Država 

je organizirana društvena zajednica ujedinjena pod zajedničkim političkim sustavom. Države mogu biti suverene ili
mogu biti članovi savezne države, odnosno federacije u kojoj je savezna država nositelj suverenosti. Vlade konstitutivnih
država u federaciji mogu imati ovlasti neovisno o federalnoj vlasti. Često su te države postojale prije udruživanja u
federaciju.
U hrvatskom jeziku, riječi "država" i "zemlja" često imaju istovjetno značenje.[1]

Sadržaj

 1O državi
 2Državni organi
 3Tipovi državnih uređenja
 4Udruživanje država
 5Vidi
 6Izvori

O državi[uredi | uredi kôd]
Članak 1 Montevidejske konvencije navodi općeprihvaćene pravne kriterije za državu: "Država, kao osoba prema
međunarodnom pravu, mora imati sljedeće osobine: (a) stalno stanovništvo; (b) definirani teritorij; (c) vlast; i (d) sposobnost
da stvara odnose s drugim državama."[2] (Montevidejska konvencija je regionalna američka konvencija, ali načela iz ovog
članka prihvaćena su posvuda kao precizan izričaj običajnog međunarodnog prava.) Ipak, neki se pitaju jesu li ti kriteriji
dovoljni.
Veliko pitanje je sukob između dvije teorije o priznavanju država: konstitutivne i deklarativne. Konstitutivna teorija kaže da
država postoji samo ako je priznaju druge države. S druge strane, deklarativna teorija kaže da postojanje neke države ne
ovisi o njezinu priznavanju od drugih država. Koja teorija je ispravna? To je i danas kontroverzno pitanje u međunarodnom
pravu. Praktičan primjer je urušavanje središnje vlasti u Somaliji početkom 1990-ih godina: prema Konvenciji iz Montevidea,
u tom slučaju država Somalija više ne postoji, a pritom stvorena republika Somaliland (koja sadrži jedan dio "bivše"
Somalije) mogla bi ispunjavati kriterije za državnost. Međutim, tu samoproglašenu republiku nisu priznale druge države.
Drugo kontroverzno pitanje u političkoj filozofiji jest pitanje nastanka i osnovnih osobina države. Max Weber i Norbert
Elias definirali su državu kao ustanovu koja ima monopol na legitimno nasilje u određenom zemljopisnom području. Jedna
od temeljnih osobina države je reguliranje vlasničkih prava, investicija, trgovine i tržišta roba (hrane, goriva itd.), pri čemu
država obično koristi vlastitu valutu. Iako države sve više prenose te ovlasti na trgovinske saveze kao što su npr. NAFTA
i Europska unija, to je uvijek kontroverzna odluka koja otvara pitanje jesu li ti savezi zapravo samo veće države.
Disciplina političke ekonomije detaljnije izučava ta pitanja.
Činjenica je da mnoge države u određenoj mjeri ovise o moćnijim državama i/ili dragovoljno ulaze u veće političke sile, kao
što su Ujedinjeni narodi, Europska unija, Svjetska trgovinska organizacija i druge međunarodne organizacije. Iako se mnoge
države tako praktički stavljaju u podređen položaj, njihov je položaj u odnosu na međunarodne organizacije ili moćnije
države ipak mnogo jači nego položaj državnih podjedinica u odnosu na državu.
U zadnje vrijeme sve više raste moć iznaddržavnih ustanova. Zato mnogi ljudi (pogotovo oni koji zastupaju konstitutivnu
teoriju međunarodnog prava) odbacuju pojam suvereniteta kao nešto zastarjelo i gledaju na državu samo kao na jedinicu
političke podjele svijeta.