MEĐUNARODNA

SIGURNOST

Akad. god. 2018/2019.

1
 REALIZAM
(REALISTIČKA ŠKOLA MEĐUNARODNIH ODNOSA)

→ sigurnost je cilj
→svijet je nesavršen (sukobi)
→ sila je stalan i nezamjenjiv element u razvoju svijeta
→ država jedino na osnovu sile može ostvariti svoje interese
→ država je najvažnija
→ nacionalni interes je najviša vrijednost
→ nacionalni razvoj smatra se sredstvom održanja i jačanja države
→ međunarodni odnosi su borba za silu i moć
→ ne može se djelovati samo na osnovu morala
→ države su zaokupljene fizičkom sigurnosti i autonomijom; nacionalni razvoje je samo
sredstvo za jačanje državne sigurnosti i autonomije
→ bit međunarodne politike je borba za moć, a temelj političke moći je vojna snaga
→ Spykman, Morgentau

Ofenzivni realizam
- smatra da su velike sile gladne moći jer je jedino najjača sila sigurna

Defenzivni realizam
- smatra da se prilika za sigurnost krije u ravnoteži snaga

2
 KONSTRUKTIVIZAM

→ država je društveni konstrukt

→ ti konstrukti ustanovljeni su kroz političku praksu
→ struktura svjetske politike je također društveni konstrukt
→ spoznaja o svijetu i društvu nije objektivna
→ potrebna je interpretativna metoda i kontekstualno razumijevanje
→ središnja komponenta sigurnosti je identitet
→ sigurnost je socijalna konstrukcija, ovisna o vrijednosti političke zajednice
→ država nije jedini referentni objekt
→ društveni život je proizvod društvene prakse
→ država nije datost: zbog različitih identiteta ima različite interese, i zato je ona društveni
konstrukt

LIBERALNI INSTITUCIONALIZAM

→ danas on dominira u međunarodnoj politici

→ država ostaje glavni akter u teoriji
→ pitanje je tko vlada, koja elita, vođa, stranka
→ naglasak je na opstanku države, a ne na autonomiji
→ snažna podrška multilateralnim sporazumima i institucijama

3
 SIGURNOSNE STUDIJE

→ bave se ekološkom, gospodarskom i društvenom sigurnošću, pa je definicija sigurnosnih

studija sljedeća:
Odsutnost prijetnji koje bi mogle ugroziti ili usporiti politički, ekonomski i društveni razvoj!
→ izučavanje nacionalne sigurnosti
→ poddisciplina međunarodnih odnosa, specijalizirana za proučavanje fenomena povezanih s
problematikom nacionalne i međunarodne sigurnosti i sigurnosnih fenomena
→ pojavile su se između WW1 i WW2, kada se počinju razvijati i sustavno izučavati na
nekim sveučilištima
→ proširivanje i produbljivanje koncepta sigurnosti javlja se u kasnijoj fazi razvoja
sigurnosnih studija
→ do tada je dominirala konfrontacija istoka i zapada, utrka u naoružanju, zatvorenost u
blokove; znači da je u fokusu bilo osiguranje od vojne prijetnje
→ nisu usredotočene isključivo na usko područje sigurnosti, nego šire koncept na političku,
ekonomsku, socijalnu, ekološku sigurnost.
→ razvijaju koncept ljudske sigurnosti, gdje je objekt sigurnosti pojedinac, a ne država!

KRITIČKE SIGURNOSNE STUDIJE

→ bave se društvenom konstrukcijom sigurnosti, i žele se izdignuti iznad uskih pogleda na

sigurnost
→ žele pokazati da je promjena moguća, zato što su stvari društveno uspostavljene
→ njima država nije jedini referentni objekt, niti se koncentriraju samo na prijetnju,
korištenje i kontrolu vojne sile
→ uzimaju u obzir ideje, norme, vrijednosti; ne gledaju isključivo objektivno

STRATEŠKE STUDIJE

→ nove studije, koje se bave vojnim pitanjima!

→ podpolje sigurnosnih studija – proučavaju upotrebu sile na države, društva i pojedince, te
djelovanje država u sprečavanju ili vođenju ratova

4
 MIROVNE STUDIJE
''STUDIJE POPUŠTANJA''

→ razvile su se nakon WW2, kao područje istraživanja, nakon neuspjeha raznih pokreta da
spriječe izbijanje WW2, odnosno kao odgovor na krvoproliće WW2
→ njihov razvoj je bio uvjetovan nuklearnom utrkom Istoka i Zapada, i prijetnjom izbijanja
nuklearnog rata
→ pokušali su razumjeti uzroke rata i predvidjeti eventualne buduće sukobe
→ bave se pitanjem bogatog sjevera i siromašnog juga

Ključni interesi:
• Prevencija sukoba
• Rješavanje sukoba
• Izgradnja mira nakon sukoba
• Održavanje mira

Ciljevi:
• Pravda
• Jednakost
• Ljudsko dostojanstvo

4 trenda sukoba:
1. Migracija ljudi
2. Ekološki sukobi
3. Energentski sukobi
4. Transnacionalni pokreti obespravljenih

5
 KOPENHAŠKA ŠKOLA
(ZAŠTITA IDENTITETA)

→ nastala je na Institutu za istraživanje mira u Kopenhagenu

→ razvila je znatan broj koncepata za preispitivanje sigurnosti
→ smatra sigurnost društvenim konstruktom, i u tom smislu je konstruktivistička
→ realistički pristup se usredotočuje na materijalne prijetnje; oni tvrde da se može govoriti
samo o materijalnim faktorima. Tu tvrdnju potkrepljuju činjenicama da postupak
sekuritizacije može uspjeti ili propasti, ovisno o tome koliko je ideja prihvaćena u javnosti!

2 temeljna koncepta kopenhaške škole:

1. Proširivanje sigurnosti
- vojna sigurnost + politička sigurnost
društvena sigurnost
ekonomska sigurnost
ekološka sigurnost

2. Sekuritizacija
• Tvrditi da je nešto problem sigurnosti, znači tvrditi da to nešto predstavlja
najozbiljniju moguću prijetnju – egzistencijalnu!
• Zainteresirani su za ''govorne činove'', koje elita koristi kako bi usmjerila publiku da
ako se žele suprotstaviti prijetnji, trebaju izvanredne okolnosti!
• Znači prijetnja postoji, jer je javnost uvjerena od strane elita, da postoji
• Dakle prijetnja nije nešto što postoji samo od sebe; ona mora biti kao takva
proglašena, i to kao egzistencijalna, kako bi postala sigurnosnom prijetnjom!

6
 VELŠKA ŠKOLA
(TEORIJA EMANCIPACIJE)

→ smatra da se kritičke studije previše oslanjaju na konstruktivizam i postkonstruktivizam, a

Kopenhaška škola na naturalizam
→ oslanjaju se na postmarksizam u želji da stvore bolje kritičku teoriju, koja ne bi opisivala
svijet, već bi ga mijenjala na bolje
→ tzv. teorija emancipacije – bit je otkrivanje interesa iza tvrdnji, spoznaja s ciljem društvene
promjene
→ pokušava odgovoriti na 3 ključna pitanja:
1. Što je stvarno?
2. Što je spoznaja?
3. Što treba činiti?
→ Kraus dolazi do zaključka da su kritičke sigurnosne studije bile u pravu kad su tvrdile da
su referentni objekti sigurnosti (države, grupe,…) društveni konstrukti, uspostavljeni kroz
političku praksu!
→ bit/smisao: otkrivanje interesa iza tvrdnji, spoznaja s ciljem društvene promjene
→ emancipacija je sigurnost!
→ poststrukturalizam: ideja je poticanje etosa (duha) demokracije i etosa kritike! Njima
stalno moramo težiti!

Teme/koncepti Velške škole:

1. Svo znanje je društveni proces
2. Tradicionalne teorije promiču naturalizam
3. Nudi osnovu za politički i društveni napredak
4. Test teorije je emancipacija
5. Ljudsko društvo je svoj vlastiti izum
6. Regresivne teorije dominirale su politikom među narodima (zbog održavanja
dominacije)
7. Država i druge institucije moraju biti denaturalizirane
8. Vrijednosti progresivnog poretka posvećene su poboljšanju svjetske sigurnosti

7
 DRŽAVA

→ teritorijalno utemeljena jedinica, s vladom koja vlada njenim teritorijem, te je prepoznats i

priznata kao država od strane drugih država
→ oblik društvene odrganizcije, sličan nijednom drugom, koji ima legitimitet na sredstva
prisile
→ glavni oblik političke organizacije
→ centralni subjekt međunarodnih odnosa
→ postoje države bez teritorija i narodi bez država

4 kriterija državnosti:
1. suverenitet (apsolutni monopol vlasti na donošenje odluka)
2. međunarodna priznatost
3. teritorij
4. stanovništvo (postojanje nekog kompaktnog stanovništva na nekom teritoriju, nad
kojim postoji faktička vlast)

Kategorije država:
1. države svrstane u vojno-političke blokove
2. neutralne / neutralističke države
3. nesvrstane države
4. države nastale raspadom komunizma

DRŽAVNA SIGURNOST

→ stanje u kojem su institucije, procesi i strukture države sposobne učinkovito funkcionirati,

bez obzira na sastav vladajuće elite

4 elementa državne sigurnosti:

1. Fizička sigurnost (eliminacija potencijslnih prijetnji vojnim napadom, odvraćanjem,
porazom, itd.)
2. Autonomija (sloboda od kontrole i primanja naredbi)
3. Razvoj (ekonomski, politički, društveni, kulturni, obrazovni,...)
4. Vlast (sposobnost upravljanja vlastitim teritorijem; imati moć, domet, legitimitet
zadobivanja poslušnosti i gušenja neposlušnosti)

8
 JAKE DRŽAVE

→ visoki stupanj društveno-političke kohezije

→ jak nacionalni identitet
→ ''hegemonijska ideja'' – prihvaćena i ukorijenjena u glavama građana, na način da državu
smatraju prirodnom poput krajolika oko sebe, i ne mogu bez nje zamisliti svoje živote

Sposobne su i voljne:
održavati društvenu kontrolu
osigurati poštivanje zakona i reda
djelovati odlučno
donositi učinkovite politike
širiti stabilnost i koheziju
osigurati osnovne usluge
upravljati nacionalnim gospodarstvom
održati legitimnost

9
 SIGURNOST REŽIMA

→ stanje u kojem su vladajuće elite sigurne od nasilnih izazova njihovoj vladavini

→ promiču jedinstvenu sigurnosnu dilemu s kojom se suočavaju države u razvoju, gdje
primarne prijetnje sigurnosti dolaze iz unutarnjih izvora (neprestane prijetnje unutardržavnih
ratovam društveno nasilje, siromaštvo, glad, kriminal, politička nestabilnost,...)

SLABE DRŽAVE

→ većina država u razvoju

→ nedostaju im najosnovnija državna obilježja (učinkovite institucije, monopol nad
sredstvima prisile, konsenzus o ideji države
→ nisu uspjele stvoriti unutarnji politički i društveni konsenzus dovolno jak da eliminira
upotrebu sile kao stalni element u unutarpolitičkom životu zemlje
→ stalna prijetnja nasilne intervencije oružanih snaga u politiku (državni udari, vojni udari,
pobune, ustanci,...)
→ oružane snage su loše opremljene, pod slabim su vodstvom, podložne frakcijama i
podjelama
→ warlordi, kriminalne bande, orgaizirane milicije, organizirane i naoružane etničke i vjerske
grupe, privatne sigurnosne tvrtke, paravojne trupe, plaćenici – dovoljno su moćni da se
odupru pokušajima države da ih prisili na pokoravanje
U takvim okolnostima, čak je i minimalni uvjet državnosti – monopol nad sredstvima prisile
– nedostižan.
→ warlords – karizmatični pojedinci koji upravljaju privatnim vojskama i primjenjuju
određenu vrstu apsolutističke vladavine na područjima pod njihovom kontrolom
→ slabe države suočavaju se s prijetnjama ''moćnika'' koji provode određeni stupanj
infrastrukturne moći, moći prinude, i koji osporavaju autoritet države
→ erozija državnih institucija i procesa, rast bezakonja
→ moćnije držabe mogu izravno upasti, mogu sponzorirati državne i vojne udare, svrgavati i
postavljati režime, hranit korupciju,...
→ nekontrolirano širenje oružja i naoružanja
→ nesposobnost države da osigura red i mir
→ nesposobnost države da kontrolira i fizički razoruža svoje suparnike
→ kada pojedini režim biva zbačen, također se urušava i čitav državni aparat

Redistributivna država – sustav pokroviteljstva, u kojem su državni resursi distribuirani

pristašama putem društvenih i političkih mreža

10
Obilježja / karakterisitike slabe države:
• institucionalna slabost
• nesposobnost donošenja nacionalne politike
• nesposobnost ispunjavanja funkcija države
• nesposobnost ubiranja poreza
• nesposobnost osiguranja zakona i reda
• politička nestabilnost (državni udari, vojni udari, pobune, ustanci, zavjere,...)
• česte nasilne promjene vlasti
• centralizacija političke moći kod jednog pojedinca ili male elite
• vođenje državne politike u partikularne interese
• nepostojanje demokracije
• stalna ekonomska kriza
• jake socijalne podjele prema rasnim, vjerskim, klasnim, etničkim crtama
• tajna kriza legitimiteta, i vlade i institucija države

Prijetnje slaboj državi:

a) unutarnje
b) vanjske

Unutarnje prijetnje:
• nasilne promjene vlasti (pobune, ustanci, državni udari)
• moćnici (političari, vjerske vođe)
• warlords / kriminalne bande s privatnim vojskama
• društvene skupine (etničke, vjerske, ideološke, lokalne)
• erozija držvnih institucija

Vanjske prijetnje:
• prodiranje i intervencija drugih država / skupina (sponzoriranje državnih udara, vojna
pomoć raznim paravojnim skupinama,...)
• prelijevanje i prenošenje sukoba i nemira iz susjednih država i regija (izbjeglice)
• krijumčarenje oružja

Slabim državama nedostaju najosnovnija državna obilježja:

1. infrastrukturna sposobnost
2. sposobnost prisile (sposobnost države da se odupre izazovima, mnopol nad
sredstvima prisile)
3. nacionalni identitet
4. društvena kohezija

11
Slabe države moraju se boriti s konstantnim posljedicama kolonijalne vladavine:
❖ nametanje stranih doktrina
❖ iracionalne državne granice
❖ nedostatak naionalnog identiteta
❖ podijeljenost društava po klasnim, vjerskim, etničkim linijama
❖ zakržljala i ovisna gospodarstva
❖ ustaljena kultura političkog nasilja

Državni udar
→ protuustavna i protuzakonita smjena nosilaca vlasti u nekoj državi / zemlji
→ vrše ga dijelovi vlasti (za razliku od revolucije, gdje rušenje vlasti vrše građani, široke
mase)
→ oružani ustanak kojem je cilj preuzimanje vlasti
→ izvodi ga manja skupina visokih političkih dužnosnika
→ za uspjeh državnog udara potrebno je osigurati nadzor nad medijima, vojskom, policijom

Sigurnosne prijetnje u slabim državama :

(primarno idu iz unutarnjih izvora)
• nasilne promjene vlasti
• pobune
• otcjepljenja
• ustanci
• genocidi
• vojne diktature
• urušavanje države
• anarhija
• vjerski pokreti
• ideološke frakcije
• lokalne milicije

Totalitarni režimi
• režimi bez legitimiteta
• vladanje strahom
• smisao totalitarnih režima i sustava je ovladavanje društvom!
• kod ljudi je prisutan konstantni osjećaj ugroze i straha
• nije bitno koji je predznak totalitarizma, bitno je da je prisutna samo jedna ideologija!
• danas je to islamizam, odnosno teokracije (Islamska država)
• nekada: nacizam, fašizam, komunizam

12
Sigurnosne strategije slabih država:
→ usmjerene su na opstanak režima!
→ oslanjanje na moć prinude i zastrašivanje
→ elite često primjenjuju metodu mrkve i batne, prema onima koji ih ugrožavaju
→ trošenje velikih svota nacionalnog dohotka na vojne potrebe
→ korištenje nasilja i zastrašivanja protiv stvarnih i/ili zamišljenih protivnika režima: rezultat
toga je katastrofalno stanje ljudskih prava
→ opozicija se pokušava potisnuti raširenim korištenjem hapšenja, mučenja, atentatima,
nasilnim smjenama, ubojstvima bez suđenja, nestancima, genocidom, etničkim čišćenjem,
uništavanjem hrane,...
→ sredstva prisile, oružane snage – mogu postati prijetnja režimu
Zbog toga elite ponekad namjerno oslabe oružane snage, stvaranjem podjela, uspostavom
elitnih jedinica, poticanjem rivalstvs između rodova, itd...
→ ''divide et impera'' – ova strategija koristi se i u državnom birokraciji, vjerskim grupama,
tradicionalnim autoritetima, opozicijskim političarima,...
→ korupcija djeluje kao oblik preraspodjele
→ ''etnička manipulacija'' – elite ponekad namjerno potiču sukobe između različitih
zajednica, kao sredstvo sprečavanja ujedinjenja opozicije režimu
→ elite će favorizirati određene skupine u raspodjeli državnih resursa, ugnjetavati manjine
koje smatraju neprijateljskima, u nemirima će određivati manjinu koj će biti žrtveno janje,
imenovat će članove vlastite etničke grupe na pozicije moći,...
→ veliki broj slabih država, zbog pritiska međunarodnih donora (Zapad, Svjetska banka,
MMF), morale su započeti proces demokratskih promjena
Provedena je tranzicija u višestranačje, ali zadržali su kontrolu nad državom (mediji,
osnivanje lažnih stranaka, krađa izbornih listića,...)
Stvaranje privida demokracije prema van, bez ikakvih bitnih promjena, zapravo može imati
svrhu jačanja sigurnosti režima, tako što mu daje stupanj legitimnosti
→ teže stvaranju saveza s moćnim državama; žele osigurati opstanak režima
→ elite slabih držva ponekad se udružuju s drugim slabim državama, u regionalne obrambene
sporazume
→ nema izlaza za elite takvih slabih zemalja – ukoliko zanemare sigurnost režima u korist
izgradnje države, jačanja institucija i stvaranja osjećaja nacionalnog identiteta, postoji realna
opasnost da će biti zbačeni s vlasti
→ slaba država i njen režim postaju najveća prijetnja sigurnosti vlastitog stanovništva;
građanima takvih zemalja najveća prijetnja je vlastita vlast i vlada
→ evropsko iskustvo pokazuje da je izgradnja države dug i traumatičan proces, koji traje
nekoliko stoljeća i uključuje mnogo krvoprolića
→ potrebni su odlučni koraci, a nekad i nasilje, da bi se od različitih etničkih skupina stvorio
jedinstveni nacionalni identitet

13
 SIGURNOSNA DILEMA

U uvjetima anarhije, skupine i pojedinci zaokupljeni su vlastitom sigurnošću, u smislu

osiguranja od napada, dominacije i razaranja, a koje bi mogli poduzeti drugi pojedinci i
skupine, usmjereni na pridobivanje većeg stupnja moći.
Taj stupanj moći bi trebao onemogućiti efikasno djelovanje moći drugih.
No, takvo ponašanje i druge tjera da se ponašaju na isti način, što u konačnici rezultira da se
nitko ne osjeća sigurnim.

Sigurnosna dilema postoji kada vojne pripreme jedne države, oblikuju nesvjesnu neizvjesnost
koju možemo izraziti pitanjem
a) ''jesu li pripreme usmjerene prema defenzivnim ciljevima (povećanjem sigurnosti
države u neizvjesnom stanju), ili
b) jesu li pripreme usmjerene prema ofenzivnim ciljevima (promjena postojećeg stanja s
ciljem ostvarivanja određenih prednosti u međunarodnoj zajednici)

→ sigurnost jedne zemlje moguće je postići / ostvariti samo na račun druge.

→ to je situacija u kojoj djelovanje jedne države, koja pokušava povećati svoju sigurnost,
uzrokuje reakciju druge države, što u konačnici smanjuje sigurnost prve

→ proces akcije i reakcije – politike obju strana smatraju jedna drugu prijetnjom

14
 KOLEKTIVNA SIGURNOST
CAUSUS FOEDERIS

→ načelo solidarnosti
→ nastanak slučaja ili situacije, predviđene ugovorom između viju ili više država ugovornica,
koji ih obavezuje na pružanje pomoći napadnutom savezniku, putem objave rata napadaču
→ napad na jednog člana saveza, naoad je na sve članice, odn. na cijeli savez. Svi zajedno
dužni su odgovoriti na napad (npr. čl. 5, NATO)
→ kolektiv je zajednica više pojedinačnih elmenata
→ smisao kolektiva jest ''zajedno smo jači''
→ to je miroljubivi mehanizam; odvraćanje svih drugih od napada

Referentni objekt → onaj koji se štiti!

15
 SEKURITIZACIJA

→ pojam nastao unutar Kopenhaške škole

→ nešto je označeno kao sigurnosni problem
→ provoditelj sekuritizacije (vlada, političke elite, vojne elite, civilno društvo) definira
pitanje, koje je već politizirano, kao egzistencijalnu prijetnju referentnom objektu
→ referentni objekt može biti država, skupine, državni suverenitet, ideologija, gospodarstvo,..
→ ekstremna verzija politizacije

Dvije faze odvijanja procesa sekuritizacije:

1. faza → određeni problem / osoba / entitet određuje se kao prijetnja opstanku
referentnih objekata

2. faza → može se uspješno izvršiti samo ako se referentnu publiku (javno mnijenje,
političare, vojnu elitu,...) uvjeri da je ugrožen opstanak referentnog objekta!

''Govorni čin'' → smatra se početkom sekuritizacije. Neki problem predstavi se kao

sekuritiziran. Elita ga koristi kako bi uvjerila publiku u neku prijetnju.

→ sekuritizacija se može i zlorabiti, kako bi se osnažila i legitimizirala uloga vojske

→ radi se zapravo o uvođenju izvanrednih mjera, i izvanrednih ovlasti
→ ključna faza sekuritizacije uspješno je dovršena samo ukoliko provoditelj sekuritizacije
uspješno uvjeri relevantnu publiku (javno mnijenje, politiku, elite) da je referentnom objektu
ugrožen opstanak. Jedino tada se mogu nametnuti izvanredne mjere.
→ sekuritizacija nekom određenom pitanju daje hitnost i vodi do stalne političke podrške!
→ prihvaćanje od strane javnosti je bitno!
→ zloupotreba sekuritizacije može dovesti do ograničavanja građanskih sloboda u ime
sigurnosti; prijeki sudovi, pritvaranje političkih protovnika, viši vojni proračuni, pritvori bez
suđenja,...
→ sekuritiziraju se npr. ilegalne migracije, trgovina drogom,...
→ sekuritizacija je uspješno dovršena samo ako je javnost uvjerena da je određeni sigurnosni
problem egzistencijalna prijetnja

Glavna pitanja sekuritizacije:

1. Tko su provoditelji sekuritizacije? (oni koji započinju s govornim činom)
2. Tko se treba zaštititi? (pojedinci, zajednica, gospodarstvo,...)
3. Od kojih vrsta prijetnji se trebaju zaštititi?

16
Spektar sekuritizacije / svako pitanje može biti:
1. POLITIZIRANO (dio javnih politika)
- kada se s njim postupa unutar standardnog političkog sustava
- takvo pitanje je dio javnih politika
- zahtijeva državnu odluku u raspodjelu sredstava

2. NEPOLITIZIRANO (nije predmet državne akcije)

- kada neko pitanje nije predmet državne akcije i nije uključen u javnu raspravu

3. SEKURITIZIRANO (potrebna hitna akcija i izvanredne mjere)

- kada mu je potrebna hitna akcija izvan standardnih državnih političkih procedura
- potez koji politiku vodi iznad ustaljenih pravila igre, postaje iznad politike
- davanje sigurnosnog značaja nekom pitanju

4. DSEKURITIZIRANO (oduzimanje sigurnosnog značaja)

- pomicanje nekog pitanja iz područja hitnog stanja, u normalni proces pregovaranja u
politici

17
 SIGURNOST

→ temeljni element opstanka pojedinca, društva, države i međunarodne zajednice

→ stanje, u kojem je osiguran uravnoteženi fizički, duhovni i materijalni opstanak pojedinca i
društvene zajednice
→ relativna odsutnost štetnih ugrožavanja
→ osjećaj, stanje, proces, djelatnost (sustav)
→ otsustvo straha da će neke stečene vrijednosti biti napadnute
→ sigurnost nije svha samj sebi; postoji jer postoje ugrožavanja
→ temeljna ljudska socijalna i psihosocijalna potreba, koja treba omogućiti funkcionranje
temeljnih vrijednosti
→ sigurnost je javno dobro; svi u njoj uživamo kad postoji
→ ''sigurnost nje sve ali sve ostalo bez sigurnosti je ništa (C. Adenauer)

3 razine sigurnosti:
1. Individualna
2. Nacionalna
3. Međunarodna

Ugrožavanja sigurnosti:
• slabo gospodarenje
• ugrožavanje životne sredine
• zaostajanje u znanosti i tehnologiji
• rasprodaja društvenog bogatstvs
• kriminal i korupcija
• prirodne nesreće
• tehnološke nesreće
• socijalni nemiri
• vojna ugrožavanja

3 kategorije ugrožavanja:
1. Prirodna ugrožavanja (poplave, potresi, požari,...)
2. Zloupotreba znanstveno-tehnoloških dostignuća
3. Društvene proturječnosti (čovjek ugrožava samog sebe; neznanje, sebeljublje, ratovi;
bogati/siromašni; pismeni/nepismeni; terorizam,... Oni koji rastu sve brže rastu, oni
koji propadaju sve brže propadaju.)

18
 EKOLOŠKA SIGURNOST

→ okoliš se smatra referentnim objektom, a pomjene okoliša sigurnosnim rizikom

→ ekološka sigurnost uključuje sigurnost globalnog okruženja
→ kao koncept razvila se 60-ih godina, kao rezultat rasta ekološke svijesti, pokušaja da se
ukaže na ekološke opasnosti, energetsku nesigurnost, itd.
→ u odnosu na čovjeka, ekološka sigurnost smatra se društvenim konstruktom, jer neka
društva koja žive u sličnim uvjetima u različitim državsma, elementarnim nepogodama mogu
biti različito pogođena
→ dio je visoke politike

glavne kategorije problema ekološke sigurnosti:

• ekološke promjene kao faktor nasilnih sukoba
• ekološke promjene kao rizik za nacionalnu sigurnost
• ekološke promjene kao rizik za ljudsku sigurnost
• kako rat i ratna priprema prijete okolišu
• utjecaj ljudskih ktivnosti na okoliš
• zajednička sigurnost – ekološki problem nisu ogrančni granicama nacionalnih država

19
 VOJNA SIGURNOST

→ stvarna ili percipirana sloboda od prijtnje i uotrebe organiziranog nasilja u političke svrhe
→ napredne industrijske države su uglavnom slobodne od prijetnji koje ugrožavaju njihov
opstanak – kada takve države koriste oružane snage u svrhu održavanja mira/ili humanitarnog
intervencionizma, radi se o političkom, a ne sigurnosnom pitanju
→ vojna sigurnost je uglavnom povezana s naporima države da zaštiti svoju kontrolu nad
teritorijem, resursima, stanovništvom, sljedbenicma (ideološkim)
→ referentni objekt (onaj kojeg se štiti) je država

Subjekti vojne sigurnosti:

1. Države
2. Izazivači državne moći (pobunjeničke trupe)

Vojne prijetnje:
• ekspanzionizam
• prijetnja izvana
• invazija izvana
• nuklearna proliferacija
• odmetnute države
• međunarodni terorizam

Vojni udar:
➢ iznenađujuće, često nasilno djelovanje vojske, s ciljem rušenja vlasti u državi
➢ kada vojska smijeni civilnu vlast
a) vojska makne civilnu vlast i vrati se u vojarne
b) vojska makne civilnu vlast i nastavi sama vladati
Tu vojska postaje vlast i vojska istovremeno. A vojska nije sposobna vladati i
upravljati, nije za to osposobljena.
➢ izvršitelji vojnog udara često su vojni časnici
➢ često nakon vojnog udara slijedi vojna diktatura ili totalitarni režim

Militarizacija društva – visoki stupanj utjecaja vojske na društvo; previše vojske u državi

20
Postizanje vojne sigurnosti:
1. ODVRAĆANJE (izricanje vojnih prijetnji, kak bi se spriječila vojna akcija)
2. OBRANA (uspješno odbijanje napada)
3. NAPAD (započinjanje vojnog sukoba)
4. BALANSIRANJE (sklapanje saveza radi poravnanja odnosa snaga)
5. PRIKLJUČIVANJE POBJEDNIČKOJ STRANI
6. PROMICANJE ODREĐENIH NORMI I IDEOLOGIJA (antimilitarizam,
demokracija, socijalizam, kapitalizam,...)
7. STVARANJE MIRA (pregovaranje i razrješavanje sukoba)
8. SPORAZUMI (npr. o nenapadanju)
9. IMPERIJANA I NEOIMPERIJALNA DOMINACIJA
10. GENOCID I ETNIČKO ČIŠĆENJE

VOJSKA
➢ profesionalna institucija sui generis
➢ obrambeni sektor, oružane snage; sposobnost države da vodi ofenzivna i defenzivna
vojna djelovanja – jedino to i smije raditi, jedino to joj je i funkcija
➢ ima istog poslodavca i istog konzumenta usluga – državu i društvo
➢ civilno-vojni odnosi – podređenost civilnim vlastima, društvu, građanima; odn.
civilnom upravljanju. Ministarstvo obrane – civilno tijelo za logističko upravljanje.
➢ prepoznatljiva je kao kolektivitet – sve je posebno; uniformiranost, pravna regulativa,
mirovinski sustav,...
➢ mora biti poslušna i odana; ako nije to je vojni udar
➢ zabranjena je politizacija i dprofesionalizacija
➢ u vojsci nem demokracije
➢ različiti opseg prava u razl. državama (npr. njemačka vojska ne smije izaći izvan Nj.)
➢ vojska ide punom silom, a policija gradacijom sile! Zato su vojske opasne!
➢ predsjednik države verhovni je zapovjednik oružanih snaga
➢ odluku o uporabi oružanih snaga donosi parlament
➢ vojska može asistirati civilnim vlastima (npr. poplave, gradnja nasipa, itd.), iako je
angažman vojske u civilne svrhe sklizak teren
➢ humanitarna uloga vojske; npr. Canada, skandinavske zemlje – imaju najviše vojnika
u mirovnim misijama. To je kulturološka determinanta.
➢ kršenje kodeksa znači nečasni otpust
➢ dramatično birokratizirana institucija; ima položaje i zvanja – činove
➢ nema personalnih odnosa
➢ stroga hijerarhija – poštuje se samo čin
➢ neke države imaju profesionalnu vojsku, ali i opću vojnu obvezu
➢ neke države imaju različite vojne formacije, npr. karabinjeri, žandarmerija,...
➢ neke države uopće nemaju vojsku (npr. Costa Rica)
➢ RH nema opću vojnu obvezu, ukinuta je 2008., ali ima pričuvu
➢ prestižna institucija; vojne karijere su prestižne i respektiraju se
➢ stajaća vojska – teritorijalna vojska
➢ vojni atašei; pri ambasadama, bave se vojnom diplomacijom

21
 LJUDSKA SIGURNOST

→ stanje u kojem su ljudi oslobođeni od trauma, straha, prijetnji, gladi, bolesti,...

→ sigurnost od kroničnih prijetnji, kao što su rat, bolest, represija
→ zaštita od izvanrednih i štetnih poremećaja svakodnevice
→ ljudska sigurnost često služi kao krovna norma za različite sporazume i konvencije, čiji
cilj je zaštititi ranjive ljude od progonitelja (države)
→ freedom from fear
→ freedom from want
→ koncept je nastao 1990-ih, a orijentiran je na čovjeka te tvrdi da bi ljudi trebali biti sigurni
u svojim svakodnevnim životima; sigurnost čovjeka je primarna
→ uži pristup – ljudska sigurnost kao sloboda od straha i političkog nasilja
→ širi pristup – ljudska sigurnost kao problem siromaštva i nerazvijenosti
→ u mnogim situacijama država je počinitelj nasilja i izvor drugih prijwtnji sigurnosti svog
stanovništva. Stoga je ona problem.
→ države imaju glavna materijalna sredstva za postizanje ljudske sigurnosti
→ države ne mogu biti sigurne, ako njihovi građani nisu sigurni
→ raširena nesigurnost unutar države prelijeva se i na države i ljude u susjednim područjima
→ državna suverenost podrazumijeva da je primarna odgovornost za zaštitu stanovništva na
samoj državi!
→ prijetnje više nisu ograničene na vanjske izvore (druge države), već mogu doći i s
unutarnje razine; država sama može biti najveća prijetnja svojim građanima

7 područja ljudske sigurnosti (UNDAP):

1. ekonomska sigurnost (sigurni prihodi)
2. sigurnost prehrane (pristup hrani)
3. zdravstvena sigurnost (pristup zdrsvstvenoj skrbi)
4. sigurnost okoliša (zaštita sredine)
5. sigurnost zajednice (vrijednosti i odnosi)
6. politička sigurnost (poštivanje ljudskih prava)
7. osobna sigurnost (zaštita od svakog oblika nasilja)

3 osnovna ljudska prava:

1. Pravo na život i političko sudjelovanje
2. Ekonomska, društvena, kulturna prava
3. Pravo na mir i čisti okoliš

22
Stupovi ljudske zaštite unutar države:
❖ socijalna zaštita
❖ mirovinska zaštita
❖ školska zaštita
❖ fizička zaštita
❖ zdravstvena zaštita

Odgovor na prijetnje sigurnosti čovjeka:

a) razvoj civilnog društva
b) gospodarski razvoj
c) demokratizacija
d) jačanje međuovisnih država (međuovisnost)

Humanitarni intervencionizam
→ sporno etičko pitanje
→ korištenje vojnih sredstava u situacijama u kojima je sustavno nasilje unutar neke države
uzrok ljudske nesigurnosti
→ tu međunarodna zajednica vrši intervnciju na suverenitet neke druge države
→ nema ovlasti koja je iznad suvereniteta države, tako da je to jako dvojbeno
→ kad neka država ne štiti svje građane od same sebe, onda međunarodna zajednica zadržava
pravo nasilne intervencije (odluka VS UN-a)
→ nasilno 'discipliniranje' neke zemlje da vrši svoju funkciju
→ onemogućavanje neke zemlje da krši ljudska prava
→ nosi rizik produljenog ratovanja, a time i dugotrajne patnje stanovništva + problem
izbjeglica
→ nekritičko korištenje sile prilikom intervencije, šteti međunarodnoj sigurnosti
→ nipošto nije dozvoljeno intervenirati u smislu mijenjanja političkog režima / poretka
→ ergo – kada neka država ne štit svoje građane od same sebe, onda međunarodn zajednica
zadržava pravo nasilne intervencije

23
RAT, posljedice:
• odvraća strane investicije
• pad proizvodnje i izvoza
• oštećuje radnu snagu
• remeti unutarnja tržišta
• teret za zdravstvo
• uništava proizvodna sredstva
• uništava tvornice i industriju
• uništava komunikacijsku infrastrukturu
• porast vanjskog duga
• smanjena proizvodnja hrane
• smanjuje se BDP
• stvaranje izbjeglica
• raseljavanje stanovništva
• ratno profiterstvo
• zagađenje okoliša

24
 DRUŠTVENA SIGURNOST
SOCIJETALNA SIGURNOST

→ bavi se prijetnjama vlastitom identitetu

→ odnosi se na održivi razvoj tradicionalnih obrazaca (jezik, kultura, vjerski i nacionalni
identitet,...)
→ ako društvo izgubi svoj identitet, neće preživjeti
→ održavanje kolektivnog identiteta!
→ održavanje specifičnog etnonacionalnog i vjerskog identiteta!
→ društva su zasnovana na osjećaju kolektivnog identiteta (''mi'')
→ tu su objekti sigurnosti društvo i velike društvene zajednice s kolektivnim identitetom, a
ne države!
→ društvena sigurnost bavi se prijetnjama vlastitom identitetu, dok se državna sigurnost bavi
prijetnjama državnoj suverenosti!
→ u slučajevima u kojima se vjerski i etnoncionalni identiteti međusobno preklapaju i
učvršćuju (''Hrvati katolici''), to može dovesti do vrlo jakih i definiranih identiteta!
→ tamo gdje se država i društvo podudaraju (nacionalne države), probleme društvene
sigurnosti artikulira država / vlada!
→ u ime društva govori država!!!

Prijetnje državnoj sigurnosti:

1. Migracije (useljavanje stranaca)
2. Horizontalna konkurencija – ponarodnjavanja (skupina mijenja običaje zbog kulturnih
utjecaja drugih)
3. vertikalna konkurencija (skupini se nameće identitet)

Prijetnje društvenom identitetu:

❖ zabrana upotrebe jezika, imena, nošnje
❖ deportacije, ubojstva
❖ zabrana bogoslužja
❖ zabrana škola, muzeja, tiska, pisma,...
❖ etnocid i kulturocid

25
Nacija
- specifični slučaj društva
- politizirani narod odn. etnička grupa, koji ima svoju državu
- nacija je odgovor na potrebu za identitetom
- pripadnost određenoj kulturi govori nam tko smo
- teži vlastitoj državi

Karakteristike nacije:
a) privrženost teritoriju
b) privrženost osjećaju domovine
c) kontinuitet postojanja kroz vrijeme
d) osjećaj pripadnosti

Nacija → teži vlastitoj državi!

Etnička skupina → djeluje unutar postojeće države! Etnička skupina postaje ncija kada
počne djelovati kao povezana politička jedinica!

Društvena sigurnosna dilema

→ događa se kada postupci jednog društva, usmjereni na jačanje vlastitog identiteta, uzrokuju
reakcije drugog društva, što na kraju slabi prvo.
→ te dileme proizlaze iz dvije strane
a) kulturnog nacionalizma (bezopasan; pozitivan; cilj mu je poboljšati poredak a ne
uništiti ga)
b) etničkog ili političkog nacionalizma (negativan; cilj je aneksija teritorija i
dezintegracija države)

Politički ili etnički nacionalizam

• u sebi sadrži jasan teritorijalni element (za razliku od kulturnog)
• karakterizira ga aneksija teritorija i dezintegracija države
• često uključuje samoupravljanje, regiju, autonomiju (Kosovo)

Kulturni nacionalizam
• bezopasniji od političkog, jer funkcionira unutar postojećih državnih struktura
• namijenjen stvaranju snažnog osjećaja samoidentifikacije
• umanjuje značaj ostalih veza koje bi mogle umanjiti to jedinstvo
• zajednička obilježja:mjezik, vjera, povijest

26
Kulturno čišćenje / kulturocid
• poduzima se protiv manifestacija grupne kulture, ne protiv pripadnika kao takvih
• namjerno uništavanje bogomolja, spomenika, knjižnica, nošnje, zabrana jezika,...

Etničko čišćenje / etnocid

• namjerno ubijanje, deportacija i nasilje, usmjereno protiv pripadnika jedne etničke
grupe, od strane druge

27
 EKONOMSKA SIGURNOST

→ ekonomsko blagostanje u jednoj državi

→ sposobnost i interes za stvaranje i očuvanje prosperiteta države
→ to je sposobnost zaštite i unapređivanja državnih ekonomskih interesa, unatoč
događanjima koja te interese mogu blokirati i/ili ugroziti
→ područje ekonomije je zasebno područje sigurnosti, danas presudno područje
→ najbolji primjer dobre ekonomske sigurnosti je Dubrovačka Republika: ekonomska
diplomacija i upravljanje informacijama

Mikrorazina ekonomske sigurnosti

- pojedinci, kućanstvo, obitelj, lokalna zajednica

Makrorazina ekonomske sigurnosti

- država, teritorij
- ekonomska sigurnost na makrorazini bavi se entitetima koji su sposobni za vođenje
ekonomske politike i njihovim djelovanjem u međunarodnom ekonomskom sustavu

Koncepti / tumačenja ekonomske sigurnosti:

a) sigurnost opskrbe
b) sigurnost pristupa tržištu
c) kreditna sigurnost
d) sigurnost tehnološko-industrijskih sposobnosti
e) sigurnost saveza (održavanje međunarodnih ekonomskih partnerstava)
f) društveno ekonomska sigurnosna paradigma (npr. opiranje neoliberalizmu)
g) prekogranična sigurnost zajednica (projekti ekonomske integracije)
h) sistemska sigurnost

Ekonomski instrumenti koji se koriste za ostvarivanje nacionalnih interesa:

1. porezi
2. kvote
3. carine
4. bojkot (zabrana uvoza)
5. embargo (zabrana izvoza)
6. blokade
7. izvoz tehnologije
8. zajmovi
9. krediti
10. crne liste
11. monetarne manipulacije
12. zamrzavanje sredstava

28
Ekonomsko-sigurnosna dilema:
- povećano bogatstvo regije potiče i demokratske institucije na unapređivanje sigurnosti i
međuovisnosti, dok je istodobno osiguralo sredstva za jačanje vojnih sposobnosti

Sigurnost gospodarskog sistema

• sigurnost poslovanja
• efikasnost poslovanja
• stvaranje preduvjeta za gospodarski razvoj
• pristup tržištima
• pristup resursima
• tehnološka sigurnost
• kreditna sigurnost (rejting)

29
 NACIONALNA SIGURNOST

→ sigurnost države
→ fuzija države i nacije: nacija podupire državu, koja zauzvrat štiti društvene vrijednosti i
interese

Nacionalni interesi
→ vrijednosti i ciljevi, usmjereni prema razvoju nacionalne zajednice
→ to su jasno određene namjere države, vidljive potrebe i težnje

Nacionalna sigurnost treba osigurati:

➢ slobodu države i društva
➢ teritorijalni integritet
➢ suverenitet
➢ političku i socijalnu stabilnost društva i države
➢ stabilan ekonomski razvoj
➢ funkcioniranje pravne države
➢ stabilan javni poredak
➢ osobnu sigurnost građana
➢ zdrave ekološke uvjete
➢ dostupnost zdravstvene zaštite

Kategorije nacionalne sigurnosti:

1. opstanak države kao političke zajednice
2. opstanak nacije
3. fizički opstanak stanovništva
4. teritorijalni integritet (cjelovitost državnog teritorija)
5. suverenitet / politička samostalnost
(sposobnost države da samostalno ostvaruje svoju vlast)
6. kvaliteta života
(nastojanja usmjerena na uspostavu tzv. države blagostanja, odn. postizanje
primjerene ukupne kvalitete i razine životnog standarda; političkog, ekonomskog,
demokratskog, socijalnog,…)

Područja nacionalne sigurnosti:

❖ vojno (ofenzivne i defenzivne sposobnosti države)
❖ političko (briga države za organizaciju svoje stabilnosti, sustava vlasti)
❖ gospodarsko (pristup prirodnim bogatstvima, tržištu, financijama)
❖ socijalno (tradicija, kultura, jezik, nacionalni identitet, običaji)
❖ zaštita okoliša

30
Nenasilni oblici ugrožavanja nacionalne sigurnosti:
a) loša kvaliteta života
b) loše upravljanje
c) loša vladavina
d) rasprodaja društvenog bogatstva
e) zaostajanje u znanosti i tehnologiji
f) korupcija
g) kriminal
h) iseljavanje

Hrvatska sama ugrožava svoju sigurnost (jer od 1995. Hrvatska nema vanjske ugroza svoje
nacionalne sigurnosti).

Komponente sustava nacionalne sigurnosti:

1. diplomacija
2. vojska
3. policija
4. obavještajni sustav

5 rizika ugroze nacionalne sigurnosti:

1. terorizam
2. slabe države (same ugrožavaju svoje građane)
3. etnički sukobi
4. nekontrolirana proliferacija oružja za masovno uništenje
5. organizirani kriminal

5 pitanja za procjenu rizika:

1. Jesmo li ugroženi?
2. Tko nas ugrožava?
3. Procjena sposobnosti onoga tko nas ugrožava
4. Namjere aktera koji ima sposobnost da nas ugrozi
5. Može li nas se ugroziti? (ako ne može, nema rizika)
→ tek kad na sve ovo odgovorimo, ide upravljanje rizikom!!!

Ekonomski instrumenti nacionalne sigurnosti

→ to su sva ona sredstva koja se mogu koristiti u svrhu ostvarivanja nacionalne sigurnosti
→ kroz ekonomiju utjecati na političke interese!!!
→ porezi, kvote, carine, bojkot roba i usluga, embargo, blokade, zajmovi, krediti, crne liste,
monetarne manipulacije, manipulacije cijenama, zamrzavanje sredstava,…

31
Kako se upravlja nacionalnom sigurnošću:
P Planning (planiranje)
O Organization (organizacija)
S Staffing (kadrovi, ljudi; moramo to imati)
D Direction (upravljanje)
Co Coordinaction (koordinacija)
R Review (analiza naučene lekcije, evaluacija, komparacija)
B Budget (financiranje, budžet)

STRATEGIJA NACIONALNE SIGURNOSTI

→ strategije su vodiči
→ umijeće efikasne primjene nacionalnih resursa, s ciljem ostvarenja nacionalnih interesa
→ vodič koji služi za strateško upravljanje državom
→ kuda država ide i što radi
→ donosi se za razdoblje od 4-5 godina
→ u HR je donosi Sabor

Ciljevi strategije:
• osigurati zaštitu temeljnih i trajnih potreba države
• opstanak
• funkcioniranje
• slobodu
• teritorijalnu neovisnost
• zaštitu života i sigurnosti građana
• osiguranje napretka
• zaštitu ustavnog poretka

4 elementa strategije:
1. cilj (kuda idemo?)
2. sredstva (za ostvarenje cilja mora biti sredstava)
3. način (ponašanje)
4. rizik

32
Vijeće za nacionalnu sigurnost
→ u HR najviše tijelo za upravljanje nacionalnom sigurnošću
→ ima izvršne ovlasti
→ određuje što je ugrožavanje nacionalne sigurnosti, i što su nacionalni interesi
→ ima ga svaka zemlja
→ što ono odluči, to treba realizirati

33
 DIPLOMACIJA PRINUDE

→ podrazumijeva korištenje prijetnji i ograničenog nasilja, s ciljem da drugu stranu uvjeri da

zaustavi ili poništi već započetu akciju
Na taj način daje se drugoj strani na izbor hoće li udovoljiti uvjetima koji su stavljeni pred
nju, ili će biti uništena u vojnom sukobu
→ postala je integralnim dijelom zapadnog načina upravljanja krizama i sukobima
→ vojna nadmoć Zapada trebala bi omogućiti da se diplomacija prinude lakše uspješno
provodi
→ to je reaktivna strategija, koja počiva na prijetnjama i ograničenoj upotrebi sile i motivima
da se utječe
→ upotreba sile ili prijetnja silom (''batina'') mogu biti povezani s upotrebom poticaja
(''mrkva''), kako bi se povećala protivnikova motivacija da se pokori zahtjevima i pristane
Batina mora ulijevati strah u protivnika.
→ uspjeh diplomacije prinude mora biti trajan

Načela diplomacije prinude / uvjeti potrebni za uspjeh:

➢ upućena prijetnja mora biti dovoljno snažna
➢ protivnik prijetnju mora smatrati vjerodostojnom
➢ protivnik mora dobiti vrijeme za udovoljavanje
➢ udovoljenje zahtjevu neće voditi daljnjim zahtjevima
➢ mora postojati određeni stupanj zajedničkog interesa
➢ davanje motiva za udovoljavanje
➢ prijetnju se treba učiniti toliko snažnom, da će neudovoljavanje biti preskupo
➢ provoditelj diplomacije prinude mora uvjeriti protivnika da će u slučaju nepristajanja
biti poražen brzo i efikasno

Instrumenti za mirno rješavanje sporova:

1. Pregovori
(vrsta dijaloga kojem je cilj riješiti spor izvansudskim putem)
2. Posredovanje / medijacija
(uključivanje treće, neutralne, strane u konflikt, s ciljem da se postigne rješenje
prihvatljivo svima)
3. Arbitraža
(suđenje pred nedržavnim sudom sastavljenim od osoba od povjerenja obiju strana,
kojima one sporazumno daju pravo da donesu obvezujuću odluku o njihovom sporu)
4. Mirenje
5. Sudsko rješenje
6. Diplomacija
(oblik državne djelatnosti usmjeren na odnose s drugim zemljama; predstavljanje
svoje države u inozemstvu i promicanje njenih interesa; instrument vanjske politike)
7. Istražne komisije

34
 OBAVJEŠTAJNI SUSTAV

Intelligence = znanje; pretvaranje nejasnog i konfuznog u poznato i jasno.

a) Informacije, podaci
b) Specifični načini dolaska do informacija
c) Organizacija

→ intelligence nije isto što i špijunaža: špijunaža je dio intelligence-a; to je tajni način
prikupljanja podataka
→ smisao intelligence-a je utvrditi namjere druge strane, da se vidi dublje, dalje i više od
drugih
→ to je znanje koje služi kao podloga za proces odlučivanja
→ različite tipologije intelligence-a; s obzirom na područje primjene: poslovni, vonji,
politički intelligence,…
→ obavještajni sustav su oči i uši jedne nacije

Obavještajna djelatnost
→ prikupljanje, analiza, proizvodnja i uoptreba infromacija o potencijalno neprijateljskim
državama, grupama, aktiivnostima, pojedincima,…
→ odnosi se na djelatnost vlade
→ podaci se često prikupljaju tajno
→ tako proizašle informacije koriste donositelji odluka, koji djeluju kao kormilari koji
upravljaju državom
→ unutarnje pravo države koja prikuplja obavještajne podatke, uvvijek dopušta slanje
vlastitog osoblja u inozemstvo u takve svrhe
Država regrutira te ljude, uvježbava ih, plaća ih, osigurava im mirovine,…

Načela rada obavještajnog sustava:

a) sustavu se mora omogućiti da efikasno obavi svoju funkciju
b) mora postojati kontrola zakonitosti i odgovornost je uvijek individualna
c) mora postojati decentralizacija, jasno određenje djelokruga rada
d) načelo proporcionalnosti
e) primjena (tih) sredstava mora biti gradirana

Funkcije obavještajnih službi:

• prikupljanje javnih i tajnih podataka
• zaštita vlastitih tajni
• provođenje prikrivenih akcija (izvršna funkcija)

35
HUMINT
✓ najstarija obavještajna disciplina (špijuni)
✓ prikupljanje podataka od ljudskog izvora
✓ zahtijeva m/ž koji poznaju jezik, kulturu, život države u koju se šalju
✓ današnji obavještajci su vrlo rijetko naoružani i obično su navodni zaposlenici
ambasada ili diplomati

TECHINT
✓ podaci prikupljeni pomoću tehničkih sredstava
✓ razvio se kao odgovor na znanstveni i tehnološki napredak
✓ 3 vrijedna dostignuća: komunikacija putem žice
bežična elektronska komunikacija
aviopromet

SIGINT
✓ elektroničko izviđanje

IMINT
✓ slikovni intelligence, slikovni materijal, dronovi, satelitski snimci,…

PHOTINT
✓ fotografska obavještajna djelatnost

OSINT
✓ otvoreni izvori; novine, radio, tv, portali, internet,…

4 kriterija i preduvjeta za obavještajca:

1. besprijekorna prošlost
2. besprijekorna vizija budućnosti
3. domoljublje
4. sposobnost

36
OBAVJEŠTAJNI PROCES / CIKLUS

1. POTREBA
Potreba dužnosnika da nešto saznaju. O drugim državama, npr.

2. PPRIKUPLJANJE
Različite obavještajne agencije; humint, techint, kombinacija,…

3. OBRADA
Obrada prikupljenih podataka. Prijevodi, tumačenja, čitanje fotografija,
dekodiranje,… Može trajati mjesecima.

4. ANALIZA
Sve prikupljene i obrađene informacije dostavljaju se analitičarima – tzv. ''sirove
informacije''. Smješta ih se u kontekst, odvaja se bitno od nebitnog, itd.

5. PROIZVODNJA
Obavještajni proizvod. Dnevni ili povremeni izvještaji, procjene, upozorenja,…

6. ODAŠILJANJE / DOSTAVLJANJE
Onima koji su podatke tražili.

OPERATIVNE KOMPONENTE OBAVJEŠTAJNOG SUSTAVA

1. SIGURNOSNE SLUŽBE (službe sigurnosti)
▪ Specijalizirane ustanove koje uporabom specifičnih, uglavnom tajnih tehnika,
modaliteta i resursa, izvršavaju poslove zaštite ustavnog poretka i sigurnosti
jedne države.

2. OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE
▪ Službe koje prikupljaju, obrađuju, analiziraju obavještajne podatke o
potencijalnom neprijatelju (džavi, pojedincu, grupi), a to se gotovo uvijek čini
u tajnosti
▪ Dio su sustava nacionalne sigurnosti
▪ Obavještajne metode su humint, techint, osint, imint, photint,…

3. PROTUOBAVJEŠTAJNE SLUŽBE
▪ Djeluju unutar države, te prikupljaju o obrađuju infromacije u svrhu zaštite
državnih tijela, štićenih osoba, institucija od interesa za državu,…
▪ Nemaju ovlasti za rad izvan granica svoje zemlje
▪ Sprečavaju djelovanje stranih obavještajnih službi

4. KONTROLA ZAKONITOSTI OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI

▪ Štiteći sebe, država često zadire u prava i slobode svojih građana, pri čemu su
moguće različite zloupotrebe, zato je potrebna kontrola zakonitosti rada
obavještajnih službi
▪ Unutarnja kontrola i vanjska kontrola

37
5 tipova kontrole / nadzora zakonitosti rada obavještajnih službi

1. UNUTARNJA (PROFESIONALNA) KONTROLA

• interna kontrola; u svakoj obavještajnoj službi postoje profesionalci koji
kontroliraju profesionalce
• jedini efikasni način kontrole; profesionalci jedini znaju sve o tom poslu i sve
njegove cake
• to moraju biti visokoetični profesionalci
• tijela unutar službe prate rad službe

2. VANJSKA KONTROLA
• Politička tijela
• u HR je to Ured za nacionalnu sigurnost

3. ZAKONODAVNA KONTROLA
• kontrolu vrši zakonodavna vlast, parlament

4. GRAĐANSKA KONTROLA
• Vijeće za građanski nadzor; takav tip nadzora imaju samo 3 države na svijetu

5. SUDBENA KONTROLA

1. tip → invazivne mjere prethodno odobrava sud

(u HR nema prisluškivanja dok to ne odobri Vrhovni sud, u komisiju
od 3 suca, koji zajednički izdaju pisani nalog)

2. tip → sudski nadzor vrši se nakon

(tužite RH kao državu, jer SOA nema pravnu osobnost, da su ti
povrijeđena tvoja prava)

3. tip → nadležnost međunarodnog suda

(kad u HR izgubite neku parnicu/tužbu, možete tužiti RH ka
međunarodnom sudu. On je iznad nacionalnih sudova.

U HR profesionalce najčešće kontroliraju amateri.

38
TAJNE AKCIJE / OPERACIJE (''cover actions'')

→ aktivnosti s ciljem promjene političkog ili ekonomskog razvoja neke države, ali bez želje
da se sazna tko te aktivnosti vrši
→ nisu legalne pa treba paziti da se ne otkriju
→ mnogi prikupljanje tajnih (obavještajnih) podataka smatraju etičnim, sve dok je svrha
špijunaže zaštita i unapređenje sigurnosti nacije, i dok su izabrana sredstva u najmanjoj
mogućoj mjeri nametljiva
→ teorija ''i drugi to čine'' često se upotrebljava kao etičko opravdanje prikupljanja podataka;
sve dok druge države špijuniraju nas i time ugrožavaju našu sigurnost, etično je i potrebno da
i mi špijuniramo njih
→ moderne nacije vjeruju da će prikupljanje, analiza i upotreba dobrih obavještajnih
informacija povećati njihovu sigurnost u ovom anarhičnom svijetu
→ morate imati unutarnja raspuknuća, unutar nekog sustava, odn. ciljne mete, da bi tajna
operacija uspjela

6 kriterija poduzimanja tajne akcije

1. VAŽNOST (željeni cilj mora biti od ključne važnosti)
2. IZVEDIVOST (akcija mora biti izvediva)
3. POSLJEDNJE SREDSTVO
4. LEGITIMNOST (procedura odobravanja tajne akcije mora biti jasno definirana,
uz prethodno dano pisano odobrenje)
5. RAZMJERNOST (stupanj sile, nametljivosti, obmane, moraju biti razmjerni sa
stupnjem prijetnje)
6. JAVNA POTPORA (sve tajne akcije moraju biti sposobne da se opravdaju, u
eventualnom slučaju interesa i saznanja javnosti)

39
 TERORIZAM

→ prijetnja ili upotreba nasilja / terora, koja posredstvom psiholoških učinaka nastoji ostvariti
političke ciljeve
→ to je metoda, ne pokret, ne oblik gerilskog ratovanja, kojom određene grupe, koje imaju
neka svoja politička, filozofska, vjerska uvjerenja, djeluju kako bi destabilizirale neku zemlju
i/ili regiju, te na taj način promovirali neka svoja ekstremistička, radikalna rasna, vjerska,
fašistička, religijska uvjerenja
→ cilj je uvijek politički!
→ destabilizacija poretka
→ upotreba i/ili prijetnja nasiljem od strane organizirane grupe, kako bi se postigli politički
ciljevi
→ nasilje je usmjereno protiv ciljane publike, koja nadilazi neposredne žrtve
→ stvara strah unutar ciljane publike: elite, podupiratelji vlada, pripadnici određenih vjerskih
i/ili etničkih grupa, itd.
→ bombe, otmice, napadi, atentati, taoci, zauzimanje zgrada, otmice aviona i brodova,
autobombe, bombaši samoubojice,…
→ središnji sigurnosni problem nakon 11.9.2001., i neće moći biti eliminiran
→ da bi određeni fenomen bio svrstan u terorizam, akt nasilja mora imati politički cilj
→ oružje slabih
→ mogućnost pronalaska ranjivih meta veća je u demokratskim zemljama – državna
sigurnost slabija je nego u autoritarnim društvima.
Postoje ograničenja u tome koliko demokratska država smije nadgledati svoje građane.
→ psihološki učinak – proizvodnja straha je sredstvo kojim terorizam utječe na političke
promjene

Uzroci terorizma
→ pojedinci u društvu postaju toliko nezadovoljni i frustrirani svojom nemogućnošću da
dovedu do, po njima, potrebnih promjena, da pribjegnu nasilju
→ disidenti to društvo i politički sustav percipiraju lošim.
Percepcije su te koje su tu mjerodavne!!!
→ odgovor na globalizaciju – globalizacija ugrožava lokalne kulture, pogotovo ako je
popraćena sekularizacijom!
→ mnoge vjerske skupine protive se svjetovnosti koja dolazi s modernizmom
→ desničarske i etnocentrične grupe protivile su se slabljenju svojih kultura vanjskim
idejama (Irci, Baski, Katalonci,…); boje se uranjanja svog jezika i kulture u veći etnički
identitet
→ političke, socijalne, ekonomske nejednakosti i nepravde

40
Mjere protiv terorizma
1. prevencija
2. odgovor na napade
3. međunarodna suradnja
4. učinak sigurnosnih mjera na građanske slobode
▪ sigurnosne snage napadaju teroriste, prije negoli oni napadnu
▪ suradnja među obavještajnim agencijama jako je važna
▪ doušnici, preobraćenici, ubačeni agenti – mogu biti ključno sredstvo
sigurnosnih snaga za prikupljanje obavještajnih podataka

Najveća opasnost javlja se kada vlade borbu protiv terorizma promatraju ako ratovanje.
Jer većina demokratskih zemalja za vrijeme ratnog stanja dopušta veća ograničavanja prava i
sloboda građana.

VRSTE TERORIZMA

1. VJERSKI
▪ prevladava posljednjih godina
▪ napadi su globalni
▪ ne ograničava se samo na islam – kršćani protiv pobačaja, Židovi protiv
Palestinaca,…
▪ mnoge vjerske grupe preslabe su za nametanje svojih pogleda, pa tako
terorizam postaje oružje po njihovom izboru

2. ETNIČKI / NACIONALISTIČKI
▪ grupe koje se definiraju po svom etničkom ili jezičnom prepoznavanju
▪ golemi broj antikolonijalističkih grupa u prošlosti bio je etnički utemeljen, te
su koristile terorizam kao taktiku, u svojim naporima za stjecanjem
neovisnosti
▪ ETA, IRA, Tamilski tigrovi,…

3. IDEOLOŠKI
▪ korijeni su u različitim ljevičarskim i marksističkim ideologijama (Evropa)
▪ također su tu i grupe utemeljene na desničarskim ideologijama – bile su slabe
nakon WW2, ali su 1990-ih ojačale
▪ često su im mete imigranti i strani radnici

Politički islam
→ koncept u kojem između politike, vjere, države i društva nema nikakve razlike
→ uređenje po elementima šerijatskog prava
→ nema potrebe za svjetovnim autoritetima kad postoje vjerski

41
Terorističke organizacije
→ danas ih je u svijetu oko 865
→ imaju vojno i političko krilo
→ operacije najčešće izvode manje jedinice – ćelije
→ svaka od terorističkih organizacija ima svoj specifični stil izvođenja operacija, svoj modus
operandi
a) tradicionalne – hijerarhijski su ustrojene
b) suvremene – imaju decentraliziranu mrežnu strukturu
c) funkcionalno strukturirane – tijela za politička pitanja, vojna pitanja, za informiranje,
za logistiku, za planiranje i pripremu napada,…
d) teritorijalno strukturirane – razne ćelije, brigade,…

MEĐUNARODNA SIGURNOST

→ sigurnost međunarodnog poretka

→ stanje u svijetu, u kojem države mogu bez rata
→ osjećaj odsutnosti straha i prijetnji
→ beskonfliktno stanje
→ osjećaj sigurnosti članica međunarodne zajednice

Konfliktni model osiguranja međunarodne sigurnosti

➢ sigurnost je dobro za koje se države natječu
➢ sigurnost jedne države moguće je ostvariti na račun sigurnosti drugih
➢ države međusobne sukobe rješavaju uporabom sile

Kooperativni model osiguranja međunarodne sigurnosti

➢ suradnja među državama, usmjerena ka ostvarenju sigurnosti kao zajedničkog cilja

Institucije međunarodne sigurnosti UN

EU
NATO
OESS

42
 UN

→ međunarodna organizacija za održavanje mira i sigurnosti u svijetu, razvijanje

dobrosusjedskih odnosa, ekonomsku suradnju, širenje tolerancije i promicanje poštivanja
ljudskih prava i osnovnih ljudskih sloboda
→ funnything je što se ne radi o nacijama nego o državama
→ oko 195 država članica

Vijeće sigurnosti
➢ najvažnije izvršno tijelo UN-a, jedino koje donosi obvezujuće odluke
➢ odgovorno za reguliranje konkretnih pitanja u vezi s međunarodnim mirom i
sigurnošću – odlučuje o konkretnim akcijama vojnog i/ili nevojnog karaktera
➢ sastoji se od 15 država članica: 5 stalnih članica (USA, RUS, GB, FRA, KINA), i
10 nestalnih članica s mandatom od dvije godine
➢ za donošenje odluka potrebno je 9 glasova za, a među njima mora biti 5 stalnih
➢ svaka od stalnih članica ima pravo veta – to je pravo države članice da pod određenim
uvjetima zaustavi donošenje neke odluke
➢ EU kao članica godinama pokušava ući u VS

Opća skupština
➢ čine ju sve države članice, odn. njihovi predstavnici
➢ ne odlučuje ni o čemu, odluke su samo savjetodavne

Gospodarsko socijalno vijeće

➢ bavi se pitanjima kvalitete života u međunarodnoj zajednici

Tajništvo
➢ administrativno-izvršno tijelo, na čelu je glavni tajnik

Međunarodni sud
➢ rješava međunarodne sporove

43
 MEHANIZMI UN-a ZA OSTVARENJE MEĐUNARODNE SIGURNOSTI

1. Instrumenti za mirno rješavanje sporova

• cilj je izbaciti rat kao efikasno sredstvo za rješavanje sukoba u međunarodnoj
zajednici
• nalažu državama u sporu da svoj sukob riješe mirnim putem
• niz instituta: pregovori, arbitraža (politički dogovor), posredovanje, mirenje…
• Poglavlje 6 i 7 Povelje UN-a: mirno rješavanje sporova→ nedopuštena je
primjena sile osim ako VS s 9 glasova za (od čega 5 stalnih) ne odobri
primjenu sile protiv prekršitelja međunarodnog mira i sigurnosti

2. Djelovanje u slučaju agresije

• djelovanje, u slučaju agresije jedne zemlje na drugu
• političke i ekonomske sankcije
• primjena vojnih operacija radi uspostave mira i sigurnosti
• u slučaju vojnih operacija oružane snage djeluju pod okriljem VS; vojni
kontingenti sastavljeni su od država članica UN-a

3. Mirovne operacije / misije

• nisu razrađene u Povelji UN-a, ali podrazumijevaju uporabu oružanih snaga
no bez primjene sredstava prisile
• svaka mirovna operacija ima drugačiji mandat, ali svima je zajedničko
nekoliko elemenata:
Vodi ih glavni tajnik
Suglasnost država u sporu
Nepristrano djelovanje kontingenata
Sastavljene od oružanih kontingenata država članica UN-a
Primjena sile samo u slučaju samoobrane
• Humanitarni intervencionizam
• Nenasilna upotreba nasilnih vojnih sredstava
• Cilj je uspostaviti prekršeni mir
• Odvijaju se pod patronatom glavnog tajnika UN-a
• Misija je uspostava mira
• Sukobljene / zaraćene države moraju dati zajedničku suglasnost da misije
smiju doći (to pokazuje koliko je suverenitet nedodirljiv)

5 vrsta mirovnih misija

1. Preventivna diplomacija
2. Peacekeeping (održavanje mira)
3. Peacemaking (stvaranje mira)
4. Peacebuildiing (izgradnja mira)
5. Humanitarni intervencionizam

44
 NATO

→ osnovan u Washingtonu 4.4.1949.

→ 29 država članica
→ to nije nadnacionalna organizacija (nema središnju vlast), već savez koji dozvoljava
međunarodnu suradnju neovisnih suverenih država, na dobrovoljnoj osnovi
→ odluke se donose jednoglasno
→ djelovanje na načelu ''causus foederis''

Sjevernoatlantsko vijeće
➢ najviše tijelo za odlučivanje i forum za savjetovanje NATO-a
➢ sastaje se na najvišim razinama (premijeri, ministri vanjskih poslova,…)

Odbor za obrambeno planiranje

➢ bavi se pitanjima obrane i pitanjima povezanim sa zajedničkim obrambenim
planiranjima
➢ čine ga stalni predstavnici i predstavlja vodstvo za vojne vlasti NATO-a

Skupina za nuklearno planiranje

➢ razmatra ulogu nuklearnih snaga u sigurnosnoj i obrambenoj politici NATO-a

Glavni tajnik
➢ odgovoran je za usmjeravanja i koordinaciju procesa odlučivanja unutar Saveza
➢ na čelu se sva tri prethodno nabrojana saveza

Međunarodno tajništvo
➢ čine ga predstavnici svih država članica i njegova je uloga priprema rasprava i
savjetovanje unutar NATO-a

Vojni odbor
➢ najviše vojno tijelo, odgovorno Sjevernoatlantskom vijeću i Odboru za obrambeno
planiranje
➢ pruža preporuke političkim vlastima NATO-a u pogledu obrambenih pitanja
➢ daje smjernice glavnim vojnim zapovjedništvima

45
Međunarodni vojni stožer
➢ pruža potporu Vojnom odboru

Integrirana vojna struktura

➢ uključuje mrežu vojnih zapovjedništava što pokrivaju cijelo sjevernoatlantsko
područje

Skupština NATO-a
➢ neovisna od NATO-a
➢ interparlamentarna organizacija država članica NATO-a
➢ povezuje nacionalne parlamente pojedinih država članica
➢ tu se raspravlja o raznim političkim i tehničkim pitanjima
➢ može davati preporuke glavnom tajniku

Program Partnerstvo za mir, 1994.

→ političko-vojni program NATO saveza
→ usmjeren ka stvaranju povjerenja između zemalja članica NATO-a i drugih zemalja
Evrope i nekadašnjeg SSSR-a, te uspostavljanju međusobne vojne suradnje i regionalne
stabilnosti
→ osnovan je 1994. godine, nakon pada Istočnog bloka
→ cilj je jačanje stabilnosti i sigurnosti u Evropi, odnosno reduciranje rizika konflikata na
najmanju moguću mjeru

Organizacija za sigurnost i suradnju u Evropi, OESS (Beč, 1973.)

→ najveća refionalna sigurnosna organizacija na svijetu
→ osnovana na temelju Povelje UN-a, izrasla iz Helsinške konferencije (cilj konferencije bio
je smirivanje napetosti između istočnog i zapadnog bloka)
→ 56 zemalja članica (Evropa, središnja Azija, Sjeverna Amerika)
→ RH se pridružila 1992.
→ bavi se nizom sigurnosnih pitanja
Kontrola naoružanja
Diplomacija
Mjere za izgradnju povjerenja i sigurnosti
Ljudska prava
Demokratizacija
Nadzor izbora i privrede
Zaštita okoliša

46
 EVROPSKA UNIJA

→ stvorena potpisivanjem Ugovora o Evropskoj uniji, u Maastrichtu, 2.2.1992.

→ nadnacionalna integracija!!
→ regionalna organizacija evropskih država, kroz koju njezine članice ostvaruju zajedničke
ciljeve
→ prije svega politički projekt, a tek onda ekonomski!
→ konačni cilj je stvoriti ''uniju evropljana''
→ jedinstvena organizacija u svijetu, i u odnosu na druge organizacije, jer:
1. ima više vlastitih institucija
2. širi joj je raspon područja političke odgovornosti
3. djeluju nadnacionalne strukture

Zajedničko:
❖ jedinstveno tržište
❖ zajednička vanjska politika
❖ zajednička sigurnosna politika
❖ suradnja u unutarnjim poslovima
❖ suradnja u pravosuđu
❖ zajednička valuta

Unija Evropljana, zajedničko:

❖ ekonomija
❖ vrijednosti
❖ pravna pravila
❖ solidarnost
❖ složnost
❖ stabilnost
❖ mir
❖ institucije

Klauzula solidarnosti
→ klauzula, prema kojoj Unija i države članice zajednički djeluju u duhu solidarnosti, u
slučaju da je neka država članica meta terorističkog napada i/ili žrtva elementarne prirodne
nepogode i/ili nesreće izazvane ljudskim djelovanjem
→ sadržana u Lisabonskom ugovoru

47
Evropsko vijeće
➢ skup političkih predstavnika zemalja članica EU na najvišoj razini, tj. čelnici država
EU
➢ osnovano u prosincu 1974.
➢ Nadležnosti: opće (definiranje političkih smjernica)
Vanjska i sigurnosna politika
Unutarnji poslovi i pravosuđe

Vijeće Evrope / Vijeće ministara

➢ izvršava nacionalne interese
➢ glavna zakonodavna institucija EU
➢ istovremeno ima nadnacionalne i međuvladine ovlasti
➢ sastavljeno od ministara nacionalnih vlada država članica
➢ nadležnosti:
zakonodavne
proračunske
imenovanja
međunarodni sporazumi (potpisuju ih)
specifične ovlasti (koordinira politike u određenim segmentima)

Evropski parlament
➢ jedino tijelo na razini EU koje se bira izravnim općim izborima
➢ izraz političke i demokratske volje naroda
➢ jamac je evropskih interesa i zaštite prava građana
➢ najveća multinacionalna skupština svijeta predstavlja oko 500 milijuna građana

Evropska komisija
➢ 28 povjerenika koje izabiru vlade država članica EU, prema vlastitim kriterijima
➢ mandat 5 godina
➢ predstavnici su neovisni i predstavljaju jedinstveno tijelo koje zastupa interese EU
➢ svaki povjerenik je zadužen za određeno područje i na čelu je uprave
➢ izvršavaju proračun, politike i programa, čuvar je pravnog poretka EU
➢ predstavlja EU

48