Professional Documents
Culture Documents
Kemija III
Kemija III
Kemija III
Kemija III
Za nakladnika
Branko Lemac
Dizajn ovitka
minimum d.o.o.
IONSKA VEZA – izmeÿu vodika, alkalijskih i zemnoalkalijskih metala osim Li, Be, Mg, tj. LiH, MgH2 i BeH2 su
MOLEKULE.
HIDRIDNI ION H: je PROTON-AKCEPTOR: H - H 2 O o H 2 OH
HIDRIDI METALA su BAZIýNOG KARAKTERA jer otapanjem u H2O daju LUŽINE:
NaH(s) H 2O o NaOH(aq) H 2 (g)
KOVALENTNA VEZA – stvaraju svi ostali elementi s vodikom BeH2, MgH2, AlH3, GaH3, InH3, TIH3 – su
POLIMERNE KOVALENTNE MOLEKULE. B2H6 je DIMER.
H 2O (l ) H 2O (l ) H 3O (aq) OH (aq )
x AMFOTERNI: proton donor
i proton akceptor
VODA JE PROTON-DONOR I PROTON-AKCEPTOR tj. IMA AMFOTERNA SVOJSTVA (VODA JE
AMFIPROTONSKI SPOJ).
IONSKA VEZA – nastaje izmeÿu alkalijskih i zemnoalkalijskih metala s KISIKOM, osim BeO koji je AMFOTERAN.
IONSKI OKSIDI IMAJU BAZIýAN KARAKTER, jer otapanjem u vodi daju LUŽINE (ANHIDRIDI):
CaO(s) H 2O(l) o Ca (OH) 2 (aq)
IONSKA VEZA: In2O3, TI2O3
KOVALENTNA VEZA – nastaje izmeÿu KISIKA i B (B2O3) – 13. grupa PSE, KISIKA i C, Si, Ge, (CO2, SiO2, GeO2)
– 14. grupa PSE, zatim KISIKA i elemenata iz 15. grupe PSE (N2O5, P4O10, As2O5, Sb2O5, Bi2O5), zatim KISIKA i 16.
grupe PSE (SO3, SeO3, TeO3, PoO3) i KISIKA i 17. grupe PSE (OF2, Cl2O7, Br2O7, I2O7, At2O7).
x AMFOTERNI – KOVALENTNA/IONSKA: BeO, Al2O3, Ga2O3, SnO, PbO (SnO i PbO – ionska veza). Sn je
amfoteran.
Ako element ima promjenjivu valenciju kod manje valencije prevladava IONSKA veza, a kod više
KOVALENTNA veza.
AMFOTERNI OKSIDI REAGIRAJU S KISELINAMA I LUŽINAMA. AMFOTERNI OKSID JE I ZnO!
OKSIDACIJSKI BROJ KISIKA U OKSIDIMA JE –II, OSIM U F2O GDJE JE II (FO2 NE POSTOJI).
KOVALENTNA VEZA – KLOR s elementima p-bloka, S RAZLIýITIM UDJELOM IONSKE VEZE, npr. AlCl3 –
ionska/kovalentna.
OKSIDACIJSKI BROJ U KLORIDIMA JE UVIJEK –I
Dijagonalna sliþnost: Li i Mg
Be i Al
B i Si
MINERALI:
x KCl SILVIN
x KCl · MgCl2 · 6H2O KARNALIT
x KAlSi3O8 ORTOKLAS
x NaCl HALIT ILI KAMENA SOL
x NaNO3 ýILSKA SALITRA
x Na3AlF6 KRIOLIT
x Na2B4O7 · 10H2O BORAKS
GORENJE ALKALIJSKIH METALA: daju okside Li2O, perokside Na2O2 i superokside KO2, RbO2, CsO2
HIDROKSIDI – kristalne HIGROSKOPNE TVARI (vežu vlagu), jako nagrizaju kožu, dobro topljivi u vodi – SVI
osim LITIJEVA i daju jake LUŽINE, D | 1 .
MOH(s) H 2 O(l) o M (aq ) OH (aq)
OTAPANJE HIDROKSIDA:
hidroksid lužina
DOBIVANJE LUŽINA:
:N :
nitridni ion
DOBIVANJE NATRIJA – elektrolizom TALINE NaCl uz dodatak CaCl2 (60%) pri þemu se tt(NaCl) snizi na oko
600oC. Tt(NaCl) = 801oC.
Zadatak:
Prikaži elektrolizu taline NaCl. Koji su produkti elektrolize?
NaCl
Bijela þvrsta tvar, dobro topljiva u vodi, proces je malo endoterman što znaþi da je entalpija kristalne rešetke VEûA od
...........
entalpije hidratacije. Ako je obrnuto proces otapanja soli je EGZOTERMAN PROCES. Vodena otopina je neutralna.
DOBIVANJE NaCl:
x sinteza: 2 Na (s) Cl 2 (g) o 2 NaCl(s) , 'H 0
x iz morske vode i kopanjem iz rudnika
NaOH
Bijela þvrsta tvar, higroskopna (KAUSTIýNA SODA)
2 NaOH(s) CO 2 (g ) o Na 2 CO 3 (s) H 2 O ili
Reakcija NaOH na zraku:
NaOH(s) CO 2 (g ) o NaHCO3 (s)
pH od Na2CO3 i NaHCO3 je veüi od 7.
LUŽNATIJA je i bolje topljiva u vodi Na2CO3 nego NaHCO3:
Na2CO3 H 2O o 2 Na CO32
NaHCO3 H 2O o Na HCO3
smanjujelužnatost o H CO3
n
Zadatak
Prikaži strukturu:
2- >O @
-II 2
1. oksidnog iona – O ,
-I
2. peroksidnog iona -
O 22
,
>O O @2
1
2
3. superoksidnog iona -
O 2
,
>O O @
Zadatak
Elektrolizom NaCl(aq) (odaberi toþan odgovor):
1. na katodi se izluþi Na
2. na katodi se reduciraju molekule vode
3. na anodi se izluþi kisik
Zadatak
Koji su produkti termiþke disocijacije:
1. NaHCO3:
'
2 NaHCO 3 (s) o Na 2 CO 3 (s) H 2 O(g) CO 2 (g)
ǻ
2. Na 2 CO3: Na 2CO3 (s) o Na 2O(s) + CO2 (g),
t t (Na 2 CO3 ) = 851o C.
Na2CO3 JE TERMIýKI NAJSTABILNIJI KARBONAT, termiþki se raspada tek pri 1800oC!!!
tt(Na2CO3)=851oC. SVI karbonati termiþkom disocijacijom daju CO2 i OKSID METALA.
Zadatak
Natrijev hidrid može se dobiti sintezom:
2 Na (s) H 2 (g ) o 2 NaH(s) , 'H 0 kristalizira u PLOŠNO CENTRIRANOJ ûELIJI (kao NaCl). Koliki mu je broj
formulskih jedinki? Što nastaje otapanjem u vodi? Jednadžba.
Zadatak
U 500 ml otopine otopljeno je 2 g NaOH. 100 ml te otopine razrjeÿeno je s 900 ml destilirane vode. Koliki je pH te
otopine:
1. 4
2. 6
3. 8
4. 10
5. 12
Zadatak
Dovršite jednadžbe:
1. NaOH CO 2 o
2. Cs 2 CO 3 HCl o
3. K H 2 O o
4. RbO 2 H 2 O o
5. KO 2 CO 2 H 2 O o
6. NaH H 2 O o
Zadatak
Izraþunaj masu kristalne sode (Na2CO3 · 10H2O) potrebne za pripremu 0.5 m3 10% vodene otopine gustoüe
' = 1.04 gcm–3 .
Zadatak
Na temelju podataka energije kristalnih rešetki odredi koji halogenid ima najniže talište:
1. NaCl – 780 KJmol–1
2. KBr – KJmol–1
3. NaBr – 734 KJmol–1
4. KI – 644 KJmol–1 >d @
MINERALI:
x BERIL 3BeO · Al2O3 · 6SiO2 (Be3Al2Si6O18) – zelen (smaragd)
x MAGNEZIT MgCO3
x DOLOMIT CaCO3 · MgCO3
x KARNALIT KCl · MgCl2 · 6H2O
x VAPNENAC CaCO3
x FOSFORIT Ca3(PO)4
Ca5Cl ( PO4 )3 klorapatit
°
x APATIT ®Ca5 F ( PO4 )3 fluorapatit
°Ca OH ( PO ) hidroksiapatit
¯ 5 4 3
KRISTALNI SUSTAVI:
1 1
x Be i Mg – HEKSAGONSKI, N(A) 12 2 3 6 atoma
6 2
x Ca i Sr – kubiþni sustav, plošnocentrirana elementarna üelija
x Ba – kubiþni sustav, volumnocentrirana elementarna üelija
ZEMNOALKALIJSKI METALI kao i alkalijski istiskuju VODIK IZ VODE pri þemu nastaje LUŽINA i VODIK.
M(s) 2H 2 O(l) o M 2 (aq) 2OH (aq) H 2 (g) , 'H 0
Ca (s) 2H 2 O o Ca 2 (aq) 2OH (aq) H 2 (g )
NA ZRAKU ZEMNOALKALIJSKI metali se OKSIDIRAJU – nastaje zaštitni sloj oksida zbog þega su STABILNIJI
OD ALKALIJSKIH METALA, JEDINO na zraku BARIJ DAJE PEROKSID (IZNIMKA) BaO2 .
SVI zemnoalkalijski metali OSIM Be daju NITRIDE, kod ALKALIJSKIH SAMO Li (Li3N).
Pitanje
Kako se mijenja topljivost:
1. hidroksida
2. sulfata
SVI SE DOBIVAJU ELEKTROLIZOM TALINE SVOJIH (HALOGENIDA) SOLI OSIM Be koji se dobiva
REDUKCIJOM s Mg (zbog kovalentne veze u spojevima):
Zadatak
Prikaži elektrolizu taline kalcijeva klorida. Koji su produkti?
KALCIJ
SPOJEVI – CaCO3 – kao KALCIT (heksagonski sustav) i ARAGONIT (rompski sustav) – polimorfni oblici.
CaCO3 – NETOPLJIV U H2O, topljiv u H2O koja sadrži CO2 – kisela.
CaCO 3 (s) H 2 O(l) CO 2 (g) o Ca (HCO 3 ) 2 (aq) , 'H 0
TVRDA VODA SADRŽI Ca 2 , HCO 3
'
TERMIýKA DISOCIJACIJA: CaCO3(s) o CaO(s) + CO2(g), CaO(s) je živo vapno.
kristalna voda
kalcijev sulfat dihidrat
3
Grijanjem gips gubi KRISTALNE VODE i prelazi u PEýENI GIPS:
4
130 o C
m
CaSO 4 2H 2 O o CaSO 4 0.5H 2 O 1.5H 2 O
prirodni gips peþeni gips
Fe je NAJRAPROSTRANJENIJI od svih metala na Zemlji, a u Zemljinoj kori po masenom udjelu je iza aluminija.
BIOGENI je element u sastavu hemoglobina.
ELEMENTARNO SAMO KAO METEORNO (IZ SVEMIRA) i TELURNO (VULKANSKO).
U PRIRODI se nalazi najþešüe u OKSIDNIM, KARBONATNIM, SULFIDNIM I SILIKATNIM RUDAMA.
RUDE ŽELJEZA:
x HEMATIT Fe2O3 – oksidna ruda
x LIMONIT Fe2O3·H2O – oksidna ruda
x MAGNETIT Fe3O4 (FeO·Fe2O3) – oksidna ruda
x SIDERIT FeCO3 – karbonatna ruda
x PIRIT FeS2 – sulfidna ruda
PROIZVODNJA ŽELJEZA
SIROVINE:
x ruda hematit ili limonit
x talioniþki dodaci – reagiraju s primjesama i stvaraju trosku (jalovina)
x koks kao gorivo odnosno reducens
TALIONIýKI DODACI mogu biti KISELI SiO2 – kremeni pijesak ili silicijev dioksid dodaje se ako je ruda baziþna tj.
Ako sadrži CaCO3 ili MgCO3.
Ako je ruda kisela tj. Ako sadrži SiO2 ili SILIKATE dodaju se baziþni dodaci tj. CaCO3 ili MgCO3.
U KEMIJSKOJ REAKCIJI SUDJELUJU SVE NEýISTOûE (jalovina) PRISUTNE U SIROVINI. PROCES U
VISOKOJ PEûI može se prikazati jednadžbama:
C(s) O 2 (g) o CO 2 (g) , 'H 0 C i CO SU REDUCENSI!
CO 2 (g) C(s) o 2CO(g) , 'H ! 0
Fe 2 O 3 (s) 3CO(g) o 2Fe(l) 3CO 2 (g)
sirovo željezo
}
Fe( s ) + H 2 SO4 ( konc.) NEMA REAKCIJE nastaje ZASTITNI OKSIDNI SLOJ koji SE NE OTAPA U KISELINI .
H 2 SO4 ( konc.) OKSIDANS ( jaki ) slijedi PASIVIZACIJA ZELJEZA !!! ZATO SE H 2 SO4 ( konc.) moze
prevoziti u celicnim spremnicima
Fe( s ) + HNO3 ( raz.) PASIVIZIRA kao i s H 2 SO4 (konc.)
Fe( s ) + HNO3 ( konc.) PASIVIZIRA kao i s H 2 SO4 ( konc.)
Fe se zbog poboljšanja FIZIKALNIH I KEMIJSKIH svojstava LEGIRA. Fe sa ŽIVOM NE STVARA legure. Živa
jedino sa željezom ne stvara legure (slitine). Legure ŽIVE zovu se AMALGAMI (Ag/Hg – PLOMBA za zube).
ýELIK – slitina Fe sa 0.05 do max. 1.7% C (obiþni þelik).
SLITINE – su ýVRSTE OTOPINE DVAJU ILI VIŠE METALA.
OSIM metala slitine mogu sadržavati i nemetale npr. C ili P.
LEGIRANI ýELICI – SADRŽE VIŠE OD 5% Ni, Mn, Si, Cr.
RUDE BAKRA:
x HALKOPIRIT CuFeS2
x HALKOZIN Cu2S
x KUPRIT Cu2O
x MALAHIT Cu(OH)2·CuCO3 ili Cu2(OH)2CO3
Cu se može dobiti REDUKCIJOM OKSIDNIH ILI SULFIDNIH RUDA. Iz oksidnih RUDA Cu se proizvodi
REDUKCIJOM pomoüu koksa pri visokoj temperaturi: Cu 2 O Cu o CO Cu sirovi bakar
IZ HALKOPIRITA – ruda se prži na zraku, a pojednostavljeni proces se može prikazati jednadžbama:
SIROVI Cu sadrži oko 5% neþistoüe Fe, Zn, Pb, As, Ag, Au, Si i drugih.
ýISTI Cu dobiva se ELEKTROLIZOM sirovog Cu. ELEKTROLIT je VRUûA KISELA OTOPINA bakrovog(II)
sulfata.
Pri elektrolizi Fe, Zn i Cu se OKSIDIRAJU U Fe2+, Zn2+, Cu2+ i odlaze u ELEKTROLIT. Ag i Au se ne oksidiraju
(zbog EO-pozitivan) i ostaju u ANODNOM MULJU.
Na katodi se od nastalih iona prvi reducira Cu2+ (zbog pozitivnijeg EO) – jaþi reducensi Fe, Zn ostaju u otopini u obliku
Fe2+, Zn2+.
PRI ELEKTROLIZI NA KATODI SE UVIJEK IZLUýI SLABIJI REDUCENS A NA ANODI SE UVIJEK
IZLUýI SLABIJI OKSIDANS.
Zadatak
U katodnom prostoru nalaze se Cu2+ i Ag+, a u anodnom Cl- i F- . Što üe se izluþiti na: a) katodi, b) anodi (napisati
jednadžbe!)
Cu e o Cu e o Cu 2
3d10 4s1 >Ar @ 3d10 >Ar @ 3d 9 >Ar @
Cu 2 aq 2OH aq o Cu OH 2 s
Cu OH 2 4 NH3 o >Cu NH 3 4 @2 2OH
tetraaminbakrov(II) ion - kompleks - planaran
H3N NH 3
Cu 2
H3N NH 3
Fe CuO o FeO Cu
Cu ZnSO 4 nema reakcije
Zn CuSO 4 o ZnSO 4 Cu
Fe CuSO 4 o FeSO 4 Cu modra galica se ne može držati u Fe spremniku zbog ove reakcije
Cu FeSO 4 nema reakcije
Cu Fe3 o Cu 2 Fe 2
0.337 V 0.77 V
Cu REAGIRA S KISELINAMA koje imaju OKSIDACIJSKO DJELOVANJE tj. Kiseline koje osim vodika sadrže i
element koji bakar može REDUCIRATI:
LEGURE BAKRA:
MJED ILI mesing – je ýVRSTA OTOPINA CINKA (do 39%) u BAKRU (nije bakra u cinku, bakra ima više –
otapalo). Lako se obraÿuje, provodi el. struju i toplinu, otporna na koroziju. Na mjednim kvakama nema bakterija.
BRONCA – legura bakra i kositra (Sn), uz dodatak P, Si, Al. Ima veliku tvrdoüu, þvrstoüu i otpornost na koroziju.
ALUMINIJ – Al – 3s23p1
Al je najrasprostranjeniji metal u zemljinoj kori, otkriven poþetkom 19.st.
FIZIKALNA SVOJSTVA ALUMINIJA – srebrnobijeli metal, sjajan, male tvrdoüe, U 2.7 gcm 3 (laki metal) , vrlo
þvrst i jako rastezljiv. Dobar vodiþ el. struje i topline. Kristalizira u plošnocentriranoj kocki. Otporan na koroziju jer se
pasivizira slojem oksida: 4Al 3O 2 o 2Al2 O 3 pasivizira
AMFOTERNOST – Al, Al2O3 i Al(OH)3 reagiraju s KISELINAMA i LUŽINAMA pa zato kažemo da imaju
amfoterna svojstva.
DOBIVANJE ALUMINIJA
NEMA ALUMINIJA ELEMENTARNOG U PRIRODI.
RUDE:
x BOKSIT - Al2 O 3 XH 2 O
BOKSIT JE SMJESA MINERALA BEMITA AlO(OH) i HIDRARGILITA Al(OH)3.
Boksit sadrži i primjese minerala željeza, silicija, titanija i drugih. Crvenosmeÿa boja potjeþe od Fe 2 O 3 H 2 O -
hidratizirani oksid.
Zbog visoke tt glinice (2050OC) glinici se dodaje kriolit Na3AlF6, da se snizi talište taljevine. Ako je maseni udio Al2O3
5-7% talište smjese snizi se na 950OC.
ANODA i KATODA su od GRAFITA – C
Al2 O3 s
'
o 2 Al 3 3O 2
A 2O 2 4e o O2 / 3
K Al 3 3e o Al / 4
6O 2 12e o 3O2
4 Al 3 12e o 4 Al
6O 2 4 Al 3 o 3O2 4 Al sirovi Al
ýISTI Al þistoüe 99.99% dobiva se elektroliznom rafinacijom pri þemu se dobije RAFINAL.
PRIMJENA Al
Zadatak
TERMIT je smjesa PRAHOVA Al i Fe2O3. Koristi se za zavarivanje tramvajskih pruga. Zagrijavanjem smjese Al izgara
u Al2O3.
Jednadžba: 2Als Fe 2 O 3 s o Al 2 O 3 (s) 2Fes , 'H 0
Na þemu se temelji ova reakcija?
LEGURE Al:
x MAGNALIJ 10-30% Mg
x DURALUMINIJ Cu 2.5-5.5%
Mg 0.5-2%
Mn 0.5-1.2%
Si 0.2-1%
KORUND – Al2O3 mineral, nastaje dehidratacijom boksita. DRAGO kamenje na bazi korunda: rubin crveni, safir plavi,
topaz žuti, smaragd zeleni, ametist ljubiþasti.
ELOKSACIJA – elektrolitiþko nanošenje oksida na Al i legure aluminija u svrhu zaštite od korozije.To je ANODNA
OKSIDACIJA. Elektrolit je H2SO4(aq).
Jednadžba eloksacije: 4Al 3O 2 o 2Al2 O 3
VODIK – H2 – 1s1
Vodik se prouþava posebno jer se po svojstvima razlikuje od ostalih elemenata. Od alkalijskih metala vodik ima veüu Ei
i elektronegativnost a od halogenih elemenata manju Ea i elektronegativnost.
NAJRASPROSTRANJENIJI je element u svemiru.
Ima ga malo slobodnog, ali je najzastupljeniji element u mnogobrojnim spojevima – HIDRIDIMA. Vodik je organogeni
element uz C, O, N.
IZOTOPI VODIKA
Uzrak Mr zrak 29
Vodik je plin bez boje, okusa, mirisa, neotrovan, lakši od zraka 14.5 puta: 14.5
UH 2 Mr H 2 2
Dvoatomna molekula H2. Duljina veze H-H je 74 pm. Vodik ima najþvršüu jednostruku kovalentnu vezu jer je to
najkraüa kovalentna veza. Za njezino kidanje potrebno je utrošiti 436 KJmol-1: H 2 g o 2Hg . Atomni (nascentni)
vodik je mnogo REAKTIVNIJI od molekule H2.
2H 2 (g ) O 2 (g ) o 2H 2 O(g) - reakcija je vrlo spora. Na poveišenoj temperaturi reagiraju eksplozivno (prasak).
B Industrijsko dobivanje
1. Elektroliza vode
2. Iz vode redukcijom s koksom C: C H 2 O o H 2 CO vrlo otrovan
'
3. Katalitiþkim raspadom ugljikovodika: CH 4 o C 2H 2
4. Nepotpuno spaljivanje ugljikovodika: C 4 H10 2O 2 kat
o 4CO 5H 2
+2 -2 0 0 +1 -2
VODIK KAO REDUCENS: CuO(s) H 2 (g) o Cu (s) H 2 O(g )
UPORABA H2
Za sintezu NH3 i CH4 za hidrogeniranje ulja i drugih organskih spojeva, kao gorivo, za punjenje balona jer ima malu
masu 14.5 puta lakša od zraka.
Radioaktivne þestice:
D þestice - jezgra helija 42 H 2
E þestice - elektroni iz jezgre jer se neutron raspada na proton, elektron i neutrino: n 0 o p e neutrino
J þestice - elektromagnetsko zraþenje vrlo kratkih valnih duljina
NEUTRINO – subatomska þestica bez elektriþnog naboja i veoma male mase, manje od stotog dijela mase elektrona.
Nastaje pri E raspadu.
Raste reaktivnost
HALIDI – spojevi s halogenim elementima ili HALOGENIDI.
F2 – NAJJAýI OKSIDANS. Halogeni elementi spajaju se meÿusobno kao i sa svim elementima OSIM He, Ne, Ar.
F2 reagira sa Kr i Xe >KrF2 , XeF2 , XeF4 , XF6 @ .
TALIŠTE raste od F2 do I2.
Vrelište raste od F2 do I2. vidi stranicu 13.
Gustoüa raste od F2 do I2.
Koeficijent elektronegativnosti raste od joda do fluora (4.0).
EO raste od joda do fluora.
Oksidacijski broj –1. Svi osim fluora mogu imati oksid. broj: I, III, V, VII.
RASPROSTRANJENOST – najrasprostranjeniji je KLOR.
KLOR
Biogeni element (npr. HCl u želucu). NEMA ga slobodnog u prirodi kao ni ostalih elemenata.
Plin žuto zelene bojem gustoüe 2.5 puta veüe od zraka, oštar bockajuüi miris, vrlo otrovan, nadražuje sluznicu dišnih
organa. Volumni udio 0.1% klora nakon nekoliko udisaja može biti smrtonosan.
SPOJEVI KLORA
DOBIVANJE KLORA
1. Laboratorijski iz spojeva koji sadrže klor, HCl(konc.) uz jake oksidanse.
a) U kiselom se mangan iz +7 reducira u +2:
+7 +2
16 HCl( konc.) 2 KMnO 4 (s ) o 5Cl 2 (g ) 2MnCl 2 ( aq ) 2KCl( aq ) 8H 2 O
SVI HALOGENI ELEMENTI mogu se dobiti elektrolizom vodenih otopina halogenida osim FLUORA jer on
OKSIDIRA KISIK IZ VODE:
2F2 (g) 2H 2 O(l) o O 2 (g) 4HF(g ) jaci oksidans istiskuje slabiji
4HF(g) SiO 2 (s) o SiF4 (s) 2H 2 O(l) HF nagriza (jetka) staklo pa se HF ne može þuvati u staklenoj nego u plasticnoj bocici.
CaF2 (s) H 2SO 4 (razrij.) o CaSO 4 (s) 2HF(g ) nastajanje HF
OKSOKISELINE KLORA:
+1 +1 -2
x HClO hipoklorasta JAKOST KISELINE RASTE S PORASTOM BROJA ATOMA KISIKA!
+1 +3 -2
x HClO2 klorasta
+1 +5 -2
x HClO3 klorna
+1 +7 -2
x HClO4 perklorna
Oksidacijski broj klora: -1, +1, +3, +5, +7 (FLUOR SAMO –1).
Zadatak
Industrijski se Cl2 može dobiti katalitiþkom oksidacijom HCl s O2 (Deakonov postupak):
4HCl(g ) O 2 (g ) o
m
2H 2 O(g ) 2Cl 2 (g ), 'H 0 . Najviše klora može se dobiti (odaberi toþan odgovor):
a) visoka t i visoki p
b) visoka t i niski p
c) niska t i visoki p
d) niska t i visoki p
Zadatak
I2 se može dobiti prema jednadžbi:
2 NaI(s) 3H 2SO 4 (raz.) MnO 2 (s) o I 2 (s) 2 NaHSO 4 (aq) MnSO 4 (aq) 2H 2 O(l)
Odredi oksidans i reducens!
Primjer
Perklorna kiselina nastat üe otapanjem u vodi:
a) Cl2O7
b) Cl2
KISIK – O – 2s22p4
Po rasprostranjenosti TREûI u svemiru iza H2 i He, DRUGI je u atmosferi a PRVI u Zemljinoj kori. VOLUMNI udio u
zraku je 21%.
DOBIVANJE KISIKA
I. Laboratorijsko dobivanje:
1. Iz spojeva bogatih kisikom:
'
2KMnO 4 (s) o K 2 MnO 4 (s) MnO 2 (s) O 2 (g)
kalijev manganat
' , MnO 2
2KClO3 (s) o 2KCl(s) 3O 2 (g )
'
2KNO3 (s) o 2KNO 2 (s) O 2 (g )
'
2BaO 2 (s) o 2BaO(s) O 2 (g)
MnO
2H 2 O 2 (aq) 2 o 2H 2 O(l) O 2 (g)
'
2HgO(s) o 2Hg (l) O 2 (g )
2. Elektroliza vode uz dodatak elektrolita koji ne sudjeluju u elektrolizi: KNO3, Na2SO4, H2SO4,
Na2CO3.
II. Industrijsko dobivanje kisika:
1. Elektroliza: H2O, vodenih otopina soli þiji je anion složen, lužina, kiselina þiji je anion složen.
2. Frakciona destilacija zraka Lindeovim postupkom.
DOBIVANJE O3
Laboratorijska metoda:
O 2 (g)
m
o 2O(g) , 'H ! 0
1. U ozonizatoru:
2O 2 (g) 2O(g) o 2O3 (g) , 'H 0
2. 2KMnO4 + H2SO4(konc) o K2SO4 + Mn2O7 + H2O
Mn2O7 o 2MnO2 + O3
Ima kiseli karakter i disocira u 2 stupnja. To je bezbojna tekuüina koja se s vodom miješa u svim omjerima.
+1 -1 +1 -2 0
MnO
2 H 2 O 2 (aq ) 2 o H 2 O( l) O 2 ( g ), 'H 0 DISPROPORC IONIRANJE
Iz ove reakcije može se zakljuþiti da je H2O OKSIDANS I REDUCENS.
H 2 O 2 (aq) 2KI(aq) H 2SO 4 (razrij.) o I 2 (s) K 2SO 4 (aq) 2H 2 O(l)
oksidans reducens
5H 2 O 2 (aq) 2KMnO 4 (aq) 3H 2SO 4 (razrij.) o K 2SO 4 (aq) 2MnSO 4 (aq) 8H 2 O(l) 5O 2 (g)
reducens oksidans
H2O2 je jak staniþni otrov. Razgrašuje ga enzim KATALIZA kojeg ima u jetri.
Zadatak
Koji od spojeva su peroksidi: BaO, BaO2, H2O2, Na2O2, Na2O, RbO2, CsO2?
Zadatak
Cinkov oksid je amfoteran. Napiši jednadžbe koje pokazuju to svojstvo.
ZnO 2H o Zn 2 H 2 O
ZnO 2OH H 2 O o >Zn (OH) 4 @2
Zadatak
Koji su produkti elektrolize: H2SO4 (razrij.), Na2CO3(aq), HCl(aq), KOH(aq)?
SPOJEVI SUMPORA
S je kemijski reaktivan element, ali manje od kisika. Na povišenoj temp. reagira izravno s mnogim metalima pri þemu
nastaju SULFIDI, u kojima je oksidacijski broj sumpora –2. Sumpor može imati oksidacijski broj –2, +2 (u SF2, dipol
sliþan H2O), +4, +6 jer S ima d-orbitale.
Struktura H2S:
2G
+1 -2 S
H 2S G G
H H
H2S – plin, vrlo otrovan, neugodna mirisa (trula jaja), bezbojan. Dobiva se u Kippovom aparatu. Topljiv u H2O:
H 2S(g) H 2 O(l) o H 2S(aq) - slaba sumporovodiþna kiselina. Daje dvije vrste soli: sulfide i hidrogensulfide
( Na 2S, NaHS ).
H2S je REAGENS u ANALITIýKOJ KEMIJI jer s ionima teških metala daje karakteristiþno obojene NETOPLJIVE
SULFIDE, TALOGE.
Hg 2 (aq) S2 (aq) o HgS(s), crni talog
Cd 2 (aq) S2 (aq) o CdS(s), žuti talog
2Sb 3 (aq) 3S2 (aq) o Sb 2S3 (s), narandžasti talog
Zn 2 (aq) S2 (aq) o ZnS(s), bijeli talog
2Ag (aq) S2 (aq) o Ag 2S(s), crni talog
Pb 2 (aq) S2 (aq) o PbS(s), crni talog
MINERALI SUMPORA:
x PIRIT FeS2
x SFALERIT ZnS
x HALKOPIRIT CuFeS2
x GALENIT PbS
x CINABARIT HgS
x SADRA CaSO4·2H2O
O O O
-
SO3 – lako hlapljiva tekuüina koja ne temp. nižoj od 16.8OC prelazi u duge, ledu sliþne kristale. Može nastati
oksidacijom SO2:
SO 2 (g) O 2 (g ) o SO 3 (g ), 'H 0, t v (SO 3 ) 44.8o C
++
S S S
O O O O O O-
- - -
SO3 je nepolaran i slabo topiv u vodi.
SO 3 (g ) H 2 O(l) o H 2SO 4 (aq)
SO3 uzrokuje kisele kiše. -
O
SUMPORNA KISELINA – H2SO4 - ++
O S O
H2SO4 je najvažniji spoj sumpora a i najvažnija kiselina. H O H
H2SO4 – uljasta tekuüina, bezbojna, gusta, vrlo higroskopna.
H2SO4 – konc. Slabo ionizira, dodatkom H2O ionizacija se poveüava.
RAZRJEĈIVANJE H2SO4: KUV a ne VUK, 'H 0 .
PROIZVODNJA H2SO4
Proizvodi se U TRI FAZE – KONTAKTNI POSTUPAK
1. dobivanje SO2: S(s) O 2 (g) o SO 2 (g)
4FeS2 (s) 11O 2 (g) o 2Fe 2 O 3 (s) 8SO 2 (g)
2. Katalitiþka oksidacija SO2 u SO3:
V O ili Pt
2SO 2 (g) O 2 (g)
2 5
o 2SO 3 (g ), 'H 0
3. Apsorpcija SO3 u H2SO4(konc):
SO 3 (g ) H 2SO 4 (konc) o H 2S2 O 7 (l) - PIROSULFATNA ili OLEUM (DIMEûA kiselina)
Da bi se dobila 98% H2SO4 pirosulfatna kiselina se razrjeÿuje:
H 2S2 O 7 H 2 O o 2H 2SO 4
SVOJSTVA H2SO4:
1. RAZRIJEĈENA SUMPORNA KISELINA
H2SO4(raz) djeluje kao kiselina.
Razrijeÿena H2SO4 reagira samo sa metalim þiji je EO negativniji od vodika – ISTISKIVANJE VODIKA.
Fe(s) H 2SO 4 (razr) o FeSO 4 (aq) H 2 (g)
2. KONCENTRIRANA SUMPORNA KISELINA
x oksidacijsko svojstvo:
Vruüa H2SO4(konc) je OKSIDANS i reagira s metalima pozitivnog EO osim Pt i Au
Al H 2SO 4 (konc)
+6 +4
Cu (s) 2H 2SO 4 (konc) o CuSO 4 (aq) SO 2 (g ) 2H 2 O
Ag(s) H 2SO 4 (konc)
Zn(s) H 2SO 4 (konc)
x dehidratacijsko djelovanje:
C12 H 22 O11 (s) H2SO
4 (
konc )
o12C 11H 2 O, H 2SO 4 oduzima H 2 O iz secera a secer karbrbonizira (pougljeni)
x higroskopnost:
H 2SO 4 konc. veže vodu na sebe pa se koristi kao sredstvo za sušenje u eksikatorima.
Zadatak
H2SO4(konc) ostala je otvorena na zraku. Nakon izvjesnog vremena (odaberi toþan odgovor):
a) volumen kiseline se smanjio
b) volumen kiseline se poveüao
c) volumen kiseline ostaje isti
d) ništa nije toþno
H 2 SO 5 peroksomonosumporna kiselina
H 2 S 2 O 8 peroksodisumporna kiselina
Zadatak
Napiši hidride halkogenih elemenata. Koji hidrid ima najviše vrelište, zašto?
Zadatak
Prikaži disocijaciju vodikovog peroksida. Daj naziv kiselinskim ostacima.
Zadatak
Odredi oksidacijski broj S u sljedeüim molekulama: SCl2, S8, SO3, H2S. SO2. Koji od spojeva može biti samo oksidans
ili samo reducens, a koji oboje?
Zadatak
U kojoj reakciji H2SO4 djeluje kao oksidans a u kojoj kao dehidratacijsko sredstvo?
a) H 2SO 4 CaCO 3 o CaSO 4 CO 2 H 2 O
H 2SO 4
b) C 6 H12 O 6
o 6C 6H 2 O
c) 2H 2SO 4 Cu o CuSO 4 SO 2 2H 2 O
HIDRIDI:
x NH3 – amonijak
x PH3 – fosfin
x AsH3 – arsin
x SbH3 – stibin
x BiH3 – bizmutin
OKSIDI:
Stvaraju okside: KISELE – N, P, As, Sb i BAZIýNE – bizmut Bi2O3
DUŠIK – N – 2s22p3
BIOGENI ELEMENT.
ELEMENTARAN – u zraku ga ima njaviše, M 78% volumni udio, w ( N 2 ) 75.51% maseni udio
MINERAL – NaNO3 – þilska salitra
DOBIVANJE N2
1. LABORATORIJSKO DOBIVANJE N2
° NaNO 2 (zas) NH 4Cl(zas) o NH 4 NO 2 (s) NaCl(s)
Iz amonijeva NITRITA: ® ǻ
°̄ NH 4 NO 2 (s) o N 2 (g ) 2 H 2 O
2. INDUSTRIJSKO DOBIVANJE N2
FRAKCIONOM DESTILACIJOM ZRAKA KAO I O2
AMONIJAK – NH3
Uz H2SO4 najvažniji produkt kemijske industrije. Dobiva se po HABER-BOSCHOVOM POSTUPKU –
KATALITIýKA sinteza iz SINTEZNIH PLINOVA H2 i N2, 3:1
Industrijski:
3H 2 (g ) N 2 (g ) o 2 NH ( g ), 'H 0, K
>NH 3 @2 , ZDM
3 p
m
>N 2 @>H 2 @3
Uvjeti: t = 550OC, p = 150-400 bar, katalizator Fe + Al2O3 (Al2O3 je PROMOTOR – pomaže katalitiþki proces)
NH3 se vrlo lako ukapljuje jer je dipol, t = – 330C. Zbog toga se u procesu sinteze vrlo lako odvaja od plinova H2 i N2.
Iz NH4Cl :
2 NH 4 Cl(s) CaO(s) ili Ca OH 2 o 2 NH 3 (g ) CaCl 2 (s) H 2 O(g)
JAýA BAZA ISTISKUJE SLABIJU IZ NJEZINE SOLI.
Ili: NH 4 Cl(s) NaOH(s) o NH 3 NaCl H 2 O
NH3 je bezbojan plin, oštra mirisa, eksplozivan, izrazito dobro topljiv u H2O jer je dipol:
NH 3 H 2 O o NH 4 OH, SLICNO OTAPA SLICNO
Uz NH3 najvažniji spoj dušika. Jaka je kiselina, jaki oksidans, zbog þega pasivizira neke metale, jer stvara zaštitni sloj
oksida.
Fe + HNO3 (konc) nema reakcije
Fe + HNO3 (raz) nema reakcije
3Cu(s) + 8HNO3 (raz.) o 3Cu NO3 2 + 2NO(g) + 4H 2 O(l)
Cu(s) + 4HNO3 (raz.) o Cu NO3 2 + 2NO 2 (g) + 2H 2 O(l)
Al + HNO3 (konc) nema reakcije
Al + HNO3 (raz.) nema reakcije
Ag + HNO3 (konc.) o AgNO3 + NO 2 + H 2 O - riješi redoks
Ag + HNO3 (raz.) o AgNO3 + NO + H 2 O - riješi redoks
Zn + HNO3 (konc.) nema reakcije
Zn+HNO3 (raz.) nema reakcije
UPORABA HNO3
Dobivanje nitrata, nitriranje organskih spojeva npr. TNT i nitroglicerin, u industriji boja, mineralnih gnojiva i
farmaceutskoj industriji.
AZIDNA KISELINA
1
:
-1
HN3 , azidni ion N : N N N:
3
3
(Dušikovodiþna kiselina)
FOSFOR – P – 3s23p3
P je jedini element 15 skupine PSE kojeg u prirodi NEMA elementarnog, nalazi se u stijenama u sastavu mnogih
minerala.
MINERALI:
x FOSFORIT Ca 3 PO 4 2
x KLORAPATIT Ca 5 ClPO 4 3
x FLUORAPATIT Ca 5 PPO 4 3
x HIDROKSIAPATIT Ca 5 OHPO 4 3
DOBIVANJE FOSFORA
P se dobiva iz fosforita redukcijom sa koksom uz SiO2 na 1300-1450OC.
2Ca 3 PO 4 2 6SiO 2 10C o
'
6CaSiO 3 10CO P4 (g)
:O H
P4 O10 (s) 6H 2 O(l) o 4H 3 PO 4 (aq)
: :
- :O +P O
:
H O H:
:
SOLI:
x H 2 PO 4 dihidrogenfosfatni ion, Ca H 2 PO 4 2 - topljiv u vodi
x HPO 24 hidrogenfosfatni ion, CaHPO 4 - topljiv u vodi
x PO 34 fosfatni ion, Ca (PO 4 ) 2 - NETOPLJIV u vodi
Upotreba – za obradu metalnih površina (korozija), za zakiseljavanje bezalkoholnih piüa npr. Coca-Cole i neke piva.
BIOGENI ELEMENTI: Na, K, Ca, Mg, Fe, Co, Zn, Mo, Cu, Mn, Si, F, Mo, N, O, S, P.
MINERALNO GNOJIVO NPK iskazuje maseni omjer N:P2O5:K2O. Taj se omjer zove FORMULACIJA GNOJIVA.
Zakon minimuma ili Liebigovo pravilo glasi: «Razvoj biljaka ovisi o elementu kojeg u tlu ima najmanje.»
UGLJIK – C – 2s22p2
ALOTROPSKE MODIFIKACIJE dijamant, grafit, fuleren te amorfni ugljik (nije alotropska modifikacija). Dijamant
je metastabilna modifikacija koja spontano i vrlo polagano prelazi u stabilnu modifikaciju grafit. Dakle grafit je
stabilniji od dijamanta ali je veüa ENTROPIJA (nered) u grafitu jer ima delokalizirane elektrone.
DIJAMANT – tetraedar, nema slobodnih e , izolator, najtvrÿi prirodni mineral, najveüa toplinska vodljivost, visoko
talište i vrelište, netopljiv u svim otapalima, U 3.51gcm 3 . Kristalizira u plošnocentrirnoj elementarnoj üeliji (ima 8
atoma ugljika)
GRAFIT – slojevita struktura meÿusobno sastavljenih pravilnih šesterokuta, slojeve povezuju slabe Van der Waalsove
sile, sivo srebrne pa do crne boje, mekan, dobar vodiþ topline i struje, pri visokim temperaturama i atmosferskom tlaku
sublimira, topljiv u metalima, U 2.26 gcm 3
FULEREN – C60, sastoji se od 12 peterokuta i 20 šesterokuta. Sliþniji je dijamantu (izolator, izrazito tvrd). Ako mu se
doda malo K, Rb ili Cs postaje supravodljiv (vodiþ bez otpora).
: O C O:
CO2 - linearna, nepolarna molekula, inducirani dipol
CO2 – DOBIVANJE
1. SODA + HCl: Na 2 CO 3 2HCl o 2 NaCl H 2 O CO 2
2. U Kippovom aparatu: CaCO 3 2HCl o CaCl 2 H 2 O CO 2
0
CaCO3 | 1000 C
o CaO + CO 2
°° 0
| 1800 C
3. Termiþka disocijacija karbonata: ® Na 2 CO3 o Na 2 O + CO 2
° | 4690 C
°̄MgCO3 o MgO + CO 2
DOKAZIVANJE CO2:
SVOJSTVO CO2
CO2 je plin bez boje i mirisa, NE GORI, NE podržava gorenje. Teži je od zraka, ubraja se u zagušljivce. Koristi se za
O
57.6 C
gašenje požara. CO2(s) je SUHI LED CO 2 (g ) m o CO 2 (s) . Koristi se za þuvanje namirnica. CO2 je dobro
topljiv, ali kemijski slabo reagira, otopina je kisela:
CO 2 H 2 O o H 2 CO 3 slaba kiselina
CO 2 H 2 O o H 3O HCO 3 K1 3 1 10 7 moldm 3
HCO 3 H 2 O H 3O CO 32 K 2 4 6 10 11 moldm 3
H2CO3 daje dvije vrste SOLI: hidrogenkarbonate KHCO3 i karbonate K2CO3. Otopine soli su slabo baziþne.
'
Termiþka disocijacija: 2 NaHCO3 o Na 2 CO 3 H 2 O CO 2
Nasuprot hidrogenkarbonatima svi su karbonati osim alkalijskih SLABO TOPLJIVI U VODI.
K2CO3 se zove POTAŠA.
KARBIDI
Spojevi ugljika s metalima i polumetalima koji imaju MANJU elektronegativnost, tako da C uvijek ima negativan
Ca 2 >:C { C: @
2
oksidacijski broj. Najvažniji su: CaC2
Dobivanje CaC2:
O
20003000 C
CaO 3C o CaC 2 CO
CaC2 je ionski spoj, zbog neþistoüe sive boje.
CaC 2 2H 2 O o Ca (OH) 2 C 2 H 2 (etin )
Dobivanje SiC:
O
2000 C
SiO 2 3C 1900
o SiC 2CO
SiO 2 kremeni pijesak
SiC ima izvanredna kemijska i fizikalna svojstva, mehaniþka, toplinska i elektriþna. Ima veliku tvrdoüu, gotovo kao
dijamant. Koristi se za brušenje, poliranje i þišüenje površina þvrstih metala, vatrostalni je materijal.
SILICIJ – Si
U prirodi se NE NALAZI U ELEMENTARNOM stanju veü u obliku SiO2 i mnogobrojnih silikata.
RASPROSTRANJENOST – u zemljinoj kori odmah iza kisika (25.7%)
ýisti silicij ima dijamantnu strukturu.
Dobivanje Si:
SiO 2 2C o Si 2CO
Silicij ne reagira s kiselinama a sa lužinama tvori SILIKATE oslobaÿajuüi H2:
Si NaOH H 2 O o Na 2SiO 3 2H 2
SiO2 se u prirodi javlja u 20-ak razliþitih kristalnih i amorfnih modifikacija. Najpoznatiji je KREMEN ili KVARC.
O O O
KREMEN 870 C
o TRIDIMIT 1470 C
o KRISTOBALIT 1710 C
o TALJEVINASiO 2
Gorenavedeni procesi od kremena do taljevine su takoÿer reverzibilni.
OPAL – amorfna modifikacija SiO2 koja sadrži 3-21% vode.
DIJATOMEJSKA ZEMLJA – tvar nastala od amorfnog SiO2 iz ljuštura dijatomeja (alge kremenjašice).
KREMEN – tvrd, krt, vrlo visokog tališta. Otporan na djelovanje svih kiselina osim HF:
4HF SiO 2 o SiF4 2H 2 O pa se stoga HF þuva u plastiþnim bocama.
SILIKATI
Soli silicijskih kiselina. Izgraÿuju gotovo 90% Zemljine kore.
SiO 2 2 NaOH o Na 2SiO 3 (l) H 2 O
natrijev silikat
2SiO 2 2 NaOH o Na 2Si 2 O 5 (l) H 2 O
natrijev silikat
Nastali slikati topljivi su u H2O za razliku od ostalih koji nisu topljivi u vodi, a njihovu vodenu otopinu nazivamo
VODENO STAKLO.
Reakcijom otopine vodenog stakla i HCl nastaje ortosilicijska kiselina:
Na 2 SiO 3 2HCl H 2 O o H 4 SiO 4 2 NaCl
H 4 SiO 4 ortosilicijska kiselina
Zadatak
Dovrši jednadžbe:
1. CaCO 3 (s) 2CH 3COOH(aq) o (CH 3COO) 2 Ca (aq) H 2 O(l) CO 2 (g ) jaca kiselina istiskuje slabiju!
2. (CH 3COO) 2 Ca H 2 CO 3 reakcija ne tece jer slabija kiselina ne može istisnuti jacu!
3. CaSO 4 H 2 CO 3 reakcija ne tece jer slabija kiselina ne može istisnuti jacu
4. CaCO 3 (s) H 2SO 4 (aq) o CaSO 4 (s) H 2 O CO 2 jaca kiselina istiskuje slabiju
Primjer
Topljivost magnezij-hidroksida u vodi iznosi 0,009 g/L. Koliki je produkt topljivosti magnezij-hidroksida u vodi.
Rješenje: Ravnotežu izmeÿu krutog magnezij-hidroksida i otopine možemo prikazati jednadžbom:
MgOH 2 (s) o Mg 2 (aq) 2OH (aq)
Molarna masa magnezij-hidroksida je 58,3 g/mol. Koncentracija zasiüene otopine magnezij-hidroksida jest:
c=0,009 g L-1/5,83 g mol-1=1,54·10-4 mol L-1
Koncentracija OH- iona u otopini je dva puta veüa od koncentracije Mg2+ iona, pa se za produkt topljivosti magnezij-
hidroskida dobiva:
>
Kpt= >Mg @2 OH @ 1,54 10
2 4
mol L1 3,08 10 4 mol L1 2
1,46 10 11 mol3 L3
RAZMISLI I ODGOVORI:
8. Paramagnetiþnost je posljedica:
a) jednog ili dva nesparena e–
b) sparenih e–
9. Svi halogeni elementi mogu se dobiti elektrolizom vodenih otopina halogenida osim:
a) Br2
b) Cl2
c) I2
d) F2
28. Talište þistog srebra (otapalo) je 961OC. Kk(Ag)=34,5 K kg/mol. Odredi talište legure bakra (otopljena tvar) i
>
srebra ako je maseni udio bakra u leguri 0,2. t t 825.28o C, T 1098 K @
29. Za neutralizaciju kiseline najefikasniji je:
a) Na2CO3
b) CH3OH
c) NH4Cl
46. U 500 ml neke otopine otopljeno je 2 g NaOH. 100 mL te otopine razrijeÿeno je sa 900 ml vode. Koliki je pH
nastale otopine?
a) 4
b) 6
c) 8
d) 10
e) 12
47. Kolika je koncentracija H3O+ u svježoj otopini limunova soka ako je izmjereno da je pH te otopine 2,8. (1.58·10-3
mol dm-3)
48. Ako je stupanj disocijacije H2CO3 17% za prvi stupanj disocijacije kiseline þija je množinska koncentracija 0,1 mol
dm-3. Izraþunaj Kc. (2.89·10-3 mol dm-3)
49. 0,131 mol željeza zagrijavanjem reagira sa 6,30 g sumpornog praha. Ef = ? (Empirijska formula)
50. Masa uzorka hidratne soli Na2CO3 x XH2O iznosi 5,72 g. Zagrijavanjem soli masa se smanji za 3,6 g. Kako glasi
empirijska formula spoja? (Na2CO3 · 10H2O)
53. Izraþunaj konc. H3O+ u destiliranoj vodi pri t = 370C! (Kw = 2.39·10–14 mol2 dm-6 kod t = 370C)
Zadatak: Uþenik je trebao odrediti pH vrijednost odreÿenog broja otopina. Svoja mjerenja je prikazao u sljedeüoj
tablici:
OTOPINA A B C D E F G
pH 3 4 7 5 8 9 6
Miješanjem kojih otopina se može dobiti nova otopina koja ima pH jednak pH(C) = 9?
a) A+B
b) D+E
c) E+F
d) A+B+D
e) B+D+G
: :
a) N2O, : N N O:
:O -
: : :
: : :
:O -
+ +
N N
O
:
O
b) N2O4,
: : : : : :
: : :
:O :O
P O P
c) P2O5, O
:
O
-
: : :
:O :O
+ +
N O N
d) N2O5, O
:
:
O
O O
:O 117 Ili O o
O O
e) O3, Dipol Rezonantni hibrid
>:N N N: @
:
f) N3, azidni ion od HN3 – azidna kiselina
>:S S:@2 : :
: :
g) S 22 - disulfidni ion,
>:O O: @2
: :
: :
i) NO, : N O
.
>:O O: @
: :
j) O 2
- superoksidni ion,
:
:
O
:
.N
:
k) NO2, O :
: