FIZIKA ODGOVORI

1.HISTORIJSKI RAZVOJ TEORIJE RELATIVNOSTI

Posebna teorija relativnosti je fizikalna teorija koju je Albert Einstein objavio 1905 godine. Ona je
zamijenila njutovsku koncepciju prostora i vremena i sjedinila elektromagnetizam prezentovam
Maxwellovim jednacinama.Teorija je nazvana specijalna jer predstavlja poseban slucaj Einsteinove
teorije relativnosti u kojem se efekti ubrzanja i gravitacije mogu ignorisati. To je moderna fizicko
matematicka teorija koja potpuno obuhvata prirodne pojave na razini cestica do kozmoloskih velicina.
Posebna relativnost smatra da posmatraci u inercijskim referentnim okvirima koji su u medjusobno
relativnom jednolikom kretanju ne mogu izvesti nikakav pokus kojim bi utvrdil koji od njih je u
apsolutnom kretanju. Jedna od prednosti posebne relativnosti je sto moze biti izvedena iz svega
nekoliko premisa:
1.Brzina svjetlosti u vakuumu je konstantna(299 792 458 m/s)
2.Fizikalni zakoni su isti za sve posmatrace u inercijskim referentnim okvirima

2. Navedi i definiši podjelu teorije relativnosti

Teorija relativnosti se sastoji od dva dijela: specijalne teorije relativnosti (STR) koja je objavljena
1905. godine i opste teorije relativnosti (OTR) koja je objavljena 1916. godine STR razmatra samo
predmete iii sisteme koji se kreću jedan prema drugom ravnomjerno pravolinijski (ili se uopste ne
krecu). Takvi sistemu se zovu inercijalni sistemi. STR se temelji na eksperimentalno ustanovljenoj
činjenici da je brzina svjetlosti u svim intercijalnim sistemima jednaka. OTR razmatra predmete iii
sisteme koji se jedan prema drugom kreću ubrzano. Takvi sistemi se zovu ubrzani (neinercijalni)
sistemi.
3. Šta su ISR i NSR
Inercijalni sustavi (ISR) su oni koji se jedan u odnosu na drugi gibaju jednoliko po pravcu ili
miruju.Vrijede Njutnovi zakoni i Galilejev princip relativnosti. Neinercijalni sustavi (NSR) su sustavi
koji se gibaju ubrzano u odnosu na neki inercijalni sustav.Ne vrijede Newtonovi zakoni ni Galilejev
princip relativnosti.
4. Galilejev princip relativnosti
Galilejev princip glasi: “Zakoni mehanike se jednako odvijaju u svim inercijalnim sistemima” Drugim
rijecima, nikakvim ogledima se ne može, unutar inercijalnog sistema, ustanoviti da li on miruje ili se
kreće ravnomjerno, pravolinijski.
5. Galilejevo pravilo sabiranja brzina
kretanje tijela posmatra se u dva referentna sistema, od kojih jedan miruje a drugi se kreće brzinom v.
Ako se predpostavi da se smjer kretanja tijela poklapa sa osom x u oba referentna sistema i ako se u
nekom početnom trenutku t=0 početne tačke dvaju sistema podudaraju, za odnos koordinate x mirnog
sistema prema koordinati x' sistema koji se kreće u odnosu na njega brzinom v vrijedi: x=x'+vt i x'=x-
vt Ako se ove dvije jednačine deriviraju po vremenu, dobija se pravilo za sabiranje brzina: x.=x.'+v i
x.'=x.-v
6. Nedostaci klasične mehanike. -Nije mogla da objasni kretanje tijela sa brzinama bliskim brzini
svijetlosti.
7. Šta je dovelo do pojave STR ?
Još mnogo godina prije preciznog mjerenja brzine svjetlosti bilo je poznato da je za prostiranje talasa
potrebna neka sredina. Za prenošenje zvuka do našeg uha potreban je vazduh, za prenošenje talasa na
vodi potrebna je voda, itd.. Početkom 19. stoljeća ustanovljeno je da je svjetlost talasne prirode. Bilo
je nezamislivo da se svjetlosni talasi, na primjer od Sunca do Zemlje, prostiru kroz prazan prostor.
Smatralo se da je svjetlosti potrebna neka sredina kroz koju se ona prostire. Ta sredina je nazvana
eter, i on bi trebao da ispunjava cijeli svemir. Prema mehaničkoj teoriji, svjetlost je širenje talasa u
eteru, kao što je zvuk širenja talasa u vazduhu. Eterom se svjetlosni talasi šire konstantnom brzinom
300 000 km/s.Godine 1881. Michelson je izveo ogled da bi ustanovio ovisnost brzine svjetlosti od
kretanja Zemlje. Michelsonovi ogledi su potresli temelje klasične fizike. Lorentz je postavio hipotezu
da se sva tijela skraćuju u pravcu kretanja za faktor. Lorentz se i dalje pridržavao stava o postojanju
etera, ali su njegovi radovi bili podloga za put ka STR.
8. Michelsonovi ogledi
.Michelson-Morleyjev pokus je najznačajniji i najutjecajniji pokus s takozvanim nultim rezultatom u
povijesti znanosti, izveden 1887. u Clevelandu u suradnji A. A. Michelsona i E. W. Morleyja. Pokus
je bio namijenjen utvrđivanju relativne brzine gibanja Zemlje u odnosu na eter, hipotetičko sredstvo
kojim se, kako se vjerovalo, šire valovi svjetlosti. Tijekom pokusa osjetljivi Michelsonov
interferometar indirektno je uspoređivao duljine putova svjetlosti, koja se gibala u dva međusobno
okomita smjera: u smjeru gibanja Zemlje oko Sunca i okomito na taj smjer. Ideja pokusa bila je
jednostavna: ako je brzina svjetlosti stalna s obzirom na pretpostavljeni eter kroz koji se Zemlja giba,
onda bi se njezino gibanje moglo utvrditi uspoređivanjem brzine svjetlosti u smjeru gibanja Zemlje,
gdje bi trebalo doći do zbrajanja brzine svjetlosti i brzine gibanja Zemlje, s brzinom svjetlosti pod
pravim kutom prema smjeru gibanja Zemlje. Međutim, razlike nije bilo, otuda naziv nulti rezultat.
Izostanak tog učinka obesnažio je stoljetnu teoriju o postojanju etera i pridonio spoznaji kako je
brzina svjetlosti univerzalna konstanta. Premda nije pouzdano potvrđeno da je Albert Einstein u
oblikovanju teorije relativnosti 1905. pošao baš od toga rezultata, pokus je omogućio prihvaćanje
nove fizike i novih pojmova prostora i vremena u usporedbi s klasičnom Newtonovom fizikom.
9. Galilejeve transformacije koordinata
Inercijalni sistem referencije naziva se jos i Galilejev sistem.
1.Posmatramo dva ineracijalna koordinatna sistema. Neka je koordinatni sistem S, sa kooridnatama x,
y, z vezan za Zemlju. Neka se drugi koordinatni sistem s sa koordinatama x, y, z ravnomjerno kreću
brzinom v u pravcu x-ose. U pocetnom trenutku neka se koordinate poklapaju. Poslije nekog vremena
t veza izmedju koordinata u pravcu kretanja je x=x” plus vt.
Veze između koordinata tačke u oba smjera su:
X"=x-vt y”=y z”=z t”=t
Ovi odnosi zmeđu koordinata zovu se Galilejeve transformacije.
Ovo da vidite gdje idu oznake posto na laptopu nisam mogla nacii 😊
10. Lorentzove transformacije koordinata
Pri velikim brzinama, uporedivim sa brzinom svjetlosti, ne vrijedi Galilejevo pravilo sabiranja brzina.
To znači da ne vrijede ni Galilejeve transformacije koordinata. Iz postulata STR dobiva se novi oblik
jednačina transformacije koordinata koje povezuju događaje u dva inercijalna sistema. Te jednačine se
zovu Lorentzove transformacije.

11. Poatulati STR

Postulati specijalne teorije relativnosti (STR) - Einsteinovi postulati 1. Prvi postulat (princip
relativnosti) Zakoni elektrodinamike i optike vrijedit će u svim okvirima u kojima važe mehanički
zakoni. Svaka fizikalna teorija mora matematički izgledati isto svakom inertnom promatraču.
Fizikalni zakoni nezavisni su od prostorne ili vremenske lokacije. 2. Drugi postulat (nepromjenjivost
c) Brzina svjetlosti u vakuumu, uobičajeno označena sa c, ista je za sve inertne promatrače, ista je u
svim smjerovima i ne ovisi o brzini objekta koji emitira svjetlost. U kombinaciji s Prvim postulatom,
ovaj Drugi postulat ekvivalentan je tvrđenju da svjetlost za širenje ne zahtijeva nikakav medij (kao što
je primjerice "eter").
12. Navedi posljedice STR

1. istovremenost događaja
2. sabiranje brzina u STR

3. dilatacija vremena

4. kontrakcija dužine

13. Istovremenost događaja

U fizici, relativnost istovremenosti je koncept da udaljena istovremenost (zbivanje dva prostorno
odvojena događaja u isto vreme) nije apsolutna, već ovisi o referentnom okviru promatrača. Ajnštajn
zaključuje da vreme nije apsolutno. Događaji koji su sa stanovišta jednog posmatrača istovremeni
nisu i za drugog posmatrača. Događaji čak mogu da promene redosled. Odnosno, događaji koji su
istovremeni u jednom neubrzanom referentnom sistemu nisu istovremeni u drugom, u odnosu na koji
se prvi sistem kreće. Teorijom relativnosti je Albert Ajnštajn pokazao da je vreme zavisno od prostora
i materije, i da se ne može nezavisno od njih posmatrati. On je pomoću postulata o konstantosti brzine
svetlosti neraskidivo povezao vreme sa prostorom u jedinstvenu dimenziju prostor-vremena.
14.Sabiranje brzina u STR
Sabiranje brzina u STR Galilejevo pravilo sabiranja brzina je u suprotnosti sa principom konstantosti
brzine svjetlosti.Prema STR Galilejevo pravilo ne važi u slučaju kada su brzine bliske brzini
svjetloszi. Prema Galilejevom pravilu,brzina svjetlosti,u smjeru kretanja vagona, u odnosu na
posmatrača S je: u=c+v Polazeći od postulata STR Einstein je izveo novu formulu za zabiranje
brzina.To pravilo se zove Einsteinovo pravilo sabiranja brzina.

15.Dilatacija vremena
Pojava da je vremenski interval izmjeren u bilo kojem inercijalnom sistemu, u kojem se događaji ne
dese na istom mjestu, duži od intervala sopstvenog vremena naziva se dilatacija vremena.

16. Kontrakcija dužine

Metrika vremena i prostora u svim sistemima uspostavlja se tako da mjere istu brzinu svjetlosti. Zbog
tog su vremenski intervali razliciti za razlicite posmatrace. Npr. Imamo dvije rakete iste duzine L.
Jedna od njih miruje (S), a druga se krece S'. Ako bi posmatrac u raketi Sbio u mogucnosti da izmjeri
duzinu rakete S' onda bi ona bila kraca u pravcu kretanja prema formuli: L'=L√1- v ² /c ² u STR, svaki
posmatrac ima vlastite satove i metre. Kada se sitem pokrene, njegovi metri nam se cine skraceni, a
satovi usporeni.
17. Relativistička masa
Relativistička masa Neka se posmatrač S nalazi u vagonu koji miruje na Zemlji. Posmatrajmo
slobodan pad u vagonu S' koji se kreće ravnomjerno brzinom v u odnosu na Zemlju. Sila teže je ista
kao da vagon miruje. Relativističko smanjenje dužine odnosi se samo na dužine u pravcu kretanja, a
okomite dužine u oba vagona ostaju iste. Međutim, u okomitom pravcu, tj. pravcu slobodnog pada
nisu isti vremenski intervali. Na našem satu taj vremenski interval je veći, te je stoga ubrzanje manje.
Prema 2. Newtonovom zakonu F = ma, odnosno m=F/a smanjenje ubrzanja pri slobodnom padu može
se tumačiti kao da je masa postala veća, prema relaciji: m'= m/ √(1- v²/c²) gdje je: m' - masa tijela u
kretanju m-masa tijela u mirovanju v-brzina kojom se tijelo kreće Što se tijelo brže kreće masa mu je
veća, odnosno ista sila mu teže može promijeniti brzinu.
18. Relavtivistička enegija
U skladu sa Lorentzovim predstavam.Einstein tumaci da je povecanje mase tijela u vezi sa
povecanjem njegove kineticke energije. U svom radu, "Ovisi Ii inereciji tijela od energije koju ono
sadrzi", objavljenom 1905. godine, kaze: "Ako tijelo primi energiju delta E, onda njegova troma masa
raste za iznos, Gdje je: delta m-promjena mase tijela a delta E promjena njegove energije Prema tome,
promjena svake energije tijela za vrijednost delta E povezana je sa promjgnom njegove mase za
vrijednost delta m.

19.Energija mirovanja i kinetička energija

Kinetička energija je energija tijela u gibanju. Mjera joj je rad što ga tijelo može izvršiti, svladavajući
vanjske sile, prije nego što dođe u stanje mirovanja. Ona je veća što se čestice brže gibaju i što imaju
veću masu. Za tijelo mase m koje se giba brzinom v kinetička energija je: Ek=(m×v²)/2 Energija
mirovanja je energija koju ima svako tijelo koje ima masu jednaku umnosku mase i kvadrata brzine
svjetlosti.Energiju mirovanja otkrio je A. Einstein 1905 godine u okviru specijalne teorije
relativnosti.Formula za energiju mirovanja je: Eo=m×c²
20. Veza mase i energije?
Ukupna energija je E=m0c²+Ek Ukupna energija se neće promijeniti ako se smanji prvi član, na
desnoj strani jednačine, a za isto toliko poveća drugi član. Prema tome, do pretvaranja mase u eneriju
može doći samo na račun promjena energije mirovanja tijela!Zakon očuvanja energije zahtijeva da
zbir energije mirovanja i kinetičke energije ostane stalan. Do pretvaranja energije mirovanja u druge
oblike energije dolazi u nuklearnim reakcijama.Koliko se poveća kinetička energija toliko se smanji
energija mirovanja. To povećanje kinetičke energije upravo je ona energija koja se oslobodi u
nuklearnim reakcijama. Smanjenje energije mirovanja ima za posljedicu smanjenje mase mirovanja -
defekt mase.
21. Relativistički impulsi?
Impuls tijela u relativističkoj dinamici je vektorska veličina. Relativistički impuls čestice (tijela) koja
se kreće brzinom v definiran je sljedećom formulom: P=mv/(1-v2/c2)1/2 Prethodna formula može se
napisati u obliku: P=m(v)v [Ns]

22. OTR-opšte karakteristike?

Opšte karakteristike imaju samo dvije ,a to da je:
1.brzina svjetlosti (ono c=3x10^8 m/s) u vakumu jednaka u svim referentnim sistemima što se jedni
prema drugima jednoliko kreću i
2.u svim sistemima što se jedni prema drugima jednoliko kreću vrijede isti zakoni prirode.
23. OTR-princip ekvivalentnosti
Kada se neki putnik nalazi, u liftu ako lift krene naviše on ima osećaj kao da ga nešto dodatno pritiska
prema podu, ako nosi neki teret, teret postaje teži. Putniku se čini da su i on i teret otežali, a što je
ubrzanje lifta teže će postajati teže. I obrnuto, kad lift ubrzava naniže sve u njemu postaje lakše. U
specijalnom slučaju, ako bi lift naniže ubrzavao ubrzanjem koje predmeti imaju kada slobodno padaju
na Zemlju predmeti u liftu ne i uopšte imali težinu. Kada bi se lift ka Zemlji kretao sa još većim
ubrzanjem, svaki predmet koji bi se u njemu našao bio bi pritisnut uz plafon lifta (treba napomenuti
da se ovi efekti dešavaju samo kad lift ubrzava, usporava, kada se on kreće konstantnom brzinom ovi
efekti se ne dešavaju).