LIMUNIZACIJA

- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka

- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač

LIMUNIZACIJA
- izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
- sve fotografije su objavljene na facebooku, focanskidani, flickr-u ekranportal13, portalima...
- priredio:Kenan Sarač

1
TEKST PREUZET IZ KNJIGE "GRIHOTA JE UBIJENJE TVICA" - Mehmeda Bradarida
Na Potrkuši sam razgovarao sa B.B. sedamdesetogodišnjim starcem iz Papratna, opdina Foča,
koji je bio svjedok stravičnog zločina. Starac je ispričao:
“U selo Vikoč iznenada su upali četnici Bore Ivanovida iz Godijena i otvorili paljbu na sve
strane. Narod se prepao i počeo bježati, a sa njima i šezdesetak momaka koji su trebali
braniti mjesto. Četnici su ubili četvericu mladida, a
Miralema Ahmida (22 god.) živog su uhvatili.
Ja sam pred zločincima utekao u srpsko groblje i tako se spasio. Odatle sam vidio šta su radili
Miralemu. Prvo su ga dugo tukli i mučili, a zatim svezali za granu jedne kruške pred školom u
Papratnu. Onda su pod tom kruškom zapalili vatru. On je vrištao, jaukao. Njegovi urlici
odjekivali su između brda. Činilo mi se kao da nedoklan vo doziva kasapine da dovrše
posao,a oni su samo nekoliko metara dalje od njega svirali harmoniku, pili rakiju, pjevali i
izrugivali se njegovim mukama. Izdahnuo je, jadnik, najteže što insan može da skonča. Vidio
sam kad je do njih stigao neko u crvenoj “ladi”. Poslije toga su prestali sa pjesmom.
Nakon dva dana u selo se vratio moj sin i još nekoliko mještana. Pokupili su glavu i kosti
rahmetli Miralema i sahranili. Cijelo Papratno popali su četnici Bore Ivanovida s Godijena,
četnici s Čelebida i iz Brusana.”
iz knjige Grihota je ubijanje tvica – Mehmed Bradarid, stranice 275. i 276.
fotografije;screenshot/Kenan Sarač/flickr ekranportal13/focanskidani
priredio:Kenan Sarač/focanskidani

2
3
4
5
6
7
8
9
10
________________________

FOČA 1992. : ŽRTVE GENOCIDA (stradanje porodice Durid)

https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/27/foca-1992-zrtve-genocida-stradanje-
porodice-duric/
25 godina od GENOCIDA u Foči : ŽRTVE FOČANSKOG GENOCIDA – Zulfo Durid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/01/25-godina-od-genocida-u-foci-zrtve-
focanskog-genocida-zulfo-duric/

11
12
UČO
Šandal je objasnio kako je njegov hod po mukama počeo i prije ratnih sukoba u Bosni. On se sjeda da
su ga policajci maltretirali u seoskoj kafani u Vikoču, gdje je službovao.
- Te sam večeri jednostavno bio na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Dosta se pilo i vodila se
neka rasprava o Stranki demokratske akcije, kada su me policajci "uzeli na zub". Počelo je verbalno i
fizičko maltretiranje. Mislim da su takvim postupkom željeli da zaplaše Muslimane, a napadnut sam
iako nijesam nacionalista - kazao je Šandal.
Konobar sa Tjentišta potkazivao izbjeglice (4)
Samohranu majku privodili 12 puta - Kako se Sulejman Šandal sa sinom danima krio u šumi kod
Ulcinja - Bjekstvo za Makedoniju...
Kako se zoveš - pita stariji vojnik, rezervista, dječaka, koji je došao na red za čokoladu. - Bojan -
odgovori dječak. Evo uzmi- kaže vojnik i trpa mu čokoladu u ruke. A ti - pita djevojčicu iza njega. -
Armina - odgovori ona nestrpljivo, čekajudi omiljeni slatkiš. - Nema za tebe - odbrusi vojnik, pitajudi
za ime i dječaka koga djevojčica čvrsto drži za ruku. - Armin - kaže mališan, koji tek što je naučio da
priča. - Nema ni za tebe, prolazi. Ajmo dalje - povika on.
Taj događaj u kafani češkog kampa u Ulcinju 1994. godine, koji oslikava ambijent u kojem su živjele
izbjeglice iz BiH, "Vijestima" je ispričala baba Armina i Armine, Draga Šandal (60) koja je, kako kaže
stajala, pored vojnika koji je djeci dijelio čokolade.
- Predstavila sam mu se i rekla da je sramota to što radi. Pitala sam ga da li mogu da kupim samo da
djeca ne bi čeznula. Rekla sam mu da sam pola Muslimanka, a pola Srpkinja ali je ostao neumoljiv.
Dugo sam poslije toga plakala i proklinjala sudbinu - priča sjetno Draga koja sa suprugom
Sulejmanom i danas živi teške dane u jednoj od neuslovnih i malobrojnih baraka u bivšem češkom
kampu, bez struje i vode.
Njihova kderka Nermina, majka Armina i Armine danas sa djecom živi u Americi. Vizu je kao
samohrana majka dobila tek 2000. Sin Alen, koji ima 29 godina, narušenog je zdravlja i živi u Sarajevu
kod tetke.
- Rat nam je oduzeo sve što smo imali. A lijepo smo živjeli, skladno. Radio sam kao učitelj u selu Vikoč
kod Foče kad je počelo da puca - priča Sulejman, sjedajudi se kako su njegov život tada počeli da
obuzimaju strah, strepnja i neizvjesnost. Kaže da nikada nede zaboraviti taj 17. april kada je sa
suprugom i sinom prebjegao u Crnu Goru.
- Od škole u kojoj sam radio, granica je bila udaljena svega 800 metara. Pratili smo tok Dehotine i vrlo
brzo stigli u Bukovicu kod Pljevalja. Od nekih zemljaka smo čuli da je Nermina ubijena i bačena u
Drinu. Bili smo očajni. Veze su bile u prekidu, ali sam nakon nekoliko dana uspio da dobijem majku u
Sarajevu koja mi je kazala da je Nermina živa i da je vjerovatno otišla za Ulcinj. U najjužniju opštinu
nas troje stigli smo 17. maja. Pronašli smo Nerminu, koja je sa djecom, svekrvom, jetrvom i zaovom
bila smještena u jednoj kudi u Ðeranama. Makar na tren, sreda se vratila u naše živote - sjeda se
Sulejman koga u Ulcinju znaju kao Uča.
Vrijeme de pokazati da je sreda Šandalovih trajala kratko.
- Za mjesec dana, Nerminu su privodili 12 puta zahtijevajudi od nje da ide i traži supruga. Osušila se
bila jadnica. Uporno sam govorila policajcima da ne može da ide nigdje jer ima djecu - sjeda se Draga,
koja je rodom iz Plužina.
Međutim, inspektorima je bio zanimljiv i Sulejman.
- Nekoliko dana po dolasku u Ulcinj, priveli su me na informativni razgovor. U holu zgrade policije bilo
je nas 17 muškaraca i jedna žena. Sa mnom je bio i Esad Hodžid, koji je kasnije ubijen. Imao je brkove
kao i ja. Dobro sam ga znao, bio je taksista - priča Učo i sjeda se da je jedan od dvojice inspektora
prvo tražio njega da sasluša.
-Ko si ti - pitao je inspektor. -Dosad sam bio Sulejman Šandal, učitelj iz Vikoča a odsad izgleda niko i
ništa - odgovorio je Učo. - A ti si taj Učo. A što su te ono razapinjali u seoskoj kafani i htjeli da te ubiju
prije rata. Idi Učo, ti si slobodan. Možeš kroz Crnu Goru svugdje, niko te nede dirati - sjeda se
Sulejman kako je neočekivano dobio slobodu.
Nakon njega, kod inspektora je ušao Hodžid.

13
- Brzo je izašao. Rekao je da ga vradaju u Foču. Njegovu sudbinu tog dana podijelili su još tri naša
zemljaka ali ne znam njihova imena. Nas su pustili i izvinili se. Uprkos tome, sjutradan je vedina
otpuštenih ekspresno pobjegla za Makedoniju - priča Učo.
On se sjeda da je u smrt otjeran i Smajil Hasanbegovid dok je njegov brat od strica Ibrahim Šandal
deportovan tek što je stigao u Bukovicu i ubijen negdje u rodnoj zemlji. Prema njegovim riječima,
spiskove muslimanskih izbjeglica pravio je i dostavljao policiji i Crvenoim krstu Šadko Pekez, konobar
sa Tjentišta \"koji danas živi u Danskoj\". Učo je za slobodu morao da se bori i dvije godine nakon što
je crnogorska policija prestala da hapsi i deportuje izbjeglice iz BiH.
- U ferijalni kamp tada su stigli neki specijalci. Ne znam da li su bili policajci ili vojnici ali se sjedam da
su mahom bili delavi. Našim kampom pronijela se priča da su došli da hapse vojne obveznike. U
strahu, uzeo sam sina za ruku i pošao u obližnju šumu. Tu smo se krili 15 dana sve dok nijesu pošli.
Ubijeđen sam, a to su mi potvrdili i doktori sa VMA da je mom sinu danas narušeno zdravlje zbog svih
stresova i jada kroz koje smo prošli - tvrdi Učo i dodaje da su 13 puta odbijali njihove zahtjeve za
odlazak u trede zemlje.
- Još smo ovdje. Ne znam ni kuda demo ni šta demo. Iz UNHCR nam poručuju da više nemaju ništa sa
nama jer je kamp zatvoren. Pa zašto onda postoje i zbog čega primaju platu - žali se Učo, koji iako
gazi sedmu deceniju za život zarađuje lopatom - sakupljajudi so na Solani.
Kada mrkne njih dvoje de u trošnom sobičku zapaliti svijedu. Da razbiju tminu ili za sahranjene sredne
živote- to samo oni znaju.
Prema podacima humanitarne organizacije Merhamet, Iz Ulcinja u CB Bar a potom u zatvor u Foči
deportovano je 28 muslimanskih izbjeglica. Prema saznanjima "Vijesti" koje je u telefonskom
razgovoru potvrdio i Esad Čengid, razmijenjeno je samo njih troje - on, supruga načelnika policije u
Goraždu Jasna Begovid i izvjesni Almir iz Srebrenice. Pretpostavlja se da su ostali likvidirani.
Bivši policijski inspektor iz Ulcinja Alija Grbovid, ključni svjedok deportacije, vjeruje da de pravosudni
organi Crne Gore u okviru svojih nadležnosti, učiniti sve otkrije počinioce zločina, ma ko da je u
pitanju.
- Moje argumentovano svjedočenje, koje niko ne može osporiti, ide u prilog tome- kaže Grbovid i
dodaje da ga nije strah.
- Ne bojim se, ne znam zašto bih se plašio a ni od koga. A ako me neko napadne perom, branidu se
istinom - kazao je Grbovid.
U Višem sudu u Podgorici prije nekoliko godina pokrenuta je istraga protiv bivših funkcionera
crnogorske policije osumnjičenih za deportaciju muslimanskih i srpskih izbjeglica u maju 1992. godine
iz Crne Gore u Republiku Srpsku.
Prema zahtjevu za sprovođenje istrage, za krivično djelo "ratni zločin protiv civilnog stanovništva"
osumnjičeni su bivši pomodnik ministra unutrašnjih poslova Milisav Markovid, načelnik Centra
bezbjednosti Herceg Novi Milorad Ivanovid, operativac SDB-a u Herceg Novom Duško Bakrač,
komandir policije Milorad Šljivančanin i načelnik CB-a Bar Branko Bujid.
Svi osumnjičeni prilikom saslušanja odbacili su krivicu.
Vijesti su 2007. godine objavile ISPOVIJESTI SVJEDOKA DEPORTACIJE DRŽAVLJANA BiH 1992.
GODINE...
Vijesti, 15. okt. 2007
Vijesti, 16. okt. 2007
Vijesti, 17. okt. 2007
Vijesti, 18. okt. 2007

14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
Ti u snovima što živiš
https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/02/ti-u-snovima-sto-zivis/
Zašto u snu živiš?
Ti u snovima što živiš –
– probudi se
Snove potopi u Dehotini
Suzom zalij Drinu,
I tu na sastavcima,
pola snova baci u Dehotinu,
pola snova baci u Drinu,
Baci snove u rijeku,
Nek sjedanja poteku…
Vrati ljubavi stare,
I poznanike,
I znane I ne znane,
Što kroz život prođoše,
Baci snove niz rijeku,
U snovima samo još žive romantici.
Kenan Sarač, 2014.

25
Ti u snovima što živiš
https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/02/ti-u-snovima-sto-zivis/
Zašto u snu živiš?
Ti u snovima što živiš –
– probudi se
Snove potopi u Dehotini
Suzom zalij Drinu,
I tu na sastavcima,
pola snova baci u Dehotinu,
pola snova baci u Drinu,
Baci snove u rijeku,
Nek sjedanja poteku…
Vrati ljubavi stare,
I poznanike,
I znane I ne znane,
Što kroz život prođoše,
Baci snove niz rijeku,
U snovima samo još žive romantici.
Kenan Sarač, 2014.

26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
56
57
58
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
89
90
91
92
93
PREUZETO sa fb Salih Brkid
Dokle su dosli i gdje su ostali mezari Bosnjaka - Seattle ( VII )
OD FOCE I TJENTISTA DO SEATTLE
Vec nekoliko godina, putujuci svijetom i druzeci se na tribinama sa nasim Bosnjacima, od Islamabada
u Pakistanu do Portlanda i Seattle na krajnjem zapadu Amerike, trazim dokle su dosli i kamerom
biljezim mezare Bosnjaka. Veceras zajedno idemo do bosnjackog mezarja u gradu Seattle-u drzave
Washington. Grada na pacifickoj obali i najzapadnijeg bosnjackog mezarja u Americi, a Bosnjaci koji
ovdje zive dosli su nakon agresije na RBiH i protjerivanja iz svojih domova. Grad gdje su Boingove
tvornice, Microsoft i vise drugih svjetski poznatih kompanija.
Nas domnacin, imam u dzematu Seattle Begzudin ef. Jusic, odveo nas je do mezarja gdje je do sada
ukopano oko 70 Bosnjaka. Fatiha i onda nam Begzudin ef. Jusic pokaza mezar rahmetli Hazima
Kunduklije, koji je ovdje prvi ukopan 2003. godine. Rahmetli Hazim, kaze Begzudin ef., bio je
nastavnik porijeklon sa područja Foce, Tjentiste, a radio je i kao nastavnik u Gorazdu. I onda, sa
ostalim stradalnicima do Seattle-a. Iste godine ukopani su i rahmetli Ragib Slatima i Zlatko Bajic,
2004. Sevka Odzakovic, 2005. Hajra i Hasib Turulja, Aziza Paco...
- Ovdje su Bosnjaci iz raznih podrucja BiH, kad je formiran dzemat sa mojim prethodnikom Abdulah
ef. Polovinom oni su kupili i uvakufili ovo zemljiste gdje moze biti 250 nezara, a u planu je da kupimo
jos jednu parcelu. Jer, skoro 90 odsto nasih Bosnjaka u Seattle-u kopa se ovdje. Predaleko je do
Bosne, a tu su im familije, djeca i unuci - kaze Begzudin ef. Jusic.
I to je nastavak tuzne price o prognanim Bosnjacima koji stigose do Pacifika i njihovi mezari ostase
hiljadama kilometara od nase domovine Bosne. Obilazimo mezarje, vidimo da su ovdje ukopani i Pasa
Kazic, Dzemal Cano, Esad Vojnikovic... Asim Cutuk i Vasvija Cutuk-Kaljanac ukopani su 2oo9. Rajfa
Kandzic 2011. Smajil Kandzic 2016. godine.
Na svakomm mezaru bosanski nisani, dzematlije odrzavaju i
uređuju mezarje. Ali, opet doza sjete, jos jedno bosnjacko mezarje daleko, predaleko od Foce,
Tjentista i drugih gradova i sela njihove majke Bosne...

fb Salih Brkid – objavljeno 18. aprila 2020.

94
95
96
97
98
99
100
101
Foča - Auf Wiedersehen, auf Wiedersehen…
Ovaj grad nekada je bacao daleko svijetla svoja…
Kao oka tvoja dva…
Prepoznali ga Dubrovčani…još s 14. – 15. stoljeda…
Mada je oduvijek bio dio karavana…Karavanskih puteva i raskršda…
Svadaš!(shvataš)? – OK, shvatio si…lijepa odredišta,odmorišta…
Prelijepe građevine…
A za narod i ne pitaj…Lijepi i ljubazni, gostoljubivi i dobronamjerni…
narod (k'o narod – njega niko ionako i ne pita)…
I Bujo Čendo…
I tisudu golova u protivničku mrežu…
Samo sjedanja, prolaze…
Splavari (neko bi rekao i triftari, mada bi mi pođahkad reci splutinaši)
rijekama Tarom i Drinom…
Umjetnici…ribari,muzikanti,foliranti,bilderi,kajakaši,odbojkaši,
stolnotenisači.
I drugovi, a i drugarice stolnotenisačice,odbojkašice…
Kino “Drina” prikazuje…
I Sajo i Ekica (dvojac iz kina)…
Partizanska Olimpijada, MOSI i vjetar pored Drine i Dehotine, u kosi…
Sastavci,sva ljepota i jedinstvo jednog grada…
Riva, tako obično – neobična…
Riva, bez mora, sa nemirnom rijekom, uz čije obale su se ljudi okupljali…
I skaline njene…
Onako u sjenama vrba,joha i topola, čiji bi sklad zaremetio po koji kesten…
Rakite, u njima vrbe razne, kupine i odjednom cvijet jasmina…
Spontano vođeni željom za slobodnim suživotom sa prirodom…
Ljubav pobjeđivala nedostatke svega i svačega…
I kapetan (captain).
Kapetane, kapetane, tako su ga one zvale…
I mreža, i lov “na mrižu”.
I reket.I James Bond.
TANJUG javlja…
Danas, danas sve to stane na jedan mali handy…
I nije više blisko, nit je toliko bitno…
Samo malo uspomena ostalo je…
Slika vremena prošlog…
Samantha…
Trio fantasticus…
Čika čova…
Ludi šeširdžija…
A ispod mosta rijeka teče,
Hujta kod Begove (kude) kesten peče…
Saug!Haug!
Auf Wiedersehen, auf Wiedersehen…
Goodbye my love,goodbye.
Kenan Sarač

102
103
104
105
106