Broj: U-IIIBi-665/2019

Zagreb, 4. ožujka 2021.

Ustavni sud Republike Hrvatske u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim

tužbama, u sastavu sutkinja Ingrid Antičević Marinović, predsjednica Vijeća, te suci
Mato Arlović, Snježana Bagić, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić i Miroslav Šumanović,
članovi Vijeća, u postupku koji su ustavnom tužbom pokrenuli Muslima Hussainkhel,
Rahmatshah Hussainkhel, Farishta Hussainkhel i maloljetni Rashid Hussainkhel,
Lima Hussainkhel, Rubina Hussainkhel, Murtaza Hussainkhel, Amir Hussainkhel,
Nabila Hussainkhel, Shabir Hussainkhel, Sana Hussainkhel, Manir Hussainkhel i
Maryam Hussainkhel, te Nilab Hussainkhel, koje zastupa po Sanja Bezbradica
Jelavić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Jelavić & partneri u Zagrebu, na sjednici
održanoj 4. ožujka 2021. jednoglasno je donio

ODLUKU

Ustavna tužba se odbija u odnosu na prigovor povrede proceduralnog i

materijalnog aspekta članka 21. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne
novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) vezano uz istragu smrti
mlt. Madine Hussainkhel (Hassiny).

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Muslima Hussainkhel, Rahmatshah Hussainkhel, Farishta Hussainkhel i

njihova maloljetna djeca Rashid, Lima, Rubina, Murtaza, Amir, Nabila, Shabir, Sana,
Manir i Maryam, te Nilab Hussainkhel (u daljnjem tekstu: podnositelji), koje zastupa
Sanja Bezbradica Jelavić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Jelavić & partneri u
Zagrebu podnijeli su 11. veljače 2019. ustavnu tužbu zbog neučinkovite istrage smrti
mlt. Madine Hussainkhel (u kaznenoj prijavi: Hassiny) od 21. studenoga 2017. po
okončanju postupka nakon što su Rahmatshah Hussainkhel i Muslima Hussainkhel
preuzeli kazneni progon.

2. Iako su prethodni postupak formalno nastavili samo Rahmatshah Hussainkhel

i Muslima Hussainkhel, budući da se vodio u vezi smrti mlt. Madine Hussainkhel svi
podnositelji, kao njezini najbliži srodnici, imaju aktivnu legitimaciju u ovom
ustavnosudskom postupku.

3. Podnositelji smatraju da su zbog neučinkovite istrage smrti imenovane

povrijeđena njihova ustavna prava zajamčena člancima 14., 21. stavkom 1., 23.,
stavkom 1., 29. stavkom 1. i 35. Ustava, te prava iz članaka 2., 3., 6., 8. i 14.
 2

Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine -

Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst i 8/99. - ispravak, 14/02. i
1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija) i članka 1. Protokola br. 12 te članka 4.
Protokola br. 4 uz Konvenciju.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI PREDMETA

4. Muslima Hussainkhel i Rahmatshah Hussainkhel supružnici su i roditelji

osmero maloljetne djece, Farishta Hussainkhel druga je supruga Rahmatshaha
Hussainkhela s kojim ima dvoje maloljetne djece, a Nilab Hussainkhel je punoljetna
kći Rahmatshaha Hussainkhela i Muslime Hussainkhel. Svi su, prema njihovim
tvrdnjama, državljani Afganistana.

Maloljetna djeca (prema podacima u vrijeme dolaska u Republiku Hrvatsku) su:

Rashid i Lima (blizanci u dobi od 15 godina), Rubina (u dobi od 8 godina), Murtaza (u
dobi od 3 godine), Amir (u dobi od 2 godine), Nabila (u dobi od 13 godina), Shabir (u
dobi od 10 godina) i Sana (u dobi od 3 godine); te Manir (u dobi od 3 godine) i
Maryam (u dobi od 1 godine).

5. Ostale bitne činjenice i okolnosti predmeta vezane uz istragu iza smrti mlt.
Madine Hussainkhel navedene su u točkama 9. - 9.4. odluke i rješenja Ustavnog
suda broj: U-IIIBi-1385/2018 od 18. prosinca 2018. (www.usud.hr), te se podnositelji
upućuju na taj dio obrazloženja navedene odluke i rješenja.

U ovoj odluci navode se činjenice i okolnosti koje nisu prikazane u navedenoj odluci i
rješenju.

6. Nakon odbačaja kaznene prijave od nadležnog državnog odvjetnika

podnositelji su preuzeli kazneni progon 14. lipnja 2018. te su sucu istrage
Županijskog suda u Osijeku podnijeli prijedlog za provođenje istrage.

Rješenjem suca istrage broj: Kir-Us-21/2018 od 22. kolovoza 2018. na temelju članka
225. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine"broj 152/08., 76/09.,
80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka USRH broj: U-I-448/2009 i dr.,
143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; u daljnjem tekstu: ZKP/08), odbijen je kao
neosnovan prijedlog za provođenje istrage oštećenika kao tužitelja Rahmatshaha
Hosseinia i Muslime Hosseini protiv I-osumnjičenika Ž. B., II-osumnjičenika N. P. i III-
osumnjičenika M. G. zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291.
stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15.,
61/15. - ispravak i 101/17.; u daljnjem tekstu: KZ/11), prouzročenja smrti iz nehaja iz
članka 113. KZ-a/11, mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg
postupanja iz članka 104. KZ-a/11 i povreda djetetovih prava iz članka 177. stavaka
2. i 4. KZ-a/11.

6.1. U obrazloženju rješenja je, između ostaloga, navedeno:

"Analizom svega pobrojanog, dokumentacije punomoćnika ošt. kao tužitelja, iz

kaznenog predmeta DO USKOK-a, iskaza svjedoka zak. zastupnika na Županijskom
sudu u Vukovaru, prikupljenih saznanja MUP-a RH i MUP-a R. Srbije, te zatraženog
izvještaja MUP-a RH o navedenoj grupi imigranata, proizlazi da u postupanju
prijavljenih osoba Ž. B., N. P. i M. G., izostaje osnovana sumnja da bi u svom
 3

postupanju ostvarili bitna obilježja kaznenih djela za koja se traži provođenje istrage.
Naime, za pokretanje istrage u smislu čl. 225. st. 2. ZKP/08 po prijedlogu ošt. kao
tužitelja u svezi čl. 216. st. 2. ZKP/08 nužno je egzistiranje osnovane sumnje da bi
okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora teža od 5 godina,
što u konkretnom slučaju izostaje jer iz svih pobrojanih dokumenata takav zaključak o
postojanju dostatnog i relevantnog stupnja osnovane sumnje da bi kao policijski
službenici Policijske postaje Tovarnik raspoređeni u službi za zaštitu državne granice
dana 21. studenoga 2017. kod nadzorne točke II. na pruzi Tovarnik - Šid, postupili
protivno pravilima struke i u okviru predmetnih inkriminacija.
Nije sporno da je grupa imigranata krenula iz smjera Šida željezničkom
prugom u smjeru RH i Tovarnika, radi ilegalnog prelaska u RH, što je razvidno iz
dokumentacije koju je prikupilo MUP RH i MUP R. Srbije, odnosno da je MUP R.
Srbije u svojoj dokumentaciji utvrdio da grupa imigranata, u kojoj je bila i obitelj
Hosseini s djecom, se kretala prugom i na teritoriju R. Srbije, gdje je došlo do
željezničke prometne nesreće u kojoj je teretni vlak kojim je upravljao strojovođa J.
K., na željezničkoj pruzi udarilo u dijete Madinu Hosseini.
Sporno je da li su grupa imigranata kritične zgode 21. studenoga 2017. prešli
graničnu crtu R. Srbije i ušli na teritorij RH, te razgovarali sa patrolom policije i
zatražili azil u Republici Hrvatskoj.
Iz pobrojane dokumentacije ne proizlazi utvrđenje da je grupa imigranata
prešla na teritorij Republike Hrvatske, niti da je razgovarala s patrolom policije, a niti
da su zatražili azil u Republici Hrvatskoj. Naprotiv, iz dokumentacije MUP-a RH i
MUP-a R. Srbije sukladno proizlazi da grupa imigranata, među kojom je bila i obitelj
Hosseini s djecom, nije prešla graničnu crtu i ušla na teritorij Republike Hrvatske, te
da je patrola PP Tovarnik uobičajenom metodom vršila nadzor duž državne granice,
dok su imigranti bili još na teritoriju R. Srbije, te proveli postupak koji je uobičajen i
svakodnevan, jer se radi o poznatoj ruti imigranata za ilegalno prelaženje državne
granice u Republiku Hrvatsku duž željezničke pruge između dviju država. Prema
suglasnim iskazima u Državnom odvjetništvu, patrola je u sastavu Ž. B., N. P. i M. G.
postupala u okviru Zakonika o Schengenskim granicama, odnosno uobičajenim
postupkom odvraćanja imigranata da uđu u prostor Republike Hrvatske. Signalizirali
su svjetlosnim uređajem, signalizirali vozilom i lampom te samom pojavom patrole
koja je raspoređena radi zaštite državne granice, odvratili imigrante da uđu u prostor
Republike Hrvatske.
Iz iskaza navedenih slijedi da su prethodno utvrdili kretanje grupe imigranata
putem ručne termovizijske kamere 'ISS' u dubini teritorija R. Srbije na oko 300 m, te
da su potom na opisani način grupu imigranata odvratili da ne prijeđu na teritorij RH,
odnosno da se vrate istim putem, što su i učinili, pri čemu nije postojala komunikacija
između navedene grupe imigranata i policijske patrole. Iz izjave u Državnom
odvjetništvu strojovođe J. K. slijedi da je upravljao teretnim vlakom na relaciji
Slavonski Brod - Šid, te da je nakon ulaska na teritorij R. Srbije uočio na velikoj
udaljenosti oko 100-tinjak metara, možda i više, zbog jakih reflektora na lokomotivi,
grupu imigranata koji su se kretali u smjeru Šida, te da je počeo trubiti više puta, a da
je nakon toga počeo i kočiti, te da je dolaskom vlaka do u neposrednu blizinu ovih
ljudi uočio kako su se isti odmakli s putanje vlaka ali je vidio da se jedno dijete nije
maknulo, odnosno da nitko od odraslih osoba nije maknuo ili povukao to dijete s
pruge, te je došlo do udara vlaka u to dijete. Istakao je da ovom prugom često
prolaze imigranti radi ilegalnog ulaska u prostor EU, te da imigranti ne vode računa o
svojoj djeci kad nailazi vlak. Isto tako navodi, da je nakon udara vlaka u dijete, došla
policija, da su se isti razbježali, a da je jedan koji je ostao na engleskom jeziku se
obratio srpskom policajcu rekavši da želi ići u RH, na što mu je navedeni odgovorio
da ne smije.
Iz protokola MUP-a RH, PU vukovarsko-srijemske sa ispisom događaja
proizlazi identično navedenom slijed događaja, te kronologija izvještavanja državnog
odvjetnika, kriminalističke službe, OKC, hitne medicinske pomoći u Vukovaru,
 4

komunikacije načelnika PP Tovarnik s komandirom SGP Srem - Šid radi

izvještavanja o događaju i provođenja hitnih dokaznih radnji, te hitnom medicinskom
zbrinjavanju stradalog djeteta.
Iz zapisnika o ispitivanju roditelja na Županijskom sudu u Vukovaru slijedi da
je ispitan otac djeteta Rahmatshah Hosseini dana 21. ožujka 2018., te da je u svom
iskazu rekao da je s obitelji bio u kampu u blizini Beograda i da je 21. studenoga
2017. krenuo u RH, te da su prešli mimo graničnog prijelaza u RH kada je njegova
supruga Muslime, njegov sin Rashid i poznanik, koji se sada nalazi u Francuskoj,
prišli policajcu koji je imao oznake Hrvatski policije i da su pitali istoga da bi se predali
i tražili azil u RH, koji to nije prihvatio te tražio da se vrate natrag, zbog čega su se
morali vratiti natrag na teritorij R. Srbije hodajući istim putem prugom kada je naišao
vlak i kada je stradala njegova kći Madina stara 6 godina. Iz iskaza o ispitivanju
svjedoka Muslime Hosseini slijedi identičan opis događaja, osim da njen suprug
kritične večeri nije bio s njima, već je ostao s četvero djece u kampu (u Beogradu).
Iz izvještaja Stanice Granične policije Srem MUP-a Srbije i izvještaja Višem
javnom tužilaštvu R. Srbije proizlazi koje su radnje proveli, odnosno proveli očevid i
utvrdili činjenično stanje o zaticanju grupe imigranata oko željezničke pruge na
teritoriju R. Srbije prema Šidu, te da nije izdan nalog za obdukciju djeteta koje je
stradalo u željezničkoj prometnoj nesreći. Iz navedenog izvještaja slijedi da je utvrđeno
da se na licu mjesta željezničke prometne nesreće nalazila grupa imigranata i to majka
djeteta Muslima i njena djeca Rashid, Nangyali, Lyma, Robina, Mortaza i Amir. Iz
službene bilješke MUP-a Srbije Direkcije policije slijedi da je utvrđeno da je u vrijeme
željezničke nesreće otac djeteta Rahmatshah Hosseini bio u Beogradu, u kampu
'Miksalište', te da je Komesarijat za izbjeglice i imigracije R. Srbije obavio radnje oko
ukopa stradale djevojčice u Šidu, uz suglasnost obitelji.
(...)
MUP RH je žurno odgovorio na zatraženo i dostavio izvješće vezano za
izdano rješenje PP Vrbanja od 21. ožujka 2018. članovima obitelji Hosseini. Osim
navedenog rješenja, dostavljena je i službena zabilješka u svezi premještaja navedene
obitelji 4. lipnja 2018. iz Prihvatnog centra Tovarnik u Prihvatni centar za tražitelje azila
u Kutini, od strane PU vukovarsko-srijemske, te službene zabilješke Policijske
Granične policije Bregana od 19. lipnja 2018. o činjenici da su policijski službenici R.
Slovenije toga dana u RH vratili državljane Islamske Republike Afganistan - članove
navedene obitelji Hosseini, zbog ilegalnog prijelaza u R. Sloveniju u mjestu Bregana
osobnim automobilom marke 'BMW', zbog čega su uhićeni i protiv njih je podnijeta
kaznena prijava u R. Sloveniji. Utvrđeno je da su navedeni tražitelji međunarodne
zaštite u RH i da im je određen smještaj u Prihvatilištu za traženje azila Kutina,
Sisačka 3, za vrijeme trajanja postupka. Nadalje, dostavljena je službena zabilješka
PP Buje, PU istarske od 4. srpnja 2018., u svezi pokušaja ilegalnog prelaska grupe
imigranata u blizini starog GP 'Kaštel', na oko 50 m od rijeke Dragonje iz RH u R.
Sloveniju članova obitelji Hosseini, zbog kojih razloga je po čl. 5. st. 1. Zakona o
Schengenskim granicama izdan prekršajni nalog Muslimi Hosseini. U privitku se
nalaze i službene bilješke voditelja Prihvatilišta - F. S. od 16. srpnja 2018. iz kojih
slijedi da su 13. srpnja 2018. prihvatilište za traženje azila u Kutini napustili trajno
Muslima Hosseini, te Nilab, Nabila, Mortaza i Amir Hosseini, te da nisu prijavili novo
boravište u zakonskom određenom roku. Iz posebnog izvješća ne proizlazi da je protiv
djelatnika PP Tovarnik Ž. B., N. P. i M. G., nakon provjeravanja postupanja pokrenut
postupak.
Analizirajući izjave prijavljenih djelatnika PP Tovarnik u Županijskom državnom
odvjetništvu u Vukovaru, te uspoređujući s izjavom danom u odvjetništvu strojovođe
J. K. i ostalih službenika u PP Tovarnik šefa smjene u vrijeme događaja D. V.,
obavijesti koje je dala liječnica dr. M. E., te povezujući sa službenim podacima MUP-a
RH o postupanju navedene PP Tovarnik i njihovih djelatnika, povodom pokušaja
ilegalnog prelaska grupe imigranata iz Afganistana u RH i željezničke prometne
nesreće na području R. Srbije sa ispisom događaja MUP-a RH, PU vukovarsko-
 5

srijemske za dan 21. studenoga 2017., te sve povezujući s pribavljenim podacima po

međunarodnoj zatraženoj zamolnici za pravnu pomoć u kaznenoj stvari, izvješća
MUP-a R. Srbije s materijalnom dokumentacijom, proizlazi da u postupanju Ž. B., N.
P. i M. G. ne egzistira niti jedno bitno obilježje kaznenih djela, za koje se traži
provođenje istrage. Naprotiv, iz pribavljenih podataka, svih zajedno, proizlazi da su
djelatnici PP Tovarnik kao policijski službenici za zaštitu državne granice na
nadzornoj točki II provodili poslove nadzora državne granice, odnosno vršili poslove
granične kontrole i zaštite državne granice, na ruti u kojoj svakodnevno ilegalno ulaze
imigranti s prostora R. Srbije, gdje su proveli radnje koje su u skladu sa zakonskim
ovlastima policijskih službenika MUP-a RH, i u skladu sa odredbama Zakona o
Schengenskim granicama, odnosno od odvraćanja imigranata da nezakonito uđu na
teritorij RH i EU. Pri tome, njihove radnje i postupanje se ne mogu dovesti u svezi sa
kasnijim tragičnim događajem. Te činjenice su potvrđene i provedenim dokaznim
radnjama po MUP-u R. Srbije. Prema analizi iskaza u Županijskom državnom
odvjetništvu u Vukovaru danih od strane roditelja tragično stradalog djeteta Madine
Hosseini, proizlazi bitna kontradikcija oko važnih okolnosti, pa tako proizlazi da je otac
Rahmatshah Hosseini kritične zgode bio sa suprugom i djecom u ilegalnom prelasku
na tlu RH iako je u tom trenutku bio u Prihvatnom centru u Beogradu.
Stoga, izražene sumnje nisu potvrđene materijalnim dokazima, niti su utvrđene
relevantne činjenice koje bi upućivale da bi Ž. B., N. P. i M. G. ostvarili obilježja
kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ/11, kaznenog
djela prouzročenja smrti iz nehaja iz čl. 113. KZ/11, kaznenog djela mučenja i drugog
okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja iz čl. 104. KZ/11 i kaznenog djela
povreda djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. i 4. KZ/11, da su u okviru vršenja svoje
službe u nadzoru državne granice poduzeli radnju, niti su svojim postupanjem
propustili poduzeti u okviru zakonskih ovlasti dužne radnje, kojim bi povrijedili
zakonske odredbe citiranih kaznenih djela, niti su povrijedili odredbe međunarodnog
prava koji se primjenjuju u RH (...)"

7. Protiv tog rješenja podnositelji su 30. kolovoza 2018. podnijeli žalbu

izvanraspravnom vijeću Županijskog suda u Osijeku koji je rješenjem broj: Kv-II-Us-
22/2018-3 od 20. prosinca 2018. odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje. U
drugostupanjskom rješenju je navedeno:

"Prijedlogom za provođenje istrage oštećeni kao tužitelji terete osumnjičenike

da su 21. studenog 2017. kao policijski službenici granične policije Policijske postaje
Tovarnik odbili postupiti po iskazanoj namjeri oštećenih kao tužitelja, koji su ilegalno
ušli na teritorij Republike Hrvatske sa njihovo šestero maloljetne djece, za traženje
azila u Republici Hrvatskoj, te im nisu dozvolili da se odmore i prenoće do jutra iako
su bili umorni i pothlađeni i odmarali se na teritoriju Republike Hrvatske, već su im
naredili da se vrate u Republiku Srbiju slijedeći željezničku prugu, što su isti i učinili,
nakon čega je u Republici Srbiji, nedaleko od graničnog prijelaza Tovarnik-Šid došlo
do naleta vlaka na njihovo dijete Madinu Hosseini koja je tom prilikom smrtno
stradala, pa da su time osnovano sumnjivi da su počinili kaznena djela zlouporabe
položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ/11, prouzročenja smrti iz nehaja iz čl. 113.
KZ/11, mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja iz čl. 104.
KZ/11 i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. i 4. KZ/11.
U spisu predmeta suca istrage broj Kir-Us-21/2018 i spisu predmeta Ureda za
suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-Us-194/2018 se ne nalazi niti
jedan podatak koji bi upućivao na osnovanu sumnju da su osumnjičeni policijski
službenici u svom postupanju inkriminiranog događaja počinili kaznena djela za koja
se traži provođenje istrage.
Naime, iz podataka koji se nalaze u potonjim spisima predmeta, posebice iz
službenih zabilješki sačinjenih od strane Policijske uprave vukovarsko-srijemske o
 6

postupanju osumnjičenih policijskih službenika granične policije Policijske postaje

Tovarnik inkriminiranog događaja, dokumentacije koja se nalazi u spisu Višeg javnog
tužilaštva u Sremskoj Mitrovici, Republika Srbija, formirane povodom naleta vlaka na
dijete Madinu Hosseini, službene zabilješke Policijske stanice Šid o ispitivanju
presumptivnog svjedoka vlakovođe J.K., proizlazi da su osumnjičenici kritične zgode
kao policijski službenici granične policije Policijske postaje Tovarnik obavljali poslove
nadzora državne granice koji obuhvaća poslove granične kontrole i zaštite državne
granice i da su te poslove obavljali u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima, te
međunarodnim standardima.
Iz prikupljenih podataka, posebice cijeneći obavijesne iskaze presumptivnih
svjedoka policijskih službenika koji su u inkriminirano vrijeme bili u službi i koji o
okolnostima spornog događaja suglasno iskazuju dok se s druge strane iskazi
oštećenih kao tužitelja razlikuju u odlučnim činjenicama i u suprotnosti su sa drugim
prikupljenim obavijestima, ne proizlazi da su osumnjičenici u odnosu na oštećene kao
tužitelje i njihovu djecu, posebice mlt. Madinu Hosseini koja je preminula u naletu
vlaka na željezničkoj pruzi, sa osnova svoje službe poduzeli radnju, niti su propustili
poduzeti dužnu radnju, kojom bi doveli spomenute štetne posljedice po mlt. Madinu
Hosseini, imajući u vidu da oštećeni kao tužitelji osumnjičenicima stavljaju na teret da
su svojim radnjama prouzročili smrt imenovane maloljetnice.
Shodno svemu navedenom, sudac istrage je pobijanim rješenjem prijedlog za
provođenje istrage protiv osumnjičenika Ž. B., N. P. i M. G., zbog kaznenih djela
zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ/11, prouzročenja smrti iz nehaja
iz čl. 113. KZ/11, mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja
iz čl. 104. KZ/11 i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. i 4. KZ/11,
pravilno odbio kao neosnovan i za to dao valjane i potpune razloge koji žalbenim
navodima nisu dovedeni u pitanje."

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA

8. Podnositelji u ustavnoj tužbi ponavljaju ranije iznesene činjenice te obrazlažu

svoje tvrdnje o neučinkovitoj istrazi u povodu podnesene kaznene prijave. Posebno
ističu da su od Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru 16. travnja 2018.
zatražili da se istraga proširi i na osobe odgovorne za gubitak ključnog dokaza -
termovizijske kamere kojom su članovi obitelji Hussainkhel uočeni kritične zgode 21.
studenoga 2017. Po tom podnesku nije postupljeno zbog sumnje u sadržaj punomoći
koju su predali odvjetnici podnositelja. Povodom te sumnje provedeno je i grafološko
vještačenje po vještaku Lj. Z., koja je potvrdila vjerodostojnost potpisa podnositelja
na punomoćima. Međutim, tvrde da je sve to bilo poduzeto radi "kriminalizacije
odvjetnika podnositelja kako bi se sabotiralo daljnje zastupanje podnositelja".

8.1. U odnosu na provedenu istragu navode sljedeće prigovore:

- u vezi uključenosti srodnika u istragu ("… onemogućavanjem kontakta

izabranih punomoćnika i podnositelja ustavne tužbe, izolacijom podnositelja,
bespotrebnim izvidima MUP-a radi provjera valjanosti punomoći u odnosu na koje,
prema prvotnom mišljenju državne odvjetnice nije postojala osnovana sumnja da su
nevaljane, te detencijom, izolacijom i protjerivanjem podnositelja, aktivno se ometao
kazneni postupak"),
- u vezi temeljitosti istrage ("MUP je 'izgubio' ključni dokaz - snimke
termovizijskih kamera koje su dokazale da su se podnositelji nalazili na teritoriju
Republike Hrvatske, što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je na taj način utjecao
na izvide kaznenih djela, time da su obrazloženja o gubitku snimki različita i
 7

neuvjerljiva, te nedostatno istraženi" osim toga "nije proveden kvalitetan dokazni

postupak, koji su podnositelji prilikom preuzimanja kaznenog progona predložili"),
- u vezi neovisnosti istrage ("kršenje prava podnositelja predstavlja činjenica da
je izvide kaznenih djela zbog smrti mlt. djeteta provodio MUP, koji je prijavljen za
smrt mit. djeteta Madine Hussainkhel. Također, izvide za redovne punomoći koje su
podnositelji potpisali izabranim punomoćnicima provodi opet je provodio MUP koji je
bio prijavljen i za smrt i za nezakonito protjerivanje").

8.2. Također smatraju da je povrijeđen i materijalnopravni aspekt ustavnog prava

na život iz članka 21. stavka 1. Ustava "jer nije utvrđeno u kojim je okolnostima došlo
do smrti mlt. djeteta, te je li država odgovorna za smrt mlt. djeteta", te navode:

"Podnositelji smatraju da je izvršavanje zapovjedi od strane službenika

granične policije, da kada na teritoriju RH uoče migrante koji traže međunarodnu
zaštitu da im narede povratak u Republiku Srbiju, dovelo do smrtne posljedice, jer su
okolnosti konkretnog slučaja bile takve da je bila noć, da je zatečeno više djece niske
kronološke dobi, da je njihova majka molila da im se dopusti da se odmore jer je
hladno I jer su djeca umorna. Zapovijed obitelji da se vrate u Republiku Srbiju po
željezničkoj pruzi, nije bio razuman postupak i mogla se predvidjeti, pa dakle i
spriječiti moguća posljedica. (...)
Oštećenicima je odbijeno pravo na pristup inormacijama o tijeku istražnog
postupka, time da se odbijanje uvida pravdalo navodno nevaljanim punomoćima, a
apsudnost arbitrarnosti tog postupka nadalje se potvrdio u činjenici da je rješenje
kojim se odbacuje kaznena prijava ipak dostavljeno istom punomoćniku kojemu nije
dozvoljen uvid u spis."

9. U ustavnoj tužbi opširno ponavljaju navode u vezi onemogućavanja

zastupanja podnositelja po izabranoj odvjetnici, što dovode u vezu s povredom
članka 29. stavka 1. Ustava, te u bitnome, navode:

"... U kaznenom postupku nitko nikada nije doveo u pitanje valjanost

punomoći, a same stranke su kazale da su punomoć potpisale. Provjera punomoći na
arbitraran način krenula je u postupku podnositelja radi priznanja međunarodne
zaštite, ali i tamo protivno zakonskim odredbama s ciljem da se prekine veza
konkretnih stranaka sa konkretnim odvjetnikom. Razlog takvoj arbitramosti je
postojanje zapovjedi po kojoj postupaju službenici granične policije, a koja izravno
dovodi u pitanje odgovornost države za smrtnu posljedicu u konkretnom predmetu.
Prva i pravno utemeljena državnoodvjetnička odluka Općinske državne odvjetnice Z.
H., potvrđuje da je paralelno stvoreni postupak sa punomoćima bio neosnovan, ali još
je važnije od toga kazati, da neosnovanost nije posljedica opravdane i zakonite
sumnje koju policija može imati i koju je tada potrebno provjeriti. (...)
Sve navedeno nedvojbeno ukazuje na činjenicu da su službenici MUP-a te
ŽDO ometali kazneni postupak i sve druge pokrenute postupke, te su kršili ljudska
prava podnositelja.
Za odbijanje zahtjeva podnositelja da tijekom postupanja povodom predane
kaznene prijave dobiju uvid u tijek istrage, kako bi mogli i sami predlagati dokaze, nije
bilo nikakvog pravnog osnova.
(...)
Rješenje Županijskog suda u Osijeku kojim je odbijen prijedlog radi
provođenja istrage predstavlja daljnje uporno kršenje ljudskih prava podnositelja uz
pogrešno tumačenje odredbi Zakona o kaznenom postupku kao i neproporcionalnog
stavljanja tereta prikupljanja dokaza na podnositelje. Naime, prema zaključku suca
istrage vidljivo je kako je zauzet stav da bi podnositelji koji su oštećenici u kaznenom
 8

postupku već trebali imati sve materijalne dokaze te ujedno utvrditi sve relevantne
činjenice da bi se istraga uopće provela. Podnositelji naglašavaju da im je
onemogućen uvid u tijek kaznenog postupka kako bi mogli predlagati one dokaze koji
nisu provedeni.
Podnositelji su sucu istrage predložili pribavu niza materijalnih dokaza kao i da
se provedu dokazne radnje ispitivanja svjedoka, osumnjičenika te oštećenika, a koji
dokazi se, sukladno Zakonu o kaznenom postupku prikupljaju i izvode upravo u fazi
istrage.
(...)"

9.1. Zaključno predlažu da Ustavni sud donese odluke kojom se ustavna tužba
usvaja.

IV. OCJENA USTAVNOG SUDA

Načelna stajališta

10. Pravo na život jedna je od temeljnih vrijednosti svakog demokratskog društva

(usp. s McCann i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 27. rujna 1995., § 147., Series
A No. 324). Države su dužne ne samo suspregnuti se od namjernog oduzimanja
života neke osobe uporabom sile koja je neproporcionalna legitimnim ciljevima zbog
kojih se poduzima, već i poduzeti odgovarajuće korake kako bi zaštitile živote osoba
pod njihovom jurisdikcijom (usp. s L.C.B. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 9. lipnja
1998., § 36., Reports of Judgments and Decisions 1998-III, i Keenan protiv
Ujedinjenog Kraljevstva, broj 27229/95, § 89., ECHR 2001-III; i Fanziyeva protiv
Rusije, br. 41675/08, § 46., presuda od 18. lipnja 2015.). Svrha i cilj Konvencije i
Ustava kao instrumenata zaštite pojedinih ljudskih bića zahtijeva da se članak 2.
Konvencije i članak 21. Ustava koji jamče pravo na život tumače i primjenjuju na
način koji ta jamstva čini praktičnim i učinkovitim (v. Anguelova protiv Bugarske, br.
38361/97, § 109., presuda od 13. lipnja 2002.; i Kotilainen i dr. protiv Finske, br.
62439/12, presuda od 17. rujna 2020.).

Policija je odgovorna za postupanje prema svim osobama koje su u kontaktu s

policijom i ako neka osoba izgubi život u sumnjivim okolnostima u vezi s postupcima
policije, postavit će se pitanje je li država odgovorna za smrt te osobe i je li bila dužna
zaštiti život te osobe (v., mutatis mutandis, Slimani protiv Francuske, br. 57671/00, §
27., ECHR 2004-IX (izvatci); i Fanziyeva, ranije citirano, § 47.). Međutim, obveza
države da zaštiti život neke osobe se ne može tumačiti na način koji bi državnim
tijelima nametao nemoguć ili nerazmjeran teret, imajući u vidu teškoće upravljanja
suvremenim društvima, nepredvidljivost ljudskog ponašanja i situacije u kojima se
moraju donositi brze operativne odluke koje se odnose na prioritete postupanja i na
dostupna sredstva (usp. Rantsev protiv Cipra i Rusije, br. 25965/04, § 219., ECHR
2010 (izvatci); Renolde protiv Francuske, br. 5608/05, § 82., presuda od 16.
listopada 2008. (izvatci); i Shumkova protiv Rusije, br. 9296/06, § 90., presuda od 14.
veljače 2012.).

Pozitivna obveza države da zaštiti život neke osobe može se javiti u raznim
okolnostima. Ona se javlja prije svega kada su državna tijela znala ili morala znati da
životu neke osobe prijeti opasnost od treće osobe, a nisu poduzela razumne mjere iz
svoje nadležnosti da život te osobe zaštite (v. Keenan, ranije citirano, § 90.; Paul i
Audrey Edwards protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 46477/99, § 55, ECHR 2002-III).
 9

Čak i kada nije utvrđeno da su nadležna tijela znala ili morala znati da životu neke
osobe prijeti opasnost, postoje određene bazične mjere predostrožnosti koje policija
treba poduzeti u svim situacijama kako bi svela na minimum potencijalnu opasnost
koja prijeti životu i dobrobiti neke osobe (v. mutatis mutandis Mižigárová protiv
Slovačke, br. 74832/01, § 89., presuda od 14. prosinca 2010. i Eremiášová and
Pechová protiv Češke, br. 23944/04, § 110., presuda od 16. veljače 2012).

Pozitivne obveze u vezi zaštite prava na život od države prije svega zahtijevaju da
ustanovi odgovarajuće preventivne mehanizme koje će osigurati opću sigurnost
osoba. Stoga država mora ustanoviti odgovarajući pravni i administrativni okvir koji
će osigurati učinkovito odvraćanje od ugrožavanja života neke osobe (v. Öneryýldýz
protiv Turske [Vv], br. 48939/99, §§ 89. -90. presuda od 30. studenog 2004., i
Masneva protiv Ukrajine, br. 5952/07, § 64., presuda od 20. prosinca 2011.). Država
k tome mora osigurati da svaki takav administrativni i pravni okvir učinkovito
funkcionira, te stoga on mora sadržavati mehanizme nužne za njegovu primjenu,
uključujući nadzor i provedbu (v. Lopes de Sousa Fernandes protiv Portugala [Vv],
br. 56080/13, § 189., presuda od 19. prosinca 2017.; i Cavit Týnarlýođlu protiv
Turske, br. 3648/04, § 86., presuda od 2. veljače 2016.). U odnosu na policiju, propisi
koji reguliraju postupanje policije moraju osigurati odgovarajuće mjere protiv
arbitrarnosti i zlouporabe ovlasti, te slučajnih nezgoda koje bi se mogle izbjeći (v.
Makaratzis protiv Grčke [VV], br. 50385/99, § 58., presuda od 20. prosinca 2004.; i
Nachova protiv Bugarske [Vv], br. 43577/98 i 43579/98, § 97., presuda od 6. srpnja
2005.).

Kada je država usvojila učinkovit opći pravni okvir s ciljem zaštite života osoba,
čimbenici kao što su pogreška u prosudbi od strane pojedinog policijskog ili drugog
službenika ili nepažljivo koordiniranje neke akcije, neće sami po sebi dovesti do toga
da je država odgovorna zbog takvih propusta da se zaštiti pravo na život (v. Lopes
de Sousa Fernandes protiv Portugala [Vv], ranije citirano, § 165.; Fernandes de
Oliveira protiv Portugala [Vv], br. 78103/14, § 106., presuda od 31. siječnja 2019.;
Marius Alexandru and Marinela Ștefan protiv Rumunjske, br. 78643/11, § 100.,
presuda od 24. ožujka 2020. i Kotilainen i dr. protiv Finske, ranije citirano, § 68.).

1. Proceduralni aspekt prava na život

11. Podnositelji prigovaraju zbog neučinkovite istrage smrti mlt. bliske srodnice.
Iste prigovore Ustavni sud je razmotrio u odluci i rješenju broj: U-IIIBi-1385/2018 od
18. prosinca 2018. Tada je prethodni postupak bio u fazi odlučivanja o žalbi
podnositelja protiv rješenja suca istrage od 22. kolovoza 2018. U međuvremenu je
Županijski sud u Osijeku odlučio o žalbi te je prethodni postupak dovršen.

11.1. Budući se radi o istrazi vezanoj uz smrt djeteta, Ustavni sud je ponovno
razmotrio cijeli provedeni postupak povodom kaznene prijave podnositelja i postupak
koji je nastavljen po inicijativi oštećenika kao tužitelja.

12. Polazeći od navoda podnositelja, ustavna tužba je razmotrena s

proceduralnog aspekta prava na život zajamčenog člankom 21. stavkom 1. Ustava i
člankom 2. stavkom 1. Konvencije.

Članak 21. stavak 1. Ustava glasi:

 10

"Članak 21.
Svako ljudsko biće ima pravo na život.
(...)"

Članak 2. stavak 1. Konvencije u mjerodavnom dijelu glasi:

"Članak 2.
1. Pravo svakoga na život zaštićeno je zakonom. Nitko ne smije biti namjerno
lišen života (...)"

12.1. U odlukama brojeva U-IIIBi-7367/2014 od 15. prosinca 2015. ("Narodne

novine" broj 4/16.); U-IIIBi-3699/2015 od 30. ožujka 2017. (www.usud.hr) i U-IIIBi-
2698/2016 od 14. prosinca 2016. (www.usud.hr) Ustavni sud je zauzeo stajalište
prema kojem se obveze države vezane uz zaštitu prava na život mogu svrstati u tri
skupine: negativnu obvezu da se suzdrži od nezakonitog oduzimanja života,
pozitivnu obvezu da donese djelotvorne normativne i provedbene mjere za
sprječavanje gubitaka života kad se oni mogu izbjeći, te proceduralnu obvezu da
istražuje sumnjive smrtne slučajeve. Ustavni sud imao je pri tome u vidu brojne
presude i odluke Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP).

12.2. U konkretnom slučaju podnositelji u ustavnoj tužbi dovode u sumnju

učinkovitost i temeljitost istrage u vezi smrti pok. mlt. Madine Hussainkhel (Hassiny)
21. studenoga 2017., njihove bliske srodnice.

U povodu kaznene prijave podnositelja od 18. prosinca 2017. postupalo je

Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru a nakon toga i Ured za suzbijanje
korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu: USKOK), te su poduzete
nužne radnje sa svrhom ocjene počinjenja kaznenih djela zlouporabe položaja i
ovlasti iz članka 291. KZ-a/11, prouzročenja smrti iz nehaja iz članka 113. KZ-a/11,
mučenje i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz
članka 104. KZ-a/11 i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavaka 2. i 4. KZ-a/11.
Tijekom postupka Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru zatražilo je od policije
dostavljanje potrebnih podataka i dokumentacije u vezi sa spornog događaja kao i
postupanja policijskih službenika kritične zgode, prikupljanje potrebnih obavijesti, a
od dijela sudionika spornog događaja koji raspolažu relevantnim saznanjima uzeta je
izjava od strane državnog odvjetnika. Putem međunarodnopravne pomoći od
nadležnog pravosudnog tijela Republike Srbije 12. veljače 2018. zatražen je zapisnik
o očevidu i druga relevantna dokumentacija. Ispitani su i svjedoci Muslima
Hussainkhel/Hassiny i Rahmatshah Hussainkhel/Hassiny.

Nakon provedenog postupka USKOK je rješenjem od 1. lipnja 2018. odbacio

kaznenu prijavu protiv tri policijska službenika utvrdivši da "rezultati prethodnog
postupka ne ukazuju na postojanje osnovane sumnje da su osumnjičenici svojim
postupanjem ostvarili okolnosti činjeničnog kompleksa koje bi u svom ostvarenju
predstavljale i ostvarenje bitnih obilježja inkriminiranih im kaznenih djela, niti kojih
drugih kaznenih djela progon kojih se poduzima po službenoj dužnosti".

13. Nakon preuzimanja kaznenog progona od strane podnositelja sudac istrage

Županijskog suda u Osijeku je rješenjem od 22. kolovoza 2018. odbio prijedlog za
provođenje istrage protiv policijskih službenika u vezi smrti mlt. Madine
Hassiny/Hussainkhel. Zaključio je da iz pribavljenih podataka i dokaza proizlazi da su
 11

djelatnici PP Tovarnik kao policijski službenici za zaštitu državne granice na

nadzornoj točki II provodili poslove nadzora državne granice odnosno vršili poslove
granične kontrole i zaštite državne granice na ruti u kojoj svakodnevno ilegalno ulaze
imigranti iz Republike Srbije. Osumnjičenici su kritične zgode, prema ocjeni suca
istrage, "provodili radnje koje su u skladu sa zakonskim ovlastima policijskih
službenika MUP-a RH i odredbama Zakona o Schengenskim granicama, odnosno od
odvraćanja imigranata da nezakonito uđu na teritorij RH i EU." Njihove radnje i
postupanja ne mogu se dovesti u vezu s kasnijim tragičnim događajem. Također su
utvrđene i bitne kontradiktornosti u iskazima roditelja oko okolnosti tragičnog
stradanja djeteta Madine Hassiny/Hussainkhel. Zbog toga je sudac istrage zaključio
da izražene sumnje nisu potvrđene materijalnim dokazima niti su utvrđene relevantne
činjenice koje bi upućivale da bi osumnjičeni policijski službenici ostvarili obilježja
kaznenog djela.

To rješenje je potvrđeno drugostupanjskim rješenjem od 20. prosinca 2018.

14. S tim u vezi valja navesti mjerodavne odredbe ZKP-a/08, koje glase:

"Članak 206.b
(1) Državni odvjetnik je dužan donijeti odluku o kaznenoj prijavi u roku od šest
mjeseci od dana upisa prijave u upisnik kaznenih prijava i o tome obavijestiti
podnositelja prijave uz navođenje kratkih razloga te odluke.
(2) Po isteku roka iz stavka 1. ovog članka ili po isteku šest mjeseci nakon što
je državni odvjetnik postupio po članku 205. stavku 5. ovog Zakona podnositelj
prijave, oštećenik i žrtva mogu podnijeti pritužbu višem državnom odvjetniku zbog
nepoduzimanja radnji državnog odvjetnika koje dovode do odugovlačenja postupka.
(3) Viši državni odvjetnik će, nakon što primi pritužbu iz stavka 2. ovog članka,
bez odgode zatražiti očitovanje o navodima pritužbe.
(4) Viši državni odvjetnik će, ako ocijeni da je pritužba osnovana, odrediti
primjereni rok u kojem se mora donijeti odluka o prijavi.
(5) Viši državni odvjetnik dužan je o poduzetom obavijestiti podnositelja
pritužbe u roku od petnaest dana od dana primitka pritužbe.
(6) Podnositelj pritužbe može ponoviti pritužbu ako prijava nije riješena u roku
određenom u stavku 4. ovog članka."

15. S obzirom na sve okolnosti slučaja Ustavni sud ocjenjuje da se ne može

govoriti o nedjelotvornoj istrazi smrti pok. mlt. Madine Hussainkhel (Hassiny) 21.
studenoga 2017. u smislu članka 21. stavka 1. Ustava i članka 2. stavka 1.
Konvencije (proceduralni aspekt). Isto tako, nije osnovan ni prigovor da istraga nije
bila temeljita.

Po kaznenoj prijavi podnositelja od 18. prosinca 2017. provedeni su izvidi kaznenih

djela od nadležnih tijela - Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru i USKOK-a,
koja su ispitala sve prikupljene podatke te utvrdila da ne postoje osnove sumnje za
pokretanje kaznenog postupka u odnosu na službenike granične policije koje su
podnositelji sumnjičili za počinjenje više kaznenih djela vezanih uz smrt pok. Madine
Hussainkhel (Hassiny). Kaznena prijava odbačena je unutar roka propisanog
člankom 206.b ZKP-a/08, o čemu su izviješteni podnositelji koji su nakon toga i
preuzeli kazneni progon.

Sudac istrage je povodom prijedloga podnositelja ispitao sve do tada prikupljene

dokaze i njihovom analizom utvrdio da ne postoji osnovana sumnja kao nužni
 12

preduvjet za kazneni progon osumnjičenih policijskih službenika na temelju prijave

podnositelja kao oštećenika-tužitelja. To je rješenje potvrdio nadležni drugostupanjski
sud utvrdivši da je rješenje suca istrage osnovano jer je detaljno ispitao sve dokaze i
indicije te nije našao uvjete za vođenje kaznenog postupka protiv policijskih
službenika.

U odnosu na prigovor da su izgubljene snimke termovizijskih kamera koje bi

dokazale da su se podnositelji pri naletu vlaka na pok. Madinu Hussainkhel (Hassiny)
nalazili na teritoriju Republike Hrvatske, Ustavni sud napominje da je u provedenom
postupku i bez snimki termovizijskih kamera pribavljeno dovoljno dokaza za utvrđenje
da do naleta vlaka nije došlo na teritoriju Republike Hrvatske, te stoga nepribavljanje
tog dokaza nije od utjecaja na temeljitost istrage.

16. Podnositelji u većem dijelu ustavne tužbe prigovaraju da nisu bili slobodni u
kontaktu s izabranom odvjetnicom Sanjom Bezbradicom Jelavić te da mjerodavne
vlasti nisu poduzele sve kako bi im omogućile kontakt i pravno zastupanje već su
provođenjem istrage u vezi vjerodostojnosti potpisa podnositelja na punomoćima
navedenoj odvjetnici učinile "kriminalizaciju odvjetnika podnositelja kako bi se
sabotiralo daljnje zastupanje podnositelja". Stoga smatraju da im je dijelom
onemogućeno kvalitetno zastupanje u postupku što predstavlja kršenje prava na
pošteno suđenje.

17. Polazeći od značaja pitanja zastupanja pred odgovarajućim domaćim tijelima

u postupku istrage smrti neke osobe Ustavni sud je ispitao ove prigovore u okviru
djelotvornog ostvarenja prava koje za podnositelje proizlaze iz članka 21. stavka 1.
Ustava i članka 2. Konvencije i to u odnosu na omogućavanje uključivanja srodnika u
istragu kaznenog djela.

18. U odnosu na pružanje pravne pomoći Ustavni sud primjećuje da su svi odrasli
podnositelji odmah po primitku u Prihvatni centar obaviješteni o mogućnosti
korištenja besplatne pravne pomoći u smislu članka 117. Zakona o strancima
("Narodne novine" broj 130/11., 74/13. i 69/17.) i Pravilnika o besplatnoj pravnoj
pomoći ("Narodne novine" broj 28/14.). S liste odvjetnika koji pružaju besplatnu
pravnu pomoć strancima (koju je dostavilo i sastavilo nadležno Ministarstvo)
podnositelji su za svoju zastupnicu odabrali odvjetnicu Ivanu Canjuga iz Kutine koja
je poduzela sve nužne pravne radnje vezano uz premještaj iz Prihvatnog centra i
podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu - azil u Republici Hrvatskoj.

Prema navodima iz ustavne tužbe odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić je od

podnositelja u međuvremenu, još u Srbiji, pribavila punomoći za pokretanje
postupaka u Hrvatskoj (prije svega kaznene prijave), a na temelju ranijih punomoći
pokrenula je postupke u ime podnositelja pred ESLJP-om i Ustavnim sudom.

Iako se čini da je bilo nekih problema pri uspostavljanju kontakta s odvjetnicom

Sanjom Bezbradicom Jelavić nakon što su podnositelji 31. ožujka 2018. ušli u
Hrvatsku, toj odvjetnici 7. svibnja 2018. omogućen je susret s podnositeljima u
Prihvatnom centru kojom prilikom su joj izdali nove punomoći te otkazali punomoć
odvjetnici Ivani Canjuga (podnesak podnositelja od 23. svibnja 2018.).
 13

Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić nastavila je zastupati podnositelje u svim

pokrenutim postupcima i u prethodnom postupku koji je predmet ocjene.

Iz svega navedenog Ustavni sud utvrđuje da je od 21. ožujka 2018. te od trenutka

ulaska u Republiku Hrvatsku podnositeljima osigurana besplatna pravna pomoć a da
je do nešto zakašnjelog kontakta s odvjetnicom Sanjom Bezbradicom Jelavić došlo
unutar razumnog roka, uzevši u obzir brojnost podnositelja, osiguravanje njihovih
potreba u Prihvatnom centru i raspoloživosti prevoditelja.

Ta okolnost, sama po sebi, nije utjecala na djelotvorno pružanje pravne zaštite prava
podnositelja u vezi s provođenjem djelotvorne istrage u vezi smrti mlt. Madine
Hassiny/Hussainkhel. Ujedno je, uz stručnu pomoć odvjetnice djelotvorno
omogućeno sudjelovanje podnositelja u istrazi smrti pok. Madine.

19. U provedenoj istrazi koju su obavili djelatnici USKOK-a (koji nisu povezani s
osumnjičenim policajcima) kao i sudac istrage (koji nije povezan s policijom niti
osumnjičenim policajcima) utvrđeno je da je smrt mlt. Madine Hassiny/Hussainkhel
posljedica nesretnog slučaja i bez utjecaja policajaca koji s njom nisu ni stupili u
kontakt.

Stoga nije osnovan ni prigovor da je istraga provedena od strane Ministarstva

unutarnjih poslova Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: MUP) jer već iz spisa jasno
proizlazi da je istragu vodio USKOK, kao neovisno tijelo bez sudjelovanja policije koja
je, prema navodima kaznene prijave, skrivila predmetni smrtni događaj. Zbog toga
Ustavni sud utvrđuje da je istragu provelo neovisno tijelo.

19.1. Na temelju svega navedenog ocjena je Ustavnog suda da je istraga smrti pok.
Madine Hussainkhel (Hassiny) provedena učinkovito i djelotvorno, da je provedena
od neovisnog tijela koje organizacijski ni funkcionalno nije povezano s osobama iz
policije koje su osumnjičene za kaznena djela u vezi predmetne smrti.

2. Materijalnopravni aspekt prava na život

20. Podnositelji smatraju da je država odgovorna za smrt njihove bliske srodnice

jer su nadležni policijski službenici poduzetim mjerama istjerivali podnositelje s
teritorija Republike Hrvatske što je doprinijelo smrti mlt. Madine Hassiny/Hussainkhel.

U provedenom prethodnom postupku utvrđeno je da se 21. studenoga 2017. grupa

migranata u kasnim popodnevnim satima kretala uz prugu Šid - Tovarnik u smjeru
Republike Hrvatske, a tri policajca su uobičajenim postupkom vršili odvraćanje
migranata od ulaska na teritorij Republike Hrvatske. Kritične zgode vlak se kretao u
smjeru Šida i nakon što je na području Srbije strojovođa uočio grupu migranata koja
se kretala po pruzi, trubom je signalizirao nadolazak vlaka. Svi su se maknuli s pruge
osim djeteta - mlt. Madine Hassiny/Hussainkhel, na koju je unatoč kočenju naletio
vlak, što je dovelo do njezine smrti. Policajci su odmah nakon nesreće pokupili tijelo
pok. Madine, koje je radi pokopa prevezeno u Šid.

U istrazi koja je uslijedila, a koja je bila brza i neovisna utvrđeno je da je smrt mlt.
Madine Hassiny/Hussainkhel posljedica nesretnog slučaja, te da je uslijedila bez
utjecaja policajaca koji s njom nisu stupili u kontakt.
 14

21. Iz činjenica i isprava koje su pridonijeli podnositelji i koje se nalaze u

pribavljenom sudskom spisu Županijskog suda u Osijeku broj: Kir-Us-21/2018
Ustavni sud nije utvrdio naznake postojanja povrede materijalnopravnog aspekta
članka 2. Konvencije odnosno članka 21. stavka 1. Ustava i nisu utvrđene okolnosti
na temelju kojih bi se moglo utvrditi da su tijela države odgovorna za smrt mlt.
Madine Hassiny/Hussainkhel.

22. Uzevši u obzir sva naprijed navedena utvrđenja i ocjenu u vezi s povredom
članka 2. stavka 1. Konvencije odnosno članka 21. stavka 1. Ustava, Ustavni sud
zaključio je da navodi ustavne tužbe ne pružaju dostatnu osnovu za ustavnosudsku
ocjenu povrede prava na poštovanje obiteljskog i osobnog života iz članka 35.
Ustava i članka 8. Konvencije.

23. U provedenom postupku nisu utvrđene okolnosti zbog kojih bi trebalo ispitivati
prigovor u vezi s navodima o diskriminaciji podnositelja (prigovori na temelju članka
14. stavka 1. Ustava i članka 14. Konvencije u vezi s člancima 3., 5., 6. i 8.
Konvencije i članka 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju) jer nijedna od utvrđenih
okolnosti ovog predmeta ne ukazuje ni na moguću povredu članka 4. Protokola br. 4
uz Konvenciju (kolektivno protjerivanje stranaca).

24. Slijedom navedenog, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o

Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. -
pročišćeni tekst), odlučeno je kao u izreci odluke.

PREDSJEDNICA VIJEĆA
Ingrid Antičević Marinović, v. r.