Haralambos Skripta

Sociologija 1.
godina – Osnovni pojmovi sociologije (Davorka Matić)
naslov kolegija: OSNOVNI POJMOVI SOCIOLOGIJE
M. Haralambos: UVOD U SOCIOLOGIJU
1. SOCIOLOŠKO GLEDIŠTE
KULTURA I DRUŠTVO
Linton- kultura jednog društva je način života njegovih pripadnika, zbir ideja, navika
koje oni uče, dijele i prenose iz pokoljenja u pokoljenje
čovjek nema instinkte koji bi upravljali njegovim postupcima-ponašanje se
temelji na naučenome- da bi društvo funkcioniralo to naučeno mora biti
zajedničko
2 svojstva kulture: 1) prvo je naučena
2) zatim je zajednička
kultura definira svjetonadzor ljudi

članovima društva kultura je sama po sebi razumljiva; dio njih
kultura definira prihvaćen način ponašanja za članove nekog društva
svatko društvo ima zajedničke probleme i unitarna rješenja koja su drugoj kulturi
možda neprihvatljiva
SOCIJALIZACIJA
proces kojim pojedinac uči kulturu svog društva, tj.postaje ljudsko biće
primarna socijalizacija- najvažniji aspekt, unutar obitelji, čovijek uči jezik i
temeljne obrasce ponašanja, to je proces koji traje cijeli život
NORME I VRIJEDNOSTI
NORMA- definira prihvatljivo i prikladno ponašanje u odreñenoj situaciji

provode se pozitivne i negativne sankcije (nagrade i kazne), formalne i neformalne
VRIJEDNOSTI- uvjerenje da je nešto dobro, poželjno, općenitije od norme, kao i
norme variraju od društva do društva, mnoge norme su odraz vrijednosti
moraju biti zajedničke zbog funkcioniranja društva, isto vrijedi i za vrijednosti
STATUS I ULOGA
STATUS- položaj u društvu koji pojedinac zauzima, definiran je kulturom,

ponekad je dosta fiksan (pr. spol i plemićke uloge)
u rijetkim slučajevima pripisani status, fiksiran roñenjem se može promijeniti
stečeni status nije fiksiran nasljedstvom i biološkim osobinama, odraz je
pojedinačnog djelovanja
ULOGA- niz normi vezanih uz ponašanje za odreñeni status
Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 1

Sociologija 1. godina – Osnovni pojmovi sociologije (Davorka Matić)
2. TEORIJE DRUŠTVA
FUNKCIONALIZAM
dominantan 40. I 50.-tih god. 20.st.

različiti dijelovi društva shvaćeni su kao meñusobno povezani i zajedno tvore
potpuni sustav
za shvaćanje bilo kojeg dijela društva, taj dio moramo promatrati u odnosu na
cjelinu
funkcionalizam smatra da je ponašanje u društvu STRUKTURIRANO- odnosi
izmeñu pripadnika društva su organizirani pravilima
vrijednosti osiguravaju opće smjernice za ponašanje i provode se u upute u smislu
normi i uloga
struktura društva- zbroj društvenih odnosa kojima upravljaju norme
funkcija obitelji- učinak obitelji na druge dijelove društva i društvo u cjelini, bitna
funkcija obitelji je socijalizacija novih članova
kod odreñivanja funkcija razl. dijelova društva postoje sljedeće ideje:
svako društvo ima neke temeljne zahtjeve i potrebe kojima se nastoji udovoljiti
zbog održanja na životu- te potrebe se zovu funkcionalni preduvjeti (pr. hrana)
funkcionalizam promatra društvo kao sustav- etnitet sastavljen od dijelova koji su
povezani i u meñusobnom odnosu- svaki dio će utjecati na ostale dijelove i sustav
kao cjelinu
ako sustav želi opstati dijelovi se moraju slagati- to se postiže preko vrijednosti
ako su bitne vrijednosti prisutne u raznim dijelovima društvene strukture ti dijelovi
će biti integrirani
funkcionalizam želi objesniti kako je društveni život moguć
potrebni su RED i STABILNOST
zajedničke vrijednosti povezuju članove društva u cjelinu- taj konsenzus se
održava preko mehanizma društvene kontrole
oni koji ne poštuju opće društvene vrijednosti bit će vraćeni u red
MARKSIZAM
-da bi preživio čovjek mora proizvoditi čime ulazi u društveni odnos s drugim ljudima
proizvodnja uključuje proizvodne snage (tehnologija, sirovine)
proizvodne snage+ društveni odnosi= ekonomska baza, infrastruktura društva
sve ostalo je nadgradnja
sva društva uključuju izrabljivanje jedne društvene skupine- glavna proturječja u
društvu, proizlazi izmeñu proizvodnih snaga i priozvodnih odnosa
1. Zemlja, sirovine, alat, znanje, radna snaga radništva
2. Odnosi u koje ljudi ulaze da bi nešto proizveli
Marx tvrdi da samo rad proizvodi bogatstvo- u kapitalističkom društvu
proizvedeno radnom snagom radništva
vlasnici kapitala prisvajaju velik dio profita i podplaćuju radnike- nastaje sukob
Marx vjeruje da je upravo to razlog zbog kojeg će doći do propasti kapitalizma jer
on uključuje eksploataciju i tlačenje radnika
Marx dijeli povijest na niz epoha od kojih svaka podrazumijeva odreñeni način
proizvodnje- promjene u povijesti rezultat su novih priizvodnih snaga

kapitalizam će zamijeniti komunizam-kolektivna proizvodnja će ostati, ali

promijenit će se proizvodni odnosi
vlasništvo će biti kolektivno i jedna društvena skupina neće više tlačiti drugu
infrastruktura bez sukoba
Marx naziva vladajuće ideje u svakoj epohi “ideologijom vladajuće klase”
ideologija je iskrivljavanje zbilje, zasljepljuje članove društva i zato ne primjećuju
sukobe interesa koji su prisutni u njihovim odnosima- stvara se lažna svijest o
stvarnosti što zapravo održava sustav
ideologija vladajućih može samo usporiti raspad sustava jer proturječja moraju
jednom izbiti na površinu
npr. ideologija kapitalizma da je radnik slobodan jer bira poslodavce, ali je prisiljen
raditi za kapitaliste da bi preživio
INTERAKCIONIZAM
-bavi se interakcijom meñu pojedincima

akcija daje smisao, značenje za one koji su u nju uključeni
da bi se neki čin shvatio treba shvatiti njegovo značenje za sudionike
značenje se produbljuje unutar same akcije
“pojam o sebi”- utječe na naše djelovanje, rezultat su reakcije drugih prema nama
Cooleyev termin “ja u zrcalu”
ako se pojedinac definira kao devijantan, takvog će i sam sebe vidjeti i u skladu s
tim djelovati
uloge - često nejasne, zato ostavljaju prolaz za djelovanje; nameće ih društveni
sustav
POZITIVIZAM I FENOMENOLOGIJA
POZITIVIZAM- sociologija se može proučavati kao i prirodne znanosti (A.

COMTE)
ponašanje čovjeka može se objektivno mjeriti
promatranje ponašanja temeljeno na objektivnim mjerilima omogućit će
objašnjenje o uzroku i posljedici
smatra se da ono što se ne može izravno promatrati (emocije) nije posebno važno
ljudi reagiraju na vanjske podražaje i njihovo se ponašanje može objasniti u
kategorijama te reakciji-ljudi ulaze u brak i imaju djecu kao odgovor na zahtjev
društva-društvo iziskuje takvo ponašanje da bi preživjelo i njegovi članovi
reagiraju na taj zahtjev; značenje i svrha koje svi pripisuju tom ponašanju su
nevažni
FENOMENOLOGIJA- atomi i molekule nemaju svijest, a čovjek ima, njegovi
postupci su smisleni i zato neće samo reagirati na vanjske podražaje već će
djelovati
čovjek samo pripisuje subjektivno značenje iz čega onda proizlazi njegovo
djelovanje- sociolog mora otkriti značenje da bi shvatio djelovanje- jedan od prvih
je to izložio WEBER

SOCIOLOGIJA I IDEOLOGIJA
pozitivistički pristup- znanost o društvu je moguća, što znači da je objektivna
analiza društvenog života moguća
objektivno mišljenje- neopterećeno vrijednostima promatrača i ona iznosi činjenice
velik sociologa smatra da vrijednosti sociologa utječu na svaki aspekt njegova
istraživanja
neki smatraju da objektivna znanost nije moguća jer nikada neće biti lišena
ideologije- uključuje i vrijednosti što rezultira pristranim pogledom na stvarnost
2. DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA
moć i ugled- nejednaka raspodjela u društvu

MOĆ-. stupanj do kojeg pojedinci/skupine mogu nametnuti svoju volju drugima,
sa ili bez pristanka (WEBER)
UGLED- poštivanje povezano s društvenim položajem
bogatstvo- materijalna imovina
DRUŠTVENA NEJEDNAKOST- naprosto se odnosi na postojanje društveno
stvorenih nejednakosti
DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA- poseban oblik društvene nejednakosti, znači
postojanje rangiranih društvenih skupina
članovi nekog sloja imaju zajednički identitet, interese, način života
društvena nejednakost može postojati i bez društvenih slojeva (pr. SAD- nema
stratifikacije u smislu klasa- one su zamjenjene trajnim pozicijama i tamo gdje su
prije bile klase sada postoje statusi po zanimanju
hijerarhija društvenih skupina zamjenjena hijerarhijom pojedinaca (SAD)
meñu članovima svakog sloja je tendencija da razviju vlastite norme, vrijednosti, tj.
subkulturu- razvija se kada članovi društva žive u sličnim prilikama i nailazi na
probleme koji nisu svima zajednički
pripadnici iste subkulture razvijaju GRUPNI IDENTITET
DRUŠTVENA MOBILNOST- prema gore- prijelaz iz radničke u srednju klasu
- prema dolje
zatvoreni stratifikacijski sustavi- oni koji imaju nisku mogućnost mobilnosti
položaj pojedinca je obično PRIPISAN (kaste)
otvoreni sustavi- položaj je STEČEN
položaj u stratifikacijskom sustavu može bitno utjecati na život pojedinca-
povećanje ili smanjenje životnioh šansi
DRUŠTVENA NEJEDNAKOST/ PRIRODNE NEJEDNAKOSTI
stratifikacijski sustavi se temelje na vjerovanju u biološku nejednakost

ROUSSEAU- biološki temeljena nejednakost meñu ljudima (zdravlje, godine) je
malena i nevažna, dok društveno stvorena nejednakost tvori osnovni sustav
drzštvene stratifikacije
sociolozi se slažu da i sustavi rasne stratifikacije imaju društvene, a ne biološke
temelje (crnci nemaju niži IQ)
biološki faktori- važni u različitim sustavima zbog važnosti koje im pripisuje
odreñena kultura (npr. starost negdje donosi ugled i moć)
vjerovanje u biološke uzroke stratifikacije shvaćamo kao racionalizaciju tih
sustava- članovi na taj način objašnjavaju sustav i za njih društvena nejednakost
postaje racionalna

DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA- FUNKCIONALOSTIČKO GLEDIŠTE
potreban je odreñeni stupanj reda i stabilnosti za funkcioniranje sustava-

stratifikacija pomaže održavanju reda u društvu
T. PARSONS- društvo se temelji na vrijednosnom konsenzusu, tj. općem
sporazumu podanika društva o tome što je dobro i poželjno
stratifikacija je rangiranje pojedinca u skladu sa zajedničkim sustavom vrijednosti
nekog društva
različita društva- različiti sustavi vrijednosti- različiti načini postizanja visokog
položaja
prema Parsonsu, stratifikacija je neizbježan dio svih ljudskih društava
postoji opće uvjerenje da su svi stratifikacijski sustavi opravdani jer se temelje na
zajedničkom konsenzusu
funkcionalisti promatraju odnos meñu skupinama u društvu kao odnos suradnje i
zavisnosti- jedna skupina nije sama sebi dovoljna i zato razmjenjuje s drugom robu
i usluge- taj odnos se proteže na slojeve u stratifikacijskom sustavu
u takvim organizacijama oni koji su odgovorni za koordinaciju moraju imati
drugačiji status od onoga čija uloga se sastoji od toga da provodi nečje odluke u
djelo
objašnjenje razlika u ugledu
moć je legitimna vlast jer se oni na vlasti služe njome za postizanje ciljeva
izvedenih iz centralnih vrijednosti društva
upotreba moći služi interesima društva kao cjelina
4 objašnjenje nejednakosti u moći:
prema Parsonsu stratifikacija je:
1) NEIZBJEŽNA- jer je izvedena iz zajedničkih vrijednosti koje su dio svakog
sustava
2) FUNKCIONALNA- jer služi integraciji različitih skupina u društvu
DAVIS I MOORE- najpoznatija funkcionalistička teorija stratifikacije

stratifikacija postoji u svakom ljudskom društvu
u svakom društvu postoje funkcionalni preduvjeti, koji su svima zajednički i
kojima treba udovoljiti da bi se sustav održao
jedan od funkcionalnih preduvjeta je uspješna podjela uloga
u svakom društvu su potrebni mehanizmi koji će to osigurati
kad se ljudi na položaju ne bi razlikovali stratifikacija ne bi bila potrebna
jedna od bitnih funkcija stratifikacije je staviti najsposobnije ljude na najvažnije
položaje- to se postiže visokim nagradama za te položaje- motivacija ljudima za
natjecanje- najsposobniji će pobijediti
kako dokazati koji su položaji važni?
DAVIS I MOORE dali dva mjerila važnosti:
1) stupanj u kojem je taj položaj funkcionalno jedinstven, tj. da nema drugih položaja
koji mogu zadovoljavajuće obnašati iste funkcije (npr. medicinsku sestru može
zamijeniti liječnik što je čini manje važnom od ljiečnika)
2) stupanj do kojeg su drugi položaji ovisni o dotičnome
smatraju da je društvena najadnakost neizbježna karakteristika svakog društva

M. TUMIN
protivnik Davisa i Moorea
sumnja i točnost njihova mjerila funkcionalne važnosti položaja- mnoga zanimanja
s malim ugledom, a ekonomskom nagradom su vrlo važna za društvo
smatra da Davis i Moore ignoriraju utjecaj moći na nejednaku raspodjelu bogatstva
Davis I Moore smatraju da samo ograničeni broj pojedinaca posjedoje talent da
stekne vještina za najvažnije pozicije- još nije pronañena uspješna metoda mjerenja
talenta i sposobnosti, nema dokaza da je talent potreban da položaje koji D i M
smatraju važnima
u društvu su rezerve talenta mnogo veće nego što oni pretpostavljaju
Tumin se takoñer ne slaže s time da obuku (potrebnu za važne položaje) treba
kompenzirati- ističe prednost studentskog života (bilo koji oblik gubitka zarade se
može nadoknaditi u prvih 10 godina rada)
Tumin odbacuje stajalište o motivaciji- društvena stratifikacija često djeluje kao
zapreka motivaciji (često vidljivo u zatvorenim sustavima- u Indiji nikakav talent
ne može pojedincu omogućiti promjenu kaste)
čak i otvoreni sustavi postavljaju zapreke motivaciji
Tumin naglašava da D i M nisu uzeli u obzir da će oni visokih pozicija priječiti
ulazak novih kadrova- osigurava se oskudica nekoh pozicija i time se osiguravaju
visoke naknade za njihove usluge
Tumin zaključuje da stratifikacija ne može izvršavati funkcije koje joj D i M
pripisuju- ljudi nižih slojeva nikada nemaju iste prilike kao oni iz viših
društvena stratifikacija ne integrira društvo
diferencijalno nagrañivanje će prije potaknuti neprijateljstvo meñu raznim
djelovima društva- stratifikacija razdvaja
YOUNG
zamislio društvo u kojem najsposobniji imaju najvažnije položaje, a društveni
statusi se temelje na zaslugama (svi članovi društva imaju jednake šanse za
ostvarenje talenta)- takav sustav raspodjele uloga zovemo MERITOKRACIJA
Young naglašava neke negativnosti takvog sustava:
pripadnici nižih slojeva mogli bi postati potpuno demoralizirani
do sada su mnogi krivnju za svoj status prebacili na druge i tvrdili da nikad nisu
imali priliku biti uspješni
ali u meritokraciji oni koji su na dnu su inferiorni- zato ih neuspjeh može posebno
frustrirati
gornji slojevi zaslužuju svoj položaj- on je posljedica zasluga- zato bi njegov
pripadnici mogli društvom vladati arogantno i umišljeno , mogli bi prezirati niže
slojeve, oni bi se uvrijedili- dolazi do sukoba
EVA ROSENFELD
istraživala kibuce kao primjer društva u kojem svi “rade koliko mogu, a svatko
dobiva koliko treba” (Marx)
pronašla je da postoje dva društvena sloja: GORNJI se sastoji od voña
rukovodilaca koje članovi kibuca biraju i DONJI SLOJ koji se sastoji od običnih
ljudi- vlast i ugled nisu jednako rasporeñeni
sam status voñe/rukovodioca već donosi viši ugled

isto tako, Rosenfeld je primjetila da rukovodioci nalaze veće zadovoljstvo u svom

poslu od običnih radnika- postoje dokazi o sukobu interesa- rukovodioci zahtjevaju
sve veće napore i požrtvovnost, dok radnika više zanima podizanje životnog
standarda
DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA- MARKSISTIČKO GLEDIŠTE
alternativno gledište funkcionalistima

stratifikacija ne integrira već dijeli- jedni izrabljuju druge
moć vladajuće klase se sastoji u tome da posjeduje i kontrolira proizvodne snage
društvene institucije (zakon, politika) su instrumenti vladajućih i služe za
postizanje i promicanje njihovih interesa
tek kada proizvodne snage budu u zajedničkom vlasništvu klase će nestati kao i
izrabljivanja
stratifikacijski sustavi nastaju iz odnosa društvenih skupina prema proizvodnim
snagama
klasa- društvena skupina čiji su članovi ujedinjeni odnosom prema proizvodnim
snagama- KAPITALISTIČKA i RADNIČKA KLASA
prema Marxu, svako povijesno razdoblje je predstavljalo klasno društvo u kojem je
vladajuća klasa uvijek iskorištavala radnu snagu podreñene klase
nagomilavanje viška bogatstva tvore osnovicu za razvoj klasnih društava
Marx- odnos izmeñu glavnih društvenih snaga je odnos meñusobne ovisnosti i
sukoba
u kapitalizmu radnik prodaje svoj rad da bi preživio, a kapitalist (kao neproizvodni
element) ovisi o toj radnoj snazi jer bez nje ne bi bilo proizvodnje
ali to nije ravnopravan odnos
kapitalist ulaže svoj kapital (novac) u priozvodnju robe- kapital se nagomilava
prodajom tih dobara po vrijednosti - plaće radnika su znatno ispod vrijedosti
dobara koje proizvode- taj višak prisvajaju kapitalisti kao profit
iz ekonomske moći izvire politička moć
politika i zakon odražavat će interese vladajuće klase
KLASA I DRUŠTVENE PROMJENE

pokretač društvenih promjena po Marxu je KLASNA BORBA
nova povijesna epoha nastaje tako da nova društvena skupina razvije proizvodne
snage
velike promjene uključuju zamjenu jednog oblika privatnog vlasništva drugim i
jedan tip proizvodnje drugim tipom
Marx je vjerovao da će proturječja kapitalizma dovesti do njegove propasti
proletarijat će zbaciti buržoaziju i osvojiti proizvodne snage
svi članovi društva će imati jednak odnos prema proizvodnim snagama-
BESKLASNO DRUŠTVO
budući da je povijest zapravo povijest klasne borbe, povijest će završiti
komunističko društvo neće imati proturječja i zato će biti nepromijenjivo
“klasa po sebi”- imaju klasnu svijest i solidarnost (članovi)
znači da je lažna svijest zamijenjena sviješću o pravom stanju stvari- svijest o
izrabljivanju

3 procesa će rezultirati polarizacijom dvije najveće klase:

1) UKIDANJE RAZLIKE U RADU
2) PAUPERIZACIJA RADNIČKE KLASE
3) POTISKIVANJE MEðUSLOJA U PROLETARIJAT
DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA- WEBEROVO GLEDIŠTE
Weber, kao i Marx, promatra klasu u kategoriji prirode

klase se razvijaju u tržišnim privredema u kojima se pojedinci natječu za
ekonomsku dobit
klasa- skupina pojedinaca koji imaju sličan položaj u tržišnoj privredi i zato
dobivaju slične ekonomske nagrade
osobe slične klasne situacije imaju slične životne šanse
kao i kod Marxa, Weber dokazuje da je glavna klasna podjela meñu onima koji
posjeduju proizvodne snage i onima koji ne posjeduju
klasne skupine kapitalizma:
1) POSJEDNIČKA GORNJA KLASA
2) “BIJELI OVRATNICI”
3) SITNA BURŽOAZIJA
4) KLASA MANUALNIH RADNIKA
razilaženje s Marxom:
u stvaranju klase postoji još faktora osim posjedovanja/neposjedovanja imutka
ne podržava ideju polarizacije klasa- mali posjednici ulaze u činovnička zvanja
(srednja klasa)
tvrdi da kapitalistička poduzeća zahtijevaju jaku birokraciju- potražnja- porast
srednje klase (činovnici)
protiv mišljenja o neizbježnosti proleterske reakcije- zašto bi ljudi iste klase razvili
zajednički identitet
ekonomska moć ne podrazumijeva političku
skupine se mogu formirati jer članovi imaju sličan status
klasa se odnosi na ekonomske nagrade, a status na raspodjelu
za razliku od klasa, pripadnici istog statusa su gotovo uvijek svjesni svoje
zajedničke statusne situacije
u mnogim društvima klase i statusi su usko povezani
ali oni iste klasne situacije ne pripadaju uvijek istom statusu- novi bogataši nemaju
ugled i poštovanje
ne mora klasa uvijek činiti osnovu za formiranje društvenih skupina, već osnova
tog procesa mogu biti statusi
Weber takoñer provodi analizu “stranaka”
STRANKE- skupine koje su specifično zaokupljene utjecajem na politiku i
donošenjem odluka u interesu svojeg članstva
često zastupaju interese klasa/statusnih skupina

KLASA U KAPITALISTIČKOM DRUŠTVU
A.GIDDEUS- identificira tri klase kapitalizma

1) GORNJA KLASA- ima vlasništvo nad sredstvima proizvodnje
2) SREDNJA KLASA- posjeduje obrazovne kvalifikacije
3) NIŽA RADNIČKA KLASA- posjeduju manuelnu radnu snagu
RADNIČKA KLASA U KAPITALISTIČKOM DRUŠTVU

Marx je prorokovao da će radnička klasa postajati sve homogenija i da će
tehnologija ukloniti potrebu za manualnim vještinama, povećat će se klasna
solidarnost
R. DAHRENDORF- dokazao da radnička klasa postaje sve više heterogenija-
posljedica promjena u tehnologiji- kompleksniji strojevi traže kvalificirane
radnike- radnička klasa dijeli se u kvalificirane, srednjekvalificirane i
nekvalificirane radnike- veće plaće/manje plaće- različiti interesi
ipak neki sociolozi tvrde da su sukobi unutar klase nevažni u usporedbi sa
sukobima te klase s ostalima
postoje razlike izmeñu tržišne situacije manuelnih i nemanuelnih radnika- radnici
plavih ovratnika imaju niže plaće , a veći broj radnih sati da bijelih ovratnika
plaće plavih ovratnika padaju prije
plavi ovratnici- male šanse za napredovanje i veći rizik otpuštanja
sve to može poslužiti kao dokaz da manuelni radnici tvore zasebnu društvenu klasu
razlikuju se i u životnim šansama (manuelni radnici češće oboljevaju, veća je
smrtnost djece i kraće žive)
BURŽUIRANJE- proces u kojem sve veći broj manuelnih radnika postaje srednja
klasa
za taj proces se pretpostavljalo da traje, ali nije dobro provjeren
u toku 1950-tih sve je veći broj manualnih radnika, a njihova primanja ulaze u
raspon “bijelih ovratnika”
dovodi do zaključka da se stratifikacijski sustav mijenja - sve veći broj ljudi prelazi
u srednji sloj, pa stratifikacijski sustav nema više piramidalni oblik već romboidni
zagovornici buržuiranja dokazivali su kako prihodi na razini srednjeg sloja vode u
način života srednje klase- što pretpostavlja usvajanje normi, stavova i vrijednosti
srednje klase
GOLDTHORNE i LOCKNOOD- počeli istraživanje i otkrili:
1. Da su “bijeli ovratnici” puno zadovoljniji svojim poslom i na poslu sklapaju
prijateljtva / imućni manuelni radnici ne nalaze zadovoljstvo u poslu i gledaju ga
isključivo kao instrument za zaradu novca i postizanje boljeg života, standarda; ne
osjećaju pravu odanost sindikatu već je i on samo instrument koji im pomaže
ostvariti veću plaću i povlastice
1. “bijeli ovratnici” imaju puno više beneficija, mogućnost napredovanja, stalan
posao- dakle, sličnost u primanjima ne znači i sličnost u tržišnoj situaciji
njihov zaključak: imućni radnici ne postaju srednja klasa
3. Imućni manuelni radnici slobodno vrijeme provode u kući (gledanje TV-a,
obitelj, popravci), dok se “bijeli ovratnici” druže meñusobno

RADNIČKA KLASA- KLASA ZA SEBE?
prema Marxu radnička klasa će postati “klasa za sebe” kada stekne svijest: o svojoj
eksploatiranosti, o grupi koja ih eksploatira, o svojim zajedničkim interesima, o
sukobu interesa (njihovih i vladajuće klase), o tome da protivnika mogu svrgnuti
zajedničkom akcijom
prema istraživanjima, radnička klasa postaje sve manje (ne više) svjesna
nisu registrirali nikakvu suprotnost izmeñu sebe i svog poslodavca- ravnodušni
prema eksploataciji na poslu jer im je jedini cilj obitelj, dom
zaključak: radnička klasa je daleko od klase za sebe, nisu skloni promatrati društvo
u kategorijama sukoba i suprotnosti
K. ROBERTS kaže da stoga radnička klasa ostaje trajan izazov, ali ne i
revolucionarna prijetnja
SREDNJA KLASA U KAPITALISTIČKOM DRUŠTVU
niža srednja klasa- radnici “bijelih ovratnika”

činovnički i radnički dohodak su sve sličniji- podigla se opća razina obrazovanja
pa ima više sposobnih za uredske poslove- povećao se broj žena na tržištu rada, a
uredski poslovi su za njih prikladni
smanjena je i mogućnost napredovanja jer se sada za to traže akademske
kvalifikacije, a ne samo staž i iskustvo
sve više ovratnika se okreće sindikatima (sličnost s radnicima) ali postoji distanca
izmeñu činovničkog i radničkog sindikata- trudi se biti ispred radničkog pokreta
mijenjaju se i uvjeti rada- činovnici nemaju više toliko kontakata s rukovodstvom
(više ne rade zajedno u malim uredima)- pokoravanje autoritetu- sličnost s
manuelnim radnicima
ipak, činovnici tješnje surañuju s rukovodstvom što ih razdvaja od radnika
zaključak: činovnici i niže uredsko osoblje postaju radnička klasa, njihov se rad
svodi na najamni rad, a plaće im nisu puno bolje od manualnih radnika
PROFESIJE U KLASNOJ STRUKTURI

profesionalci (suci, odvjetnici, arhitekti, ljiečnici, zubari, ekonomisti, znanstvenici,
soc. Radnici, knjižničari) služe javnosti, a ne vlastitim interesima- osnovna
karakteristika
oni pridonose funkcionalnom blagostanju društva i imaju visok ugled
rade za dobrobit društva i za sve pripadnike društva
ipak postoje kritike ovih tvrdnji:
1. Visokoobrazovani stručnjaci pružaju vrijedne usluge društvu
- primjećeno je da bolesti tipa tifus, TBC, i sl. polako nestaju poboljšanjem uvjeta
života, a ne zbog medicinske intervencije
2. Profesionalci služe cijelom društvu, a ne pojedincima
- ali zapravo služe bogatima i moćnima- arhitekti grade za bogataše, ekonomisti i
pravnici su u službi kapitala
- profesionalci su u službi javnosti, a ne osobnog probitka
- ograničen pristup u zanimanje

FRAGMENTIRANA SREDNJA KLASA

2 skupine srednje klase: radnici “bijelih ovratnika”, profesionalci
s obzirom na raznolike skupine zanimanja unutar srednje klase, postoji sumnja da
bijeli ovratnici stvarno tvore jednu klasu
po zaradama i beneficijama najadnakosti su puno veće nego unutar manualne
radničke klase
“bijeli ovratnici” + niži profesionalci se više oslanjaju na sindikate dok direktori o
plaći pregovaraju izravno s poslodavcem
zaključak: srednja klasa se fragmentira na niz slojeva, od kojih svaki ima vlastito
mišljenje o svom položaju u društvenoj strukturi- zato je dvojbena postavka da
skupine “bijelih ovratnika” čine jednu klasu
KLASA I KAPITALIZAM- MARKSISTIČKO GLEDIŠTE

Marx prognozirao polarizaciju klasa- njegovi kritičari kažu da se dogaña upravo
suprotno- izmeñu proletarijata i buržoazije javlja se srednja klasa
- J. WESTERGAARD i HENRIETTA RESLER:
smatraju da je vlasništvo nad kapitalom ključ za objašnjenje klasne podjele
(marksistička teorija)
prema njima i dalje postoji glavna podjela na kapital i radnu snagu
smatraju da je privatno vlasništvo kapitala bitan odreditelj nejednakosti u dohodku
kritike njihovom modelu:

- inzistiraju na privatnom vlasništvu kao odreñenju klasne nejednakosti
ali to ne objašnjava povlašten položaj vrhunskih stručnjaka od kojih mnogi nemaju
nikakve imovine
zbog toga je njihova početna tvrdnja dvojbena
H. BRAVERMAN
tvrdi da su klase stalni procesi bogati promjenama- zato nema smisla smještati
stanovništvo u uredno definirane slojeve u nekom odreñenom trenutku
treba analizirati proces formiranja klase
ističe da buržoazija stalno povećava kontrolu nad radnicima- jaz izmeñu njih se širi
radna snaga je pojeftinila zbog eliminacije vještina koje su ugrañene u strojeve-
zato radnici dobivaju manje plaće
Braverman analizira klasni sustav SAD-a - tvrdi da ga oblikuje akumulacija
kapitala
proces rada transformiran je akcijom za većom proizvodnošću, boljom kontrolom,
jeftinijom radnom snagom i većim profitom
ali utvrñeno je da slični procesi se odvijaju i u socijalističkim društvima- to je zato
što oponašanje kapitalističkog modela dom+nisi povećanje proizvodnje
DRUŠTVENA POKRETLJIVOST U KAPITALISTIČKOM DRUŠTVU

industrijska društva su otvorena- dobra pokretljivost
status u predindustrijskim društvima je uglavnom pripisan
1. Stopa društvene pokretljivosti može znatno utjecati na društveni status pojedinca
i na formiranje klasa
- niska mobilnost- visoka klasna solidarnost- razvit će se klasne subkulture i jaka
klasna identifikacija
2. Proučavanjem društvene mobilnosti stječemo uvid u životne šanse pojedinca

3. Važno je znati kako ljudi reagiraju na iskustvo mobilnosti- jesu li oni koji se
kreću ogorčeni i nezadovoljni
2 tipa pokretljivosti:
UNUTARGENERACIJSKA MOBILNOST- društvena mobilnost unutar jedne
generacije
MEðUGENERACIJSKA MOBILNOST- društvena mobilnost unutar generacija
problem- klasifikacije po zanimanju se razlikuju jer neki sociolozi naglašavaju
ugled nekog zanimanja, a drugi njegovu ekonomsku sferu
ipak pokretljivost je uglavnom malog dometa
značajna je SAMOREGRUTACIJA- članovi nekog sloja se regrutiraju meñu
sinovima onih koji su pripadali tom sloju
STRATIFIKACIJA U SOCIJALISTIČKIM DRUŠTVIMA

MILOVAN ðILAS- oni na položajima vlasti u komunističkim društvima služe se
moći za promicanje vlastitih interesa
novu klasu od ostatka društva dijele velika primanja i brojne povlastice
moć nove klase je još veća jer je ne obuzdavaju političke stranke
u jednostranačkoj državi politički birokrati monopoliraju vlast
nova klasa svoju moć duguje tome što kontrolira proizvodne snage (ðilas se služi
marksističkim načelom)
niz američkih sociologa podržava TEORIJU KONVERGENCIJE- moderne
industrije moraju proizvesti slične sisteme stratifikacije, suvremena industrija
zahtijeva odreñene tipove radnika- jednaka tehnologija traži jednaku strukturu
zanimanja u cijelom svijetu
kvalifikacije će biti nagrañene u skladu s njihovom vrijednošću za industriju-
stratifikacijski sustavi kapitalističkih i komunističkih društava će se sve više
približavati (konvergirati)
ipak ova teorija naišla je na kritike:
na istoku je sustav nagrañivanja izloženiji manipulaciji centralne vlasti nego na
zapadu
razlike u prihodima su puno manje na istoku
manje je naglašena razlika izmeñu manualnih/nemanualnih radnika / kvalificirani
manuelni radnici su visoko na društvenoj ljestvici
SOCIOLOGIJA, IDEOLOGIJA I DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA
1. FUNKCIONALIZAM
smatra da je pokušaj iskorjenjivanja stratifikacije štetan za društvo- prema tome
može se zaključiti kako funkcionalizam opravdava društvenu nejednakost
funkcionalizam se bavi tumačenjem osnovice društvenog poredka- stratificirana
društva pružaju sliku reda i stabilnosti što je za društvo dobro, pa se pokušaji
razaranja sustava stratifikacije doživljavaju štetnim za društvo
2. MARKSIZAM
nasuprot funkcionalizmu, marksizam se zalaže za promjene- komunizam je jedino
pravedno društveno ureñenje
osuñuju društvenu nejednakost i klasni sustav u kapitalizmu
marksistički pogledi o oblicima klasnog sustava se temelji na ideologiji
zaključak: teorije stratifikacije se zapravo temelje na odreñenom tipu ideologije

MOĆ I POLITKA
pojedinac/skupina ne drže moć u izolaciji- drže je u odnosu na druge
prema WEBEROVOJ definiciji to je stupanj do kojeg pojedinac/skupina mogu
provesti svoju ideju u društvenom odnosu
“politička sociologija”- studija moći u njenom najširem smislu
politika se dogaña kada postoje razlike u moći
dakle, svaki društveni odnos koji uključuje razlike u moći je politički
u središtu političke sociologije su država i njen aparat, ali se ne proučavaju
izdvojeno već u odnosu na društvo kao cjelinu
2 oblika moći:
VLAST- legitiman oblik, ispravan i pravedan, na toj bazi joj se pokorava
SILA- podložni je ne smatraju legitimnom
granica nije jako oštra- oba oblika mogu pribjeći fizičkoj sili
MOĆ- FUNKCIONALISTIČKO GLEDIŠTE

WEBEROVA definicija podrazumijeva da svi oni koji drže moć čine to na štetu
drugih- postoji fiksna količina moći u društvu (ako je neki imaju, drugi je nemaju)-
POJAM MOĆI KONSTANTNOG ZBIRA
po Weberu oni koji imaju moć upotrebljavaju je za vlastite interese - moć je u
službi eksploatacije i tlačenja jednih po drugima
PARSONS odbacuje koncept “konstantnog zbira” i mišljenje o upotrebi moći za
vlastite interese
“moć društvo posjeduje kao cjelina”- opći resurs u društvu- KONCEPT MOĆI
PROMJENJIVOG ZBIRA
prema Parsonsu moć je mogućnost da se mobiliziraju resursi društva za postizanje
ciljeva jevnosti
dakle količina moći u društvu mjeri se količinom ostvarenih ciljeva
moć u društvu nije fiksna- ona može rasti/smanjivati se
Parsonsova teorija moći razvila se na temelju njegove opće teorije o PRIRODI

DRUŠTVA - bitan je vrijednosni konsenzus
iz zajedničkih vrijednosti- zajednički ciljevi- moć za postizanje kolektivnih ciljeva
ako članovi društva udruže rssurse i napore, Parsons smatra da će biti vjerojatnije
da će ostvariti zajedničke ciljeve nego da djeluju kao pojedinci
suradnja velikih razmjera zahtijeva organizaciju- nekima je dana moć da upravljaju
drugima- moć postaje vlast
kritike Parsonsu- nije uočio da se moć često koristi za vlastite interese
- proveo racionalizaciju kojom oni koji drže moć opravdavaju svoju
upotrebu moći
MOĆ - MARKSISTIČKO GLEDIŠTE

moć drži odreñena skupina u društvu na štetu ostalih (koncept moći
KONSTANTNOG ZBIRA)
izvor moći je u ekonomskoj infrastrukturi
proizvodne snage kontrolira vladajuća klasa- jedini način da se ljudima vrati moć
je zajedničko vlasništvo nad sredstvima za priozvodnju

s marksističkog stajališta upotreba moći da bi se izrabljivalo druge definira se kao

prisila i nelegitimna upotreba moći
iako podložna klasa prihvaća moć vladajuće kao legitimnu- lažna klasna svijest
odnos dominacije i podložnosti su sa ekonomije projicirani u nadgradnju (npr.
neravnopravan odnos poslodavca i zaposlenog bit će ozakonjen u pravosuñu)
WESTERGAARD i RESLER- moć se može mjetiti samo razultatima; ako su
rijetki i vrijedni resursi u rukama manjine ta grupa monopolizira moć
koncentracija bogatstva i povlastica u rukama kapitalističke klase je vidljiv dokaz
moći
kapitalizam i nejednakost se uglavnom prihvaćaju kao normalni
kapitalistička klasa uživa povlastice jer “stvari tako idu” i jer se tome nije moguće
ozbiljno suprotstaviti
R.MILIBAUD- smatra kako bilo koja reklama zapravo politika
reklame propagiraju da put sreći vodi kroz materijalne stvari- pojedinca se potiče
da uživa sreću kojom ga obasipa dobronamjerno kapitalističko društvo
za Milibauda su reklame primjer kako kapitalizam postiže legitimitet
KAPITALISTIČKA DRŽAVA- MARKSISTIČKO GLEDIŠTE

moderni marksisti se slažu da država u kapitalizmu predstavlja intrerese vladajuće
klase
ali nema konsenzusa o toma kakav je odnos države i buržoazije
neki tvrde da u raznim granama države kao osoblje rade pripadnici vladajuće klase-
rezultat- prevladavaju interesi kapitalista
neki smatraju da ulogu države odreñuje infrastruktura-posljedica je da će država
automatski zastupati interese kapitalista
ali država mora imati odreñenu dozu autonomije ako želi uspješno zastupati
kapital- npr. autonomija državi omogućuje da podreñenoj klasi napravi neke
ustupke kojima će se buržoazija protiviti, ali su potrebni da se prosvjedi radničke
klase učine bezopasni
prema marksistima- moć monopolizira buržoazija- rješenje za ukidanje monopola-
je zajedničko vlasništvo (moć prelazi na narod)
za to je, prema Marxu, potreban “prijelazni period”- država će poprimiti oblik
“revolucionarne dikteture proletarijata”
prije nego proletarijat može vladati sobom, jedan dio proletarijata će morati vladati
u njegovo ime
TEORIJA ELITA
prvi su je razvili V.PARETO i G. MOSCA

dok marksistička teorija tvrdi da proizvodne snage dijele društvo na dominantnu i
podložnu skupinu, teorija elita kaže - osobna svojstva pojedinca razdvajaju vladare
od onih kojima se vlada
osnova za vodstvo je talent
preduvjeti moći su lukavstvo i inteligencija
ova teorija je djelomice bila odgovor na marksizam
dokazuje da je egalitarno društvo iluzija, a komunizam utopija
marksizam je shvaćala kao ideologiju, a ne analizu društva

tvrdi da su sva društva podjeljena na vladajuće i one kojima se vlada- ako i doñe do
revolucije, rezultat će biti samo zamjena jedne vladajuće elite drugom
elita ima moć zahvaljujući svojoj unutarnjoj organizaciji
čak i u demokratskim društvima odluke glede društva odražavaju interes elite, a ne
želje naroda
KLASIČNA TEORIJA ELITA- PARETO i MOSCA

PARETO- ističe psihološke karakteristike kao osnovicu vladavine elite
postoje 2 tipa vladajuće elite:
1. LAVOVI- stječu moć sposobnošću za izravnu akciju i skloni su vladati pomoću
sile (pr. vojne diktature)
2. LISICE- vladaju pomoću lukavštine i diplomatske manipulacije
velike promjene u društvu- kada jedna elita zamjeni drugu-proces koji Pareto
naziva CIRKULACIJA ELITE
svakoj eliti fali nešto od osobina koje posjeduje druga elita-zato se one stalno
mijenjaju
Pareto zapravo pretpostavlja da su osobine elita superiorne osobinama masa-ali za
takvo nešto nije pronašao metodu mjerenja
ne nudi ni mogućnost mjerenja procesa dekadencije elita- kako se svuda elitni sloj
u kastama održava već stotinama godina i nije zamjenjen?
MOSCA- kao i Pareto vjeruje da je vladavina manjine neizbježna- potkrepljuje to
poviješću-tvrdi da se u svim društvima javljaju 2 klase: vladajuća i oni kojima se
vlada
vladajući- monopoliziraju moć. obnašaju sve političke funkcije
kao i Pareto, vjeruje da su vladajući superiorni masi stanovnoštva po svojim
kvalitetama
za razliku od Pareta, Mosca smatra da se osobine potrebne za vladavinu elite
razlikuju od društva do društva
vladavine elita je neizbježna, a demokracija je tek predstavnička vlast s elitom koja
predstavlja interese naroda
mase nemaju sposobnost samoupravljanja
smatrao da pravo glasa treba ograničiti na srednju klasu upravo zbog sposobnosti
samoupravljanja
TEORIJA ELITA I SAD- C.W.MILLS i F.HUNTER
MILLS- ograničava svoju analizu na američko društvo 1950.-tih - vladavina elite

nije neizbježna
tumači njenu vladavinu institucionalnim kategorijama
pripadnici elite nemaju superiorne osobine koje ih odvajaju od masa
struktura institucija ja takva da oni koji su na vrhu institucije monopoliziraju moć
3 ključne institucije:
VELIKE KORPORACIJE
VOJSKA
SAMA DRŽAVA
“ELITA MOĆI”- njihovi interesi su dovoljno slični po nastaje jedna vladajuća
manjina

jedinstvo elitne moći podržava sličnost društvenog podrijetla njezinih pripadnika;

članovi se ragrutiraju iz viših slojeva, slične su razine obrazovanja-dijele slične
vrijednosti i sklonosti
“čovjeku iz mase” masovni mediji koje vodi elita govore što da misli i osjeća-
čovjek je usredotočen na svoj svijet rada, obitelji i susjedstva, a elita time
neometano kontrolira javnost, povećava nesmetano ugled i moć
kritike Millsu- da je naprosto pokazao kako elita moći ima potencijal za kontrolu,
što nije ekvivalent stvarnoj kontroli
TEORIJA ELITA I KOMUNISTIČKA DRUŠTVA

neki sociolozi smatraju da se politički sustavi komunističkih zemalja približavaju
čistom tipu elite moći-manjina dolazi na vlast uz pomoć većine i vlast održava
zahvaljujući tome što je organizirana manjina suprotstavljena neorganiziranoj
većini
vladajuća manjina donosi sve državne odluke-apsolutna moć elite
ali neki naglašavaju da je glavni cilj sovjetske elite industrijalizacija- sredstvo za
ostvarenje tog cilja je upravo državna kontrola, a ne promicanje interesa političke
elite
isto tako ne postoji vladajuća elita s apsolutnom moći- npr. vojska, vodeći
znanstvenici i industrijalci su utjecali na političke odluke u razdoblju Hruščova u
SSSR-u
PLURALIZAM- MOĆ I POLITIKA U ZAPADNIM DEMOKRACIJAMA

PLURALIZAM- teorija koja nastoji objasniti prirodu i raspodjelu moći u
zapadnim demokratskim društvima
po pluralizmu moć je raspršena na niz skupina u društvu
po marksizmu i teoriji elita moć je u rukama vladajuće manjine
pluralizam smatra da se industrijsko društvo diferencira na različite skupine i
segmentirane interese
interesne grupe- organizacije koje u društvu zastupaju odreñene interese
pluralizam politiku shvaća kao nadmetanje meñu nizom interesnih grupa- niti
jedna nije dominantna-pregovaranje i kompromisi
interese baroda zastupa mali broj voña (često ih se spominje kao elite)
moć je raspršena na pluralitet elita koje se nadmeću u promicanju vlastitih interesa
nema sukoba izmeñu demokracije i elita jer se demokracija shvaća kao vladavina
koje omogućuje raznim skupinama sudjelovanje u formiranju politike
prema tome, država uravnotežuje proturječne interese mnoštva skupina i tako
društvu osigurava stabilnost
PLURALIZAM POLITIČKE STRANKE I INTERESNE SKUPINE

pluralisti smatraju da utrka za položaj izmeñu političkih stranaka daje biračima
priliku da izaberu svoje voñe
LIPSET smatra da za djelotvornu vladu mora doći do borbe konkurenata čime se
efektivna vlast daje jednoj skupini, a nastaje i efektivna opozicija
pluralisti smatraju da su političke stranke u demokratskim društvima predstavnice
zato što:
javnost utječe na političku stranku (da bi bila izabrana, stranka mora odražavati
želje birača)

ako postojeće stranke ne zadovoljavaju društvo, javit će se nova stranka

stranke su odgovorne biračima (neće biti ponovo izabrane ako zanemare interese
javnosti)
INTERESNE SKUPINE- za razliku od političkih stranaka ne žele vlast, nastoje
utjecati na stranke i vladu
za razliku od stranaka, ne zastupaju spektar interesa već neki odreñeni interes u
društvu;
protektivne skupine- štite interese odreñenih segmenata u društvu (pr.sindikati)
promotivne skupine- promiču neki cilj
interesne skupine pritisak mogu vršiti:
financijskim prilozima nekim strankama
mitom
apelima na javno mišljenje
oblicima grañanske neposlušnosti
osiguranjem ekspertize
s pluralističkog stajališta , političke stranke i interesne skupine kamen su temeljc

demokracije
moć je raspršena u više skupina i zato svi veći interesi u društvu mogu imati utjecaj
na voñenje poslova
kritika pluralizmu:
pluralisti zanemaruju mogućnost da neki posjeduju moć kojom će spriječiti da neka
pitanja uopće doñu u fazu odlučivanja
u interesu je moćnih da interesnim skupinama dopuste utjecaj na bezopasne
odluke-stvara iluziju istinskog utjecaja
pluralisti su usredotočeni na proces odlučivanja više nego na rezultate i posljedice
tih odluka (Westergaard i Resler: “moć je vidljiva samo u svojim posljedicama”)
zapadne demokracije nisu puno učinile za promjenu strukture nejednakosti-
donešeni su brojni zakoni koji bi trebali poboljšati položaj siromašnih, ali stvarnih
pomaka nema
s marksističkog stajališta javno mišljenje je lažna klasna svijest
vjeruju da su svi veliki interesi u društvu zastupljeni (nastanak neke organizacije
koja zastupa odreñeni interes ne znači da je taj interes i prije bio adekvatno
zastupljen, što se može zaključiti iz pluralističkih tvrdnji)
priznaju da moć interesnih skupina varira, ali to zanemaruje
postojanje neke interesne skupine ne govori ništa o njenoj uspješnosti
DIREKTORI I KORPORACIJE
BURNHAM- moć u društvu se zasniva na kontroli proizvodnih snaga
- vladavina elite je neizbježna
- promjene u društvu- zamjena jedne alite drugom
takva promjena se dogaña nadomještanjem vlasnika (direktora) plaćenim
rukovodiocem (menadžerom)
poema B. menagerska elita će postajati sve moćnija
smatra da su zaokupljeni vlastitim interesima
kasniji autori naglašavaju da je rukovodstvo ipak više zainteresirano za poduzeće
u cjelini, a ne toliko za profit

neki pluralisti tvrde da moć velikih korporacija obuzdava “kompenzacijska

moć”/moć protuteže- kada jedan interes prijeti da će ugroziti drugi, razvijaju se sile
protuteže (npr. razvoj organizacije potrošača protiv moći industrijalaca)
drugi pak smatraju da zapreke moći korporacije ne postoje .-HACKER-
odluke o tome da li automatizirati proizvodnju ili ne utječu na obrazovanje radne
snage
odluke o zatvaranju tvornica utječu na kretanje stanovništva
pomoću reklama kompanije formiraju ukus stvarajući potrebu prema artiklima
prema Hackeru, odluke u ime tih kompanija utječu na živote svih nas
visoki rukovodioci i članovi uprava velikih korporacija uglavnom se regrutiraju iz
malog dijela stanovništva (to se odnosi na sve elitne skupine)
uočljiva je SAMOREGRUTACIJA ELITA
članovi su iz višeg sloja, ali ne možemo sa sigurnošću tvrditi da će oni automatski
zastupati interese tog sloja
ne možemo pretpostaviti niti da bi elite, kada bi njihovo društveno podrijetlo
prezentiralo cijelo stanovništvo, predstavljale interese svih skupina
C.WRIGHT- zajedničko podrijetlo i obrazovanje je uzrok jedinstva elite, osnova
za zajedničke ciljeve i sklonosti- razvija se odreñena svijest ojačana rodbinskim i
bračnim vezama-to osigurava jedinstvo elite moći
POLITIČKO SUDJELOVANJE
4 kategorije:
1) POLITIČKI APATIČNI
2) ONI OBUHVAĆENI “PROMATRAČKIM AKTIVNOSTIMA”- glasanje i
diskusije o politici
3) ONI UKLJUČENI U “PRIJELAZNE AKTIVNOSTI”- financiranje stranaka i
prisistvovanje političkim skupovima
4) ONI KOJI ULAZE U POLITIČKU ARENU
razna sudjelovanja nisu ravnomjerno rasporeñena po cijelom stanovništvu
viši položaj pojedinca u klasnoj strukturi-viši stupanj sudjelovanja
isto tako, više će sudjelovati muškarci nego žene, bijelci nego crnci, oženjeni nego
neoženjeni itd.
razlike se tumače na sljedeći način: ljudima s niskom razinom sudjelovanja često
nedostaje fakultetska osnova i zanimanja višeg statusa
isto tako, može im manjkati i motivacije- iskustvo ih je već poučilo da napor ne
raña vrijednim rezultatima (to se primjenjuje na one koji su na dnu klasnog
sustava, pr.crnci)
isto tako, manje je vjerojatno da će se pojedinac uključiti u politiku svoje zajednice
ako se ne osjeća dijelom te zajednice
neki smatraju da je niska razina sudjelovanja zapravo indikator zadovoljstva
postojećim stanjem, ali uzrok tome može biti i odbacivanje političkog procesa (a
ne zadovoljstvo)
odbacivanje politike i političara je odbacivanje same demokracije (prema DYE i
ZIEGLER)

PONAŠANJE NA IZBORIMA
proširenjem prava glasa članovi radničke klase participiraju u politici
njihove interese zastupaju političke stranke i interesne skupine kao što su sindikati-
zato nema žešćih sukoba
KLASA, STRANKA I DRUŠTVO

društvena klasa bitno utječe na biračke glasačke obrasce
mnogi promatrači tvrde da nema bitnih razlika izmeñu najvećih stranaka u
zapadnim demokracijama-koja je onda svrha izbora?
prema DYE i ZIEGLER izbori su sredstvo za razonodu i umirenje masa što skreće
pozornost s prave naravi vladavine elite
izbori stvaraju iluziju da je vlast u rukama većine-tako se vladavina elite legitimira
i ozakonjuje
SIROMAŠTVO
DEFINICIJA SIROMAŠTVA
APSOLUTNO SIROMAŠTVO
uključuje procjenu temeljnih ljudskih potreba i mjeri se u okviru sredstava

potrebnih da se održi zdravlje i fizička sposobnost
apsolutno siromaštvo se temelji na imanju minimalnih sredstava za opstanak
mjerenje- odreñuje se cijena temeljnih potrebština za život, te se kao siromašne
definira one kojima prihodi ne dosežu tu brojku
neka shvaćanja apsolutnog siromaštva uključuju i ideju temeljnih kulturnih
potreba- obrazovanje, sigurnost, dokolica, razonoda
kritika pojma apsolutnog siromaštva-temelji se na pretpostavci da postoje
minimalne potrebe za sve ljude u svim društvima-variraju meñu različitim
društvima, ali i unutar istog društva
ako još u razmatranje uključimo i temeljne kulturne potrebe-razlikuju se od mjesta
do mjesta i variraju u vremenu
briga za razonodu i dokolicu u SAD-u se mjeri brojem TV-a, kina, parkova itd. po
glavi stanovnika
Indijanci iz JZ SAD-a nemaju ništa od navedenog, ali imaju bogat obredni život
dakle, potrebe za razonodom su odreñene kulturom nekog društva
RELATIVNA BIJEDA
mnogi sociolozi su zbog navedenih potreba odbacili pojam apsolutnog standarda
(temeljenog na fizičkim i kulturnim potrebama)
umjesto toga -pojam RELATIVNOG STANDARDA-odnosi se na odreñeno
vrijeme i mjesto
pojam apsolutnog siromaštva zamijenio je pojam relativne bijede
mjerenje- prosudbama pripadnika nekog društva o tome što je prihvatljivi standard
življenja prema trenutnim konvencijama
P. TOWNSEND- siromašni su oni koji nemaju sredstava za onu vrstu hrane,
aktivnosti i uvjeta za život koji su opće prihvaćeni (kao norma u društvu u kojem
žive)
problemi s pojmom relativne bijede:

ne možemo pretpostaviti da postoje opće norme o prihvatljivom načinu života za

cijelo društvo- unutar društva na mišljenje o tome utječu narodnost, klasa, dob,
vjera, itd.
postoje problemi usporedbe izmeñu siromašnih u istom društvu u toku različitih
razdoblja i izmeñu različitih društava
P.TOWNSEND nudi rješenje predlaganjem 2 norme siromaštva:
1.. siromaštvo u odnosu na naciju
2. Siromaštvo u odnosu na svijet
SUBJEKTIVNA BIJEDA
odnosi se na osjećaj o vlastitom siromaštvu nekog pojedinca/skupine
subjektivna bijeda je usko povezana s relativnom (oni koji su prema normi
definirani kao siromašni, sigurno će se tako i osjećati)-ali to ne mora biti pravilo
(npr. neki pojedinci koji prema normama društva žive siromašno ne moraju se tako
osjećati)
TEORIJE O SIROMAŠTVU
1) SIROMAŠTVO KAO SUSTAV POZITIVNE POVRATNE SPREGE

ova teorija ističe kako se različite okolnosti udružuju da siromahe zadrže u
siromaštvu (“začarani krug”)
ova teorija ima pozitivnih stvari ali samo djelomice objašnjava siromaštvo
objašnjava kako se ono održava, a ne zašto postoji
većina američkih siromaha živi u pretrpanim prostorima, opasnim za zdravlje-
izgradnja stanova bi to poboljšala, ali ona je ograničena stanjem gradskih financija-
bogati se sele van grada što smanjuje vrijednost nekretnina, a time i financijska
sredstva kojima respolaže grad
paradoks siromaštva je da je ono skupo
cijena roba i usluga u siromašnim područjima je viša nego u bogatijima-to je
posljedica eksploatacije siromašnih, ali i toga što siromašni ne kupuju na veliko jer
nemaju sredstava što podiže cijenu hrani jer je skuplje pakirati i poslovati s manjim
količinama hrane-trgovci plaćaju veću nabavnu cijenu
isto vrijedi i za prijevoz- ako si siromašni i mogu priuštiti auto, plaćat će višu
cijenu osiguranja zbog veće stope kraña u samom gradu
KULTURA SIROMAŠTVA- MILLER

okolnosti siromaštva su slične u različitim društvima-slične okolnosti će izazvati
slične reakcije koje se mogu razviti u kulturu-siromasi razvijaju vlastite norme i
vrijednosti
značajke siromašnih, tj.njihove kulture:
na razini pojedinca.-slobodne veze, divlji brakovi, napuštanje majke i djece
na razini zajednice- neuključivanje u institucije (sindikati i sl.)
kultura siromaštva je zapravo reakcija siromašnih na njihovu marginalnu poziciju u
društvu

ipak ta kultura nije samo reakcija- ona poprima i snagu kulture jer vodi pojedinca u
djelovanje koje se prenosi iz naraštaja u naraštaj-kultura siromaštva obnavlja
siromaštvo
Miller smatra da je subkultura nižih klasa funkcionalna jer stvara uvjete za
prilagoñavanje nisko kvalificirane radne snage
pojmovima kulture siromaštva i subkulture nižeg sloja radničke klase zajedničke su
2 stvari:
1. Obje promatraju siromašne kao različite od ostalih dijelova društva (kao skupinu
sa subkulturom)
2. Vjeruju da ta subkultura održava siromahe u mjesnim prilikama
kritike ovoj teoriji:
1. postoji li uopće nekakva kultura siromaštva?
istraživanja u siromašnim područjima Latinske Amerike su pokazala visok stupanj
organizacije i udruživanja meñu siromašnima (škole, ambulante..)
situacijske prisile- alternativa kulturi siromaštva
2. odnosi se na pojam kulture:
upotreba tog termina implicira da je ponašanje siromašnih usvojeno putem odgoja
u društvu i da je otporno na promjene
isto tako prema Milleru oblici ponašanja siromašnih se razvijaju iz vrijednosti
Miller zapravo smatra da pripadnici niže klase preferiraju svoju kulturu
kultura siromaštva i subkultura nižih slojeva su uglavnom samostalne i izdvojene
od normi i vrijednosti matične kulture društva- prema tome siromasi zapravo žive u
vlastitom svijetu
ali većina znanstvenika naglašava da su siromasi prisiljeni ponašati se u skladu sa
svojom situacijom- niski prihodi, nezaposlenost
ako djeluje situacijska prisila znači da bi siromasi u boljim okolnostima svoje
ponašanje spremno izmijenili
teza o situacijskoj prisili takoñer negira stajalište po kojem su siromasi odvojeni od
normi i vrijednosti ostalog društva-vrijednosti siromaha su jednake vrijednostima
društva, samo što ih siromasi nisu u mogućnosti provesti
LIEBOW tumači situacijsku prisilu analizom “čovjeka s ugla” (siromaha)- od
pojedinca iz srednje klase razlikuje se u budućnosti- siromah je svjestan da nema
budućnosti, tj.da se ova za njega sastoji od pukog preživljavanja, dok čovjek iz
srednje klase raznim ulaganjima novca i vremena u radu može sebi priskrbiti bolju
budućnost u obliku napredovanja na poslu, imovine i sl.
prema tome, ponašanje “čovjeka s ugla” je uzrokovano njegovom nemoći da
provede vrijednosti matične kulture do kojih i sam drži
Liebow analizira i “odnos muškarca s ugla” prema ženi i obitelji- oni često
napuštaju obitelj jer je ne mogu uzdržavati-takav neuspjeh prikrivaju
naglašavanjem “muškosti” koja zahtjeva čestu seksualnu promjenu, pustolovine
id.-tima samo prikrivaju stvaran razlog raspada braka (nedovoljno materijalnih
sredstava za njegovo održanje)
HANNER- postavio kompromis izmeñu Liebowe i Millerove teorije
shvaća teoriju muških mana kao reakciju na prisilu (kao i Liebow), ali tvrdi da
kada bi granice prisile bile uklonjene taj “uzor muškosti” bi bio zapreka promjeni
zaključuje da su situacijske prisile puno snažnije u usmjeravanju ponašanja
siromašnih nego obrasci kulture
za razliku od Millera, smatra da obrasci kulture siromašnih postoje paralelno s
povezanošću s matičnim vrijednostima i dopunjavaju je

SIROMAŠTVO I DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA
SIROMAŠTVO- MARKSISTIČKO GLEDIŠTE

siromaštvo proizlazi is sistema nejednakosti, a on pak proizlazi iz kapitalizma
bogatstvo drže kapitalisti, a kapitalizam se temelji na visoko motiviranoj radnoj
snazi
motivacija za rad se temelji na prihodu, a oni čije usluge privreda na zahtjeva
(stari, nezaposleni) moraju imati manje primanja od onih koji rade za plaću
motivacija radne snage održava se i nejednakom nagradom za rad
WESTREGAARD I RESTER (RESLER)?- siromaštvo postoji zbog djelovanja
kapitalističkog privrednog sustava koji siromašnima priječi da steknu financijska
sredstva pomoću kojih bi se riješili siromaštva (niske plaće pridonose smanjenju
zahtjeva u pogledu plaća čitave radne snage jer radnici ocjenjuju svoj dohodak na
temelju dohodka najniže plaćenih-da se plaće povećaju došlo bi do toga da bi plaće
unutar radničke klase postale sličnije-moglo bi doći do ujedinjenja radničke klase-
prijetnja kapitalističkoj klasi)
neki sociolozi sličan odnos vide i izmeñu kapitalističke privrede i socijelne
pomoći-u praksi, pomoć djeluje tako da zadržava siromašne tamo gdje jesu-na dnu
klasne ljestvice
dakle, sustav socijalne skrbi ne rezultira gotovo nikakvom preraspodjelom dobara
od bogatih siromašnima
zaključak: siromaštvo je, kao i bogatstvo, posljedica kapitalističkog sistema
SIROMAŠTVO-WEBEROVSKO STAJALIŠTE
“klasna situavija” pojhedinca ovisi i njegovoj “tržišnoj situaciji”- o količini moći
kojom utječe na tržište u svoju korist i o nagradi koju njegova stručnost postiže na
konkurentnom tržištu
starci, bolesni i obitelji s jednim roditeljem-mala moć na tržištu- mala nagrada
ipak nisu svi pripadnici tih skupina siromašni-razloge treba tražiti u njihovoj
prethodnoj tržišnoj situaciji
siromaštvo navedenih uglavnom je siromaštvo radničke klase-pripadnici drugih
klasa imaju dovoljno velika primanja za ulaganje u imovinske fondove, police
osiguranja itd.
u tom smislu za siromaštvo je odgovorna društvena klasa, a ne nesposobnost,
nemoć, nesreća
objašnjenja za tržišnu situaciju slabo plaćenih:
sve veća automatizacija-manje potrebe za nekvalificiranom radnom snagom- male
plaće
siromaštvo slabo plaćenih nije posljedica veličine obitelji, već niske plaće
isto tako, posljedica toga što su neki slabo plaćeni može biti što imaju slabe
pregovaračke moći (nisu članovi sindikata itd.)
nadalje, nema organizacije koja bi zastupala siromahe-ne mogu pridobiti podršku
nesiromašnih pripadnika radničke klase jer ih oni često smatraju “besposličarima”-
dakle, svi napori siromašnih da istaknu svoje interese i osiguraju podršku javnosti
propadaju zbog stigme “sramote siromaštva”

MILIBAUD- siromašne ne treba izdvajati već ih treba promatrati u odnosu na

klasni sustav kao cjelinu-siromašni su najzapostavljeniji dio radničke klase, a ne
zasebna skupina
“FUNKCIJE SIROMAŠTVA “ (GANS)

siromaštvo se održava jer je korisno mnogim društvenim skupinama
funkcije siromašnih u korist nesiromašnih:
1. Siromašni-jeftina radna snaga-industrija ovisi o slabo plaćenom radu-veće plaće-
veći troškovi-posljedice za imućnije
2. Siromaštvo stvara zaminanja- koja služe siromasima ili štite ostale od njih-
policija, socijalni radnici, psihijatri, liječnici
3. Siromaštvo potvrñuje status nesiromašnih- nudi pouzdano mjerilo za statusnu
usporedbu; nesiromašni su uvjereniji u vlastitu vrijednost
SIROMAŠTVO-RJEŠENJA I IDEOLOGIJA
rješenje leži u preraspodjeli sredstava izvan bogatih klasa , tj. u korjenitoj promjeni
društva
siromaštvo se neće riješiti pomaganjem pojedincima da riješe ono što ih je navodno
uvuklo u siromaštvo (pr.davanje novca onima s premalim plaćama, pružanje
psihijatrijske pomoći onima s problemima u obitelji) već promjenama u čitavom
društvu
RAD I DOKOLICA- MARKSISTIČKO GLEDIŠTE

RAD- najvažnija primarna ljudska djelatnost koja osigurava sredstva za život
otuñenje znači da je čovjek odsječen od svog rada-kao takav, čovjek ne nalazi
zadovoljstvo u svom poslu, ne može izraziti svoju pravu narav u svom radu i tim se
otuñuje od svog “ja”
rad je društvena aktivnost-otuñenje od rada-otuñenje i od drugih
prema Marxu, radnik u stvaranju nekog proizvoda može doživjeti duboko
zadovoljstvo-kada vidi kako drugi cijene njegov proizvod on zadovoljava njihove
potrebe te time izražava svoju humanost i brigu za druge
izvor otuñenja-privredni sustav koji uključuje razmjenu dobara-u tom sustavu
proizvodi rada postaju roba
proizvodi rada postaju predmeti na tržištu, a ne više sredstva za zadovoljenje
pojedinca i zajednice-predmeti više nisu dio pojedinca koji ih proizvodi (radnik je
otuñen od proizvoda svog rada)
rad prestaje biti zadovoljstvo i postaje sredstvo za održanje na životu
Marx, dakle, smatra da kapitalistička infrastruktura proizvodi otuñenje-radnik ne
posjeduje dobra koja proizvodi niti ima kontrolu nad njima
najamni rad-sistem ropstva koji uključuje eksploataciju radnika
radnici kroz plaću dobivaju samo mali dio bogatstva koji stvaraju, a ostatak
prisvajaju kapitalisti u obliku profita
2 bitne karakteristike industrijskog društva- MEHANIZACIJA PROIZVODNJE i
SPECIJALIZACIJA PODJELE RADA-pridonosi otuñenju radne snage
strojevi radniku olakšavaju napor pri radu, ali u nekoj mjeri i oduzimaju radu
zanimljivost
Marxovo rješenje otuñenog rada je komunističko društvo u kojem je specijalizirana
podjela rada ukinuta

ipak, analizirajući komunizam u Europi M.ðILAS zaključuje da su priozvodne

snage (iako u zajedničkom vlasništvu) pod kontrolom vladajuće elite
ipak, možemo reći da su komunistička društva prešla dio puta prema istinskom
socijalizmu-putovanje će završiti kad država odumre (Marx)
BOWLES I GINTIS- kontrola na radnom mjestu
kao i Marx, kapitalizam vide kao izrabljivački sustav

glavni doprinos- tvrde da se otuñeni rad ne može pripisati modernoj tehnologiji već
je on proizvod klasnih odnosa i odnosa moći
tvrde da se rascjepkanost rada i specijalizacija javljaju kao sredstvo kontrole prema
načelu “divide et impera”
smatraju da kada bi radnici poznavali sve poslove, to njihovo poznavanje
proizvodnog procesa bi dopustilo da se udruže i sami krenu u proizvodnju
rad se dijeli pod izlikom veće učinkovitosti i brže proizvodnje, ali zapravo je
istraživanjima dokazano suprotno-što je samim radnicima omogućena veća
kontrola, to više priozvode
Bowles i Gintis tvrde da hijerarhijska podjela rada smanjuje djelotvornost jer je
radnicima onemogućena vlastita kreativnost
2 pojma: 1) podjela rada- fragmentacija poslova
2) hijerarhijska podjela rada- odnosi se na postojanje hijerarhijskih pozicija-
od šefa preko činovnika i posrednika
to su instrumenti kontrole za održavanje moći vladajuće klase
kao i Marx, B. i G. smatraju rad temeljnim za razvoj čovjekovog potencijala-
njegova najvažnija funkcija trebala bi biti razvoj radnika kao društvenog bić- ipak,
mnogi radnici za to nemaju mogućnosti zbog zarobljenosti u hijerarhiji rada
zaključuju: otuñeni rad je neizbježan dok vladajuće klase postoje na zapadu, a
vladajuće elite održavaju prednost na istoku
C.W. MILLS- OTUðENJE BIJELIH OVRATNIKA
tvrdi kako je u kapitalističkim društvima došlo do pomaka od vještine s

predmetima do vještine s ljudima
manuelni radnici- prodaju svoj rad, tj.vještinu s predmetima
nemanuelni radnici- prodaju svoju vještinu s ljudima
TRŽIŠTE LIČNOSTI- rukovodioci nisu zaposleni samo zbog svog obrazovanja i
zbog svoje sposobnosti da izlaze na kraj s ljudima
s obzirom da se dijelovi ličnosti prodaju i kupuju kao roba, pojedinac se otuñuje od
svoga “ja” i na poslu donekle glumi kako bi zadovoljio kriterije (pr. nasmiješeni
prodavači spremni su udovoljiti hirovima kupaca)
vidimo jak utjecaj marksističkih shvaćanja u Millsovoj teoriji

A. GORZ, H. MARCUSE- OTUðENJE OD RADA I DOKOLICE
Gorz smatra da alijenacija na radu upućuje radnika da traži ispunjenje u dokolici

ali kako kapitalizam oblikuje radniku radni dan tako i oblikuje njegovu dokolicu-
stvara pasivnog potrošača koji se zadovoljava potrošnjom proizvoda industrije robe
i zabave
time dokolica osigurava sredstva za bijeg od problema i zaborav
sličnu sliku daje Marcuse-potencijal za osobni razvoj ugušen je u industrijskom
društvu, a dokolica naprosto ublažuje takvu “zaglupljenost”
dokolica se temelji na lažnim potrebama koje nameću masovna sredstva
komuniciranja
ako se pojedinac osjeća zadovoljnim udovoljavajući lažnim potrebama, rezultat je
samo euforija u nesreći, osjećaj zanosa na temeljima nevolje
ljudi prepoznaju sebe u svojim predmetima za potrošnju (auti, vile) i time se
otuñuju od svake sfere svog života
“lažne potrebe” stvaraju jako motovirane radnike u utrci za novcem koji će trošiti
kritike marksističkog shvaćanja rada i dokolice
temelje se na neodreñenoj slici o tome što bi čovjek mogao i morao biti
ako ljudi izražavaju zadovoljstvo kroz to da nešto posjeduju to se automatski
definira kao lažna klasna svijest
marksistička mišljenja su preopćenita-trpaju u isti koš razna zanimanja i aktivnosti
u dokolici
E. DURKHEIM-PODJELA RADA U DRUŠTVU-FUNKCIONALISTIČKO

STAJALIŠTE
razlikuje:
PREDINDUSTRIJSKO DRUŠTVO: malena društvena diferencijacija
nespecijalizirana podjela rada
društvena solidarnost se temelji na sličnosti
meñu članovima
MEHANIČKA SOLIDARNOST
INDUSTRIJSKO DRUŠTVO: ORGANSKA SOLIDARNOST

uloge po zanimanju specijalizirane- zajedno tvore
cjelinu
Marx podjelu rada shvaća kao faktor koji razdvaja; Durkheim smatra da podjela
može povećati društvenu solidarnost jer čini ljude meñusobno ovisnima
Durkheim smatra da je nužna pretpostavka razmjene ugovor-regulira fair play u
razmjeni dobara
ipak, smatra da ugovor sam po sebi nije dovoljan jer nagla ekspanzija industrijskog
društva može uroditi ANOMIJOM- odsutnošću normi (pokazatelj- visoka stopa
samoubojstva, raspadi brakova)
industrijsko društvo je sklono anomiji jer je sklono i čestim naglim promjenama-
dolazi do poremećaja normi, a nove se ne mogu odma uspostaviti
rješenje za problem anomije- sebične interese treba nadomjestiti ETIČKIM
KODEKSOM koji će naglašavati potrebe društva kao cjeline

različitim granama industrije trebala bi upravljati tijela koja bi se sastojala od svih

zanimanja u toj industriji
ta tijela bi regulirala sve što se tiče posla- radne uvjete, odnose poslodavca i
zaposlenih itd.
takva udruženja na 2 načina rješavaju problem anomije:
1) narušavanjem individualizma- veća suradnja-solidarnost
2) individualnim željama se nameću normativne granice
Durkheim smatra da će nasljedstvo kao mehanizam raspodjele vlasništva nestati jer
je nepravedan
ekonomska nagrada bi se temeljila na tome koliko pojedino zanimanje doprinosi
dobrobiti zajednice
Durkheim je shvaćao profesionalnu etiku kao ključ budućeg moralnog poretka u
industrijskom društvu
PROFESIJE- prototip budućeg moralnog poretka

funkcionalističko shvaćanje profesije odražava Durkheimov optimizam
profesionalno udruženje integrira pojedine članove u skupine po zanimanju
postoji kontrola profesionalnog ponašanja-oduzimanje dozvole za rad ako doñe do
kršenja etike
profesionalna etika ističe altruizam, a ne sebične interese
visoke nagrade koje primaju pripadnici visokih intelektualnih zanimanja
odražavaju njihov važan doprinos društvu
dakle, funkcionalističko gledanje na profesije nudi model za Durkheimov budući
moralni poredak
kasnije Halmos primjećuje da se neke od Durkheimovih nada ostvaruju- profit je i
dalje na prvom mjestu, ali se i više drži do dobrobiti radne snage, sve je više
naglašena etika
“antiprofesionalistička stajališta”- profesionalizam je sebična strategija kojoj je cilj
unaprijediti tržišnu poziciju jedne skupine po zanimanju
visokokvalificirani stručnjaci su sluge vladajuće klase i vladajućih elita
kontrolirajući pristup profesiji ograničavaju broj ljudi koji se njome bave i tako
postižu visoku cijenu za svoje usluge
profesionalna elita samo je paravan za postizanje sebičnih interesa
visoki stručnjaci su zaposleni u velikim korporacijama i svoje znanje koriste da bi
branili njihove interese-postaju sluge kapitala, služe vladajućima, a e društvu kao
cjelini
TEHNOLOGIJA
R.BLAUNER- otuñenje i tehnologija

smatra da otuñenje nastaje iz odnosa radnika i socio-tehničke radničke sredine
dokazuje da tehnologija odreñuje izmeñu ostalog stupanj kontrole koju radnici
imaju nad svojim radom
Blauner smatra da se otuñenje radnika mjeri njihovim zadovoljstvom poslom (ako
su zadovoljni poslom nisu otuñeni)
time odbacuje marksističko shvaćanje po kojem su radnici u kapitalizmu
automatski otuñeni zbog svog položaja u proizvodnim odnosima (marksizam: ako
je radnik zadovoljan svojim poslom- lažna klasna svijest)
Blauner razlaže pojam otuñenja na 4 dimenzije:

1) stupanj kontrole radnika nad radom

2) stupanj smisla koji radnik nalazi u svom radu
3) stupanj u kojem su radnici društveno integrirani u svoj rad
4) stupanj do kojeg su radnici zaokupljeni svojim radom
u te 4 dimenzije radnik ima osjećaj bespomoćnosti, besmisla i otuñenosti
smatra da je tiskarstvo rad sa svrhom i smislom i radnici ne doživljavaju otuñenje
(nisu strogo vezani za stroj)
s druge strane, tekstilni radnici su vezani za strojeve bez ikakve slobode, rade
rutinizirane pokrete
tehnologija tekuće vrpce-radnici su društveno izolirani, ne osjećaju se dijelom
tvrtke niti su integrirani u neku zajednicu po zanimanju
Blauner smatra da za razliku od zanatskog rada, u tehnologiji kontinuiranog
procesa dominantna potrebna osobina nije manuelna vještina već odgovornost-daje
radu smisao
Blauner dokazuje da tehnologija automatizirane proizvodnje integrira radnu snagu
u cjelini-ima bitan utjecaj na odnose u industriji-radnici će biti odani poslodavcu,
manje aktivni u sindikatu
isto tako radnik u kontinuiranom procesu nije otuñen
kontinuirani proces uključuje kontrolu, smisao i društvenu integraciju
Blauner smatra da tehnologija utječe na ponašanje i stajalište radnika
jedno od rješenja problema može biti ROTACIJA POSLOVA-proširilo bse
radnikovo poznavanje tehnološkog procesa i radnik ostaje zainteresiran za posao
kritike Blauneru:
marksisti kažu da je zanemario temeljan uzrok alijenacije, a to je objektivan
položaj radnika u kapitalizmu
svi radnici su u istoj mjeri otuñeni i eksploatirani
mjereći stupanj otuñenosti kod radnika oslanja se isključivo na anketni upitnik
ali ako radnik izjavi da voli svoj posao to može značiti da je zadovoljan plaćom,
statusom zanimanja, društvenim odnosima na poslu itd.- nedovoljna preciznost
upitnika i činjenica da kod radnika uvjek postoji tendencija izjavljivanja kako su
zadovoljni svojim poslom
GOLDTHORPE I LOCKWOOD- ORIJENTACIJA PREMA RADU

preko svojih istraživanja zaključili da tehnologija ne utječe na stavove i ponašanje
imućnog radnika-oni su rezultat očekivanja koje on unosi u rad
smatraju da su dogañaji izvan tvornice puno važniji za oblikovanje ponašanja i
stavova radnika-pogotovo su važne promjene u obitelji-ako je radnik zadovoljan
obiteljskim odnosima, manje je vjerojatno da će to zadovoljenje tražiti na poslu
rad postaje sredstvo za postizanje životnog standarda
smatraju da naglasak na potrošnji i instrumentalnosti nije plod otuñenosti na radu
već društvenih uvjeta koji generiraju potrošnju
takoñer odbacuju marksističko mišljenje o tome da je naglasak na potrošnji
indikator lažne klasne svijesti (ako netko želi udobnu kuću i auto zašto bi to bio
odraz lažnih potreba?)
TEHNOLOGIJA I ORIJENTACIJA PREMA RADU

neke potvrde Blaunerovih, Goldthorpeovih i Lockwoodovih mišljenja
provedeno iatraživanje-rezultati- radnici u kontinuiranom procesu proizvodnje
smatrali su svoj posao zanimljivim i da daje dovoljno slobode

radnicima na strojnom pogonu s druge strane rad je bio dosadan

stavovi nastali kao rezultat tehnologije uglavnom su se prenosili na sustav
nadgledavanja (radnici kojima je posao zanimljiv vide svoje nadglednike u
povoljnom svjetlu)
zaključak: opća orjentacija radnika ne može se protumačiti samo tehnologijom, ali
ona ipak utječe na bitne aspekte stavova
AUTOMATIZACIJA, KLASA I DRUŠTVO

R. BLAUNER
otuñenje doživljava vrhunac s industrijom masovne proizvodnje koja se temelji na
mehanizaciji tekuće vrpce
otuñenje- dovodi do neprijateljstva izmeñu radnika i uprave
proizvodnju počinje organizirati i usmjeravati uprava, a kontrola nad radnom
snagom postaje sve više represivna
slabost radne snage dovodi do formiranja sindikata koji vrše pritisak za
povećanjem plaća radnicima-sukob poslodavca i radnika
Blauner smatra da je AUTOMATIZACIJA stvorila neotuñenog radnika i zamjenila
sukob radnika i uprave konsenzusom-naglasak je na suradnji, a ne na kontroli
S. MALET
Blauner smatra da automatizacija smanjuje mogućnost klasnog sukoba, ali Mallet
tvrdi upravo suprotno
smatra da će automatizacija istaknuti proturječja kapitalizma (kolektivna
proizvodnja vs. Privatno vlasništvo nad proizvodnim snagama)
radnici u automatiziranoj industriji imaju veću kontrolu nad proizvodnjom -doći će
do meñusobne suradnje što će potaknuti spoznavanje zajedničkog interesa
sukob izmeñu interesa radnika i direktora te konačno vlasnika tvrtke izbija u prvi
plan-radnici će sve glasnije zahtjevati radničko upravljanje poduzećem
D. GOLLIE (GOLIC)
želio provjeriti teorije Blaunera i Malleta, proveo istraživanje na rafinerijama

nije našao dokaze u prilog Blaunerovoj slici neotuñenog radnika koji je zaokupljen
svojim poslom
najčešći odnos prema radu bila je ravnodušnost
tamo gdje B. vidi sve veći konsenzus izmeñu radnika i uprave, Mallet je otkrio sve
veći sukob
nije našao dokaze u prilog Malletovoj teoriji da radnici zahtjevaju radničko
upravljanje
zaključuje: automatizirana proizvodnja ne vodi k većoj integraciji radne snage u
kapitalističko društvo (Blauner), niti ne najavljuje nužno pojavu klasne svijesti i
klasnog sukoba (Mallet)
mnogo su važniji stil upravljanja, organizacija sindikata i subkultura radničke klase
ako i doñe do promjena koje navode B. ili M. to će biti zbog izmjenjenih kulturnih
očekivanja unutar radničke klase
promjenjeni stavovi uprave-promjenjeni stavovi sindikata

RAD I DOKOLICA
aktivnosti u slobodno vrijeme su povezane s načinom na koji čovjek radi-odnos
rada i slobodnog vremena dijeli na 3 obrasca:
obrazac proširenja
rad se proširuje na dokolicu, nema jasne granice
životni indeks je usmjeren na posao, a ne na obitelj/dokolicu
vrijeme slobodnih aktivnosti je kratko i služi uglavnom razvijanju ličnosti (čitanje,
kazalište)
ovaj obrazac se povezuje sa zanimanjima koja daju visok stupanj autonomije i
zadovoljstva
OBRAZAC NEUTRALNOSTI
razlika izmeñu rada i dokolice je jasna- aktivnosti u te 2 sfere se razlikuju, središnji
interes u životu nije rad već obitelj- povezuje se za zanimanjima srednjeg do
niskog stupnja autonomije gdje je zadovoljstvo u plaći i uvjetima, a ne u radu
OBRAZAC SUPROTNOSTI
rad se izrazito razlikuje od dokolice- središnji interes u životu
kod zanimanja niskog stupnja autonomije pristutno je neprijateljstvo prema poslu
satovi dokolice su dugi-služe za oporavak od posla
ipak, ne postoji baš tako jednostavan odnos rada i dokolice što je vidljivo iz
proučavanja dokolice američkih i britanskih direktora
američki direktori podreñuju dokolicu radu i slobodno vrijeme shvaćaju kao
oporavak koji im omogućuje da kasnije bolje rade
britanski direktori rade 20 sati tjedno manje od američkih i provode puno više
vremena baveći se hobijima
navedene razlike mogu se protumačiti različitim kulturama, prema tome rad i
dokolicu moguće je shvatiti samo u okvirima kulturne sredine
rad je uglavnom sredstvo za osiguravanje dohodka za razne aktivnosti u dokolici
u modernom industrijskom društvu rad će postajati sve više rutinski, a autonomija
će se smanjivati- posljedica-rad nudi malo prilike za samoispunjenje
dokolica zamjenjuje rad kao središnji interes u životu
WILENSKY- tipičan radnik odvaja svoj rad od života i povlači se u okrilje rodbine
i prijatelja-opasnost- radnik se povlači u apatiju, ne mareći za posao ili širu
zajednicu i povlači se meñu obitelj i prijatelje čime se izlaže manipulaciji
vladajućih klasa i elita
2 teorije:
C.WRIGHT MILLS- postoji jasna granica izmeñu rada i dokolice, “veliki rascjep”
“svakog dana ljudi prodaju djeliće sebe da bi ih svake večeri i vikenda ponovo
otkupljivali valutom zabave”
ali dokolica pruža ono ispunjenje koje rad uskraćuje
tehnika masovne industrije se prenosi na industriju zabave-postoji masovno
proizvedena dokolica koja pruža bijeg, a ne ispunjenje
ova teorija sliči marksističkoj teoriji o opasnostima društva usmjerenog na
dokolicu
T. BUMS- dokolica omogućava pojedincu slobodu da bira i planira te da nañe
smisao u životu
“stilsko oblikovanje” postoji u cijelom društvu- primjer su različiti stilovi: punkeri,
hipiji, anñeli pakla, darkeri

pojedinac nije samo pasivni konzument proizvoda i ponuda, on njima manipulira-

neke prihvaća, neke odbacuje, a neke prilagoñava vlastitom ukusu- aktivno stvara
vlastiti identitet
isto tako, neki sociolozi su primjetili tendenciju da umjesto da rad utječe na
dokolicu, ona sve više utječe na rad
npr. ljudi biraju posao s obzirom na životni standard koji im pruža
MOĆ I SUKOB U INDUSTRIJI

pluralizam, sindikati, institucionalizacija industrijskog sukoba
pluralizam- moć je raspršena na niz interesnih skupina
DAHRENDORF- glas radničke klase je jači zahvaljujući njihovim organizacijama,
smatra da demokracija u industriji počinje stvaranjem radničkih interesnih skupina
da bi bile legitimne mora ih priznati poslodavac i država
zatim, uspostavljena su pregovaračka tijela za pregovore poslodavci-radnici
ako doñe do zastoja u pregovorima postoji institucionalizirani aparat arbitraže
(vanjska tijela posreduju meñu zavañenim strankama)
unutar svakog poduzeća radnici su formalno zastupljeni
postoji i tendencija sudjelovanja radnika u upravi (radnici članovi upravnik
odbora)- svi navedeni čimbenici pospješuju integraciju radničke klase u
kapitalističko društvo
zaključak: sindikati, kao potpuno izgrañene interesne skupine, zastupaju interese
radnika- ind. sukob je institucionaliziran i radnička klasa je integrirana u
kapitalističko poduzeće i društvo kao cjekinu- rezultat je stabilnije društvo
INDUSTRIJSKA SABOTAŽA
kršenje pravila koje poprima oblik svjesne akcije ili reakcije s ciljem oštećenja ili
razaranja radne cjeline
3 motiva:
pokušaj da se olakša radni proces
pokušaj da se izbori vlast
pokušaj da se reducira napetost i frustracija- obilježje nemoćnog pojedinca ili
skupine
javljaju se tamo gdje nema sindikata ili su neuspješni
u ovom slučaju sabotaža nudi odušak frustraciji
radnici u ovom slučaju žele steći veću vlast
ovaj tip sabotaže je tipičan za industrije u kojima je plaća radnika ovisna o učinku,
pa radnika nastoji izbjeći propise i ubrzati posao
motivi za sabotažu mogu se često preklapati
HYMAN
izdvaja 5 karakteristika štrajka:
1) obustava rada
2) privremena obustava rada
3) kolektivan čin- zahtjeva solidarnost radnika i organizaciju
4) čin zaposlenih- razlika u odnosu na studentske štrajkove i sl.
5) proračunati čin- smišljen da izrazi nezadovoljstvo
štrajkovi: službeni (priznaje ih i podupire sindikat) i naslužbeni
štrajk može biti djelotvorna pregovaračka strategija i zahvalna je tema za medije

često se tvrdi da su neslužbeni štrajkovi štetni za odnose u industriji, ali mnogi

sociolozi ih shvaćaju bitnima za izražavanje radničkog nezadovoljstva
Hyman ih smatra izrazom demokracije jer predstavljaju slobodan izraz onoga što
radnici osjećaju
KERR i SIEGEL su ustanovili da je najviše štrajkova meñu radnicima, lučkim
radnicima i mornarima- žive u tom dobu u zajednicama izoliranim od ostalog
društva- razvijaju zajedničku svijest i solidarnost
2. objašnjenje ističu ulogu tehnologije- npr. rad na tekućoj vrpci raña visokim
otuñenjem što dovodi do neprijateljstva radnika i uprave
3. objašnjenje odnosi se na djelotvornost pregovaračke mašinerije kojom radnici
raspolažu
u pozadini svih štrajkova je nezadovoljstvo autoritetom i načinom kontrole
uglavnom postoje 2 mišljenja o štrajkovima:
1) temeljeno na funkcionalizmu
ako poslodavci i radnici imaju zajedničke interese sukob nije neizbježan-
nesporazumi se mogu riješiti konsenzusom
uklanjanje sukoba isključuje potrebu institucionalizacije sukoba i integraciju
radnika u kapitalističko društvo
2) izvedeno iz marksizma
sukob u industriji je neizbježan zbog različitih interesa- radnici žele veću plaću, a
poslodavci veći profit
ORGANIZACIJA I BIROKRACIJA
širenje organizacija povezano je sa specijalizacijom podjele rada u društvu
WEBER- BIROKRACIJA I ORGANIZACIJA
Weber je smatrao da su birokratske organizacije dominantne u industrijskom
društvu
birokracija- organizacija s hijerarhijom plaćenih službenika, s punim radnim
vremenom koji tvore lanac zapovijedi
Weberovo poimanje birokracije promatra se u kontekstu njegove opće teorije
društvenog djelovanja
tvrdio je da svakim ljudskim djelovanjem upravlja značenje
da bi se razumjelo djelovanje treba poznavati motive iza njega
tipovi djelovanja-WEBER:
1) AFEKTIVNO- potječe iz emocionalnog stanja pojedinca u nekom trenutku
2) TRADICIONALNO- temelji se na uhodanim običajima, pojedinac čini nešto iz
navike, nije svjestan što čini
3) RACIONALNO- uključuje jasnu svijest o cilju i odabiru sredstva koji je
najprikladniji za postizanje tog cilja
Weber je smautao da je racionalno djelovanje postalo dominantno djelovanje u
modernom industrijskom društvu
sva veću dominaciju racionalnog djelovanja nazvao je PROCESOM
RACIONALIZACIJE
prvi primjer za taj proces je birokratizacija (racionalno djelovanje u
institucionaliziranom obliku)
birokracija je takoñer sustav kontrole-oni na višem položaju kontroliraju one na
nižem
da bi ta kontrola bila djelotvorna mora se smatrati legitimnom
Weber definira 3 tipa legitimnosti:

1) KARIZMATSKI AUTORITET
kvalitete voñe shvaćaju se kao natprirodne
karizmatski voñe se pozivaju na emocije što pobuñuje veliku odanost
organizacijske strukture bazirane na karizmatskom autoritetu su neodreñene
nema fiksirane hijerarhije službenika niti zakonskih pravila za voñu
poslije smrti voñe ako želi opstati pokret se mora rutinizirati
2) TRADICIONALNI AUTORITET
oni na vlasti zahtijevaju poslušnost na temelju svog tradicionalnog statusa (koji je
obično nasljeñen)
primjer je feudalni sustav Europe u srednjem vijeku
3) RACIONALNO-ZAKONSKI AUTORITET
oni koji imaju autoritet mogu izdati zapovijedi kojima će se ostali pokoriti jer
prihvaćaju zakonske okvire koji podržavaju taj autoritet
ovaj tip autoriteta proizvodi birokraciju
prema Weberu birokracija idealnog tipa sadrži sljedeće elemente:

postoje službene dužnosti- svaki službenik ima jasno definirano područje
odgovornosti i specijaliziran je za neko područje
postoji hijerarhija- niži je podreñen višemu
postoje jasna pravila-održavaju strogu disciplinu i kontrolu
birokrati djeluju racionalno, a ne afektivno- ne smije biti emocija
službenici se biraju na temelju kvalifikacija
u stvarnosti, birokraciji idealnog tipa moguće je samo približiti se ali ne i ostvariti
je
Weber je bio svjestan i loših strana birokracije
birokrati postaju “kotačići u stroju” i gube iz vida viši cilj
ipak, smatra da je birokracija nužna jer velika poduzeća ne bi mogla funkcionirati
bez njezine kontrole
Weber smatra birokraciju koncentracijom moći, ali vidi 2 opasnosti ako vlast
ostane u rukama samih birokrata:
u doba kriza birokratsko vodstvo će biti bezuspješno- birokrati su naučeni
pokoravati se zapovijedima, a ne donositi odluke i poduzimati inicijativu
birokrati na visokim pozicijama mogli bi (pritisnuti kapitalističkim interesima)
prilagoditi administraciju zahtjevima kapitala
ove opasnosti mogu se izbjeći samo parlamentarnom kontrolom birokracije, ali čak
i s političarima na čelu problemi ostaju- nemaju znanje o birokraciji i oslanjaju se
na informacije birokrata o iznudivosti mjera koje žele poduzeti- birokrati mogu
njima upravljati
BIROKRACIJA- MARKSISTIČKO GLEDIŠTE

državna birokracija zastupa interese vladajuće klase jer ona posjeduje proizvodne
snage
birokracija je represivno sredstvo kontrole i treba je nadomjestiti demokratskim
institucijama
tako je Lenjin smatrao da će uvoñenjem sljedećih promjena birokracija potpuno
nestati:
administratori će biti podložni opozivu u svako doba

njihove plaće će biti veće od radničkih

njihove zadaće ća biti toliko pojednostavljene da će svatko moći obavljati njihov
posao-svi mogu postati birokrati u neko vrijeme
Lenjin je zamišljao masovnu participaciju u administraciji koja bi uključivala
kontrolu i nadzor svih
time bi represivna birokracija bila zamijenjena demokratskom
ipak SSSR je najbolji dokaz kako zajedničko vlasništvo nad sredstvima za
proizvodnju nije rezultiralo razaranjem birokracije
R. MICHELS- BIROKRACIJA I DEMOKRACIJA

odbacuje marksističke nade u istinske demokratske organizacije kao nemoguće
demokracija je nezamisliva bez organizacije- a organizacija najavljuje smrt
demokraciji
izravno sudjelovanje velikog broja ljudi u upravljanju jednom organizacijom u
praksi je nemoguće (dakle izravna demokracija je nemoguća, zamjenjuje ju
predstavnička demokracija- predstavnici zastupaju masu i odražavaju njezinu
volju)
ipak, čak niti taj oblik demokracije neće opstati jer razne administrativne zadaće
zahtijevaju stvaranje birokracije-radi učinkovitosti dolazi do podjele rada, naredbe
se primaju odozgo i običan čovjek više ne može shvatiti poslove koje birokrati
obavljaju pa se odluke sve češće prepuštaju voñama organizacija koji često
masama uskraćuju sudjelovanje i odlučivanje- opet vladavina elite
Michels takoñer naglašava da kada se rukovodstvo učvrsti na vrhu glavna briga im
je očuvanje vlastitih interesa, a ne interesa organizacije
zaključak: organizacija je bitna za demokraciju, ali iz tehničkih potreba
organizacije prisvajaju birokratsku strukturu što dovodi do oligarhijske vlasti koja
označava kraj demokracije
DEBATA S WEBEROVIM TEZAMA

postoje razne kritike Weberovim stajalištu da je birokracija najdjelotvorniji način
da se ostvare organizacijski ciljevi
neki smatraju da je Weber dokazivao da je racionalnost jednaka djalotvornosti
(dakle, što je neka organizacija bliža idealnom tipu to će biti djelotvornija)
drugi smatraju da je Weber shvaćao birokratsku proceduru kao najuspješnije
sredstvo za mjerenje, ali ne i nužno postizanje djelotvornosti
ova 2 stajališta ovise o tome kako se Weberov rad interpretira
R.K. MERTON- DISFUNKCIJA BIROKRACIJE

1) birokrati se strogo pokoravaju pravilima-ako iskrsne situacija koju pravila ne
predviñaju dolazi do bojažljivosti i neefikasnosti
2) odanost pravilima- potiče se ali može rezultirati time da birokrati izgube iz vida
cilj organizacije (pravila postaju sama sebi svrhom, a ne u svrhu nekog cilja)
3) isticanje važnosti impersonalnosti- može dovesti do jaza izmeñu službenika i
javnosti (javnost može, zbog nepokazanih emocija, birokrate definirati kao hladne i
nepristupačne)
Merton smatra da upravo ovi elementi koji pridonose djelotvornosti u specifičnim
slučajevima pridonose nedjelotvornosti

BLAU- FORMALNA I NEFORMALNA STRUKTURA

prema jednoj interpretaciji Weberova uzora birokracije najdjelotvorniji je onaj
oblik administracije koji sadrži detaljnu proceduru za obavljanje svakog zadatka
ali Blau dokazuje da niti jedan sistem pravila ne može predvidjeti sve moguće
probleme i situacije
službena pravila ne mogu sama po sebi osigurati djelotvornost
npr. službena pravila mogu zabranjivati (zbog stroge tajnosti) komunikaciju
- zaposlenih o slučajevima koje proučavaju-meñutim umjesto da prekapaju po

raznim knjigama mogu uštediti vrijeme (i dobiti na djelotvornosti) ako za savjet
upitaju suradnike iako to znači izravno kršenje propisa
iz toga proizlazi kako je važno proučavati neslužbeno ustrojstvo birokracije
A.W. GOULDNER- STUPNJEVI BIROKRATIZACIJE

njegov cilj je bio razjasniti neke društvene procese koji dovode do različitih
stupnjeva birokratizacije (Weber se na to nije osvrnuo)
birokratska uprava više odgovara jednoj vrsti posla nego drugoj (npr. radnici u
rudnicima mogu biti izloženi raznim situacijama u kojima bi ih neka pravila
ogrtaničavala)
napredak birokracije nije neizbježan kao što je implicirao Weber (moguće mu se
oduprijeti- ako se radnici udruže mogu spriječiti uvoñenje pravila za koja smatraju
da nisu dobra)
T.BURNIS i G.M. STALKER- mehanički organizacijski sistemi

rezultati njihovih istraživanja potvrñuju Gouldnerove zaključke
birokatske organizacije su najprikladnije za rješavanje predvidivih i rutinskih
situacija
zamišljaju 2 idealna tipa organizacija:
1) MEHANČKI TIP
nalik Weberovom modelu birokracije
uključuje specijaliziranu podjelu rada
hijerarhija donosi odluke i upravlja cjelokupnim radom
svatko je odgovoran samo za svoj dio posla i ni za što drugo
2) ORGANSKI TIP
područje odgovornosti nije strogo definirano
gubi se kruta hijerarhija
pojedinac djeluje u cilju organizacije
problem rješavaju svi koji imaju potrebno znanje za to, a ne samo pojedinci
komunikacija se sastoji u dogovaranju, a ne zapovijedanju
BUMS i STALKER smatraju kako je mehanički tip organizacije najbolji za
stabilne uvjete, a organski tip za promjenjive (mogu se brže prilagoditi
promjenjivim uvjetima)
mehanički tip ima i neke prednosti- organski tip zahtjeva veći angažman svih
članova (pojedinac se mora pozabaviti mnogim područjima i naučiti nove vještine),
a neki se ne žele više angažirati u poslu na račun svog ostalog života
neki visoki rukovodioci su se protivili organskom tipu jer bi za njih zahtijevao
dodatni angažman

organizacije- institucije u kojima se članovi natječu za status i moć

posljedica može biti to da odluke o politici organizacije mogu služiti osobnim
interesima, a ne interesima tvrtke- organizacija služi individualnim interesima, a ne
vlastitim ciljevima
STRUČNJACI I ORGANIZACIJE
Weberov model je implicirao da postoji veza izmeñu položaja nekog pojedinca u
hijerarhiji i razini njegove stručnosti
zato su mu predbacivali da ne razlikuje birokratski od stručnog autoriteta
kod birokratskog autoriteta pokoravanje se zasniva zbog pozicije koju autoritet
zauzima
kod stručnog autoriteta on se temelji na znanju i stručnosti
postoje razni sukobi izmeñu ove 2 vrste autoriteta
rukovodioci u tvrtkama nisu spremni dio svoje moći odlučivanja ponekad prebaciti
na stručne zaposlenike-došlo bi do nesigurnosti u lancu nareñivanja; ali ovako
dolazi do manje djelotvornosti radnika
stručno i administrativno djelovanje su potpuno suprotni-autonomija i samostalno
odlučivanje je nešto što je stručnjaku neophodno, ali je u suprotnosti s birokratskim
strogim pravilima i hijerarhijom- stručnjak se, kao zaposlenik, mora pokoravati
pretpostavljenima, a kao stručnjak se mora pokoravati svom srtučnom sudu, što
može dovesti do toga da zanemari službena pravila
BLAU pokazuje svojim istraživanjem da sukob ipak nije neizbježan
za organizacije koje zapošljavaju stručnjake nije prikladna hijerarhija u kojoj mali
broj ljudi centralizira vlast
što je razina kvalifikacija osoblja viša, to je vlast decentraliziranija i time je potreba
stručnjaka za autonomijom donekle zadovoljena
BLAU i SCHOENHERR- 2 posljedice sve većeg zapošljavanja stručnjaka u
organizacijama: veća kontrola organizacije nad članovima i veća moć organizacije
u društvu (jer posjeduje stručnjake)
ORGANIZACIJE KAO SISTEMI- FUNKCIONALISTIČKO GLEDIŠTE

organizacije se promatraju kao sistemi sastavljeni od nezavisnih djelova
postoji specijalizirana podjela rada, hijerarhija službenika koji pridonose
djelotvornosti organizacije
mnoga shvaćanja o organizacijama dijelom se temelje na funkcionalističkoj teoriji
kritike funkc.gledištu:
djelovanje čovjeka nije samo reakcija na organizacijske potrebe (to bi značilo da su
ljudi prisiljeni djelovati iu nekom pravcu a da nemaju udjela u usmjeravanju svojih
aktivnosti)
MENADŽERSKA TRADICIJA
cilj menadžera je povećati učinkovitost organizacije i poboljšati proizvodnost
radnika
ZNANSTVENO UPRAVLJANJE
TAYLOR je smatrao da bi ovaj tip upravljanja bio najbolji za osiguravanje
maksimalne proizvodnosti
Taylor smatra da postoji jedan najbolji način za obavljanje svake zadaće, a posao
rukovodstva je taj jeda način otkriti

eksperimantiranje s različitim planovima radne zadaće rezultirat će pronalaženjem

najdjelotvornijeg načina
nakon toga radnike treba obučiti novim metodama rada i oni se moraju striktno
držati instrukcija
suradnja radne snage dobiva se novčanim poticajem (npr. plaćanje ovisno o
količini obavljenog posla)
Taylor smatra da bi znanstveno upravljanje rješilo neke probleme industrije-

povećala bi se kvaliteta i kvantiteta proizvoda
okončao bi se sukob poslodavca i radnika
kritike:
marksisti potpuno odbacuju ovo stajalište- Taylorovu koncepciju pravedne plaće
smatraju racionalizacijom eksploatacije
drugi su protiv znanstvenog upravljanja smatrajući ga jačanjem dominacije
kapitala nad radnom snagom
planiranje i smišljanje radnih zadaća od strane uprave drastično reducira kontrolu
radnika nad radnim procesom
MEðULJUDSKI ODNOSI
kritičan i prema funkcionalističkom i liberalnom stavu o obrazovanju
neformalne radne skupine stvaraju vlastite norme i vrijednosti koje grupa nameće
pojedincima (postoje i sankcije za nepoštivanje)- moć takvih sankcija je posljedica
ovisnosti pojedinca o skupini
pojedinci imaju iskonsku potrebu pripadanja i odobravanja, a da bi to postigli
moraju se pokoriti normama grupe
zagovornici sistema meñuljudskih odnosa ne vide sukob izmeñu uprave i radnika-
ako sukob nastane on je rezultat nezadovoljene potrebe radnika
kritike:
ponašanje radnika (prema Goldthropeu i Lockwoodu) se ne može shvatiti pomoću
analize društvenih odnosa unutar tvornice-ono je rezultat značenja koje radnik
pridaje radu, a koja su proizvod činitelja van radne sredine
ne postoje zajedničke potrebe radnika-one su uvjetovane radnikovom subkulturom
i njegovim mjestom u društvenoj strukturi
ORGANIZACIJE- INTERAKCIONISTIČKO GLEDIŠTE

akciju ne odreñuju vanjske sile, njome dirigiraju značenja koja akciji pridaju
predmetima i djelovanju
GOFFMAN- proučavao totalne institucije (zatvori, umobolnice, samostani)
pojedinci su odsječeni od vanjskog svijeta
oduzima im se identitet (zatvorsko šišanje, uniformiranje u vojsci i samostanima,
oduzimanje osobnih predmeta itd.)
cilj totalnih institucija: preodgoj osobe, promjena ličnosti
Goffman navodi 5 načina adaptacije koje pojedinac može usvojiti:
SITUACIJSKO POVLAČENJE (REGRESIJA)- osoba reagira samo na dogañaje
koji ga neposredno okružuju, interakcija s drugima je minimalna
NEPOMIRLJIV STAV- pojedinac odbija suradnju s autoritetom
KOLONIZACIJA- pojedinac se institucionalizira i prilagoñava

OBRAĆANJE (KONVERZIJA)- pojedinac potpuno prelazi na pravila institucije i

smatra se novim članom pravila institucije
MRTAV-HLADAN STRATEGIJA- cilj je izbjeći neprilike, dolazi do
kombiniranja svih oblika ponašanja, ovisno o situaciji
Goffman tvrdi da nakon boravka u totalnoj instituciji gotovo nikada ne dolazi do
korjenite i trajne promjene ličnosti
kritike: Goffman uzima u obzir ranija iskustva pojedinca u vanjskom svijetu-ta
iskustva mogu znatno utjecati na ponašanje u instituciji
PROBLEM ORGANIZACIJA
organizacijama se pripisuje potkopavanje demokracije i individualnosti, ali
paradoksalno s time, bitan su dio demokracije
BLAU smatra da organizacije sve više služe sebi i svojim ciljevima, a sve manje
interesima zajednice
isto tako, većini ljudi je onemogućeno sudjelovanje u odlukama organizacije
PETERS, s druge strane, smatra da najveću opasnost predstavlja apatija javnosti-
ipak naglašava da s napredkom obrazovanja i medija javnost pokazuje sve veće
zanimanje za poslove organizacija što im omogućava veću kontrolu, borbu za svoje
zahtjeve
7. DEVIJANTNOST
DEVIJANTNOST- svi postupci koji ne slijede norme i očekivanja neke društvene

skupine
pozitivne sankcije (nagrade)
negativne sankcije (kazne)
prihvaćanje (bez nagrade i kazne)
istraživanja devijantnosti u području sociologije najčešće obuhvaćaju ponašanje
koje je usmjereno u negativnom smislu
prema CLINDARDOVOJ definiciji najočitiji oblici devijantnosti su ZLOČIN i
DELINKVENCIJA (zločinačka aktivnost mladih)
sociolozi se proučavajući devijantnost koncentriraju na:
zločin i delinkvanciju
ilegalnu upotrebu droge
prostituciju
homoseksualizam
duševne bolesti
samoubojstvo
alkoholizam
devijantnost je relativna, tj. može se definirati samo uz postojanje neke odreñene
norme- devijantnost varira u vremenu i mjestu
FIZIOLOŠKA I PSIHOLOŠKA TEORIJA DEVIJANTNOSTI

fiziološka- devijantnost je uroñena (genetski nasljeñena devijantnost)
psihološka- abnormalnost se stječe
psihološke teorije- odreñeno iskustvo (dogañaj) može prouzročiti promjenu ličnosti
često tvrde kako je nešto pošlo krivo u procesu socijalizacije (obično u odnosu
majka-dijete)

sociološke teorije- smatraju da biološke i psihološke teorije zanemaruju društvene i

kulturne faktore
ne pridaju važnost dogañajima u djetinjstvu
DEVIJANTNOST- FUNKCIONALISTIČKO GLEDIŠTE

funkcije devijantnosti:
ne polazi od pojedinca već od društva kao cjeline
DURKHEIM: “zločin je neizbježan i normalan dio društvenog života”- zato što
svaki član društva ne može biti jednako odan vrijednostima i moralu društva
D. tvrdi da je zločin disfunkcionalan samo onda kada mu je stopa neobično visoka
svaka promjena u društvu počinje nekim oblikom devijantnosti-da bi društvo
napredovalo, devijantnost je potrebna
teroristi ili borci za slobodu možda predstavljaju budući poredak, heretici možda
predstavljaju čuvstva budućnosti
funkcija kazne nije otkloniti zločin iz društva- bez nje stopa zločina bi dosegla
disfunkcionalnu razinu
A. COHEN analizira moguće funkcije devijantnosti
devijantnost može osigurati razmjerno bezezleno izražavanje nezadovoljstva
devijantnost može poslužiti kao upozorenje da neki dio društva zakazuje (npr.
dezerter iz vojske)
za razliku od Durkheima, R.K.MERTON je ponudio objašnjenje zašto su neki
pojedinci/skupine naizgled skloniji devijantnosti od drugih
R.K. MERTON- DRUŠTVENO USTROJSTVO I ANOMIJA

devijantnost je odraz kulture i društva, a ne psihološke ličnosti
svi članovi društva imaju zajedničke vrijednosti, ali njihove različite pozicije na
društvenoj ljestvici mogu uzrokovati veću sklonost devijantnosti
Merton analizira američko društvo-ideal je “američki san”- cilj je bitno ostvariti,
ali sredstva nisu bitna
norme više ne upravljaju ponašanjem i potiče se devijantnost- ANOMIJA
ali svaki pojedinac će na anomiju reagirati drugačije, ovisno o svom položaju u
društvu
5 načina reagiranja na ciljeve uspjeha:
1) KONFORMIZAM- najčešća reakcija, borba za uspjeh se odvija “prihvaćenim
kanalima”
2) INOVACIJA- okretanje devijantnim sredstvima za postizanje uspjeha,
karakteristično za pripadnike nižih slojeva, ali ne uvijek
3) RITUALIZAM- odbacuju se ciljevi uspjeha, pripadnici niže srednje klase
4) POVLAČENJE- usvojili ciljeve i institucionalizirana sredstva društva, ali nisu u
stanju postići uspjeh- zati napuštaju i ciljeve i sredstva, otpadaju od društva
(skitnice, pijanci, narkomani)
5) POBUNA- odbacivanje ciljeva uspjeha i institucionaliziranih sredstva, javljaju
se novi ciljevi i sredstva- pojedinci žele stvoriti novo društvo (pr. teroristi)

STRUKTURALNE TEORIJE I TEORIJE SUBKULTURNE DEVIJANTNOSTI

strukturalne teorije devijantnosti sliče Mertonovoj teoriji-devijantnost objašnjavaju
položajem pojedinca u društvu
subkulturalne teorije tumače devijantnost subkulturom neke društvene skupine
A.K. COHEN: kritike MERTONU:
delinkvencija je kolektivna, ne individualna reakcija
nije našao objašnjenje “neutilitarnih zločina” kao što su vandalizam i sl. koji ne
daju novčanu korist
polazi sa sličnih pozicija kao i Merton:
mnogi dječaci iz niže radničke klase su blokirani na putu prema uspjehu i postaju
frustrirani svojim statusom, ali ne okreću se kriminalu (kao što sugerira Merton)
već odbacuju ciljeve uspjeha matične kulture i zamjenjuju ih novim vrijednostima
unutar kojih mogu steći uspjeh- rezultat: DELINKVENTNA SUBKULTURA kao
kolektivno rješenje zajedničkih problema
obavljanje neutilitarnih zločina (npr. vandalizam donosi prestiž u očima članova
takve subkulture)
MILLER- odbacuje Mertonovo stajalište da je delinkvencija alternativno sredstvo
za poistizanje matičnih ciljeva
delinkvencija niže klase je rezultat njihove subkulture
kultura niže klase uključuje žarišne interese i čvrstinu, lukavost, uzbuñenje
čvrstina uključuje zaokupšljenost muškošću- česte tučnjave
lukavost- sposobnost da se nadmudri drugoga
uzbuñenje- traganje za napetošću (kockanje, alkohol)
Miller zaključuje da je delinkvencija izražavanje interesa subkulture nižih klasa
R.A. CLOWARD i L.E. OHLIN

kombiniraju ideje Mertona i Cohena
smatraju da je Merton propustio objasniti zašto devijantnost poprima različite
oblike
tumačeći delinkvenciju radničke klase, polaze od istih pozicija kao i Merton-
pritisak prema devijantnosti jači je za članove radničke klase jer oni imaju manje
prilike za uspjeh legitimnim sredstvima
nakon toga C. i O. razlikuju 3 reakcije na takvu situaciju:
ZLOČINAČKA SUBKULTURA
KONFLIKTNA SUBKULTURA
SUBKULTURA POVLAČENJA
EKOLOGIJA DEVIJANTNOSTI - ČIKAŠKA ŠKOLA

smatraju da se ponašanje može protumačiti na temelju urbane sredine
podijelili Chicago na 5 zona i analizirali stopu zločina u svakoj-otkrili da se stopa
zločina smanjuje od zone 1 (centar grada) prema zoni 5 (predgraña)
objašnjenje: zona 1 je “prijelazna zona”- doseljenici ovdje započinju svoj gradski
život zbog najjeftinijeg stanovanja (bogatiji su u predgrañima), a čim in se prihodi
povise sele se i oslobañaju mjesto drugima- stalna fluktuacija stanovništva
ne dolazi do formiranja stabilne zajednice- slaba društvena kontrola- razvoj
devijantnosti

raspadanje društvene kohezije oslobaña pojedinca od pritiska javnog mišljenja i

zato se on prestaje pokoravati normama ponašanja
dohodak raste od zone 1 prema zoni 5- stopa delinkvencije pada
kritike Čikaškoj školi:
maglašavaju društvenu dezorganizaciju što bi značilo da delinkventne subkulture
nisu organizirane
promatraju čovjeka kao biće koje samo reagira na vanjske položaje
rast gradova oblikuje ljudsko ponašanje
D. MATZA- upozoravanje na delinkvenciju

strukturalna, subkulturalna i ekološka teorija shvaćaju delinkvenciju kao nešto na
što su pojedinci natjerani svojim položajem u društvu
Matza smatra da te teorije previše deterministički gledaju na devijantnost
(pojedinac je kontroliran vanjskim silama i kao takav je natjeran na devijantnost)
smatra da te teorije ignoriraju mogućnost čovjekovog izbora koji ipak postoji
prema njemu, devijantno ponašanje ne znači direktno odbacivanje matičnih normi i
vrijednosti, već usvajanje isprika i opravdanje za devijantnost
TEHNIKA NEUTRALIZACIJE- upotreba te tehnike ukazuje na postojanje
osjećaja krivnje što dovodi u pitanje postojanje devijantne subkulture
kad bi ona postojala, neutralizacija ne bi bila potrebna
Matza takoñer ističe postojanje srodnih vrijednosti u matičnoj društvenoj kulturi s
time da je u matičnoj izražena samo u odreñenim situacijama
PRIKRIVENE VRIJEDNOSTI- kod devijantnih osoba su jače naglašene, tj. imaju
veću važnost iz čega onda proizlazi devijantnost
Matza sumnja u teorije koje devijantnosti pripisuju posebne norme i vrijednosti-on
ne vidi gotovo nikakve razlike izmeñu delinkvenata i mladih općenito-prikrivene
vrijednosti nalaze se u cijelom društvu (razlika je u naglasku)
DEVIJANTNOST- INTERAKCIONISTIČKO GLEDIŠTE

razmatra zašto su neki pojedinci i skupine definirani kao devijantni i učinak takvih
definicija na njihove daljnje postupke
H.S. BECKER- TEORIJA ETIKETIRANJA

društvene skupine stvaraju devijantnost donoseći pravila čije kršenje znači
devijantnost
devijantno ponašanje- ono koje društvo takvim etiketira
čin postaje devijantan tek kada ga ostali takvim stvore, a to opet ovisi o tome kada
je čin počinjen, gdje i tko ga promatra
nepoželjna etiketa zasjenit će status pojedinca kao oca, radnika itd.
drugi ga promatraju u skupini etikete
pojam pojedinca o sebi samom proizlazi iz toga kako se drugi odnose prema
njemu, tako da se i on počinje promatrati u kontekstu etikete koja mu je dana-
dolazi do “samoispunjavajućeg proročanstva”
devijantna karijera je potpuna kada se pojedinac priključi nekoj devijantnoj
skupini-okružen sličnima dobiva potporu

Becker naglašava kako postupci prema devijantnima lišavaju te ljude mogućnosti

da počnu sa poštenim životom (npr. bivši kažnjenik zbog dosjea ne pronalazi
posao- da bi preživio vraća se kriminalu)-ipak taj proces nije neizbježan
E.M. LEMERT- reakcija društva- uzrok devijantnosti

1) PRIMARNA DEVIJACIJA- sastoji se od devijantnih djela prije nego što su javno
etikatirana, prilično nevažna
2) SEKUNDARNA DEVIJACIJA- reakcija pojedinca/skupine na društvenu reakciju,
ima bitne posljedice za čovjeka
tvrdi da se društvena reakcija može smatrati kao uzrok devijantnosti
A.V. CICAUREL
razmatra proces definiranja devijantnosti
delinkventi su proizvod sredstva društvene kontrole
neki pojedinci su odabrani i etiketirani kao devijantni
proizvodnja delinkvenata ovisi i o načinu organiziranja policije, o njihovoj politici
i pritisku lokalnih medija i političara
GOFFMAN- DEVIJANTNOST i INSTITUCIJE

pri samom ulasku u instituciju za liječenje devijantnosti dolazi do niza poniženja i
degradacija ličnosti-oduzimanje odjeće, pokretne imovine, šišanje-pojedincu se
oduzima identitet
svaki dan u instituciji je strogo podjeljen na razne aktivnosti i pojedinci nemaju
nikakvo pravo odlučivanja
nakon otpuštanja nisu spremni za vanjski svijet
ipak, Goffman primjećuje da se nakon nekog vremena pojedinac prilagoñava
životu izvan institucije, ali najgora posljedica jest etiketa bivšeg zatvorenika,
bivšeg duševnog bolesnika
DEVIJANTNOST I INTERAKCIONISTIČKO GLEDIŠTE- KRITIKE:

kritičari interakcionizma smatraju kako on nije uspio objasniti podrijetlo
devijantnih činova
interakc. prikazuje devijanta kao osobu koja nije svjesna da bi njezina akcija mogla
biti shvaćena kao devijantna, sve dok ju ne zaustavi etiketa
ali mnogi devijanti su svjesni da njihovo ponašanje nije prihvatljivo i još se njime
ponose
kritičari ovog pravca dalje napominju kako interakcionizam nije uspio do kraja
objasniti društvenu reakciju na devijantnost (zašto bi neki postupci bili devijantni,
a drugi ne- pr. pušenje marihuane i cigareta)
doprinosi interakcionizma:
1) dokazao da nije lako definirati devijantnost- npr. organi zakona hapse i
kažnjavaju devijante, ali ne sve i na svim mjestima
2) skrenuta je pozornost na poisljedice etiketiranja
ukazali na to da reakcije na devijantnost pojedinca ovise o količini moći koju
posjeduje (djeca bogatih često se lako izvlače iz problema sa zakonom)

DEVIJANTNO PONAŠANJE I MOĆ

pretpostavlja postojanje VRIJEDNOSNOG KONSENZUSA u društvu,
općeprihvaćene vrijednosti
mnogi funkcionalisti usvajaju pluralističko shvaćanje raspodjele moći- interesne
skupine i političke stranke predstavljaju interese društvenih skupina, a država ne
radi u korist pojedinih skupina, već u8 korist društva općenito
DEVIJANTNO PONAŠANJE I MOĆ- INTERAKCIONALISTIČKO STAJALIŠTE

ne postoji općeprihvaćeno mišljenje o tome u čemu se sastoji devijantno ponašanje
LEMERT kritizira Mertona odbacujući pojam vrijednosnog konsenzusa-opisuje
slučajeve u kojima odstupanje od norme ne odražava konsenzus društva kao cjeline
već stajalište moćnih (pr. kolonijalne situacije- vladajuća elita primjenjuje vlastite
zakone na pobijeñenu većinu)
isto tako BECKER tvrdi da ljudi uvijek nameću svoja pravila drugima (stari
mladima, bjelci crncima)
umjesto konsenzusa o vrijednostima, pravila odražavaju moć
DEVIJANTNO PONAŠANJE I MOĆ- MARKSISTIČKA PERSPEKTIVA

država i zakon (kao nadgradnja proizvodnim snagama) odražavaju interese
vladajuće elite i obuzdavaju podložnu klasu
svrha zakona- upotrebu moći vladajuće klase učiniti legitimnom-dakle, opće
pokoravanje zakonima je odraz lažne klasne svijesti
država stvara zakone i odražava želje najmoćnijih
u svim kapitalističkim društvima postoje zakoni, naizgled oblikovani u
općenarodnom interesu, koji državi daju moć da kontrolira industriju i trgovinu
te zakone često oblikuje ona skupina čiju bi moć trebali obuzdavati
ipak nisu svi zakoni rezervirani za moćne
zakoni koji jamče postojanje sindikata i njihova prava na štrajk predstavljaju
prednosti za podreñenu klasu
marksisti- zakon podržava vladajuću klasu, ali vlada najbolje može zastupati
njihove interese ako oni ne vladaju direktno
isto tako, važni su zakoni koji nisu donešeni (vladajuća klasa ima moć da se
pobrine za dovošenje samo sigurnih odluka
u novčanim kategorijama, zločin je problem i vladajuće klase (razne pronevjere i
prisvajanja kapitala)
PEARCE dokazuje kako je organizirani zločin oduvijek potican ili ignoriran
ovisno o njegovoj korisnosti za vladajuću klasu
CHAMBISS je svojim istraživanjem dokazao da se zločin pojavljuje u svim
društvenim slojevima- razlike meñu slojevima su tip počinjenih zločina i priroda
zakonske intervencije
moć u obliku novca odlučuje tko će biti uhapšen, a tko ne (zatvori su puni
siromašnih)
mnogi marksisti smatraju da privredni sistem raña zločin iz ovih razloga

kapitalizam forsira povećanje profita i akumulaciju bogatstva
kapitalizam se tamalji na privatnom vlasništvu-potiče se osobna dobit više nego
kolektivna
kapitalizam je konkurentski sustav-konkurencija raña agresijom

CHAMBLISS- pohlepa i sebični interesi koje generira kapitalizam motiv su

mnogih zločina u svim slojevima društva
zakon se pak na sam zločin primjenjuje selektivno
primjena zakona zapravo proizvodi još više zločina zbog suradnje sa zločinačkim
skupinama
društvo bez zločina?
socijalističko društvo u kojem su proizvodne snage u društvenom vlasništvu
moralo bi rezultirati smanjenjem zločina
kritika marksističkoj teoriji devijantnosti:
nisu uspjeli objasniti devijantno ponašanje u društvima u kojima su proizvodne
snage u kolektivnom vlasništvu
8. RELIGIJA
PODRIJETLO I RAZVOJ RELIGIJE

2 glavne teorije:
1) ANIMIZAM
vjerovanje u duhove kao najraniji oblik religije
javlja se pojam duše
kad je duša izmišljena kod čovjeka počeli su primjenjivati (tj. njeno postojanje) i
na životinje i na predmete koje je čovjek izradio
2) NATURIZAM
prirodne sile imaju nadnaravnu moć
izrastao iz čovjekovog doživljaja prirode (strahopoštovanje)
teorije o podrijetlu religije temelje se na pretpostavkama(ne može se sa sigurnošću

tvrditi niti da su nastale na isti način)
RELIGIJA- FUNKCIONALISTIČKO GLEDIŠTE

E. DURKHEIM
tvrdi da sva društva dijele svijet na SAKRALNO (sveto) i PROFANO (svjetovno)-
isto vrijedi i za religiju
proučavao religiju australskih domorodaca, naziva ju TOTEMIZAM- shvaća ju kao
najjednostavniji i temeljni oblik religije
domorodačko društvo je podjeljeno u klanove, svaki klan ima neki totem-
posvećeni simbol tog klana
Durkheim smatra da (s obzirom da je totem simbol i Boga i društva_) štujući Boga
ljudi štuju društvo
smatra da je lakše čovjeku izmisliti simbol koji će obožavati, nego da to
obožavanje usmjeri prema cijelom klanu
religija jača kolektivnu svijest- kroz zajedničke obrede jača društvenu solidarnost
kritika:
većina sociologa smatra da religija ipak nije pbpžavanje društva, ali se slažu da
jača solidarnost

B. MALINOWSKI
kao i Durkheim, shvaća religiju kao sredstvo jačanja društvene solidarnosti kroz
zajedničke norme i vrijednosti
za razliku od Durkheima, ne smatra da religija odražava sruštvo kao cjelinu, niti su
religiozni obredi obožavanje samog društva
smatra da religija promiče društvenu solidarnost hvatajući se u koštac sa
shvaćanjima emocionalnog stresa koji ugrožavaju stabilnost društva(npr. smrt-
postoji obred pogrebakoji daje nadu u zagrobni život-utjeha)
T. PARSONS
religija je dio sistema kulture i kao takva, religiozna uvjerenja osiguravaju
smjernice za ljudsko djelovanje i standarde po kojima se može ocijeniti čovjekovo
vladanje (npr. zapovijed Ne ubij! Integrira različite norme ponašanja)
uspostavljajući opća načela i moralna vjerovanja religija pomaže uspostaviti
konsenzus koji je potreban za stabilno društvo
kao i Malinowski, smatra da je religija usmjerena na krizne situacije- religija je
sredstvo prilagoñavanja takvim situacijama i sredstvo za ponovo uspostavljanje
normalnog života
religija daje smisao životu odgovarajući na čovjekova pitanja o sebi samome i
svijetu
Parsons naglašava kako je zadaća religije naći smisao svim iskustvima bez obzira
kako se besmislenima činili
funkcionalizam ističe pozitivni doprinos religije, ali zanemaruje njenu
disfunkcionalnost- neprijateljstvo meñu vjerskim skupinama
RELIGIJA- MARKSISTIČKO GLEDIŠTE

u komunističkoj ideologiji religija ne postoji jer su uklonjeni društveni uvjeti
(nejednakost)koji ju proizvode
MARX- religija je iluzija koja olakšava patnje izrabljivanja i opijum naroda
religija ne čini ništa da bi riješila problem potlačenosti, već samo nudi utjehu na
sljedeće načine:
obećaje raj, život nakon smrti (izbavljenje iz ropstva)
patnja će biti nagrañena
nudi nadu u božansku intervenciju koja će riješiti njihove probleme na zemlji
(spasitelj)
religija često opravdava društveni poredak (Bog stvara i ureñuje)
s marksističkog stajališta, religija je dio instrumenta tlačenja jer zadržava ljude
tamo gdje im je mjesto, tjera ih da se pomire sa svojim položajem (pridonosi
stvaranju lažne klasne svijesti)
vladajuće klase pak prihvaćaju religiju da bi opravdale svoj položaj
RELIGIJA I SOCIOLOGIJA ZNANJA

BERGER i LUCKMANN
sociologiju religije shvaćaju kao dio sociologije znanja
religija unosi smisao u društvo i daje konačne odgovore
ono što je smisleno u jednom društvu u drugom je besmisleno- priroda svijeta je
priozvoljna, a time i krhka i nesigurna-zato je potrebno neprestano legitimiranje-
uloga religije

RELIGIJA I DRUŠTVENE PROMJENE- WEBER

odbacuje marksističko shvaćanje da religiju uvjek oblikuju ekonomski činitelji
religija je često važna komponenta shvaćanja svijeta
religiozna značenja i ciljevi mogu usmjeravati djelovanje
Weber analizira odnos religije i kapitalizma-duh kapitalizma nije samo način
sticanja novca već način života koji posjeduje svoju etiku i obveze
u asketskom protestantizmu Bog zapovijeda pojedincu da radi u njegovu slavu-
dakle, svatko mora imati definiran poziv i prihode (veza izmeñu religije i
kapitalizma-isti ciljevi)
RELIGIJA, STRATIFIKACIJA I PROMJENA
CRKVA I DENOMINACIJE
crkva- formalna organizacija sa hijerarhijom
identificira se s državom i integrirana je u društvenu i ekonomsku strukturu društva
denominacija- manjina u društvu
ne identificira se s državom i odobrava odvajanje crkve od države
prihvaća norme i vrijednosti društva
postoji hijerarhija plaćenih službenika
SEKTE
sekta- razmjerno mala religijska skupina
često odbacuju norme i vrijednosti šireg društva
zatvorene skupine (potrebna je inicijacija)
postoje stroga pravila ponašanja za članove, zahtjevaju duboku odanost
ne postoji hijerarhija plaćenih službenika i birokrata
Weber smatra da je nastanak sekti vjerojatniji unutar marginalnih društvenih
skupina (takve sekte nalaze objašnjenje za položaj svojih članova)
ipak, sekte nisu ograničene samo na niže slojeve društva
sekte se mogu shvatiti kao mogući odgovor na relativnu depriviranost
često se javljaju u razdobljima naglih društvenih promjena
SEKTE I DENOMINACIJE
NIEBUHR- sekte su kratkog vijeka i trajanja zbog:
1) angažiranost i žar članova može vrlo lako nestati
2) društvena marginalnost koja je bila bitan faktor u stvaranju sekte može nestati
3) sekte često nagomilaju bogatstvo koje im omogućava ulazak u društvo
tada sekta ili prestaje postojati ili se razvija u denominaciju
ipak, neke sekte nastavljaju postojati, ali gube nešto od svojih karakteristikai
usvajaju birokratsku strukturu
MILENARHISTIČKI POKRETI
obećavaju naglu i brzu promjenu svijeta
najviše se javljaju u depriviranim skupinama
često su reakcija na katastrofe, razne krize, u situacijama naglih društvenih
promjena

ENGELS ih smatra buñenjem proleterske samosvijesti i pokušaju potlačenih

skupina da promjene svijet
SEKULARIZACIJA
proces smanjivanja utjecaja religije u svim područjima društvenog života
problem: različiti pogledi na religiju rezultiraju različitim pogledima na
sekularizaciju
INSTITUCIONALNA RELIGIJA- sudjelovanje

neko sociolozi smatraju institucije i institucione aktivnosti ključnim elementom u
religijskom ponašanju
to stajalište mjeri važnost religije u društvu na temelju prisustvovanja vjerskim
obredima i sl.
na temelju takvog mjerenja zaključuju kako do sekularizacije dolazi u većini
zapadnih društava
ali, oni koji u slabljenju institucionalne religije vide znak slebljenja religije u
društvu djeluju pod utjecajem tradicionalnog shvaćanja po kojem religiozna osoba
ide u crkvu
postoje razni razlozi za manje posjete crkvi- to više nije pokazatelj ugleda
religija se izražava na drugi način (od kolektivnog bogoštovlja se prelazi na
privatno)
INSTITUCIONALNA RELIGIJA- ODVAJANJE i DIFERENCIJACIJA

neki shvaćaju religiozno društvo kao ono u kojem je crkva kao institucija uključena
u svako područje društvenog života
u usporedbi s ulogom crkve u srednjem vijeku crkva u suvremenom društvu prolazi
proces odvajanja od države (crkva nije zastupljena u vladi)
D. MARK/MARH smatra da davanje bavljenja crkvi samo vjerskim pitanjima
znači čišći oblik religije
INDIVIDUALNA RELIGIJA I VJERSKI PLURALIZAM

neki smatraju da uistinu religiozno društvo ima jednu vjeru i jednu crkvu
današnji vjerski pluralizam =sekularizacija
dokazuju kako natjecanje vjerskih institucija čak smanjuje moć vjere u društvu
više vjera znači više “istina”- religiozne vrijednosti prestaju biti vrijednosti
zajednice jer nema konsenzusa
ekumenski pokret- ide za ujedinjenjem svih kršćanskih crkava i denominacija
WILSON ga tumači dokazom sekularizacije-organizacije se spajaju kada su slabe,
a ne kada su jake (dakle kršćanstvo propada i time se hvata za slamku)
neki sociolozi dokaz sekularizacije vide i u stalnom nicanju novih sekti (očita je
slaba kontrola religije nad društvom)i povećanjem broja članova u postojećim
sektama
Wilson ocjenjuje vjerske pokrete ovisno o njihovom potencijalnom doprinosu
društvu
shvaća ih kao najvjerskije institucije jer članovi nisu radili ustupke svojim
uvjerenjima da bi se prilagodili širem društvu
4 glavna mišljenja o promjenjivoj ulozi religije:

GENERALIZACIJA, INDIVIDUACIJA, TRANSFORMACIJA,

DESAKRALIZACIJA
VJERA I DRUŠTVO- GENERALIZACIJA

PARSONS smatra da su religijske vrijednosti uklopljene u vrijednosni sustav
društva, nude opće smjernice ponašanja (npr. liječenje bolesti više nije okruženo
vjerskim ritualom- ipak, i danas se medicinska praksa temelji na kršćanskoj
vrijednosti života)
RELIGIJA I DRUŠTVO- INDIVIDUACIJA (BELLAH)

religija sve više postaje individualno traženje smisla, a ne kolektivni čin
bogoštovlja- individuacija
važnost religije nije manja, samo se promjenio njen oblik izražavanja
ipak, neki sociolozi smatraju da Bellah previše rasteže pojam religije jer pod time
smatra svako traženje smisla života
RELIGIJA I DRUŠTVO- TRANSFORMACIJA

društvene vrijednosti imaju religijsko podrijetlo, ali njihova veza s religijom je
prekinuta
tu se vraćamo na Weberovu analizu asketskog protestantizma koji je poticao
zaokupljenost uspjehom i nagomilavanje bogatstva što je općenito počelo
zaokupljati život ljudi
duh vjerskog asketizma više nije potreban jer kapitalizam više ne treba njegovu
podršku
RELIGIJA I DRUŠTVO- DESAKRALIZACIJA

neki sociolozi smatraju da sveto ne zauzima nikakvo mjesto u suvremenom
zapadnom društvu-desakralizacija
postupcima više ne upravljaju religiozna uvjerenja
Weber smatra da je za industrijsko društvo karakteristična racionalizacija i
demistifikacija svijeta- objašnjenje za akciju temelji se na dokazanim rezultatima-
u takvom racionalnom postupku nema mjesta emocijama, tradiciji ili religiji
WILSON isto tako tvrdi da je racionalnost neprijatelj religije (religija se temelji na
vjeri i kao takva je iracionalna)
BERGER i KELLNER iznose potpuno novu teoriju sekularizacije
predindustrijska društva su tješnje povezana i integrirana-ljudi imaju jednu realnost
i jedan svijet značenja iz kojih proizlaze njihova uvjerenja
industrijska društva-diferencirana i segmentirana-članovi društva posjeduju više
realnosti i svjetova od kojih svaki ima različita značenja i vrijednosti (ponekad i
proturječna)

9. METODOLOGIJA
POZITIVIZAM I SOCIOLOGIJA
znanstvene metode (tj. metode prirodnih znanosti) su primjenjive na proučavanje
čovjeka- COMTE
ponašanjem ljudi upravljaju zakoni koji upravljaju i ponašanjem u prirodi
nepotrebno je ispitivati svijest pojedinca jer je njegovo ponašanje uzrokovano
vanjskim silama, a ne osjećajnim stanjima
DURKHEIM i POZITIVIZAM
pripadnicima društva upravljaju kolektivna uvjerenja, društvene činjenice s
vlastitim postojanjem
društvene činjenice prisiljavaju pojedinca da se ponaša na odreñeni način
tumačenje ljudskog ponašanja znači uključuje i ispitivanje u kojoj mjeri i kako
društvene činjenice oblikuju ponašanje
Durkheim je proučavao pojavljivanje samoubojstva
smatra da to nije naprosto samo individualni čin već priozvod društvenih sila izvan
pojedinca
dakle, objašnjenja za različite stope samoubojstva krije se u ispitivanju društva, a
ne u istraživanju svijesti pojedinca
Durkheim tvrdi-integracija pojedinca unutar društvene skupine- veća vjerojatnost
za manje samoubojstava
stupanj društvene integracije mjeri se brojem i jačinom društvenog odnosa neke
osobe s drugima
stopa samoubojstava je viša kod protestanata nego katolika, meñu starijim nego
mladima, meñu samcima nego oženjenima
Durkheimovo objašnjenje- u visoko integriranoj skupini kontrola ponašanja
pojedinca je jaka- velik moralni pritisak protiv samoubojstva
čovjek je društveno biće i što je više izoliran, to manje djeluje kao takvo biće-
njegov život gubi smisao i svrhu
FENEMENOLOGIJA I SOCIOLOGIJA
prirodne znanosti se bave materijom- materija nema svijesti
čovjek posjeduje svijest na temelju koje izgrañuje svoju društvenu zbilju
ATKINSON- odbacuje pozitivističku metodologiju
društveni svijet nema zbilju, osim značenja koje mu pridaju društveni akti
tako je čin samoubojstva ono što društveni činitelji definiraju kao tako-
npr.liječnici-definiraju samoubojstvo ovisno o vlastitoj interpretaciji dogañaja
Atkinson tvrdi da samoubojstvo nije objektivna činjenica koja se može odvojiti od
spoznaje aktera i zato nema smisla objašnjavati njegove uzroke
smatraju da je pravo pitanje kako neki slučaj biva kategoriziran kao samoubojstvo
METODE ISTRAŽIVANJA
promatranje uz sudjelovanje
promatrač sudionik se uključuje u svakodnevicu onih koje proučava i nastoji
promatrati akciju u normalnom kontekstu
ipak javlja se problem valjanosti- dogañaji ovise o interpretaciji istraživača

zagovarači ove metode smatraju da ona najbolje sociologa približava stvarnosti

koju želi proučiti-npr. u strukturoiranom intervjuu ili anketi istraživač je već
pitanjima odlučio što je važno i time nameće svoje okvire i prioritete
uspjeh promatranja ovisi o tome dali će promatrača skupina prihvatiti, zatim dali će
njegova prisutnost modificirati ponašanje skupine
promatrač mora steći povjerenje promatranih
kritika metode nema eksplicitno objašnjenih procedura pa se studija ne može
dosljedno ponoviti i provjeriti
INTERVJU:
1) STRUKTURIRANI- način na koji su pitanja oblikovana i red kojim se
postavljaju ostaju isti u svakom pojedinom slučaju
2) NESTRUKTURIRANI- nalik neformalnom razgovoru, istraživač može tražiti
pojašnjenje nekih odgovora i sl.
podaci dobiveni iz strukturiranih intervjua se smatraju pouzdanijima
nestrukturirani intervju je teže ponovljiv, ali je pogodniji za ispitivanje stavova i
mišljenja
ipak postoji velik problem pouzdanosti i valjanosti intervuja-ovisi kako ispitanici
definiraju situaciju u kojoj se nalaze, kako vide svog sugovornika, žele li se
predstaviti u boljem svijetlu i sl.
isto tako, što su veće statusne razlike izmeñu ispitanika i istraživača, to su rezultati
nepouzdaniji (manje je povjerenje)
treba paziti da istraživač ne pokaže nikakvo odobravanje ili neodobravanje
odgovora jer time vodi ispitanika
UPITNICI
djelotvorna metoda za prikupljanje informacija od velikog broja ljudi
pitanja:
OTVORENA- ispitanik ne bira ponuñen odgovor već ga mora sam sastaviti
teško je odgovore klasificirati i kvalificirati
ZATVORENA- bira se ponuñeni odgovor
ipak, ispitanik nema mogućnost proširiti odgovor pa je pitanje što točno mjerimo
načini popunjavanja upitnika su razni-npr.poštanski upitnik-ispitaniku se šalje
poštom s omotnicom za povrat upitnika-ali stopa dobivenih odgovora je često
mala, a može postojati i velika razlika meñu ispitanicima koji su odgovorili pa se
postavlja pitanje koliko se dobiveni rezultati mogu uopćiti
u upitniku pojmovi su operacionalizirani, uneseni u mjerljivom obliku
ISPITIVANJE JAVNOG MNIJENJA

uključuje prikupljanje standardiziranih informacija od reprezentativnog uzorka
postoje 2 kategorije ovakvog ispitivanja:
1) DESKRIPTIVNA- bavi se opisima, ne objašnjenjem
2) ANALITIČKA- objašnjava uzroke neke pojave
reprezentativni uzorak—slučajni uzorak, i to stratificirani- populacija je podjeljena

u slojeve i iz svakog sloja se uzima udio ispitanika koji je jednak udjelu tog sloja u
ukupnoj populaciji

10. SOCIOLOŠKA TEORIJA

niz ideja pomoću kojih objašnjavamo ljudsko društvo
4 najvažnije:
FUNKCIONALIZAM
predstavnici A. COMTE i H. SPENCER- utemeljitelji
funkcionalizam promatra društvo kao jedan sustav od meñusobno povezanih
dijelova
dijelovi društva se promatraju u odnosu na njihov doprinos društvu
često su isticali analogiju društvo=organizam
smatraju da društvo ima osnovne potrebe koje se trebaju zadovoljiti da bi ono dalje
postojalo- funkcionalni preduvjet društva
institucije tipa stratifikacije i obitelji
ali ne možemo pretpostaviti da stratifikacija obavlja istu funkciju u svim društvima
sistem reprodukcija novih članova društva
problem: nije moguće identificirati osnovne potrebe društva jer njihovim
nezadovoljenjem ono neće umrijeti, samo će se promijeniti
mnogi funkcionalisti smatraju integraciju meñu dijelovima društva vrlo bitnom,
pomaže ju religija
E. DURKHEIM
društvo ima vlastitu stvarnost koja je iznad pojedinca-ponašanjem ne upravlja
čovjekova svijest već zajednička vjerovanja koja oblikuju njegovu svijest
2 načina za objašnjavanje društvenih činjenica:
odreñivanje uzroka društvene činjenice
analiza funkcije društvene činjenice u društvu
Durkheim smatra da postoji potreba za društvenim poretkom- pojedinci se
integriraju u društvo na temelju kolektivne svijesti koja se sastoji od zajedničkih
vjerovanja- društvo u pojedincu
Durkheim analizira i funkciju religije-ona podržava i učvršćuje vrijednosti društva-
društvene obaveze su predstavljene kao nešto sveto i time su pretvorene u vjerske
dužnosti
priznajući svoju ovisnost o nadnaravnoj sili, pojedinac priznaje ovisnost o društvu-
integracija
T. PARSONS
slaže se s Durkheimom- čovjek se pokorava društvenim pravilima jer vjeruje da su
ona moralna i ispravna
temelj za društveni poredak su zajedničke vrijednosti-stvara se zajednički identitet
i zajednički ciljevi- daju smjernice u specifičnim situacijama i potiču na suradnju
uloge- sredstva pomoću kojih se vrijednosti i ciljevi pretvaraju u djelovanje
društvena institucija- sastoji se od kombinacije uloga koje se udružuju za
promicanje zajedničkog cilja
kada su vrijednosti institucionalizirane govorimo o stabilnom sistemu
postignuta je društvena ravnoteža - 2 načina održanja
1) SOCIJALIZACIJOM- društvene vrijednosti se prenose naraštajima
2) MEHANIZMIMA DRUŠTVENE KONTROLE- smanjuju devijantno ponašanje
Parsons društvo promatra kao sustav sa 4 funkcionalna preduvjeta

1) PRILAGOðAVANJE- društveni sistemi moraju imati kontrolu nad okolinom

(privreda)
2) POSTIZANJE CILJA- potreba svih društava- postaviti ciljeve kojima je
usmjerena društvena djelatnost (politički sistemi)
3) INTEGRACIJA- meñusobna prilagodba dijelova društvenog sistema (zakoni)
4) ODRŽAVANJE OBRASCA- održavanje vrijednosti u društvu (obitelj, religija,
obrazovni sustav)
prema Parsonsu, institucije se sve više specijaliziraju za svoju funkciju-javlja se
problem integracije (teško je tako izolirane institucije integrirati na temelju
zajedničkih vrijednosti)- rješenje je generalizacija vrijednosti
društvene promjene-pomična ravnoteža-promjena u jedan od preduvjeta izazvat će
promjene u nekom drugom preduvjetu
R.K. MERTON
ne slaže se s funkcionalističkom tvrdnjom da je svaki dio društvenog sistema
funkcionalan za cjelokupan sistem
npr. vjerski pluralizam (sukobi razdvajaju, ne ujedinjuju)
isto tako, smatra da promjene u jednom dijelu sistema ne trebaju nužno uzrokovati
daljnje promjene
ne slaže se niti sa tvrdnjom da svaki društveni sistem ima pozitivnu funkciju
(siromaštvo- disfunkcionalno za siromahe, ali funkcionalno za bogate)
protivi se i tome da su neke institucije nezaobilazne za društvo (npr. komunizam
može biti funkcionalna alternativa religiji)
FUNKCIONALIZAM-KRITIKA:
učinak promatraju kao uzrok (funkcionalisti)
isto tako, tvrde da se trajno postojanje neke institucije može objasniti njezinim
učinkom (dakle-institucija pošto je nastala i dalje postoji ako pozitivno djeluje na
sistem)
problem- trebalo bi znati sve posljedice da bi se odredile funkcije i disfunkcije
postoji problem oko poimanja vrijednosnog konsenzusa
konsenzus je pretpostavka i kritičari funkcionalizma smatraju da nije dokazano
njegovo postojanje
moguće je da stabilnost u društvu postoji upravo zato što vrijednosni konsenzus ne
postoji (kada bi se pojedinci opredjelili za npr. vrijednost, postignuća, neuspjeh
onih na dnu stratifikacijskog sistema moglo bi dovesti do nereda)
funkcionalizmu se prigovara i da deterministički promatra ljudsko djelovanje (ono
je odreñeno sistemom- udovoljava potrebama sistema)
kritičari smatraju da funkcionalizam ignorira prisilu i sukob (naglašavaju ciljeve
kojima ljudi teže, ali ne pitaju čiji su to ciljevi i dali su nametnuti)
MARKSIZAM
čovjek djeluje-stvara sebe i društvo
društveni odnosi oblikuju proizvod društva
ekonomski činitelji imaju primaran utjecaj i oblikuju ostale aspekte društva
izvor promjene je sukob
prema Marxu, povijest započinje kada ljudi proizvode sredstva za život
proizvodnja-društveni čin jer zahtjeva suradnju

iz društvenih odnosa povezanih s proizvodnjom razvija se način života

proturječja koja potiču promjenu nalaze se u ekonomskoj sferi-kada je čovjek živio
u doba primitivnog komunizma nije postojao sukob interesa-pojedinac je
doprinosio i sebi i društvu
problemi počinju s pojavom privatnog vlasništva-kao vlasnik proizvodnih snaga,
manjina upravlja većinom-sukob-pokreće društvene promjene
lažna klasna svijest-javlja se jer čovjek oblikuje svoju stvarnost na temelju
društvenih odnosa (a prisutan je monopol bogatih)
u kapitalističkom društvu- otuñenje (čovjeku se njegovi proizvodi čine tuñima)-
potpomaže ga religija
rješenje problema je komunizam (nestanak privatnog vlasništva)
Marx: klasna podjela-rezultat je odnosa članova društva prema proizvodnim
snagama
2 osnovna klase: vladajuća i podložna
rad podložnih je prisilni (ne posjeduju proizvodna sredstva, da bi preživjeli moraju
raditi za druge)
dominacija vladajućih legitimirana je zakonom i religijom
promjena- kada klasa po sebi prijeñe u klasu za sebe
Marx je smatrao da su proturječja kapitalizma dovoljno jaka da uzrokuju propast
buržoazije i preobraze proletarijat u klasu za sebe
u komunističkom društvu će na početku postojati diktatura proletarijata, ali kada se
sistem čvrsto uspostavi, ona će nestati
kritičari:
smatraju da u kapitalističkom društvu ne dolazi do polarizacije klasa, već do sve
veće diferencijacije i stratifikacije slojeva
nejednakosti su prisutne i u komunizmu (diktatura)
ipak, Marx ne smatra ekonomiju jedinim već najvažnijim utjecajem na oblikovanje
odnosa u društvu
SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM
G.H. MEAD
ljudska misao i iskustvo bitno su društveni
ljudi djeluju putem simbola-najvažniji je jezik
simbol ne predstavlja samo predmet/dogañaj, on upućuje na reakciju na njih
(npr.stolica-asocira na predmet, ali i na sjedenje)
simboli čovjeku omogućavaju smislenu interakciju s okolinom i nužni su za
preživljavanje jer konstruiraju svijet značenja
simboli moraju svim pripadnicima društva biti zajednički
Mead govori o procesu preuzimanja uloga-pojedinac se u mašti postavlja u položaj
osobe s kojom je u interakciji (ako vidimo da netko plače, postavit ćemo se na
njegovo mjesto da bismo interpretirali dogañaj)
nakon toga, osoba s kojom smo se mi poistovjetili se postavlja u naš položaj i tako
se komunikacija odvija dalje
ovim procesom stvaramo pojam u svome ja- 2 faze njegovog razvoja:
FAZA IGRE- dijete sa igra ljiečnika, mame, tate
dijete shvaća polako da postoji razlika izmeñu uloge koju igra i njega samog

FAZA SPORTSKIH IGARA- dijete se u igri počinje promatrati sa stajališta drugih

svijest o sebi- osnova društva jer bez nje ne bismo mogli vlastito djelovanje
usmjeravati na druge
M. BLUMER
razvija Meadove ideje
čovjek djeluje na temelju značenja koje pripisuje predmetima i dogañajima-
djelovanje nije samo reakcija na izvanjske poticaje i unutarnje potrebe
značenja nisu prisutna na početku već nastaju interakcijom
Blumer promatra društvo kao tekući proces interakcije u kojem se akteri
neprestano prilagoñavaju jedni drugome
suprotno tome , sociologija (funkcionalizam posebno) prikazuje akciju kao
mehaničku akciju na prisile društva
priznaje postojanje društvenih institucija i njihovo donekle ograničavajuće
djelovanje na ljudsko ponašanje
F. DAVIS
bavio se proučavanjem interakcije sa hendikepiranim osobama-prijetnje
društvenosti
okolina može biti previše usredotočena na tjelesni nedostatakžfizička mana može
uzrokovati iskaziva nje neprikladnih osjećaja (gañenje, užas, preplašenost)
hendikepirani često ne mogu sudjelovati u nekim sktivnostima
Davis smatra da hendikepirani nastoje sebe pokazati kao ljude sa slučajno
stečenom manom- 3 faze:
PRIVIDNO PRIHVAĆANJE- s hendikepiranom osobom se na početku interakcije
postupa pažljivije i s većim obzirom, a osoba je primorana takvu prividnu
uljudnost prihvatiti
DEFINIRANJE U OČIMA DRUGIH- hendikepirani nastoje da ih okolina prihvati
kao normalne
INSTITUCIONALIZACIJA NORMALIZIRANOG ODNOSA- ostali ili
zaboravljaju manu hendikepiranog ili normalna osoba postaje počasni član skupine
invalida
kritika:
usredotočuje se samo na malene interakcije (licem u lice) ne obazirući se na njezin
povijesni/društveni okvir
naglašavaju slobodu ljudskog djelovanja i zanemaruju važnost svega što sputava
akciju
ne govore ništa o izvoru značenja kojima pridaju toliku važnost
ETNOMETODOLOGIJA
proučava metode kojima se služe članovi društva da bi protumačili svoj društveni
svijet i dali mu smisao
polazi od pretpostavke da društvo postoji samo ako članovi društva percipiraju
njegovo postojanje

ETNOMETODOLOGIJA I PROBLEM PORETKA

pretpostavljaju da se život članovima društva čini ureñen
svakodnevne aktivnosti nam se samo čine sistematičnima, ali taj red možda
zapravo ne postoji
tj. postoji zbog načina na koji članovi tumače životnu stvarnost
taj privid omogućava objašnjavanje i opisivanje svijeta čime postaje spoznatljiv
zaključak: sociolozi ne bi smjeli promatrati društveni poredak kao činjenicu, već
kao privid kojeg su konstruirali članovi-treba otkriti metode kojima članovi taj
privid konstruiraju
M. /H. GARFINKEL
smisao svijetu dajemo dokumentarnom metodom - odabiramo neke aspekte bilo
koje situacije i shvaćamo ih kao dokaz da postoji obrazac na kojem se to sve
temelji (npr. smrt definirana kao samoubojstvo shvaćena je kao takva pozivanjem
na obrazac, a taj obrazac je zdravorazumska teorija o samoubojstvu)
istodobno, smrti definirane kao samoubojstvo shvaćene su kao dokaz da postoji
temeljni obrazac- primjeri obrasca i sam obrazac uzajamno se podupiru
Garfinkel smatra da se dojam o svakoj akciji temelji na njenom kontekstu-
indeksiranost
D.H. ZIMMERMAN - praksa upotrebe pravila

smatra da ponašanje nije odreñeno pravilima- članovi ne služe pravilima da bi
objasnili svoju aktivnost
shvaćajući svoje djelovanje kao pokoravanje pravilu stvaramo privid reda
Zimmerman smatra da kršenje pravila može biti opravdano u odnosu na to pravilo
ETNOMETODOLOGIJA I MATIČNA SOCIOLOGIJA

Garfinkel za matičnu sociologiju kaže da promatra čovjeka kao pojedinca koji
naprosto slijedi ustaljena pravila društva- etnometodologija smatra da članovi
društva sami konstruiraju i izvode svoj svijet
etnometodolozi smatraju i da su metode kojima se sociolozi služe u istraživanjima
slične onima koje članovi društva koriste svaki dan (djeluju reflektivno, kao bilo
koji član društva)
kritike:
ne komentiraju interese i ciljeve ljudi (ne govore o tome zašto se ljudi ponašaju na
odreñeni način
ne razmatraju djelovanje razlika u moći na ponašanje ljudi
odbacuju sve što članovi društva ne priznaju i o čemu ne sude (ali članovi ne
moraju prepoznati neke prisile da bi one na njih djelovale)

SADRŽAJ:
1. SOCIOLOŠKO GLEDIŠTE
Kultura i društvo
Socijalizacija
Norme i vrijednosti
Status i uloga
Teorije društva
Funkcionalizam
Marksizam
Interakcionalizam
Pozitivizam i fenomenologija
2. DRUŠTVENA STRATIDIKACIJA
Društvene i prirodne nejednakosti
Društvena stratifikacija- funkcionalizam
Talcot Parsons
K. Davis i W.E. Moore
M.M. Tumin
M.Young
E. Rosenfeld
Društvena stratifikacija- marksizam
Klasa i društvene promjene
Društvena stratifikacija- Weber
Klasa u kapitalizmu
Buržuiranje
Radnička klasa- klasa za sebe
Srednja klasa u kapitalizmu
Niža srednja klasa- bijeli ovratnici
Profesije u klasnoj strukturi
Fragmentirana srednja klasa
Klasa i kapitalizam- marksisti
J. Westergaard i H. Resler
H. Braverman
Društvena pokretljivost u kapitalizmu
Stratifikacija u socijalizmu
Sociologija, ideologija, stratifikacija
3. MOĆ I POLITIKA
Moć- funkcionalizam
Moć- marksizam
Kapitalistička država-marksizam
Teorija elita
Klasična teorija elita- Pareto, Mosca
Teorija elita i SAD- Mills, Hunter
Teorija elita i komunizam
Pluralizam

Pluralizam-političke stranke i interesne skupine

Pluralizam-kritika
Direktori i korporacije
Političko regrutiranje
Političko sudjelovanje
Ponašanje na izborima
Klasa, stranke, društvo
4. SIROMAŠTVO
Definicija i mjerenje siromaštva
Apsolutno siromaštvo
Relativna bijeda
Subjektivna bijeda
Teorije o siromaštvu
Siromaštvo kao sistem pozitivne povratne sprege
Kultura siromaštva
Situacijske prisile
Siromaštvo i društvena stratifikacija
Siromaštvo-marksizam
Siromaštvo-Weber
Funkcije siromaštva
Siromaštvo- rješenja i ideologija
5. RAD I DOKOLICA
Rad i dokolica- marksizam
K.Marx- otuñeni rad
Bowles, Gintis- kontrola na radnom mjestu
C.W.Mills- otuñenje bijelih ovratnika
A.Gorz, H. Marause- otuñenje od rada i dokolice
Durkheim- podjela rada u društvu-funkcionalizam
Profesije
Tehnologija i doživljaj rada
Blauner-otuñenje i tehnologija
Goldthorpe, Lockwood-orjentacija prema radu
Wedderbam, Crompton- tehnologija i orjentacija prema radu
Automatizacija, klasa i društvo
R. Blauner
S. Mallet
D. Gallic
Rad i dokolica
S. Parker- utjecaj rada na dokolicu
Povlačenje od posla u dokolicu
Moć i sukob u industriji
Pluralizam, sindikati i institucionalizacija industrijskog sukoba
Industrijska sabotaža
Štrajkovi

6. ORGANIZACIJE I BIROKRACIJA
Weber-birokracija i racionalizacija
Birokracija.marksizam
R. Michels-birokracija i demokracija
R.K. Merton- disfunkcija birokracije
P. Blau- formalna i neformalna struktura
A.W. Gouldner- stupnjevi birokratizacije
T. Burns, G.M. Stalker-mehanički i organski sistemi
Stručnjaci i organizacije
Organizacije kao sistem-funkcionalizam
Menadžerska tradicija
Znanstveno upravljanje
Meñuljudski odnosi
Organizacije- interakcionizam
Problem organizacija
7. DEVIJANTNOST
Fiziološka i psihološka teorija
Devijantnost-funkcionalizam
Funkcije devijantnosti
R.K. Merton- anomija
Strukturalne teorije i teorije subkulturne devijantnosti
W.B. Miller
R.A. Cloward i L.E. Ohlin
Ekologija devijantnosti-čikaška škola
D. Matza- upozoravanje na delinkvenciju
H.S. Becker-teorija etiketiranja
E.M. Lemert- reakcija društva-uzrok devijantnosti
A.V. Cicourel
E. Goffman-devijantnost i institucija
Devijantnost i interakcionističko gledište-kritike
Devijantno ponašanje i moć
Devijantno ponašanje i moć-funkcionalizam
Devijantno ponašanje i moć-interakcionizam
Devijantno ponašanje i moć- marksizam
Tko stvara zakone, tko biva uhićen
Zašto kršiti zakone, zašto nametati zakon
Društvo bez zakona
8. RELIGIJA
Podrijetlo i razvoj religije
Religija- funkcionalizam
E. Durkheim
B. Malinowski
T. Parsons
Religija-marksizam
Religija i sociologija znanja
Religija i društvene promjene- Weber

Religija, stratifikacija i promjena

Crkva i denominacija
Sekte
Sekte i dominacije
Sekularizacija
Institucionalna religija-sudjelovanje
Institucionalna religija-odvajanje i diferencijacija
Institucionalna religija-religijski pluralizam
Religija i društvo-individuacija
Religija i društvo- transformacija
Religija i društvo-desakralizacija
9. METODOLOGIJA
Funkcionalizam
E. Durkheim
T. Parsons
R.K. Merton
Funkcionalizam-kritika
Marksizam
Simbolički interakcionizam
G.H. Mead
H. Blumer
F. Davis
Simbolički interakcionizam-kritika
Etnometodologija
Etnometodologija i problem poredka
Garfinkel
D.H. Zimmerman-praksa upotrebe pravila
Etnometodologija i matična sociologija
Etnometodologija-kritike

Haralambos Skripta

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Haralambos Skripta

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Haralambos Skripta

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sociologija 1.

godina – Osnovni pojmovi sociologije (Davorka Matić)

naslov kolegija: OSNOVNI POJMOVI SOCIOLOGIJE

M. Haralambos: UVOD U SOCIOLOGIJU

kultura definira svjetonadzor ljudi

NORMA- definira prihvatljivo i prikladno ponašanje u odreñenoj situaciji

STATUS- položaj u društvu koji pojedinac zauzima, definiran je kulturom,

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 1

dominantan 40. I 50.-tih god. 20.st.

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 2

kapitalizam će zamijeniti komunizam-kolektivna proizvodnja će ostati, ali

-bavi se interakcijom meñu pojedincima

POZITIVIZAM- sociologija se može proučavati kao i prirodne znanosti (A.

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 3

moć i ugled- nejednaka raspodjela u društvu

DRUŠTVENA NEJEDNAKOST/ PRIRODNE NEJEDNAKOSTI

stratifikacijski sustavi se temelje na vjerovanju u biološku nejednakost

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 4

DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA- FUNKCIONALOSTIČKO GLEDIŠTE

potreban je odreñeni stupanj reda i stabilnosti za funkcioniranje sustava-

DAVIS I MOORE- najpoznatija funkcionalistička teorija stratifikacije

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 5

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 6

isto tako, Rosenfeld je primjetila da rukovodioci nalaze veće zadovoljstvo u svom

DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA- MARKSISTIČKO GLEDIŠTE

alternativno gledište funkcionalistima

KLASA I DRUŠTVENE PROMJENE

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 7

3 procesa će rezultirati polarizacijom dvije najveće klase:

DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA- WEBEROVO GLEDIŠTE

Weber, kao i Marx, promatra klasu u kategoriji prirode

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 8

KLASA U KAPITALISTIČKOM DRUŠTVU

A.GIDDEUS- identificira tri klase kapitalizma

RADNIČKA KLASA U KAPITALISTIČKOM DRUŠTVU

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 9

RADNIČKA KLASA- KLASA ZA SEBE?

SREDNJA KLASA U KAPITALISTIČKOM DRUŠTVU

niža srednja klasa- radnici “bijelih ovratnika”

PROFESIJE U KLASNOJ STRUKTURI

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 10

FRAGMENTIRANA SREDNJA KLASA

KLASA I KAPITALIZAM- MARKSISTIČKO GLEDIŠTE

kritike njihovom modelu:

DRUŠTVENA POKRETLJIVOST U KAPITALISTIČKOM DRUŠTVU

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 11

STRATIFIKACIJA U SOCIJALISTIČKIM DRUŠTVIMA

SOCIOLOGIJA, IDEOLOGIJA I DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 12

MOĆ- FUNKCIONALISTIČKO GLEDIŠTE

Parsonsova teorija moći razvila se na temelju njegove opće teorije o PRIRODI

MOĆ - MARKSISTIČKO GLEDIŠTE

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 13

s marksističkog stajališta upotreba moći da bi se izrabljivalo druge definira se kao

KAPITALISTIČKA DRŽAVA- MARKSISTIČKO GLEDIŠTE

prvi su je razvili V.PARETO i G. MOSCA

Sociološka skriptarnica – E-mail: soc.skripte@gmail.com 14

KLASIČNA TEORIJA ELITA- PARETO i MOSCA