ODNOS TOTALITARNIH REŽIMA PREMA RELIGIJI – PRIMJER SSSR-a

- kršćanstvo – potpuno nespojivo s komunizmom

- prije Prvog svjetskog rata nekoliko je istaknutih socijalista tvrdilo da je prvobitno
kršćanstvo po svojoj naravi socijalističko i da bi Krista trebalo smatrati prvim
proleterskim revolucionarom
- u posljednjim godinama carstva bilo je puno milenarističkih pokreta (religijska
sljedba koja očekuje ponovni Kristov dolazak te buduće tisućgodišnje kraljevstvo
božje na zemlji, koji su podržavali revolucionarnu borbu – u tome su sudjelovali i
svećenici, koji kritiziraju stari režim i obećavaju iskupiteljsku političku budućnost
- početak sukoba jasno je označila tek pobjeda boljševika u studenom 1917.
- kao i Marx, Lenjin je bio neumoljivo protiv svakog vjerskoj osjećaja
- kako je pisao Gorkom (1913.): "Svaka vjerska ideja najopasnija je podlost,
najsramotnija zaraza", bogoštovlje naziva "ideološkom nekrofilijom", a Boga
sredstvom za uspavljivanje klasne borbe
- novi komunistički režim u početku nije preozbiljno shvatio opasnost od kršćanstva
- komunisti tumače religiju u klasnom smislu te crkva za njih predstavlja sredstvo
staroga režima za širenje iluzija o budućnosti
- pretpostavljaju kako će s rušenjem starog sustava splasnuti i vjerska uvjerenja
- svećenici za njih predstavljaju klasne neprijatelje, ali ih ne smatraju važnim
suparnicima u osvajanju srca i duše masa, koje je novi sustav trebao pretvoriti u
socijalističke ljude
- odmah nakon uspostave boljševičke vlasti u Rusiji, u studenom 1917. sabor Ruske
pravoslavne crkve objavljuje kako je boljševizam potekao od Antikrista, a nekoliko
tjedana kasnije anatemizirao boljševički pokret
- ujedno, sabor je podsjetio svećenike da je kršćanstvo jedina istina te da su načela
morala, pravde i zakona apsolutna i nepromjenjiva, a načela komunizma uvjetna i
prolazna
- početak sukoba
- 28.siječnja 1918. Ruska pravoslavna crkva službeno je odvojena od države, vjerska
uvjerenja bila su dopuštena sve dotle dok nisu ugrožavala javni poredak ili zadirala u
politiku

1
- vjerska imovina je zaplijenjena i započinje dvadesetogodišnji program zatvaranja
crkava
- religija je izbačena iz škola
- vjera se službeno smatrala običnim praznovjerjem koje će otkrića moderne znanosti
ubrzo pomesti
- mladi revolucionari posebno aktivno u borbi protiv religije
- česti su bili slučajevi u kojima su pripadnici KOMSOMOL-a na božić na ulicama
pjevali prostačke verzije božićnih pjesama, noseći crvena božićna drvca
- primjer iz Bakua – djece pozvana s ciljem ispitivanja biblijskih istina – odvedeni u
park gdje im je rečeno da se pomole bogu za ručak..kad se ništa nije pojavilo, rekli su
im da zazovu Lenjina, pa se za nekoliko minuta pojavio kamion natovaren kruhom,
sirom i voćem – Eto vidite, kruh vam ne daje bog nego Lenjin
- međutim, ismijavanje vjere pokazalo se neproduktivnim
- režim je postupno počeo shvaćati da je vjera snažna moralna stvarnost koju godine
revolucije i građanskog rata nisu nimalo uzdrmale
- te 1921. režim s političke represije prelazi na idejnu borbu
- Lenjin poziva partiju da usvoji program borbenog ateizma i borbenog materijalizma
- vjeru je trebalo poraziti snagom znanstvenog objašnjenja kao jedinom istinom
- partija u lipnju 1923. osniva Ligu bezbožnika s Emilijanom Mihajlovičem
Jaroslavskim, starim boljševikom, koji je prije Staljina nakratko bio sekretar CK
partije i najuvjereniji ateist među novim rukovodstvom
- godinu dana poslije 1924. osnovano je Društvo borbenih materijalista
- partija pokreće program ateističke propagande i znanstvenih demonstracija
- išlo do te mjere da su organizirali otvaranje grobnica 58 svetaca kako bi se lokalnom
stanovništvu pokazalo da su u njima samo kosti i prah
- 1922. počeo je izlaziti i ateistički tjednik Bezbožnik i ubrzo je dostigao nakladu od
nekoliko stotina tisuća primjeraka; mjesečnik Bezbožnik u stanka (alatnim strojem)
koji je bio namijenjen proletarijatu; časopis Ateist, koji je pokrenut 1925 –
objavljivani znanstveni radovi kojima su osporavane moralne i metafizičke postavke
crkve
- dvadesete godine bile su godine žestokim rasprava dviju strana
- na sovjetskim sveučilištima i u ustanovama organizirala su se izravna sučeljavanja,
što je za religiju bila javna platforma kakvoj su se teško mogli nadati
- religija se često izvrgavala ruglu i u različitim izdanjima

2
- primjerice 1922. objavljena je knjiga Biblija za vjernike i nevjernike koja se
izrugivala svetom pismu, a pamflet Pjotra Pavelkina pod naslovom Ima li Boga?
osporavao je same temelje vjere
- partija je poticala protureligijske agitatore da na sastancima postavljaju provokativna
pitanja, primjerice je li moguće uskrsnuće
- pitanje besmrtnosti postalo je čak predmetom znanstvenog eksperimenta. s nadom da
će moći pokazati kako znanost, a ne religija može ponuditi vječni život, neki sovjetski
biolozi počeli su tražiti načine za usporavanje starenja i za oživljavanje ljudskih
organa
- odjel za živu materiju Instituta za eksperimentalnu medicinu istraživao je biokemijske
elemente kojima bi se moglo spriječiti raspadanje, a jedan od istaknuti sovjetskih
liječnik Aleksandr Aleksandrovič Bogdanov umro je 1928. tijekom transfuzije kojom
je htio postići tjelesnu besmrtnost
- istovremeno, sovjetski je režim nastojao prisiliti vjerske zajednice na prihvaćanje
novog poretka i priznavanje podređenosti režimu
- vlasti su 1922. povukle određene poteze, koji su dramatično zaoštrili sukob crkve i
države, pa je nasilan ishod postao gotovo neizbježan
- naime, crkvama je naređeno da predaju sve dragocjenosti iz riznica, uključujući i
kaleže i ruho za podjelu svetih sakramenata. predajom tih predmeta trebalo se,
navodno, doći do sredstava za žrtve gladi u SSSR-u, ali je posrijedi zapravo bio čisti
udar na crkvu
- Patrijarh Tihon (koji je inače na tu funkciju zabran upravo 1917. nakon 200 godišnje
sinodalne vladavine u RPC) nevoljko je naredio svećenicima da poslušaju vlasti, ali
da se ne predaju predmeti potrebni za sakramente
- vlasti su tada silom zaplijenili i njih
- tijekom tog izvlaštenja ubijeno je više od 8000 svećenika i zabilježeno je više od
14000 žestokih okršaja s vjernicima
- režim je nakon toga organizirao 55 montiranih procesa neposlušnima svećenicima
svih vjeroispovijesti te pogubio niz istaknutih crkvenih dostojanstvenika, uključujući
lenjingradskog mitropolita , izuzetnog popularnog svećenika, poznatog po pomaganu
siromašnima
- tajna policija nakratko je zatvorila i samog patrijarha Tihona zbog
kontrarevolucionarne djelatnosti, ali ga je zatim pustila kad je pristao potpisati

3
 priznanje, koje je objavljeno u državnom listu Izvjestija: Ovime izjavljujem
sovjetskim vlastima da više nisam neprijatelj sovjetske države.
- dok je Tihon bio u zatvoru, skupina radikalnih svećenika, pobornika crkve koja bi bila
više u skladu s modernim vremenima, zauzela je patrijaršiju i objavila raskol s
Pravoslavnom crkvom
- uz službeno odobrenje vlasti, osnivaju tzv. Živu crkvu i objavljuju da je kršćanstvo
ipak u skladu s moralnim ciljevima socijalizma (svaki častan kršćanin morao bi svim
sredstvima oživotvoriti velika načela Oktobarske revolucije)
- iako je Živa crkva 1925. imala 12 593 parohije i 192 episkopa, njezino preporođeno
kršćanstvo nije privlačilo vjernike, pa je država obustavila potporu
- dvije godine kasnije, 1927., mitropolit Sergej, najstariji visoki svećenik nakon
Tihonove smrti 1925., priznat je kao vršitelj dužnosti poglavara RPC nakon što je i on
proveo neko vrijeme u zatvoru i potpisao priznanje. On je 29. srpnja 1927. objavio
izjavu da crkva priznaje SSSR kao svoju građansku domovinu "čiji su uspjesi i radosti
i naši uspjesi i radosti"
- no stotine svećenika i dalje nisu htjele priznati nove vlasti – 1930. otprilike 1/5
zatočenika u logorskom kompleksu Solovki na krajnjem sjeveru (otočje u Bijelom
moru) bile su žrtve vjerskog progona
- krajem dvadesetih godina religija se odrekla političkog sukoba s komunizmom, ali su
vjerski osjećaji velikog dijela stanovništva SSSR-a bili očiti
- što je došlo i do izražaja 1930. godine u jednom svetištu Majke Božje u zapadnoj
Ukrajini, kada se navodno dogodilo čudo – kip od lijevanog željeza majke bože viđen
je kako lije krvave suze. tisuće hodočasnika pohrlilo je iz susjednih sela – nakon
nekog vremena lokalne su komunističke vlasti ogradile svetište i postavile stražu, ali
su hodočasnici odgurali ogradu u stranu i potjerali policiju. Nakon toga vlasti su tamo
uputile znanstveno povjerenstvo koje je trebalo proučiti kip i raskrinkati čudo kao
puko praznovjerje. Kako su stručnjaci ustanovili glavu kipa izjela je korozija, pa se
voda puna hrđe probijala kroz lice doimajući se poput krvavih suza. Ponijeli su na
mjesto čuda boce zelene, plave i žute vode, pa su s vrha ljestava ulili vodu u glavu,
nakon čega je bogorodica počela prolijevati suze različitih boja. Prisutni vjernici su
najprije ostali šokirani, ali kad je jedan od znanstvenika pokušao objasniti da je
posrijedi znanost, a ne Bog, hodočasnici su napali ekipu i nasmrt pretukli dvojicu.
Nekoliko dana kasnije stigli su vojnici kako bi zaštiti drugu znanstvenu delegaciju.
Mnoštvo vjernika odmah ih je napalo, a u gužvi je kip srušen i razbijen – u skobu je

4
 stradala jedna osoba, nakon čega se njen sprovod pretvorio u veliku procesiju sa
svećenicima i monasima na čelu – policija je razjurila procesiju i kako je pisalo u
izvještajima, pobila stotine ljudi
- o svemu je naravno redovno bio obavještavan i sam staljin, koji je na 16. kongresu
partije iste godine izjavio da je religija kočnica u gradnji socijalizma i glavna prepreka
u u modernizaciji sovjetskog društva, a da su vjerske zajednice politički pobornici
kapitalističkih ostataka
- a CK priznao je da je iskorjenjivanje religije argumentima doživjelo neuspjeh, pa je
stoga potrebna potpuno drugačija antireligijska kampanja –
- tako da su pod staljinom kulturne i institucionalne djelatnosti svih konfesija u SSSR-u
nemilosrdno ukinute, a tisuće svećenika ubijene ili prognane
- ideološki rat protiv religije dodatno je zaoštren primjenom vrlo okrutnih parola, npr.
"lupaj religiju po glavi svaki dan"
- fizički napad na religiju značio je zatvaranje ili konfiskaciju crkava, kapela, džamija,
sinagoga i manastira
- napad je najprije počeo umjereno 1928. zatvaranjem 532 vjerska objekta, a do 1940.
većina je bila minirana, zatvorena ili iskorištena za razne građanske svrhe
- poznati manastir Strastnoj u središtu Moskve pretvoren je u nacionalni antireligijski
muzej, u kojemu su plakati i razni predmeti naglašavali kako sve religije potječu iz
drevnog izvora primitivnog praznovjerja
- osim toga, diljem SSSR-a otvorene su brojne izložbe i muzeji znanstvenog ateizma
- mjere su pogodile sve crkve i sljedbe, ne samo RPC
- u doba revolucija RPC imala je 46 457 crkava i 1028 manastira – prema procjenama
1939. djelovalo ih je još samo nekoliko stotina
- u Moskvi je 1917 bilo 600 vjerskih zajednica svih vrsta, ali ih je do 1939 preživjelo
samo 20 – nije bila pošteđena ni prokomunistička Živa crkva. U Lenjingradu gdje je
ta crkva imala najviše pristaša 1940. djelovala je samo jedna bogomolja
- s godinama se smanjivao i broj aktivnih svećenika: od 290 pravoslavnih episkopa i
400 episkopa Žive crkve posvećenih tijekom 20ih i 30ih godina, 1941. ostalo ih je
samo po deset u svakoj crkvi
- neki su umrli u logorima, drugi su pogubljeni zbog kontrarevolucije, a nepoznati broj
se skrivao

5
- broj svećenika tj. paroha smanjio se sa 40 000 potkraj 20ih na otprilike 4000 1940
godine – istu sudbinu doživjele su i tisuće katoličkih, baptističkih, židovskih i
muslimanskih svećenika
- glavna pokretačka sila pojačane antireligijske kampanje bio je sam Staljin
- sve je počelo s novima zakonom o vjerskim zajednicama, koji je stupio na snagu 8.
travnja 1929. – njime je još više sužen i do tada prilično ograničen položaj vjerskih
zajednica koji je bio predviđen ustavom iz 1918.
- ni jedna vjerska zajednica nije se više smjela baviti djelatnošću koju su općenito
nazivali vjerskom propagandom – zabranjene su sve studijske skupine i biblijski
kružoci, ženski i omladinski vjerski pokreti, crkvene čitaonice i knjižnice – svi oblici
vjerskog obrazovanja i službeno obraćanje
- svećenicima su bili dopušteni samo vjerski obredi i ništa više
- obrede su morali voditi svećenici nastanjeni u tom području u posebnim za to
određenim zgradama, a u crkvama su se mogle izlagati i čuvati samo liturgijske knjige
- svi svećenici morali su državi plaćati sve što su zaradili – porez na dohodak od 80% i
dodatnih 20% zbog nesluženja vojnog roka
- promijenjeni su bili i propisi o pravima svećenika na prebivalište, pa su svećenici bili
prisiljeni ovisiti o darežljivosti vjernika koji su im mogli ponuditi sobu i redovito im
davati hranu
- svećenicima koji su htjeli kupovati hranu u državnim trgovinama morali su plaćati
poseban polog
- a prema dopunskom zakonu objavljenom 5. kolovoza 1929., siromašni svećenici nisu
smjeli financijski pasti na teret državi, pa su im ukinuta sva socijalna i mirovinska
prava te zdravstveno osiguranje
- novi je zakon posebno potvrđivao pravo na antireligijsku kampanju, pa je 30ih godina
SSSR bio preplavljen ateističkim djelatnostima
- na dan donošenja novog zakona o vjerskim zajednicama CK je osnovao tz. Komisiju
za vjeru čija je dužnost bila nadgledati postupnu likvidaciju organizirane vjerske
djelatnosti
- odgovornost za obrazovni rad povjerena je Ligi bezbožnika, koja je 1929. najavila još
veću gorljivost u borbi protiv religije promijenivši ime u Ligu borbenih bezbožnika
- Liga je od 465 000 članova 1929. prerasla u masovni pokret sa 5,600.000 članova
1932. godine

6
- središnji državni ured osiguravao je brojni antireligijski propagandni materijal –
različite agitacijske priručnike
- ti materijali korišteni su na redovitim sastancima koje je Liga organizirala u svakom
selu, tvornici i uredu
- u jednoj partijskoj okružnici 1937. tako je pisalo: Vaša je zadaća objasniti masama
klasni karakter Uskrsa i vjerskih blagdana općenito i religije u cjelini.
- koliko je tijekom idućih dvadeset godina antireligijska kampanja ojačala govori i
podatak kako je 1920. godine partija organizirala samo 230 antireligijskih predavanja,
da bi 1940. održano 239000 predavanja za 11 milijuna slušatelja
- na dan Božića slavio se Dan industrijalizacije, a 1929. uveden je trajni radni tjedan,
kako bi se spriječio nedjeljni odlazak u crkvu – poslije 4 radna dana slijedio je neradni
dan, pa je većina nedjelja bila radna
- posljedice novog vala ateističkog odgoja bile su dvojake
- crkve su preživjele improvizacijom u ograničenom dopuštenom prostoru
- iskustvo jednog nizozemskog teologa iz Moskve 1930. – str. 276 Overy – pročitati
- vjersko štovanje i uvjerenje zadržalo se tijekom cijelog staljinističkog razdoblja
- prema popisu stanovništva 1937, više od polovice stanovništva (57%) još su sebe
smatrali vjernicima – što je sovjetskom režimu bilo teško prihvatljivo
- staljin je 1937. bijesno napao Ligu bezbožnika i komisiju za vjeru zbog neuspjeha u
borbi protiv religije, nakon čega je uslijedila čistka u njihovim redovima kao i u
ostalim partijskim institucijama u drugoj polovici 30ih
- usporedno s tim, staljin je odlučio privremeno popustiti s progonom vjere, pa je
novim ustavom iz 1936. dao svećenicima pravo glasa koji su izgubili 1918
- no i dalje je ostao dosljedan pobornik znanstvenog materijalizma i protivnik religije
- njegovi ustupci religiji bili su taktički i oportunistički, te se položaj crkve i svećenika
nije puno u stvarnosti promijenio
- primjerice: 1937. zbog kontrarevolucionarnog djelovanja i špijunaže uhićeno je 50
episkopa, koje su strijeljali ili zatvorili
- uslijedile su tri godine najintenzivnijeg zatvaranja crkva, uhićenja svećenika i
antireligijskog terora
- staljinu je PC bila korisna kao pitomo i pokorno sredstvo režima, ali na svako
osporavanje svjetonazora sovjetskog komunizma režim je uvijek reagirao
nepopustljivim neprijateljstvom i terorom

7
- taj oportunistički karakter staljinističke vjerske politike jasno se očitovao u obnovi
pravoslavlja 1941. godine, kada je vjera trebala pridonijeti Domovinskom ratu i
zavarati saveznike
- vodeći svećenici PC objavili su na engleskom izbor tekstova pod naslovom Istina o
religiji u Rusiji u kojem se uz bombastične naslove tipa Nasilje nad svetištima i
vjernicima i Fašisti oduzimaju djetetu pokrivač – da je nacionalsocijalizam pravi
neprijatelj vjere. Dalje stoji, "pod komunizmom, nitko nam ne brani da slobodno
ispovijedamo svoju vjeru
- ta je knjiga tiskana u tisućama primjeraka
- bilo kako bilo u tom su razdoblju komunističke vlasti dopustile ponovno otvaranje
crkava, tako da ih je do 1947. bilo približno 20000 uz 67 manastira
- Liga bezbožnika raspuštena je 1943.
- no borba protiv religije i dalje nije popuštala – umjesto raspuštene Lige, 1947.
osnovano je Društvo za širenje političke i znanstvene spoznaje
- sukob s religijom u vrijeme staljina nije razriješen
- komunisti su se nadali da će fizičkim iskorjenjivanjem institucija i ukidanjem
vjerskog obrazovanja postupno nadvladati kulturnu zaostalost sovjetskog društva, a
praznovjerje zamijeniti prirodnim i društvenim znanostima
- to se većim dijelom idućih godina i ostvarilo…iako SSSR nije bio dekristijaniziran,
postao je posve svjetovna država u kojoj su svi građani bili izloženi dogmatizmu
komunističkog svjetonazora
- prema jednoj anketi iz 1964. u kojoj su bili ispitani građani Voronježa (JZ Rusija) –
samo je njih 7,9% bilo spremno priznati da su vjernici, dok je uvjerenih ateista bilo
59,4%
- godine progona dovele su do toga da su vjernici uvijek bili u defenzivi zbog straha od
novih progona