljubav. Gottman
(1993b) u svojoj knjizi samopomoći (1993a) tvrdi da stabilnost ukljuĉuje zadrţavanje
barem odnosa 5 :1 izmeĊu pozitivnih i negativnih osje- ćaja u interakcijama, premda ne
razmatra znaĉenje izraţenih briga. Isti autor predlaţe sljedeću taksonomiju parova.
Neke parove naziva “Procjenjiva- ĉima” i kod njih oba partnera slušaju, shvaćaju i
procjenjuju ono što drug: partner govori. “Prevrtljivci” manje popuštaju, ali imaju jaĉe
emocije, i pozitivne i negativne. “Izbjegavaĉi” umanjuju znaĉaj sukoba i općenito su
manje emocionalni od druge dvije skupine. Prema Gottmanu, nestabilnos: braka
osobina je “Neprijateljskog” i “Neprijateljski-udaljenog” stila gdu barem jedan partner
ne uspijeva zadrţati odnos od pet pozitivnih spram jedne negativne emocije.
Prouĉavajući verbalne razmirice parova srednjoškolaca, Stein i sur. (u tisku)
pokazali su da uĉenici koji zauzimaju suprotne strane mogu postići kompromis. Parovi
koji ga ĉešće postiţu usmjeravaju se na planiranje budućnosti i ĉešće koriste
prihvaćajući ton prilikom razmatranja partnerovih argumenata. Oni koji zauzimaju
poziciju “dobitak-gubitak” ĉešće se usmjer;- vaju na prošlost, izraţavaju negativne
procjene poput okrivljavanja te izraţavaju frustraciju, ljutnju i prezir.
U svjetlu teorije emocija, ĉini se da ljutnja nije glavna razarajuća snaga odnosa,
premda je ljudi ne vole i premda je bila manje ĉesta kod Gottmanovih
uravnoteţenih braĉnih parova. Prema Gottmanu, mnogo jaĉi razarajući elementi su
izraţavanje prezira, ĉešće jadikovanje i obrana, tvrdoglavost, po- vlaĉenje i ĉešće
“ograĊivanje kamenim zidom”. Ljutnja moţe biti izraz osobnosti, i premda su neki
brakovi (poput Gottmanovih procjenjivaĉa) uglavnom intimni u svom odnosu “mi-
zajedništva”, drugi dopuštaju više individualnosti, što neumitno ukljuĉuje više ljutnje
i sukoba. MeĊutim, prevrtljivi parovi znaju kako će riješiti sukobe.
PotvrĊujući Averillove (1982) zakljuĉke da se većina izljeva ljutnje moţe
protumaĉiti kao ponovna prilagodba odnosu, Jenkins, Smith i Graham (1989) su u
svom prouĉavanju 193 obitelji utvrdili kako 79% ţena intervjuira- nih o svaĊama sa
suprugom koje su ukljuĉivale barem 10-minutno podizanje glasa zbog Ijutnje, smatra
da je ipak nešto dobro proizašlo iz tih svaĊa. Premda ĉeste, otvorene i buĉne roditeljske
svaĊe sigurno nisu dobre za djeĉje mentalno zdravlje, o ĉemu smo raspravljali u 8.
poglavlju, one mogu biti vaţne i funkcionalne u braku gdje partneri ţele zadrţati
ponešto od svoje individualnosti. Gottman pretpostavlja da nešto drugo predstavlja
teškoću za odrţavanje braka: to je kad partneri poĉnu gledati jedno na drugo s
prezirom, emocijom koja pokazuje da onaj drugi više ne zasluţuje brigu ili poštovanje.
Pod vidom evolucije ĉini se da je prezir emocija potpunog odbijanja, neu- mjerene
moći, tretiranja druge osobe ne-ĉovjekom. Tooby i Cosmides (1990) tvrde da nam
emocije omogućuju opaţanje nekih uvjeta u kojima su ţivjeli naši preci. Moţemo
zamisliti da je prezir bio funkcionalan meĊu našim pred- ljudskim i rano ljudskim
precima, u sukobu s drugim ĉovjekolikim vrstama, koje je Horno sapiens konaĉno
zamijenio. Prezir je mogao biti funkcionalan i u polunomadskim grupama, kada su
velike površine Zemlje još bile dostupne. Nakon svaĊa koje se nisu dale uspješno
riješiti, grupa se mogla podijeliti i svatko je mogao otići na svoju stranu. Dvije
podgrupe se nikada više (ili rijetko) nisu morale sresti. U suvremenom društvu rastava
braka je sliĉna strategija za braĉne parove. Prema Averillovoj teoriji, moguće je da
ovdje prezir djeluje kao privremena mjera koja dovodi do razdvajanja. Trajne emocije
prezira, gnušanja i mrţnje javljaju se kad postoji psihiĉko povlaĉenje, ali tjelesna
blizina. Na razini zajednice tada je rijeĉ o etniĉkom sukobu. U brako- vima koji su se
“pokvarili”, to se vidi kada braĉni partneri ostanu zajedno s preteţno negativnim
umjesto pozitivnim osjećajima jedno prema drugome.
Sažetak
Ljubav i ljutnja, povezani s naklonošću i moći, dva su emocionalna pola ĉovjekova
društvenog ţivota. Za ljubav je moţda najbolje reći da ima razliĉite strane: jednaje
uobiĉajena radost, utemeljena na toplini i naklonosti, a druga je privrţenost, briga za
druge i erotska Ijubav. Pod vidom evolucije sve to je jako bitno za suradnju meĊu
ljudima koji ĉine par i meĊu ĉlanovima grupe, a o suradnji ovisi ĉovjekova prilagodba.
Emocije sukoba unutar grupe su ljutnja i strah. Kod nmogih primata razvile su se
hijerarhije s obzirom na domina-
ciju, a one postoje i u ljudskim društvima. Njima pripadaju emocije ljutnje i straha prilikom
podĉinjavanja. MeĊutim, ljutnja je tipiĉna emocija koja se javlja meĊu ljudima koji ţive u zajednici:
premda neka meĊuzavisna društva izbjegavaju ljutnju, u individualiziranim društvima funkcija
ljutnje je da omo- gući dokazivanje pojedinaca u konfliktnim situacijama i ponovno dogova- ranje
odnosa. Nasuprot ljutnji, emocije prezira javljaju se prilikom odbacivanja pojedinca ili skupine iz
društva, i s tom emocijom povezano je tretiranje drugih kao ne-ljudi. Premda je Ijutnji i preziru
zajedniĉko agresivno djelovanje, postoje vaţni razlozi za odvajanje te dvije emocije. Kada je rijeĉ o
društvima, prezir omogućuje da se nepripadnicima skupine ospore ljudska prava. Ljutnja i prezir
javljaju se i u intimnim odnosima, npr. u braku. Tada prezir ima mnogo razorniju moć od ljutnje,
zbog ĉega moţe doći do raspada odnosa.

MeĊu nekoliko zanimljivih knjiga nedavno objavljenih o ljubavi ova ima mnogo ko- risnih ĉlanaka:
Robert J. Sternberg i Michael L.Barnes (ur.) (1988). Psihologija Ijubavi, New Ha- ven, CT: Yale
University Press
MeĊu najboljim djelima o Ijubavi je knjiga jednog antropologa:
Helen E. Fisher (1992) Anatomija Ijubavi, New York: Norton
Prema našem mišljenju, najbolja opća knjiga o ljutnji:
Carol Tavris (1982). Ljutnja: neshvaćena emocija. New York: Simon i Schuster
Kada je rijeĉ o emocijama rata, vjerojatno nema bolje knjige od ove:
John Keegan (1994). Povijest ratovanja. New York: Vintage
/ /. froijfAio/je
tjeskobu
(l//o cja emoe/ja a Indeks “Izražavanja emocija" ipovratak
shizojrenije
Psihosomatske bolesti
ftrsi/i oft alo /ocjjV Stres i imunološki sustav

Interakcija izmedu mozga i imunološkog
0(//4(A'/(Z sustava kod životinja
Sadržaj Stres i rak
Osobine ličnosti i bolest
Uzroci emocionalnih poremećaja Priroda stresa
Psihijatrijska epidemiologija
Sažetak
Zivotni dogaĎaji i teškoće
Cinitelji ranjivosti Prijedlozi za daljnje čitanje
Povezanost životnih dogadaja s uobičajenim
emocijama i emocionalnim poremećajima
Sto održava psihijatrijske poremećaje?

Osobni planovi i interpersonalni odnosi
Kognitivni činitelji koji održavaju depresiju i
Slika 11.0 Depresivna ţena. Jedan od zapanjujućih na-

Ijza psihijatrijske epidemiologije jest da je uĉestalost
ĉmocionalnih poremećaja otprilike dvostruko veća kod
ţena nego kod muškaraca. Nasuprot tome, muškarci su
mnogo ćešće ovisni o alkoholu i drugim drogama i ĉešće
su poĉinitelji nasilnih zloĉina.
...Ijudska nevolja se probudila, stala ispred tebe i odmah zahtijeva svoje pravo mjesto.
JeanJoures (1897), prema Kleinman, 1988, str. 53
Uzroci emocionalnih poremećaja

U ţivotu mnogih ljudi postoje razdoblja izrazito jakih emocija: beznadne depresije ili
onesposobljujuće tjeskobe i takva stanja nazivamo psihopatologijom. Cilj ovog
poglavlja nije pokriti cijelo to podruĉje (za to vam treba knjiga Oltmannsa i Emewryja,
1995), već objasniti neke uloge koje emocije imaju u psihopatologiji. Dok djeca
sprenmo reagiraju na svoju bliţu okolinu, primjerice na zadovoljnu ili na poremećenu
obitelj, odrasli ljudi mnogo toga nose sa sobom, u svojim glavama.
Psihijatiijska epidemiologija
Koliko su izrazito jaka emocionalna iskustva uĉestala meĊu obiĉnim ljudima?
Odgovor na to pitanje daje nam psihijatrijska epidemiologija, tj. statis- tiĉka prouĉavanja
uĉestalosti pojave poremećaja. Epidemiolog je detektiv, on otkriva zašto neki ljudi imaju
takve poremećaje, a drugi nemaju.
Mogli bismo pomisliti da medicina svoj uspjeh duguje otkrićima lijekova kao što su
antibiotici ili, primjerice, napretku kirurgije bez mikroba i s ane- stezijom. No, povijest
pokazuje da su se infekcije povlaĉile i prije tih inova- cija; zapravo, najvaţniji
medicinski pomaci u poboljšanju zdravlja posve su drukĉiji. Rijeĉ je o epidemiološkim
otkrićima o tome kako ljudi obolijevaju od zaraznih bolesti i o tehniĉkim te društvenim
dostignućima u smanjenju zaraze, zahvaljujući ĉistoj vodi i uklanjanju smeća iz
gradova (Cartwright, 1977). Sliĉno tome, u psihijatriji su bila vaţna otkrića lijekova za
lijeĉenje depresije, tjeskobe i shizofrenije, no mnogo vaţnija je prevencija.
Zahvaljujući psihijatrijskoj epidemiologiji došli smo do uvida u to tko postaje
psihijatrijski poremećen, a tko ne, i to je temelj za smanjenje rizika od obolijevanja.
Psihijatrijska epidemiologija je sporo zauzimala svoje mjesto uz epidemio- logiju
tjelesne medicine, uglavnom zbog toga što je bilo teško usuglasiti kriterije o tome što
ĉini poremećaj i zato što nije bilo pouzdanih psihologijskih instrumenata (npr.
standardiziranih obrazaca za voĊenje intervjua). U 8. poglavlju rekli smo da u djeĉjoj
psihijatrijskoj epidemiologiji danas već postoje prikladne klasifikacijske sheme i mjerni
instrumenti, a to vrijedi i za odrasle. Prouĉavane su razliĉite populacije kako bi se
utvrdilo koliko su uĉe- stale teškoće duševnog zdravlja. U najnovijoj studiji provedenoj
u SAD-u. Kessler i sur. (1994) primjenjivali su tehniku istraţivaĉkog intervjua kako bi
dijagnosticirali i odredili rizike pojave duševnih poremećaja u 48 drţava. In- tervjui su
provedeni s 8 098 ljudi dobi od 15 do 54 godine, a svoje odgovore dalo je 82.6%
ispitanika. MeĊu zapanjujućim rezultatima tog i sliĉnih is- traţivanja (Robins i Regier,
1991) jest da je uĉestalost depresije i tjeskobe, dva najpoznatija emocionalna
poremećaja, gotOvo dva puta ĉešća kod ţena nego kod muškaraca. Kao što se vidi iz
tablice 11.1, u istraţivanju Kesslera i sur. pokazalo se da je 21% odraslih ţena u nekom
trenutku svoga ţivota imalo epizodu velike depresije, u usporedbi s 13% muškaraca.
Sliĉno tome, ţene su mnogo ĉešće od muškaraca (30.5% prema 19%) imale jedan od pet
vrsta anksioznih poremećaja dijagnosticiranih u toj studiji.
Kao što smo objasnili u 8. poglavlju, postotak ljudi s dijagnosticiranim poremećajem

u odreĊenoj jedinici vremena nazivamo prevalencijom. Na- suprot većoj prevalenciji
depresije i tjeskobe kod ţena, Kessler i sur. su utvrdili da 35% muškaraca i samo 18%
ţena u nekom trenutku svoga ţivota imaju poremećaj zloupotrebe alkohola ili droga,
odnosno ovisnosti. Kod muškaraca je utvrdena i veća prevalencija antisocijalnog
poremećaja liĉnosti u usporedbi sa ţenama (6% prema 1%). Takve spolne razlike u
naĉinu mani- festiranja psihijatrijskih teškoća nastavljaju trend prisutan još u djetinjstvu
(vidjeti 8. poglavlje), kada djeĉaci ĉešće od djevojĉica imaju eksternalizirane, a
djevojĉice nešto ĉešće od djeĉaka internalizirane poremećaje. Razlika izmedu
djetinjstva i odrasle dobi vidljiva je u sluĉaju depresije. U djetinjstvu ne
Tablica 11.1 Prevalencijapsihijatrijskih poremećajatijekom ţivota kod ţenai muškaraca u48 susjednih
drţava SAD-a dijagnosticiranih pomoću Kompozitnog meĊunarodnog dijagnostiĉkog intervjua, a na
temelju DSM-III-R.
Poremećaj Maškarci Žene
Ukupno
Emocionalniporemećaji (povezani s depresijom)
Epizoda velike depresije 12,7 21,3 17,1
Nlaniĉna epizoda 1,6 1,7 1,6
Dislimija 4,8 8,0 6.4
Bilo koji emocionalni poremećaj 14,7 23,9 19,3
Anksiozni poremećaji
Paniĉni poremećaj 2,0 5,0 3,5
Agorafobija bez panike 3,5 7,0 5,3
Socijalna fobija 11,1 15,5 13,3
Jednostavna fobija 6,7 15,7 11,3
Generalizirani anksiozni poremećaj 3,6 6,6 5,1
Bilo koji anksiozni poremećaj 19,2 30,5 24,9
Dm°i poremećaji
Zlouf>otreba alkohola ili droga ili ovisnost 35,4 17,9 26,6
Antisocijalni poremećaj liĉnosti 5,8 1,2 3,5
Nĉemocionalna psihoza 0,6 0,8 0,7
Bdo koji psihijatrijskiporemećaj 48,7 47,3 48,0
Iz т: Kessler i sur. (1994)
postoje spolne razlike u prevalenciji depresije, dok u odrasloj dobi one postaju velike.
Postoje i razlike u prevalenciji poremećaja u funkciji veliĉine prihoda: ljudi s manje
prihoda ĉešće imaju poremećaje, što se vidi iz tablice 11 2 ..
Drugo veliko epidemiološko istraţivanje provedeno u SAD-u bila je Epi-
demiološka studija u podruĉju Catchment (Robins i Regier, 1991). Dvadeset tisuća
ljudi intervjuirano je u pet podruĉja: New Haven, istoĉni Baltimore, St.Louis, Durham i
Los Angeles. U tom su istraţivanju utvrĊeni sliĉni obrasci što se tiĉe depresije,
tjeskobe, poremećaja povezanih s konzumiranjem alkohola i droga te antisocijalnog
poremećaja liĉnosti kao i u ispitivanju Kesslera i suradnika. MeĊutim Robins i Regier
procjenjuju da je prevalencija depresije u ţivotnom vijeku ţena 10.2%, a muškaraca
5.2%, što su niţe vrijednosti od onih koje navode Kessler i suradnici (1994). Vjerojatni
razlog tome je što su intervjueri postavljali drukĉija pitanja o istim simptomima i što su
iskljuĉili poremećaje ako su oni bili reakcija na specifiĉne dogaĊaje poput, na primjer,
gubitka. Općenito govoreći, siromaštvo je bilo povezano s većim rizikom pojave
poremećaja, no to ne vrijedi za iste poremećaje u dvjema studijama.
Tablica 11.2 Razrajerna prevalencija psihijatrijskih poremećaja u funkciji spola i veliĉine prihoda. U
svakoj koloni tablice prvoj skupini pripisana je vrijednost 1,0, dok su vrijednosti za ostale skupine u
koloni izraţene kao umnošci te brojke. Primjerice, u prvoj koloni, uĉestalost bilo kojeg emocionalnog
poremećaja kod ţena je 1,8 puta veća nego kod muškaraca.
Bilo koji Bilo koji Svaka zloupotreba Bilo koji Tri ili više
emocionalni anksiozni alkohola ili droga poremećaj poremećaja
poremećaj poremećaj
Spol
Muški 1,00 1,00 1,00 1,00 1,00
Zenski 1,82* 1,85* 0,40* 0,95 1,24*
Prihodi
0-19 000 $ 1,56* 2,00* 1,27* 1,49* 2,46*
20 000-34 000 $ 1,19 1,52* 1,06 1,21 1,71*
35 000-69 000 $ 1,16 1,48* 1,06 1,21 1,55*
70 000 $ i više 1,00 1,00 1,00 1,00 1,00
Napomena: Zvjezdica (*) oznaĉava prevalenciju kaĊa se ona statistiĉki znaĉajno razlikuje od one sa
standardiziranom vrijednosti 1,0. U tablici nisu prikazane relativne prevalencije s obzirom na godine
školovanja: ljudi koji nisu završili srednju školu imali su podjednaku prevalenciju emocionalnih
poremećaja kao i ostali ispitanici, ali su imali znaĉajno više anksioznih poremećaja. Antiso- cijalni
poremećaj liĉnosti bio je statistiĉki znaĉajno povezan s niskim prihodima i s malo godina školovanja.
lzvor: Kessler i sur. (1994)
Detektivi epidemiolozi poĉinju svoje istraţivanje s razlikama u prevalenciji povezanim sa spolom
i siromaštvom. Neke od tih razlika nmogo su veće od glavnine onih kojima se bave psiholozi. No,
prikupljeni nalazi su korela- cijske prirode, što znaĉi da nam ne govore je li vjerojatnije da je
siromaštvo uzrok depresije ili depresivni ljudi teţe zadrţavaju posao. Prema tome, slje- deći korak je
utvrditi koje su vrste dogaĊaja i okolnosti povezane s pojavom depresije. Je li moguće, na primjer, da
dogaĊaji koji izazivaju negativne emocije uzrokuju i emocionalne poremećaje?
Zivotni dogaĎaji i teškoće

Brown i Harris (1978) proveli su jedno od najvaţnijih istraţivanja o tome što uzrokuje anksiozne
poremećaje i depresiju. Intervjuirali su 458 odraslih ţena u Londonu (Engleska) i utvrdili da se u
prethodnoj godini kod njih 37 (8%) pojavila vrlo jaka depresija (katkada zajedno s tjeskobom), tj.
depresija na razini kliniĉkog sluĉaja. U svakodnevnom govoru takve depresije nazivamo “psihiĉkim
slomom”. Sljedećih 9% ţena imalo je dulje od godinu dana ozbiljan kliniĉki psihijatrijski problem (što
ukupno iznosi 17% ţena s pore- mećajem tijekom godine dana prije intervjua).
U studiji Browna i Harrisa, 89% ţena koje su imale depresiju doţivjele su izrazito prijeteći dogaĊaj
ili teškoću neposredno prije psihiĉkog sloma. Takvi
Slika 11.1 Siromaštvo je glavni uzrok depresije koja u svojoj srţi ima bezn pridonosi
pojavi drugih emocionalnih poremećaja te poremećaja antisocji zapadnom fflosti
industrijskom društvu biti siromašan znaĉi imati malo im izlaţenje na kraj sa ţivotnim
nedaćama ili ih uopće nemati. Siromaštvo n: pojam, ali u psihijatrijskim
priruĉnicima ne dobiva paţnju koju zasluţuj
tlK
ĊogaĊaji ukljuĉivali su kroniĉne teškoće poput ţivota s nasilnim muţem ili skrb o zahtjevnom i
kroniĉno bolesnom roĊaku.
Brown i Harris razvili su novu metodu koja toĉnije od prethodnih pred- viĊa tko će postati
depresivan i to u obliku polustrukturiranog intervjua (Lista ţivotnih dogaĊaja i teškoća). Ljudima se
postavljaju pitanja iz 40 ţivot- nih podruĉja, npr. zaposlenje, materijalna situacija, djeca, odnosi s
drugim ljudima itd. Intervjui se snimaju na audiovrpcu, a kasnije se pišu kratki opisi svakog stresnog
dogaĊaja ili teškoće. Ti se zapisi potom ĉitaju istraţivaĉkom timu koji procjenjuje stupanj kroniĉne
prijetnje (koja traje dulje od tjedan dana) koju svaki dogaĊaj ili teškoća moţe predstavljati ţeni koja
ţivi u opi- sanim okolnostima. Procjene ozbiljnosti kroniĉne prijetnje dogaĊaja ili teškoće donose se
na temelju intuicije ljudi (istraţivaĉa) koji ţive u istom društvu. Provjere pokazuju da je pouzdanost
takvih procjena zadovoljava- juća. One se s vremenom ustaljuju, što se vidi po usporedbama s ranijim
procjenama istraţivaĉkog tima naĉinjenim tijekom više godina. Procjene su nepristrane jer
procjenjivaĉi nisu znali dijagnoze ţena. Isto tako, one ne ovise
o procjenama ţena o tome koliko je njima neki dogaĊaj uznemirujući, što, naravno, moţe ovisiti o
tome koliko su depresivne.
Kad su u izrazitim nevoljama, ljudi postaju depresivni. Evo prikaza sluĉaja gospoĊe Trent, jedne
od ţena iz Brovvnove i Harrisove studije:
GospoĊa Trent (ime je promijenjeno) ima troje male djece i udana je za vo- zaĉa kamiona.
Obitelj ţivi u stanu s dvije sobe i kuhinjom. Godinu dana prije intervjua imala je povremene
migrenske glavobolje, no bila je potpuno prisebna. Njezino treće dijete rodilo se osam mjeseci
prije intervjua. Otprilike tada je njezin muţ ostao bez posla. Ona nije pretjerano brinula zbog
toga i on je ubrzo našao drugi posao. No nakon dva tjedna otpušten je i s tog posla, i to bez
objašnjenja. Sedam tjedana nakon toga bila je toliko zabrinuta da je stalno bila napeta, osjećala
se jadnom, loše je spavala i postala je razdraţljiva s djecom. Bilo joj je teško obavljati
kućanske poslove, nije se mogla koncentrirati, a apetit joj je oslabio. Lijeĉnik joj je dao tablete
za spavanje. Odnos s muţem se pogoršao. Spolni odnosi je više nisu zanimali i mislila je da je
njezinu braku došao kraj. Tri puta se pakirala i odlazila, ali se vraćala zbog djece. Prekora- vala
je samu sebe, osjećala da više ne moţe i razmišljala o tome da sve prekine.
Tri tjedna prije intervjua stvari su poĉele bivati sve bolje. I dalje je bila op- terećena situacijom
u kući, ali se sada uspijevala dovoljno koncentrirati da je mogla gledati televiziju i to joj je
odvlaĉilo paţnju od briga. Ponovo je poĉela imati spolne odnose s muţem i općenito joj je bilo
bolje nego ranije. Bila je depresivna pet i pol mjeseci. Lijeĉniku nije otišla zbog depresije,
već zbog migrene. Rekla je da je tablete za spavanje dobila zbog glavobolja. Drţala je da bi
bilo pogrešno gnjaviti lijeĉnika s depresijom jer je ona bila jasno povezana njezinim novĉanim
i braĉnim brigama (prepriĉano prema Brown i Harris, 1978, str. 28 - 30).
U ovom sluĉaju ozbiljno prijeteći dogaĊaj bilo je drugo muţevljevo ot- puštanje s posla, zbog ĉega
je obitelj ostala bez prihoda. Teškoće sa spavanjem, gubitak tjelesne teţine, nemogućnost
koncentracije, samoprekora- vanje, gubitak zanimanja za spolne odnose i pomisao na samoubojstvo
su sve simptomi depresije. Primjenom Brownove i Harrisove metode, braĉne te- škoće gospoĊe Trent
nisu smatrane dogaĊajem koji bi mogao izazvati depresiju jer je depresija vjerojatno izazvala sam
dogadaj. I drugi autori razlikuju dogaĊaje koje Ijudi sami izazivaju i one koji su izvan mogućnosti
kontrole. Shrout i sur. (1989) utvrdili su da se bolesnicima koji pate od depresije tri puta ĉešće nego
ljudima iz uzorka nedepresivnih dogaĊaju negativni dogadaji koji su izvan kontrole. Prema tome,
depresija nije nuţno iracionalna pojava. Ona ukljuĉuje tugu i beznaĊe izazvane dogaĊajima koji imaju
teške posljedice na naš ţivot i na našu samoprocjenu.
DogaĊaji koji mogu izazvati depresiju su gubici onoga što nam je bilo osobito vrijedno.
Primjenom intervjua o ţivotnim dogaĊajima, Hammen i sur. (1989) utvrdili su da ljudi koji izrazito
cijene svoje odnose s drugima postaju depresivni kad doĊe do gubitka odnosno prekida nekog odnosa.
Oni kojima su autonomija i rad najvaţniji, vjerojatno će postati depresivnima kad im se dogodi
poslovni neuspjeh.
Neki autori kaţu da je depresija utvrĊena u uzorcima “obiĉnih” Ijudi i povezana sa stresnim
dogadajima drukĉija od depresije koju moţemo vidjeti u klinikama (Bebbington i sur., 1981). Prva
vrsta depresije naziva se reaktiv- nom, a druga endogenom. Pretpostavlja se da je endogena depresija
pre- teţno biološki utemeljena i da ima jaĉu genetsku komponentu. MeĊutim, ĉak i u uzorcima
kliniĉkih bolesnika s ponovljenom depresijom, pa ĉak i kod onih s tzv. endogenom depresijom,
pokazalo se da su teški ţivotni dogaĊaji povezani s poĉetkim depresije (Bebbington i sur., 1981,
Frank i sur., 1994). Brown i Moran (1994) tvrde da je kod ljudi s ponovljenom depresijom poĉe- tak
bolesti uzrokovao teţak ţivotni dogaĊaj ili teškoća, iako su se sljedeće depresivne epizode javile bez
vidljivog uzroka u njihovu ţivotu.
I tjeskoba moţe biti izazvana negativnim dogaĊajima (Monroe i Wade, 1988). U jednom
istraţivanju intervjuirano je 2902 muškaraca i ţena iz opće populacije standardiziranim mjerama za
dijagnosticiranje generalizirane anksioznosti i za procjenu ţivotnih dogaĊaja u prethodnoj godini
(Blazer, Hughes i George, 1987). Teški negativni dogaĊaji bili su povezani s trostruko većom
uĉestalošću anksioznih poremećaja kod muškaraca i ţena. Manje teški dogaĊaji bili su povezani s
osmerostrukim povećanjem uĉestalosti generaliziranog anksioznog poremećaja kod muškaraca, ali
taj odnos nije utvrĊen kod ţena.
Uzrokuju li depresiju i tjeskobu iste vrste dogaĊaja? Finlay-Jones (1989) je primjenom Harrisove
metode intervjuirao ţene prilikom posjeta lijeĉniku opće prakse i utvrdio sljedeće: 85% ţena s
anksioznošću, 82% onih s depresijom i 93% ţena s anksioznošću i depresijom doţivjelo je teţak
ţivotni dogaĊaj u usporedbi s 34% onih koje nisu imale emocionalni poremećaj. Neki do- gaĊaji bili
su usmjereni na budućnost i ukljuĉivali su opasnost: dijagnoza raka, neţeljena trudnoća i prijetnja
izbacivanjem iz kuće. Anksioznim pore- mećajima najĉešće su prethodili takvi opasni dogaĊaji.
Nasuprot tome, depresivnim poremećajima najĉešće su prethodili gubici. Ţene koje su patile od
anksioznosti i depresije doţivjele su dogaĊaje koji su sadrţavali opasnost i gubitak.
Specifiĉna vrsta anksioznog poremećaja, posttraumatski stresni pore- mećaj, kao dijagnostiĉki
kriterij ima teţak neugodni dogaĊaj. Takvi dogaĊaji zbivaju se u ratu, kad je ljudima ugroţen ţivot,
kada su njihovi prijatelji ubijeni i osakaćeni (Grinker i Spiegel, 1945), ali i tijekom prirodnih i indus-
trijskih katastrofa ili napada poput silovanja (Burnam i sur., 1988). U takvim dogaĊajima ozbiljno je
ugroţena ĉovjekova dobrobit. Simptomi toga pore- mećaja ukljuĉuju vrlo jaku tjeskobu, poremećaje
spavanja i nametajuće ponovno proţivljavanje traume u ponavljajućim, iznenadnim slikama.
Jasno je da se u većini sluĉajeva depresija i neke vrste tjeskobe javljaju kad stvari u ţivotu krenu
jako loše i kad imaju dugotrajne posljedice. Emocio- nalni poremećaji su reakcije na dogaĊaje i
okolnosti, isto kao i pojava uobiĉa- jenih emocija. Oni nam pokazuju što nam je najvaţnije. Kad je
suprug go- spoĊe Trent ostao bez posla, ona je osjećala poraz i bojala se da neće moći ţivjeti
odgovarajućim ţivotom ili skrbiti o svojoj obitelji.
I tako smo došli do prvog, a moţda i najvaţnijeg, odnosa izmeĊu emocija i emocionalnih
poremećaja. Kratkotrajne emocije i raspoloţenja su stanja spremnosti za akciju. Emocionalni
poremećaji ukljuĉuju emocije, ali kad je rijeĉ o poremećaju, emocije su intenzivnije, dulje traju (vidi
vremenski vid emocionalnih stanja u 4. poglavlju) i onemogućuju funkcioniranje. GospoĊa Trent
doţivjela je gubitak materijalnih sredstava potrebnih za brigu o obitelji i izgubila je nadu. Njezino
stanje moţemo opisati kao jako smanjenu sprenmost na djelovanje, kao nemogućnost da normalno
obavlja poslove koji su joj bili najvaţniji, poput brige o djeci. Zašto je ĉovjek podloţan tako onespo-
sobljujućim stanjima, još uvijek je zagonetka koju moraju riješiti teorije emocija. MeĊutim, valja
imati na umu da danas ţivimo mnogo drukĉije nego što je to bilo u okolini na koju smo se tijekom
evolucije prilagodavali; štoviše, depresija moţe pomoći ljudima da se povuku ili iskljuĉe iz
postojećih planova i obveza tjerajući ih na stvaranje i organiziranje novih ciljeva (Oatley, 1992).
Cinitelji ranjivosti
Danas je široko prihvaćen zakljuĉak da depresija obiĉno poĉinje nekim teškim ţivotnim
dogaĊajem ili teškoćom. Pa ipak, psihiĉki slom ne dogaĊa se svima koji zapadnu u teške ţivotne
nevolje. U ĉemu je razlika izmeĊu reagiranja emocijom ili raspoloţenjem i reagiranja emocionalnim
depresivnim ili anksioznim poremećajem? Sto neke ljude ĉini ranjivijima u usporedbi s drugima?
Rano iskustvo: važnost osjećaja voljenosti od, strane roditelja
Osoba koja je u djetinjstvu izgubila roditelja, osobito majku, vjerojatnije će kasnije u ţivotu imati
depresiju (Brovvn i Harris, 1978). U poĉetku se drţalo da nas gubitak osobe kojoj smo privrţeni ĉini
ranjivima. Danas izgleda da za to nije odgovoran sam gubitak, već da negativan uĉinak ima
nedostatak roditeljske brige koja obiĉno prati takav gubitak. Ţene koje su u djetinjstvu bile
zanemarivane ili tjelesno odnosno spolno zlostavljane, imaju veći rizik za pojavu depresije i tjeskobe
u odrasloj dobi (Brewin, Andrews i Gotlib, 1993, Brown i Harris, 1993).
Nedostatna briga u djetinjstvu jedan je od razloga zašto ljudi koji su joj bili izloţeni sami zapadaju
u riziĉne ţivotne situacije. Tako su Quinton, Rutter i Liddle (1984), o ĉemu je bilo rijeĉi u 8.
poglavlju, utvrdili da su ţene odrasle u institucijama ostajale trudne u mlaĊoj dobi, imale manje
kvalitetne spolne odnose i bile su lošiji roditelji od uobiĉajenog. I druga istraţivanja pokazala su da
depresivne ţene same “izazivaju” mnoge teške ţivotne dogaĊaje; tako je Hammen (1991) utvrdio da
su ţene oboljele od velike depresije imale više stresnih dogaĊaja, ĉak i kad nisu bile depresivne, od
nedepresivnih ţena. Većina spomenutih dogadaja ticala se odnosa s drugim ljudima, npr. s braĉnim
partnerom ili djecom.
Opasnost ranog zanemarivanja djelomiĉno leţi u ĉinjenici da ono na- rušava sliku o sebi kao o
biću koje ima svoju vrijednost i koje zasluţuje ljubav. Negativne emocionalne sheme o sebi u
odnosima s drugima mogu povećati rizik od obolijevanja od depresije, povećavajući vjerojatnost
pojave situacija koje loše završavaju po pojedinca. Ljudi koji su osjetili nedostatak brige ţeljni su
ljubavi, što ih tjera na brzopleto, nepromišljeno ili rano stupanje u brak. No zahvaljujući nedovoljnom
promišljanju, povećava se rizik da će takvi odnosi biti jako loši. To pak potvrĊuje da su oĉekivanja
poraza i gubitka bila opravdana, što moţe postati dio obrasca samookrivljavanja u depresiji.
Whitbeck i sur. (1992) su utvrdili da depresivni roditelji ĉešće odbacuju svoju djecu. Takva djeca
ĉešće imaju razliĉite teškoće što još više pridonosi roditeljskom odbacivanju. Naţalost, takvi krugovi
ranjivosti unutar odnosa s drugim ljudima prenose se s generacije na generaciju. U 8. poglavlju dali
smo pregled nalaza istraţivanja koji pokazuju da će djeca ĉešće biti depresivna ako ţive u obitelji s
depresivnim roditeljem nego ako u obitelji nema depresije. Na temelju vlastita iskustva odnosa
roditelj-dijete, ta djeca stvaraju sheme o sebi u odnosima s drugima koje nose sa sobom u odraslu dob.
Atribucijski stil
Najpoznatija kliniĉka teorija o kognitivnoj osjetljivosti (Beck, 1983., Beck i Етегу, 1985.) otkriva
da su obrasci iracionalnih misli prenesenih iz djetinjstva povezani s depresijom i tjeskobom. Takvo
razmišljanje je pretjerano i previše uopćeno, i ĉesto je potaknuto obraćanjem paţnje na dogaĊaje s
negativnom konotacijom, dok se oni pozitivni ne primjećuju. Ono ukljuĉuje proiz- voljno
zakljuĉivanje i osobno doţivljavanje dogaĊaja, ĉak i kad oni nemaju nikakvo osobno znaĉenje. (U 4.
poglavlju pokazali smo primjer Beckova rada, tj. opisali smo medicinske podatke o ĉinovnici koja
vodi brigu o medicinskim dosjeima i koju je uzrujavalo uvjerenje medicinske sestre instrumentarke).
Atribucijski oblik teorije nauĉene bespomoćnosti (Abramson, Metalsky i АПоу, 1989, Abramson,
Seligman i Teasdale, 1978) takoĊer uzima u obzir stil razmišljanja kao nešto što moţe uzrokovati
depresiju. Prema toj teoriji ljudi, postaju depresivni nakon dogadaja nad kojim nemaju kontrolu, a
uviĊaju: a) da se taj dogaĊaj javlja zbog unutrašnjih razloga, dakle zbog njih samih, a ne nekih
vanjskih ĉinitelja, b) da je rijeĉ o općoj pojavi, tj. da se ona dogaĊa u svim uvjetima, a ne samo u
trenutaĉnim okolnostima i c) da je rijeĉ o stabil- nom, tj. trajnom, a ne o privremenom zbivanju.
Соупе i Gotlib (1983) pokazali su da su Beckova i atribucijska teorija vrlo sliĉne u svojim
formulacijama i predviĊanjima.
Prikazat ćemo nedavno istraţivanje glavnih zagovornika atribucijske teorije koji se bave
depresijom (Matelasky i sur., 1993). Rijeĉ je o studentima koji su polagali polugodišnji ispit. Prije
ispita i u nekoliko navrata nakon što su saznali ocjene, prikupljeni su podaci o njihovu
samopoštovanju i depresivnim simptomima (Beckovim upitnikom depresije). Kada su studenti dobili
ocjene, rezultati na Beckovu upitniku depresije mogli su se predvidjeti samo na temelju uspjeha na
ispitu, a ne i na temelju atribucijskog stila. MeĊutim pomoću njihova atribucijskog stila i
samopoštovanja bilo je moguće predvidjeti one koji će biti tuţni dulje od jednog dana nakon
nepoloţenog ispita.
MeĊutim, ovdje je potreban oprez: opisano ispitivanje na studentima koji su polagali ispit izuzetno
je kvalitetno, jer provjerava stvaran dogaĊaj koji je sudionicima istraţivanja jako vaţan. Istodobno,
poput nmogih drugih kva- zieksperimentalnih istraţivanja, u njemu se promjene na ljestvicama ra-
spoloţenja, kao što je Beckov upitnik, smatraju pokazateljima depresije. Соупе (1994) istiĉe da
promjene na takvim ljestvicama samoiskaza ne pokazuju da ispitanici postaju kliniĉki depresivni. U
epidemiološkim istraţiva- njima, o kojima smo govorili na poĉetku poglavlja i u onima koje su
proveli Brown i sur., koriste se dijagnostiĉki intervjui kako bi se utvrdilo imali li osoba sindrom velike
depresije na kliniĉkoj razini, a iz tih istraţivanja znamo da su razlozi pojave kliniĉkih sluĉajeva
mnogo ozbiljniji od pada na polugo- dišnjem ispitu. Соупе istiĉe kako ne postoje dokazi da
pogoršanje raspo- loţenja, vidljivo na ljestvicama poput Beckove, odgovara kliniĉkoj depresiji.
Samopoštovanje
Kad je rijeĉ o depresiji koja dostiţe kliniĉke razmjere, pitanje kognitivne osjetljivosti prouĉavano
je u istraţivanjima samopoštovanja (Gotlib i Ha- mmen, 1992). U svom longitudinalnom istraţivanju
Brown i sur. (1990) mjerili su samopoštovanje, pojam vrlo blizak internalnim atribucijama neus-
pjeha, brojeći omalovaţavajuće primjedbe koje su ţene davale o sebi tijekom prvog intervjua. Godinu
dana kasnije, od onih koje su doţivjele neki teţa*; dogaĊaj, one koje su sebe omalovaţavale dva su
puta ĉešće imale veliku depresiju u usporedbi s onima koje su se pozitivno procjenjivale.
Prema tome, iako su rano iskustvo i kasnija depresija povezane, a iz 8. poglavlja znamo da neka
djeca pokazuju depresivne obrasce koji se mogu nas:;- viti i u odrasloj dobi, još uvijek nije posve
jasno koji je vid kognitivnog ih err.: - cionalnog funkcioniranja oštećen. Cini se da je negativno
razmišljanje o se'r: ukljuĉeno u teške sluĉajeve depresije kao i kod manjih neuspjeha u nekorr.
zadatku.
Razmišljanje koje se temelji na procjeni
Novi pristup prouĉavanju stilova razmišljanja kao ĉinitelju ranjivosti, o>> bito zanimljiv
istraţivaĉima emocija jer se temelji na procjenama opisanir: _ 4. poglavlju, potjeĉe od istraţivaĉke
skupine koja je koristila narativnu analizu za predviĊanje obrazaca suoĉavanja sa stresom nakon
smrti voljene osobe. Stein i sur. (1995) pratili su 30 osoba koje nisu bile zaraţene HlV-om, ali ĉiji su
partneri umrli od AIDS-a. Ispitanici su intervjuirani dva i ĉetiri tjedna nakon gubitka, a potom godinu
dana kasnije. Tijekom prva dva intervjua od njih je traţeno da priĉaju o svojim partnerima,
doţivljaju gubitka, o tome što se dogaĊalo kad im je partner umro i što im je pomagalo da izaĊu na
kraj s gubitkom. Situacijske procjene definirane su kao procjene ljudi, mjesta, dogaĊaja, djelovanja ili
ishoda koji su utjecali na njihove ciljeve i dobrobit. Pozitivne procjene ukljuĉivale su razgovor o
povoljnim vidovima njihova odnosa s partnerom ili o tome što ispitanici misle jesu li bili dobri
skrbnici. Negativne procjene ukljuĉivale su izjave o strahu od budućnosti i ţaljenje zbog kvalitete
odnosa koji su imali s partnerom. Postotak pozitivnih procjena u razgovoru ubrzo nakon gubitka bio je
izuzetno dobar prediktor pozitivnog morala (r = - 0.63), isto kao i samoprocjene depresivne
simptomatologije (r= - 0.51) godinu dana nakon toga. Pozitivne procjene ostale su znaĉajan predik-
tor dobrobiti i nakon godinu dana, ĉak i uz kontrolu dobrobiti i depresije u prvom mjesecu nakon
gubitka.
Socijalna podrška
Bliski odnosi s drugim ljudima imaju snaţan uĉinak na pojavu velike depresije kao reakcije na
ţivotne nedaće. Postojanje intimnog odnosa djeluje kao odbojnik. Mnogo istraţivanja potvrdilo je
postojanje te povezanosti, prvo ono Brovvna i Harrisa (1978), a potom i mnogih drugih autora. Tako
su, primjerice, Раггу i Shapiro (1986) intervjuirali ţene s niskim primanjima i s barem jednim
malim djetetom. MeĊu onima koje nisu doţivjele ni jedan teţak ţivotni dogaĊaj ili teškoću, veliku
depresiju je imalo 5% onih koje su bile u intimnom odnosu i 10% onih bez takvog odnosa. MeĊutim
od onih koje su doţivjele teţak dogaĊaj ili teškoću, veliku depresiju je imalo 10% onih koje su bile u
intimnom odnosu i ĉak 30% onih bez takva odnosa. U istraţivanju Solomona i Brometa (1982)
prouĉavane su majke male djece nakon teške nesreće u nuklearnoj elektrani Otok tri milje u
Pennsylvaniji, kada su u atmosferu ispuštene velike koliĉine radioaktivnih tvari. I ovdje su dobiveni
sliĉni rezultati koje, uz ostale, moţete vidjeti u tablici 11.3. Opći je zakljuĉak da je socijalna podrška
sama po sebi imala slab uĉinak, ali je sluţila kao odbojnik protiv ţivotnih dogaĊaja i teškoća kad su
se pojavile (Cohen i Wills, 1985).
Većina istraţivanja o kojima smo dosad govorili bila su provedena sa ţenama, kako bi broj
sudionika ispitivanja bio što veći. Ali što je s muškar- cima? Je li njihova ranjivost sliĉna ili drukĉija?
U transverzalnom istraţivanju provedenom u Los Angelesu, Anashensel i Stone (1982) su utvrdili
sliĉan obrazac pojave depresije nakon stresnih dogaĊaja kod muškaraca i ţena, kad sudionici
ispitivanja nisu imali intimnu socijalnu podršku (vidi tablicu 11.3). Neki autori pretpostavljaju kako je
muškarcima najvaţniji oblik socijalne po- drške ĉinjenica da su integrirani u zajednicu (Bolton i
Oatley, 1987), ali za tu
pretpostavku nema onoliko pouzdanih podataka koliko ih je prikupljeno o zaštitnoj
ulozi dobro funkcionirajućeg intimnog odnosa za ţene.
Socijalna podrška vrlo je vaţan pojam u objašnjavanju psihološkog utjecaja
ţivotnih dogaĊaja, ali on nije jednostavan. Uobiĉajene mjere socijalne podrške
ukljuĉuju postojanje osobe od povjerenja, izostanak interpersonalnih trzavica,
odobravanje od strane drugih ljudi, integraciju u socijalnu mreţu i praktiĉnu pomoć.
Thoits (1986) identificira socijalnu podršku kao pomoć drugih ljudi u izlaţenju na kraj
sa ţivotnim mukama. Sarason i sur. (1987) usporeĊivali su razliĉite mjere socijalne
podrške usmjerene na razliĉite vidove odnosa s drugim ljudima. Ti su autori zakljuĉili
da visoka socijalna po- drška općenito pokazuje je li netko prihvaćen, voljen i ukljuĉen
u odnose gdje je komunikacija otvorena.
\
Tablica 11.3 Postotak sudionika nekoliko istraţivanja velike depresije s obzirom na to jesu li doţivjeli
teţak ţivotni dogaĊaj i jesu li imali socijalnu podršku u obliku intimnog odnosa
Težak životni dogaĎaj Intimnost sudionikova najbližeg odnosa
ili teškoća
Visoka Niska % depresivnih % depresivnih
Originalno istraživanje
Brown i Harris (1978) Ne 1 3

(N = 419, London, Vel. Britanija) Da 10 32
Ponovljena istraživanja
Costello (1982) Ne 5 7
(N = 386, Calgary, Kanada) Da 21 57
Babbington i sur. (1984) Ne 6 11
(N = 152, London, Vel. Britanija) Da 24 22
Раггу i Shapiro (1986) Ne 5 10
(N = 189, Sheffield, Vel. Britanija) Da 10 31
Slična istraživanja
Paykel i sur. (1980)* Ne 12 14

(N= 104, nakon poroda) Da 24 82
Anashensel i Stone (1982) Ne 12 22
(N = 998, Los Angeles) Da 24 37
Solomon i Bromet (1982) Ne 9 7
(N = 432, nesreća u nuklearnoj Da 12 21
elektrani Otok tri milje)
Murphy (1982) Ne 3 0
(N = 200 starijih Ijudi) Da 11 35
* ukljuĉujući i kroniĉne sluĉajeve Izvor. Oatley i Bolton (1985)
Usprkos nedaćama koje umanjuju osjećaj vlastite vrijednosti, ljudi koji imaju socijalnu podršku
doţivljavaju sebe osobama koje mogu postići ciljeve interakcije s drugima. U interakciji s
podrţavajućim partnerom ili prijateljem ne osjećamo poraz ili odbijanje koji se mogu javiti u drugim
vidovima ţivota. U podrţavajućim odnosima osjećamo da drugu osobu zanima što je nama vaţno i da
će nam ona pomoći u ostvarenju ambicija i planova.
Genetski činitelji
U 7. poglavlju govorili smo o tome da su obrasci emocionalnosti pod utjecajem genetskih
ĉinitelja, a to vrijedi i u podruĉju psihopatologije, o ĉemu je bilo rijeĉi u 8. poglavlju. Ljudi nasljeĊuju
sklonosti koje povećavaju rizik za pojavu depresije i tjeskobe na kliniĉkoj i na blaţoj razini, a te
sklonosti nalikuju osobinama liĉnosti (Kendler i sur., 1986). Moguće je naslijediti sklonost niţem
pragu podnošenja nekih negativnih emocija ili prema ĉešćem doţivljavanju straha i tuge. Prema
jednoj pretpostavci, sklonost tjeskobi je biološki utemeljena (Hamm, Vaitl i Lang, 1990). Velika
genetska osjetljivost mehanizma kojim uĉimo odreĊene znakove povezati sa shemama osnovanim na
tjeskobi, moţe objasniti zašto su neki ljudi općenito plašljiviji od drugih, usprkos tome što u ţivotu
nisu bili izloţeni većoj opasnosti.
Slika 11.2 Ţene zaposlene izvan kuće. Pedesetih

godina 20. stoljeća u SAD-u je 50% ţena s djecom
bilo zaposleno izvan kuće. Brown i Harris (1978) su
u Londonu (Ve- lika Britanija) utvrdili da
zaposlenost izvan kuće djeluje zaštitniĉki protiv
depresije prilikom pojave teških ţivotnih dogaĊaja
ili teškoća.
Jedan od naĉina prouĉavanja genetskih ĉinitelja je usporedba uĉestalosi: poremeĉaja kod
jednojajĉanih blizanaca ĉiji su geni 100% jednaki i dvo- jajĉanih s genima koji su 50% isti. Kao što
smo objasnili u 7. poglavlju, utjeca; gena pretpostavlja se kada postoji mnogo veće slaganje (pojava
neke osobine u oba ĉlana blizanaĉkog para) kod jednojajĉanih u usporedbi s dvojajĉanim blizancima.
UtvrĊen je utjecaj i dvije vrste okolinskih ĉinitelja. Kadje slaganje izmeĊu jedno- i dvojajĉanih
blizanaca istodobno sliĉno i visoko za neki poremećaj. tada je vjerojatno da je utjecaj zajedniĉke
okoline (npr. roditeljska svada) velik. Kad je slaganje sliĉno i nisko, tadaje vjerojatno da su vaţni
odvojeni okolinski ĉinitelji, primjerice da jedno dijete dobiva više ljubavi i paţnje od drugoga.
U nekoliko studija utvrĊen je utjecaj gena na pojavu depresije. Kendler i sur. (1993b) ispitali su
938 blizanaca iz popisa stanovništva u jednoj vremen- skoj toĉki i potom godinu dana kasnije. U
prvom ispitivanju slaganje kod jed- nojajĉanih blizanaca bilo je 27% (tj. kod 27% blizanaca oboje su
imali pore- mećaj), dok je kod dvojajĉanih blizanaca slaganje iznosilo 17%. Razlika je bila nešto veća
prilikom drugog prikupljanja podataka (28.9% prema 15.4%). Rijeĉ je o razmjerno niskim slaganjima
koja pokazuju da kod velike depresije veću ulogu imaju razliĉiti okolinski ĉinitelji, kao npr. ţivotni
dogaĊaji o kojima smo ranije govorili, nego genetski ĉinitelji. MeĊutim djelovanje gena, na koje
upućuje razlika izmeĊu slaganja kod jedno- i dvo- jajĉanih blizanaca, bilo je dosta izraţeno.
Jedan od naĉina na koji geni mogu utjecati na pojavu depresije je pristranost - bilo pozitivna ili
negativna - i to u smislu oslanjanja na društvene norme i dominaciju, gdje su djelomiĉni posrednici
(kao što smo govorili u 3. poglavlju) vjerojatno mehanizmi koji koriste serotonin (tvar koja prenosi
ţivĉano uzbuĊenje). Mnogi antidepresivi djeluju tako da povećavaju dostupnos: upravo te tvari.
MeĊutim, utjecaj gena na depresiju ne temelji se samo na sklonosti prema samoj depresiji. Plomin i
sur. (1990) prouĉavali su ţivotne dogaĊaje u populaciji blizanaca. Utvrdili su da su jednojajĉani
blizanci medu- sobno mnogo sliĉniji po broju stresnih dogaĊaja tijekom ţivota u usporedbi s
dvojajĉanima. Kendler i sur. (1993a) istraţivali su ţivotne dogaĊaje u prote- kloj godini kod jedno- i
dvojajĉanih blizanaca i utvrdili da je uĉestalost njihove pojave bila u većoj korelaciji kod
jednojajĉanih parova nego kod dvo- jajĉanih, a procijenjeno je da je utjecaj gena objašnjavao otprilike
20% zajed- niĉke varijance. Jedno od mogućih objašnjenja jest da geni utjeĉu na osobine liĉnosti koje
pak mogu djelovati na pojavu ţivotnih dogaĊaja. Primjerice, impulzivnost moţe povećati uĉestalost
opasnih dogaĊaja. Plomin i Bergeman (1991) daju prikaz studija prema kojima na pretpostavljeno
okolinske varijable (npr. ţivotni dogaĊaji) mogu utjecati geni. Ne zaboravite da smo rek kako neki
ljudi sami sebe dovode u teške situacije, a one pokazuju vrlo jak_ povezanost s genetskim ĉiniteljima.
Osim toga, lako je uoĉljivo da su nek; ljudi predodreĊeni za stvaranje dugotrajnijih podrţavajućih
odnosa od drugih. No, ĉak su i dogaĊaji na koje ne moţemo utjecati, umjereno povezani s genetskim
ĉiniteljima.
Uloga kulture u nastanku depresije i tjeskobe
Kulturalni ĉinitelji imaju vaţnu ulogu u sklonosti prema emocionalnim poremećajima i u njihovu
oblikovanju (Kleinman, 1988). Na primjer, Jones i Horne (1973) su meĊu 2360 australskih Aborigina
pronašli samo jedan sluĉaj vidljive tjeskobe. Štoviše, ako se sjetite ljudi na Ifaluku koje opisuje Lutz
(1988, vidi 2. pogl.) koji zajedno provode cijeli svoj ţivot, opazit ćete da kod njih naprosto nema
agorafobije - straha da ne bude sam daleko od kuće.
U odreĊenoj mjeri takve razlike mogu odraţavati strukturu zajednice, uloge i mogućnosti koje
ljudima stoje na raspolaganju u razliĉitim društvima i mogućnosti na koje se mogu osloniti. MeĊutim,
pojavljuju se i drukĉije razlike. Svjetska zdravstvena organizacija (1983) provela je istraţivanje o de-
presiji u ĉetiri drţave: Švicarskoj, Kanadi, Japanu i Iranu. U svim zemljama primijenjen je isti
dijagnostiĉki instrument i on se pokazao pouzdanim. U svim zemljama utvrĊen je isti srţni klaster
depresivnih simptoma: tuga, nepostojanje radosti, tjeskoba i nedostatak energije, dok su ostali
simptomi imali razliĉitu uĉestalost od zemlje do zemlje. Primjerice, u Iranu je 57% bolesnika
izvještavalo o tjelesnim simptomima, dok je u Kanadi o tome iz- vještavalo samo 27%. Osjećaji
krivnje i griţnja savjesti bili su uobiĉajeni u Ka- nadi i Švicarskoj (68% bolesnika), a rjeĊi u Iranu
(32%). Prema tome, moţemo reći da u razliĉitim društvima ljudi pokazuju depresiju na razliĉite
naĉine.
Kulturalne razlike vrlo su se jasno pokazale i u Kleinemanovu (1982) is- traţivanju 100
neurasteniĉnih pacijenata dnevne bolnice u Kini. Obrazac simptoma sastojao se od glavobolja,
vrtoglavica i nedostatka energije. Simp- tomi su podsjećali na tjelesne, i takav je obrazac stoljećima
imao svoje znaĉenje u Kini. Bolesnici su bili usmjereni na bol kao prevladavajući simptom - njih
90% osjećalo je jaku bol u glavi, leĊima i grudima. Većina je mislila da su bolesni od neke tjelesne
bolesti, premda kod tog poremećaja obiĉno nema utvrĊenog tjelesnog uzroka. Ostale simptome nije
bilo lako objasniti: primjerice, nekim bolesnicima je uznemiravajući simptom bio strah od većeg
gubitka sperme zajedno s vrlo smanjenom koliĉinom ţivotne energije. Svih 100 neurasteniĉkih
bolesnika dijagnosticirano je i pomoću standardiziranih psihij atrij ski h instrumenata stvorenih na
Zapadu. Na temelju njih, 87% bolesnika dobilo je dijagnozu velike depresije, a 69% dijagnozu
anksioznog pore- mećaja. Prema tome, ĉini se da su kategorije simptoma utvrĊene instrumen- tima
stvorenim na Zapadu zajedniĉke i drugim društvima. Istodobno, isto kao što kultura oblikuje doţivljaj
emocija, ona oblikuje i naĉin doţivljavanja te izraţavanja psihijatrijskih stanja.
S tim je povezano pitanje o ulozi simptoma unutar društva. Mechanic (1982) je intervjuirao
bolesnike i kod većine njih (93%) simptomi su sluţili izraţavanju osobnog ili interpersonalnog
nezadovoljstva. U 74% sluĉajeva sluţili su za manipuliranje odnosom. U 1% sluĉajeva omogućavali
su izostanak s posla ili oslobadanje od drugih društvenih obveza. Prema tome, moţemo vidjeti da se u
nekim društvima nekim simptomima općenito pripisuju odreĊeni uĉinci i uloge, dok ih drugi
simptomi nemaju. Primjer interpersonalnog uĉinka koji je neobiĉan po svojoj jasnoći izraţavanja
(premda vjerojatno ne i po tome da se javlja kod svih ljudi) dolazi s Anda u Ekvadoru. gdje postoji
emocionalno stanje zvanopena, što znaĉi gubitak, tuga ili patnja (Tousignant i Maldonado, 1989). Kad
je to stanje vrlo jako, ono postaje depresivna bolest. U toj kulturi smatra se da pena pokazuje gubitak
reci- prociteta, pa kada ţena zapadne u to stanje, ukljuĉuju se roĊaci i istraţuju njezine osjećaje obiĉno
pretpostavljajući da muţ ne izvršava svoje interpersonalne obveze prema njoj. Nastoje pronaći
rješenje tog problema, a ako je potrebno, krivcu odreĊuju i kaznu.
Povezanost životnih dogaĎaja s uobičajenim emocijama i emocion a

In im poremećajima
Kako ćemo osmisliti istraţivanje ţivotnih dogaĊaja i depresije u svezi s uo- biĉajenim emocijama?
Za to nam trebaju dva koraka. Jedan je zapamtiti da je velika depresija vrlo jaka emocionalna reakcija
tuge zbog gubitka ili razoĉa- ranja, koju obiĉno prati vrlo jaka tjeskoba glede budućnosti, a katkada i
ljutnja na uzrok dogaĊaja. Razlika izmeĊu dogaĊaja koji izazivaju tugu i onih koji uzrokuju
depresiju jest da su ovi drugi mnogo teţi. Oni nisu samo gubitak, oni su razarajući gubitak koji
uništava neĉiji doţivljaj sebe i naĉina ţivota. U srţi depresivnog sloma nalazi se emocija potpunog
beznaĊa.
Pojam teškog ţivotnog dogaĊaja moţemo objasniti pomoću dijagrama pri- kazanognaslici 11.3.
IznenadnidogaĊaj kojismanjujevjerojatnostpostizanja nekog cilja uzrokuje emocije. Ako je rijeĉ o
teškom dogaĊaju, tj. o takvom koji prijeti postizanju ţivotnog cilja ili plana, on moţe izazvati
depresiju.
MeĊutim, depresija nije samo skup vrlo jakih ili dugotrajnih emocija. Za dijagnozu velike
depresije mora postojati depresivno raspoloţenje, gubitak zanimanja za uobiĉajene aktivnosti ili
nedostatak ugode koji traju barem dva tjedna te ĉetiri dodatna simptoma, ukljuĉujući gubitak tjelesne
teţine, speci- fiĉan obrazac teškoća sa spavanjem i razmišljanje o samoubojstvu. Svi nabro- jeni
simptomi ne mogu se jednostavno izvesti iz postojećih teorija emocija. Prema tome, drugi korak je
povezati emocionalne poremećaje s onime što znamo o emocijama, a to znaĉi ukljuĉiti pojam
ranjivosti. Opća postavka u psihopatologiji je da se poremećaj moţe objasniti pomoću dijateze i
stresa, tj. naslijeĊem i provocirajućim dogaĊajem. Na slici 11.3 prikazano je moguće djelovanje
nedostatka socijalne podrške, jednog od ĉinitelja ranjivosti.
Sto održava psihijatrijske poremećaje?

Tijekom posljednjih 30 godina mnoga istraţivanja emocionalnih pore- mećaja
bavila su se uzrocima depresije i tjeskobe. Sada ćemo se pozabaviti pitanjem kako se
takva stanja odrţavaju tijekom duţih razdoblja.
Osobni planovi i interpersonalni odnosi

Otprilike 60% epizoda velike depresije traje kraće od šest mjeseci, ali 20% njih
postaje kroniĉno i traje dulje od godinu dana (Coryell i sur., 1994). Prema dijagramu sa
slike 11.3, jedna od glavnih razlika izmeĊu epizode depresije koja će se razriješiti ili
postati kroniĉna jest moţe li osoba stvoriti novi odnos, nove planove ili novi ţivotni
projekt u zamjenu za izgubljenim, što će joj omogućiti da se osjeća vrijednom ivaţnom.
Oporavakje povezan s novim poĉecima, pozitivnim procjenama sebe (Brown, Lemyre i
Bifulco, 1992) i uţivanjem u novim planovima (Oatley i Perring, 1991). O depresiji
moţemo razmišljati kao o odbacivanju implicitne teorije na kojoj je osoba temeljila
Teţak dogaĊaj
Ш teškoća
svoj ţivot: moţemo je shvatiti kao poticaj na ponovno

promišljanje ţivotnog
Emocije,
plan za ostvarenje
samoodreĊenja.
Nema depresije
Kroniĉni psihijatrijski
Da Razrješenje krize i i/ili tjelesni simptomi
nestanak simptoma
Emocije, npr. tuga, ljutnja

disforiĉno raspoloţenje.
Nema depresije
Slika 11.3 Dijagram razlikovanja uobiĉajenih emocija i depresivnog sloma (Oatley, 1988)
projekta. Premda je psihiĉki slom vrlo bolan, on zahtijeva ponovno promi- šljanje. MeĊutim, ishod
ovisi o dostupnim mogućnostima.
Vaţan mehanizam odrţavanja stanja tuge i tjeskobe je da takva stanja sama po sebi ljude ĉine još
tuţnijima i tjeskobnijma - ona mogu pokrenuti zaĉarani krug koji se sam odrţava, što oteţava
oporavak od nevolje. Postoii nekoliko vrsta takvih procesa. Jedan od njih, koji prikazuje Hammen
(1991). jest da je depresivnost stresna, što ima posljedice na odnose s drugim ljudima. a to produţuje
trajanje depresije. Drugi proces odvija se kada teškoće koje su uzrok depresije i dalje traju, pa ni
depresija ne prestaje.
Kod nekih ljudi depresija se povlaĉi, ali ostaje kroniĉni anksiozni pore- mećaj koji takoĊer moţe
odrţavati samoga sebe. Neke situacije izbjegavamo zbog straha. U kroniĉnim anksioznim
poremećajima poput agorafobije i socijalne fobije izbjegavamo nepoznato (Mathews, Gelder i
Johnson, 1981). To što izbjegavamo postaje još više prijeteće i dalje ruši samopoštovanje, što pro-
duljuje tjeskobu i izbjegavanje.
Osobita vrsta ĉinitelja je kvaliteta odnosa s drugim ljudima. Već smo govorili o tome kako
podrţavajući odnosi mogu djelovati zaštitniĉki protiv negativnih ţivotnih dogaĊaja. Nasuprot tome,
ljudi skloni depresiji sam: stvaraju negativne socijalne mreţe i time povećavaju rizik obolijevanja od
depresije i njezina odrţavanja. Primjerice, Соупе i sur. (1987) su utvrdili da je 40% supruţnika
depresivnog bolesnika takoĊer imalo kliniĉki znaĉajne simptome depresije u usporedbi sa 17%
muţeva ĉije ţene nisu imale depresivni poremećaj. Соупе, Burchill i Stiles (1991) pretpostavljaju da
ljudi skloni depresiji biraju partnere koji su takoĊer skloni depresiji. Loši odnosi sa skrbnicima u
djetinjstvu mogu Ijude usmjeriti tako da se osjećaju nesigurnima ili socijalno nevještima, i zbog
toga teţe dobivaju dobru socijalnu podršku u odrasloj dobi.
U ovom poglavlju pokazali smo da je spol, tj. muška ili ţenska spolna uloga u društvu, povezan s
velikim razlikama u prevalenciji emocionalnih роге- mećaja. No zanimljivo je da se u istraţivanjima
uobiĉajenih emocija ne nalaze tako velike razlike izmeĊu muškaraca i ţena. Prema tome, premda se
u zapadnom društvu od ţena oĉekuje da više od muškaraca izraţavaju svoje emocije, Shields
(1991), nakon pregleda empirijskih istraţivanja, zakljuĉuje da su razlike u emocionalnosti i u
sposobnosti prepoznavanja emocija općenito male i nepotvrĊene u svim istraţivanjima. Usporedba
takvih neodreĊenih ге- zultata o uobiĉajenim emocijama s velikim razlikama u prevalenciji emocio-
nalnih poremećaja navodi nas na pitanje u ĉemu je stvar. Prema Shieldsovu mišljenju, velike razlike
u spolno odredenim vidovima emocija uglavnom se javljaju kada je spolna uloga sama po sebi jako
vaţna. Na primjer, razlike u ulogama postaju vidljive u braku gdje prvenstveno muškarci stvaraju
prihode. a ţene prvenstveno podiţu djecu i brinu o kućanstvu. Prema tome, problemi u braku mogu
biti osobito teški ţenama kojima se ţivot vrti oko kućanskih poslova. Weissman (1987) izvješćuje
da 45% ţena iz konfliktnih brakova pati od depresije u usporedbi sa samo 3% onih iz
zadovoljavajućih brakova.
Moguće je da su ţene osjetljivije na negativne uĉinke nezadovoljavajućih odnosa, što djelomiĉno
moţe objasniti spolne razlike u prevalenciji depresije. Bebbington i sur. (1981) su utvrdili da je
muškarcima brak zaštitni ĉinitelj od velike depresije ili anksioznog poremećaja: takve poremećaje
imalo je 2.6% oţenjenih muškaraca i 8% samaca. Kad je rijeĉ o ţenama, brak djeluje obrnuto:
depresivni ili anksiozni poremećaj imalo je 4.1% ţena koje su same i više od ĉetiri puta (18.4%)
udanih ţena. I drugi autori pokazali su da brak povećava rizik od duševnih poremećaja kod ţena, a
smanjuje kod muškaraca (Roberts, 1981, Weissman i Boyd, 1983), a isto vrijedi i kad je rijeĉ o
tjelesnim bolestima (House, Landis i Umberson, 1988). Brak zbog razliĉitih razloga ĉešće djeluje
povoljnije na muškarce nego na ţene. Prema nekim autorima, ţene i muškarci razlikuju se po tome
što ţele od braka. Muškarci obiĉno imaju ostvarene emocionalne ciljeve, npr. stabilno i podrţavajuće
zaleĊe. Zene obiĉno ne uspijevaju postići ono što ţele, npr. intinmost odnosa (McGoldrick, Anderson
i Walsh, 1991).
Loši brakovi produţuju trajanje depresije i povećavaju vjerojatnost njezine ponovne pojave.
Miller i sur. (1992) pratili su hospitalizirane psihijatrijske bolesnike s dijagnozom depresije. Oni
koji su ţivjeli u nesreĊenim obiteljima, imali su znaĉajno jaĉe simptome godinu dana nakon otpusta
iz bolnice od bolesnika koji su se vratili u obitelji koje su dobro funkcionirale. Sliĉno tome, Hooley i
Teasdale (1989) utvrdili su da su u razdoblju od devet mjeseci nakon otpusta iz bolnice, bolesnici
ĉešće ponovo obolijevali ako su imali braĉne teškoće i supruţnika koji im je stalno prigovarao.
Depresivni ljudi nepovoljno utjeĉu na postojeće odnose s drugim ljudima: u usporedbi s
nedepresivnima oni izraţavaju više negativnih emocija, uklju- ĉujući tugu i ljutnju (Biglan i sur.,
1985). Njihove negativne emocije odbojne su drugim Ijudima i njihovi partneri prema njima su
neprijateljski nastrojeni (Соупе, 1976). Hokanson, Hummer i Butler (1991) pratili su raspoloţenja i
interakcije meĊu studentima koji su ţivjeli zajedno u sobi. U istraţivanju su sudjelovale tri skupine
parova studenata. U jednoj skupini jedan ĉlan para neprekidno je imao povišen rezultat na Beckovu
upitniku depresije. U drugoj skupini jedan ĉlan imao je prvi put povišen rezultat na Beckovu
upitniku, ali je kasnije on bio prosjeĉan. U trećoj skupini jedan ĉlan para imao je stalno nizak
rezultat na spomenutom upitniku. U razdoblju od godinu dana studentima koji su ţivjeli sa stalno
depresivnim kolegom povećala se razina depresije. Izjavljivali su da su postali stroţi prema svome
kolegi i da su ga procjenjivali ovisnijim o drugima.
Negativne emocionalne interakcije meĊu partnerima mogu postati dugotrajne kad imaju
pozitivnu ulogu u odnosu. Obiteljski terapeuti uvjerljivi su u svojoj tvrdnji da simptomi poput
depresije i tjeskobe, koji nepovoljno djeluju na pojedinca, mogu na nevidljive naĉine imati pozitivne
funkcije. Na primjer, Byng-Hall (1980) tvrdi da posjedovanje simptoma moţe biti naĉin pridobi-
vanja moći u odnosu, bez priznavanja takve namjere. Zamislite ţenu koja vodi kućanstvo bez
muţevljeve pomoći. Kad ona postane depresivna, njezin muţ prisiljen je kuhati, ĉistiti i obavljati
kupovinu. Njezina depresija štiti je od njegovih zahtjeva, a njega tjera da shvati prirodu njezšiih
uobiĉajenih poslova. Budući da ona nije namjerno depresivna, muţ joj ne moţe prigovarati.
Depresija moţe ublaţiti agresiju drugih ljudi i potaknuti pruţanje skrbi (Hops i sur., 1987). Prema
tome, iako je depresija osobno bolna i premda katkada ima i nepovoljne interpersonalne uĉinke, ona
moţe imati svoju funkciju u odnosu i zbog toga dugo trajati.
Kognitivni činitelji koji održavaju depresiju i tjeskobu

Sada ćemo razmotriti posve drukĉiji proces. Nekoliko teoretiĉara drţi da mišljenje, pamćenje i
paţnja pridonose nekim vidovima depresije (Gotlib i Hammen, 1992). Postoje razliĉite verzije ove
pretpostavke.
Prvo, Brewin (1985) tvrdi kako dokazi da je atribucijski stil kognitivni ĉinitelj osjetljivosti za
depresiju (o ĉemu je bilo rijeĉ u prethodnom tekstu), nisu više onako ĉvrsti kao što se nekada mislilo.
Mnogo jaĉi su dokazi da je takav stil (tj. tendencija objašnjavanja neuspjeha unutrašnjim, globalnim i
stabilnim uzrocima) simptom depresije i da on produljuje njezino trajanje. Na primjer, u
longitudinalnom istraţivanju oporavka od dijagnosticirane depresije, Oatley i Perring (1991)
utvrdili su da su atribucije o dogaĊaju koji je doveo do psihiĉkog sloma bile najbolji prediktor hoće li
simptomi trajati još šest do osam mjeseci.
Druga pretpostavka tiĉe se suoĉavanja sa stresom i zaokupljenosti istim mislima. Osamdesetih
godina 20. stoljeća, Folkman i Lazarus utvrdili su razliĉite naĉine koje ljudi koriste za izlaţenje na
kraj s izazovnim situacijama. Neki su bili usmjereni na dogaĊaj ili odnos, a drugi na emocije
(Folkman i Lazarus, 1989). Na temelju toga definiran je naĉin mišljenja nazvan “zaokupljenost
istim mislima”, koji je usmjeren na emocije i to osobito na negativne emocije i njihovo znaĉenje.
Ţene imaju više izraţen takav stil dok muškarci ĉešće koriste distrakĊju (Nolen-Hoeksema, Morrow i
Fredrickson. 1993), što moţda pridonosi većoj prevalenciji depresije kod ţena. Nolen- Hoeksema i
Morrow (1991) utvrdili su da su ljudi koji su stalno razmišljali o prirodnoj katastrofi - potresu u
Zaljevu San Franciska, koji se dogodio 17. li- stopada 1989. godine i usmrtio 6 ljudi te 1 000
stanovnika ostavio bez krova nad glavom - bili lošije raspoloţeni deset dana i sedam mjeseci nakon
tragedije, u usporedbi s onima koji to nisu ĉinili. U istraţivanju ljudi ĉiji je blizak roĊak nedavno
umro, Nolen-Hoeksema, Parker i Larson (1994) utvrdili su da raspoloţenje ljudi zaokupljenih istim
mislima nije bilo lošije od raspoloţenja drugih Ijudi mjesec dana nakon gubitka, ali je nakon šest
mjeseci još uvijek bilo loše, dok su neopterećeni mislima bili sve bolje.
Treća vrsta kognitivne pretpostavke i trenutaĉno najpopularnija za objašnjenje trajanja depresije i
tjeskobe jest pretpostavka o kognitivnim iskrivljenjima (Williams i sur., 1988). Ona najviše povezuje
emocionalne poremećaje s obiljeţjima uobiĉajenih emocija i raspoloţenja. U 9. poglavlju pokazali
smo da emocije mijenjaju organizaciju mozga i time dovode do po- grešaka u obradi podataka.
Budući da depresivni ljudi imaju tendenciju pri- sjećanja gubitaka i neuspjeha, Teasdale (1988)
pretpostavlja da tak\‟e emocije zauzvrat pogoršavaju raspoloţenje i produljuju depresiju. Depresivni
ljudi obiĉno prosjeĉno dobro izvršavaju razliĉite zadatke ako im ponudimo odgovarajuĉu strategiju
rada, ali ako ih prepustimo samima sebi, moţe se dogoditi da tu strategiju ne otkriju (Hertel i
Hardin, 1990) i to zbog nedostatka inicijative. Osim toga, oni budućnost tumaĉe na pesimistiĉan
naĉin, usmjera- vajući se na negativne dogaĊaje i rijetko obraćaju paţnju na one pozitivne
(Pyszcynski i Greenberg, 1987). Ako zbog takvih iskrivljenja postanu nesposobni stvarati nove
ţivotne planove, tada i nedostatak inicijative moţe pridonijeti produljenju depresije.
MeĊutim pretpostavka o zaĉaranom krugu ne vrijedi potpuno u sluĉaju depresivnih ljudi, jer,
prema Blaneyevu (1986) mišljenju, ona objašnjava pre- više stvari. Nije jasno kako, kad se jednom
pojavi emocija tuge ili potištenosti, obeshrabrujuća pamćenja prestaju navirati, što još jaĉa
potištenost, izaziva- jući još više tuţnih misli itd. Parrott i Sabini (1990) istiĉu da ljudi ne ostaju
zauvijek zarobljeni u takvim zaĉaranim krugovima. Oni mogu upravljati svojim raspoloţenjima, a
neke misli koje im padaju na pamet nisu tuţne. Moţemo reći da ĉim ljudi nakon pojave depresije
poĉnu drukĉije gledati na svoj ţivot, oni poĉinju preispitivati neuspjehe iz prošlosti, ali istodobno
stvaraju planove za budućnost.
Osim toga, smatra se da iskrivljenja u obradi podataka pomaţu u odrţavanju stanja tjeskobe
unutar zaĉaranog kruga, i ĉešće od depresivnih stanja postaju kroniĉna. Dok se mehanizam
odrţavanja depresije temelji na pamćenju, glavni mehanizam odrţavanja tjeskobe osniva se na
paţnji. Pri- mjerice, postraumatski stresni poremećaj ukljuĉuje velike promjene u paţnji. McNally i
sur. (1990) su pokazali da ljudi koji pate od tog poremećaja selektivno usmjeravaju svoju paţnju na
znakove prijetnje i to moţe objasniti odrţavanje ponavljajućih i nametajućih misli i slika. Ljudi s
izraţenom tjeskobom kao osobinom liĉnosti i oni koji imaju anksiozni poremećaj takoĊer pri-
strano usmjeravaju svoju paţnju na dogaĊaje povezane s tjeskobom, osobito
Slika 11.4 Zaĉarani krug. Depresiju obiĉno izaziva

teţak ţivotni dogaĊaj, koji potiĉe sjećanje na ranije
gubitke i neuspjehe, što osobu ĉini još depresivnijom.
To zauzvrat izaziva nove tuţne misli i sjećanja itd.
prema vlastitim osobitim tjeskobama (Eysenck, 1992, Mathews, 1993). Tako. na primjer, osoba
tjeskobna zbog zdravlja obraća paţnju na tjelesne рго- mjene smatrajući ih simptomima bolesti,
primjećuje novinske ĉlanke o zdra- vlju itd., stvarajući mentalne sheme i navike koje povećavaju
vjerojatnost pojave tjeskobe i povećanja njezina intenziteta. I ovdje kognitivna organizacija. nastala
na osnovi emocionalnih stanja, priziva iz sjećanja dogaĊaje koji jaĉaju i produljuju takvo
emocionalno stanje.
Indeks izražavanja emocija ipovratak shizofrenije

Dok emocionalne poremećaje najĉešće izazivaju ţivotne nedaće, psiho- tiĉna stanja poput
shizofrenije više su genetski uzrokovana. Primjerice, Go- ttesman (1991) na temelju prouĉavanja
blizanaca procjenjuje da slaganje meĊu jednojajĉanim blizancima iznosi 48%, a meĊu dvojajĉanima
17%. U drugim istraţivanjima, slaganje kod dvojajĉanih blizanaca bilo je još manje Onstad i sur.
(1991) utvrdili su slaganje od 4% kod dvojajĉanih, a 48% koć jednojajĉanih blizanaca.
Simptomi shizofrenije ukljuĉuju deluzije, odredene vrste halucinacija. vrlo dezorganizirano
ponašanje i poremećene odnose s drugim ljudima Prema dijagnostiĉkim kriterijima iz DSM-IV,
poremećaj mora trajati barerv. šest mjeseci i mora izazivati poremećaje u društvenom i poslovnom
ţivotu (Ameriĉka psihijatrijska udruga). Poremećaj ima razliĉit tijek: neki se ljuĉ: potpuno oporave,
nekima se bolest ĉesto vraća, a ostali se nikada ne vrate na raniju razinu funkcioniranja (Harding,
Zubin i Strauss, 1992).
Za razliku od depresije i tjeskobe, ţivotna prevalencija shizofrenije je niska (otprilike 1%) i
gotovo da nema razlike izmeĊu muškaraca i ţena, oc- nosno izmeĊu stanovnika industrijski
razvijenih zemalja i onih u razvoju (Svjetska zdravstvena organizacija, 1979). Medutim povratak
bolesti ie mnogo rjedi, i ona općenito kraće traje u seoskim zajednicama neindustri :3.- liziranih
zemalja nego u zapadnim industrijski razvijenim društvima (Leff : sur., 1992).
Premda ovaj poremećaj imajaku biološku komponentu, ĉini se da emocije utjeĉu na njezin tijek i
stopu povratka. Ranih 60-ih godina 20. stoljeća, Browr. i sur. utvrdili su odnos izmeĊu emocionalnog
tona u obitelji i povratka boler.: kod oboljelih od shizofrenije. Povratak bolesti nakon boravka u
psihijatrijskoj bolnici moţe se predvidjeti na temelju tri osobine intervjua s bliskim rodakom
(supruţnikom ili roditeljem) o bolesniku koji se vraća kući: a) broji kritiĉkih primjedbi, npr.: “On
samo puši, puši i puši”, b) jaĉine neprijateljsk: g stava vidljivog u neverbalnim znakovima poput tona
glasa i sadrţaju, npr “Volio/Voljela bih da je umro” te c) stupnju pretjerane skrbi kao što je postu-
panje prema bolesniku kao da je dijete, npr.: “Jako sam omršavio/omršavjela. ne mogu spavati od
brige” (Brown, Birley i Wing, 1972). Nabrojeno se moţ^ kombinirati u indeks poznat pod nazivom
Indeks izraţavanja emocija (IE |.
U istraţivanju utemeljenom na takvom radu, Vaughn i Leff (1976) pratili su oboljele od

shizofrenije koji su bili otpušteni iz psihijatrijske bolnice, kako bi utvrdili na temelju kojih ĉinitelja se
moţe predvidjeti hoće li se unutar slje- dećih devet mjeseci bolest ponovo javiti i hoće li oni ponovo
završiti u bolnici. Ispitivane su dvije skupine obitelji: one s visokim Indeksom izraţavanja emocija,
gdje su roĊaci dali šest ili više kritiĉkih primjedbi o bolesniku i obitelji s niskim Indeksom
izraţavanja emocija, gdje je zabiljeţeno manje od šest takvih primjedbi.
Dobiveni rezultati prikazani su na slici 11.5. Bolesnici koji su se vratili u obitelj s niskim
Indeksom izraţavanja emocija, u manjem su postotku ponovo obolijevali, neovisno o tome jesu li
uzimali propisane antipsihotike. No od onih koji su se vratili u obitelj s visokim Indeksom
izraţavanja emocija i koji su s obitelji provodili više od 35 sati tjedno, odnosno nisu uzimali lijekove,
92% je ponovo oboljelo unutar devet mjeseci.
Od 1976. godine naovamo provedeno je mnogo istraţivanja koja su uklju- ĉivala Indeks
izraţavanja emocija (Goldstein, 1988). U preglednom radu, gdje su prikazani rezultati tri istraţivanja,
Kavanagh (1992) je utvrdio da je prosjeĉni povrat bolesti u obiteljima s visokim IE indeksom 48% u
usporedbi s 21% kod bolesnika iz obitelji s niskim IE indeksom. Ispitivanja su provedena u
zapadnim i istoĉnim kulturama (Jenkins i Karno, 1992). Istraţivanja su ukljuĉivala i primjenu IE
indeksa na obiteljima ljudi oboljelih od drugih psihijatrijskih bolesti, ukljuĉujući bipolarni
emocionalni poremećaj (Miklo- witz i sur., 1988) i poremećaje ponašanja kod djece (Stubbe i sur.,
1993). Iz tih istraţivanja ĉini se da Indeks izraţavanja emocija ne predstavlja samo rizik za dulje
trajanje shizofrenije, već on ima i mnogo šire znaĉenje.
Svi bolesnici zajeĊno Nizak IE inĊeks = 71 bolesnik

_—■ ■—-— Visok IE indeks = 57 bolesnika
Nizak IE indeks Visok IE indeks 51%

13%
<35 sati >35 sati
28% 69%
1 2 3 4 5 6
Uzimaju Ne uzimaju Uzimaju Ne uzimaju Uzimaju Ne uzimaju
lijekove lijekove lijekove lijekove lijekove lijekove
12% 15% 15% 42% 53% 92%
Slika 11.5 Postotak oboljelih od shizofrenije koji su ponovo oboljeli unutar devet mjeseci od izlaska
iz bolnice u funkciji visine Indeksa izraţavanja emocija u obitelji kamo su se vratili, ovisno o tome
jesu li s obitelji provodili više ili manje od 35 sati tjedno i prema tome jesu li uzimali propisane
lijekove (Vaughin i Leff, 1976)
Pokazatelj “izraţavanja emocija” je naĉin zahvaćanja emocionalne temperature u obitelji. Taj se
indeks moţe mijenjati s vremenom i s obzirom na bolesnikovo ponašanje. Ono sigurno utjeĉe na
koliĉinu kritike, što izaziva novu vrstu povratnih informacija koje se vrte ukrug.
Pojam indeksa Indeksa izraţavanja emocija doĉekan je s kritikom. On se smatra najnovijim

primjerom okrivljavanja obitelji za psihijatrijske teškoće (Hatfield, 1987) i problematiĉan je u
razliĉitim kulturama: tko moţe reći da to nije samo nastojanje Engleza da prošire svoj stav kako
obiteljski ţivot, a moţda i ţivot općenito, treba biti osloboĊen emocija (Di Nicola, 1988). Vjerojatno
najuvjerljiviji odgovor na takve kritike bilo je objavljivanje terapijskih mjera za smanjenje kritiĉkog
izraţavanja emocija koje prikazuje Leff
(1989) . Sve te mjere bile su uspješne u smanjenju postotka povratka bolesti i
o njima ćemo govoriti u 12. poglavlju. Prema tome, Indeks izraţavanja emocija nije pojam koji
sluţi okrivljavanju. Istraţivanja i terapija osposobili su ĉla- nove obitelji da uspješnije izlaze na kraj s
uznemiravajućim stanjem kao što je shizofrenija; oni koji je smatraju bolešću i koji su popustljiviji
prema ponašanju bolesnika, najrjeĊe su neprijateljski nastrojeni.
Pretpostavlja se da su razliĉite razine Indeksa izraţavanja emocija odgovorne za bolji ishod
shizofrenije u nerazvijenim zemljama. Kuipers i Bebbing- ton (1988) prouĉavali su podatke o tom
indeksu kod seoskih i gradskih stanovnika pokraj Chandrigarha u Indiji (Wig i sur., 1987). Premda je
tamo postotak povratka bolesti bio mnogo manji nego na Zapadu, kao što je to i uobiĉajeno, a osobito
je bio manji na selu, spomenuti indeks bio je povezan s neprijateljskim stavom roĊaka prema
bolesniku. Kupires i Bebbington iznose rezultate koji pokazuju da se bolji ishod shizofrenije u
seoskim društvima zemalja u razvoju moţe pripisati niţem Indeksu izraţavanja emocija meĊu
roĊacima.
Teorijski govoreći, ono što je problem s Indeksom zraţavanja emocija usporedivo je sa
zakljuĉcima koje smo iznijeli u 8. poglavlju o tome što odrţava psihopatologiju kod djece: snaţan
ĉinitelj odrţavanja djeĉjih pore- mećaja bila je okolina koja stalno izaziva patološke emocionalne
reakcije. In- deks izraţavanja emocija ne govori o bilo kojoj emociji - on ukljuĉuje ljutnju u
interpersonalnim odnosima te prezir i kritiku nekoga tko je ne moţe izbjeći, npr.: “Ona stalno i
svugdje ide za mnom”, kao što kaţe jedan bolesnik (Kui- pers i Bebbington, 1988, str. 905). To je
suprotno od topline i ljubavi. Poznato je da shizofreni bolesnici (Sturgeon i sur., 1984, Tarrier i sur.,
1988) i djeca s poremećajima ponašanja (Hibbs i sur., 1992) reagiraju pojaĉanim tjelesnim
uzbuĊenjem kad su u prostoriji s roĊacima koji imaju visok Indeks izraţavanja emocija, ali ne i kad
su s onima ĉiji je indeks nizak.
Nema sumnje da je vrlo teško izlaziti nakraj s psihotiĉnim roĊakom i on je velik teret svojim
skrbnicima. To će vam postati jasnije proĉitate li popis simptoma shizofrenije u DSM-IV (Ameriĉka
psihijatrijska udruga, 1994, str. 274-278): poremećeno mišljenje, paranoidno nepovjerenje,
neprikladno ponašanje, neprikladne emocije. Zamislite svoga supruţnika ili neku drugu voljenu
osobu kako se poĉinje tako ponašati. Ono što smo nauĉili od Indeksa
izraţavanja emocija jest da prihvaćanjem bolesnog stanja i prilagoĊavanjem u izlaţenju
nakraj s njime, ţivot obitelji sa shizofrenim ĉlanom moţe postati lakši, ali moţe biti
prekinut i zaĉarani krug poticanja bolesnika na još pro- blematiĉnije ponašanje.
Psihosomatske bolesti
Emocije su povezane ne samo s psihijatrijskim poremećajima, već i s tjelesnim
bolestima. Odnos izmeĊu emocija i bolesti danas prouĉava psihosomat- ska medicina.
Stresori odreĊeni kao prijeteći uvjeti koji izazivaju negativne emocije, pridonose pojavi
i odrţavanju tjelesne bolesti.
U prouĉavanju psihosomatskih bolesti postoji nekoliko tradicija. Jedna, utemeljena
na psihoanalizi, kaţe da unutrašnji sukob moţe potaknuti bolest (Alexander, 1950).
Suvremenije mišljenje je da su ljudi koji rijetko izraţavaju ili doţivljavaju emocije
(osobina zvana aleksitimija) skloniji bolestima (Тау- lor, Bagby i Parker, 1991).
DogaĊaji koji u drugima izazivaju emocije kod ljudi s aleksitimijom izazivaju tjelesne
simptome. To se moţe usporediti s naĉinom na koji se psihijatrijske teškoće
doţivljavaju u tijelu u nekim druš- tvima, o ĉemu je bilo rijeĉi u prethodnom tekstu.
MeĊutim, glavnina prouĉa- vanja psihosomatskih bolesti temelji se na zamisli da svaka
velika promjena predstavlja izazov psihofiziološkom sustavu. Rijeĉje o pojmu
generaliziranog stresa koji je uveo Selye (1936). On je drţao da jaki ili dugotrajni
podraţaji mogu iscrpiti fiziološke mogućnosti i da to ljude moţe uĉiniti sklonima
bolesti. Selye je podraţaje primjenjivao na laboratorijskim ţivotinjama i to hladnoću,
ozljedu, elektrošok, intenzivno vjeţbanje mišića. U prouĉavanju ljudi, umjesto
izlaganjem hladnoći i tome sliĉno, pokazatelj stresa dobiva se primjenom liste
oznaĉavanja, gdje osoba mora oznaĉiti promjene u prilagodbi na neki dogaĊaj koji je
nedavno doţivio (Holmes i Rahe, 1967). Ispi- tanik oznaĉava koji je od 43 dogaĊaja
nedavno doţivio, npr. smrt supruţnika, rastava braka, sklapanje braka, prornjena mjesta
stanovanja, odlazak na odmor itd. Svakom dogaĊaju pripisan je odreĊen broj bodova,
a ukupan rezultat povezan je s pojavom bolesti (Rahe, 1972). Prvotna lista ţivotnih
dogaĊaja poboljšana je u istraţivanjima (Dohremvend i sur., 1990) i rezultati su ko-
rišteni u predviĊanju depresije, ali takve liste oznaĉavanja danas se ĉine manje
zadovoljavajućim od Brownova i Harrisova intervjua (Thoits, u tisku).
Stres i imunoloski sustav

Glavnina prouĉavanja psihosomatskih bolesti danas ukljuĉuje imunološki sustav.
Taj je sustav rasprostranjen po cijelom tijelu i ukljuĉuje koštanu srţ, ti- mus, limfne
ĉvorove i bijele krvne stanice poput limfocita i makrofaga. Ko- risno uvodno
objašnjenje dijelova imunološkog sustava i njegovih funkcija te njegovih aspekata
mjerenih u prouĉavanju stresa i bolesti daju 0‟Leary
(1990) te Maier, Watkins i Fleshner (1994). Taj se sustav razvio kao jedan od naĉina obrane od
infekcije bakterijama, virusima, parazitima i gljivicama.
Obiĉno razlikujemo dvije vrste imuniteta. Jedan je uroĊen i sastoji se od akutne upalne reakcije i
zarastanja rane odnosno izljeĉenja infekcije te pokretanja bijelih krvnih stanica makrofaga kako bi
uništile strane ĉestice i otpad. Druga vrsta imuniteta je steĉena jer se njegova djelotvornost povećava
u susretu s bolešću: nakon dodira s odreĊenim stranim napadaĉima, dolazi do prepoznavanja njihovih
bjelanĉevina (nazvanih antigenima) i potom do uništavanja napadaĉa. U toj reakciji glavnu ulogu
imaju bijele krvne stanice zvane T-limfociti: svaka na svojoj površini ima receptor koji prepoznaje
odreĊenu vrstu antigena i povezuje ga s T-limfocitom. Budući da se pretpostavlja kako postoji
milijun milijardi (1015) razliĉitih receptora, proizlazi da u svakom ĉovjeku moţe postojati samo mali
broj T-limfocita koji se mogu vezati na antigen. Imunološka reakcija ukljuĉuje kloniranje T-limfocita
s re- ceptorima za napadaĉki antigen, sve dok ih ne bude dovoljno da mogu uništiti sve napadaĉe s
tim antigenom. To kloniranje potpomaţu limfociti pod imenom T-stanice pomagaĉi, a da bi se ono
do kraja razvilo potrebno je nekoliko dana. Nakon pojave takve imunološke reakcije, stvaraju se T-
stanice pamćenja koje omogućuju brţu reakciju kod ponovnog susreta s istim antigenom.
Druge stanice, B-limfociti, prolaze kroz isti proces prepoznavanja i raz- mnoţavanja kako bi
izazvale drukĉiju vrstu reakcije u obliku molekula imu- noglobina, koje nazivamo antitijelima, a koje
kruţe u krvi i mogu se povezati s antigenima te ih onesposobiti. Sljedeća vrsta limfocita, stanice
prirodni ubo- jice, takoĊer se razmnoţavaju tijekom imunološke reakcije. Te stanice mogu uništiti
virusom zaraţene tjelesne stanice i neke vrste stanica raka.
Postoje tri glavne vrste promjena u imunološkim funkcijama na bolest (0‟Leary, 1990). Prvo,
oštećeni imunološki sustav moţe propustiti prepoznati i uništiti antigene (to je takoĊer jedan od
uĉinaka AIDS-a, gdje tijelo postaje sklono infekcijama kojima inaĉe nismo skloni). Drugo, oštećen
imu- nološki sustav moţe propustiti prepoznati i uništiti maligne stanice raka, tj. tjelesne stanice koje
su doţivjele patološku promjenu (i to se dogaĊa kod AIDS-a koji ĉesto ukljuĉuje rak pod nazivom
Karposijev sarkom). Treće. mogu se javiti promjene u sposobnosti imunološkog sustava da prepozna
tkivo vlastita tijela. Kod nekih bolesti, nazvanih autoimunim bolestima, kao što je reumatoidni
artritis, nema takvog prepoznavanja i tada se pretpostavlja da je rijeĉ o oštećenju funkcije T-stanica.
Zamisao da stres slabi imunološku funkciju potvrĊuju mnogi rezultati. Primjerice, utvrĊene su
promjene u imunološkom sustavu kod austronauta koji se nakon svemirskog leta vraćaju u atmosferu
(Kimsey i sur., 1986), kod studenata prilikom polaganja ispita (Glaser i sur., 1987), supruţnika
tijekom braĉne svaĊe (Kiecolt-Glaser i sur., 1988), kod ljudi koji su doţivjeli gubitak i rastavu braka,
a koje nisu bile vidljive kod ljudi bez sliĉnih stresova. Spomenute promjene ukljuĉuju smanjenje
broja T-stanica i stanica prirodnih ubojica te smanjen broj antitijela. Premda su takvi rezultati
uobiĉajeni u literaturi, njihove implikacije kod stvarnih bolesti opterećene su teškoćama. U većini
istraţivanja kao ishodi izvještavaju se samo mjerenja imunološke reakcije. U drugima su prikupljani i
podaci o bolestima o kojima su izvješta- vali sami bolesnici: na primjer, Glaser i sur. te Kiecolt-
Glaser i sur. su uz ut- vrĊene imunološke promjene utvrdili i istodobni porast uĉestalosti bolesti
poput prehlade. U trećim studijama (npr. Arnetz i sur., 1987) nije bilo za- mjetljive razlike u postotku
samoprijavljenih bolesti, usprkos promjenama u mjerama funkcioniranja imunološkog sustava.
Interakcija izmeĎu mozga i imunološkog sustava kod

životinja
Posljednjih petnaest godina u laboratorijskim istraţivanjima ustanovljeno je da stres utjeĉe na
mozak, što zauzvrat utjeĉe na imunološki sustav (Ader i Cohen, 1993). Na primjer, Fleshner i sur.
(1989) su kod muţjaka štakora uve- denih u zauzeto podruĉje drugih štakora, koje su alfa-muţjaci
tog podruĉja pobijedili, primijetili smanjenu proizvodnju antitijela. Ta je pojava bila povezana s
podreĊenim ponašanjem, a ne s ĉinjenicom da je ţivotinja bila ranjena; u novopridošlih štakora koji
su nastavili borbu i zadobili mnogo ozljeda nije primijećeno smanjenje broja antitijela. Sapolsky
(1993) je is- traţujući primate utvrdio da muţjaci koji su visoko u hijerarhiji dominacije imaju
djelotvornije, manje potencijalno patogene mehanizme koji ukljuĉuju adrenokortikalne hormone od
muţjaka smještenih niţe u hijerarhiji, kada je hijererhija stabilna. MeĊutim, razina kortikoida
ţivotinja visokog rangapora- sla je nakon poraza prethodnog alfa muţjaka tijekom stresnog razdoblja
pu- nog sukoba oko hijerarhijskog poretka s mnogo borbi.
Kod laboratorijskih ţivotinja pokazalo se i da imunološki sustav moţe utjecati na mozak. Maier,
Watkins i Fleshner (1994) prikazuju podatke o tome da je taj utjecaj odgovoran za povećanu
osjetljivost na bol (vjerojatno zbog smanjenja peptida zvanih opijati) i za uĉinke sliĉne uĉincima
straha: smanjenje aktivnosti, jedenja i pijenja, istraţivanja novih predmeta i socijalne interakcije.
Moguće je da su se takvi uĉinci razvili kao dio repertoara ozdravljujućih reakcija na bolest.
Stres i rak
Nakon što su u 19. stoljeću zarazne bolesti došle pod kontrolu zahvaljujući napretku javne
medicine, a u drugoj polovici 20. stoljeća otkrićem antibio- tika, sve više se poĉinjemo bojati raka.
Rak nastaje kada se odreĊena skupina tjelesnih stanica poĉne raznmoţavati mimo kontrole procesa
koji od stanica stvara dijelove tijela. Tako je gliom rak odreĊenih stanica u mozgu, limfom je
abnormalno raznmoţavanje limfocita itd. Dobroćudni tumori obiĉno rastu sporo i ograniĉeni su.
Zloćudni tumori napadaju i okolna tkiva. Dijelovi raka mogu se odvojiti i proširiti na druge dijelove
tijela gdje se, ako poĉnu rasti, nazivaju metastazama ili sekundarnim rakom. Svojim rastom u
tjelesne organe, rak interferira s tjelesnim funkcijama, izaziva bol i konaĉno smrt. Obiĉno se misli da
se stanice raka cijelo vrijeme stvaraju, no imunološki sustav ih pri- mjećuje i uništava. Drţi se da se u
uvjetima emocionalnog stresa i u funkciji dobi povećava vjerojatnost rasta tumora ili se smanjuje
vjerojatnost da će tu- morske stanice biti uništene.
MeĊutim rak se ne javlja zbog genetike, dobi ili nesreće; Doll i Pero (1981) daju prikaz
epidemiologije razliĉitih vrsta raka i pokazuju da je njegova pojava pod velikim utjecajem stila
ţivota ili okoline. Primjerice, uĉestalost raka dojke u ameriĉkih crnkinja sliĉna je onoj kod ameriĉkih
bjelkinja. Istodobno je više od tri puta veća od uĉestalosti pojave istog raka kod crnkinja u Nigeriji s
kojima su crnkinje iz Amerike genetski povezane. Zakljuĉak je da je takvu razliku proizvelo nešto
što je povezano sa ţivotom u Americi. U skladu s takvim razmišljanjem, 80% sluĉajeva raka moţe se
pripisati stilu ţivota ili okolini, što znaĉi da je izbjeţivo. Pušenje cigareta odgovorno je za 30% smrti
u zapadnim društvima, uglavnom, ali ne i jedino, zbog raka pluća. Osim toga, zbog još neobjašnjivih
razloga, vjerojatno povezanih s koliĉinom masti i vlakana, prehrana je odgovorna za sljedećih 35%.
Kao što smo već objasnili, poznato je da postoje neurohormonalni mehanizmi putem kojih stres
moţe djelovati na imunološki sustav. Pitanje je koliko su vaţni ti procesi, tj. koliko se varijance
raka moţe objasniti stresom.
Razmotrimo rak dojke od kojeg obolijeva jedna od devet Amerikanki. Derogatis, Abeloff i
Melisaratos (1972) proveli su poznato istraţivanje na 35 ţena sa sekundarnim oblikom raka dojke. U
usporedbi s onima koje su ţivjele manje od jedne godine, ţene koje su ţivjele dulje od godinu dana
bile su više ljute i uznemirene, opisane su kao ţene koje su “u stanju pokazati svoje negativne
osjećaje” (str. 1507). To se ĉinilo posve jasnim, a i odgovaralo je intuitivnom shvaćanju da je rak na
neki naĉin povezan s neizraţavanjem emocija, tj. s osobinom liĉnosti zvanom aleksitimija. No
kasnija razraĊenija studija koju su proveli Cassileth i sur. (1985) pokazala je da ni jedan od
psiholoških i socijalnih ĉinitelja, ukljuĉujući ţivotni stres i emocionalnu prilagodbu na dijagnozu,
nije imao nikakva uĉinka na produljenje ţivota kod razliĉitih oblika raka.
U svom istraţivanju Ramirez (1988) je upotrijebio Brown i Harrisowu listu za procjenu ţivotnih
dogaĊaja i teškoća umjesto upitnika i lista oznaĉa- vanja, a intervjuirao je 50 ţena s operabilnim
rakom kojima se bolest ponavljala i 50 kojima nije. Svaka ţena s ponovljenim rakom paţljivo je
uparena sa ţenom iz usporedne skupine kojoj se bolest nije ponovila, i to prema varijablama koje se
tiĉu operacije, lijeĉenja i napretka bolesti. OdreĊen je broj teških ţivotnih dogaĊaja i teškoća koji su
se pojavili izmeĊu prve operacije i ponovne pojave bolesti, odnosno tijekom ekvivalentnog razdoblja
za ţene iz usporedne skupine. Teţak ţivotni dogaĊaj znaĉajno je povećao rizik ponovne pojave
bolesti: pronaĊeno je devet parova ţena gdje je ţena s ponovljenom bolešću doţivjela teţak dogaĊaj,
dok to nije bio sluĉaj kod ţena gdje se bolest nije ponovila. Samo je kod jednog para ţena bez
ponovljene bolesti doţivjela teţak dogaĊaj dok druga nije, premda se kod nje bolest ponovo javila.
Levy i sur. (1991) pratili su 90 ţena nakon operacije zbog raka dojke. Premda se na temelju
raspoloţenja nije moglo predvidjeti kod koje će se ţene bolest ponovo javiti, tamo gdje se to
dogodilo, one s lošijim ra- spoloţenjem i slabijom socijalnom podrškom to su ranije doţivjele.
Literatura o uĉincima stresa na rak i na zarazne bolesti vrlo je sloţena. Postoje brojni rezultati
koji potvrĊuju barem dio pretpostavljenog mehanizma koji povezuje stres i bolest. Na primjer,
Herbert i Cohen (1993) su u svojoj meta-analizi pronašli 35 metodološki dobro utemeljenih
istraţivanja, gdje se velika depresija povezuje s promjenama u imunološkoj funkciji kao što je
reakcija limfocita na antigene. UtvrĊeni uĉinci su umjereni do veliki. Osim toga, postoje i rezultati,
poput onih koje smo spominjali glede raka dojke, gdje je stres bio izravno povezan s bolešću.
MeĊutim postoji vrlo malo studija gdje su stres, posredujući imunološki mehanizmi i bolest
uvjerljivo meĊusobno povezani. Usto, postoje i brojni nalazi koji su negativni ili ne- dosljedni i, kao
što kaţu Cohen i Williamson (1991), većina dokaza je provo- kativna; moţda treba priĉekati neko
vrijeme da postanu uvjerljivi.
Osobine ličnosti i bolest

Dok je stres bio u ţarištu većine istraţivanja psihosomatskih bolesti, druga vrsta istraţivanja
bavila se osobinama liĉnosti. Ako o ţivotnim dogaĊajima i stresovima razmišljamo kao o onome što
proizlazi iz okoline, za osobine liĉnosti moţemo reći da se osnivaju na sklonosti pojedinca da tumaĉi
ono što mu se dogada i da na osobit naĉin na to emocionalno reagira.
Jednu skupinu istraţivanja proveli su Grossarth-Maticek i sur. (1988). Ti su autori definirali ĉetiri
tipa liĉnosti. Emocionalna dobrobit ljudi koji pripadaju Tipu 1 liĉnosti (nedovoljno stimulirani),
ovisi o drugoj osobi ili o nekoj izrazito cijenjenoj aktivnosti, a kad toga nema, postaju depresivni i
gube nadu. Ljudi koji pripadaju Tipu 2 liĉnosti (pretjerano uzbuĊeni), imaju visoko cijenjene
ciljeve i ljuti su ako ih ne postignu. Ljudi Tipa 3 liĉnosti (ambivalentni) reagiraju kao oni koji
pripadaju Tipu 1 i 2. Ljudi Tipa 4 liĉnosti (autononmi), postigli su odreĊen stupanj emocionalne
autonomije. Autori komentiraju da su tipovi 1 i 2 ovisni o “vaţnim objektima koji potiĉu njihove
emocije, ali ne mogu postati autononmi kad oni nestanu ili kad su nedostiţni” (str. 480). U
prospektivnom istraţivanju sluĉajnog uzorka od 773 ljudi iz Hei- delberga (Njemaĉka), spomenuti su
autori utvrdili da je 17% ljudi Tipa 1 umrlo od raka unutar deset godina od prvog susreta s
istraţivaĉima, 2% ih je umrlo od srĉanih bolesti, a 7% je bilo ţivo. Od ljudi Tipa 2, 6% je umrlo od
raka, 13.5% od srĉanih bolesti, a 16.5% od drugih uzroka. Od ljudi Tipa 3 i 4 liĉnosti (koji su
zajedno ĉinili 74% od ukupnog uzorka) samo ih je 1.2% umrlo unutar deset godina.
Tip 2 liĉnosti Grossarth-Maticeka i sur. odgovara Tipu A liĉnosti (Fried- man i Rosenman, 1959,
Rosenman i sur., 1975) koji obiljeţava nestrpljivost, natjecateljski duh i rad prema osobno
postavljenim rokovima, tj. obrazac koji je povezan s velikom uĉestalošću srĉanih bolesti. Istraţivaĉi
drţe da je Fried- manova i Rosenmanova prvotna kategorizacija ljudi u Tip A suviše hetero- gena, i
kasnije je suţena samo na jednu komponentu: osjećaj neprijateljstva. Shekelle, Gale i Ostfield (1983)
utvrdili su tijekom 20-godišnjeg praćenja da se bolest srĉanih arterija moţe predvidjeti
komponentom neprijateljstva ut- vrĊenom kod ispitanika na poĉetku projekta.
Priroda stresa
Razmotrimo sada razliĉite odgovore - psihološke, fiziološke i imunološke, na stresor, npr. na
razdvajanje braĉnih partnera ili na smrt supruţnika. Psi- hološki odgovori ukljuĉivat će tugu zbog
gubitka, strah od budućih zbivanja, a katkada i ljutnju na sve koji su na bilo koji naĉin odgovorni za
ono što se dogodilo. Ako je osoba ranjiva, tj. ako je izgubljeni odnos jedina stvar koja je odrţavala
dobar osjećaj o sebi, tada je vjerojatno da će postati kliniĉki depresivna. Istodobno, mogu se javiti i
fiziološke promjene. Jedna skupina takvih promjena koja se odnosi na rad simpatiĉkog dijela
autonomnog ţivĉanog sustava i izluĉivanje adrenalina iz srţi nadbubreţne ţlijezde ukljuĉuje trenu-
taĉnu reakciju koja priprema tijelo na borbu ili bijeg. Sljedeći odgovor odnosi se na hipotalamus koji
potiĉe hipofizu na izluĉivanje hormona koji upravljaju izluĉivanjem adrenokortikalnih hormona iz
kore nadbubreţne ţlijezde (kod ljudi to je ponajviše kortizol). Funkcija tih hormona je mobilizacija
energije, ali na ţivotinjama je utvrĊeno da je upravo ta kortikoidna reakcija odgovorna za koĉenje
rada imunološkog sustava (Maier, Watkins i Fleshner, 1994. Riley, 1981). Kod ljudi je taj uĉinak
manje jasan.
U 4. poglavlju raspravljali smo o tome kako iskustvene, tjelesne i ponašajne komponente
emocionalnog odgovora nisu uvijek usko povezane.
0 imunološkom sustavu moţemo razmišljati kao o ĉetvrtoj komponenti, i time teškoće povezivanja
razliĉitih sustava postaju još veće. Na primjer, u prethodnom odjeljku razmatrali smo kako dogaĊaji
poput gubitka uzrokuju depresiju. Sliĉno tome, postoje dokazi da gubitak povećava uĉestalost smrti
od raka i drugih uzroka (Stroebe i sur., 1982). Osim toga, dobro je potvrĊeno da se neke mjere
imunoloških funkcija mijenjaju zbog depresije (Herbert i Cohen, 1993), no usprkos takvim
rezultatima, u nekim dobro provedenim studijama, poput one Zondermana, Costa i McCraea (1989),
na velikom broju Ijudi nije utvrĊena veza izmeĊu depresije i kasnije pojave raka.
Cak i da je veza izmeĊu bolnih emocija koje slijede nakon teških dogaĊaja
1 raka odnosno zaraznih bolesti bolje utvrdena, i dalje bi ostala zbunjujuća pitanja. Zašto bi nas
stres ĉinio osjetljivijima na bolesti, zašto bi se ljudi tijekom evolucije razvili tako da sa sobom nose
reakciju koja ih ĉini manje sposo- bnima preţivjeti?
Evolucija reakcija na stres

Maier, Watkins i Fleshner (1994) pretpostavljaju da potiskivanje imu- nološke funkcije koje se
javlja uz stres moţe odraţavati njegove evolucijske pretke. Ti autori tvrde da je uroĊeni imunološki
odgovor akutne upale star koliko i evolucija. On se javlja kad postoji ozljeda ili lokalni napad
bakterije. Unutar dva sata makrofagi koji mogu pojesti strane napadaĉe kreću prema mjestu napada,
isto kao što to ĉini gradivni materijal kako bi popravio lom kosti. Taj proces jako troši tjelesne
zalihe. Glavna uloga adrenokortikalnih hormona u toj reakciji je mobilizacija energije potrebne za taj
proces. Kod sisavaca dio tog procesa je povećanje tjelesne temperature, što pomaţe u borbi protiv
bolesti. Temperatura se povećava pomoću kemijskih glasnika (interleucina) iz makrofaga koji
djeluju na hipotalamus kako bi temperatura porasla s poĉetne toĉke. Kod sisavaca te iste kemikalije
smanjuju tjelesnu aktivnost i socijalnu interakciju. Adrenokortikalni hormoni djeluju i kao nega-
tivna povratna informacija, regulirajući taj proces.
Sljedeća pojava tijekom evolucije, prema mišljenju Maiera, Watkinsa i Fleshnera bila je
ponašajna reakcija bijega ili borbe i to kod ţivotinja koje mogu opaţati i djelovati kako bi nešto
izbjegle ili napale. Moţda je tim ţivo- tinjama tijekom bijega ili borbe koristilo da zaustave upalnu
reakciju. Meha- nizam za to osiguravali su adrenokortikalni hormoni; prema tome, reakcija bijega
i/ili borbe i akutna upala bili bi povezani procesi. Tijekom borbe i bijega oslobaĊaju se peptidi zvani
opijati koji smanjuju osjetljivost na bol. Ona se povećava samo nakon priljeva energije; prema tome,
ako na tijelu postoji ozljeda, tijelo se smiruje s osjećajem bolesti i povlaĉenja. Tjelesne snage
posvećuju se oporavku i moţe poĉeti upala nakon koje slijedi iscje- ljenje. U tom procesu ponovo
djeluju adrenokortikalni hormoni kako bi mo- bilizirali energiju i potom regulirali reakciju.
Meier i sur. tvrde da se imunološki odgovor steĉen tijekom evolucije razvio još kasnije. On
postoji samo kod kraljeţnjaka. Dok akutna upalna reakcija traje satima, imunološkim odgovorima
trebaju dani kako bi se razvili, tako da na razliĉita izluĉivanja kortikalnih hormona i interleucina
treba gledati kao na dio nejasno reguliranog procesa. Steĉeni imunološki odgovor razvio se iz
uroĊenog odgovora i koristi neke iste fiziološke komponente.
Prilikom ĉitanja i razmišljanja o uĉincima emocija i stresa, nije dobro pre- više pojednostavljivati
stvari. U razliĉitim istraţivanjima stresa govori se kako su komponente pojaĉane ili oslabljene; neke
od tih promjena mogu biti oštećenja uzrokovana bolešću, a neke mogu biti vidovi sloţeno reguliranih
procesa.
Stres као gubitak zanosa
Kao što smo opisali u 3. poglavlju, bit uspjeha ĉovjekove prilagodbe sastoji se u zajedniĉkom
obavljanju onoga što osoba ne moţe uĉiniti sama. Pozitivne emocije sreće i ljubavi su emocije koje
se javljaju u interakciji s drugim ljudima: prema Tomkinsovoj pretpostavci, one povećavaju
motivaciju za djelovanjem. Jednostavnije reĉeno, one ĉine ţivot vrijednim ţivljenja, one mu daju
snagu. Prema tome, ne ĉudi da kada izgubimo veze s drugim ljudima, zbog smrti ili odvajanja (što su
najteţi stresori, prema svim mjernim instru-
mentima), gubimo i tu motivaciju, osjećaj smisla i mogućnosti. Tada ţivot postaje tako
“tegoban, otrcan i beskoristan”. Prema tome, o depresiji i sklonosti prema bolesti ĉak
moţemo razmišljati ne toliko kao o negativnim stanjima, već kao o odsutnosti tog
pozitivnog smisla koji ţivot i njegove projekte ĉini mogućim.
Postoji ligen za samouništenje?
Totman (1988) kaţe da je poveznica istraţivanja stresa to da nakon gubitka

odnosa sa svojom socijalnom grupom ljudi, zbog povećane sklonosti prema bolesti,
mogu umrijeti i prestati biti teret toj grupi. Da je veza izmeĊu jakog stresa i bolesti
potvrĊena, takvo objašnjenje vrijedilo bi samo ako su socijalne grupe iz kojih
potjeĉemo genetski povezane, što baš nije vjerojatno. Gen za samouništenje meĊu
ljudima koji ţive u nepovezanim skupinama ne moţe se sam reproducirati. Ali, kao što
kaţe Hamilton (1964), premda, genetski govoreći, ne biste trebali dati svoj ţivot za
prijatelja, to ćete uĉiniti za dvoje braće/sestara (od kojih svaki ima 50% vaših gena) ili
osam roĊaka u prvom koljenu (od kojih svaki ima 12.5% vaših gena). Svi oni mogli bi
poma- gati u preţivljavanju vaših gena isto kao svatko pojedini od vas.
Je li funkcioniranje meĊusobno povezanih ĉlanova socijalne skupine bilo vaţno
tijekom evolucije, tako da su pojedinci koji nisu funkcionirali unutar skupine postali
protivnici, pitanje je o kojem će morati razmišljati biolozi koji prouĉavaju evoluciju,
ako ţelimo potvrditi vezu izmeĊu stresa zbog socijalnog raspada i bolesti. U
meĊuvremenu, shvaćajući da nismo programirani samo genima, moramo nastaviti
koristiti društvene snage kako bismo po- boljšali emocionalno ozraĉje za psihiĉko i
tjelesno zdravlje što više ljudi.
Sažetak Pristupi shvaćanju emocija 331
Udţbenici iz psihijatrije obiĉno poĉinju opisom bolesnika koji pate od razliĉitih

vrsta poremećaja, a potom iznose teorije utemeljene na naslijeĊu ili ranim iskustvima u
djetinjstvu koje ih objašnjavaju. Suvremeniji pristup tome je epidemiološke prirode, i
ukljuĉuje postavljanje psihijatrijske dijagnoze na reprezentativnom uzorku ljudi iz neke
populacije. Takav pristup nije oslo- boĊen pristranosti prilikom donošenja zakljuĉaka
samo o ljudima koji su sti- gli do klinike. Primjenom epidemiološkog pristupa,
utvrĊeno je da su depresija i tjeskoba najĉešći psihijatrijski sindromi, od kojih svaki
zahvaća otprilike petinu ljudi u zapadnim industrijaliziranim društvima, u nekom
trenutku njihova ţivota. Tim je pristupom utvrdeno i da ţene dva puta ĉešće od
muška- raca imaju spomenuta dva poremećaja. Nasuprot tome, muškarci ĉešće od ţena
pate od poremećaja povezanih sa zloupotrebom alkohola i od trajnih antisocijalnih
ponašanja koja su nastavak eksternaliziranih poremećaja u djetinjstvu. A sada o ulozi
emocija u poremećajima. Prvo, depresivna i tjeskobna stanja ukljuĉuju emocije ili
raspoloţenja kao glavne simptome.
Drugo, ti emocionalni poremećaji obiĉno imaju iste uzroke kao i negativne emocije, tj.
uzrokuju ih negativni dogaĊaji. MeĊutim, emocionalni pore- mećaji nisu samo jake ili
dugotrajne emocije. Da bi postali depresivni, ljudi obiĉno moraju biti ranjeni.
Nedostatak socijalne podrške je uobiĉajeni ĉinitelj ranjivosti, i zbog njega ĉovjek gubi
osjećaj da vrijedi i da je voljen. Putem neugodnih ranih iskustava stvaraju se negativne
sheme o sebi u odnosima s drugim ljudima. Genetska osjetljivost moţe ukljuĉivati
sklonost prema doţivljavanju nekih emocija, poput tuge ili straha, a moţe ukljuĉivati i
osobine liĉnosti, što povećava vjerojatnost pojave odreĊenih vrsta ţivotnih dogaĊaja i
oteţava odrţavanje socijalne podrške. Treće, neke osobine emocija pomaţu u
objašnjenju odrţavanja nekih psihopatoloških sindroma. Ĉe- tvrto, isto kao i u sluĉaju
emocija i raspoloţenja, socijalni svijet je izvor najvećeg broja uzroka emocionalnih
poremećaja, a oni, poput emocija i ra- spoloţenja, utjeĉu i na odnose s drugim ljudima.
Smatra se da su stresni ţi- votni dogaĊaji vaţni i kod tjelesnih bolesti, premda ta veza
nije dovoljno ĉvrsto dokazana. Dobro su potvrĊeni mehanizmi putem kojih
emocionalno vaţan stres povećava luĉenje adrenokortikalnih hormona, što slabi
funkcioniranje imunološkog sustava. Postoje podaci da ti uĉinci mogu ljude uĉiniti
podloţnima zaraznim bolestmai i raku.

Jedna od najvaţnijih knjiga o psihijatriji odraslih koja se lako ĉita:
George W. Brovvn i Tirril Harris (1978). Socijalnoporijeklo depresije: Proučavanje
psihijatrijskog poremećaja kodžena. London: Tavistock.
Vrlo korisna knjiga za razumijevanje depresije:
Ian Gotlib i Constance Hammen (1992). Psihološki aspekti depresije: Prema
kognitivno-interpersonalnoj integraciji. Chichester: Wiley.
Odliĉan pregledni i teorijski ĉlanak koji ukljuĉuje meĊukulturalna istraţivanja o in-
deksu “Izraţavanja emocija” autora Janisa Jenkinsa (nije u rodu s autorom ove knjige!):
Janis Hunter Jenkins (1991). Izraţene emocije i shizofrenija, Ethos, 19,387-431.
Najbolji sveobuhvatan pregled koji poznajemo o uĉincima emocija i stresa na imu-
nološke funkcije kod zaraznih bolesti i raka:
Ann 0‟Leary (1990). Stres, emocije i imunološke funkcije kod ljudi. Psychological
Bulletin, 108, 363-382.
/2. /)()(jf/a()//e
Sadržaj
Psihoterapija i emocije
Temeljne zamisli psihoanalitičke terapije
Različiti psihoterapijski pravci i njihov

učinak
Iskust\’ena i humanistička terapija Bihe\'ior
terapija
Kognitivna i kognitivno-bihevioralna
terapija Obiteljska terapija
Zašto su emocije u središtu psihoterapije?
Pomaže lipsihoterapija?
Psihoterapija bez stručnjaka
Emocionalna kreativnost
Svjesnost
Osvještavanje emocija u književnosti

Emocije i umjetnost
Emocije u kazališnoj umjetnosti, ritualima i
psihoterapiji
Kultura razumijevanja Sažetak
S - - IZ.'J Ronald De Sousa koristio je ova tri crteţa za

nasiovnicu svoje knjige Racionalnost emocija. Crteţi su
pre-zeti iz knjige Thomasa E.Hilla (1885) o pravilima
pdstojnosti, tj. o osvještavanju naĉina provedbe druš-
г.тешћ obiĉaja.
Sigurno je da postoji umjetnost liječenja duše i pritom mislim na fdozofiju, čiju pomoć
ne treba tražiti, kao kod tjelesnih bolesti, izvan nas samih, već moramo upotrijebiti sav
svoj trud, svu svoju snagu, kako bismo mogli sami sebi biti liječni- cima.
Cicero, Tusculan Disputations, III. 4
Psihoterapija i emocije
Emocije mogu preuzeti naš ţivot. Katkada nas pptiĉu na djela, a da nismo ni svjesni
razloga za to. Zaista, emocije imaju vidove koje do kraja ne razumijemo. One mogu
biti samo poĉetak neĉega nejasnog i neoblikovanog, i mogu imati znaĉenja koja nam
postaju jasna tek kad ih izrazimo pred drugima. Istodobno osjećamo da su emocije
pokazatelj našeg autentiĉnog “ja”. One su u središtu mnogih religijskih obiĉaja i rituala,
kazališnih i drugih knjiţevnih djela te psihoterapije. Cini se kao da se u religijama,
knjiţevnosti i psihoterapijskoj praksi ljudska svijest bori da pronaĊe pravu vezu s
emocijama. I ako su emocije znakovi dogaĊaja koji bude naše najdublje strahove i
brige, moţemo pretpostaviti da to i jest tako.
Na istoku se smatra da se ton emocionalnog ţivota najbolje modulira vjeţbama

poput meditacije i uvjerenjima poput onog koje ukljuĉuje nevezi- vanje za
ovozemaljske stvari. Na Zapadu je zamisao o mijenjanju sebe zani- mala klasiĉne Grke
i Zidove. Takve zamisli pripisivane su staroegipatskim iz- vorima, procvjetale su u
brojnim sektama Srednjeg istoka., a ukljuĉene u kršćanstvo postale su pokretajuća sila u
renesansi (Jonas, 1958, Yates, 1964). Evo jedne verzije takvih zamisli. U srţi svakoga
od nas nalazi se mali dio boţanske tvari - duša, koji je odvojen od Boga i smješten u
ljudsko tijelo. Naš zadatak na Zemlji jest gledati kroz veo tjelesnog postojanja i krenuti
na duhovno putovanje. Uz pomoć uĉitelja uklanjamo sve ono što nam zaklanja vidik,
prolazimo kroz ponovno duhovno raĊanje, s mukom se iz mraka izvlaĉimo na svjetlo
kako bi se naša duša mogla sjediniti s boţanstvom. Emo- cije su dio prekrivajućeg vela
koji prvo treba prepoznati i usvojiti, a potom nadmašiti. Razmotrimo katoliĉku praksu
pokore i ispovijedi kao jedan od izraza ove zamisli. U ranom kršćanstvu ispovijed se
provodila skupno. U ranom srednjem vijeku obavljala se s pojedincem i samo s
jednim svećenikom i takva se praksa provodi i danas. No cijelo vrijeme imala je
nekoliko komponenti. Prvo dolazi ispovijed ne samo općih grijeha, već i onih
specifiĉnih, npr. jake ljutnje ili neprimjerene ĉeţnje. Potom su na redu emocije stida i
ţaljenja zbog tog grijeha. Treće, nuţna je nekakva nadoknada zbog loše uĉinjenoga.
Cetvrti dio je već predviĊen, a predstavlja poboljšanje ţivota. Ispovijed nikada ne
moţemo uĉiniti sami, jer su crkveni oci vrlo jasni u stavu da je najbit- niji dio ispovijedi
prisutnost druge osobe koja će u pokajniku izazvati emociju stiĊa, što se drţi
najvaţnijim dijelom oprosta od grijeha.
U mnogim društvima postoje razliĉite djelatnosti koje bi se mogle oznaĉiti psihoterapijskima, a
medu razliĉitim društvima postoje usporedivi elementi. Evo općeg obrasca. Svakome od nas moţe se
dogoditi da se odvoji od sebe, društva gdje ţivi ili od bogova, a znakovi takva odvajanja ukljuĉuju
jake i uznemiravajuće emocije. Tada se primjenjuju razliĉiti postupci i rituali koji ĉesto ukljuĉuju
vidove poremećena emocionalnog stanja, što je samo po sebi vjerojatno dio iscjeliteljskih snaga
vlastita uma. Društveni postupci mogu sadrţavati manipulaciju i tumaĉenje odreĊenih stanja svijesti
ili njihovo uvoĊenje, odlazak na neko zabitno mjesto, osamljivanje, meditaciju, a u nekim
društvima i upotrebu droga. Obiĉno se organiziraju susreti s mentorima, guruima, svećenicima,
šamanima i s ĉlanovima uţe zajednice. Cilj je lijeĉenje (izvorno znaĉenje grĉke rijeĉi “terapija”), što
znaĉi ponovna uspostava cje- lovite osobe i ponovno ukljuĉenje pojedinca u društvo. Kao što
moţemo oĉe- kivati, mnogi od tih elemenata postoje i u suvremenoj svjetovnoj psihoterapijskoj
praksi.
U svim takvim teţnjama, u središtu procesa mijenjanja nalaze se emocije (Greenberg i Safran,
1987, Neu, 1977). Razmotrimo to najprije iz pravca koji je postao uobiĉajen u našoj kulturi, tj. iz
smjera psihoanalitiĉke terapije koja se primjenjuje u razliĉitim kulturama. Psihoterapeut nastoji
raditis klijentom kako bi on shvatio simptome, u usporedbi s medicinskim pristupom, gdje se izravno
nastoji smanjiti patnja.
Temeljne zamisli psihoanalitičke terapije
Prvi oblik Freudove psihoterapije bio je usmjeren na traumatske dogaĊaje u bolesnikovu ranijem
ţivotu. U 1. poglavlju prikazali smo Katharinin sluĉaj (1895), tj. prototip takvog rada.Terapiia ie
pomoću hipnoze ili drugih tehnika bila usmjerena na prisjećanje traume. što je omogućavalo njezino
osvjesta- vanje, dopuštajući izraţavanje emocija povezanih s traumatskim dogadajem, a to jc
bolesnika oslobadalo otl trajnih štetnih posljedica. Medtrtim nedtTgo nakon objave prvih ĉlanaka o
histeriji, Freud je shvatio kako je pogriješio u razmišljanju da je poremećaj nuţno uzrokovalo spolno
zlostavljanje u djetinjstvu. Srţ takve nove zamisli koja je nastala krajem 19. stoljeća bila je da
neuio.tiĉni Ijudi pate od unutrašnjeg sukoba,npr. zbog istodobne seksualne privlaĉnosti prema
nekome i osjećaja zakoĉenosti društvenim zabranama.
Psihoanaliza je gotovo odmah privukla oduševljene sljedbenike i napa- daĉki nastrojene kritiĉare.
Kritiĉari su tvrdili da je psihoanaliza više stvar za policiju, a manje terapijski postupak. Takva
rasprava traje i danas, premda psihoanalitiĉka terapija cvjeta i dalje, osobito u SAD-u. Najnovije
napade vodi Frederick..Crews (1994), profesor knjiţevnosti kojeg je svojedobno psihoanaliza
privukla, ali koji danas tvrdi da se ona temelji ne samo na Freudpvu nepoštenju, već i da šteti
pojedincu i društvu. Vjerojatno najcjenjeniji suvremeni pristup teškoćama povezanim s
psihoanalizom jest Grnbaumov (vidjeti sadrţaj njegove knjige objavljene 1986. godine zajedno s
komentarima koji je prate).
Ovdje nećemo detaljno ulaziti u tu raspravu. Kakve god bile Freudove manjkavosti i teškoće
psihoanalitićke prakse i teorije, teško je poreći da je Freud za sobom ostavio barem dvije pozitivne
ostavštine. Prvo, on je prvi predloţio terapiju bolesnika s psihijatrijskim poremećajima pomoću
paţljiva slušanja zajedno s uvaţavanjem i poštivanjem njega kao ĉovjekarU'ţapadnoj psihijatrijskoj
praksi sve psihološke terapije s pojedincima nešto duguju Freudu. Drugo, i ovdje ţelimo istaknuti taj
vid: Freud je uveo pojam transfera koji će preţivjeti ĉak i ako psihoanalitiĉka terapija u tome ne
uspije (Singer i Singer, 1992).
O pojmu transfera raspravlja se u Freudovu prvom sveobuhvatnom prikazu povijesti sluĉaja
(1905). Ta je terapija voĊena tijekom posljednja tri mjeseca 20. stoljeća kada je Ida Bauer, koju je
Freud nazivao pseudonimom “Dora”, svaki dan osim nedjeljom dolazila Freudu u njegovu
psihoterapijsku ordinaciju u Beĉu, u Berggase 19 (Bernheimer i Kahane, 1985). U toj povijesti
sluĉaja Freud je objasnio svoj novi naĉin rada kada se od bolesnika traţi da legne na kauĉ i da priĉa
svoju ţivotnu priĉu govoreći sve što mu padne na- pamet, dok analitiĉar predlaţe tumaĉenja kako bi
popunio praznine u priĉi.
a 6с/ЈехАа: < \i(//nu/ix/ r/neut/
Sigmund Freud roĊen je 1856. godine. proglašen “izvanrednim profesorom”. Premda
Njegov otac bio je siromašan trgovac vunom. je uvijek bio osjetljiv na priznanje za koje je
Od svoje ĉetvrte godine pa sve do godinu drţao da mu pripada, unazad gledajući moţe
dana prije smrti ţivio je u Beĉu. Godine se vidjeti da mu je otada sudbina postala
1938. Freud je sa svojom obitelji pobjegao naklonjena i njegov se utjecaj širio sve dak
pred nacistima u En- glesku. Posljednju još za ţivota nije postao jedini psiholog ĉije
godinu svoga ţivota proveo je u Londonu. je ime bilo poznato većini ljudi. Njegov rad
Umro je od raka u rujnu 1939. godine. predstavlja temelje ne samo psihologije i
Godinu dana nakon stjecanja diplome psihijatrije, već je va- ţan i u umjetnosti
lijeĉnika, 1881. godine, upoznao je Marthu odnosno knjiţevnosti. Freud je utjecao na
Bernays, u koju se silno zaljubio i tada je strukturu mišljenja u 20. stoljeću. Premda je
zapoĉela njihova kreposna ĉetverogodišnja bio kontroverzna liĉnost, Freud je ipak
veza, ĉije su frustracije vjerojatno pridonijele osnivaĉ psihoterapije razvijene na Zapadu,
njegovim teorijama seksualnosti. Nakon jer je njegova ţelja bila da shvati znaĉenje
razliĉitih više-manje uspješnih pokušaja psihijatrijskih simptoma, a ne samo da ih
napredovanja u podruĉju biologije i neu- ubla- ţi. Danas se ponovo preispituje Freud-
rologije, Freud je zapoĉeo lijeĉenje bole- ova reputacija zbog kontroverzi glede ljudi
snika hipnozom tvrdeći kako u tome nije koji izvještavaju o vraćanju potisnu- tih
osobito uspješan pa je zapoĉeo lijeĉenje koje sjećanja (biografski podaci preuzeti su iz
je postalo poznato kao psihoanaliza. Freud Gay, 1988, Salloway, 1979).
je 1902. godine na Beĉkom sveuĉilištu bio
Slika 12.1 Skoro svi oblici terapije ukljuĉuju slušanje i razgovor s klijentom,
razumijevanje emocionalnog ţivota osobe - postupci koje je uveo Freud.
Transfer jej>okazatelj onoga što se u ovoj knjizi naziva emocionalnim shemama, tj.
mentalnim modelima koji ukljuĉuju pravila i emocije koje prate stvaranje veza s
drugim ljudima, a proizlaze iz naših intimnih odnosa.
Freud se pitao što je to transfer (1905). “To su nova izdanja ili faksimili impulsa i
fantazija koji... zamjenjuju neku drugu osobu iz djetinjstva (kao što su majka ili otac) u
obliĉju lijeĉnika” (str. 157). Emocionalni stavovi prema ljudima iz djetinjstva
projiciraju se u terapeuta. Tako je, na primjer, Dora, u Freudovu sluĉaju, rekla da je
njezin otac “uvijek volio tajnovitost i zaobilazne putove”. Potom se tijekom svoje
analize, prema Freudu odnosila jednako oprezno kao i prema svome ocu.
Uzmimo još primjer bolesnika današnjega doba, Toma (Singer i Singer, 1992):
Tomov otac potjeĉe iz dobrostojeće obitelji, ali obavlja slabo plaćen i neprestiţan
posao. On je verbalno zlostavljao Toma, bio je ironiĉno kritiĉan prema njemu,
dominirajući prema Tomovoj majci, koja je Tomu bila izvor utjehe. Tijekom terapije
Tom je opisao sljedeći dogaĊaj. U prvom razredu osnovne škole Tom i ostala djeca
dobili su zelene bojice. Tom je svoju savijao kako bi vidio koliko će izdrţati. Naravno,
bojica je puknula i Tom je zatraţio novu. Uĉiteljica je podigla smeĊu (braun) bojicu
koju je odluĉila dati Tomu i rekla: “ „B‟ kao braun i kao „beba‟ ” (str. 518), posramivši
ga pred cijelim razredom i potom ga zakljuĉavši u garderobni ormar u dnu uĉionice,
gdje se Tom osjećao sigurnim. Naravno, ovaj davnašnji zapamćen dogaĊaj nije bio
poĉetak Tomovih psihiĉkih teškoća, ali je on osjećao da je on obiljeţio njegov ţivot.
Singer i Singer slaţu se da je to tako. Premda se Tom ţelio obrazovati za raĉunovoĊu,
radio je kao ĉistaĉ po kućama. Prema svom terapeutu drţao se na odstojanju. U
Tomovu ţivotu prevladavala je emocionalna shema straha od stida i poniţenja, i ona ga
je gurnula u marginalizirano i osamljeniĉko zanimanje, gdje je mogao biti ljut na
druge ljude a da im se ne mora suprot- stavljati. U transferu prema terapeutu ponavljale
su se iste te teme, ali u drukĉijem “izdanju”, dok je Tom ostao na udaljenosti i
rteukljuĉen. Tuţio se da je terapeut suzdrţan i na pomalo prikriven naĉin Tom je
izraţavao ljutnju i prezir prema terapeutu, kao i prema ostalim autoritetima.
Teme koje ljudi donose u terapiju, ĉesto u svojoj srţi imaju duboJd sukob tako da
dovode do samoporaza. Tomova tema bila je da bi on htio imati pro- fesionalnu
karijeru, ali se boji poniţenja. Volio bi se odluĉno suprotstaviti autoritetima, ali to
moţe uĉiniti samo prikriveno. Polako, pomoću terapeuto- vih tAimačenja, Tom je
poĉeo uviĊati svoj strah da će ga terapeut kritizirati i odbaciti. Istodobno je u vanjskom
svijetu poĉeo postupati mnogo svrsishod- nije. Na kraju terapije završio je prvu
ĉetvrtinu obrazovanja za raĉunovoĊu.
Kao što smo već objasnili, transfer je vaţan jer su emocionalne sheme koje leţe u
podlozi ţivotnih stilova i odnosa s drugima davno stvorene, a potom se razraĊuju i
upleću u mnoga ţivotna podruĉja. Iskustva iz djetinjstva nije mo- guće izmijeniti, ĉak i
ako ih toĉno raspoznajemo. Pojam transfera znaĉi da se uĉinci emocionalnih shema
izravno pojavljuju u terapijskom oĊnosu. S tera- peutova gledišta Strachey (1934) piše
sljedeće: “Umjesto da najbolje što znamo izlazimo nakraj sa sukobima iz prošlosti koji
se odnose na davno prošle okolnosti i mumificirane liĉnosti, a ĉiji ishod je unaprijed
odreden, mi smo ukljuĉeni u stvarnu i neposrednu situaciju kada su terapeut i bolesnik
glavni likovi priĉe” (str. 132). Usto, prema Stracheyu, postoji mogućnost da će, kada
djelomiĉno nesvjesni uvjeti emocionalne sheme u kojoj je klijent bio ukotvljen doĊu na
svjesnu razinu, on moći izabrati novo rješenje u odnosu s terapeutom i ono će se
poopćiti i na druge odnose izvan terapije.
Singer i Singer (1992) kaţu da je transfer sastavni dio mnogih odnosa. Psi-
hoanalitiĉka terapija je mjesto namijenjeno prepoznavanju emocionalnih shema i
nastojanju da ih se izmijeni. MeĊutim transfer se javlja pri gotov: svakom susretu s
lijeĉnikom, dok se nadamo da će on (ili ona) paziti na na;. poboljšati naše stanje, kao
što su to nekada mogli ljudi koji su se brinuli o nama. Cak i terapeuti koji nisu
analitiĉari priznaju da se transfer javlja u gotovo svim vrstama psihoterapije. Javlja se
prilikom poduĉavanja, u susretima s ljudima koji imaju odreĊenu moć ili utjecaj.
I što je najgore, transfer se javlja i u intimnim odnosima. Izravni pokazatelj kako
teme o intimnosti u djetinjstvu traju i u odrasloj dobi, utvrĊen je u longitudinalnom
istraţivanju (opisanom u 7. poglavlju) koje su proveli Waters : sur. (1995) kada je stil
privrţenosti iz prve godine ţivota bio prenesen _ razĊoblje nakon više od 20 godina u
obliku osobite vrste prepriĉavanj:- (autononmo, zaokupljeno, napušteno) tijekom
Intervjua o privrţenosti u odrasloj dobi. Sjećate li se Bartlettove (1932) teorije shema o
kojoj smo gc - vorili u 9. poglavlju? Shema je organizacija znanja i spremnost na
djelovanje.
Novi dogaĊaji uvrštavaju se u emocionalne sheme kao i u sheme znanja koje je Bartlett
prouĉavao. Isto tako se dogaĊaj s bojicom, koji je u prvaĉiću Tomu izazvao sram,
uklopio u njegovu ţivotnu priĉu koju on priĉa sebi i svom terapeutu. Ta bi shema,
kada bismo je prepriĉali rijeĉima, ukljuĉivala nešto poput ovoga: “Izbjegavam sve
prilike gdje bih mogao biti poniţen od strane autoriteta, jer će to u meni izazvati stid”.
Ta shema predstavlja oĉi kroz koje Tom promatra svijet u kojem ţivi, ruke i noge
kojima djeluje u njemu. Ona stvara nezadovoljavajući svijet i potkrepljuje upravo ona
iskustva koja je po- tvrĊuju.
Problematiĉne emocionalne sheme ĉesto su utemeljene najakim ţeljama usko
povezanim s uvjerenjima o tome zašto ţelje ne valjaju ili kako ne mogu biti
ispunjene.(Dahl, 1991). Tako, na primjer, ljudi mogu imati emocionalne sheme prema
kojima znaju da će se uvijek dogoditi nešto loše, ako su ljuti, ili da ne bi smjeli biti
uplašeni i osjećati stid. Osim toga, mogu osjećati da je pre- više opasno imati jake
emocije zbog opasnosti od gubitka kontrole ili mogu ţudjeti za intimnošću i istodobno
biti prestravljeni da će ih ona preplaviti.
Prema većini psihoanalitiĉara, glavni cilj psihoanalitiĉke terapije je prepoznavanje

i tumaĉenje transfera, jer se u njemu odigravaju glavni uvjeti srţnih emocionalnih
shema, kao u predstavi, i to u odnosu s terapeutom. Bilo je mnogo pokušaja empirijske
provjere transfera. Najpoznatija takva is- traţivanja u podruĉju terapije proveli su
Luborsky i Crits-Christoph (1990) koji su stvorili metodu prepoznavanja neĉega što oni
nazivaju “srţnim temama konfliktnih odnosa” u transferu. Ti su se autori potrudili
pokazati da kada terapeuti prepoznaju i protumaĉe pojavu takvih tema, bolesnikova
terapija bolje napreduje (Непгу i sur., 1994).
Različiti psihoterapijski pravci i njihov učinak
Trenutaĉno postoji nekoliko stotina psihoterapijskih pravaca koje ćemo ukratko

razmotriti. Većina njih ukljuĉuje blizak odnos s terapeutom, razgovor i prijedloge
odnosno davanje smjernica. Gotovo svi ukljuĉuju emocije (Greenberg i Safran, 1987,
1989). Terapija je interakcija s drugom osobom pri kojoj moţemo otkriti neka obiljeţja
naših emoĊonalnih shema i u odreĊe- noj nijeri moţemo promijeniti njihova obiljeţja.
U svim psihoterapijskim pravcima to se nastoji postići mijenjanjem konteksta gdje te
sheme djeluju. O psihoanalitiĉkoj terapiji raspravljali smo ne stoga što ona to najbolje
radi, već zato što se prva pojavila. Njezin cilj je stvoriti kontekst oĊnosa gdje će klijen-
tove emocionalne sheme biti razumljive. U drugim terapijskim pravcima tome se
pristupa na razliĉite naĉine. Ovdje ćemo koristiti grubu podjelu terapijskih pravaca
koju su naĉinili Bergin i Garfield (1994).
Iskustvena i humanistička terapija
Iskustvena terapija danas ima vrlo raznolike oblike. MeĊu njima su geštalt terapija, poznata po
udaranju jastuka u ljutnji i razgovaranju s praznim stoli- cama kao da na njima sjede drugi ljudi
kojima ţelimo otvoriti dio svoje duše (Perls, Hefferline i Goodman, 1951); transakcijska analiza,
poznata po pojmovima uznemirujućih igara koje ljudi igraju (Berne, 1964); i psihosinteza^ poznata
po voĊenoj fantaziji, unutrašnjim pomagaĉima i ostalim dijelovima liĉnosti kojima je potrebna
integracija (Assagioli, 1965). Sve su te pravce stvorili psihoanalitiĉari vješti u Freudovim metodama
rada, koji su preobliko- vali ili izdvojili jednu ili više psihoanalitiĉkih zamisli kako bi stvorili novu
terapiju.
Obiĉno se drţi da je otac iskustvenih terapija u SAD-u Carl Rogers (1951) sa svojom terapijom
usmjerenom na klijenta koja je izrasla izvan psihoanali- tiĉke tradicije. U toj terapiji cilj je da klijent
u odnosu s terapeutom osjeti da je ovaj iskren, emocionalno empatiĉan i da ga ne procjenjuje.
Premda iskustvene terapije osobito cvjetaju u Sjevernoj Americi, one su prepoznatljive i u
europskim tradicijama fenomenologije i egzistencijalizma (npr. Binswanger. 1963).
Središnja zamisao u ovoj skupini terapija je da emocionalne sheme uklju- ĉuju potiskivanje ili
iskrivljavanje kako bi se pojedinac uklopio u društveni okvir prihvatljiv i drugim ljudima, ali koji
poriĉe pojedinĉevu autentiĉnost. Prema tome, glavni zadatak u terapiji je dopustiti klijentu da osjeti
emocije koje se javljaju prilikom prvotne procjene, umjesto da ih poriĉe, iskrivljuje ili potiskuje.
Sheff (1979) predlaţe svoj naĉin razmišljanja o takvim primarnim emocijama: o tome kako su
nastale i kakav je uĉinak njihova ponovnog stjecanja. Sheff proces pronalaţenja izgubljenih emocija
naziva katarzom. To je bilo obiljeţje mnogih Freudovih ranih sluĉajeva, poput Katharine o kojoj smo
raspravljali u 1. poglavlju. Premda se Ijudi ĉesto sjećaju traumatskih dogaĊaja iz djetinjstva poput
okrutnosti, zlostavljanja ili uskraćivanja, odnosno gubitka voljene osobe, neuspjeha u odnosima s
drugim ljudima ili u poslu, tj. do- gaĊaja koji izazivaju vrlo jake emocije, ĉesto se dogaĊa da nisu
izrazili emocije povezane s njima.
Kada se u terapiji pojave sjećanja na vaţan, emocijama nabijen dogaĊaj, to je obiĉno popraćeno
brojnim emocijama. Njihovo doţivljavanje moţe biti vaţno u oslobaĊanju klijenta od emocionalno
bezvrijednog ili pretjerano tje- skobnog ţivota. Sheff (1979, str. 14-17) opisuje taj proces na sluĉaju
mu- škarca koji je sudjelovao u grupnoj psihoterapiji. Roditelji su ga odgajali da bude “pravi
muškarac”, tj. da bude jak i tih. Od šesnaeste do ĉetrdesete godine samo je jednomplakao. Nije
izraţavao svoje emocije i ĉesto je imao jake napade migrene. Nakon dugogodišnjeg braka, u svojoj
ĉetrdesetoj godini odvojio se od ţene i djece. Bio je napet i usamljen. U psihoterapijskoj grupi koja
je isticala vaţnost izraţavanja emocija, na prijedlog voditelja, ponavljao je reĉenicu “Boli me”.
Pomalo je zavidio ostalim ĉlanovima grupe koji su mogli plakati. Jedne veĉeri dok je u prijateljiĉinoj
kući opisivao svoju grupu, ponovio je neke reĉenice koje je tijekom grupnog susreta izgovorio i
poĉeo je plakati. Plakao je 20 minuta i u poĉetku je bio napet, a potom se sve više opuštao. Nakon
kratkotrajnog odmora poĉeo se znojiti i jako tresti i to je tra- jalo otprilike 30 minuta. Potom je nakon
drugog kratkog odmora postao neizrecivo ljut i poĉeo je psovati. Osjetio je da se njegova prijateljica
zabri- nula, no ona je rekla da je sve u redu pa je još neko vrijeme tako nastavio. Rekao je da ne
moţe dokuĉiti zbog ĉega je ljut. Nakon toga je kratko predah- nuo pa se poĉeo smijati i silno se
razveselio. Šest mjeseci kasnije doţivio je nešto sliĉno. Godinu dana nakon prvog izljeva emocija
gotovo je svakoĊnevno plakao. Imao je osjećaj da se u temeljima promijenio, da je postao
emocionalno otvoreniji, manje predan poslu, manje nestrpljiv i krea- tivniji.
Prema Scheffovu mišljenju, kad se pojave intenzivna emocionalna iskustva, bilo rano u ţivotu ili,
govoreći jezikom Browna i Harrisa (1978), kad se u odrasloj dobi naĊemo u teškim ţivotnim
situacijama, moţemo ih doţivjeti preplavljujućima ili priliĉno udaljenima od nas. Tako, na primjer,
kad je tuga preplavljujuća, ona ukljuĉuje vrlo jaku ţalost, ali i glavobolje, krvarenje iz nosa i osjećaj
sveopćeg beznaĊa. Nasuprot tome, ako se od dogaĊaja odmaknemo pretjeranim poricanjem, tada će
biti potisnuti ne samo tuga, već i ostale emocije. Prema tome, ne samo da dogaĊaj nije potpuno
asimiliran, već time što nas preplavi ili što ga pretjerano poriĉemo, prate ga iskrivljenja i druge
popratne pojave. Samo kada dogaĊaj doţivimo takvim kakav jest i to na prikladnoj udaljenosti, on
moţe izazvati odgovarajuću tugu i plakanje i tada ga moţemo ukljuĉiti u svoju svjesno prihvaćenu
ţivotnu priĉu. Prema tome, terapija, a osobito iskustvena terapija, mjesto je gdje emocije poput sreće,
tuge, ljutnje i straha mogu biti doţivljene s osjećajem sigurnosti i na odreĊenoj udaljenosti, a bez
iskrivljavanja.
Bihevior terapija
Bihevior terapija prvotno je nastala radi primjene principa Pavlovljeva uvjetovanja za ublaţavanje
tjeskobe (Wolpe, 1958), i ona je vjerojatno najĉvršće utemeljen oblik terapije nastao nakon
psihoanalitiĉkih pristupa. Wolpe je razvio terapijsku tehniku koja se naziva desenzibilizacijom. Ako
je ometajuća tjeskoba odgovor strahom, a nauĉen uvjetovanjem na ĊogaĊaje koji u drugim ljudima ne
izazivaju strah, tada se za njezino ublaţavanje mogu primijeniti principi uvjetovanja. Ne postoji lagan
naĉin kojim se moţe naprosto oduĉiti uvjetovana veza; potrebno je nauĉiti novu vezu koja će postati
istaknutija.
Uzmimo primjer agorafobije, koja, prema Kessleru i sur. (1994) ima prevalenciju od 5.3% (v.
tablicu 11.1) i uĉestalija je kod ţena, a još je ĉešća ako ukljuĉimo sluĉajeve gdje se javlja i panika.
Osoba koja ima agorafobiju boji se iziĉi iz kuće i ĉini sve kako bi to izbjegla, osim kad je u pratnji
nekoga kome je privrţena, obiĉno supruţnika ili roditelja. Tijekom postupka desenzibilizacije
klijenta se sustavno poduĉava da u leţećem poloţaju opušta jednu po jednu skupinu mišića,
usmjeravajući paţnju na disanje i dopuštajući za- brinjavajućim mislima da nestanu. Ovaj se
postupak usmjerava na tjelesne znakove i na odreĊen naĉin sliĉan je tehnikama meditacije nastalim u
is- toĉnim religijama (mnogi praktiĉari desenzibilizacije zaista se poĉinju zani- mati za istoĉnjaĉke
zamisli). UvoĊenje opuštanja, kao reakcije na terapeutcv poticaj, po mnogo ĉemu nalikuje i hipnozi.
Temeljna zamisao je uparivanje slika koje izazivaju strah s opuštanjem tijela, što je nespojivo s
jakom reakd- jom tjeskobe i što će, ako se nastavi, ublaţiti strah. Klijenta se potom ohrabruje da
tehnike opuštanja primjenjuje i u svakodnevnom ţivotu te da ih vjeţba pri izlaţenju iz kuće.
Bihevior terapija provodi se na mnogo razliĉitih naĉina uz korištenje razliĉitih tehnika za
ublaţavanje razliĉitih teškoća (Emmelkamp, 1994 Danas se lijeĉenje anksioznih poremećaja obiĉno
ne temelji na zamišljanju. kako je to Wolpe prvotno predlagao, već na izlaganju klijenta stvarnoj
situaciji koje se boji. Suoĉavajući se sa stvarnim ţivotnim situacijama koje izbjegavaju, klijenti se
na njih privikavaju i doţivljavaju ih podnošljivima umjesto nepodnošljivima (Mathews, Glede i
Johnson, 1981). Terapeut razliĉiiin: tehnikama te ohrabrivanjem i umirivanjem, uvjerava klijenta da
poduznu
Slika 12.2 U bihevior terapiji tijekom Ċesenzibilizacije terapeut (ovdje dr.

Amol; Lazarus) koristi uputu koja nalikuje onoj kod hipnoze, navodeći
bolesnika da >. opusti i zamisli ugodne scene. Terapeut potom nastoji pomoću
uvjetovanja upar:: slike koje izazivaju tjeskobu s opuštajućim i ugodnim
slikama kako bi se tjeskob- ublaţila.
ono što mu se inaĉe ĉini preteškim. Terapeut obiĉno uspijeva pridobiti klijente da doţive sebe u
novom kontekstu i na nove naĉine. Ova vrsta terapije moţe se opisati kao edukacija, savjet,
voĊenje, stvaranje planova za vještije djelovanje u vanjskome svijetu. Odnos izmeĊu bihevior
terapeuta i klijenta podsjeća na odnos atletiĉara i njegova trenera.
Bihevioralne metode omogućuju klijentima da sebe doţive djelotvorni- jima, uz istodobnu

sposobnost podnošenja tjeskobe i drugih vrsta otpora prema postizanju ciljeva, a katkada i
upravljanja njima. Prema tome, o tim se metodama ĉesto govori kao o metodama upravljanja stresom
i raspoloţe- njima. MeĊu novijim savjetima koji se temelje na ispitivanju onoga što ljudima koristi
u upravljanju lošim raspoloţenjem je i prijedlog ch se uz tjelesno opuštanje koristi i tjelovjeţba
(Тћауег, Nevvman i McCain, 1994).
Kognitivna i kognitivno-bihevioralna terapija

Najpoznatiji i najbolje istraţeni oblik kognitivne terapije razvio je Beck (1976). Rijeĉ je
suvremenom potomku stoiĉkog filozofskog lijeka za dušu. Temelji se na pouĉavanju ljudi da
prepoznaju i izbjegnu pogreške u situa- cijskim procjenama dogaĊaja koji izazivaju emocije. I druge
vrste kognitivne terapije temelje se na sliĉnim principima. Argument za to je da ljudi neće doći do
oĉajavajućih emocionalnih zakljuĉaka i neće postati depresivni ako ne raz- mišljaju po odreĊenim
obrascima.
Da bismo vidjeli kako terapija djeluje u takvim sluĉajevima, opet ćemo razmotriti Beckov
primjer, o kojem je već bilo rijeĉi u 4. poglavlju, o ĉinovnici koja vodi brigu o medicinskim dosjeima
i koja je imala depresivne osjećaje kad joj je medicinska sestra operaterka rekla: “Mrzim medicinske
podatke”. Od klijentice se traţiio da u dnevnik zapisuje takve dogaĊaje, sve emocije koje su se
pritom javljale, misli koje su ih pratile i potom druge moguće misli. Ona se uspjela odmaknuti od
svojih nizova emocija i misli, tj. krugova misli koje izazivaju emocije koje izazivaju misli, a koje
potom izazivaju nove sliĉne emocije (Teasdale, 1988). Pokazalo se da je pisanje, u svim kulturama
gdje se ono rabi, postalo glavno sredstvo za razmišljanje o znaĉenju emocija i za njihovo
osvještavanje. Osim toga, Beck (1976, 1979) u svojoj terapiji tvrdi da obrasci koji izazivaju tjeskobu
i depresiju ukljuĉuju situacijske procjene koje su proizvoljne, apsolutne i osobne. Ako klijenti uspiju
naĉiniti drukĉije procjene, tj. atribucije koje su vanjske umjesto unutrašnje, lokalne a ne globalne,
nestabilne a ne stabilne, o dogaĊajima koji izazivaju emocije, tada se mogu pojaviti drukĉije emocije
koje će prekinuti zaĉarani krug. Prema tome, kognitivna terapija dopušta reviziju srţnih uvjerenja i
planova mijenja- jući odgovor na pitanje koje Stein, Trabasso i Liwag (1994) drţe središnjim
pitanjem situacijske procjene, a to je: “Sto mogu uĉiniti glede toga?”
Općenito se pokazalo da Beckova kognitivna terapija depresije (katkada nazvana kognitivnom
bihevior terapijom) ima povoljno djelovanje (Hollon i
Beck, 1994). Njezini uĉinci usporedivi su s uĉincima antidepresiva. U jednon: od do sada
najobuhvatnijih istraţivanja psihoterapije, gdje je u kliniĉkim uvjetima sudjelovalo 239 bolesnika
(Elkin, 1994), pokazalo se da je Beckova kognitivna psihoterapija bila uspješna. Druga vrsta
psihoterapije i antidepresivi takoĊer su povoljno djelovali. MeĊutim, ni psihoterapija niti antidepre-
sivi nisu imali jaĉe djelovanje od placebo tableta kombiniranih s podrţava- jućim odnosom kliniĉara.
Djelotvornost takvih placebo uvjeta moţe se povezati s nalazom da se depresija općenito povlaĉi
pošto ljudi nakon većih nedaća pronaĊu nove ţivotne projekte. MeĊutim ĉini se da uĉinak psihotera-
pije dulje traje. Postoje i pokazatelji da je u lijeĉenju depresije Beckova koe- nitivna terapija bolja od
drugih vrsta psihoterapije (Robinson, Berman i Ne- imeyer, 1990). Prikupljeni su i podaci prema
kojima nekim bolesnicima više pomaţe kognitivna terapija, nekima više koriste antidepresivi, ali do
sada nisu utvrĊene razlike u uĉincima ta dva oblika tretmana na obrazac depresije. Takav bi nalaz
bilo teško objasniti ako obje vrste tretmana ne djeluju prek:- danjem zaĉaranog kruga o kojem govori
Teasdale (1988).
Obiteljska terapija
U većini sluĉajeva emocije se ne javljaju samo u pojedincima, već se pojavljuju tijekom
interakcije s drugim ljudima. Obiteljska terapija je vrsta psihoterapije koja se ne provodi s
pojedincem, već terapeut radi s cijelon: obitelji s ciljem razumijevanja takvih obrazaca i pomaganja
obitelji da ih rijek (Goldenberg i Goldenberg, 1991). Tipiĉan i dobro poznat pojam u obiteljsk terapiji
je triangulacija. Kad izmeĊu muţa i ţene postoji emocionalni suko'r koji ne ţele izravno pokazati, oni
ipak svojoj djeci prenose dio tjeskobe ko :. vlada u njihovu odnosu, što u djeci, primjerice, moţe
izazvati strah da će roditelji razvesti. Tada se moţe dogoditi da dijete sklono izraţavanju tjeskobe na
tjelesni naĉin, poĉne razvijati tjelesne simptome, ĉime se roditeljski paţnja zadrţava upravo na njima.
Oni se mogu objasniti jedino u terminima strukture cijele obitelji. Minuchin, Rosman i Baker (1978)
u svojoj knjizi gc- vore o djeci koja obolijevaju od anoreksije, astme i psihosomatskog oblika šećerne
bolesti. Sve te bolesti imaju veliku snagu monopoliziranja paţnie obitelji i sve mogu ugroţavati
djetetov ţivot. Posljedica toga je da majka i ota; poĉinju svoju paţnju usmjeravati na djetetovu bolest,
umjesto na sukobe u svom odnosu. Prijetnja zbog meĊusobnog nezadovoljstva se smanjuje, ali n-
štetu kroniĉno bolesna djeteta. Oblik obiteljske terapije nazvan struktural- nom terapijom sastoji se
od rada s cijelom obitelji: na primjer, pridobivanjer roditelja da jedan s drugim razgovaraju umjesto
da ostaju u pretjerano eir. > cionalnom odnosu s djetetom. To moţe pomoći u oslobaĊanju djeteta od
tereta odrţavanja obitelji na okupu, što roditeljima omogućuje da postanu svjesni svojih sukoba i
time sposobniji da ih riješe.
Druge vrste obiteljske terapije oslanjaju se na više bihevioralne metoće poduĉavanja i

savjetovanja. Razmotrit ćemo samo jednu od njih koja potje;: iz istraţivanja Indeksa izraţavanja
emocija o kojem smo govorili u 11. poglr. - lju. U novije vrijeme provedena su ĉetiri pokušaja
intervencije koja su uklju- ĉivala psihosocijalnu edukaciju i obiteljsku terapiju s obiteljima visokog
In- deksa izraţavanja emocija. U svima su dobiveni sliĉni rezultati koji pokazuju ublaţavanje
psihotiĉnih simptoma. Evo rezultata jednog takvog istraţivanja provedenog u Pittsburghu (Hogarty i
sur., 1986). Autori su zapoĉeli rad sa 130 obitelji shizofrenih bolesnika koje su imale visoki Indeks
izraţavanja emocija. Od ukupnog uzorka, 90 obitelji bilo je spremno prihvatiti cjeloviti tretman i
istraţivaĉi su od njih naĉinili ĉetiri skupine:
• obiteljska terapija i terapija lijekovima shizofrenog bolesnika (N=21)
• poduĉavanje i uvjeţbavanje socijalnih vještina i terapija lijekovima (N=20)
• obiteljska terapija, poduĉavanje i uvjeţbavanje socijalnih vještina te terapija lijekovima
(N=20)
• samo terapija lijekovima (N=29)
Obiteljska terapija sastojala se od edukativne radionice i susreta sa svakom obitelji u njezinu

domu. Cilj je bio povećati znanje o bolesti, ojaĉati socijalnu mreţu i pomoći u suoĉavanju s
teškoćama. Poduĉavanje i uvjeţba- vanje socijalnih vještina provoĊeno je samo s bolesnicima radi
poboljšanja njihove percepcije socijalnih odnosa te poticanja izravnijeg i odluĉnijeg odnosa s
ĉlanovima obitelji.
Poĉetna stopa povratka bolesti u razdoblju od jedne godine bila je 41% (12 od 29 obitelji koje su
bile ukljuĉene u lijeĉenje samo lijekovima). U svakoj od skupina koje su imale bilo obiteljsku
terapiju ili trening socijalnih vještina, samo je pet bolesnika ponovo oboljelo unutar godine dana. U
skupini koja je bila ukljuĉena u obiteljsku i farmakološku terapiju, ni jedan bolesnik nije ponovo
obolio. Dobivene razlike bile su statistiĉki znaĉajne. Obiteljsko ozraĉje poboljšano je time što su
ĉlanovi obitelji izraţavali manje neprija- teljstava prema shizofrenom ĉlanu, a on je postao izravniji u
izraţavanju emocija, tj. bio je manje uznemiravajući, odnosno manje patogen.
Zašto su emocije u središtu psihoterapije?

Greenberg i Safran tumaĉe kako treba poimati razliĉite vrste emocija u terapiji. No zašto one
imaju takvu središnju ulogu? Greenberg (1993) kaţe da iskazivanje emocija daje smisao shemama na
kojima se one temelje, daje jas- noću i osjećaj kontrole u ţivotu i pokazuje na što se valja usmjeriti. U
skladu sa sadrţajem ove knjige, drţimo da se na to pitanje moţe odgovoriti trojako.
Prvo, i vjerojatno najvaţnije, emocije upućuju na ciljeve ili brige. Tijekom ţivota postavljamo si
mnogo ciljeva i zapoĉinjemo razliĉite projekte. Neki od njih, poput privrţenosti, oblikuju se bez
rijeĉi. Ono što nastaje kasnije, moţe nastati na vidljivije naĉine, ali bez našeg uvida u to kako naši
cijevi utjeĉu jedan na drugoga, pa nismo svjesni nekih njihovih posljedica. Emocije su znak da je
neki cilj ugroţen. Ako smo toga samo djelomiĉno svjesni, emocije moeu biti najbolji pokazatelj
njegove vaţnosti. Prema tome, jedan od zadataka ps:- hoterapije je raditi na timpokazateljima kako
bismo stvorili osviješten mode! strukture ciljeva kao dio svijesti o sebi.
Drugo, emocionalne navike stjeĉu se tijekom ţivota. Mi stvaramo i posjedujemo odreĊenu
unutrašnju teoriju ili shemu koja nam pomaţe da shvatimo što nam se dogaĊa i koja nas obavještava
o tome što treba uĉiniti, osobito u odnosima s drugim ljudima. Teški ţivotni dogaĊaji i unutrašnji
sukobi predstavljaju izazove našoj implicitnoj teoriji, tjerajući nas na promjenu stavova i uvjerenja i
stvaranje drukĉijih planova. Terapija je mjesto gdje moţemo postati svjesniji obiljeţja svojih shema
ili teorija i gdje ih moţda moţemo promijeniti.
Treće, ako postoje osnovne emocije, tada se njihovi dijelovi mogu javljati neovisno o onome što
ih je uzrokovalo, i stoga mogu biti u obliku nejasnih, ah uznemirujućih strepnji. Budući da se neke
emocije (ukljuĉujući ljubav) mogu projicirati sada u jedan, a potom u drugi objekt, neke emocije
mogu biti doţivljene kao ĉudna priţeljkivanja. Jedan od zadataka terapije, ali i ţivota. jest postići da
izraţavanjem emocija u susretu s drugim ljudima one postanu jasnije. One se tada kristaliziraju u
razumljivije emocije, a njihovo podrijetlo: sadrţaj postaju jasniji; kao što bi rekli filozofi, one postaju
više namjerne, a mi smo ih svjesniji.
Pomaže lipsihoterapija?
U odjeljku o kognitivnoj terapiji i obiteljskoj terapiji utemeljenoj na In- deksu izraţavanja
emocija, spomenuli smo sluĉajeve kada je terapija bih uspješna. Ali što je s mnogim drugim vrstama
terapije? Pomaţu li općenit: psihoterapije? Odgovor je: “Pomaţu”, usprkos glasinama u suprotnom
smjeru. Do sada je provedeno na stotine istraţivanja razliĉitih vrsta ps:- hoterapije gdje su klijenti po
sluĉaju svrstavani u skupine kako bi se usporedili uĉinci terapije kod onih koji su bili u terapiji i
onih iz usporedne skupine. Jedno od najboljih istraţivanja u tom podruĉju proveli su Sloane i sur.
(1975) kada su utvrdili da su i bihevior i psihoanalitiĉka terapija, koju su provodili vrsni terapeuti,
imale pozitivne uĉinke u razliĉitim mjerama, u odnosu na usporednu skupinu ljudi na listi ĉekanja za
terapiju. Uĉinci dvije vrste terapije nisu bili jako razliĉiti.
U jednoj od prvih upotreba statistiĉke tehnike nazvane meta-analizom. procijenjeni su prosjeĉni
uĉinci terapije (Smith, Glass i Miller, 1980). Pregle- dom 475 istraţivanja spomenuti autori pokazali
su da je prosjeĉna veliĉir.; uĉinka razliĉitih vrsta psihoterapije, ukljuĉujući psihoanalitiĉku i bihevie:
terapiju, iznosila 0.85 jedinica standardne devijacije. To znaĉi da je pros- jeĉnoj osobi ukljuĉenoj u
terapiju bilo bolje u odnosu na 80% ĉlanovi usporedne skupine koji nisu bili u terapiji. Lambert i
Bergin (1994) daju sveobuhvatan pregled meta-analiza razliĉitih vrsta psihoterapije i dolaze do
sliĉnih zakljuĉaka, s dodatkom da su uĉinci psihoterapije trajali mjesecima, a u nekim sluĉajevima i
godinama, Ti su rezultati uglavnom potvrĊeni i u još jednom pregledu meta-analiza psihoterapijskog
djelovanja i edukativnih intervencija (Lipsey i Wilson, 1993). Razmjerno kratkotrajna psihoterapija
(obiĉno 12 susreta) bila je djelotvornija od većine edukativnih intervencija oblikovanih, npr. radi
poboljšanja uĉenja matematike.

Spomenuti rezultati priliĉno su općeniti i predstavljaju prosjek odreden na velikom broju
klijenata. To ne znaĉi da je svaka terapija djelotvorna ili da svi terapeuti uspijevaju pomoći
klijentima. Neke terapije vidljivo su uĉinkovitije od drugih. MeĊutim loša je vijest da psihoterapija
moţe i štetiti. Lambert i Bergin (1994) pronašli su istraţivanja gdje se pokazalo da su terapeuti bili
nedjelotvorni ili da su ĉak naštetili klijentu. Na primjer, Orlinsky i Howard (1980) prikazuju
sluĉajeve 143 ţena koje su bile u terapiji kod 23 terapeuta. Sest terapeuta bilo je uspješno: više od
84% njihovih klijentica bilo je u boljem stanju na kraju terapije, a ni jednoj od njih nije bilo lošije.
Pet terapeuta nije bilo uspješno: manje od 50% klijentica bilo je u boljem stanju, a njih 10% osjećalo
se lošije nego prije terapije. Zenski terapeuti mnogo su više pomogli tim klijenticama, vjerojatno
zahvaljujući empatiji.
A što je s odreĊenim vrstama terapije? U literaturi se mogu pronaći is- traţivanja terapijskih
ishoda za većinu starijih vrsta terapija, obiĉno s pozitivnim rezultatima. Usprkos svojoj silnoj
predanosti, terapeuti razliĉitih orijentacija ĉesto postiţu sliĉne uĉinke. Neka terapijska postignuća
veoma nalikuju uĉincima koji sami po sebi nisu psihološki: Spiegel i sur. (1989) utvrdili su da su
bolesnice s metastaziranim rakom dojke, po sluĉaju svrstane u terapijske skupine podrške koje su se
sastajale jednom tjedno, ţivjele otprilike 18 mjeseci dulje u usporedbi s usporednom skupinom
sliĉno bolesnih ţena koje su jednako medicinski lijeĉene, ali bez grupne terapije.
Lijekovi, a osobito antidepresivi i lijekovi za smirenje koji ublaţavaju tugu
i tjeskobu, i dalje su terapija izbora mnogih psihijatara. Rijeĉ je o drevnom medicinskom postupku:
ublaţavanju patnje. Cilj takva pristupa razlikuje se od ciljeva većine psihoterapija, ukljuĉujući i
kognitivno-bihevioralnu terapiju, a to je razumjeti emocije koje izazivaju patnju.
Psihoterapija bez stručnjaka

Vjerojatno najveći problem s terapijom je njezina dostupnost. U 11. poglavlju iznijeli smo
podatke o prevalenciji psihijatrijskih poremećaja u SAD-u koje su prikupili Kessler i sur. (1994).
Sada ćemo razmotriti dva najĉešća poremećaja, tjeskobu i depresiju. No prije toga pozabavite se
raĉunanjem: pomnoţite stope prevalencije ovih poremećaja s brojem stanovnika SAD-a (otprilike
250 milijuna), od kojih više od polovice ima izmeĊu 15 i 54 godine, tj. u dobi su na kojoj su i
prikupljeni podaci o prevalenciji. Zakljuĉit ćete da svake godine nekoliko desetaka milijuna
Amerikanaca pati od kliniĉke tjeskobe ili depresije ili od oba poremećaja. Ĉak i u društvu tako
velikih mo- gućnosti, još uvijek nema dovoljno struĉnjaka u podruĉju duševnog zdravlja koji bi bili
svima dostupni. Promatrajući svaku godinu zasebno, Kessler i sur. (1994) utvrdili su da se samo
petina ljudi s poremećajem obratila struĉnjaku, a od njih je samo polovica potraţila pomoć struĉnjaka
u podruĉju duševnog zdravlja. Psihoanalitiĉke seanse koje se odrţavaju ĉetiri do pet puta tjedno,
oĉigledno su dostupne samo malom broju ljudi. Ĉak i kraći tretmani poput bihevior i kognitivne
terapije obiĉno ukljuĉuju dvanaest susreta.
I što onda reći o dostupnosti psihoterapije? S jedne strane, uz terapiju s pojedincem koju su
razvili Freud te njegovi sljedbenici i kritiĉari, postoji i druga vrsta terapije, više populistiĉka, koja
ukljuĉuje sastajanje ljudi u grupama. MeĊu utemeljiteljima takvog terapijskog oblika je i Jane
Addams, koja je 1889. godine otvorila kuću za grupni socijalni rad i kasnije dobila Nobelovu nagradu
te Joseph Pratt, koji je 1950. godine otkrio da su tuberkulozni bolesnici koji su se sastajali u
grupama od otprilike 20 ĉlanova stvorili meĊusobne socijalne veze koje su vrlo povoljno djelovale na
tijek bolesti.
Otprilike u isto vrijeme kada su se u SAD-u poĉele primjenjivati metode grupnog terapijskog
rada, u istom gradu gdje je Freud zapoĉinjao svoju terapijsku praksu s pojedincima, poĉeo je raditi
jedan drugi terapijski inovator. Bio je to Jacob Moreno, koji se kao student medicine sastajao s
ljudima u beĉkim parkovima u obliku koji je bio spoj djeĉje igre i neformalnog teatra, i kasnije je
nazvan psihodramom. U takvom naĉinu rada, sudionici u mašti ponovo glume neke elemente teških
obiteljskih i ţivotnih situacija. Godine 1921. Moreno je u Beĉu otvorio Teatar spontanosti i on je
skovao pojmove “grupna psihoterapija” i “susretanje” (ENCDUNTER) (Moreno, 1940).
Kad je rijeĉ o ishodima, utvrĊeno je da je grupna terapija djelotvorna poput individualne
(Tillitski, 1990). MeĊutim osim struĉno voĊenih grupa, u SAD-u se pojavio niz razliĉitih više
populistiĉkih oblika grupnog rada, kao što su, na primjer, grupe susretanja. Njihova popularnost bila
je najveća 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća. Premda je ona danas nešto smanjena, takve grupe nisu
prestale s radom. Takvi i mnogi drugi oblici rada imaju terapijske ciljeve, no većina se nalazi pomalo
izvan uobiĉajene psihijatrijske i psihologijske prakse (Shaffer i Galinsky, 1974). Taj pokret danas
ukljuĉuje brojne organizacije samopomoći utemeljene na grupnim susretima, kao što su, primjerice,
grupe “Anonimni alkoholiĉari”.
Ĉak i uz populistiĉku grupnu terapiju, pomoći još uvijek nema dovoljno. Zbog toga ne ĉudi da na
pitanje o tome kome se obraćaju, kad su u emocionalnoj krizi, ljudi nabrajaju razliĉite osobe
ukljuĉujući svećenike, rabine, lijeĉnike, ali prvenstveno prijatelje. Prisjetite se da smo u 8. i 11.
poglavlju rekli da je najbolji zaštitniĉki ĉinitelj od emocionalnih poremećaja, u djeĉjoj i odrasloj dobi,
odnos s drugim ljudima, tj. prijateljstvo, što se struĉno naziva socijalnom podrškom.
Prema tome, meĊu najvaţnijim ciljevima psihijatrijske zdravstvene brige trebao bi biti takav
razvitak društva koji će onemogućiti društvenu marginali- zaciju ljudi. Istodobno, one aktivnosti za
koje su struĉnjaci u podruĉju dušev-
Siika 12.3 U Sjedinjenim drţavama i Europi 1970-ih bile su vrlo popularne

grupe г-r-retanja, a grupna terapija je još uvijek populama. Jedan od
utemeljitelja bio je Carl Rogers. (na slici desno, s naoĉalama)
nog zdravlja utvrdili da pomaţu u terapiji emocionalne patnje, treba uvesti u Пги zajednicu,
umjesto da ih provode samo struĉnjaci koji naplaćuju svoje usluge.
onalna kreativnost
Emocije pruţaju velike mogućnosti za kreativnost. Averill i Thomas- Knowles (1991) istiĉu da
u podruĉju emocija ljudi mogu biti kreativni isto kao
i u intelektualnim i umjetniĉkim podruĉjima. Premda smo u ovoj knjizi iznijeli dokaze da su
emocije biološki utemeljene, one nisu nepromjenljive. One su više poput slikarske palete, tj.
osnova su za razradu. Ili da upotrije- : rno drukĉiju usporedbu: emocije su poput razliĉitih uroĊenih
pokreta - pu- zanja na sve ĉetiri, hodanja, trĉanja, skakanja, koji omogućuju kreativnu razradu u
plesu, klizanju, gimnastici itd. Emocije imaju neke univerzalne vi- Ċ;ve. ali se ipak razlikuju od
kulture do kulture. To nam pokazuje da su one
•;ţno podruĉje kreativnosti i terapijskog razvoja.
AveriU i ~Nun\ey (1992) kaţu da је pjesnik. Dante jedan od najboY)\h primjera emocionalne
kreativnosti. On se 1274. godine zaljubio u Beatrice. Drţimo da nećemo pretjerati ako kaţemo da
je otada europski i ameriĉki pojam zaljubljivanja i ljubavi pod utjecajem njegova pisanja. Dante
je upoznao Beatrice kad je njemu bilo devet, a njoj osam godina i on se istog ĉasa u nju zaljubio.
Njih dvoje prvi put su razgovarali tek devet godina nakon prvog su-
sreta, kad su se jednog dana sreli na ulici u Firenci. Ona ga je pozdravila i on je bio
ispunjen srećom. Cini se da se Dante sretao s Beatrice jedino na javnim mjestima i
premda je ona umrla kad je imala 24 godine, njegova Ijubav prema njoj postala je i
ostala glavna tema njegove poezije.
Dante je ljubavi pridavao najveću moguću vaţnost. U svojim prvim pjesmama iz
zbirke Novi život (1295) Dante piše o svojoj ljubavi, ali i o svom oĉaju. U jednoj pjesmi
opisuje kako su ga druge ţene zadirkivale jer je padao u nesvijest u prisutnosti Beatrice
i kako je odluĉio potraţiti duševni mir umjesto da se muĉi Betriceinom dobrotom i
ljepotom. Reynolds u svom predgovoru tim pjesmama kaţe kako je pjesma koju je
Dante napisao nakon te odluke bila prekretnica njegove i europske knjiţevnosti: ona je
“otvorila vidike i dubine gdje ljudski doţivljaj ljubavi proviruje kao nešto najuzvišenije
i upravlja univerzumom” (str. 160). U vrijeme kad je pisao svoje remek-djelo.
Božansku komediju (1307 - 1321), Danteova ljubav prema Beatrici pretvorila se u
hodoĉašće, prvo k dubinama pakla - mogli bismo reći u ĉovjekov nesvjesni dio, a
potom kroz ĉistilište, gdje se osvrćemo na svoj ţivot i njegovo znaĉenje, i naposljetku u
raj, gdje je Beatrice postala njegovvodiĉ.
Dante nije tvorac romantiĉnog njegovanja ljubavi prema nekom idealizi- ranom
biću zbog kojeg postajemo dobri, ali je pronašao rješenje protu- rjeĉnosti dvorske
srednjovjekovne ljubavi, o ĉemu je bilo rijeĉi u 2. poglavlju. Premda njegova ljubav
nikada nije ukljuĉivala i spolne odnose, njegovo pisanje ima duboke kulturalne
implikacije. Mogli bismo reći da je njegovim djelima zapoĉela nova era.
Za sve nas koji ţivimo u zapadnim društvima, već samo postojanje erotike
predstavlja priliku za vrlo osobnu kreativnost. Neki Ijudi to izraţavaju pjesmama.
Drugi su više okrenuti razliĉitim vrstama izraţavanja za koja ranije nisu mislili da su
sposobni. I zaista, u zapadnoj kulturi voljeti nekoga moţe biti najkreativniji dogaĊaj u
ţivotu, reakcija na promjenu, gdje se jedna osoba širi kako bi obuhvatila drugu i gdje
postoji mogućnost otvaranja vrata razumijevanja. No izgradnja sebe i bez takvog jako
mitologiziranog iskustva moţe biti još veći izazov.
Svjesnost
Emocije mogu biti samo gibanja, nejasna uzbuĊenja, neoblikovani pokret: uma. Već
smo prikazali podatke o biološkoj utemeljenosti emocija. No kad bismo se tu zaustavili,
naše bi emocije nalikovale na emocije naših roĊaka, velikih majmuna. Ljudska bića
roĊenjem ne dolaze samo na svijet, već postaju dio društva. Svako društvo ukljuĉuje
razliĉite tradicije vještina i tehnologije Ono ukljuĉuje i pojedince s kojima smo u
prijateljskim i drukĉijim odnosima.
A u svakom društvu, u svakoj zajednici, u svakoj obitelji, povijest sa svojim obiljeţjima
oblikuje vlastite tradicije obiĉaja i shvaćanja onoga što ljudi smjeraju jedni s drugima.
Kad je rijeĉ o takvim tradicijama, njihov najvaţniji dio su emocije i njihovo
razumijevanje.
Ljudi su svjesna bića. Razmišljanjem moţemo postati svjesni da smo svjesni. No

zašto je to vaţno? Sto mi to ĉinimo, a što ne bismo mogli ĉiniti da nismo svjesni?
Mnogi oblici terapije temelje se na zamisli da je vaţno osvijes- titi neke vidove
emocionalnog ţivota, a u prethodnom odjeljku ovoga poglavlja rekli smo zašto bi to
moglo biti korisno. Leventhal (1991) tvrdi da se emocije izraţavaju na nekoliko
razliĉitih razina, poput refleksa, shema i pojmova. Samo su pojmovi otvoreni za svijest
i (više-manje) za namjerne promjene, tako da je trajno pitanje koje se vrste pojmovnih
promjena mogu dogoditi i koje od njih mogu djelovati na strukture niţih razina. Ili
drukĉije reĉeno, kako moţemo utjecati na svoj misaoni i emocionalni ţivot (Wegner i
Penne- baker, 1993)?
MeĊutim pitanje zašto svjesnost moţe biti vaţna je i mnogo općenitije. Jedna od
najoĉitijih ĉinjenica glede emocija jest da one mogu izazvati pore- mećaj svjesnog
razmišljanja. Kakvo je znaĉenje te pojave?
Zamisao da mi djelomiĉno sami sebe oblikujemo pomoću svjesnog raz- mišljanja

moţe se naći još kod Shakespearea. Harold Bloom to ovako opisuje: ono što je kod
Shakespearea najoriginalnije, što je toliko originalno, ali tako potpuno u svojim
kulturalnim uĉincima da to danas i ne primjeću- jemo, ili zamjećujemo da je to netko
zapoĉeo, bilo je “predstavljanje promjene prikazivanjem ljudi kako promišljaju svoje
vlastite govore i kako se mijenjaju kroz to razmišljanje” (Harold Bloom, 1989, str. 54).
Ako je Bloom u pravu, za ljude našega doba osvještavanje je naĉin da postanemo to što
jesmo. Pogledajmo stoga ukratko kako se svjesno razmišljanje o sebi pojavilo u
povijesti zapadne kulture.
Osvještavanje emocija u knjizevnosti

Karl Popper je napisao: “Ne postoji povijest ĉovjeĉanstva, postoji samo bezbroj
povijesti svih mogućih vidova ljudskog ţivota”. Povijest koju većina nas uĉi u školi,
nastavlja Popper, uglavnom je “povijest politike moći koja nije ništa drugo do povijest
meĊunarodnog zloĉina” (Popper, 1962b, str. 270). MeĊu povijestima koje bolje
pouĉavaju, npr. povijest zamisli, tehnologije, obitelji, nalazi se i povijest svjesnosti i
emocija. Tome se moţe pristupiti po- moću zapisanih priĉa gdje su emocije i njihovi
uĉinci obiĉno u središtu zbivanja.
Općenito se smatra da u povijesti Zapada postoje ĉetiri velike civilizacije, od onih
koje su ţivjele oko istoĉnog Sredozemlja i u podruĉju što se danas naziva Srednjim
istokom, a koje su pridonijele kulturi u kojoj zapadnjaci danas ţive, pa do sadašnjeg

naĉina razmišljanja i osjećanja. Ĉini se da su najstariji izravni preci naše civilizacije bili
Sumerani koji su ţivjeli uz rijeke Eufrat i Ti- gris u današnjem Iraku. Prije nekih 5000
godina, oni su izumili pismo koje se najprije osnivalo na malim dijagramima, a potom
se razvilo u mnogo ap- straktniji sustav nazvan klinovim pismom koji moţe
predstavljati izgovorene slogove. Sumersku civilizaciju nastavili su Babilonci koji su
govorili drukĉijim jezikom, ali su saĉuvali sumerski sustav pisanja, te njihovu
matematiku i kulturu. Otprilike u isto doba u Africi se pojavila znamenita egipatska
civilizacija s drukĉijim sustavom pisanja. Kasnije su se pojavili Grci i Ţidovi koji su
svoje zamisli i kulturu crpili od Babilonaca i Egipćana (Bernal, 1987) i ĉiji jezik i naĉin
pisanja vrijedi i danas, što njihove kulture ĉini dostupnijima.
Od Sumerana potjeĉe ep, napisan prije otprilike 4000 godina, o kralju Gil- gamešu
te o njegovim i Enkidinim nevoljama, ukljuĉujući opis Gilgamešove depresije zbog
smrti Enkide. Iz Egipta potjeĉu mnogi zapisi koji ocrtavaju ţivot toga doba: meĊu njima
je i jedan vrlo poznat pod naslovom Rasprava iz- meĎu čovjeka i njegove duše, koji je
nastao prije otprilike 3700 godina, gdje se muškarac tuţi na svoju nevolju, priţeljkuje
smrt, a njegova mu duša odgovara da će smrt doći kad za to bude vrijeme (Lichtheim,
1973). Od Zidova potjeĉe prvih pet knjiga Biblije, ĉiji su najstariji dijelovi
navjerojatnije napisani rije otprilike 2800 godina s temom obiteljske povijesti i gdje
glavni protagonisti. Adam, Eva, Abraham, Sara, Jakob, Izak i ostali, naizmjeniĉno
osjećaju strah pred svojim bogom Jahvom i ovisnost o njemu punu nade (Rosenberg i
Bloom, 1990). Istodobno s prvom knjigom Biblije u Grĉkoj je nastala Ilijada.
Slika 12.4 Pisanje i ĉitanje potiĉe

osvještavanje emocija i razmišljanje o
njima. slici je Christina de Pisan,
srednjovjekovna spisateljica. Prije nego
što je izumljenc tiskanje, samo je mali
broj ljudi znao ĉitati i pisati.
Prve rijeĉi u njoj su: “O ljutnji pjevaj, boţice”. To je priĉa o posljedicama Ahilejeve
mrzovolje tijekom dugog i rata koji je zapoĉeo kada je sin trojan- skog kralja Paris oteo
Helenu, ţenu spartanskog kralja Menelaja (Homer, otprilike 850. g. pr. Kr.). Prema
tome, od samih poĉetaka Zapada, u pisanim djelima vidi se nastojanje da se shvate
emocije te da se razmišlja o njima i o njihovu osvještavanju.
U 3. poglavlju rekli smo kako je jedna od razlika izmeĊu ljudi i majmuna u tome što
su naše emocije postale više namjerne i što smo ih mi svjesni. Glavni naĉin
osvještavanja emocija, barem nama samima, sastoji se u njihovu opisi- vanju sebi i
drugima. U svakodnevnom ţivotu drugim ljudima priĉamo o svojim emocionalnim
doţivljajima (Rim i sur., 1991),dopuštajući sebi da ih svjesno istraţujemo, a u
kontekstu odnosa s drugima. MeĊutim, moţemo i pisati o onom što nas emocionalno
muĉi. Na primjer, Pennebaker, Kiecolt- Glaser i Glaser (1988) traţili su od 50 studenata
da tijekom ĉetiri dana po 20 minuta pišu bilo o takvim iskustvima ili o obiĉnim
temama. Kod onih koji su pisali o uznemirujućim emocionalnim pitanjima zamijećeno
je poboljšanje imunološke funkcije u obliku izraţenije reakcije limfocita na napad
antigena i manje obraćanja lijeĉniku u sveuĉilišnom zdravstvenom centru. Premda je tu
skupinu pisanje više uznemiravalo, tri mjeseca kasnije oni su bili statistiĉki znaĉajno
sretniji od usporedne skupine i, gledajući unazad, oni su iskustvo suoĉavanja s
opisivanim emocionalnim pitanjima procijenili pozitivnim. Pennebaker (1989) je
utvrdio terapijsko djelovanje pisanja i razgovaranja u suoĉavanju s traumatskim
iskustvima. On taj proces tumaĉi time što potiskivanje traumatskog dogaĊaja izaziva
poremećaj koji se ublaţava iznošenjem takvog iskustva i popratnih emocija te
suoĉavanjem s njima.
A što je s ĉitanjem ili slušanjem takvih priĉa? Bruner (1986) tvrdi da je ra-
zumijevanje priĉe osobito obiljeţje ljudskog uma i da je bit priĉe “ljudsko djelovanje i
njegova sudbina". Isto tako mogao je reći: “ljudsko djelovanje, njegova sudbina i
emocionalne posljedice”. Pisani izriĉaji, od pradavnih vremena pa sve do danas,
usmjereni su na naše emocionalne ţivote i njihovu problematiku, kao da je priĉanje i
slušanje priĉa oduvijek bio pokušaj da se oni shvate. Takva aktivnost pruţa
zadovoljstvo jer priĉe omogućuju uţivljavanje i daju djeliće odgovora na pitanje kako
djelovati i kako biti osoba u opisanom društvu. Priĉe dostupne javnosti daju ĉlanovima
društva opće primjere djelovanja i emocija. One nam pomaţu da razmišljamo o
kulturalnoj tradiciji u kojoj ţivimo i da postanemo njezin dio.
Emocije i umjetnost
Od poĉetka razdoblja romantizma u teoriji knjiţevnosti, o kojem je bilo rijeĉi u 2.
poglavlju, ţarište teorije umjetnosti na Zapadu prebacilo se na odnos umjetnika i
umjetniĉkog djela. Postignut je konsenzus (Abrams, 1953), i teoretiĉari se slaţu da je
umjetnost umjetnikovo izraţavanje emocije kroz razliĉite medije: glazbu, poeziju,
romane, slikarstvo. U engleskom govornom podruĉju Wordsworth je bio meĊu prvim
zagovaraĉima toga pokreta. U predgovoru drugom izdanju Lirskih balada (1802) on je
napisao:
“Poezija je spontani izljev snaţnih osjeĉaja: ona potjeĉe iz emocija kojih se
prisjećamo u mirnoći: o emociji razmišljamo sve dok zbog neke reakcije mir- noća ne
išĉezne, a emocija, sliĉna onome što je ranije bio predmet razmi- šljanja, poĉne
postupno nastajati i stvarno postojati u našem umu” (str. 611).
Taj je predgovor pjesnicima romantizma i romanopiscima 19. stoljeća postao
manifest. Moţe se reći da knjiţevnici na Zapadu još uvijek svoj rad temelje na toj
tradiciji i da slijede mnoge njezine principe.
Zašto je zamisao da je umjetnost izraz emocije tako vaţna psiholozima i drugima
koji pokušavaju razumjeti emocije? Vaţna je jer pokazuje da su emocije ĉesto
protejske, poput sirovine, a ne gotovi proizvod. Kultura oblikuje te još nerazvijene
osjećaje. Roditelji ih objašnjavaju svojoj djeci. U priĉama za djecu, kao i u romanima,
kazališnim djelima, novinama i filmovima, srećemo primjere zbivanja koja izazivaju
emocije i njihove posljedice.
Budući da biološke osnove emocija imaju uĉinke koji su ĉesto snaţni, ali
nespecifiĉni, umjetnici su od davnina osjećali prisilu da kreativno oblikuju i izraze
emocije u svojoj individualnosti. Time su emocije dobile namjeru. One se pojavljuju
kad se sretnemo s problemima, ţivotnim nesigurnostima, kad ne znamo kako treba
djelovati. One nam govore da se dogaĊa nešto ĉemu valja obratiti paţnju. Cesto
zahtijevaju kreativan odgovor. Umjetnici takve ne- jasne osjećaje, sukobe s drugim
Ijudima i unutrašnje sukobe te nesigurnosti koje oni predstavljaju dovode na razinu
svijesti dajući im sadrţaj i osobitost. izraţavajući ih kroz umjetniĉka djela.
Emocije u kazališnoj umjetnosti, litualima i psihoterapiji

U mnogim društvima ritual i kazališna umjetnost, a kasnije i knjiţevnos: imaju
vidljivu funkciju koju bismo općenito mogli nazvati terapijskom (Hel- man, 1984). U
svim društvima ljudi prakticiraju rituale koji ukljuĉuju grupne aktivnosti poput
pjevanja, plesanja i procesija. Prema tome, u svim društvinu postoji teatar ili njegov
ekvivalent. U svima se priĉaju priĉe, a pojavom pisnu poĉelo je i njihovo zapisivanje
(Olson, 1994). U nekim kulturama, kao što su ţidovska i ona kršćanskih protestanata
nakon reformacije, postoji eksplicitnc shvaćanje da je pisani tekst sam po sebi svet te da
ga treba tumaĉiti i o njem _ razmišljati. Isto kao što su emocije u središtu psihoterapija
kao suvremenih svjetovnih potomaka nekih rituala i društvenih religijskih aktivnosti,
tako su : emocije u središtu pripovijedaĉke knjiţevnosti. Isto kao što je katarza. t
doţivljavanje primarnih emocija, središnji dogaĊaj u terapiji, isto tako jĉ katharsis, tj.
Aristotelov pojam koji oznaĉava razjašnjavanje odnosa izmeć_ emocija i ĉovjekovih
djela (Nussbaum, 1986, str. 391), središnji pojam u tea- tru, slušanju priĉe ili u ĉitanju
romana.
Kako to shvatiti? Jedno objašnjenje daje Scheff (1979). On tvrdi da sve spomenute
društvene aktivnosti: formalna ili neformalna terapija, ritual, teatar, priĉe, u svom
središtu imaju mogućnost ne samo doţivljavanja emocija, već i njihova doţivljavanja
na onome što on naziva najboljom estetskom udaljenosti. Scheff tvrdi da ako se
emocionalno uznemiravajući dogaĊaji doţive preplavljujućima, ili ako se od njih
previše udaljimo, tada gomilamo neku vrstu emocionalnih dugova koji iskrivljuju naš
emocionalni ţivot. Prema Scheffeovu mišljenju, ritual, kazališno djelo ili priĉanje priĉa
potiĉu sjećanje na naše vlastite emocije u sigurnom kontekstu, gdje ih moţemo
doţivjeti na najboljoj estetskoj udaljenosti.
Kad plaĉemo nad sudbinom Romea i Julije, oslobaĊamo svoje osobne doţivljaje
preplavljujućeg gubitka, ali u novim i manje teškim uvjetima. Doţivljaj tuĊeg gubitka,
u pravilno oblikovanoj kazališnoj predstavi dovoljno je teţak da probudi našu raniju
bol. MeĊutim, kako taj bol ipak pripada drugome, emocije koje osjećamo neće nas
preplaviti (Scheff, 1979, str.13)
Scheff kaţe da takvim proţivljavanjem emocija, ili, kao što tvrdi Penne- baker, u
njihovu povjeravanju drugome i pisanju o njima, osjećaje moţemo razumjeti, što će
imati terapijski uĉinak. Već smo rekli da je dostupnost terapijske pomoći u zapadnim
društvima previše ograniĉena kako bi zadovoljila postojeće potrebe. MeĊutim priĉa
koju moţemo ĉuti, proĉitati ili stvoriti nije ograniĉena ni u jednom društvu. Stoviše, ti
su oblici izraţavanja više pod klijentovom kontrolom nego što su to mnoge vrste
terapija - moţemo ih upotrijebiti kako i kada ţelimo.
Sheffovi argumenti ne pokrivaju sve razloge za sudjelovanje u ritualu, ka- zališnoj
predstavi ili pripovijedanju. Moţemo ĉak zakljuĉiti da se većina društvenih aktivnosti u
tom podruĉju - slušanje glazbe, sudjelovanje u sportu i njegovo promatranje, odlazak u
kino - uglavnom pojavljuje radi zabave, bez ikakvog terapijskog cilja. Sigurno je da
ljudi većinom uţivaju u takvim aktivnostima, ĉak i kada pritom doţivljavaju
neugodne emocije, kao primjerice, kada plaćaju da bi gledali triler film. Ĉini se da ljudi
više vole biti u ikakvom nego u nikakvom emocionalnom stanju. Zašto nam je
doţivljavanje emocija zabavno? Odgovor na to pitanje moţemo samo pretpostavljati i
ono zapravo ostaje neodgovoreno.
Kultura razumijevanja
U 19. stoljeću romani poput onih Gustava Flauberta i Emila Zole u Fran- cuskoj,
Jane Austen i George Eliot u Engleskoj, Lava Tolstoja i Fjodora Dostojevskog u Rusiji,
Hermana Melvillea i Harriet Beecher Stovve u Americi, postali su sredstvo uţivanja,
naĉin doţivljavanja emocija tako da mogu biti asimilirane (kao što kaţe Scheff) i naĉin
poistovjećivanja s drugim Ijudima, kako bi doţivljaj emocionalnog sudjelovanja u
ţivotu izvan granica naše osobne sudbine mogao postati, kao što kaţe George Eliot,
“sirovina za nastanak osjećaja morala” (Pinney, 1963, str.270).
Na samom poĉetku 20. stoljeća dogodila se promjena, djelomiĉno potaknuta
modernistiĉkim djelima u knjiţevnosti kao što je ciklus romana Mar- cela Prousta
“Upotrazi za izgubljenim vremenom” (1913 - 1927), gdje se ĉi- tatelj poziva da postane
pisac, a djelomiĉno novim psihoanalitiĉkim рокге- tom, gdje se od klijenta traţi “da
iznese...cijelu priĉu svoga ţivota i bolesti" (Freud, 1905, str. 16).
Dvadesetih godina 20. stoljeća, romani se sve više okreću prema unutra. a
uobiĉajenom postaje zamisao (koja nije bila nova jer ju je formulirao ve; Shakespeare)
da biti cjelovitom osobom znaĉi moći razumjeti sebe u terminima opisa vlastita ţivota.
Kao što kaţe Marcus, a u odnosu na psihoanali- tiĉku terapiju, na kraju uspješne
terapije “ĉovjek postaje vlasnikom svoje vlastite priĉe...zamišljene konstrukcije kojom
smo zadovoljni jer je u obliku istine, ali i kao oblikom istine” (Marcus, 1984, str.62).
Pod “zamišljenim- Marcus ovdje ne podrazumijeva “neistinitim”, već radije da je takva
naša povijest nuţno konstrukcija, kreativno tumaĉenje sastavljeno od pojedinaĉn;i
elemenata, kao što je to pokazao Bartlett (1932.).
Marcus nastavlja znamenitim odlomkom o psihoterapiji koju je zapoĉe: Freud:
Nema veće poĉasti kulturi gdje su razliĉiti oblici pripovijedanja i opisivanja

nestvarnih zbivanja stoljećima nadilazili moralni i filozofski autoritet, i koja je
kao svoj najveći klimaks proizvela velike burţujske romane 19. stoljeća. I zaista,
Freudovo pisanje i naĉin rada moramo promatrati kao dio te kulmina- cije, a u
isto vrijeme, zajedno s velikim romanima moderne iz prve polovice 20. stoljeća,
kao poĉetak kraja te tradicije i njezina autoriteta (str. 62)
Sto je onda s drugom polovicom 20. stoljeća i nadolazećim 21. stoljećerr što je s
postmodernizmom? Poznato je da se neka djela ĉitaju zbog m> gućnosti razmišljanja i
uvida koje potiĉu, a ne samo zato kako bi se došlo i; kraja (kao u djelima punim akcije)
i shvatilo što se dogodilo te kako bi nes: ■ i tjeskoba (Cupchik i Lszl, 1994). MeĊutim,
danas je ĉitanje romana bilo kejć vrste uglavnom zamijenjeno gledanjem televizije (u
Sjevernoj Americ; prosjeku dva sata dnevno po stanovniku). Iz tog kuta gledanja,
kol:*:: moţemo vidjeti, pojam “drame” obiĉno znaĉi izazivanje straha u neko~e kome
se prijeti ili ĉija su prava ugroţena, nakon ĉega slijedi nasilje prer \ poĉinitelju. Taj je
motiv toliko nepromijenjen da ima sve osobine ritua!; : milijunima strastvenih
poklonika pa se moţe reći da je to na Zapadu nai.- nova religija.
Autori ove knjige nadaju se da su i drugi obrasci emocija u našoj ku.;_r

prepoznatljivi, tj. da postoje i drukĉiji zapleti u drukĉijim priĉama. . moţemo prepoznati
ljudsku ranjivost i gdje su ţivoti meĊusobno povez^ra . ljubavi kao i u sukobu. U
takvim se obrascima ţivotne priĉe vrte oko upc r.: _ u emocijama, doduše ne uvijek
lako, ali s mogućnošću za kreativnost i rar_- mijevanje.

Sažetak
Psihološke terapije u razliĉitim oblicima postoje u religioznim aktivnostima i
ritualima mnogih društava. Njihov opći cilj je ponovno ukljuĉenje u društvo Ijudi koji
su prestali biti povezani sa svojom zajednicom. U takvim aktivnostima emocije imaju
glavnu ulogu. U svjetovnoj praksi psihoanalitiĉke terapije 20. stoljeća klijent terapeutu
priĉa svoju ţivotnu priĉu u okviru strukture odnosa, gdje se pitanja skupljena u
klijentovu emocionalnu shemu ponovno pojavljuju u obliku transfera. MeĊutim postoje
brojni oblici psihoterapija i u većini njih je emocionalna osnova više ili manje
izraţena. U nekim vrstama terapije drţi se da je izraţavanje emocija korisno, u
drugima je vaţnije razumjeti uobiĉajene i obrambene emocije, a u trećima je cilj
dopustiti nove naĉine razmišljanja i djelovanja koji nemaju stare i dobro poznate
emocionalne uĉinke. Emocije su u središtu terapije, jer one pokazuju naše ciljeve ili
brige, ukljuĉujući i one najdublje. U terapiji je obiĉno moguće poĉeti iznova s brigama
koje su nam najvaţnije. Općenito govoreći, povoljni uĉinci terapije empirijski su
dokazani, premda nije svaki terapeut uspješan sa svakim klijentom. Iz podruĉja terapije
i iz podruĉja pripovjedaĉke knjiţev- nosti zapisane tijekom posljednjih 4000 godina
jasno je da emocije nisu nepromjenljive, već su podloţne kreativnosti. One se javljaju
kad se u ţivotu pojedinca pojave problemi, tako da one odreĊuju prioritete, ali i
predstavljaju izazove kako se suoĉiti s teškoćama. U većini psihoterapija od klijenta se
traţi da ispriĉa priĉu o svom ţivotu, priĉu gdje emocije imaju istaknuto mjesto.
Vjerojatno nije sluĉajno da se svjetska knjiţevnost takoĊer sastoji od priĉa koje
najĉešće ukljuĉuju likove s nekim ciljem ili brigom, koji stvaraju plan za rješavanje
neke teškoće, a zbog toga se kod njih javljaju emocije koje ih mogu potaknuti na
rješavanje problema. Da bismo mogli svjesno razumjeti svoje emocije, moramo se bolje
upoznati s priĉama koje i mi i drugi ljudi priĉamo o sebi i svojim djelima.
I u psihoterapiji, kao i u drugim podruĉjima, postoji vrlo koristan priruĉnik koji se

sastoji od poglavlja o ishodima terapije, razliĉitim terapijskim pristupima i o terapiji u
razliĉitim okruţenjima:
Allen Bergin i Sol Garfield (1994). Priručnik o psihoterapiji i promjeni (4. izd.),
New York: Wiley.
Evo knjige koja moţe posluţiti za raspravu o odnosu izmeĊu psihoterapije, autobio-
grafskog pamćenja, emocija i priĉanja o sebi:
Jeff Singer i Peter Salovey (1993). Zapamćeno “ja”: emocije ipamćenje u ličnosti.
New York: Free Press.
O emocijama i kreativnosti proĉitajte u knjizi:
James R. Averill i Carol Thomas-Rnowles (1991). Emocionalna kreativnost, U: K.T. Strongman
(ur.), Pregled. meĎunarodnih istraiivanja emocija (str. 269-299). Chichester: Wiley.
U ovom ĉlanku nalazi se pregled odnosa izmeĊu psihologije i knjiţevne kritike te o
ulozi emocija u ĉitanju i pisanju pripovjedaĉke knjiţevnosti:

Keith Oatley (1994). Taksonomija emocija u knjiţevnom izriĉaju i teorija identifikacije u pripovje-
daĉkoj knjiţevnosti, Poetics, 23, 53-74.

Razumijevanje-Emocija 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Razumijevanje-Emocija 1

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Razumijevanje-Emocija 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

2 Razumijevanje emocija

Počeci psihologije emocija

Charles Darwin: biološki pristup

Charles Danvin, citiran u Gruber i Barrett, 1974, str. 123

Tablica 1.1 Emocionalni izrazi koje opisuje Darwin (1872)

Preciznije, on je smatrao da su emocionalni izrazi poput rudimentarnih dijelova našeg tijela.

William James: tjelesni pristup

Sigmund Freud: psihoterapijski pristup

ilozofski i književni korijeni

Aristotelova glavna rasprava o emocijama sadrţana je u njegovoj knjizi Govorništvo, u kojoj se

Aristotel nastavlja definiranjem i raspravom o razliĉitim emocijama, a za- poĉinje ljutnjom:

Rene Descartes i Bamch de Spinoza: filozofski piistup

Rene Descartes općenito se smatra osnivaĉem suvremene filozofije. Moţemo ga u podjednakoj

zapadu usmjerena je na razumijevanje emocija. No revolucionarna ideja prihvaćanja i razumijevanja

Trenutak sažimanja u suvremenim

Tijekom 20. stoljeća prouĉavanje emocija napredovalo je u raznim pravcima -

John Harlow i Walter Hess: neuroznanost

Hess i Biiigger, 1943, str. 184

Od Darwinovih je dana hipoteza o fiziĉkoj osnovi uma napredovala, pa je danas malo

psihologa koji će zanijekati da mentalni procesi ovise o neuralnoj

tinja slobodno kretala unaokolo. Da bi mogao provoditi takva istraţivanja, Hess je

Osim mnogih nalaza o funkcioniranju autonomnog ţivĉanog sustava, iznenaĊujući

To je saţeto izrazio neurolog iz viktorijanskog doba, John Hughlings- Jackson.

Magda Atnold i Sylvan Tomkins: nove psihologijske

truki odnos, iprema objektu i prema “ja” koje doživljava objekt.

Magda Arnold i J. Gasson, 1954.

Svlvan Tomkins, 1962.

Arnold, sa svojom idejom procjene, uglavnom se usmjerila na ulazne in- formacije, na

Alice Isen i Gordon Bower: ekspenment o učincima

Iz naslova članka Alice Isen, 1970.

iživanje Metoda induciranja Efekti induciranja

Uobiĉajeno objašnjenje ovakvih rezultata je dosjećanje sukladno ra- spoloţenju: u

Ervin Goffnian i Arlie Russell

shvaćanje o tome tko smo mi.

Goffmanovo vjerojatno najvaţnije djelo za razumijevanje emocija je esej “Uţitak u igri”,

Arlie Hochschild otišla je na poslijediplomski studij na Berkeley, a na nju je utjecao Goffman.

Kao polaznica poslijediplomskog studija, Hochschildova je nastavila traţiti odgovore na taj

Nisu svi poslovi koji traţe emocionalni napor usmjereni na izazivanje

prihvaćanja i razumijevanja vlastitih emocija, kao korak k oslobaĊanju od nji- hovih

George Eliot: književni pristup

Middlemarch je roman o emocijama, a njegova se radnja odvija oko dvoje mladih

bavi medicinskim istraţivanjima, gradi svoju vlastitu praksu i imenovan je rav-

predviĊati. Casaubon uviĊa da bi mogao umrijeti i preplavljuje ga ogorĉenost. Kad ih

No oklijevala je, bojeći se da će ga uvrijediti nametljivošću; jer njezina joj je stalno

.c/fra(/?a /)(<>(j/'ajf(Ja: f/eor(/e <!//п>(

George Eliot bila je jedan od najvećih kršćanstva. U šesnaestoj godini napustila je

emocije. No što je najvaţnije, mi kao ĉitatelji osjećamo emocije poistovjeću- jući se i

Trenutak sažimanja u suvremenim istraživanjima

pravaca. U sljedećem poglavlju pred- stavit ćemo neke od utemeljitelja psihologije,

John Harlow i Walter Hess: neuroznanost

Od Danvinovih je dana hipoteza o fiziĉkoj osnovi uma napredovala, pa je danas malo

elektriĉnog podraţivanja na specifiĉna mozgovna podruĉja moţemo izazvati dobro usklaĊene

tinja slobodno kretala unaokolo. Da bi mogao provoditi takva istraţivanja, Hess je

Hess je 1949. dobio Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju za “otkriće funkcionalne

Magda Amold i Sylvan Tomkins: nove psihologijske teorije

Alice Isen i Gordon Bower: eksperiment o učincima emocija Topli žar

Iszraživanje Metoda induciranja Efekti induciranja

Slika 1.7 Rezultati Bowerova istraţivanja uspomena