ZRAČENJE UŽARENIH TIJELA

Ako želimo da neko tijelo bude izvor svjetlosti moramo ga užariti.

Međutim, i tijela koja nisu užarena zrače, samo što su valne duljine elektromagnetnog zračenja izvan
vidljivog područja elektromagnetnog spektra.

Puštanjem svjetlosti koju emitira neki izvor kroz optičke rešetke ili prizme nastaje spektar. Njega
nazivamo emisijskim spektrom i iz njega možemo saznati koje valne duljine sadrži emitirana svjetlost.

Plinovi i pare daju spektar koji se sastoji od spektralnih linija međusobno odvojenih tamnim
područjem i takva vrsta emisijskog spektra naziva se linijski spektar.
Linijski spektar raznih kemijskih elemenata se razlikuje pa na osnovu toga možemo odrediti koje
elemente sadrži neki izvor svjetlosti. Taj postupak se naziva spektralna analiza.

Čvrsta tijela emitiraju spektar koji vidimo kao niz boja koje postupno prelaze jedna u drugu i takav
spektar nazivamo kontinuiranim.
Njega mogu emitirati i plinovi velike gustoće na visokim temperaturama.

Ako svjetlost iz nekog izvora daje kontinuirani spektar koji prolazi kroz plin nižih temperatura vidjet
ćemo kontinuirani spektar tamnih linija. Te linije su posljedica apsorpcije valnih duljina i taj spektar
nazivamo apsorpcijskim spektrom.
Plin apsorbira one valne duljine koje bi i sam emitirao.

Kod vodika vidimo četiri spektralne linije. Formula pomoću koje možemo izračunati valne duljine tih
linija glasi

1 (1 1)

ƛ= R * (2~2 - n2)

R = 1,097 * 10-7 m-1 REDBERGOVA KONSTANTA

Tijelo osim što zrači i apsorbira svjetlost ili zračenje koje na njega pada. Međutim, većina tijela
apsorbira samo dio zračenja što na njega padne, a tijelo koje apsorbira svo zračenje zovemo
apsolutnim crnim tijelom.

Kada se apsorbirana energija izjednači sa izbačenom tijelo bude u toplinskoj ravnoteži i njegova
temperatura se ne mijenja.

Zračenje koje dolazi sa nekog tijela se sastoji od njegova vlastita zračenja i zračenja koje on reflektira.