HELENIZAM

Helenizam (arhaično jelinizam) je pojam koji je od svoje prve uporabe označavao više različitih
stvarnosti, no uvijek u vezi s grčkom kulturom i njezinim utjecajem na negrčki svijet nakon osvajanja
Aleksandra Velikog (oko 333.-323. pne.). U tom razdoblju se događaju promjene u grčkoj kulturi, veri
i životu uopšteno. Naime, mešanjem istočnjačkih kultura koje je osvojio Aleksandar Veliki i grčke
kulture, dolazi do njihovog ispreplitanja.

Pojam helenizma koji se koristi u savremenoj historiografiji mora se razlikovati od njegova antičkog
značenja. Općenito se on odnosi na razdoblje od osvajanja Aleksandra Velikog do rimske carske vlasti
(oko 30. pne.). U tom je vremenu došlo do miješanja grčke kulture i svjetonazora s istočnom
kulturom i svjetonazorom. Tako imamo nove verske kultove (npr. sunčanog boga Mitre, Ozirisa, Izide
i dr.), umjetničke stilove i sl.

Taj je novonastali pogled na svijet uključivao karakterističnu kulturu, arhitekturu, umjetnost, filozofiju
i religiju, a raširena je uporaba grčkog jezika i pisma.

Početak helenističkog doba je određen politički raspadom carstva Aleksandra Velikog 323.

g.pr.K., a kraj mu dolazi Augustovom službenom obznanom Rimskog carstva 27. g.pr.K.

1U

filozofiji je za ovo razdoblje specifično naglašeno traganje za osobnim spasenjem, upornije i

nestrpljivije nego što je bilo prije tog razdoblja.

Slide 2

U posljednjim godinama helenističkog razdoblja filozofija je prolazila kroz nove

promjene koje su usko povezane sa jačanjem Rima kao filozofskog središta. U

razdoblju helenizma javljaju se i škole koje su se razlikovale od svojih preteča

posebno zbog toga što su u središte stavljale potragu za srećom. Razlikujemo tri

škole u ovom razdoblju, a to su Epikurov sustav, stoički i skeptički sustav.19

Slide 4

https://hr.wikipedia.org/wiki/Etika

eklekticizam – (od grč. ἐκλέγειν = izabrati), pojam se koristi od XVIII. stoljeća i označuje

filozofski smjer, prisutan već u antičkom razdoblju, koji smatra da se traženje istine ne
iscrpljuje u jednom filozofskom sustavu nego kombiniranjem učenja različitih filozofskih
sistema i škola.
skepticizam – (od grč. σκέψις = traženje, sumnja), označava ponašanje onih koji negiraju mogućnost
spoznaje istine. S. je i filozofija koja smatra da nema sigurnog kriterija u određivanju istine, pa je
prema tome nemoguća objektivna spoznaja. Može biti potpuni s., ako negira mogućnost spoznaje
bilo koje istine ili djelomični s., ukoliko se ograničuje na nijekanje da čovjek može spoznati istinu.
Skepticizam se kao filozofski pravac razvio u antičko vrijeme, počevši od 4. st. prije Kr. do 2. st. poslije
Kr., v. metodička sumnja.