Trebamo različita gramatička pravila za govor i pisanje.

Deskriptivna i pedagoška gramatika - deskriptivna nastoji opisati sve što postoji u jeziku, dok
edagoška služi kao pomoć učiteljima i učenicima kojima je potrebno na jasan i jednostavan način
sažeti sve što je i nije točno (opasnost može biti previše pojednostavljenja što je korisno na nižim
razinama usvajanja jezika).

Kako znamo što je dobro gramatičko pravilo?:

1. jednostavnost
2. istinitost
3. jasnost
4. relevantnost

Vokabular

Polisemija (višeznačnost) - kad isti skup zvukova i slova ima različita značenja – KONTEKST!

Često definiramo riječ kroz uspoređivanje s drugim riječima – antonimi, sinonimi, hiponimi.

Doslovno korištenje riječi vs. preneseno (idiomi, metafore)

Kolokacije – kombinacije riječi (npr.clenched fist, but not clenched ears)

Leksičke faze – komadi jezika – funkcionalne fraze (by the way), idiomski izrazi (in love),
frazalni glagoli)

Pinker (u Harmer) – „ um analzira jezik kao kombinaciju upamćenih komada jezika i

kombinacija vođenih pravilima“

Gramatika nam pomaže u vokabularu – ako znamo da je neka riječ imenica, znamo kako se može
ponašati unutar rečenice. Kad znamo vrstu riječi,o nda znamos kojim se riječima može pojaviti i
gdje je njeno sintaktičko mjesto (brojive i nebrojive imenice, prijelazni i neprijelazni glagoli).
Korištenje sufiksa i prefiksa može promijeniti značenje riječi.

Komunikacija (jezik u upotrebi)

Funkcije jezika – predlaganje, pozivanje, ispričavanje… Značenje riječi mijenja se u kontekstu

Koje ćemo izraze koristiti ovisi o:

1. okruženju
2. sudionicima razgovora
3. spolu
4. mediju komunikacije
5. temi
Jezik je toliko socijalni konstrukt koliko i mentalna sposobnost. Važno je da učenici budu toga
svjesni.
Jezik kao diskurs – izmjena govornika unutar razgovora, obrasci i slijed tipičnih razgovora.
Postoje različiti žanrovi i u pisanju, ali i u govoru.

Glasovi u engleskom jeziku

U pisanju – ortografija
U govoru – intonacija (glazba glasa - emocije, emptija, sigurnost, različito u pitanjima i izjava),
ton(visina glasa), naglasak (jako važan za značenje fraza i rečenica-Brad wants to marry my
daugter), individualni zvukovi (fonemi – ne nose značenje, ali u kombinaciji prave riječi i fraze).

Paralingvistički znakovi (neverbalna komunikacija)

1. Glas – šaptanje, dahtanje, nazalnost
2.Fizički znakovi a) izraz lica b) gestikuliranje c) blizina d) jeka (imitiranje položaja kad se slažeš
s nekim) e) stav tijela

Razlike u učenicma
DOB – djeca uče indirektno, vide, čuju i dodiruju, traže pažnju od učitelja, vole pričati o sebi.
Važno je imati stimulativnu učionicu. UR kaže da su adolescenti najbolji učenici jer imaju velik
kapacitet za učenje ako uče nešto relevantno i uzbudljivo, važno im je samopouzdanje, mišljenje
vršnjaka, potreba za identitetom. S njima možemo razgovarati o apstraktnim idejama, kao i s
odraslima. Odrasli imaju puno iskustva i više su disciplinirani, ali i više očeku
ju od učenja, iako su spremniji trpjeti dosadu.
APTITUDE (sposobnost) neki su učenici bolji u učenju od drugih, imaju bolje pamćenje. dobar
učenik je onaj koji se može sam snaći, kreativan, inteligentne ideje, stvara prilike za vježbu, uči
iz grešaka, koristi konteks.
STILOVI UČENIKA: CONVERGER (po prirodi introverti, neovisni, samopouzdani, analitični,
samostalni), KONFORMIST (više vole učiti o jeziku nego ga koristiti, vole autoritet),
KONKRETNI (slični, ali vole socijalni aspekt i učiti iz iskustva), KOMUNIKATIVCI
(orijentirani na upotrebu jezika).

(real or false) početni >> elementarni > niži ili pred elementarni > srednji elementarni > viši
elementarni i napredni nivo
plateau efekt – kad učenik stagnira na jednom nivou

NLP – imamo nekoliko primarnih reprezentativnih sistema kojima doživljavamo svijet

MI teorija – jedna inteligencija je izraženija kod osobe i zato možemo predvidjeti zanimanje

Što s razlikama? Moramo ih prepoznati (Lead Vak Test – pročitaj i zamisli, feedback,
questionanaires, opservacija)
MOTIVACIJA
- to je unutarnja sila koja nas navodi da nešto napravimo kako bi postigli određeni cilj
- ekstrinzična i intrinzična
IZVORI MOTIVACIJE: 1. društvo u kojem živimo (kultura), 2. naši bližnji (roditelji)
3. učitelj, 4. metoda
- Kako možemo utjecati na motivaciju učenika? Postavljanje kratkoričnih i dugoročnih
ciljeva, stvaranje uvjeta za učenje (fizički izgled učionice, emocionalna atmosfera,
korištenje glazbe), zanimljiva nastava)
- Koliko motivacija ovisi o učeniku, toliko ovisi i o nama nastavnicima!

UČITELJI
- glumac koji je uvijek na pozornici
- vrtlar koji posadi sjeme i gleda kako cvijet raste
- nastava usmjerena na učenika – mi neprenosimo znanje, već stvaramo uvijete za rast
razvoj učenika, potrebe i iskustva učenika su u centru, učenik je najaktivniji, a ne učitelj,
učitelji su facilitatori(podupirući stup) i resurs (pomoćno sredstvo), svaka uloga učitelja je
u nekoj mjeri facilitirajuća.
ULOGE UČITELJA:
1. KONTROLOR/NADGLEDNIK- učitelj je glavni,vježbe s mnogo ponavljanja,
prenošenje znanja, učenici su ovisni u učitelju, nemaju priliku govoriti. Ovo je dobro kad se treba
nešto najaviti, povratiti red u učionici i kad se daju objašnjenja (npr.pitanja i odgovori).
2. ORGANIZATOR – organizacija učenika za razne aktivnosti – davanje informacija,
načina za rješavanje, grupiranje učenika, zaustavljanje aktivnosti. Ako ne objasnimo dobro, može
nastati kaos. Moramo motivirati učenike, da će se dogoditi nešto novo i uzbudljivo.
angažiraj – daj upute (demonstriraj) – iniciraj – organiziraj povratnu informaciju
3. PROCJENITELJ/OCJENJIVAČ(assessor) – feedback, korekcija, ocjenjivanje
4. POTICATELJ/ŠAPTAČ (prompter) – osjećajan i diskretan poticaj učeniku da bude
kreativan, a ne da slijepo slijedi učitelja, npr. potaknemo ih da govore engleski na satu
5. SUDJELOVATELJ – paziti da ne dominiramo preveiš
6. RESURS / IZVOR ZNANJA – dati informaciju il im reći gdje je pronaći. Trebamo biti
od pomoći, ali ne dopustiti im da se previše oslanjaju na nas (da ih ne hranimo žlicom)
7.TUTOR/PODUČAVATELJ – kad rade na projektima ili u nekim
grupama,usmjeravamo ih u pravi smjer, kombinacija uloge resursa i poticatelja. Važno je da
budemo tutori s vremena na vrijeme.
8. PROMATRAČ – ne biti previše nametljiv, važno je promatrati i za USPJEH, a ne samo
u potrazi za pogreškama
9. IZVOĐAČ (performer) – puno učitelja kaže da treba biti energetičan, smiješan,
kreativan, kao glumac. (timska igra – energetičan, poticajan, jasan, pošten, igra uloga – jasan,
poticajan, podržavajući, nenametljiv)
UČITELJ KAO POMOĆNIK U UČENJU
- mi smo isto dio nastavne opreme, pogotovo kad gestikuliuramo, kad smo modeli za jezik i
kad pružamo ulaz informacija (input)
- 1. pantomima i gestikulranje – važno za atmosferu i značenje, paziti da ne pokazujemo
previše prstom prema učenicima, ispada da ih ne poznajemo
- 2. jezični model – mi modeliramo jezik, npr kad čitamo dijalog (možemo nacrtati dva lica
na ploču i mijenjati strane kad čitamo), brzina, ritam, pjesme, pričanje priča
- 3. osiguravamo znatan jezični unos – koliko bi mi trebali pričati? nama ne treba jezična
vježba, nego učenicima. Neki učitelji previše pričaju. Stephen Krashen – razumljivi
jezični unos (comprehensible input) – učenici trebaju biti izloženi jeziku koji im je
značenjski razumljiv, ali ipak malo viši od njihovog nivoa produkcije

METODOLOGIJA
Pristup – teorije o prirodi jezika i učenju jezika koje služe za izvor vježbi i principa u nasavi
Metoda – praktično realiziranje pristupa (tipovi aktivnosti, uloge učitelja, materijali)
Procedura – uređeni redoslijed tehnika (npr. prvo ovo, pa zatim to, pa onda…)
Tehnike – npr. tiho gledanje,tehnika 5 prstiju

AUDIOLINGVALNA METODA
Biheviorizam – S-R-R –na njega se jako oslanjala audiolingvalna metoda. Noam Chomski > ako
je svaki jezik naučeno ponašanje, kako to da djeca i odrasli često kažu riječi koje nikad prije nisu
čuli? On kaže da je zato što imamo sposobnost da procesuiramo ono što čujemo i da nismo samo
roboti. Sva su djeca rođena sa language acquisition device (svojevrsnim uređajem za usvajanje
Krashen – usvajanje i učenje – kako možemo reći što je spontano usvojeno, a što je naučeno?
Ipak Krashen nije pogriješio kad se zalagao za razumljiv jezični unos u opuštenom okruženju
(comprehensible input).

Afektivna varijabla – osjećaji su jednako važni kao i kognitivne sposobnosti (Krashen bi se

složio) - Maslow – samopoštovanje
Glavni cilj za učitelje treba biti poticanje učenika da postanu samostalni učenici (autonomous),
jezika) – koji nam dopušta da formuliramo pravila jezika na temelju jezičnog unosa.

Jako se oslanjala na drilove, jezik je dekontekstualiziran, malo komunikativne funkcije, trudili su

se jako riješiti učeničkih pogreški, nema prostora da učenici postanu samostalni

PPP (Presentation, practice, production)

Varijacija audiolingvalne metode. Ipak nešto više kontekst. Pokažemo sliku djeci i pitamo gdje su
ljudi (na plaži), onda pokušamo elicitirati odgovore u present continuousu. Zatim učenici zborno
ponavljaju rečenicu He is swimming.Onda individualno. Onda pitamo za ostale. Zatim se očekuje
odmah kreativnost od učenika da koriste novi jezik u vlastitim rečenicama. Ovaj pristup je
kritiziranu 90ima jer je orijentiran na učitelja. Učenici uče u ravnim linijama, od neznanja kroz
jako ograničene izraze temeljene na rečenicama i onda odmah na produkciju.
Alternative: 1. ARC (Authentic use, Restricted Use, Clarification and focus), 2. OHE/III
(Observe,Hipothesise, Experiment / Illustration,Interaction, Induction), 3. ESA (Engage, Studi,
Activate)

KOMUNIKATIVNI PRISTUP
Fokus je na funkcijama jezika. Glavni princip je treniranje učenika da koriste jezične forme
prikladno u različitim kontekstima i u različitim svrhama. Usko vezano uz ideju da će se učenje
jezika pobrinuti samo za sebe i da je obilno izlaganje upotrebnom jeziku i puno prilika za
korištenje jezika od najveće važnosti za razvitak znanja i vještina. Aktivnosti u CLT uključuju
pravu ili realističnu komunikaciju u kojoj je ročnost manje važna od postizanja uspjeha u
komunikativnom zadatku koji rade (igra uloga, simulacija). Učenici bi trebali imati želju nešto
iskomunicirati – SVRHU. Trebali bi biti orijentirani na ono što govore. Učitelj ne bi trebao
ometati aktivnost.
KOMUNIKATIVNE AKTIVNOSTI –želja za komunikacijom, svrha, sadržaj ne forma,
varijante jezika, nema intervencije učitelja, nema kontrole nad materijalima –
INFORMATION GAP

UČENJE TEMELJENO NA ZADATKU (TASK-BASED LEARNING)

 N. PRABHU – učenici će naučiti jezik ako misle o nelingvističkom problemu jednako
dobro kao i kad se koncentriraju na jezične forme (TASK over STRUCTURE)
 umjesto strukture,učenici dobiju zadatak koji trebaju izvesti ili problem koji trebaju
riješiti
 PRE-TASK (uvod u temu i zadatak), KRUG ZADATKA (zadatak, planiranje, izvještaj),
jezični fokus (analiza, vježba) – učitelj motri iz daljine, mičemo se od tradicionalnih uloga
učitelja
 kritike – niži nivoi, zadatci nisu materijal za pedagošku metodologiju, ipak danas se puno
koriste barem kao komponenta učenja jezika

ČETIRI DRUGA PRISTUPA

1. CLL – učenje jezika u zajednici, učenici sjede u krugu, poticanje učenja, counsellor or knower
stands outside, provides correct language statements or translates into english, facilitate rather
than teach.
2. THE SILENT WAY – učitelj kaže što manje može, učenik otkriva i stvara jezik, on voziauto,
interakcija sa objektima, mapa fonema, gestikuliranje, ekspresije lica da im kažemo jesu li točni,
učenici preuzimaju odgovornost za vlastito učenje, kritizirano da je neljudski
3. SUGGESTOPAEDIA – fizičko okruženje i atmosfera – parent-children relationship,
infantilisation – oral review then presentation and discussion, then seance or concert. DANAS SE
SNIŽAVANJE AFEKTIVNOG FILTERA također jako naglašava kao važan dio poučavanja.
4. TOTAL PHYSICAL RESPONSE – James Asher – fizički odgovor na jezik koji čuju – odrasli
koji uče drugi strani jezik imaju slične razvojne obrasce kao djeca. – NAREDBE

HUMANISTIČKI PRISTUP – korištenje vlastitog iskustva i osjećaja, aktivnosti koje će to

poticati – može biti nelagodno.
LEKSIČKI PRISTUP – Michael Lewis – jezik se ne sastoji samo od tradicionalne gramatike i
vokabulara nego često i od unaprijed ustaljenih i povezanih komada jezika (multi-word
prefabricated chunks). Leksičke fraze – kolokacije, idiomi, fraze… Tečnost u jeziku je rezultat
usvajanja velikog broja fraza koje su dostupne kao temelj bilo kakve lingvističke inovativnosti ili
kreativnosti. – umjesto da ih učimo will, učit ćemo fraze I'llgive, I'll be in touch… - većina
vokabulara se usvaja, a ne uči. Kritiziran je da fraze nisu dovoljne da se razumije kompletan
jezični sistem, postoji opasnost od usvajanja samo komada, bez kompletne slike i također nema
nikakav zadan set postupaka koji bi dao primjere u učenju jezika.

KOJA METODOLOGIJA?
Kulturno uvjetovano – puno ovih primjera temelji se na zapadnjačkoj ideji što stvara dobro
učenje. Pretpostavljamo da je dobro biti aktivan i stalno spreman na rad, ali to nužno nije u
svakoj kulture. Ponekad se učitelji u drugim zemljama žale da učenici nemaj što za reći, kad to
zapravo nije problem znanja i iskustva, već njihove kulture. Važno je da stalno nagledamo nađe
razrede i po tome prilagođavamo ono što radimo – veća je šansa da će metode i tehnike koje
koristimo biti najbolje za naše učenike.
Što se može sažeti kao bitno od svih ovih metodologija?
1. IZLOŽENOST JEZIKU – konstantno izlaganje jeziku
2. INPUT – shvatljiv jezični unos, uz noticing i podizanje svijesti
3. CLT – komunikativne aktivnosti i zadatci nisu dovoljni sami po sebi, ali kao dio su super
4. AFEKTIVNA VARIJABLA (>anksioznost)
5. OTKRIVANJE – sami učenici
6. GRAMATIKA I LEKSIK – jednako važni
7. METOLOGIJA I KULTURA

GREŠKE UČENIKA I POVRATNE INFORMACIJE

3 velike kategorije
1. slips (slučajne greške, može sam ispraviti)
2. errors (najviše zabrinjavajuće)
3. attempts (kad učenik pokuša nešto reći, ali ne zna točan način)

UZROCI
1. uplitanje materinskog jezika
2. razvojne greške – previše generalizacije kod djece, ali i kod učenika, npr. She is more nicer…
ovaj more se generalizirao. Ovakve greške prirodni su dio procesa usvajanja jezika

Pogreške su dio učeničkog međujezika koji se stalno reorganizira i cilja prema jezičnom sistemu
jezika koji se uči.

VREDNOVANJE UČENIKOVE USPJEŠNOSTI

 može biti eksplicitno ili implicitno, pozitivno ili negativno, pohvala ili kritika
 iako učenici uglavnom dobro reagiraju na pohvalu, previše pohvala može imati kontra
efekt. pohvala mora biti kombinrana s iskrenim zanimanjem učitelja za učenički rad.
 kada učenike uključimo u komunikativne aktivnosti (igra uloga, pisanje, mišljenje)
važnije je ŠTO kažu nego KAKO to kažu
Kako možemo vrednovati učenike?
 komentari (that's not quite right), mogu biti i neverbalni
 ocjene – moramo imati jasno postavljen kriterij
 izvješća na kraju polugodišta i na kraju godine (npr. napišemo tekst o uspjehu i na čemu
još učenik treba raditi)
SAMOVREDNOVANJE UČENIKA > poticanje autonomije > možemo im dati upitnike

USMENO VREDNOVANJE
 ovisi o etapi lekcije, aktivnosti, tipu pogreške i o učeniku
 razlikujemo točnost(nekomunikativne aktivnosti) i tečnost(komunikativne aktivnosti)
 stalno i trenutačno ispravljanje svih pogreški nije efektivan način
 intervencija učitelja – kad učitelj zaustavi aktivnost da bi ispravio pogrešku
 dobar učitelj ispravlja bez da uvrijedi nekoga
 ISPRAVAK TIJEKOM TOČNOSTI - 1. ponavljanje(pitamo učenika da ponovi), 2. jeka
(ponovimo mi i naglasimo intonacijom što je krivo), 3. kažemo da nije baš točno ili
pitamo je li to točno 4. izraz lica ili gesta, 5. damo znak da nešto ne valja (hint – „tense!“),
6. preformulacija (samo kažemo točno, bez da napravimo big deal od toga)
 nekad pitamo učenike da isprave jedni druge ali važno je da je kooperativna atmosfera
 ISPRAVAK TIJEKOM TEČNOSTI – moramo uzeti u obzir i sadržaj, ne samo formu. 1.
blaga korekcija (ako se učenik ne može sjetiti što bi rekao – preformuliramo, ili neka
druga od točnosti), 2. snimanje grešaka ili zapisivanje pa im možemo to reći kasnije, 3.
nakon razgovora možemo im dati povratnu informaciju, napisati primjere na ploču što je
dobro, a što nije i nije baš dobra ideja otkriti koje je čija greška

PISMENO VREDNOVANJE
 želimo pokazati iskren interes za rad učenika
 RESPOND > ASSESS, TEHNIKE: 1. odgovaranje na pisani rad – govoimo kako
nam se čini rad, npr. kad učenik počinje pisati pogledamo prvu verziju, kažemo što
 bolje napraviti itd. 2. kodiranje (s., w.o., t., c.(s-v) urednije, lakše, možemo kvačice
davati, a ne samo pogreške ocjenjivati, moramo im reći na šta ćemo se fokusirati –
npr. možemo reći da ćemo se fokusirati na glagole ili na interpunkciju itd.
 Povratnu informaciju ne dajemo samo kako bi ocijenili učenika već kako bi im i
pomogli i učili ih nečemu. Dajemo ga kako bi utjecali na buduću uporabu jezika i da
prokomentiramo prošlu upotrebu. Kad odgovorimo na prvu i drugu verziju pisanog
rada - To je dio proces učenja i ne gubimo tako vrijeme. Ako učenici mogu prepoznati
greške onda ih mogu i ispraviti, super je ako se konzultiraju s gramatikama i
rječnicima kako bi ispravili grešku – onda je feedback imao pozitivan ishod.

GRUPIRANJE UČENIKA
1. CIJELI RAZRED – osjećaj pripadnosti, povezanosti, bolje je kad se više ljudi smije. Učitelj
je u tom slučaju kontrolor – daje upute, super je za pokazivanje materijala, tako štedimo vrijeme,
tako vidimo što se događa s raspoloženjem cijelog razreda i s njihovim napretkom. Negativno:
grupa, a ne pojedinac, svi uče istim tempom, neki učenici nemaju priliku nešto reći, neki ne žele
sudjelovati pred velikom grupom jer im je neugodno, ne potičemo ih da preuzmu odgovornost
već se oslanjaju na grupu, to podrazumijeva prenošenje znanja s učitelja na učenike, a ne
samootkrivanje, to nije najbolji način za komunikativno poučavanje jezika jer je komunikacija
otežana.
2. INDIVIDUALAN RAD – ključan korak u autonomiji učenika, možemo dati različite
materijale učenicima različitih sposobnosti i interesa, prepoznajemo razlike između učenika,
manje stresno za učenike, način da povratimo mir učionici. Negativno – nema osjećaja pripadanja
i suradnje, nije baš cost-efficient jer nam treba više vremena za pripremu i više materijala
3. RAD U PARU – zajedno vježbati jezik, proučavati tekst,popunjavati praznine, pisati dijaloge,
predviđati, usporediti bilješke, dramatično povećanje vremena za govor, neovisnost učenika o
učitelju. učitelji imaju vremena raditi s individualnim parovima, dvije glave su bolje od jedne
(odluke), relativno brzo i lako za organizirati. Negativno – bučno, briga o gubitku kontrole,
materinski jezik, nedisciplina, nije baš popularno među učenicima, puno voli da učitelj govori,
izbor partnera.
4. GRUPNI RAD – grupna priča, igra uloga, priprema prezentacije, bolje manje nego veće grupe
(do 5), ponekad su i timovi dobri za igre. Povećanje vremena za govor, međusobni odnosi manje
problematični od rada u paru, suradnja, pregovaranje, privatnije od rada u cijelom razredu,
učenici spremniji procijeniti rad drugih učenika, samostalnost učenika, donošenje odluka, manja
pasivnost. Negativno – buka, gubitak kontrole, neki ne vole, neki su uvijek pasivni, a neki
predominantni, duže za organizirati, kaotično.
Kada grupirati učenike? – vježba nekih zadataka, da malo promijenimo rutinu, raspoloženje
učenika (ako su nemirni, htjeli bi mi da više nešto kažu)
Kako ih podijeliti u grupe? 1. prijateljstvo (sociogram) – dobro ako u razredu ima tenzija 2.
slaganje prema sposobnosti/streaming – miješane ili bolji/slabiji(manje se mogu skrivati iza
naprednijih), 3. slučajan odabir (razbroj-1-5) – kad je cilj zabava 4. promjena grupe usred
aktivnosti – npr prvo u paru pa onda u grupi pa u većoj grupi.
Procedure kod grupiranja: 1. PRIJE –angažiraj – daj upute – iniciraj (entuzijazam, demonstracija,
koliko vremena imaju), 2.TIJEKOM – pratimo što se događa sa strane, možemo ići do grupa i
malo se umiješati, poticati na engleski 3. NAKON – vrijeme za diskusiju, povratne informacije,
čuti njihove zaključke
Problemi: kad grupa završi prva – možemo reći da se odmore dok drugi završe, možemo
zaustaviti aktivnost za sve,ali najbolje imati dodatnu aktivnost i dati im da rade, kad se grupa ne
slaže – moramo ih promatrati,zapisati koliko često učenik govori, ponekad moramo promijeniti
grupe

PROBLEMATIČNA PONAŠANJA
Zašto se pojavljuju? 1. obitelj, 2. stav prema obrazovanju (prijašnje iskustvo učenja, s čim su se
prije izvukli), 3. samopouzdanje (nedostatak poštovanja učitelja ili kolega), 4. dosada, 5. vanjski
faktori (prevruće, vrijeme), 6. što učitelj radi
PREVENCIJA 1. stvaranje pravila ponašanja unaprijed – uključiti i mišljenja učenika, što je
dobar učenik, stavovi prema greškama, povratnim informacijama i uporabi hrvatskog, da znaju
što je prihvatljivo, a što ne, jasno ih objesiti u učionici. 2. odnos učitelja i učenika – moramo se
povezati s njima, važno je kako planiramo i kako angažiramo učenike, profesionalizam (znanje,
trud, da radimo ono što kažemo), da nam je stalo, da ih gledamo kad razgovaramo, da slušamo sa
zanimanjem, da radimo sa svima, a ne samo s učenicima koji su naprijed
RJEŠAVANJE PROBLEMA 1. trenutno se pozabaviti s problemom – ponekad je to samo pogled
ili prestanak govora 2. fokusiranje na problem, a ne na učenika – bez ponižavanja, važno
ponašanje, a ne osobnost, prema svima se odnosimo jednako, biti pošte 3. direktnija metoda – kad
pogleda nije dovoljan, trebamo razmisliti kako ćemo se ponašati. Uvijek je bolje biti pozitivan
nego negativan- Let's do that, a ne Don't do that, razmjestiti učenika, promijeniti aktivnost 4.
porazgovarati nasamo – možemo im čak i napisati pismo iako je to malo preintimno, 5. ostati
miran (učitelji koji moraju vikati da bi uspostavili autoritet zapravo gube kontrolu), to diže nivo
buke u razredu, možemo čak i pričati pretiho ili dići ruku, 6. suradnja s kolegama i školom
ŠTO AKO UČENICI KORISTE PREVIŠE HRVATSKI? – često se to smatra greškom
odnosa učenika i učitelja, a i gubitkom vremena. Učenici koriste L1 kad ne znaju dovoljno
engleski da bi riješili zadatak, zato što im je to prirodno, izmjena L1 i L2 je dio prirodnog
razvoja, ako učitelji previše koriste L1 ne postavljaju dobar primjer, uporaba L1 ima punno veze
s različitim stilovima učenika i njihovim sposobnostima. STAVOVI prema L1 – Direktna metoda
(20. st., bez L1), neki autori kažu da je L1 dobar za objašnjenja gramatike, provjeru
razumijevanja, davanje uputa i rasprava o metodologiji. Nitko ne sumnja da će učenici bez obzira
na učitelja koristit L1 na satu, pa nije produktivno pokušati ih spriječiti u tome. Želimo ih
ohrabriti da što manje ga koriste. TTT – vrijeme govora učitelja je jako važno i zato trebamo
govoriti što više na engleskom da bi bili dobar primjer. Harmer kaže da je dobro L1 koristiti za
raspravu o metodologiji ili davanje najava i objašnjenja. Što učiniti u vezi L1? 1. postaviti na
početku jasna pravila kad je to ok, a kad nije, 2. izabrati prigodne zadatke koje mogu napraviti 3.
stvoriti englesku atmosferu (čak im možemo poengleziti imena), 4. koristiti nagovaranja – Please
speak English, zaustaviti aktivnost, prijateljski ih potaknuti.
TEHNOLOGIJA
1. SLIKE – drillovi (držimo i tražimo odgovor, dobro za gramatiku isto, ponekad i veće slike),
igre komunikacije (opisivanje slike, a drugi mora nacrtati, kreativno pisanje), razumijevanje
(provjera značenja), ukrasi (obogaćivanje teksta), predviđanje (što će biti u idućoj lekciji, o čemu
se radi tekst), diskusija – moraju biti prigodne, vidljiv, što trajnije.
2. PROJEKTOR
3. PLOČA – bilješke, naglasci, objašnjenja, crtanje, radna bilježnica, igre(X/O), oglasna ploča –
važno je da je rukopis čitak, možemo razdijeliti ploču u dva dijela, objašnjenja, vježbe,
uključivati učenike u pisanje na ploči, ne okrenuti im leđa dok pišemo na ploči!!
4. BITS AND PIECES – 1. realia (plastično voće, od kartona, dva telefona, lopta) 2. kartice i
posteri – funkcije jezika, možemo izraditi svoje, 3. cuisenaire rods-drvene kockice različite boje i
veličine
5. JEZIČNI LABORATORIJ –jedan na jedan s učiteljima, različiti učenici s rzaličitim
materijalima, različite brzine, privatnost, individualna pažnja kja ne ometa druge, motivacija,
aktivnosti: drillovi, ponavljanja, govorenje, interaktivno, paralelno govorenje, slušanje, čitanje,
pisanje i ispravak pisanja
6. KOMPJUTERI – preporučiti učenicima da pronalaze info na interentu, dodatne vježbe, pun
je inputa, e-mail, stranice, puno AUTENTIČNOG jezika, kontak s izvornim govornicima,
7. DIY TEACHER – snimiti svoje videe ili zapise. 5 koraka: planiranje (cilj), pokusni rok,
procjena, klasifikacija, evidentiranje podataka

PODUČAVANJE S VIDEOM
Zašto video? 1. vizualni prikaz jezika u upotrebi - neverbalni znakovi, dublja interprentacija
2.međukulturna svijest – vide i druge kulture, hranu, oblačenje 3. moć stvaranja, sami svoje 4.
motivacija Problemi? 1. ništa novo (moramo nešto zanimljivo i unique) 2. loša kvaliteta 3. loši
uvijeti gledanja 4.stani i kreni (frustracija ako previše rascjepkano) 5. dužina isječaka (najbolje
kratko 1-4min, može biti zadovoljavajuća razina jezika, motivirajuće, poticaj za daljnje vježbe) 6.
smotani učitelj Tipovi videa – programi s televizije, dokumentarci, videi baš za učenje jezika
(često su neautentični). Video kao dio nastavnog sata – možemo koristiti kratki video za uvod u
temu, za prikaz upotrebe jezika, čak i da smirimo ili opustimo razred. Tehnike poučavanja –
tehnike gledanja - dizajnirane za probuđivanje znatiželje i aktivnosti predviđanja 1.
premotavanje naprijed (brzo premotamo i predviđamo) 2. tiho gledanje (pogodi što govore) 3.
tiho gledanje (kakva je glazba?) 4. zaustavi ekran (predviđanje za dalje) 5. djelomično gledanje
(vide dio ekrana). Tehnike slušanja – 1.slušanje bez slike – pogodi izgled, godine – 2. kakva je
scena ako slušamo glazbu, raspoloženje – 3. zvučni efekti – ispričaj priču (čujemo vrata npr,
vatru) 4. lika ili govor, jedni vide jedno i onda si opisuju – mješavina receptivnih i produktiv. vj
Harmerove ideje – možemo proučavati titlove, gledamo bez zvuka samo sa titlovima, zapišu što
bi originalno moglo biti – možemo zamisliti kako bi priča bla drugačija da su drugačijeg spola, da
je drugačije godišnje doba – mogu učenici sami raditi videe – npr. napraviti video u kojem
poučavaju gramatiku, odglumiti pročitani tekst
Važno je da svi budu uključeni, svi imaju uloge, dati feedback, možemo i sebe snimati dok
predajemo da vidimo kako to izgleda – samoevaluacija.

ISTRAŽIVANJE JEZIKA
1. RJEČNICI – dvojezični često imaju propuste za upotrebe (jednojezični – Londman Dic. of
Cont. Engl., Oxford Advanced Learner's Dict.). Referentni rječnici – u kojima učenici traže
značenje riječi, kako se pišem, izgovara, sinonimi. Produkcijski rječnik – obrnuto, definicija pa
tražiš riječi. Važno je uputimo učenike na korištenje rječnika
2. GRAMATIKE – brza i jednostavna objašnjenja, prilika za daljnju vježbu, dobro je i za učitelje,
ključno za pripremu materijala
3. JEZIČNI KORPUS (ogromne kolekcije jezika iz izvora kao što su knjige, časopisi, novine i
govor spremljeni na kompjuteru) – kako da učenik razumije jezik znanstvenih članaka –
sortiranje lijevo-desno – upozoriti učenike da što se češće nešto pojavljuje, vjerojatnije je da je to
točna upotreba i da bi to moglo biti pravilo – Harmer navodi primjera korištenja corporae za
istraživanje učenika

UČENJE JEZIKA (poglavlje 11. Harmer)

Učenje jezika odnosi se na bilo koji period unutar nastavnog sata kada se učitelji usredotočuju na
specifično svojstvo/element jezika da bi ga bolje razumjeli. Neposredni cilj učenja je povećanje
znanja o jezičnom sistemu kako bi se ostvario dugotrajni cilj poboljšanja produktivnih i
receptivnih vještina. Učenici ne bi trebali učiti jezik samo pod vodstvom učitelja, već ga
istraživati samostalno. Zato jedan od naših ciljeva treba biti stvaranje samostalnih učenika.
UČENJE STRUKTURE I UPOTREBE
 morfologija, sintaksa fraza, klauzula i rečenica, vokabular(leksička gramatika), značenja i
funkcija koje fraze i rečenice mogu prenositi, izgovor, pravopis.
 tehnike: demonstracija (mi smo model za jezik), objašnjavanje (5 prstiju, they're),
otkrivanje, točna reprodukcija (iz PPP modela, kontrolirana vježba), neposredna
kreativnost (da sastave rečenice koristeći obrazac – PPP), brza pitanja (za razumijevanje)
 ponekad učimo formu tijekom zadatka, ponekad nakon (task-based), ponekad prije, a
ponekad kad se pojavi prilika, slučajno
 neki primjeri: učenici kažu što očekuju pronaći u SF tekstu, zatim čitaju tekst i traže točne
informacije, zatim ih pitamo pitanja, onda da navedu stvari koje su ljudi loše učinili (npr
Rosie ws rude) i onda tražimo da naprave rečenicu sa should not. Možemo napisati puno
primjera kad y prelazi u i i tražiti da otkriju sami(ovo baš ne vole svi i to ne daje sve baš
informacije jer postoje iznimke. Učenici gledaju sliku i znakove na slici da vježbaju
upotrebu obligationa. Možemo učenike podsjetiti na ono što su već učili – npr vježba
fizičkog opisa * jedan ima jednu sliku s imenima, a drugi ima sliku s ljudima i onda
pokušavaju jedno drugome objasniti kako bi dobili imena.
IZGOVOR (Harmer)
 dosta učitelja premalo pažnje posvećuje ovome, samo malo pozornosti usput jer imaju
osjećaj da je i ovako previše svega i da će time opteretiti učenike i pogoršati
 ipak, bez obzira na to što neki učenici pokupe izgovor bez direktne poduke ne bi nas
trebala uvjeriti da izgovor nije potrebno podučavati. Time ne samo da stvaramo svijest o
različitim zvukovima, već i možemo poboljšati govorne sposobnosti. Sve im to daje
dodatne informacije o govornom engleskom. Izgovor pomaže učenicima da pređu preko
ozbiljnih problema razumijevanja govornog engleskog.
 SAVRŠENSTVO < RAZUMLJIVOST – razumljivost je glavni cilj podučavanja
izgovora - mnogo učenika ne želi zvučati kao izvorni govornik, naglasak dio identiteta,
za razumijevanje su naglašavanje i intonacija ključni
 PROBLEMI - što učenici mogu čuti, intonacija (teško im je identificirati padanje i
uzdizanje tonova, većina nas može čuti entuzijazam ili dosadu, pitanje – treba im dati
priliku da to prepoznaju, a čak i imitiraju) – ključ uspješnog podučavanj izgovora nije da
učenici ispravno izgovaraju zvukove i intonaciju, nego da slučajui primijete kako se
engleski govori. Što su toga svjesniji, veća je šansa da će se i sami poboljšati.
 Što je s fonetskom abecedom?- neki nepotreban teret, Harmer pretpostavlja da je
korisno- možemo cijeli sat posvetiti tome, možemo samo dijelove integrirati u nastavni
sat – izgovor nije zasebna vještina, to je dio vještine govora!, a možemo kad se ukaže
prilika za ti
 primjeri podučavanja – rad sa zvukovima - fokusiranje samo na jedan zvuk npr/S/ /tS/,
ship-cherry, možemo im dati i dijagram usta i objasniti kako se pozicioniraju organi,
tongue twisters - jezikolomke, kružić križić sa zvukovima učenici moraju reći riječ koja
sadrži zvuk u tom polju. možemo raditi i na naglasku, što znače iste rečenice kad se
primijeni različit naglasak, učenici slušaju i podcrtavaju riječi koje su naglašenije i moraju
reći zašto se to događa, vježbe dijaloga. Intonacija – kako koristimo promjene u tonu da
bi izrazili značenje, temu ili raspoloženje. Možemo pitati učenike na koje sve načine
možemo reći yes. Cilj je podići svijest o značenju intonacije i potaknuti učenike da i oni
variraju svoj govor. Nuclear stress – glavni naglasak gdje se događa i promjena u tonu.
Podučavanje zvukova i pravopisa – izgovor slova c – na dva načina cell/catch – pristup
otkrivanja da ukažemo da engleski baš i nije toliko nasumičan kako se čini. Što se
događa kad u spojenom govoru? – prvo uspoređujemo izgovor pojedinačne riječi pa
onda u rečenici, onda identificiramo razlike i onda oni izgovore - isto važno naglasiti,
važno je da učenici izvode dijaloge za vježbu.

PODUČAVANJE RECEPTIVNIH VJEŠTINA

 Način na koji ljudi izvlače značenje iz diskursa koji čuju ili vide.
 Kako čitamo i slušamo? Koristimo svoje prijašnje znanje. Razumijevanje diskursa
uključuje puno više od samog znanja jezika. Moramo imati i već postojeće znanje o
svijetu, SHEMA. Svatko od nas u glavi nosi mentalne reprezentacije tipičnih situacija s
 kojima se susrećemo. Kad smo stimulirani određenim riječima, obrascima razgovora ili
kontekstima, takvo se shematsko znanje aktivira i možemo prepoznati što vidimo ili
čujemo jer se uklapa u obrasce koje već poznajemo (stimulus > shema). Kada vidimo
pisani tekst, naše shematsko znanje nam može reći o kojem se žanru radi, možemo
predvidjeti koju formu će zauzeti, predvidjeti sadržaj. U razgovoru nam pomaže u
uspostavi uspješne komunikacije, pobuđuje nam očekivanja na temelju kojih interakcija
ima veću šansu za uspjeh nego da to znanje ne postoji. To je problem za neke L2 učenika
je imaju različito zajedničko znanje o kulturnim referencama i obrascima razgovora.
 Razlozi za čitanje i slušanje(različiti motivi)–2 velike kategorije(može biti mješavina):
1.INSTRUMENTALNO (cilj), 2. ČITANJE ZA VLASTITO ZADOVOLJSTVO
 TOP-DOWN (općeniti pregled, cjelokupna slika) and BOTTOM-UP(fokus na riječi,fraze
i onda tek na cijelu sliku)PROCESSING – čitanje i slušanje je kombinacija ovog dvoje-
ponekad nam detalji pomažu razumjeti cjelinu, a ponekad obrnuto. Bez dobrog
razumijevanja većinskog dijela detalja nećemo moći dobiti čistu općenitu sliku radnje.
 RAZLIČITE VJEŠTINE: 1. određivanje teme, 2. predviđanje i pogađanje,
3.skimming(pregledati) – čitanje i slušanje za generalno razumijevanje, 3.scanning – za
određene informacije, 4. za detaljne informacije, 5. interpretacija teksta (ovisi o našoj
shemati da popunimo praznine koje je pisac ili govornik ostavio.)
 Problemi i rješenja
o 1. jezik – nepoznate riječi, kad učenici slušaju i susretnu se s nepoznatom riječi
često stanu na njoj i onda propuste ostatak teksta, a nemaju se priliku vratiti nazad.
Ako vrijedi ono što Krashen predlaže da razumljiv jezični unos pomaže usvajanju
jezika, onda nerazumljiv input to ne radi, čak može i demotivirati. Rješenja – 1.
pre-teaching – to uklanja barijere, ali ako im damo sve riječi onda ne razvijaju
vještinu razumijevanja teksta bez da znaju svaku riječ – možemo im dati samo
neke ključne riječi za razumijevanje, ako nisu ključne za razumijevanje onda to
možemo poslije. Možemo i koristiti neke riječi kao dio procedure za stvaranje
interesa i aktiviranja učenikovih shemata. Mogu sami istražiti značenje i onda
predvidjeti o čemu će se raditi u tekstu. 2. Ekstenzivno(opsežno) č i s – više
koncentracije, opušteno, zadovoljstvo. Najbolji način za razvijanje automatizma
kod prepoznavanja riječi kad ih vide. Najbolji način za poboljšanje čitanja i
pisanja. Što više slušaju, to više jezika usvajaju i postaju bolji, ako je input
razumljiv onda postepeno uče više riječi. 3. Autentičnost – kad učenici dođu u
kontakt sa stvarnim jezikom moraju više raditi da bi ga razumjeli. Ako je
neoprezno selektiran, takav materijal može biti demotivirajući jer ga neće
razumjeti Jezik može biti malo pojednostavljen, ali ne smije biti neprirodan. Svrha
je da učenici poboljšaju razumijevanje, a ne da im pokažemo koliko ne znaju –
mali zadatci pa onda veći.
 o 2. Tema i žanr - tema nije prikladna ili učenici ne poznaju žanr,nije zanimljiva
tema. Rješenja – izabrati zanimljive teme(varirati ih), stvoriti interes(opisati
sliku,pogađanja, diskusija o naslovu), aktivacija sheme.
o 3. Zadatci razumijevanja – ponekad se čini da ih samo testiramo, a ne
pomažemo im da nauče. Ako ih želimo potaknuti da poboljšaju svoje receptivne
vještine, testiranje nije uspješan način za postizanje tog cilja. Ponekad su tekstovi i
zadatci prelaki ili preteški. Moramo koristiti zadatke koji potiču razumijevanje i
moramo spojiti tekstove i zadatke tako da prate jedno drugo. Rješenja – 1.
testiranje i poučavanje – najbolji zadatci su oni koji podižu učenikova očekivanja,
pomažu im da pronađu značenje, izazivaju pregledavanje dijelova slušnog ili
čitanog teksta. Ako im damo da nešto pronađu na Internetu, da popune neke
praznine, da rješavaju zagonetke, pomažemo im da budu bolji. Time što tražimo
neki odgovor, možemo ih i testirati. Puno ovisi o uvjetima u kojima učenici
trebaju izvesti zadatak. Čak i najformalniji testovi mogu se koristiti za pomoć
učenicima, a ne da ih se plaši. 2. prikladan izazov – TEŠKO ALI IZVEDIVO.
Ako je tekst težak, zadatak treba biti lakši.
o 4. Negativna očekivanja – predviđaju da neće moći razumjeti, da će biti
frustrirajuće. To se može dogoditi jer im je u prošlosti bilo preteško. Naš je posao
da ih nagovorimo kroz naša ponašanja da promijene ta negativna očekivanja u
realistični optimizam. Rješenja – proizvodnja uspjeha (prilagoditi nivo, dati im
janu i izvedivu svrhu, pomoći im da razumiju), slaganje oko svrhe (bitno da se
učitelj i učenik slože oko općem i specifičnog cilja čitanja i slušanja)

ČITANJE
 EKSTENZIVNO I INTENZIVNO – važna je kombinacija
 1. EKSTENZIVNO – moramo im ponuditi program koji uključuje prikladne materijale,
vodstvo, zadatke i pristup knjigama.
o materijali za ekstenzivno čitanje – učenici trebaju čitati materijal koji razumiju,
pojednostavljene čitače prilagođene za određeni nivo – jezik je jednostavan i
kontroliran, ali je atmosfera (misterij, ubojstvo) još uvijek tu (John Doe knjiga)
o knjižnica – ako ne možemo imati u redovnoj knjižnici takve knjige, možemo
imati svoj vlastiti fond u učionici
o uloga učitelja u ekstenzivnom čitanju – OHRABRUJUĆA, poticvanje čitanja,
naša uloga je ključna, možemo im tu i tamo čitati iz knjiga koje mi volimo i
pokazati im načinom čitanja da su zanimljive. Uloga: ORGANIZATOR I TUTOR
 o zadatci ekstenzivnog čitanja – trebamo ih potaknuti da nam daju povratnu info o
svom čitanju – dnevnik čitanja na tjednoj bazi, kratki osvrti na knjigu, da nam daju
komentare ili možemo odvojiti dio sata za to čak.
 2. INTENZIVNO ČITANJE
o uloge učitelja – 1. ORGANIZATOR (dati upute, svrhu, trajanje, načine) 2.
PROMATRAČ (dati im prostora, ne prekidati) 3. ORGANIZATOR
POVRATNIH INFORMACIJA (biti podržavajuć) 4. PROMPTER(da primijete
svojstva jezka, strukturu teksta)
o pitanje vokabulara – paradoks – potičemo ih da čitaju za generalno
razumijevanje, a učenici žele znati značenje svake riječi, većina bi ispisala svaku
riječ na stranicu. Moguće rješenje je potaknuti učenike da prvi i drugi put čitaju za
razumijevanje, a dalje im dati priliku da postavljaju pitanja ili da potraže riječi.
Ako učenici traže sve nepoznate riječi, to može potrajati, pa trebamo ograničiti to
vrijeme. 1. organičenje vremena, 2. ograničenje riječi (5), 3. konsenzus o
značenju (rad u paru da pronađu zajedničke nepoznate riječi). U nošenju s
prirodnom gladi učenika za začenjem, i učenici i učitelji morat će naći kompromis.
o razlozi za korištenje intenzivnog čitanja – 1. vježba vještina (gist, info), 2.
vježba komnikacije, 3. kao dio neke aktivnosti, 4. izvori informacije, 5.
identificiranje načina korištenja jezika
 Harmerovi primjeri vježba čitanja
o 1. CONFIRMING EXPECTATIONS - damo im riječi i oni predviđaju radnju
teksta, onda čitaju teksta naglas (može i učitelj čitati naglas, to može biti odlično
alko se ne radi previše), onda odgovaraju na T/F, pa onda se bave gramatikom, pa
onda rasprava o tekstu. Miješanjem vještina govora, slušanja i čitanja učenici
imaju bogato jezično iskustvo.
o 2.GENERAL READING – standardna vježba s 5 pitanja (what is it about, who
wrote it, who for, writer's intention, do u like it), onda čitaju, pa spajaju riječi s
definicijama. Pa onda da koriste tu riječ unutar rečenice.
o 3. MODIFIED CLOZE TEXT – fale neke riječi može biti zabavno, možemo
napraviti uvod u temu pa elicitirati neke potrebne riječi
o 4. ISTRAŽIVANJE TEME – preko Interneta, mogu pronaći film na IMDB-u,
pročitati recenzije, to možda bolje za zadaću
o 5. SLAGANJE PARAGRAFA – kažemo im naslov onda predviđamo pa onda
krivi red. Mogu napisati nastavak priče
o 6. STVARANJE VIZUALNOG PRIKAZA – npr. fizički opis u tekstu i onda
nacrtaju
o 7. IDENTIFICRANJE KONSTRUKCIJE TEKSTA – autentični tekst iz novina
npr. pogledaju slike, skeniraju tekst, odakle dolazi, onda malo o konstrukciji
headlinea (present simple za dramatičnost), predviđanje, generalna pitanja, pa
detaljna, uočiti da je prvi paragraf obično sažetak detalja u daljnjem tekstu
SLUŠANJE
 ekstenzivno i intenzivno slušanje važno je jer pruža savršenu priliku za čuti druge glasove
osim učiteljevog, omogućuje usvajanje dobrih navika govora kao rezultat govornog
engleskog kojeg upitaju i pomaže poboljšati izgovor.
 1. EKSTENZIVNO SLUŠANJE – kao što možemo tvrditi da ekst. čitanje pomaže
učenicima usvojiti gramatiku i vokabular i da budu bolji čitatelii, tako i ono što učenici
sami odaberi slušati za zadovoljstvo može imati dramatičan efekt. Obično se održava
izvan učionice. Mnogi učenici uživaju čitati i slušati u isto vrijeme Mogu slušati
autentičan materijal Možemo im pružiti kolekciju primjerenih snimki za njihov nivo,
temu i žanr. Moramo im objasniti korist od takvog slušanja. Može mi dati preporuke.
Potaknuti ih da međusobno dijele informacije i stvari za slušanje.
 2. INTENZIVNO SLUŠANJE (SNIMLJENI MATERIJAL) – prednosti: mnošto
glasova, različitih likova, situacija, lako dostupno i prenosivo. Nedostatci: ako je loša
akustika, oprema, svi slušaju istom brzinom, ne mogu komunicirati s govornikom, ne vide
kontekst, malo je neprirodno. S obzirom da se prirodni razgovor često čuje smo jednom,
moramo učenike ohrabriti da prikupe informacije na prvom slušanju. Ipak, ponekad
možemo pitati sugovornika da nam pojasni i učenici imaju želju čuti stvari više puta pa
onda možemo ponoviti dva ili više puta snimku. Učenici dobiju puno više od dugačkog
slušanja, nego kad imaju neku aktivnost prije slušanja pa onda samo jednom čuju tekst.
Ne želim dosađivati učenicima, niti gubiti vrijeme, pa je preporučljivo prvo slušanje za
razumijevanje, a drugo za detaljnu informaciju
 3. INTENZIVNO SLUŠANJE (UŽIVO) – prednosti su da učenici mogu prekinuti
govornike i tražiti objašnjenja, mogu čitati ekspresije i geste, vidjeti koga slušaju. 1.
čitanje naglas, 2. pričanje priča (možemo zastati i pitati da previde), 3. intervjui (stranci ili
učenici), 4. razgovor
 uloge učitelja u intenzivnom slušanju – 1. organizator (svrha, upute, dati izvedive
zadatke, razumljive tekstove), 2. operator stroja 3. organizator povratnih informacija
(može da prvo u paru pa onda nama, takva kooperativnost je poželjna jer dijeljenjem
znanja dijele i odgovornost za odgovore, moramo biti supportive), 4. prompter (da
poslušaju ponovno da primijete raznolikost jezika i neka svojstva)
 Harmerovi primjeri vježbi slušanja – slušanje se može pojaviti bilo kad na satu.
Ponekad služi kao početna aktivnost za ostale. Ponekad je to prva faza slušanja i role-
playa. Moramo biti fleksibilni kad planiramo sate. Većina slušanja uključuje mješavinu
jezičnih vještina iako je jedna u fokusu. Učenici često slušaju za razumijevanje prvi put
prije nego što nastave na različite zadatke, a ponekad čak prvo traže specifične
informacije. Moramo ciljati prema korištenju materijala za različite svrhe(za vježbu
vještina, za izvor drugih aktivnosti) prije nego što učenicima dosadi.
o 1. SUŠANJE UŽIVO – dovedemo stranca u razred da priča i da intervjuiraju.
Moramo ga uputiti prije na kojem su nivou i da govori jasno, da učenici pogode
što više o njemu, da zapišu pitanja, da ga pitaju, mogu napisati kratku biografiju.
 o 2. POREDATI DOGAĐAJE PO TOČNOM REDOSLIJEDU – slušaju i onda
poredaju sličice po radnji. Ponovno slušanje – kako se izražava neka funkcija
jezika, npr. ispričavanje, pitanja itd. Onda može igra uloga.
o 3. ZAPISIVANJE PORUKA – možemo snimiti svoje poruke uz pomoć kolega i
onda kao zovu nekoga tko nije kod kuće. Učenici moraju zapisati koje su poruke
ostavili. Vježba u paru, isto učenici se zovu pričaju, onda zabilježe poruku i
koriste fraze. Ovo je istinstinski komunikativna aktivnost.
o 4. SLAGALICA – učenici koji su slušali jednu snimku razmjenjuju informacije s
učenicima koji su slušali drugu snimku, popunjavaju neki formular na temelju
bilješki iz partnerove priče
o 5. ANALIZA RAZGOVORA – predviđaju pa slušaju što sve može poći po zlu
na odmoru, pa onda zapisuju (problem, razlog, rezultat, tko je kriv, zašto). Onda
slušaju ponovno za funkcije – kako ljudi pitaju o raznicima, pokazuju sućut…
o 6. ANALIZA GOVORNOG JEZIKA –bilo koji govorni jezik nam može reći
nešto o konstrukciji i redu određenih funkcija koje se mogu pojaviti. Učenici
gledaju transkript govornog jezika koji se čini neuredan i nasumičan, ali onda
uočavaju da se razumiju i to nam može reći uno o tome kako razgovaramo jedni s
drugima. Ipak to može biti problem jer je razgovor vezan uz kulturu. Hoćemo li
učiti učenike da oklijevaju i promijene mišljenje? Promovirati elipsu i korištenje
neformalnog jezika? Za koji nivo? To su pitanja za diskusiju, ali ipak nam govorni
jezik daje neprocjenjive uvide u to kako jezik funkcionira.
 GLAZBA – moćan podražaj za angažiranje učenika jer utječe na naše emocije uz
mogućnost angažiranja mozga za analizu jezika i efekta ako to želimo. Može promijeniti
atmosferu i pripremiti učenike na novu aktivnost. Većina učenika nema poteškoće s
jasnim promjenama raspoloženja i stila. Možemo pustiti filmsku glazbu i pitati učenike iz
kojeg filma dolazi. Mogu pisati priče na temu raspoloženja glazbe. „I am really puzzled
by people's ability to see things in music“. Aktivnosti: razumijevanje teksta pjesma,
mogu donijeti svoju glazbu, možemo im dati worksheet da poslažu po točnom
redoslijedu, o čemu je pjesma, koji je ton, elicitiranje informacija, možemo proći kroz
teksta, mogu faliti neke riječi, mogu dobiti popis riječi pa da kažu koje su čuli, gramatika.

PODUČAVANJE PRODUKTIVNIH VJEŠTINA

 strukturiranje diskursa – da bi komunikacija bila uspješna, moramo strukturirati naš
diskurs na način da bude razumljiv. To u govoru podrazumijeva uporabu leksičkih fraza,
predodređenih ili određenih nizova riječi i razgovornih struktura. Manje šablonskih fraza
se pronalazi u govoru nego u pisanju i zato pisanje mora biti koherentno i kohezivno.
Koherentno pisanje ima smisla jer možeš slijediti sekvence ideja i idejnih točaka, a
kohezija je tehničko pitanje jer se koncentriramo na različite lingvističke načine spajanja
ideja kroz fraze i rečenice. Možemo koristiti linking words (addition, contract, cause,
effect, time). Iako se spontani govor ini kaotičan i neorganiziran naspram pisanja,
 govornici ipak koriste nekoliko strukturnih sredstava od jezika za „kupnju vremena“ do
„turn-taking“ i organizacijskih fraza poput „as if that wasn't enough!“
 pravila – naša zajednička shema nam pomaže da komuniciramo jedni s drugima
1.sociokulturalna pravila (govornici iz sličnih kultura znaju koliko formalni trebaju biti,
koliko glasni, koliko blizu stajati – ta se pravila mijenjaju, ali su te promjene dostupne u
javnoj svijesti) 2. turn-taking – verbalni i vizualni signali, 3. pravila za pisanje
 različiti stilovi i žanrovi – koja je svrha koju želimo postići? Svrha se određuje na
temelju okruženja,medija i tipa komunikacije. If we want to give people facts (our
purpose) in a lecture theatre (setting) through a microphone (channel) we will probably
use a lecture genre with its typical paterns of rhetoric and organisation, and this genre will
determine the style oft he language we use. – različiti nivoi formalnosti, intimnosti…
Kada ljudi govore opisanoj i govornoj gramatici, spominju rzaliku između udaljenosti i
blizine. Udaljenost – dobro formirane rečenice, puni oblici, blizina – spontano, elipsa,
tags, oklijevanja. To nije isto u pisanju i govoru pa bi bilo korisno razmišljati o jezičnoj
produkciji kao writing-like or speaking-like. Učenicima je potrebna vježba u svim
žanrovima.
 interakcija s publikom – upijamo reakcije i odgovaramo na njih, modificiramo odgovore
 kako se nosimo s poteškoćama – improvizacija, odbacivanje(kad hoćemo nešto reći, a
nemamo riječi odustanemo), uzmemo riječ iz hrvatskog i angliciziramo je u nadi da će biti
točan ekvivalent (foreignising), parafraziranje(toothbrush-sth for teeth)
PRODUKTIVNE VJEŠTINE U UČIONICI – učionica daje osjećaj sigurnosti tijekom vježbe.
Kada rade na produkciji, učenici bi trebali djelovati u smjeru komuniativnoj kraja
komunikacijskog kontinuuma. Aktivnosti na suprotnom kraju (npr. drilovi) se isključuju iz
kategorije produktivnih vještina iako se mogu raditi usmeno. Pisanje rečenica za vježbu
gramatike može biti vrlo korisno, ali takve vježbe ne vježbaju vještinu pisanja. To je zato što
produkcija jezika podrazumijeva da učenici trebaju koristiti bilo koji dio jezika koji imje na
raspolaganju da bi postigli komunikacijski cilj. S druge strane, treniranje vještina nije uvijek
samo po sebi komunikativno jer učenje učenika kada su na redu za govor u razgovoru i korištenje
interpunkcije je često vrlo kontrolirano i vođeno.Jedna od glavnih prednosti produkcijskih
aktivnosti je da pružaju dokaze za učenike i njihove učitelje da vide kako stvari napreduju.
 RECEPTION AND PRODUCTION – JAKO SU POVEZANE, HRANE SE JEDNA
DRUGOM 1. output i input (kada učenik proizvede dio jezika i vidi kako je to ispalo,
onda se ta informacija vraća natrag u proces usvajanja. Output postaje input. Input >
učenik > govor/pisanje > kako je ispalo > modificira svoje razumijevanje > ostali učenici
sudjeluju > feedback učenika > feedback učitelja > input), 2. tekstovi kao modeli – pisani
i izgovoreni, jako je dobro izložiti ih primjerima, 3.tekstovi kao stimuli, 4. receptivnost
kao dio produktivnosti > produkcija se može nastaviti samo uz vježbu receptivnih
vježtina. Ono što napišemo često ovisi o tome što čitamo. Činjenica da su receptivnost i
produkcija tako usko povezane jako nalaže da ne smijemo izolacijski vježbati samo
jednu vještinu čak iako je to moguće. Moramo imati integraciju vještina gdje vježba
 jedne vještine prirodno vodi u druge aktivnosti. 5. produkcija aktivira receptivnost(kad
pokušaju govoriti u nekom žanru, bolje će razumjeti druge ljude koji govore u istom).
 Problemi i rješenja – moramo uskladiti nivo učenika sa zadatcima, Moramo osigurati da
postoji svrha i ishod/posljedica da su učenici toga svjesni. Učitelji ne bi trebali očekivati
odmah fluentnost i kreativnost već bi trebali graditi postepeno učenikovo samopouzdanje.
o jezik – mogu biti frustrirani – dati im ključne riječi, ne očekivati da će ih odmah
znati upotrijebiti, za to treba vremena, planirati aktivnosti unaprijed
o tema i žanr – pomaže ako im je poznato o čemu se priča – izabrati zanimljive
teme(instinktivno), stvoriti interes za temu (entuzijazam), aktivirati shemu, varirati
teme i žanrove, dati potrebne informacije
PISANJE
 razlike u gramatici, vokabularu, pravopisu, riječima, formaciji, rukopisu, predložu, interp.
 rukopis – potaknuti učenike da ga poboljšaju, iako je komp tu, opet treba
 pravopis – loš pravopis se percipira kao nedostatak obrazovanja ili brige, moramo
učenicima ukazati na česte greške i način pisanja određenih fonema, pokazati različite
načine izgovora istih slova, vježbati vježbe u kojima mogu otkriti pravila pisanja, ukazati
na razlike između BrE i AmE, najbolji način za poboljšanje pravopisa je kroz ekstenzivno
čitanje (i čitanje općenito)
 format i interpunkcija – ukazati velika/mala slova, zamjenica I, žanrovi i layout
PRISTUPI UČENIČKOM PISANJU
 možemo se fokusirati na proces, na proizvod, na žanr, na kreativnost
 proces i proizvod – proces se odnosi na proceduru sastavljanja dobrog teksta, možemo
raspravljati s učenicima o konceptu, o prvom i zadnjoj verziji (što ćemo u prvom, a što
ćemo u drugoj se koncentrirati), pisanje uglavnom podrazumijeva i ponovno pisanje. Faze
procesnog pisanja: 1. izrada/drafting 2. strukturiranje 3. pregled 4. fokusiranje(jesmo
prenijeli poruku) i 5. kreiranje ideja i evaluacija. Negativna strana je što je za ovo
potrebno vrijeme,nekad to nije prikladno kad je vrijeme ograničeno u učionici ili kad
želimo da učenici brzo zapisuju (npr. napiši pismo ili kratku priču)
 pisanje i žanr- prije nego što pišu učenici proučavaju tekstove u istom žanru,npr. ako će
pisati članak onda proučavaju članke, izvlače česte fraze i slično. Za to im treba vremena,
tipa tjedan dana za istraživanje. Mogu čak i poslati nekome pismo zapravo. Ovo je jako
prikladno za ESP učenike. Učenici moraju imati znanje o temi, o stilu žanra, o konteksu u
kojem će biti čitamo i od koga. To djeluje dosta preskriptivno, ali imitacija je samo prvi
korak, dalje mi odlučujemo što ćemo s tim.
 kreativno pisanje – putovanje prema samootkrivanju, izaziva ponos i žele čitati, svoja
iskustva, input-output veza, važno je da im pružimo publiku za koju će čitati (na satu, na
oglasnoj, na netu), moramo ih ohrabriti i početi od rečenica i paragrafa prije nego što
očekujemo cijeli sastav, priču.
 pisanje kao kooperativna aktivnost dobro za procesno i žanrovsko pisanje, motivirajuće
 korištenje kompjutera – uklanja problem rukopisa,brže, provjera pravopisa, objektivniji
pogled učenika na vlastiti rad. Možemo dati e-mailove da pišu, motivirajuće.
ULOGE UČITELJA U PISANJU
 motivator – stvaranje uvjeta,poticanje, korist aktivnosti
 izvor znanja/resurs – dati informacije i jezik, pogledati napredak rada, dati savjet
 davatelj povratnih informacija
HARMEROVI PRIMJERI VJEŽBE PISANJA
 stavljanje interpunkcije
 pisanje recenzije (predstave, koncerta, filma), može biti vođeno pitanjima, mogu u
parovima i grupama
 trčeći diktat – u grupama, jedan trči do naprijed, pročita prvi red pjesme, diktira drugima,
onda idući i tako dok ne bude cijela pjesma, onda može rasprava o značenju pjesme
 priča u krugu – učenici zajedno pišu priču, zabavno, grupe od 5 sjede u krugu. Učiteljica
im diktira rečenicu prvu, svaki učenik zapiše na vrh papira. Onda oni moraju napisati
dalje iduću. Pa onda zamjene papire pa dodaju dalje, pa zamjene itd. Nastavlja se dok se
papir ne vrati originalnom vlasniku i onda kaže da napišu rečenicu da završe tekst.
rezultati su često zanimljivi i nitko nije individualno odgovoran za krajnji rezultat
 pisanje prikaza/izvještaja –pročitaju neki članak o statistici i onda u grupama napišu
izvješće, može se raspravljati o tome

GOVOR
 važan element govora nije sam znanje o jeziku, već i mogućnost procesuiranja
informacija i jezika na mjestu
KARAKTERISTIKE GOVORNOG JEZIKA
 spojeni govor – asimilacija,ispuštanje, dodavanja, I'd've gone.
 ekspresivni elementi – ton/visina glasa, glasnoća, brzina, naglasak, paralingvistički
znakovi
 leksik i gramatika – trebamo pružiti razne fraze za rzaličite funkcije, npr. korisne fraze
za razgovor za posao
 pregovaranje jezika – tražiti pojašnjenje, dati im fraze za to(Could u explain), učenici
moraju znati strukturirati svoj diskur- The importan tins it… What I mean it… kad
učenici drže prezentacije možemo dati kartice s ulogama drugima npr da bez govora
pokažu da ne razumiju ili da se ne slažu s nečim(samo jednom)
Mentalno/socijalno procesuiranje – jezično procesuiranje, interakacija s drugima (uključuje
puno slušanja), procesuiranje informacija odmah na mjestu (vezano uz kulturu)
GOVORNE AKTIVNOSTI U UČIONICI
 moraju biti usmjerene prema komunikativnom kraju komunikacijskog kontinuuma
 gluma po scenariju – iz predstava ili udžbenika, nešto sami napišu, može se snimiti,
važna atmosfera, ne odabrati prvo najsramežljivije, vježba intonacije, naglasaka,brzine.
 komunikacijske igre – učenici ovise o informacijskoj praznici, moraju pričati jedni s
drugima kako bi riješili zagonetku,naslikali nešto, poslagali po točnom redu, pronašli
sličnosti i razlike između slika – yes/no pitanja da saznamo o kome se radi, učenik govori
60sekundi o zadanoj temi bez oklijevanja i prekidanja, pročitamo definicije riječi i
pogoditi koja je točna, u fishbowl dva učenika pričaju ali na znak izvlače papirić iz zdjele
i moraju ih uključiti odmah u razgovor.
 rasprava – buzz grupa – dobra za izbjeći kad učenici ne žele govoriti pred cijelim
razredom, formalna debata, može to biti neka mini aktivnost tijekom lekcije, balon debata
– učenici putuju u balonu i zauzimaju nekog lika, međutim netko mora ispasti da ne umru
i moraju smisliti argumente zašto bi trebali preživjeti, to može i sa zanimanjima. Neke
diskusije se pojave spontano i ne treba ih obeshrabrivljati, one koje isplaniramo ovise o
tome kako prezentiramo zadatak učenicima. Možemo predstaviti neke opcije učenicima u
vezi nekog problema i oni trebaju naći najbolju i složiti se ili dodati još
 pripremljeni govori/prezentacije – govoriti iz bilješki, a ne čitati
 upitnici – na sredini kontinuuma jer su pripremljeni
 simulacije i igre uloga – da bi valjalo mora biti stvarna uloga, uživiti se, simulirani
okoliš (učionica=aerodrom), struktura (dati potrebne informacije). Igra uloga bolja kad je
open-ended – Knife in school (ravnatelj, učenik, roditelj…), odgovaraj na pitanja kao da
su lik npr Mona Lisa, prednosti: 1. zabavne i motivirajuće 2.sramežljivi učenici su
aktivniji jer nije ista odgovornost kao kad su sami za sebe 3. uključuje svijet oko nas, šire
znanje
 uloge učitelja: 1. prompter(možemo ih i ostaviti da se muče malo, dati diskretne
prijedloge) 2. sudjelovatelj (ali ne preuzeti sve na sebe) 3. davatelj pov. info
HARMEROVE IDEJE ZA GOVOR U RAZREDU
 igra komunikacije – učenici su stručnjaci, druga grupa smišlja pitanja, stručnjaci
odgovaraju, svaki po jedna riječ, nastavljaju niz
 intervju o filmovima – može biti povezano s pisanjem
 who's line is it – improvizacija – učenici izađu naprijed, drugi odrede im uloge, učitelj
kaže gdje se odvija događaj, učenici predlože o čemu i moraju improvizirati. Mogu to i
smisliti prvo pa onda odglumiti
 sobe u kući – diskusija – čitaju o članovima i gledaju u plan i onda odluče koje je čija
soba ikako bi mogli ukrasiti sobe
 putni agent – jedan je putnik, a drugi agent – information gap

SILABUSI I UDŽBENICI
 važna je zastupljenost različitih društvenih grupa, rasa… autentičnost jezika, temeljeno na
jednoj varijanti jezika (npr. BrE)
 dizajn silabusa je različit od dizajna kurikuluma jer ga zanima izbor stvari koje će se učiti
i ocjenjivanje – faktori: 1. learnability – učimo lakše stvari prvo, prvo some and any pa
 onda much, many… 2. frekventnost 3. pokrivenost – npr. going to future prije pres. cont.
za future 4. korisnost
 vrste silabusa: 1. gramatički silabus – najčešći, glavni organizacijski faktor su vremena,
2. leksički – teme, formacija riječi, izrazi, funkcije, metafore – dosta problematičan,
kakva je veza između leksika i gramatike – hoćemo poučavati frazalne glagole kao
značenje ili kao gramatiku 3. funkcionalni silabus – komunikativna funkcija – requesting,
offering, agreing – problem je spojiti funkcije sa gore navedenim kriterijima 4.situacijski
– na temelju stvarnih situacija – at the bank, at the supermarket – problem odabrati
ključne situacije 5. temski silabus – vrijeme, sport, književnost 6.task-based – listing,
ordering,sorting, comparing, problem solving, creative tasks – clock face – koliko je sati,
koliko je vremena prošlo 7. kombinirani – nijedan element nije dominantan, kompromis
 kriterij za odabir udžbenika – metodologija, tip silabusa, zastupljenost vještina, teme,
kultura, teacher's guide, jasnost, dostupnost, cijena, objašnjenja… možemo mi ocijeniti,
kolege i učenici
 korištenje udžbenika – metodološke luđačke košulje(Tice) - prednosti: pažjivo
pripremljen udžbenik nudi koherentan plan i program, kontrolu nad jezikom, motivirajući,
ekstra materijale, pomaže nam pod pritiskom, daje nam samopouzdanje, moćan stimulus
za metodooški napredak, imamo osjećaj napretka, možemo se vratiti nazad za
ponavljanje. Negativno: nameću stilove učenja i sadržaja, većina ih se oslanja na PPP
model, mogu biti demotivirajući
 što sve možemo s udžbenikom – možemo nešto izbaciti izamijeniti, prepisati drugačije

PLANIRANJE NASTAVNOG SATA

 moramo to shvatiti više kao prijedlog – umjetnost kombiniranja različitih elemenata u
koherentnu cjelinu tako da sat ima identitet koji učenici mogu prepoznati i reagirati
 moramo imati znanje sadržaja i organizacije silabusa i što trebaju znati za ispit, o levelu
učenika, edukacijskoj i kulturno pozadini, motivaciji – aktivnosti, vještine, jezik, sadržaj
 kontinuum planiranja> 0% jungle path > follow the coursebook exactly >
vague(corridor) plan > planning notes > formal plan 100%
 ako učenici nemaju jasan cilj i nema nekog oblika, onda nema ništa smisla
 cilj sata – mora biti specifičan, usmjeren prema mjerljivom rezultate – ako kažemo da je
aim podučavati present perfect, to je cilj za nas – lekcija će imati često više od jednog
cilja. Možemo reći da je naš sveukupni cilj poboljšati učeničko čitanje, a da je naš
specifični cilj ohrabriti ih da predviđaju, da pogađaju kad imaju leksičke probleme itd.
 možemo predvidjeti probleme i smisliti moguća rješenja
 važno je LP shvatiti kako prijedloge za akciju – nekad moramo modificirati –kad se
razgovor slučajno dogodi, kad se nešto dogodi što ne možemo ignorirati, neka prilika za
učenje,nepredviđeni problemi. * također su i records of what happened, naknadno
prepraviti
 SCRIEVENER – „Teach the learner, not the plan!“
TESTIRANJE UČENIKA
TIPOVI TESTOVA (4) – 1. postavljanje učenika u grupe (placement) 2. dijagnostički testovi 3.
testovi postignuća i napretka – mjere jezik i vještine naspram silabusa, trebali bi pokazivati
napredak, a ne neuspjeh, mogu nam pomoći da odlučimo kako ćemo dalje predavati 4. testovi
znanja(proficiency) – generalna slika učenikova znanja i sposobnosti
KARAKTERISTIKE DOBROG TESTA (2) 1. validity (ispravnost) 2. pouzdanost (reliability)
– daje konzistentne rezultate –ako unutar dva dana isti test – isti rezultati – poboljšano tako da
dajemo jasne upute, ovisi i o ljudima koji ocjenjuju
TIPOVI STAVKI U TESTU (TEST ITEM) – DIREKTNO – kandidati izvode komunikativnu
vještinu, real-life use, INDIREKTNO – znanje i sposobnost ispod receptivnih i produktivnih
vještina, multiple chocie, grammar, lakši za ocijeniti, veća pouzdanost, DISCRETE-POINT –
testiraju samo jednu stavku, INTEGRATIVNI – testiraju mješavinu jezika npr kad pišeš nešto ili
usmeni razgovorni ispit – upravo nam kombinacija daje najbolju pregled sposobnosti učenika.
1. indirektni testovi – a) pitanja s više ponuđenih odgovora, b)cloze procedure – izbrisana svaka
nth riječ – svašta se može time testirati, integrativni postupak – ako učenik da točnu riječ ne
znači da razumije kontekst ili uporabu te riječi c)transformacija i parafraza – prepiši rečenicu u
drugom obliku, d) poredaj riječi u rečenici e)pronađi grešku f)stavi u točan oblik… Sve ovo je
efikasno, brzo i kaže nam nešto o učenikovom znanju.
2. direktni testovi – da bi bili valid i reliable, trebaju osigurati da svi kandidati imaju istu šansu
za uspjeh, duplicirati stvarne situacije jer im to daje stvarnu svrhu
 speaking – intervju, information gap, decision-making(best and worst dressed in pictures),
igra uloga
 writing – sastavi, priče, pisma, zamolba za posao, žalba na uslugu, novinski članci
 čitanje – multiple-choice pitanja za razumijevanje teksta,spajanje pisanog opisa sa
slikama, sumiranje paragrafa, dodavanje naslova paragrafima, ubacivanje rečenica
 listening – popunjavanje tablica, tko što govori, koji je speaker kako raspoložen, slijediti
upute i doći do točnog mjesta na karti…
SASTAVLJANJE I OCJENJIVANJE TESTOVA
 u usmenom ocjenjivanju možemo suditi prema izgovoru, tečnosti, korištenju riječi i
gramatike i razumljivoti, njihovu sposobnost da se izvuku kad zapnu
 reliability u usmenom- interlocutor (onaj koji pomaže i vodi) i ocjenjivač
Kako pripremiti učenike za testove? – proći tipove zadataka, objasniti načine rješavanja,
testovi za vježbu, promoviranje samostalnosti, korištenje rješnia, više lsušnja, zabavljanje mogu
sastaviti svoje testove, ponekad moramo ignorirati test da bi imali priliku raditi na generalnim
jezičnim problemima

SAMOSTALAN UČENIK
 koliko god učitelj bio dobar, učenik nikad neće naučiti osim ako ne uči i izvan učionic jer
je jezik presloženi i variran da bi učionično vrijeme bilo dovoljno – ne može se sve
naučiti na satu, učitelj neće uvijek biti tu za učenika
  neki učenici će biti više samostalni od drugih zbog razlike u stilovima
 rute prema samostalnosti – 1. treniranje učenika – reći im gdje mogu nešto pronaći,
mogu namopisati najdražu lekciju, pričati o tome kako i zašto se nekih riječi sjećaju,
mogu evaluirati svoj napredak, mogu pisati što im je najteže, imati svoje rječnike(s
primjerom), reći im da ne brinu kad čitaju baš za svaku riječ, u pisanju da znaju izdvojiti
što je važno, zapisati bilješke 2. HOMEWORK –to može biti i susret s autentičnim
engleskim, 3. pisanje dnevnika, možemo pisati pisma našim učenicima, 4. self-access
centre
 nakon škole – objasniti im kako mogu ostati u kontaktu s engleskim, poticati ih na daljnje
učenje i da koriste tehnike iz učionice (npr. predviđanje), da si napišu plan učenja,
možemo im i mi to

CJELOŽIVOTNO OBRAZOVANJE UČITELJA

 unconscious incompetence (nismo svjesni da nešto krivo radimo) > unconscious
competence (radimo dobro bez da o tome razmišljamo) – prvo moramo biti svjesni svojih
nedostataka
 1. akcijsko istraživanje (identify a problem – think of questions/info to be gained – collect
dana – analyse dana – decide on future action) – cillj je da sazamo više o učenicima i
osebi i da vidimo što im je zanimljivo. Metode – dnevnik, pisana opservacija, intervju,
pisani upitnici za učenike
 2. literatura
 3. kolege – kooperativni razvoj (uloga slušatelja je ključna – govorni interacts with
understanders – empathetic colleague), kolaborativni razvoj je isto ključan – ne samo
suosjećanjem, već i kritika
 4. peer teaching, peer observation – može da dva kolege drže dijalog
 5. učiteljske grupe
 6. društva učitelja – konferencije, prezentacije
 7. Internet
 8. možemo se uključiti u daljnje obrazovanje
 9. paziti na um i na tijelo – paziti na oštećenje glasa, piti čaj
 10. baviti se dodatnim stvarima – pisati materijale, izvannastavne aktivnosti