SREDNJA POMORSKA ŠKOLA – KOTOR

Špeditersko- agencijski i carinski tehničar

II razred

SKLADIŠTA I SKLADIŠNO
POSLOVANJE

mr. Katija Nikolić

KOTOR, 2012.godine
 ZNAČAJ I ULOGA SKLADIŠTA

Pojam skladišta

Skladišta su izgrađeni objekti ili pripremljeni prostori za smještaj i

čuvanje robe od trenutka njihovog preuzimanja do vremena njihove
upotrebe i otpreme.

Otvorene površine namijenjene i osposobljene za smještaj roba nazivaju

se slagališta. Slagališta imaju veliku ulogu kako u proizvodnom procesu
svih grana proizvodne i prerađivačke djelatnosti tako i u odvijanju
transportne djelatnosti.

2
U užem smislu se pod skladištem podrazumijeva mjesto smještaja,
čuvanja i izdavanja robe. U širem smislu to je ograđeni ili neograđeni
prostor , zatvoreni ili poluzatvoreni (pokriveni) prostor, za uskladištenje
robe i svega onog što je u direktnoj vezi sa skaldištenjem, te kao takav
predstavlja njegov sastavni dio. S te strane gledišta, skladište predstavlja
prostor u kojem se roba preuzima , čuva od raznih fizičkih i hemijskih
uticaja, izdaje i otprema.

Pojam skladištenja i skladišnog sistema

Skladištenje je planirana aktivnost kojom se roba dovodi u stanje

mirovanja. Skup svih aktivnosti sa robom u skladištu predstavlja skladišni
proces, a uobičajeni naziv skladište podrazumijeva skladišni sistem.
U industrijskom preduzeću, skladište je uređeno i opremljeno mjesto za
privremeno i sigurno odlaganje, čuvanje, pripremu i izdavanje materijala
prije, tokom i poslije njihovog trošenja i upotrebe u procesu
proizvodnje.
Iz svrhe skladištenja proizlaze njegovi ciljevi i zadaci:
1. Glavni zadatak skladišta je dinamičko uravnoteženje tokova
materijala, količinski i prostorno u svim fazama poslovnog
procesa. Uz učinkovitu primjenu unutrašnjeg transporta,
skladište treba osigurati neprekidnost proizvodnje. Taj se
kontinuitet osigurava tako da tok materijala teče po unaprijed
određenom redu, planski i sistematski, bilo da se radi o ulazu
sredstava za proizvodnju u proizvodni sistem, bilo o toku
materijala unutar proizvodnog sistema, njegovoj preradi i doradi
u procesu proizvodnje, bilo da se radi o izlazu materijala radi
prodaje.
2. Proces skladištenja treba realizovati uz najniže troškove
skladištenja i uz najmanja moguća finansijska sredstva
angažovana u zalihe.
3. U skladištu se mora održavati stalni kvalitet zaliha materijala
čuvanjem, zaštitom i održavanjem fizičko-hemijskih svojstava
materijala. Ne smije se dopustiti rasipanje, kvar, lom i ostale
gubitke na vrijednosti zaliha.
4. Skladište treba racionalno ubrzavati tok materijala, kako bi se
skratio proces poslovanja (npr. ciklus proizvodnje) i time ubrzao
koeficijent obrta sredstava vezanih u zalihe.

3
 5. Svojim poslovanjem skladište treba uticati na povećanje
konkurentske sposobnosti poslovnog sistema.
Razlozi za skladištenje materijala u industrijskom preduzeću mogu se
prikazati na slijedećim primjerima:
a) skladištenje sirovina
• dugi rokovi nabavke materijala, s obzirom na dužinu
proizvodnog ciklusa,
• dobavljačevo zakašnjenje isporuke,
• povremeni nedostatak materijala na tržištu,
• pojava škarta u proizvodnji,
• promjene u planovima proizvodnje,
b) skladištenje poluproizvoda
• odstupanje od proizvodnog plana,
• zastoji u proizvodnji,
• razlike u trajanju tehnoloških operacija i ciklusa proizvodnje
pojedinih dijelova,
• razlike u veličini serija,
• rad u više smjena,
• kvarovi mašina,
• razlike u kapacitetu pojedinih mašina,
• potreba za većim iskorišćenjem kapaciteta,
• posebni zahtjevi tehnološkog procesa,
c) skladištenje gotovih proizvoda
o otežana prodaja gotovih proizvoda,
o kratki rokovi isporuke (uslovi tržišta),
o potreba osiguranja naknadnih dijelova,
d) skladištenje alata i uređaja - rješava probleme blagovremene
opskrbe i zamjene u procesu istrošenih ili oštećenih alata i
uređaja,
e) skladištenje dijelova potrebnih za održavanje opreme - nužno je
radi osiguranja ispravnosti rada mašina i uređaja.
Skladišni proces predstavlja skup svih aktivnosti s materijalom u
skladištu, dok se pod nazivom skladište podrazumijeva skladišni sistem.
Osnovne komponente (elementi) skladišnog sistema su:
• skladišni objekti (npr. zgrade)
• sredstva za skladištenje i sredstva za odlaganje materijala
(sredstva za oblikovanje jediničnih tereta)

4
 • transportna sredstva
• pomoćna skladišna oprema
- komunikacijsko-informacijski sistem,
- sredstva za sastavljenje i rastavljanje jediničnih tereta,
- sredstva za određivanje dužine i težine,
- sredstva za prevoz preko šina i drugih neravnina,
- sredstva za pretovar,
- sredstva i oprema za pakovanje,
- sredstva za zahvat materijala,
- pomoćna sredstva za povezivanje s okruženjem,
• dodatna oprema
- protupožarni uređaji,
- sigurnosno-zaštitni uređaji,
- uređaji za klimatizaciju,
- uređaji za grijanje/hlađenje,
- sanitarno-higijenski uređaji,
- uređaji za održavanje čistoće,
- sredstva zaštite na radu.

Svrha skadišta je da omogući siguran i tehnički ispravan smještaj robe

bez ugrožavanja njenih svojstava i kvaliteta uz mogućnost podešavanja
prihvata i otpreme. Smještaj robe u skladište naziva se uskladištenje, a
otprema robe iz skladišta je iskladištenje.

Osnovni zahtjevi i poslovi skladišne službe

Osnovi zahtjevi dobrog skladišnog poslovanja su: savremena

organizacija unutrašnjeg kretanja robe, odgovarajući raspored slaganja i
pravilan smještaj robe, vođenje tačne dokumentacije, ažurna evidencija
ulaska i izlaska robe, pregled stanja skladišta s obzirom na vrstu i količinu
robe, nadzor i dobro čuvanje posebno kod opasnih tereta, dobra
poslovnost i usklađena saradnja sa poslovnim partnerima.
Zadaci skladišne službe su mnogobrojni a posebno se ističu:

1. Prijem robe. Ovdje spadaju poslovi i zadaci istovara, kontrole i

evidencije primljene robe u skladište. Prevozni dokument sadrži
potrebne podatke o imenu isporučioca, načinu transporta, mjestu
isporuke, vrsti robe, količini, težini i broju kontejnera, paleta,

5
 kutija, boca, omota… roba se u skladište prima na temelju
kvantitativne i kvalitativne kontrole. Da bi se prijem robe pravilno
izvršio, osoblje zaduženo za prijem treba poznavati pravila koja
regulišu preuzimanje robe u robnom transportu. Prema njima
prijem robe se obavlja na temelju: stručnog pregleda,
upoređivanja sa uzorkom, hemijske analize, fizičkog mjerenja i
vađenja uzoraka. Jednostavan i često primjenjivan način kontrole
je da se roba uporedi sa uzorkom. Osim eksternog, postoji i
mogućnost internog prijema robe u skladište:

- primanje gotovih proizvoda, poluproizvoda, djelova i

korisnih otpadaka te drugih korisnih stvari koje se
dopremaju iz proizvodnih pogona preduzeća,
- povratak viška materijala sa proizvodnih pogona,
- primanje rashodovanih materijala, alata, sitnog inventara i
osnovnih sredstava.

2. Smještaj i čuvanje robe. Ovdje spadaju poslovi sortiranja,

pronalaženja mjesta za smještaj robe, dopunsko pakovanje,
čuvanje, osiguranje i kontrola visine zaliha uskladištene robe.
Čuvanje robe sastoji se u preduzimanju potrebnih aktivnosti u vezi
sa zaštitom robe od mogućeg količinskog propadanja, zagađenja,
kvarenja i krađe. Posebnu pažnju treba obratiti na skupocjenu
robu, ekspolozivne materijale, robu podložnu kvarenju, koroziji, te
na robu koja utiče na drugu robu i materijale u istom skladištu. Na
čuvanje, zaštitu i osiguranje robe ne utiču samo fizičko hemijska
svojstva robe već i kapacitet i kvalitet skladišnih prostora iuređaja
a to su: grijanje, ventilacija, klimatizacija, protivpožarna zaštita..).
Čuvanje robe ostvaruje se odgovarajućim rukovanjem,
smještajem, pakovanjem, kontrolom, premazivanjem i
transportom.

3. Izdavanje robe iz skladišta. Ovdje spadaju sledeći poslovi:

priprema dokumenata za izdavanje i otpremu robe,
komisioniranje narudžbe ( aktivnosti prikupljanja, sortiranja i
pripremanja materijala za izdavanje), paketiranje, izdavanje,
kontrola tačnosti podatka i utovara robe na transportna sredstva.
Kvalitet izdavanje robe zavisi o : pravovremenoj pripremi
dokumenata, pravilnom smještaju, rasporedu i pakovanju robe, te
organizaciji i opremljenosti skladišta. Odmah po prijemu naloga za

6
 izdavanje robe, skladištar prvo provjerava da li je nalog pravilno
napisan i potpisan od strane ovlaštene osobe. U skladištima koja
imaju veliki asortiman i promet robe, treba da postoji evidencija o
lokaciji smještaja pojedine robe , pa se na dokumentima za
izdavanje nalaze upisane lokacije robe koja se izdaje, a time se
smanjuje vrijeme pronalaženja robe.

Pakovanje, izdavanje i otprema robe prvenstveno zavisi o privrednoj

djelatnosti ili grani ( industrija, poljoprivreda, trgovina…) u kojoj skladište
djeluje. Za učinkovito i ekonomično poslovanje skladišta potrebno je da
se skladišni poslovi i zadaci obavljaju u skladu sa odgovarajućim načelima
i pravilima tehnike i tehnologije.
Glavni zadatak skladišne službe je da uz najniže moguće troškove osigura
što kvalitetniju skladišnu uslugu.

Lučka skladišta

Lučko skladište se može definisati kao prostor za privremeno odlaganje,

uzdržavanje i eventualnu doradu ( sortiranje, pakovanje, ..) raznih vrsta
roba u čvrstom, tečnom ili gasovitom stanju, koje se poslije određenog
vremena uključuju u transportni proces.

Zadatak lučkog skladišta proizilazi iz zahtjeva skaldištenja i rezultat je

potreba i mogućnosti prihvaćanja određenih količina robe namjenjenih
daljem kretanju na putu proizvodnja- transport- distribucija. S obzirom
da je poslovanje svake luke vezano za razvoj područja koje gravitira ka
luci zadatak je luke uskladiti skladišne kapacitete sa potrebama svoga
zaleđa.
Luke svojim skladišnim i prekrcajnim kapacitetima utiču na razvoj svoga
geografskog zaleđa, a razvoj zaleđa pridonosi jačanju luka. U lukama se
analiziraju svi bitni faktori relevantni za izgradnju i eksploataciju
skladišta. Pri izradi projekta i izgradnji novog sladišta obavezna je
kompletna analiza potrebe takvog skladišta i rezultata koji će se postići
njegovom izgradnjom.

7
Da bi se postigli očekivani rezultati polazi se od sledećih osnova:
- operativna namjena,
- troškovi investiranja,
- vrijeme izgradnje,
- troškovi poslovanja.

S obzirom na operativnu namjenu prednost imaju skladišta koja

omogućuju kvalitativno i kavntitativno povećanje prometa robe te
poboljšanje uslova rada.

Operativna namjena skladišta određuju se u lukama prema njihovim

obilježjim akao što su:

- položaj skladišta u odnosu na morsku obalu,

- položaj skladišta u odnosu na kopnene puteve,
- položaj skladišta u odnosu na osnovnu koncepciju razvoja luke.

Specifičnosti lučkih skladišta

Lučka skladišta imaju svoje specifičnosti koje možemo sagledati kroz dva
bitna obilježja i to:

1. raspolažu sa velikim kapacitetima za prihvat velikih količina robe

značajnih za nacionalnu privredu i potrebe stanovništva. U njima
je ujedno i najveća koncentracija raznih vrsta roba koje traže
posebne uslove skladištenja,
2. locirana su na raskrsnicama glavnih pravaca kretanja roba, gdje se
sastaju ogromni transportni kapaciteti različitih grana saobraćaja.

Navedena obilježja osiguravaju lučkim skladištima značajno mjesto u

određivanju pravaca robnih tokova i privrednom razvoju zemlje. Lučka
skladišta su neizbježan element kapaciteta luke da može u svako doba
da prihvati sve količine roba koje pristižu kopnom ili morem,
osiguravajući im kvalitetan smještaj do nastavka puta drugim
transportnim sredstvom. Lučka skladišta imaju i funkciju amortizera u
procesu transporta , na mjestima gdje dolazi do njegovog prekida. Ovo
se najbolje vidi na primjeru morskih luka gdje se ukrštaju razni oblici
transporta. S obzirom na velike razlike u kapacitetima prevoznih
sredstava na moru i kopnu, jedan je od bitnih zadataka lučkih skladišta

8
ublažavanje posljedica uticaja neusklađenosti kapaciteta i
neravnomjernosti u transportu robe. Na taj način skladišta omogućuju
potpunu elastičnost rada luke i nezavisnost između transportnih
sredstava različitih saobraćajnih grana. Lučka skladišta omogućavaju luci
da obavlja dodatne usluge na robi, što čini značajnu dopunu lučkog
poslovanja.

Vrste lučkih skladišta

Podjela lučkih skladišta može se izvesti prema ovim kriterijumima:

1. Prema lokaciji skaldišta djele se na:

- Obalna,
- Zaobalna,
- Pozadinska.

2. Prema namjeni skladišta se djele na :

- Zatvorena,
- Otvorena.

3. Prema izradi skladišta se djele na:

- Prizemna,
- Spratna ili etažna ,
- Specijalna.

4. Prema konstrukciji skladišta se djele na :

- Armiranobetonska,
- Čelična,
- Drvena,
- Skladišta od sintetičkih materijala.

5. Prema vrsti tereta skladišta se djele na:

- Univerzalna ili skladišta opšte namjene,
- Skladišta za konvencionalne generalne terete i
paletizovanu robu,
- Skladišta za suve rasute terete,
- Skladišta za fosfate,
- Skladišta za tečne terete,
- Skladišta za hemikalije,
- Skladišta za plinove,

9
 - Skladišta za opasne terete,
- Skladišta za žive životinje,
- Skladišta hladnjače,
- Silosi za žitarice,
- Skladišta za kontejnere,
- Skladišta za drvo,
- Skladišta za dugačku robu.

Pri projektovanju skladišta posebna pažnja usmjerena je na kapacitet i

namjenu skladišta, što se utvrđuje pomoću posebnih hronoloških krivih
ulaza i izlaza robe. Skladišta u lukama mogu biti transportna, priručna,
trgovačka i industrijska. U transportna skladištima roba se kratko
zadržava zbog tranzita. Priručna skladišta su ona u kojima se roba
skladišti kada nema prostora u drugim skladištima ili u slučaju
neispravnosti transportnih sredstava. U trgovačkim skladištima roba se
duže zadržava, pakuje se i priprema za trgovačku namjenu. Industrijska
skladišta namjenjena su industriji smještenoj u luci ili u području koje
gravitira ka luci. Transportna skladišta su obično smještena u obalnoj
zoni u blizini brodova, trgovačka u zaobilaznoj zoni dok su industrijska u
pozadinskoj zoni.

Skladišta se mogu podijeliti na osnovu različitih pojedinačnih kriterijuma:

Redni
Kriterijum Vrsta skladišta
broj
 sipki materijal
 komadni materijal
a)
 tečnost
 plinovi
 alati
 ambalaža
b)
Vrsta i karakteristike  potrošni materijal
1.
materijala  otpad
 sirovine
 poluproizvodi
c)
 proizvodi
 rezervni dijelovi
 kvarljivi materijal
d)
 nekvarljivi materijal

10
  zapaljivi materijal
e)  eksplozivni materijal
 radioaktivni materijal
 ručna
 djelimično mehanizovana
Stepen razvoja
2. a)  mehanizovana
skladišnog sistema
 djelimično automatizovana
 automatizovana
 s unaprijed određenim
rasporedom
 sa slobodnim rasporedom
a) odlaganja unutar određenog
dijela skladišta
 sa slučajnim rasporedom
Strategija odlaganja
3. odlaganja materijala
materijala
 odlaganje u blokovima
b)
 odlaganje u redovima
 na jednom mjestu odlaganja
istovrsni materijal
c)
 na jednom mjestu odlaganja
raznovrsni materijal
 glavna
a)  za komisioniranje
 međuskladišta
4. Model organizacije
 centralizovana
b)  decentralizovana
 kombinovana
 vodoravna ili niska (visina oko 7
Glavna zamisao
m)
5. izvedbe objekta
 vertikalna ili visoka (visina preko
(građevine)
12 m)

 zatvorena
Karakteristike
 otvorena
6. građevinskog a)
 natkrivena
objekta
 posebna

11
  podzemna
 prizemna
b)
 spratna
 silosi
 podna (statična i dinamična)
 regalna i visokoregalna (statična i
Tehnologija dinamična)
7.
skladištenja  sa skladištenjem na transportnim
sredstvima (transportno-
skladišna sredstva)
 nabave
 prodaje
 proizvodnje
Pripadnost dijelu  kooperacije
8.
preduzeća  servisa
 održavanja
 alatnice
 laboratorije
Vrsta toka materijala  s jednosmjernim tokom
9.
u skladištu  s povratnim tokom
 bez sredstava za skladištenje
(podna skladišta)
a)
 sa sredstvima za skladištenje
(regalna skladišta)
 s nepokretnim regalima
(statična)
b)
 s pokretnim regalima
Vrsta sredstava za
10. (dinamična)
skladištenje
 polični regali
 paletni regali
 konzolni regali
c)  prolazni regali
 protočni regali
 pokretni regali
 prevozni regali
Zadatak u  ulazna
11. proizvodnom  proizvodna
sistemu  izlazna (otpremna)
Karakteristike  statična
12.
jedinica skladištenja  dinamična

12
  mala
13. Rješenje zaštite  srednja
 velika

U proizvodnim procesima metaloprerađivačke industrije veliko značenje

imaju skladišta povezana s proizvodnjom:
• pomoćna skladišta uz pojedine pogone, sa zadatkom opskrbe tih
pogona materijalom, alatima, itd.
• međufazna skladišta unutar proizvodnih pogona sa zadatkom
uravnoteženja toka materijala između radnih mjesta ili pojedinih
mašina.
Osnovni subjekt i glavno polazište skladišnog sistema i skladišnog
procesa je materijal za skladištenje.
U industrijskim preduzećima materijal se uglavnom dijeli na:
• sipki materijal,
• komadni materijal (najčešće je zastupljen u preduzećima
metaloprerađivačke industrije),
• tečnosti i plinove.
Komadni materijal može se odlagati u skladištu:
a) pojedinačno
• bez sredstava za oblikovanje jediničnih tereta - direktno na
mjesto odlaganja,
• sa sredstvima za oblikovanje jediničnih tereta (npr. komad
postavljen na paletu),
b) grupno (više komada odjednom)
• bez posebnih sredstava,
• s posebnim sredstvima.
Jedan ili više komada postavljenih na posebna sredstva čine jedinični
teret kojim se rukuje jednim zahvatom ili koji se odlaže na jedno mjesto.
Uobičajena sredstva za oblikovanje jediničnih tereta su: ravna paleta,
kutijaste palete, stalci, sanduci, ISO-kontejneri, itd. Jedinični tereti mogu
biti određeni i na druge načine: snop cijevi, paket limova, itd. Za
oblikovanje jediničnih tereta mogu se koristiti i posebna sredstva
standardnih dimenzija i kvaliteta čija je namjena prvenstveno za
odlaganje materijala: različite palete, sanduci, stalci, kutije, kasete,
košare, itd.

13
Primjenom sredstava za oblikovanje jediničnih tereta pri skladištenju i
odlaganju komadnog materijala smanjuje se rukovanje materijalom,
smanjuju se troškovi i omogućuje automatizacija tokova materijala u
proizvodnim procesima. Glavna zamisao pri uvođenju jediničnih tereta je
okrupnjivanje - povećanje količine materijala kojim se odjednom rukuje
ili koji se skladišti na jednom mjestu, a kao glavne karakteristike ističu se
dimenzije i težina materijala.
Jediničnim teretom u skladišnom sistemu i procesu naziva se skladišna
jedinica (ili jedinica skladištenja). Kod određivanja jedinice skladištenja
treba po mogućnosti težiti primjeni idealnog rješenja sa stajališta
logistike:

JEDINI JEDINIC
JEDINIČ JEDINICA JEDINICA JEDINICA
CA A
NI = = SKLADIŠTE = TRANSPORT = PAKOVAN =
OBRAD OTPRE
TERET NJA IR. JA
E ME

Iskoristivost skladišnog prostora bitno zavisi o jedinicama skladištenja,

odnosno o iskoristivosti njihova obima.

Tehnološki proces skladištenja

U svrhu što racionalnijeg korištenja skladišnog prostora i radnog

vremena skladišnih radnika te boljeg protoka robe i uopše
ekonomičnijeg poslovanja, skladišno osoblje treba da rukovodi
odgovarajućim načelima poslovanja, pravilima smještaja i metodama
raspoređivanja robe u skladištu.

Osnovna načela rada skladišta

Načela poslovanja u vezi sa smještajem i raspoređivanjem robe kojih se

treba skladišno osoblje pridržavati pri obavljanju poslova i zadataka su
sledeći:
- ekonomično korišćenje prostora ostvaruje se kroz :
smanjenje zastarijelih zaliha, minimalizovanje ukupnih
zaliha, potpunu upotrebu cijelog skladišnog prostora,
smanjenje hodnika, korišćenje međuspratova …,

14
- oblikovanje optimalne jedinice tereta, pod čim
podrazumijevamo skup pojedinačnih paketa , obično iste
robe, koji se formiraju da bi se roba što lakše i racionalnije
kretala kroz logistički sistem. Tipične vrste jedinica tereta
su razne vrste paleta, ISO kontejnera i razne vrste i veličine
sanduka, kutija i slično. Ovim se postiže bolja iskorišćenost
transportnih sredstava i skladišnih prostora, brzi utovar i
istovar robe, manji rizik od oštećenja, loma i krađe.,

- osiguranje minimalnog kretanja sredstava za prevoz robe

i ljudi, što se postiže: ovajanjem rezervnih zaliha od
aktivnih, roba se paletizira ili kontejnerizuje, koristi se
kompjuterska tehnika pri određivanju kretanja robe i
osoblja.,

- maksimalno ubrzati protok robe. Ovo se najčešće postiže

korišćenjem tkz. polukružnog kretanja u obliku slova “U“ ili
pravolinijskim kretanjem robe kroz skladište. Polukružno
kretanje obavlja se u uslovima kada su funkcije primanja i
slaganja robe locirane na istom kraju skladišne zgrade.
Prednosti ovakvog kretanja su bolja iskorišćenost prostora
i skladišne opreme te veća fleksibilnost kretanja i bolja
kontrola toka robe. Pravolinijsko kretanje obavlja se kada
je ulaz i izlaz robe na suprotnim stranama skladišne zgrade
pa se roba kreće cijelom dužinom. Ovakvo kretanje robe
ima smisla ako postoji rizik miješanja robe koja ulazi i
izlazi, što je slučaj kada je skladište povezano sa fabrikom.
Nedostatak ove vrste kretanja je teža kontrola toka robe i
manja fleksibilnost pri obavljanju skladišnih funkcija.,

15
 - osiguranje što boljih radnih uslova i spriječavanje
nezgoda na radu što se postiže odgovarajućom radnom
temperaturom, vlažnošću zraka, dobrom ventilacijom,
optimalnom rasvjetom, boljim održavanjem sredstava
prevoza i druge opreme…,

- minimalizovanje skladišnih troškova, o čemu se vodi

računa već već pri samoj izgradnji skladišta i organizacije
skaldišnog poslovanja. Analizom troškova skladištenja
utvrđeno je da u njihovoj strukturi pretežno učestvuju
troškovi amortizacije i održavanja skladišne zgrade 40%, i
plate radnika 45%.

Postupci skladištenja robe

16
Izbor metode razmještaja robe u skladištu zavisi o više relevantnih
faktora, među kojima se posebno ističu fizička i hemijska svojstva robe,
veličina skladišnog prostora, stepen mehanizacije i automatizacije
skladišno transportnih poslova i kadrovska struktura skladišnih radnika.

Metode koje se najčešće koriste pri skladištenju robe su:

1. Metoda abecednog i brojčanog rasporeda robe gdje se roba

raspoređuje po abecednom redu a zatim po brojevima
(podgrupe). Da bi se ova metoda uspješno mogla primjenjivati
treba sastaviti katalog robe u kojem su pojedine robe razvrastane
po abecednom i brojčanom redu. Roba se prvo raspoređuje po
abecednom redu, zatim po brojčanom rasporedu. Prednost je
ovakvog rasporeda u tome što se roba lako pronalazi i dobro
kontroliše. Nedostatak ove metode je neracionalno korišćenje
skladišnog prostora.

2. Metoda trenutno raspoloživog prostora kod koje se roba skladišti

na trenutno raspoloživi skladišni prostor. Slobodni prostor se
pronalazi na osnovu plana skladišta i skladišnih kartica robe.
Prednost kod ove primjene je dobra iskoristivost prostora a
nedostatak teško pronalaženje robe. Ovaj nedostatak se može
smanjiti ako se izradi plan skladišta i kartoteka tj. datoteka robe. U
planu se skladište dijeli i obilježava na sekcije, redove, kolone,
regale i pretince. U kartoteci se obavezno upisuju podaci o lokaciji
robe u skladištu kao i stanju zaliha.

3. Metoda rasporeda na osnovu koordinatnog sistema vrši se na

osnovu utvrđivanja koordinata mjesta na koje treba određenu
robu uskladištiti. To se čini zavisno od učestalosti naručivanja,
brzini transporta, težini i zapremini robe. Podaci o smještaju robe
unose se u tlocrt skladišnog prostora.

4. Metoda rasporeda robe po tkz. “ABC“ metodi polazi od podjele

robe u skladištu u tri grupe. Kao kriterijum podjele može poslužiti
zapremina, težina, učestalost naručivanja robe i obrt robe u
skladištu. Tako npr. u grupu robe “A“ može da se stavi roba koja
se često prima u skladišta a većih je dimenzija i težine. Ovu grupu
čini relativno mali broj vrsta robe. Nasuprot njoj u grupu “C“
spada veliki broj različitih vrsta robe koje nisu teške i nemaju

17
 veliku zapreminu a imaju i malu učestalost u rukovanju u
skladištu. U grupu “B“ stavit ćemo svu onu robu koja predstavlja
prosjek između grupe “A“ i “C“. S obzirom na navedeno roba iz
grupe “A“ skladištit će se u blizini ulaza i izlaza, roba iz grupe “C“
skladištit će se najdalje , a roba iz grupe “B“ između roba grupe
“A“ i “C“.

Zbog brzih i čestih promjena koje se događaju na tržištu , u proizvodnji i

tehnologiji, često se mjenjaju zahtjevi za smještaj i raspored pojedinih
roba. Pravila i metode smještaja i rasporeda treba mjenjati u slučaju
promjena okolnosti.

Pravila rukovanja teretom, podjela i smještaj tereta u

skladišta

Djelotvornost poslovanja skladišne službe biti će veća ukoliko se

skladišno osoblje bude pridržavalo određenih pravila koja
podrazumijevaju sledeće:

1. Skladišni prostor treba podjeliti na tri djela i to:

- dio za zapaljivu, eksplozivnu i otrovnu robu,
- dio za robu koja treba posebnu njegu,
- dio za ostalu robu.
2. Eksplozivna i otrovna roba skladište se u specijalnim skladištima
ili skladišnim prostorima koja su opremljena odgovarajućom
opremom,
3. Teža roba stavlja se niže , a lakša više,
4. Lomljivu robu treba držati u odgovarajućoj ambalaži i sa njom
pažljivo rukovati,
5. Robu koja se učestalije izdaje treba smjestiti bliže mjestu
izdavanja,
6. Robu osjetljivu na svjetlo, toplotu, vlagu i slične uticaje treba
smjestiti u poseno skladište ili u prostoriju koja je opremljena sa
uređajim aza klimatizaciju i hlađenje,
7. Robu većih dimenzija i težine treba staviti u jedan ugao skladišta,
a lakšu i manjih dimenzija u drugi,
8. Lako kvarljiva roba stavljase na vidljiva mjesta,

18
 9. Skupocjena roba se uvijek zaključava i treba nad njom imati
pojačan nadzor,
10.Roba se skaldišti prema nomenklaturi, a svaki prostor u skladištu
treba označiti slovima, brojevima ili kombinovano.
11. Na jednom mjestu (obično na ulazu), treba postaviti plan
skladišnog prostora sa oznakama mjesta smještene robe.

Troškovi skladištenja i njihova struktura

Na troškove skladištenja utiče veličina, broj i vrsta skladišta, regionalna

lokacija skladišta, cijena i starost skladišne zgrade, vrsta i količina
skladištene robe, porezna politika države…

Uopšteno govoreći svi troškovi skladištenja mogu se razvrstati u sledeće

grupe:

1. Troškovi skladišnog prostora i opreme,

2. Troškovi transportne opreme,
3. Troškovi rukovanja materijalom,
4. Troškovi zaliha, djele se na troškove kapitala, upravljanja,
kontrole zaliha, rizika koji se javlja uslijed krađe, loma i drugih
gubitaka na robi.
5. Troškovi upravljanja(održavanja),
6. Troškovi osiguranja,
7. Troškovi za plate skladišnih radnika.

Odnos pojedinih troškova skladištenja u ukupnim troškovima zavisi

prvenstveno o vrsti i količini uskladištene robe kao i o načinu upravljanja
i veličini zaliha. U troškovima skladištenja najveći su troškovi rada dok
troškovi skladišne zgrade variraju zavisno o vlasništvu i cijeni njene
izgradnje.
Troškovi uskladištene robe niži su kod većih skladišta. Razlog tome su
niži fiksni troškovi po jedinici uskladištene robe, čemu prvenstveno
doprinosi veća mogućnost racionalnog korišćenja savremene skladišne
opreme, a to ima za posljedicu veću ekonomičnost poslovanja i
proizvodnost rada. Velika skladišta mogu uspješnije primjeniti
savremenu tehniku i tehnologiju, što uslovljava niske ili prosječne
skladišne troškove.

19
Ako su skladišta dio distribucionog lanca onda se pored troškova
skladištenja za ukupne troškove distribucije moraju uzeti i troškovi
prevoza. Oni se odnose na transport robe od mjesta proizvodnje do
lokalnog skladišta i troškove isporuke robe kupcima.

Lokacija skladišta

Projektovanje skladišta u načelu obuhvata sve projektantske radove

neophodne za izgradnju skladišne zgrade, odnosno skladišnih prostorija,
kao i definisanje transportnih uređaja, te dodatne i pomoćne skladišne
opreme, koja će se u određenom skladištu koristiti. Cilj projektovanja
skladišta je oblikovanje skladišnog sistema koji će zadovoljiti sve
tehničke, tehnološke, informatičke, organizacione i ekološke zahtjeve uz
najmanje troškove. Svako rješenje skladištenja temelji se na bilansu
materijala, definisanim tokovima materijala proizvodnih procesa i
rasporedu objekata preduzeća.
Metodologija projektovanja skladišta koja se koristi za definisanje
tehnološkog projekta novog ili poboljšanja postojećeg skladišta, može se
sažeti u slijedeće faze:
1. definisanje polaznih podataka,
2. oblikovanje zona skladišta,
3. rješenje za svaku zonu,
4. dimenzionisanje tehničkih rješenja,
5. troškovnik i specifikacije,
6. analiza vrijednosti.
Pri izboru lokacije skladišta treba voditi računa o mogućnostima
proširenja skladišnog prostora. Nakon određivanja lokacije slijedi
određivanje potrebnih zaliha materijala, potrebnih skladišta, te vrste i
veličine skladišta. Zatim se donosi odluka o rasporedu pojedinih zona
unutar skladišnog prostora. Tim se rasporedom osigurava funkcionalna
veza skladište - okruženje.
Izbor vrste skladišta definiše određene karakteristike budućeg rješenja.

Za svaki projekt skladišta ključni je podatak bilans svih materijala koji se

skladište, tj. za svaki materijal određuju se:
• količine, dužine, obim, oblik, težine, bitne vrijednosti,

20
 • učestalost (dnevna, sedmična, mjesečna, itd., učestalost po
dokumentima ili po jediničnim teretima) i količina ulaza,
učestalost i količina izlaza.

Vrijeme trajanja pojedinih aktivnosti važan je parametar za oblikovanje

tehničkih rješenja svakog skladišta. Posebno se to odnosi na izbor i
određivanje broja transportnih sredstava. Pravilan izbor transportnih
sredstava zavisi ne samo od karakteristika materijala nego i od procesa
proizvodnje, dužine tranportnih puteva i od načina gradnje skladišta
(npr. nisko ili visoko skladište). Kod rješavanja ovog problema najbolje je
primijeniti teoriju redova čekanja, matematičke metode optimalizacije i
simulacije.

Lokacija skladišta i njena važnost

Pod lokacijom skladišta podrazumijeva se izbor mjesta na kojem će se

smjestiti skladište. Odluka o lokaciji skladišta predstavlja jednu od
najvažnijih strateških odluka u poslovanju preduzeća. Od lokacije zavisi
visina skladišnih i transportnih troškova. Pravilnim izborom lokacije
osigurava se kvalitet distribucijskih usluga i nesmetano odvijanje procesa
distribucije uz minimalne tročkove. Zbog toga se istražuju faktori i
pronalaze metode na osnovu kojih će se odrediti lokacija skladišta. Ovim
se osiguravaju kraći transportni putevi od skaldišta do mjesta potrošnje
robe, bolji kvalitet distribucionih usluga, kao i niži troškovi skladištenja,
transporta i dostave.

Odabir šireg i užeg područja lokacije skladišta

Pri odabiru lokacije skladišta razlikuju se šira i uža lokacija. Kod odabira
šire lokacije odlučuje se o području na kojem treba osnovati neko
skladište, dok se pri odabiru uže lokacijeodlučuje o konkretnom mjestu
na kojem treba izgraditi skladište. Pri odabiru lokacije prvo se utvrđuje
šire a zatim uže područje lokacije.

Na biranje širega područja lokacije skladišta prvenstveno utiču faktori

koji su u vezi sa funkcijom skladišta u logističkom sistemu, a to su:

21
 a. Tržište, skladište se treba postaviti što bliže većem broju
potrošača, a takva lokacija osigurat će niže troškove dostave
i bolje usluge većem broju potrošača,
b. Vrsta i karakteristike robe koja se skladišti, npr. lako
kvarljivu robu treba locirati što bliže potrošačima radi brže
isporuke iste. Takva lokacija omogućava brzu isporuku robe,
a time i smanjenje kvaranja robe, kao i otpad na robi. Kod
skladišta za robu trajne potrošnje , gdje brzina isporuke ne
igra bitnu ulogu, vrsta robe kao faktor ne utice na faktor
lokacije skladišta.
c. Prevozne mogućnosti, dobra drumska i željeznička mreža
imaju velik uticaj na izbor lokacije skladišta. To se posebno
odnosi na skladišta za rasute terete. Ona imaju veliki
promet robe i zahtjevaju brzu isporuku.
d. Raspoloživost stručnog kadra, ima veću ulogu jedino kada
je u pitanju izgradnja visoko mehanizovanih skladišta i
skladišta za posebno osjetljivu robu koja traže posebna
zvanja u pogledu rukovanja. U takvim skladištima potrebni
su specijalizovani, visokostručni radnici koji nisu
ravnomjerno raspoređeni nas svim područjima.

Nakon biranja šireg područja lokacije prelazi se na odabir mjesta uže

lokacije izgradnje skladišta. Faktori koji utiču na odabir ove lokacije su:

- Veličina i konfiguracija terena. Teren treba biti dovoljno

velik za smještaj skladišne zgrade, pomoćnih skladišnih
prostora kao što su: radionice, kancelarije, kantina,
praonice, odlagalište ambalaže i otpada te parking.
Konfiguracija tla, nagib i drugi faktori mogu značajno uticati
na troškove izgradnje i funkcionalnost budućeg skladišta.
Teren na gradilištu treba biti dovoljne čvrstoće da izdrži
težinu uskladištene robe i transportnih sredstava.

- Urbanistički plan područja i planovi razvoja, su bitni kod

određivanja veličine i oblika zgrade, izgradnje pristupnih
puteva, pristupa vatrogasnih vozila te drugih uslova koji
mogu biti od uticaja za funkcionisanje skladišta i troškova
njegove izgradnje.

22
 - Blizina mreže javnog saobraćaja, lakoća pristupa i
saobraćajna zakrčenost na tom području. Svako skladište
treba imati pristup mreži puteva. Blizina kvalitetnijih puteva
znatno doprinosi poslovanju skladišta a time i poslovnoj
odluci da se na nekom terenu ono izgradi.

- Cijena zemljišta i trošak izgradnje, ukoliko su visoki, kasnije

se negativno odražavaju na troškove poslovanja budućeg
skladišta.

- Blizina servisa za popravak vozila i opreme, isključuje

izgradnju takvih sadržaja u sklopu skladišta a time se
smanjuju troškovi i pozitivno se utiče na izbor lokacije.

- Raspoloženje građana prema izgradnji skladišta na

određenom mjestu, nije toliko bitan faktor mada može
dovesti do konfliktnih situacija i sudskih troškova.

Metode izbora lokacije skladišta

Određivanje lokacije predstavlja vrlo značajan zadatak u projektovanju

novog skladišnog sistema. Pretpostavka za uspješan izbor lokacije je
sistemni postupak pomoću odgovarajućih metoda. Postupak izbora
lokacije obuhvata:
1. definisanje skupa bitnih faktora relevantnih za izbor lokacije,
2. predviđanje i ocjenu intenziteta, pravca i smjera djelovanja
definisanih faktora u zadatom vremenu i zadatim uslovima
okoline u vezi postupka odlučivanja o lokaciji,
3. vrijednovanje varijanti mogućih rješenja i izbor optimalne
varijante.
Polazeći od vanjskih i unutrašnjih faktora preko inicijative preduzeća,
definišu se osnovni faktori koji utiču na izbor lokacije. S obzirom na
postavljene ciljeve preduzeća i definisani proizvodni program, problem
određivanja lokacije se postupno ograničava.
Zahtjevi za lokacijom mogu se objaviti preko oglasa u sredstvima javnog
mijenja u pripadajućoj regiji. Primjer jednog takvog oglasa:

23
Veličina zemljišta: 30 ha
Regija: Primorska
Broj zaposlenih: 1000
Zahtjevi: dobar priključak na drumski i željeznički
saobraćaj
Potrebe za energijom: električna energija 2·107 kWh/god
plin 120 000 m3/god
Potrebe za vodom: 1500 m3/god

Oglas za prikupljanje ponuda za lokaciju

Pri odabiru optimalne lokacije skladišta postoje odgovarajuće metode i

tehnike. One se mogu kategorizovati u tri glavne grupe i to:

1. procjena na temelju iskustva, tj. procjena od oka,

2. matematičko programiranje,
3. razni računski programi.

Odluka o lokaciji nekog skladišta na temelju paušalne procjene,

zasnovana na iskustvu previše je rizična. Zbog toga se u savremenom
poslovanju češće koriste metode matematičkog programiranja te razni
softveri.
Smatra se da je još 1930.godine prvi put pri izboru lokacije skladišta
korišćena metoda procjene u engleskoj pokrajini Devon. Izbor lokacije po
modelu Devon ( Centre of Gravity Method) zasnovan je na fizici mnogo
više nego na matematici. Po ovom modelu ide se od pretpostavke da je
obim potražnje direktno proporcionalan broju stanovnika po pojedinim
gradovima grofovije. U tu je svrhu napravljena mapa grofovije od
šperploče na kojoj su izbušene male rupice za svaki grad, a kroz koje je
provučen konop sa utezima, čije su težine izražene u gramima
odgovarale veličini potražnje izražene u tonama, odnosno broju
stanovnika pojedinog grada. Optimalnu lokaciju predstavljala je srednja
tačka šperploče, u kojoj je obješena mapa u vodoravnom položaju
uspostavila ravnotežu. Iako je ovakav izbor lokacije dosta neprecizan,
ova metoda je ukazivala na važne parametre analize, budući da se prvi
put, pri izboru lokacije skaldišta, vrijednovala važnost količine potražnje
za robom.

24
U teoriji i praksi postoji više matematičkih metoda za određivanje
lokacije skladišta. Najčešće se spominju dvije metode koje je razvio
Keefer 1934.godine a to su : metoda težišta i metoda tona kilometar.
Prema metodi težišta skladište treba smjestiti bliže kupcima koji
naručuju veće količine robe. Optimalna lokacija skladišta utvrđuje se na
načina da se na koordinatnom sistemu pomoću formule odrede
koordinate x i y pa slijedi da je :

Gdje je : xi - udaljenost na osi x,

yi - udaljenost na osi y,
Qi - uskladištena količina robe.

Ukoliko je u pitanju veći broj kupaca, odnosno korisnika skladišta, pri

utvrđivanju optimalne lokacije koristi se kompjuterska tehnika. Postoji
veći broj kompjuterskih programa koji služe za modeliranje
distribucionog sistema. U posljednje vrijeme koriste se sve više softveri
koji koriste modele bazirane na simulaciji.

25
Metode za ocjenjivanje alternativnih lokacija

Metode za izbor najpogodnije lokacije mogu se podijeliti u nekoliko

osnovnih grupa. Opisane su slijedeće metode ocjenjivanja alternativnih
lokacija: lokacija u odnosu na vrstu tereta, bodovno ocjenjivanje,
metode koje u obzir uzimaju transportne troškove, vrijednosna analiza i
metode koje u obzir uzimaju investicijske troškove.

Izbor lokacije skladišta u odnosu na vrstu tereta

U industrijskim preduzećima lokacija skladišta za repromaterijale mora

se uskladiti sa tokom materijala i proizvodnog procesa. U pravilu
skladište repromaterijala locira se u fabričkom krugu, što bliže mjestima
potrošnje materijala a samo ako je riječ o eksplozivnim materijalima
skladište se gradi izvan fabričkog kruga.
Ako je u pitanju skladište ambalaže koju preduzeće koristi za pakovanje
sopstvenih proizvoda, treba ga smjestiti što bliže skladištima gotovih
proizvoda. Međutim ako preduzeće prima veću količinu ambalaže od
dobavljača koju treba vraćati tada je povoljnije skladište locirati uz
skladišta materijala.

Bodovno ocjenjivanje

Za brzu odluku o najpogodnijoj lokaciji može poslužiti bodovno

ocjenjivanje. Ova se metoda može koristiti u fazi predizbora lokacije
kada se na osnovu ograničenog broja kriterijuma određuje izbor lokacije.
Tablica prikazuje primjer ocjenjivanja alternativnih lokacija pomoću
bodovnog ocjenjivanja.
Faktori za izbor lokacije Alternativne lokacije
Red.
Oznaka Zahtjevi A B C D E
br.
orijentacija prema
1. Spoljnja politika 2 2 2 2 2
državama iz EU
Ekonomska liberalna, slobodna
2. 0 2 1 2 0
politika trgovina
Finansijska slobodan protok
3. 2 2 0 2 1
politika kapitala
4. Radna snaga obrazovani radnici 1 0 2 2 0
Promet na nivou ceste, željeznički
5. 0 1 0 1 2
makrolokacije saobraćaj
blizina prodajnog
6. Prodajno tržište 0 2 1 2 1
tržišta

26
 spremnost na
7. Vlast 2 2 1 1 0
kooperativnost
8. Zemljište ravno, tvrdo, suho 2 0 2 2 0
Promet na razini priključak na
9. 0 2 0 2 2
mikrolokacije željeznički kolosjek
10. Energija minimalno 10 kVA 2 0 0 1 0
maksimalno 200
11. Troškovi 0 1 0 2 1
n.j/m2
UKUPNO: 11 14 9 19 9

Značenje ocjena: 2 - zahtjev ispunjava u potpunosti, 1 - zahtjev

djelimično ispunjava, 0 - zahtjev ne ispunjava.
Maksimalan broj bodova (19) u ovom primjeru dobila je lokacija D.

Metode koje u obzir uzimaju transportne troškove

Primjenjuju se tamo gdje je udio troškova spoljnjeg transporta u

ukupnim troškovima relativno velik, kao npr. kod visokih troškova
transporta sirovina/poluproizvoda od dobavljača, odnosno kod visokih
troškova transporta gotovih proizvoda do potrošača. Količina materijala
koji se transportuje mora biti poznata, a na osnovu nje se izračunavaju
transportni troškovi između potencijalnih lokacija proizvodnih sistema i
ishodišta (dobavljača), odnosno odredišta (kupaca). U jednostavnim
slučajevima, za jedan proizvodni sistem može postojati više, prikladnih
lokacija. Bira se ona lokacija koja zahtijeva najmanje transportne
troškove. Pri izračunavanju transportnih troškova moraju se definisati
transportna sredstva, ali i podaci o udaljenostima (u kilometrima)
između moguće lokacije i ishodišta/odredišta.
Ovaj problem može se prikazati grafički , dok se matematički može
opisati slijedećim izrazom:

m
Ctr,i =∑mij ⋅ sij ⋅cij
j=1

Ctr,i -
ukupni transportni troškovi za pojedinu lokaciju, n.j.
mij -
količina transporta između dobavljača/kupca j i lokacije i, t,
sij -
udaljenost između dobavljača/kupca j i lokacije i, km
cij -
transportni troškovi između dobavljača/kupca j i lokacije i,
n.j./t·km
n.j. - novčane jedinice.

27
Za određivanje najpogodnije lokacije razvijeno je više metoda iz ove
skupine, od kojih su najpoznatije slijedeće:
• Launhardtova grafička metoda (Launhardt, 1982.), koja
koordinate lokacije određuje računajući ih analogno određivanju
težišta površine;
• Rockstrohova metoda (Rockstroh, 1969.) definiše optimalnu
lokaciju određujući koordinate vrha radijus vektora težišta
(pojedini radijus vektori predstavljaju proizvod transportnog
intenziteta i koordinata udaljenosti);
• metoda “sjeverozapadnog ugla”, itd.

E2
A1 A2 Značenje simbola:
Z1
- moguće lokacije
Z4 A3
- dobavljači
E1
E5 E3
- kupci

Z3 - tok isporuke
A4
A5 E4 Z2 - tok dobave na lokaciju

Određivanje najpogodnije lokacije s obzirom na transportne troškove

Vrijednosna analiza

Vrijednosna analiza je vrlo prikladna za ocjenjivanje optimalne lokacije s

obzirom na relevantne faktore. Ona se može opisati kao istraživanje
skupa alternativnih rješenja sa svrhom da se alternative rangiraju prema
određenom cilju. Za postizanje rangiranja mora se za svaku alternativu
odrediti vrijednost rješenja. Vrijednost rješenja izračunava se na osnovu
objektivnih i subjektivnih informacija o vrijednosti pojedinih kriterijuma.
Pri upoređivanju pojednih kriterijuma moguće je istovremeno uzeti u
obzir različite jedinice (npr. kN, kW, n.j.) i faktore (npr. faktor sigurnosti).
Stoga se vrijednost rješenja izražava bezdimenzionalnim indeksom za
različita rješenja koja se ocjenjuju.
Vrijednosna analiza se izvodi u slijedećim koracima:

28
 1. postavljanje cilja, određivanje kriterijuma za ocjenjivanje
alternativnih rješenja i određivanje vrijednosti pojedinih
kriterijuma,
2. ocjenjivanje težinskih faktora , odnosno izračunavanje vrijednosti
pojedinih kriterijuma u odnosu na ukupnu vrijednost svih
kriterijuma,
3. ocjenjivanje alternativnih rješenja s obzirom na postavljene
kriterijume, odnosno koliko pojedino postavljeno rješenje
ispunjava određeni kriterijum,
4. određivanje vrijednosti kakvoće rješenja za sva alternativna
rješenja,
5. postavljanje redoslijeda za sva alternativna rješenja s obzirom na
dobijene vrijednosti kakvoće rješenja.
Warnecke (Warnecke, 1984.) je primjenom vrijednosne analize odredio
optimalnu lokaciju za osam potencijalnih lokacija. Ako se pojavi nekoliko
lokacija koje su blizu optimuma, potrebno je uzeti u obzir i subjektivne
faktore, kao što su stavovi investitora i društveno-političkih struktura, jer
pozitivan stav i angažiranje ovih institucija može značajno olakšati
izvođenje projekta.
Na osnovu hijerarhije pojedinih kriterijuma izabrana su 22 kriterijuma. U
drugom koraku, timski je ocjenjena važnost pojedinih kriterijuma,
odnosno određene njihove težinske vrijednosti
wi. Zbir vrijednosti svih težinskih faktora iznosi 100.

Primjer primjene vrijednosne analize za određivanje optimalne lokacije

Red. Kriteriji za izbor Lokacija 1 Lokacija 2 Lokacija 3 Lokacija 4

wi
br lokacije wi · O O wi · O o wi · O O wi · O
O
Položaj u odnosu
1. na prodajno tržište 4.6 10 46 5 23 1 5 10 46
Položaj u odnosu
2. 10.8 10 108 4 43 3 32 10 110
na nabavno tržište
3. Vodeni putevi 5.1 7 36 3 15 4 20 8 41
4. Željeznički promet 4.9 9 44 10 49 2 10 4 20
5. Ceste 2.6 9 23 6 16 8 21 8 21
6. Nosivost zemljišta 2.2 5 11 10 22 4 9 10 22
7. Ravnoća tla 1.3 3 4 10 13 3 4 6 8
8. Oblik zemljišta 1.8 8 14 9 16 6 11 7 13
9. Veličina zemljišta 3.5 7 24 9 32 3 10 4 14
10. Ugalj 4.0 9 36 8 32 9 36 7 28

29
11. Nafta 1.3 10 13 10 13 10 13 8 10
12. Energetika 4.0 10 40 7 28 2 8 4 16
13. Plin 2.0 6 12 10 20 2 4 4 8
14. Ostala energija 1.9 4 8 9 17 7 13 8 15
Mogućnosti
15. 8.0 6 48 10 80 5 40 8 64
zapošljavanja
16. Uslovi stanovanja 4.8 3 14 6 29 8 37 6 29
Mogućnosti
17. 2.5 1 3 7 18 3 8 4 10
školovanja
18. Socijalni uslovi 2.3 7 16 6 14 7 16 5 12
Kulturni i ostali
19. 1.4 8 11 10 14 6 8 4 6
uslovi
20. Cijena zemljišta 10.9 8 87 7 76 4 44 6 65
21. Investicije 9.2 9 83 8 74 6 55 8 74
22. Troškovi rada 10.9 10 109 6 65 2 22 8 87
UKUPNO: 100 790 709 426 719
REDOSLIJED: 1 3 4 2

Nakon toga, ocjenom O, procjenjuje se koliko pojedina lokacija

udovoljava pojedinom kriterijumu (10 ≥ O ≥ 1; pri čemu se usvaja: 10 =
lokacija u potpunosti zadovoljava određeni kriterijum, 1 = lokacija
uopšte ne zadovoljava određeni kriterijum).

Množenjem težinskog faktora wi s vrijednosti ocjenjivanja O dobije se

vrijednost određenog kriterijuma za izbor lokacije. Na osnovu ukupnog
zbira vrijednosti, određuje se optimalna lokacija (u ovom primjeru to je
lokacija 1).

Osnovna prednost ove metode je mogućnost uzimanja u obzir velikog

broja kriterijuma za izbor lokacije. U obzir se mogu uzeti kako tehnički,
tako i ekonomski kriterijumi.

Metoda izbora lokacije s obzirom na troškove

Prema ovoj metodi optimalna je ona lokacija koja proizvodnom sistemu

za uloženi kapital osigurava najveći profit. Na osnovu troškova
proizvodnje, prihoda i proizvodnog kapitala zavisnog o lokaciji, za svaku
potencijalnu lokaciju određuje se njena rentabilnost:

30
 U −C
RVK= P UK⋅100
VK ⋅nVK
RVK - rentabilnost vlastitog kapitala, %
UP - ukupni prihod, n.j.
CUK - ukupni troškovi, n.j.
VK - vlastiti kapital, n.j.
nVK - stopa vlastitog kapitala.
Od više mogućih lokacija optimalna je ona koja omogućava najveću
rentabilnost. Nedostatak ovog postupka je dugotrajna i opsežna
priprema. Podaci o troškovima i prihodima morali bi biti potpuni i stalno
na raspolaganju. Ova metoda ne uzima u obzir kriterijume koji se ne
mogu kvantifikovati, a koji se uglavnom pojavljuju pri izboru lokacije.
Međutim, ovaj proračun može biti koristan i od interesa onima koji ulažu
kapital u izgradnju novog proizvodnog sistema.

Vrste skladišta

Raznovrsnost, brojnost i karakteristike industrijskih i uslužnih preduzeća

samo su neki od razloga za izuzetno veliki broj različitih skladišnih
sistema.

Prizemna skladišta

Prizemna skladišta se još nazivaju i hangarska. Hangar je zatvoreno

skladište prizemne izrade. Njegova konstrukcija služi samo za zaštitu
robe. Zbog ovoga ono ne trpi nikakva opterećenja jer je teret složen
direktno na tlo. Konstrukcija iznad tereta nosi samo opterećenje
sopstvene težine i spoljnjeg pritiska vjetra, snijega i slično.
Prizemna skladišta se sastoje od temelja, nosive konstrukcije i krova.
Prizemna skladišta razlikuju se prema načinu gradnje, poprečnog
presjeka, broju polja i tipu krova.
Ova skladišta najčešće su rađena od čelika i to od punih nosača ili
rešetkastih konstrukcija, od profila ili od cjevi koje nose krovnu
konstrukciju lakog pokrivača od lima. Zidovi su obično od presovanog
lima. Ova skladišta zahtjevaju najmanje investicije po jedinici kapaciteta
tokom izgradnje, najjednostavnija su, najlakša i najjeftinija.

31
Postoji nekoliko vrsta prizemnih skladišta i to:

1. Armiranobetonska prizemna skladišta koja su u stvari nosive

konstrukcije sastavljene od montažnih elemenata iz
prenapregnutog betona. Jeftina su za održavanje, otpornost na
hemikalije je velika, kao i postojanost na vatru i vodu. Nedostaci
su velika težina elemenata, složenija izgradnja i transport do
gradilišta.

2. Čelična prizemna skladišta imaju manji utrošak materijala po

jedinici površine, jednostavna im je proizvodnja i ugradnja te
jednostavan prevoz do gradilišta. Nedostatak im je mala
otpornost prema koroziji.

3. Drvena prizemna skladišta imaju raznu primjenu. Prednost im je

mala težina po jedinici površine, otpornost na hemijeske uticaje i
brza izgradnja. Sa razvojem konstrukcija od ljepljenog drveta
omogućena je izgradnja prizemnih skladišta sa rasponom većim
od 30m.

32
4. Prizemna skladišta od sintetičkih materijala služe za privremenu
upotrebu kada je potrebna brza izgradnja. Njihov oblik i stabilnost
održava se pomoću povećanog pritiska vazduha koji se u skladišta
unosi putem snažnih kompresora.

33
Kod prizemnih skladišta roba se može odlagati:

- slobodnim nasipanjem ili gomilanjem sipkog materijala

na određenoj površini (hrpe),
- slobodnim odlaganjem, bez određenog rasporeda
komadnog materijala,
- slaganjem jedinica skladištenja u redove,
- slaganjem jedinica skladištenja u blokove.

Lagana konstrukcija dozvoljava velike raspone bez stubova čime se

dobija veliki, slobodan prostor, što se povoljno odražava na tehnologiju
rada i slaganje tereta u skaldištu. S obzirom da se radi o prizemnim
skladištima jednostavno je unošenje i iznošenje robe, mali je gubitak
prostora, ... U pravilu su prizema skladišta univerzalnog tipa i služe za

34
odlaganje svih vrsta generalnog tereta. Međutim uz posebne dodatke
mogu se osposobiti i za specijalne namjene kao što su: hladnjače,
skladišta za fosfate, rasute hemikalije itd.

Veliki nedostaci prizemnih skladišta su :

- potreba velikog prostora za njihovu izgradnju,
- manja iskoristivost skladišne površine,
- manja iskoristivost obima skaldišta,
- sloaženiji problemi rukovanja materijalom,
- veće poteškoće automatizacije skladišnih procesa.

Spratna (etažna) skladišta

Višespratna ili etažna skladišta su građevine kod kojih je skladišni prostor

izgrađen jedan iznad drugoga na nekoliko spratova. Time se dobija
mogućnost da se na istom prostoru zemljišta postigne višestruka
skladišna površina. Konstrukcija takvih skladišta mora biti vrlo čvrsta da
bi mogla nositi i gornje spratove zgrade i sav teret koji je tamo smješten,
kada je skladište napunjeno do granice svoga smještajnog kapaciteta.
Zbog toga je ukupna težina zgrade velika , što traži veoma jake temelje, a
izgradnja je moguća samo ako zemljište ima odgovarajuću nosivost.
Etažna skladišta imaju veliku prednost jer omogućuju postavljanje velikih
kapaciteta smještaja robe i tamo gdje ograničene mogućnosti prostora
to ne bi dozvolile, zahvaljujući korišćenju visine. Unutrašnjost skladišta
podijeljenja je uzddužno i poprečno stubovima na više polja. Pri
razmještaju stubova vodi se računa o dobijanju što veće prostora te
lakoće rukovanja teretom. U spratna skladišta ugrađuju se stepeništa za
međuspratnu vezu i teretni liftovi za prenos tereta. Okviri stepeništa i
liftova moraju biti tako izvedeni i zaštićeni da se kroz njih ne može
proširiti požar iz jednog dijela ili sprata skladišta na drugi.

35
Veliki nedostatak su znatno veći troškovi izgradnje po jedinici površine
od hangarskih skladišta te velika površina prostora koja je izgubljena na
stepeništa i liftove.
I pored svih nedostataka i velike cijene izgradnje etažna skladišta su u
velikoj upotrebi zbog nestašice prostora i sve većih zahtjeva transporta
robe.

Regalna skladišta

Kombinacija hangarskih i etažnih skaldišta su regalna skladišta. Razvila

su se najkasnije a upotreba im se naglo proširila. Upotrebljavaju se samo
za paletizirane terete ili za komade kojima se može rukovati na isti način.

Osnovna karakteristika regalnih skladišta je odvojenost konstrukcije koja

nosi težinu tereta i one koja štiti skladište od spoljnih uticaja. Ovim se
dobijaju bitne prednosti hangarske i etažne izrade, uz istovremeno
ublažavanje njihovih glavnih nedostataka.
Reglana skladišta primaju robu u nizove regala, koji su od lagane čelične
konstrukcije a nalaze se u dugim paralelno postavljenim redovima. Visine
su od 8-10 m, a često ih ima i sa visinom 12-16m, pa čak i 20m. Između
dugih redova regala položene su šine po kojima se kreće visoki stub
dizalice. Redovi regala su dupli jer se polovina regala poslužuje dizalicom
sa jedne strane a druga polovina od sledeće dizalice. Iznad čitavog

36
područja sa paralelnim redovima regala izgrađen aje lagana čelična
konstrukcija hangarskog tipa koja štiti skladišni prostor.

Skladišta posebne namjene

U ovu grupu spadaju skladišta posebne namjene kao npr. silosi za

žitarice, skladišta za tekuće terete, za sipke terete, ... Osnovna
karakteristika ovih skladišta jeste njihova opremljenost u zavisnosti o
vrsti i svojstvima robe, koja samim tim determiniše posebne uslove
skladištenja. Ova skladišta su većim djelom mehanizovana sa manjim
udjelom ljudskog rada u njima.

1. Hladnjače se koriste za prihvat i skladištenje brzokvarljivih

prehrambenih proizvoda , a najčešće su prizemne konstrukcije.
Lučke hladnjače su u pravilu dio opšteg transportnog lanca, pa
zbog toga lakokvarljiva roba stiže u lučku hladnjaču u hlađenom
stanju prema optimalnim klimatskim uslovima za određenu robu.
Zbog potrebe da klimatski uslovi robe ne budu poremećeni ni na
kratko vrijeme, lučke hladnjače se postavljaju na samoj
operativnoj obali kako bi udaljenost između broda i hladnjače bila
minimalna. Ta udaljenost najčešće je 10-15m , čime se spriječava
mogućnost izlaganja robe spoljnim uticajima. Kod velikih
hladnjača uvodi se kolosijek u manipulativni prostor prizemlja
tako da se istovar i utovar vagon ahladnjača izvodi u zatvorenom
prostoru. Na sličan način vrši se utovar i istovar kamiona
hladnjača tako što se u prostoru prizemlja predviđaju vrata na
koja se nasloni zadnji dio kamiona što omogućava potpuno
zatvoreni proces ukrcaja i iskrcaja.

Zidovi hladnjača moraju biti što deblji i sa što manje otvora da se

postigne što bolja termo izolacija. Komore se izoluju plutom,

37
 staklenom vunom ili drugim izolatorima. U svakoj komori mora
biti predviđen uređaj za ventilaciju prirodnim ili vještačkim
strujanjem vazduha. Za lučke uslove pogodna je izgradnj
prizemne hladnjače a koja ima niz prednosti i to:
- mogućnost velikih raspona sa komorama velike
površine i zapremine, čime se postiže racionalnije
slaganje tereta,
- mogućnost velike visine slaganja tereta ,
- jednostavnost unutrašnjeg transporta,
- mogućnost etapne izgradnje i kasnijeg proširenja
kapaciteta hladnjače.

Nedostaci prizemnih hladnjača posebno ako su velikih kapaciteta

su sledeći:

- potrebna je mnogo veća površina od površine za

izgradnju višespratnog skladišta,
- velike površine spoljnih zidova i krova u odnosu na
zapreminu skladišta što povećava troškove izolacije i
termo sigurnosti pogona.

2. Silosi se koriste za smještaj i skladištenje žitarica u savremenim

lukama i terminalima sa posebnim transportnim uređajima. To su
skladišni objekti najčešće visoke građevine , vrlo velike nosivosti i
opterećenja na površinu, zbog čega se pri gradnji zahtjevaju
poseban ispitivanja. Visina komora je 30-50m, zavisno o veličini
silosa, a zgrada mašinskog kompleksa može biti viša i do 45-70m.
Na terminalima sa velikim prometom žitarica grade se silosi
kapaciteta 100000 t.

Postoje tri vrste gradnje silosa i to:

38
 - silosi sa jednim ili dva odjeljenja kojima je površina
osnovice u odnosu na visinu velika,
- silosi sa komorama, sa velikim brojem malih odjeljenja
kvadratnog ili okruglog presijeka sa malom površinom
osnovice i velikom visinom. U njima se mogu odvajati
različite vrste žitarica,
- spratni silosi građeni kao klasična skladišta , sa manjom
visinom spratova. Teret se rasprostire po podu i može
se kroz otvore spuštati sa jednog sprata na drugi.

Najrasprostranjeniji su silosi sa komorama u koje se teret sipa

odozgo, a prazni se sa donje strane. Često se ispod komora nalazi
uređaj za vaganje i uvrećavanje što ubrzava postupak ukrcaja
kopnenih prevoznih sredstava. Silosi su najčešće izrađeni
neposredno uz obalu a uz njih se postavljaju jedan do tri obalna
kolosijeka za ukrcaj vagona. U silosima se žitarice održavaju u
ispravnom stanju a to se provjera objektivnim metodama kao što
su mjerenje vlage , čistoće, henijski sastav... Pri transportu i
prebacivanju žitarica nastaje žitna prašina koja u određenoj
koncentraciji sa vazduhom postaje eksplozivna smjesa. Zato
savremeni silosi imaju automatske uređaje za kontrolu prašine,
vlage i temperature, tako da se u svakom trenutku može
kontrolisati i uticati na stanje žitarica u svakoj komori silosa.

3. Skladišta za tečne i gasovite terete su cilindričnih ili sfernih

oblika, armiranobetonske i podzemne ili nadzemne konstrukcije.
Krov ovih tankova ima vrlo važnu funkciju a to je spriječavanje
zagađenja tereta i spriječavanje isparavanja tereta u atmosferu.
Kod velikih skladišnih postrojenja inastaliran je sistem za
skupljanje para tkz. Vapour- collection system. Njegova
dvostruka funkcija je odstranjivanje količine tereta koji isparava i
zaštita atmosfere od zagađenja tim parama. Tankovi prema
namjeni mogu biti tankovi u koje se može skladištiti veći broj
različitih tereta istovremeno i namjenski tankovi dizajnirani
posebno za određenu vrstu tereta. S obzirom da ukapljeni plinovi
zahtjevaju posebno nisku temperaturu ili i visoki pritisak u tanku,
fiksni i pogonski troškovi za takve tankove su mnogo veći nego
kod običnih skladišnih tankova za naftu i njene derivate. Tankovi
u kojima se plinovi održavaju u tečnom stanju pomoću niskih
temperatura moraju biti izolovani i imati pridruženo rashladno

39
 postrojenje za ukapljivanje plina. Veliki tankovi koji plinove u
tečnom stanju održavaju pomoću visokog pritiska trebaju biti
sfernog oblikaa obično su kapaciteta do 5000 m3. poželjno je
postaviti tankove na viši položaj jer se na taj način omogućuje da
teret pomoću gravitacije teče u brod. Na terminalima za prekrcaj
tečnih plinova moraju biti vrlo stroge mjere bezbjednosti, mjere
zaštite i preventive sa visokim stepenom automatizacije procesa
ukrcaja i iskrcaja. Izrada ukrcajnih i iskrcajnih uređaja uključuje
cjevovodni transport, pri čemu su moguće rzaličite izrade
prekrcajnog postrojenja.

4. Skladišta za opasne terete koriste se za skladištenje opasnih

tereta i to prema sledećim kategorijama: materije sklone
eksploziji, materije sklone samozapaljenju, zapaljive materije i
one koje podržavaju gorenje, otrovne materije, korozivne
materije, radioaktivne materije itd. Kod skladištenja opasnih
tereta moraju se strogo primjenjivati svi propisi koji se odnose na
prihvat, rukovanje, slaganje i osiguranje smještaja robe te zaštitu
ostalih uskladištenih materijala od opasnih tereta. Opasni tereti
moraju biti propisno pakovani, a u dolasku moraju imati
propratna dokumenta u kojima postoji posebna oznaka
kategorije opasnosti po kojoj se i vrši postupak skladištenja.
Većina opasnih tereta slaže se u sva do sad opisana skladišta,
međutim u nekim slučajevima biće neophodno i postojanje
posebnih skladišta za opasne terete koja su građena po
propisima o skladištenju takvih tereta. Ovo se odnosi na terete
najopasnijih kategorija. Ova skladišta obično nisu velikog
kapaciteta jer propisi ne dozvoljavaju da se posebno opasni tereti
gomilaju iznad tačno utvrđenih granica. Pakovanje i slaganje
eksplozivnih materijala mora biti izvedeno prema određenim
vrstama i klasama, a električni kablovi ne smiju prolaziti kroz
skladišta koja se koriste za eksplozive.

Skladišta otvorenog tipa (slagališta)

Masovni tereti ( ugalj, željezna ruda i sl. ) koji nisu osjetljivi na

atmosferske uticaje skladište se isključivo na otvorenim skladištima koja
se često nazivaju i slagalištima. Otvorena skladišta u luci imaju ključnu
ulogu u protoku tereta između broda i kopnenih, odnosno vodenih
transportnih sredstava. Površina otvorenih skladišta mora biti ravna

40
kako bi mogla izdržati opterećenja koja nastaju od tereta i transportnih
sredstava.

1. Slagališta za kontejnere i generalne terete su izgrađeni objekti ili

pripremljeni prostori za smještaj i čuvanje kontejnera od trenutka
preuzimanja do vremena njihove otpreme.

Skladišta za kontejnere djele se na dvije grupe:

- otvorena skladišta – slagališta, kao posebna vrsta

skladišta služe za prihvat tereta koji nije osjetljiv na
vremenske uticaje. Zauzima najveći dio površine
savremenih kontejnerskih terminala. To je posebna
vrsta otvorenog skladišta na koje se slaže većina
kontejnera koji se zadržavaju na području terminala,
osim onih kontejnera koji su na popravku ili pod
posebnim režimom održavanja. Slagalište za
kontejnere uvijek se nastavlja na operativnu obalu bez

41
 obzira na oblik pri čemu je veličina određena
raspoloživim prostorom, propusnom moći terminala,
koeficijentom obrta na slagalištu i metodama slaganja.
Za te svrhe savremeni kontejnerski terminali imaju
osigurane asfaltirane površine uz brodsko pristanište
od oko 100000 do 200000 m2 koje se po potrebi mogu
proširivati, zavisno o razvoju terminala. Površina
terminala obuhvata prostor za slaganje kontejnera i
saobraćajnice za unutrašnji transport. Slaganje
kontejnera obavlja se prema unaprijed utvrđenom
planu a u skladu sa odabranim kriterijumima od kojih
su najčešće: vlasnicim akontejnera, brodskim linijama,
vremenu otpreme, vrsti kontejnera, spoljnjem stanju,
te po tome jesu li puni ili prazni. Odvojeno se uvijek
slažu kontejneri hladnjače čiji uređaji za proizvodnju
mikroklime trebaju biti priključeni na električnu mrežu.
Priključci se u pravilu izvode u kutijama smještenim u
podlozi ili sa strane prostora za smještaj kontejnera. Na
prostoru slagališta kontejneri se slažu u odnosu na
smjer operativne obale i to: paralelno, vertikalno i pod
uglom od 45˚ u obliku riblje kosti.

- zatvorena skladišta, za kontejnere su prizemne, lagane

konstrukcije, snadbjevene su uređajima za vaganje
tereta, pregled, carinsku kontrolu i punjenje
kontejnera. Zatvorena skladišta na kontejnerskim
terminalima izgrađuju se u uslovima kada takav
terminal radi po sistemu od luke do luke. Takav sistem
zahtijeva punjenje kontejnera u luci, u odlasku iz luke, i
pražnjenje pri dolasku u luku. Zatvorena skladišta za
kontejnere obično se grade u obliku silosa. Silos služi za
skladištenje praznih kontejnera koji se dovoze
vagonima i kamionima te pomoću liftova raspoređuju
po etažama. Prethodno se teret slaže na liniju za
punjenje i kada je teret u potpunosti objedinjen i
pripremljen ispuni se čitav kontejner. Za horizontalni
prenos kontejnera koriste se mosne dizalice, dok se
vertikani prenos u silosu obavlja liftovima.

42
2. Skladišta za rasute terete. Pri planiranju terminala za rasute
terete potrebno je utvrditi količinu zaliha i kapacitet skaldišta koje
će djelovati kao kompenzator i regulator između ponude i
potražnje, uz minimalne troškove. Ukoliko količina zaliha padne
ispod određenog nivoa, na teret će čekati ili industrijski pogon ili
brod. Takođe ukoliko je kapacitet skladišta nedovoljan, prevozna
sredstva, kopnena ili pomorska koja dovoze teret na terminal
morat će čekat na iskrcaj. Automatski se stvaraju troškovi uslijed
čekanja a samim tim i troškovi gomilanja i troškovi održavanja
zaliha. Zato je veoma bitno pri planiranju potrebne skladišne
površine terminala istražiti sve međuzavisne varijabilne faktore,
kao što su nosivost brodova, dinamika dolaska brodova, kapaciteti
i dinamika dolasaka kopnenih prevoznih sredstava, brzina ukrcaja,
brzina iskrcaja...

43
 Veličina i kapacitet skladišta

Faktori koji određuju veličinu i kapacitet skladišta

Na definisanje potrebnog prostora za rukovanje i skladištenje na lučkim

terminalima bitno utiču vrsta tereta i njegova fizička i hemijska svojstva.
Za definisanje potrebnog prostora nužno je poznavanje faktora
skladištenja tereta koji zavisi od:

- faktora slaganja i odnosu obima i težine tereta,

- dopuštenom opterećenju skladišnih zidova,
- dopuštenoj visini slaganja,
- vrsti upotrebljenog prekrcajnog sredstva,
- veličini prostora potrebnog za razvrstavanje tereta,
- veličini prostora potrebnog za ukrcaj i iskrcaj kopnenih
transportnih sredstava,
- siguronosnom prostornom faktoru između bazena, oko
cistjerni,te potrebnim mjerama zaštite protiv zagađenja
okoliša.

Analizom ovih sedam tačaka dobija se faktor skladištenja u obliku

jedinice težine ili zapremine po jedinici površine, koji se može
upotrijebiti u proračunu potrebnog prostora za svaki teret.
Uticaj faktora skladištenja na zauzetost površine različit je za pojedine
vrste tereta i uslove rada terminala. Od ukupne površine terminala 50-
70% odnosi se na potrebe površina za skladištenje tereta.

Zahtjevi za određivanje veličine skladišta

Najsloženiji problem projektovanja skladišta je zadovoljavanje

funkcionalnih zahtjeva za dimenzionisanje skladišta. U te zahtjeve ubraja
se utvrđivanje:
- površine skladišta,
- visine etaže skladišta,
- razmak stubova skladišta,
- dužine i širine skladišta,
- nosivosti i vrste podova skladišta,
- vrste i veličina vrata skladišta,

44
 - rasvjete i ventilacije skladišta,
- instalacija u skladištu.
Rasporedom pojedinih zona unutar skladišnog prostora osigurava se
funkcionalna veza skladište – okolina.
Tako postoje sledeće zone u skladištu: ulaz, izlaz, prijemna
zona,predajna zona i zona skladištenja.

Za svaki projekt ključni su podaci o teretu koji se skladišti te se za svaki

materijal određuju:

- količine, dimenzije, zapremina, oblik, težina,

karakteristike, vrijednost...
- učestalost i količina ulaza, učestalost i količina izlaza,
gdje je učestalost dnevna, sedmična, mjesečna,
učestalost po dokumentima ili po jediničnim teretima.

Rezultati analize daju podlogu za izbor pojedinih karakteristika skladišta,

kao što su raspored tereta po zonama, tip regala, stepen automatizacije i
slično.

Projektovanje skladišta

U jednom skladišnom prostoru ostvaruju se brojni i raznovrsni radni

ciklusi, zavisno o složenosti aktivnosti i o koordinatama polazišta i
odredišta. Radi toga se kod projektovanja računa s prosječnim radnim
ciklusom. U ostvarivanju skladišnih procesa razlikuju se dva ciklusa:
jednostavni i složeni ciklus skladištenja. Složeni ciklus skladištenja sastoji
se od npr. aktivnosti odlaganja jedne jedinice skladištenja na

45
odgovarajuće mjesto npr. regala, te aktivnosti izuzimanja neke druge
jedinice skladištenja s drugog položaja u regalu, a sve s istim polazištem
transportnog sredstva.
Pri određivanju radnog ciklusa transportnog sredstva potrebno je
definisati strukturu svih aktivnosti koje čine taj ciklus.
Radni ciklus viljuškara koji transportuje materijal odložen u sanduku do
odredišta - valjkastog konvejera, sastoji se od slijedećih faza:
1. podizanje vilica,
2. nagib jarbola prema naprijed,
3. kretanje do tereta,
4. podizanje tereta,
5. nagib jarbola prema natrag,
6. kretanje viljuškara prema nazad,
7. spuštanje tereta do visine na kojoj se nalazi tokom vožnje,
8. vožnja prema natrag sa zakretanjem viljuškara,
9. vožnja do odredišta tj. valjkastog konvejera,
10. dizanje tereta na visinu do 100 mm iznad valjkastog konvejera,
11. vožnja viljuškara prema naprijed,
12. nagib jarbola prema naprijed,
13. spuštanje tereta,
14. vožnja villjuškara prema natrag,
15. nagib jarbola prema natrag,
16. spuštanje vilica u položaj za vožnju,
17. zakretanje viljuškara,
18. vožnja viljuškara do polazišta - na početak novog ciklusa.
Nakon izvedenog istraživanja prethodnih problema potrebno je odrediti
veličinu skladišnog prostora, a ona zavisi od nekoliko faktora. Među
njima najznačajniji su: veličina zaliha materijala koji treba uskladištiti,
organska i fizičko-hemijska svojstva materijala, tehničko-tehnološke
karakteristike procesa proizvodnje, raspoloživa skladišna i transportna
oprema, vrste skladišnih jedinica, metode rasporeda materijala u
skladišnom i manipulativnom prostoru, te tehnike skladištenja
materijala.
Veličina skladišnog prostora trebala bi biti tolika da osigura smještaj
barem minimalnih zaliha. Međutim, s obzirom na tržišne situacije, a
naposlijetku na neizvjesnost u pogledu rokova isporuka dobavljača,
potrebno je barem za značajnije vrste materijala procijeniti optimalnu
količinu zaliha, kao osnovu za proračun potrebnog skladišnog prostora.
Svaka previsoka procjena količine zaliha materijala povećava troškove

46
izgradnje i neiskorištenost skladišnog kapaciteta, dok preniska procjena
dovodi u pitanje kontinuiranost procesa proizvodnje.
Ukupna površina skladišta (As) može se izračunati pomoću izraza:

( )
As = As,neto+As,tr + As,pr + As,otp+As,rad+ As,pom m2
As,neto -neto površina za skladištenje najveće količine materijala s
usvojenim skladišnim jedinicama, policama, regalima, itd.,
As,tr - površina za prolaze i puteve - transportna površina u
skladištu,
As,pr - površina za prijem,
As,otp - površina za otpremu,
As,rad - površina za radnike,
As,pom- površina za pomoćnu i dodatnu skladišnu opremu.

Ukoliko će materijal biti paletizovan, pri određivanju potrebnog

skladišnog prostora prvo treba ustanoviti mjere i težinu pojedinačnog
materijala, a zatim izabrati jednu ili više vrsta paleta. Prednost treba
imati paleta 1200 x 800 mm. Između paleta u skladištu treba biti prazan
prostor do 10 cm.
Za svaku paletu određenih mjera treba proračunati broj jedinica
materijala koji se može smjestiti na jednoj paleti. Pri slaganju materijala
na palete treba što bolje iskoristiti prostor palete, osigurati njenu
stabilnost i ne dopustiti da se donji materijal ošteti od gornjeg. Visina
složenog materijala na paleti zavisi i od njegove težine, a ograničena je
kapacitetom viljuškara (ili nekog drugog transportnog sredstva), a još
više uslovima ručnog rada.
Kada je određen broj jedinica materijala za svaku paletu određenih
mjera, potrebno je odrediti broj paleta u jednom slogu (skupini paleta), i
to za svaku vrstu materijala i za svaku paletu određenih mjera. Visina
sloga treba se nalaziti 0.5 m ispod neke prepreke u skladištu. Broj paleta
u jednom slogu zavisi o stabilnosti sloga, drobljivosti materijala i
nosivosti tla.
Broj paleta za svaku vrstu materijala i vrstu palete određuje se tako da se
ukupna zaliha jedne vrste materijala podijeli s brojem jedinica materijala
jedne palete. Potom se izračunavaju vanjske mjere i težina po svakom
paletnom teretu po svakoj vrsti materijala i vrsti palete. Pri određivanju
visine paletnog tereta treba uzeti u obzir i visinu palete. Uobičajeno je,

47
radi stabilnosti, da visina tereta na paleti iznosi najviše do veličine duže
stranice palete.

Odrediti broj i neto broj slogova - skup paleta po svakoj vrsti paleta. To
se izračunava tako da se ukupan broj paletnih tereta jedne vrste
materijala podijeli s brojem paletnih tereta u jednom slogu. Zatim je
potrebno odrediti bruto broj slogova tako da se neto broj slogova
pomnoži s faktorom rukovanja (približno 1.2). Potom je potrebno
izračunati neto površinu tla potrebnu za svaku vrstu palete, tako da se
pomnoži bruto broj slogova s površinom tla potrebnog za jedan slog. Ta
površina jest potrebna površina skladišnog prostora namijenjenog
funkciji uskladištenja materijala. Neto površini se dodaje neophodni
skladišni prostor za dodatne prostorije (hodnike, urede, sanitarije,
garderobu, protupožarne uređaje i prostor koji zauzimaju stuovi).
Ukoliko se u skladištenju materijal odlaže na tlo ili na regale, police ili
boksove, potrebni skladišni prostor može se odrediti na sličan način.
Na osnovu navedenog, potrebna površina za materijal kod paletnih i
podnih skladišta može se izračunati pomoću izraza:

npal ⋅ Apal ⋅ kr
As ,neto =
nr
(m ) 2

npal - broj paletnih mjesta (jediničnih tereta),

Apal - površina paletnog mjesta , m2
kr - faktor rukovanja (približno 1.2),
nr - broj nivoa.

Zavisno o vrsti materijala veličina površine As,neto treba biti:

 za komadni materijal

npal ⋅ G
As,neto ≥
pdop
⋅ kr (m )
2

G - težina materijala, N
pdop - dopušteno opterećenje poda, N/m2
 za sipki materijal

48
 As,neto ≥
G
pdop
(m )
2

lpal, bpal - standardne

mjere palete
(npr. 1200 x
800 mm)
l1, b1 - mjere
paletnog
mjesta (npr.

bpal

b1
b2
1300 x 900
mm)
l2, b2 - mjere s
dopuštenim
odstupanjem
jediničnog
lpal
tereta na
l2
l1
paleti (npr.
1240 x 840
mm)

Mjere paletnog mjesta

Visina jedinice skladištenja (hs) iznosi:

Gpal
hs ≤ +hpal (m)
lm ⋅bm ⋅ ρm ⋅9.81
Gpal - nosivost palete, N
lm - dužina materijala ma paleti, m
bm - širina materijala na paleti, m
ρm - specifična gustoća materijala, kg/m3
hpal - visina palete, m.
Transportna površina u skladištu (As,tr) zavisi o mjerama materijala, tipu i
izvedbi regala, vrsti transportnog sredstva i organizaciji skladišta.
Približna veličina transportne površine u skladištu iznosi:

As,tr =(0.3−0.5) ⋅ As,neto

49
pri čemu se kod manjih neto površina usvaja veći faktor transportne
površine.
Širina prolaza u skladištu zavisi o načinu rukovanja materijalom u
skladište i iz njega. Ako je u skladištu predviđeno samo ručno rukovanje
glavni prolazi su širine oko 1.2 m, a sporedni prolazi su približno 1.0 m.
Glavni put u skladištu treba imati širinu koja će omogućiti okretanje
vozila, tj. promjenu smjera kretanja. Kada je predviđeno da se glavni
prolaz koristi i za prolaz radnika, potrebno je širini glavnog puta dodati
2·0.75 m.
Pri projektovanju skladišne zgrade, a u odnosu na skladišni prostor,
treba predvidjeti oko 0.65 m širok prolaz - put između složenog
materijala i bilo kakvog zida radi eventualnog pristupa materijalu i
opremi u slučaju požara. Potrebno je predvidjeti i put do protupožarnih
uređaja.
Površina za prijem materijala (As,pr) može se izračunati izrazom:

Quk q
As ,pr = =
x pr ⋅ f ⋅ pp f ⋅ pp
Quk - ukupna količina prijema materijala u skladište godišnje,
N/god
q - prosječna količina prijema, N
xpr - prosječni broj prijema godišnje,
f - faktor iskoristivosti poda (0.5 do 0.6),
pp - opterećenje poda (0.2 do 0.3 od prosječnog opterećenja
poda za As,neto), N/m2.
Ovim izrazom nisu obuhvaćene potrebe za kontrolu, paletizaciju,
depaletizaciju i dr.
Na isti način može se izračunati i površina za otpremu materijala (As,otp).
Kada se ista površina skladišta koristi za prijem i za otpremu materijala,
njena ukupna površina može se usvojiti kao 60 do 70% od 2·As,pr.
Površina za radnike koja obuhvaća i prostor namijenjen skladišnim
kancelarijama (As,rad) zavisi o uređenju prostora i organizaciji skladišta, a
iznosi približno 10-15m2 po osobi. Decentalizovano kancelarijsko
poslovanje u skladištu u načelu zahtijeva veći prostor od centraliziranog.
Površina za pomoćnu i dodatnu opremu (As,pom) određuje se u skladu sa
zahtjevima tehničkih uslova instaliranja i funkcije opreme.

50
Pošto je određena veličina skladišnog i manipulativnog prostora
potrebno je napraviti plan rasporeda skladišnih prostorija. Pri tome je
potrebno voditi računa o slijedećim faktorima: visini skladišta, podu,
prolazima, zidovima - pregradama, nosačima i prostoru između nosača,
vratima i prozorima, instalacijama, dodatnim prostorijama i prostorima
za razne pomoćne djelatnosti.
Visinu skladišta treba prilagoditi mogućnostima posluživanja gornjih
mjesta korištenjem mehaničkih sredstava, odnosno mogućnostima rada
skladišnih radnika koji slažu robu na visine.
Pod skladišta treba biti čvrst, tj. potrebne nosivosti, ravan i sposoban za
transport materijala bez šina, izveden tako da se ne praši, da nije
prohladan, da je siguran od požara, da se po njemu može lako hodati i da
se lako može održavati. Boja poda mora biti takva da se lako mogu
označiti transportni putevi. Visina poda, zavisno o transportnim
sredstvima može biti u nivou zemlje ili podignuta. Posebno su prikladna
skladište s podom u nivou zemlje u koje se i iz kojih se materijal
transportuje kamionima, koje utovaruju i istovaruju viljuškari. Ako je
skladište povezano s industrijskim kolosijekom potrebno je pod izgraditi
iznad nivoa zemlje i koristiti se 1.20 do 1.30 m visokom rampom za
utovar, odnosno istovar paletizovanog materijala upotrebom viljuškara.
Lokacija prolaza u skladištu zavisi od karakteristika materijala koja je
predmet skladištenja i od transportnih sredstava za transport materijala.
Posebnu pažnju treba obratiti prijemnim i otpremnim prolazima, koji
trebaju biti dovoljno široki kako bi omogućili mimoilaženje dvaju
transportnih sredstava. Na prijemnim i otpremnim prolazima treba
predvidjeti prostor za privremeni smještaj paletizovanog materijala uz
sam prolaz. To omogućuje brži proces primanja odnosno otpreme
materijala, odmah po istovaru, odnosno neposredno pred utovarom.
Unutrašnji zidovi - pregrade skladišta po mogućnosti trebaju biti
montažni, kako bi se skladišni prostor po potrebi mogao proširiti ili suziti.
Nosači u skladištu trebaju biti što niži, po mogućnosti izrađeni od čelika,
a prostor među nosačima treba omogućiti skladištenje paletizovanog
materijala.
Vrata i prozori trebaju biti sigurni i zaštićeni. Prozori trebaju biti
dovoljno veliki, s metalnim okvirima i da osiguravaju dovoljno svijetla.
Instalacije u širem smislu riječi obuhvaćaju: električne i vodovodne
instalacije, instalacije grijanja, uređaje za ventilaciju, klimatizaciju,
kontrolu vlage i rashladne uređaje. Električne instalacije i instalacije

51
grijanja trebaju biti odgovarajuće zaštićene u slučaju požara. Pri
instaliranju uređaja za grijanje treba paziti da toplina ne oštećuje robu.
Ukoliko neki materijal zahtijeva kondicioniranje ili rashlađivanje, treba u
skladištu predvidjeti potreban prostor za uređaje za klimatizaciju i za
rashlađivanje. U skladištu su neophodni i uređaji za ventilaciju.
U skladištu je potrebno osigurati odgovarajuću svijetlost i osvjetljenje.
Pri određivanju skladišnog i manipulativnog prostora pažnju treba
obratiti i prostoru za parkiranje transportnih sredstava koji dopremaju i
otpremaju robu.
Sastavni dio skladišnog prostora može biti i prostor namijenjen smještaju
i održavanju transportnih sredstava i ostalih uređaja. Taj prostor zavisi o
vrsti i broju transportnih sredstava, a može biti pod krovom skladišne
zgrade ili u posebnoj zgradi.
U skladištu postoji i prostor za smještaj i manipulaciju ambalažom.
Ukoliko je ambalaža vrijednija i trajnija, ona traži i odgovarajuće
održavanje, što također pretpostavlja osiguranje potrebnog prostora.
Smještaj ambalaže preporučuje se u blizini primanja ili otpremanja
materijala, već prema intenzitetu primanja ili otpreme.
Za normalne uslove rada u skladištu, važe ovi podaci:
 svjetlo jačine 10 do 40 lx (na radnom mjestu 50 do 100 lx),
 temperatura 150 do 220 C zimi i do 280 C ljeti,
 relativna vlažnost zraka oko 75% zimi i do 60% ljeti,
 brzina strujanja zraka 0.3 do 0.5 m/s zimi i 0.5 do 0.7 m/s ljeti,
 površina prozora za dnevno svjetlo treba iznositi oko 10% od
površine skladišta.
Uz svako tehničko rješenje skladišta potrebno je odrediti i ekonomske
parametre - troškove skladištenja. Troškovi skladišta mogu se razvrstati
u nekoliko osnovnih skupina:
 troškovi skladišnog prostora i opreme,
 troškovi transportne opreme,
 troškovi rukovanja materijalom,
 troškovi zaliha,
 troškovi upravljanja i
 troškovi za plata.
Tehnički i ekonomski pokazatelji uspješnosti rješenja skladišta su:
 iskoristivost obima skladišta,

52
  iskoristivost površine skladišta,
 udio troškova skladišnih radnika u ukupnim troškovima za sve
radnike proizvodnog sistema,
 odnos troškova skladišta i vrijednosti zaliha,
 odnos vrijednosti skladišta i površine skladišta.

Stepen iskoristivosti obima skladišta (ηs,V) je odnos između zbroja svih

zapremina skladišnih elemenata (regali, police, itd.) i ukupnog obima
skladišta:

l ⋅b1 ⋅ H1
ηs,V = 1 ⋅100
L⋅ B⋅ H
Stepen iskoristivosti površine skladišta (ηs,A) je odnos između zbira svih
površina skladišnih elemenata i ukupne površine skladišta:

l ⋅ b1
ηs,A = 1 ⋅100
L⋅ B

h2
H1 H

h1
l1
L b2
l2 b1 B

Veličine za izračunavanje stepena iskoristivosti skladišta

53
 Oprema skladišta

Pojam unutrašnjeg uređenja i oprema skladišta

Pod unutrašnjim uređenjem i opremom skladišta podrazumijeva se

raspored prostorija i puteva, kao i nabavka i razmještaj opreme u
skladišnom i manipulativnom prostoru.
Unutrašnje uređenje i opremanje skladišta prevnstveno zavisi od: vrste
skladišta, količini, osobini i vrsti tereta, vrsti transportnih sredstava,
načinu rukovanja sa robom, tehnici rada i metodi rasporeda robe u
skladištu. Racionalnim uređenjem i dobrom opremljenošću skladišta
postiže se velika ušteda kroz: prostorno i vremensko skraćenje skladišnih
operacija, povećanje obrta robe i smanjenje potrebnih količina zaliha
robe u skladištu.

Faktori koji utiču na unutrašnje uređenje i opremu skladišta

Na unutrašnje uređenje skladišta utiču razni faktori, među kojima se

ističu sledeći:
- karakteristike robe koja će se skladištiti ( vrsta, količina,
težina, dimenzije, oblik, zapremina, specifična svojstva
robe, učestalost transporta robe...),
- način transporta i rukovanja robom kod dopreme,
otpreme i kretanja robe u skladištu,
- veličina i raspored osnovnih i pomoćnih površina
skladišta (manipulativni prostor iostali prostori ),
- oprema i inventar skladišta,
- tehnika smještaja i raspored robe u skladištu.

Da bi se dobili što bolji rezultati rada skladišne službe kao i da bi bilo

uspješnije poslovanje trebaju se primjenjivati određena pravila i to:

- osiguranje dovoljnog prostora u skladištu za smještaj

robe i nesmetano odvijanje skladišnog poslovanja,
- racionalan raspored prostorija,
- maksimalna iskoristivost raspoloživog skladišnog
prostora,

54
 - zaštita robe tj. osiguranje i čuvanje količine i kvaliteta
robe,
- sigurnost i zaštita osoblja, opreme, instalacije i zgrade,
- osiguranje reda koji će omogućiti lako i brzo
pronalaženje robe u skladištu,
- preglednost uskladištenih zaliha robe,
- pristupačnost uskladištenoj robi,
- čistoća i higijena,
- upotreba odgovarajućih sredstava za transport i
rukovanje robom,
- mogućnodt prilagođavanja promjenama,
- obavljanje skladišnog poslovanja kvalitetno, sigurno i
brzo uz najniže troškove.

Izborom najpogodnijeg tipa opreme osigurava se efikasnost i

ekonomičnost skladišnog poslovanja. Nabavljenu je opremu potrebno
što racionalnije koristiti i održavati.
Pri planiranju i izboru opreme potrebno je dati odgovor na sledeća
pitanja:

1. Što želimo postići sa opremom ? ( Pri tome se misli na vrstu robe

koja se namjerava skladištiti, količinske jedinice tereta, tražene
brzine operacija i način korišćenja opreme npr. isprekidano,
kontinuirano, unutar ili izvan skladišta...),
2. Koji sve tipovi opreme dolaze u obzir za nabavku ? ( U odnosu na
prostor, pouzdanost, lakoćom održavanja, kompatibilnošću nove
sa postojećom opremom, sigurnost rukovanja, raspoloživost
izvora energije, vijek trajanja, operativne karakteristike,
fleksibilnost nove opreme u slučaju proširenja skladišta).

55
Razmak stubova skladišta zavisi o konstrukcijskom riješenju skladišta.
Ako se iz konstrukcijskih razloga zbog širine skladišta zahtjeva izgradnja
stubova, potrebno je izabrati najpovoljniji razmak koji omogućava
maksimalnu iskoristivost ukupne skladišne površine. Jedan red stubova
odvaja skladište u dva polja i stvara manje problema pri rukovanju i
smještaju tereta , nego veći broj stubova koji povećava broj polja i
nepovoljno se odražava na odnos korisne i ukupne površine skladišta.

Širina skladišta zavisi od lokalnim uslovima, obliku , namjeni i tehnologiji

rukovanja teretom. Uobičajna širina lučkih skladišta je 30 – 40m a ako
uslovi dozvoljavaju širine mogu biti i veće 45 – 75m.

Dužina skladišta zavisi o lokalnim uslovima, obliku i namjeni skaldišta.

Tako kod obalnih skladišta dužina je određena dužinom broda i iznosi od
120 – 150m. Dužinu zaobalnih i pozadinskih skladišta determiniše broj
skladišnih odjeljenja, odvojenih protivpožarnim zidovima.

Podovi skladišta izloženi su statičkom opterećenju od složenog tereta i

dinamičkom opterećenju prekrcajnih sredstava za vrijeme vožnje i
rukovanja sa teretom. Materijal za izradu poda skladišta bira se zavisno o
vrsti i svojstvima tereta i mora zadovoljiti sva moguća opterećenja. Pod
mora biti izveden sa malim nagibom i odvodom zbog eventualnog
prodora vode ili izlijevanja ambalažnog materijala.

56
Vrata skladišta su različitih oblika i veličina, zavisno o lokalnim
zahtjevima. Povoljnija su šira vrata, radi lakšeg rukovanja teretom. Broj
vrata treba zadovoljiti potrebe tehnoloških linija ulaza i izlaza tereta.
Vrata se postavljaju jedna nasuprot drugih na obje strane skladišta pa je
omogućen nesmetan prolaz kroz skladište. Širin avrata na prizemlju je
najmanje 4,5m a visina 5m. Materijal za izradu vrata zavisi o njihovoj
veličini i namjeni. Pri izboru materijala bitan je faktor otpornost prema
požaru. Najčešće se u praksi koriste sledeće vrste vrata i to:

- čelična rolo vrata od savitljivog lima ili serije

horizontalnih čeličnih ploča zglobno spojenih i
postavljenih sa obje strane vertikalne vodilice,
- viseća vrata koja se grade u sekcijama i otvaraju se
klizno prema gore po vodilicama, a otvorena zauzimaju
vertikalan ili horizontalan položaj iznad prolaza,
- klizna vrata, jednodijela ili dvodijelna sa jednom
vodilicom iznad otvora vrata, a drugom u podu
skladišta. Otvaraju se pomicanjem u stranu,a radi
lakšeg kretanju ugrađuju se točkići koji se kreću po
vodilici.

Mehanizacija u skladištu

U unutrašnju opremu skladišta spadaju i transportna sredstva i sredstva

za odlaganje tereta. Od svih komponenti skladišnog sistema transportna
sredstva su najvažnija s obzirom na funkciju a često i vrijednost.

Transportna sredstva. Treba odabrati optimalan način transporta i

rukovanja robom i izvršiti odabir odgovarajućih transportnih sredstava
koja će omogučiti kvalitetno, sigurno, jeftino i brzo premještanje robe.
Sredstva za utovar , istovar, pretovar i rukovanje robom su: ručna kolica,
motorna vozila – viličari, liftovi, konvejeri, cjevovodi, vitla, dizalice,
roboti.
Transportna sredstva mogu se razvrstati prema ovim kategorijama:

- prema vrsti materijala, za sipki i komadni teret,

- prema postojanosti toka tereta, za prekidni i
neprekidni tok tereta,

57
 - prema tehnologiji skladištenja, za podno skladištenje i
skladištenje u regalima,
- prema zadatku u skladišnom procesu, za direktno
skladištenje, za ulazno izlazne operacije kod
skladištenja, za komisioniranje, sa zadatkom
uskladištenja,
- prema glavnom obilježju skladištenja, dinamičko i
statičko skladištenje,
- prema vrsti pogona,
- prema stepenu automatizacije,
- prema obliku skladišta...

Najčešće vrste transportnih sredstava za rad u skladištima su:

- motorna vozila,
- ručna vozila,
- liftovi,
- transportna sredstva za neprekidni tok materijala – konvejeri,
- automatizovana transportna sredstva.

58
Sredstva za odlaganje tereta mogu imati svoju dvojnu ulogu i to: kao
sredstva za zahvat materijala i kao sredstva za ostvarenje jediničnih
tereta. Pojedine vrste sredstava za odlaganje tereta koriste se u
pogonima obrade i montaže proizvoda za privremeno odlaganje
materijala neposredno uz radno mjesto. Najčešća sredstva za odlaganje
komadnog tereta su palete, sanduci, stolovi, kutije, kasete, košare i dr.
Većina navedenih sredstava su tako napravljeni sa ili bez mogućnosti za
naslaganje, a dimenzije i kvalitet su standardni. Ova sredstva se izrađuju
od : metala, drva, plastike i njihovih kombinacija.

59
Pomoćna i dodatna skladišna oprema jedna je od komponenti sistema
direktno povezana sa funkcijom skladišta.
U pomoćnu opremu spadaju:

- komunikacijsko informacioni sistem,

- sredstva za određivanje težine i dimenzija,
- sredstva za prevoz preko šina i drugih neravnina,
- sredstva za pretovar,
- sredstva i oprema za pakovanje,
- pomoćna sredstva za rad u skladištu,
- sredstva za zahvat tereta,
- pomoćna sredstva za povezivanje sa okruženjem
( rampe, mostovi..).

Nabavka kompjuterske i informacione tehnike neophodan je element

opreme svakog savremenog skladišta. Upotreba kompjutera i pokretnih

60
terminala , ručnih ili spojenih na viličare omogućava lakše i učinkovitije
skladištenje robe, trenutno izvještavanje o količini zaliha i bolju
iskoristivost skladišnog prostora i opreme.

U poslovanju skladišta važnu ulogu ima i vaganje i mjerenje. Sva roba

koja ulazi ili izlazi iz skladišta mora se mjeriti, vagati ili brojati zavisno o
vrsti robe. Skladišta moraju biti opremljena odgovarajućim sredstvima za
mjerenje. Tačnost njihovog rada kontrolišu i baždare u određenim
vremenskim razmacima ovlaštene državne institucije. Vage mogu biti
mehaničke, elektronske ili kombinovane, a vaganje može biti
pojedinačno, serijsko, po principu slučajnog uzorka ili tehnološki
programirano kao sastavni dio transportnog procesa.
Vage mogu biti instalirane :

- na drumski put uz skladište ili proizvodne pogone,

odnosno industrijske kolosijeke (kolske vage),

- na transportne puteve kontinuiranog transporta , kao

što su transporteri ili elevatori,

- na kontrolnim tačkama procesa proizvodnje

(tehnološke vage).

61
Kod plinova i tečnosti obično se mjeri zapremina koja je protekla u
rezervoare ili je iz njih istekla.
Kod sipkih i rasutih tereta izvodi se masovno mjerenje po nekoliko
stotina tona u jednom satu.
Generalni teret se često prebrojava po komadima a osim toga se i vaga.

U skladišta na slobodnom prostoru postoje vage za mjerenje mase

kamiona zajedno sa teretom. Njihova platforma , na koju stane kamion
za vrijeme vaganja, ima nosivost 30 – 50t. Isto se koristi i za vagone ali
se vaga postavlja na ulaznom željezničkom kolosijekua može imati
nosivost do 100t.

U dodatnu opremu spadaju:

- protivpožarna zaštita,
- siguronosno zaštitni uređaji,
- uređaji za klimatizaciju, uređaji za grijanje ili hlađenje,
- uređaji za rasvjetu i druge električne instalacije,
- sanitarno higijenski uređaji,
- uređaji za održavanje čistoće,sredstva zaštite na radu i
dr.

Rasvjeta skladišta može biti prirodna ili vještačka. Najpovoljnija je

prirodna rasvjeta.
Ventilacija u skladištu izvodi se radi ugodnijeg i uspješnijeg rada radnika.
Ona se izvodi po odgovarajućim propisima.
Grijanje skladišta je potrebno samo u hladnim područjima i za terete koji
su osjetljivi na niske temperature.
Hlađenje skladišta je potrebno u slučaju zamrzavanja pokvarljive robe.

62
Instalacije u skladištu ( električne ili vodene) raspoređuju se zavisno o
vrsti , tipu i namjeni skladišta, vrsti i svojstvima robe i zahtjevima
tehnologije rukovanja teretom.

Skladišno poslovanje

Ekonomska važnost skladišnog poslovanja sastoji se u tome, da pojedina

industrijska i trgovačka preduzeća ne moraju podizati sopstvene
skladišne kapacitete i održavati svoju skladišnu organizaciju, nego se
služe opštim skladištima. Skladištenje priznatim skladištima omogućava
podizanje robnih kredita dok se ne pruže povoljni uslovi za prodaju robe.
Preko skladišta prodavac i kupac dolaze u dodir bez posrednika. Vlasnik
robu može uskladištiti i na kredit, tako da skladišne troškove plaća pri
preuzimanju robe, što mu omogućava da robu prethodno proda i poslije
isplati skladišninu. Smještanje robe u javno skladište olakšava dobijanje
realnog kredita na robi bilo od skladišta bilo od nekog novčanog zavoda,
a skladišnica odnosno založnica koju izdaje javno skladište prilikom
preuzimanja robe, služi za zaključivanje kreditnih poslova na osnovi
smještene robe u rukama ovlaštenog preduzeća javnog značaja.
Skupljanje većih količina slične robe na jednom mjestu omogućava
pregled postojećih zaliha i sigurnije poslovanje. Razne manipulacije
robom obavljaju se ekonomičnije u specijalizovanom skladištu sa
stručnim osobljem.

Ugovor o uskladištenju u lučka skladišta

Ugovor o uskladištenju u lučka skladišta je konsezualni ugovor kojim se

lučki skladištar obavezuje da primi i čuva određeni teret, i da preduzme
odgovarajuće mjere radi njegovog čuvanja u odredjenom stanju, te da
ga preda na zahtjev osobe koju on ovlasti, a ta osoba se obavezuje da
mu za to plati odredjenu naknadu..
Ugovor o uskladištenju u lučka skladišta zaključuje se indirektnim
operacijama tj, kada se teret ne iskrcava direktno iz broda u kopneno
prevozno sredstvo i obrnuto, već je potrebno da se izvjesno vrijeme
zadrži u skladištu u luci.

Ugovor o uskladištenju u lučka skladišta nastaje kada se stranke

sporazumiju o bitnim elementima ugovora. Pismena forma za

63
zaključivanje ugovora se ne zahtijeva. U praksi se ugovor o uskladištenju
zaključuje putem dispozicije za uskladištenje.

Lučki skladištar je dužan čuvati teret i postupati s njim kao uredan

skladištar. Budući da se profesionalno bavi skladištenjem, od njega se
zahtijeva posebna pažnja, koja osim čuvanja obuhvata i brigu o
pravilnom čuvanju tereta. Lučki skladištar je dužan terete čuvati
odvojeno, kao i osigurati teret samo ako je to ugovoreno. Ako
ugovorom nije odredjeno koje rizike treba obuhvatiti osiguranjem, lučki
skladištar je dužan osigurati teret od uobičajenih rizika.

Komitent je dužan predati skladištaru podatke koji su potrebni za

identifikaciju( primopredaju ) tereta, dati lučkom skladištaru sve
informacije o teretu koje su od značaja za rukovanje i uskladištenje
tereta. Za terete koji zahtijevaju poseban tretman, način rukovanja,
komitent je dužan dati posebna uputstva.
Komitent je dužan predati teret skladištaru uredno po podacima iz
prevoznih isprava. Ako tako ne postupi, dužan je snositi troškove
miješanja tereta ( sortiranje ).
Komitent je dužan preuzeti teret u ugovorenom roku, a može ga
preuzeti i prije ugovorenog roka. Ako ne preuzme teret, nakon isteka
ugovorenog roka, ili nakon isteka jedne godine, ako nije ugovoren rok
za čuvanje, lučki skladištar može na njegov račun prodati teret na javnoj
prodaji i ostaviti mu naknadni rok od najmanje osam dana da teret
preuzme, nakon obaviještenja o namjeri prodaje. Osoba koja je
ovlaštena da preuzme teret iz lučkih skladišta ( primalac, krcatelj,
brodar) dužna je da prilikom preuzimanja tereta odmah da prigovor zbog
oštećenja ili manjka tereta, jer će se u suprotnome smatrati da je teret
uredno isporučen. O nedostacima koji se nisu mogli utvrditi u trenutku
preuzimanja , primalac je dužan dati prigovor u roku od sedam dana od
dana preuzimanja.

Skladištar odgovara za štetu na teretu po načelu pretpostavljne krivnje.

On se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta
prouzrokovana okolnostima koje se nisu mogle izbjeći ni otkoloniti, ili
krivicom komitenta, manama ili prirodnim svojstvima robe ili
neispravnom ambalažom.

64
Lučki skladištar je dužan upozoriti komitenta na mane ili prirodna
svojstva robe, odnosno na neispravnu ambalažu, uslijed kojih može doći
do oštećenja na teretu, čim je navedene nedostatke primjetio.
Ako se na teretu dogadjaju takve neotklonjive promjene zbog kojih
postoji opasnost da se teret pokvari ili propadne, lučki skladištar je
dužan teret prodati bez odlaganja na najpogodniji način, ako to na
njegov poziv ne može učiniti komitent.

Posebni su ugovorni osnovi isključenja odgovornosti lučkog skladištara,

i to:

• štete nastale zbog načina rada s teretom koji je odredio

komitent, a skladištar mu je ukazao da zbog takvog načina rada
može doći do oštećenja,
• štete nastale zato što komitent nije dao dovoljne ili dovoljne tačne
informacije, ili uopšte nije dao informacije o teretu,
• štete nastale zbog prekida, loma ili sl. na uređajima i sredstvima
za dizanje u skladištu, ako se može dokazati da su te naprave i
sredstva bila u ispravnom stanju i održavanju te su odgovarala
propisanim standardima,
• štete nastale uslijed prihvata i uskladištenja po nalogu komitenta
za vrijeme vremenskih neprilika,
• štete nastale zbog uskladištenja na otvorenom skladištu po nalogu
komitenta, za teret koji se po karakteristikama mora skladištiti u
zatvorenim skladištima.

Pravo zaloge i pravo pridržaja

Lučki skladištar ima pravo na teretu ( pravo zaloga ) za sve vrijeme

držanja tereta radi namirenja skladišnine i drugih potraživanja za
izvršene usluge.
Lučki skladištar ima i pravo pridržaja ( retencije ). To je pravo na osnovu
kojeg je ovlašten zadržati teret radi osiguranja svojih potraživanja. Lučki
skladištar može iz vrijednosti zadržanog tereta namiriti svoje
potraživanje prije ostalih

65
Dokumenta u skladišnom poslovanju

Obavljanje osnovnih zadataka skladišta kao što su prijem, smještaj i

čuvanje te izdavanje robe , prati određena dokumentacija.
Roba se prim au skladište na osnovu prevoznog dokumenta koji može
biti: tovarni list kod željezničkog prevoza, tertnica (konosman) kod
pomorskog prevoza, otpremnica kod drumskog prevoza, vazdušni(avio)
tovarni list kod vazdušnog prevoza i sprovodnica kod dopreme robe
poštom.
Prevozni dokument sadrži potrebne podatke o nazivu isporučioca,
načinu transporta, mjestu isporuke, vrsti robe, količini, težini, kao i broju
kontejnera, paleta, kutija, boca, omota i dr.
Roba internog porijekla prima se u skladište na osnovu robnih
dokumenata: međuskladišnica, povratnica, zapisnik ili inventarska lista.
Zavisno o tome da li je izdavanje robe drugim pravnim i fizčkim osobama
( tkz. eksterno izdavanje) ili se roba iz skladišta izdaje drugim
organizacijskim jedinicama u okviru istog preduzeća, razlikuju se po
porpratnim dokumentima.
Eksterno izdavanje robe obavlja se na osnovu otpremnice. Ona se
ispostavlja u pet primjeraka, od kojih jedan ostaje u skladištu, a ostala
četiri se pojedinačno dostavljaju : kupcu robe, komercijalnoj službi,
materijalnom knjigovodstvu i vrataru.
Za interno izdavanje koristi se izdatnica, koja se ispostavlja u četiri
primjerka od kojih jedan ostaje u skladištu a ostala tri se pojedinačno
dostavljaju organizacijskoj jedinici koja prima materijal, materijalnom
knjigovodstvu i pogonskom knjigovodstvu.

Od informacija u toku pripreme i obavljanja skladišnog posla potrebno je

sasvim detaljno opisati dva osnovna dokumenta : potvrda o izdatoj,
odnosno primljenoj robi u lučka skladišta.
Sadržaji oba dokumenta su veoma slični. Ovi dokumenti se ispostavljaju
u obično u šest primjeraka :
o 1/ kao informacija o primanju ili izdavanju nalogodavcu
odmah, najkraćim putem,
o 2/ kod otpreme kao otpremnica s robom, a kod primanja
odmah po vozaru natrag kao izvještaj da je roba predate,
o 3/4/5... evidentičaru za dnevni izvještaj - što nakon
kontrole, kao primopredaja skladišnene dokumentacije
između skladišta i komercijale, odlazi u komercijalnu službu,
a zatim poslije fakturiranja :

66
 • (3) stranci uz fakturu kao dokaz o obavljenoj usluzi,
• (4) računovodstvu uz primjerak fakture za knjiženje,
• (5) ostaje komercijali kao dokaz o obavljenoj usluzi, s
ostalom dokumentacijom ( nalog za rad, propratnica i
sl.),
o 6/ primjerak ostaje u bloku skladištara.

Dokument u pravilu sadrži sledeće podatke ( rubrike ) :

• jasan i čitak naziv firme koja je držalac skladišta te pravno i de

facto odgovara za robu,
• datum ispostavljanja potvrde ( primanja ) ( izdavanja ). On se
obavezno naznačava odmah nakon što je roba primljena ili izdata,
što podrazumjeva datum prelaska rizika s primaoca na davaoca i
obratno.,
• broj skladišta i polje gdje je roba smještena. Ne može se oslanjati
na pamćenje skladištara da zna gdje se koja roba nalazi, a
pogotovo ovaj podatak ne smije izostaviti s obzirom na to što bi se
moglo dogoditi ako ga netko u slučaju bolesti i drugih sličnih
okolnosti zamijeni, a nije do tada sarađivao na licu mjesta. Kada se
radi o primanju robe, podatak unosi skladištar da bi ga evidentičar
prenio u kartoteku, a kartotekar će ovaj podatak pripremiti
skladištaru prije izdavanja robe na osnovu podatka iz kartoteke.
Tako će skladištar vrlo lako, još prije izdavanja pronaći robu,
provjeriti njeno stanje količinski i kvalitetno, da bi se odlučio
otpočeti izdavanje.,
• nalog dao - ovdje se navodi broj primljene dispozicije - naloga za
rad i tko ga je dao : komitent, njegov špediter, druga ovlaštena
osoba. Kod poslova skladištenja za sopstvene potrebe označava se
odjeljenje koje je i pod kojim brojem izdalo nalog za primanje.
• Naš znak : služi za navođenje broja dispozicije pod kojim je kod
skladišta roba primljena - to može biti i broj pozicije, ali kod
sopstvenog skladištenja, npr. redni broj kod kojeg skladištar zavodi
primljene naloge.,
• Broj potvrde : vrlo je važno da se za svako skladište, ili za grupu
skladišta, koje opslužuje jedan skladištar, izdaju potvrde po strogo
hronološkom redu ( unaprijed numerisani ). To je dosta važna
preventivna mjera da se primjerci potvrda na zloupotrebljavaju.
Redoslijedno knjiženje po hronološkom slijedu događaja, nije

67
 samo običan znak urednosti, već takođe neophodna mjera radi
sagledavanja realnog stanja u svakom trenutku.,
• Vrsta robe i pozicija : , vrlo je važno da se označava tačan i uvijek
isti naziv robe, što se osigurava šifrom pored naziva robe. To može
biti i broj pozicije pod kojom se vode svi obračuni i prepiska s
robom. Tako će biti omogućena tačna komunikacija s drugom
stranom primopredajnog postupka i urednost skladišne
evidencije.,
• Za račun , za koga se posao obavlja tj. stvarni vlasnik robe. Iz
dispozicije, vidi se da će fakturu platiti preduzeće - korisnik robe,
tako da se iz potvrde i ne vidi ko plaća fakturu. To znači : postoje
rubrike “ NALOG DAO “ i “ ZA RAČUN “ a platilac se vidi iz
dispozicije, koji takođe prati skladišnu dokumentaciju.
• Roba je upućena u..... prispjela iz ......, na adresu, odnosno s
adrese. Na potvrdi se unosi pravac kretanja robe u transportnom
lancu, za potrebe vlasnika robe, prije svega, ali i skladištara, ako
dolazi do reklamacije. U tom slučaju su neophodna povezivanja
svih učesnika u poslu.
• Podaci o ispravi : , kod ulaza ( primanja ) robe navodi se broj
pratećeg dokumenta : tovarnog lista, specifikacije i dr...., što prati
robu. Kod izdavanja takođe se daje podatak da li će robu pratiti
neka dokumentacija.,
• Vozilo , koje je robu dopremilo ili u kojem se roba otprema,
obavezno treba navesti pod punim brojem ( registarski broj
kamiona, ili broj i oznaku vagona ). Kod otpreme često se
naznačava i tzv. EX vozilo, tj. broj vozila kojim je roba došla u
skladište, da bi se kod obračuna troškova te partije robe s većom
sigurnošću ona identifikovala, ali i za slučaj reklamacije da bi se
uzrok mogao tražiti vezano za cijeli transportni lanac.,
• Bliža oznaka ili vrta ambalaže, obavezno se označava, jer se u
kartotekama i specifikacijama roba evidentira i po komadima
pakovanja i u količinama izraženim službenim jedinicama mjere.,
• Količina , koja se prima ili izdaje označava se u rubrikama za
ambalažu u komadima, a u rubrici za službenu jedinicu mjere ,
količina je u toj mjeri.

68
Organizacija skladišnog poslovanja

Organizacija skladišne funkcije zavisi od više faktora, među kojima se

posebno ističu: veličina, vrsta i lokacija preduzeća te kadrovska struktura
i stepen računarske tehnologije. Kod organizacije skladišne funkcije treba
razlikovati spoljnju i unutrašnju organizaciju.

Modeli spoljnje organizacije poslovanja

Pri stvaranju modela spoljnje organizacije skladišne funkcije, potrebno je

prvenstveno riješiti:
- stepen centralizacije, odnosno decentralizacije u okviru
preduzeća,
- mjesto skladišne službe u organizacijskoj strukturi
preduzeća.

S obzirom na stepen centralizacije, odnosno decentralizacije moguća su

tri organizaciona modela i to:

1. Centralizovani model organizacije kod kojeg se sve djelatnosti

skladištenja odvijaju na jednom mjestu, u skladištu. Ovaj
organizacioni model pogodan je za manja preduzeća.

2. Decentralizovani model kod kojeg se skladištenje obavlja na više

prostorno odvojenih mjesta.

3. Centralizovano- decentralizovani model organizacije skladišne

službe kod kojeg postoji jedno centralno skladište na nivou
preduzeća i nekoliko prostorno odvojenih skladišta po pogonima.

S obzirom na položaj skladišne funkcije u okviru organizacione strukture

preduzeća postoje sledeća organizaciona rješenja:

- samostalna služba, obično u velikim trgovačkim

preduzećima,
- dio u sistemu nabavke, prodaje ili proizvodnje,
pogodan je za proizvodna a rijetko za trgovačka
preduzeća,

69
 - posebna organizaciona jedinica pod kompentencijom
marketing službe, često je i opravdano riješenje u
trgovačkim preduzećima.

Modeli unutrašnje organizacije poslovanja

Model unutrašnje organizacije skladišne funkcije može biti:

- funkcionalni, kod kojeg je skladišna funkcija

organizovana tako da se ukupni zadatak preduzeća, na
osnovu sličnosti raščlani na pojedinačne zadatke (
prijem robe, kvantitativna i kvalitativna kontrola,
skladišna evidencija, unutrašnji transport i sl.) koji se
potom daju na izvršenje manjim organizacionim
jedinicama ili pojedincima. Prednost je ovakve
organizacije što se skladišni radnici mogu specijalizovati
za obavljanje pojedinih zadataka, a nedostatak je što
slabi koordinacija između pojedinih organizacionih
djelova.
- robni, kod kojeg se ukupni zadatak raščlanjuje po
vrstama roba i daje na izvršenje pojedinim
organizacionim jedinicama. Kod ove organizacije
radnici su u prilici da postanu dobri poznavatelji
pojedinih roba.
- teritorijalni, kod kojeg se ukupni zadatak skladišne
funkcije raščlanjuje na više djelova prema pojedinim
područjima koji se dodjeljuju na izvršenje manjim
organizacionim jedinicama. Prednost je ovakve
organizacije što su skladišni prostori blizu proizvodnji,
odnosno potrošnji.
- kombinovani model organizacije, podrazumijeva
raščlanjivanje zadataka i njegovu raspodjelu po
pojedinim organizacionim jedinicama na osnovu više
faktora ( robe, funkcije i terirorije). Ovaj model ima
veću fleksibilnost u odnosu na ostale modele.

70
Kadrovska struktura skladišne službe

Učinkovitost i funkcionisanje skladišne funkcije zavisi u prvom redu o

kadrovskoj strukturi i stručnom stepenu skladišnih radnika.
Strukturu kadrovskog sistema u skladišnoj službi čine:

- rukovodioc skladišta,
- skladištari,
- pomoćni skladištari,
- skladišni radnici,
- transportni radnici.

Posebnu pažnju treba obratiti kod zapošljavanju radnika na njihovu

stručnost, odgovornost, iskustvo, zalaganje i poštenje.

71