ZAŠTO, ČIM PRIĐEM GRADU TVOM...

Zašto, čim priđem gradu tvom,

jedan prozor tražim?
Zašto se okrećem skveru sivom
ako je pust prozor, i čitav grad, i svijet?
Ako te odnio dezdušni vjetar
kao i svaki drugi cvijet?

Ovdje me znaju sve ptice,

kuće, most u vrbaku,
Djeca iz ulice...
Ovdje sam razvigor, Medžnun, leptir mlad...
Ja i sad volim ulicu svaku,
ja volim, volim čitav ovaj grad.

Ne, ti nisi otišla, i sad me čekaš,

iza bademastih stora, iza brezinih grana!
I nije prošao život,
i nismo stari,
i nema na nama rana...!

Lijepo je što sam

u srcu tvom bio
jedan dan, il' jedan tren,
i što sam dodir tvog lica nosio
kroz život mračan, izgubljen.

GOSPON I ČISTAČICA

Život je fabula zamršena

Kud nas nose njegove lađe
Sto godina siješ pijesak
U jednom danu zlato nađeš
U mezaninu gradskog lokala
čistačica mi se naklanjala

Gospon je malko zaboravan

Obaveza ga čeka teška
O pardon pardon izvinite
Nije namjerna greška
Zbunilo me Vaše lice
Gospođo ili gospođice

Ostala je pod jesenkom

U jesen rodnu blagu
Stiže autobus prašnjav
I ja ostavi svoju dragu

Kecelja bijela ruke mokre

Ne mijenjaš se i sad si lijep
Požurio sam na autobus
Tako je kad je čovjek slijep

Ostala je pod jesenkom

Čije guste grane škripe
I sad je vila donijela
U zadimljeni bife

Minule su godine sive

Svaki dan na isti kliše
Ja imam godina šesnaest
Ona jednu manje il više

O kako bih te izgrlio

U ove jesenje dane
Ti bi se svijala uz krevet
Ja uz jesenkine grane