FILOZOFIJA BUDIZAM

DHARMA

Sanskrtska riječ "dharma" bez sumnje je najvažniji i najčešće korišten pojam u budizmu. Među tri
dragulja bude, dharme i sanghe u koja se svi budisti sklanjaju, dharma je najistaknutija. Ostvarenje
dharme koja stvara bude i dharma je koja daje izgovor za sanghu (zajednicu) i veže je zajedno.

Ali što zapravo znači riječ "dharma"? Ovo je posebno fascinantan pojam, jer uključuje i integrira nekoliko
razina iskustva, od našeg prvog trenutka na putu do postizanja potpune realizacije.

Vječna Dharma

U ranim tekstovima Theravadina izvještava se da je Buddha Shakyamuni primijetio da je dharma uvijek

prisutna, bez obzira postoji li Buda koji je propovijeda ili sangha da je prakticira. Dharma je u tom smislu
temeljni supstrat stvarnosti naših života i našeg svijeta. To je krajnja i iskonska činjenica o tome tko smo i
što smo.

Cilj svih budista je otkriti ovu "istinsku prirodu", kako se zove - ne samo da je nazire, već da se u njoj
može odmoriti, poistovjetiti i zaboraviti bilo koje drugo "ja" koje bismo mogli imati zamišljeno. U takvoj
spoznaji vidimo da ono što mi u biti jesmo nema početak i kraj, a izražava se u univerzalnoj ljubavi.

Je li ova vječna dharma nedostupna nama običnim ljudima? Nikako. Zapravo, uvijek lebdi na periferiji
naše svijesti, bilo da smo budisti ili ne, ili imamo li uopće vidljiv interes za duhovnost ili ne.

Budistički učenjak Th. Stcherbatsky je napisao ranu, utjecajnu knjigu pod naslovom Centralno poimanje
budizma i značenje riječi "Dharma". U ovom radu autor nam govori da je dharma osnova našeg
uobičajenog postojanja - mnoštva misli, percepcija i pojava koje čine naše ljudsko iskustvo.

KARMA
Karma (pali: kamma) jeste jedan od najvažnijih budističkih pojmova. Karma je refleks ili "trag" u našem
umu. Kada učinimo dobro delo vođeni dobrim namerama, te dobre namere izviru iz našeg uma. Učinivši
to dobro delo, razvijamo sklonost našeg uma ka dobrim delima, u njemu ostaje takav "trag" ili refleks. I
to se naziva "dobrom karmom". Isto važi za rđave postupke, govor ili misli (Buda ih naziva "nevešti" ili
"štetni" postupci) počinjene iz pohlepe, mržnje itd.

Naša karma utiče na naš um na dva načina. Prvi su njegove sklonosti. Ako čovek lako plane, često
postupa ispunjen ljutnjom, njegov um biće pun doživljaja ljutnje i namera da tako i dalje postupa. Zbog
ovih refleksa, u svakoj sličnoj situaciji ubuduće on će biti skloniji da oseća ljutnju, nego recimo
blagonaklonost. Zapravo, svaka navika stvara i osnažuje čovekove sklonosti da se tako i ubuduće ponaša.
I to je nalik začaranom krugu. Sve smo skloniji da se ponašamo onako kako smo se i dosad ponašali, a
ako tako i postupimo time još više osnažujemo tu vrstu refleksnih reakcija u našem umu. Naravno, isto
važi i za pozitivne sklonosti i u tome je zapravo i tajna vežbanja. Na nama je da se odlučimo kojim putem
vežbanja ćemo krenuti.

Drugi način na koji naša karma utiče na nas jeste da utiče na naš doživljaj stvarnosti i naša iskustva. Ono
što doživljavamo, naše osećanje radosti ili neprijatnosti dolazi uglavnom na osnovu reakcije na naše
čulne podražaje. Ako uzmemo nekog ratobornog momka, kao primer, u mnogim situacijama on će se
osećati uvređen, besan i to će vrlo ozbiljno uticati na stanje njegovog uma. Često oseća bol srdžbe, teško
se smiruje. Ali ako takva osoba praktikuje meditaciju, tada razvija svoj um u pravcu jačanja mira i ljubavi
u sebi. Može nastaviti da živi istim životom, ali sada u istim situacijama neće doživeti ljutnju ili bol ljutnje.

Na izvestan način, njegova karma je jedan od glavnih faktora koji određuju njegova iskustva. U tom
smislu možemo reći i da naša patnja izvire iz naše karme i stanja našeg uma. Baš kao što se često, ali više
mehanički kaže: "Svako je kovač svoje sreće". Kada tu poslovicu gledamo iz ove perspektive, vidimo da
zaista naša namera da učinimo ovo ili ono ima svoje plodove odmah, u vidu navike uma koju time
razvijamo, ali i kasnije u vidu naših reakcija koje će u istim situacijama iz tih navika proizaći.

Ključni faktor u formiranju karme je namera. Ono što se urezuje u naš um je najviše određeno našim
namerama. Ako slučajno zgazim pauka, na primer, a da recimo to nisam ni primetio, tada nije bilo
namere i kako se to može odraziti na moj um? Ali ako ga zgazim "iz zabave", želja da ubijem ostavlja trag
u mome umu. Kasnije, možda ću postati manje osetljiv za život kao vrednost, možda će mi takav stav
doneti mnoga neprijatna iskustva, verovatno ću zbog toga u sebi osećati više mržnje itd. A takva će mi
onda biti i karma. Na sličan način, recimo da sam izgubio neki novac a da to nisam ni primetio. Neko
siromašan ga je našao i nahranio sebe i svoju porodicu. Bez obzira na taj dobar ishod, pošto nisam uložio
svoju volju u to, nema nikakvog ni traga u mom umu, a onda ni bilo kakve karme.

Dakle, makoliko možda paradoksalno zvučalo, mi odlučujemo hoćemo li biti srećni i spokojni ili nesrećni i

uznemireni. Potrebno je samo da, imajući na umu ono što je ovde rečeno, promenimo perspektivu iz
koje posmatramo svoj život i ono što nam se događa i naravno — da vežbamo.

SAMSARA

U budizmu, samsara se često definira kao beskrajan ciklus rađanja, smrti i ponovnog rađanja. Ili, možete
ga razumjeti kao svijet patnje i nezadovoljstva ( dukkha ), suprotno nirvani , što je stanje oslobođenja od
patnje i ciklusa ponovnog rađanja.

U doslovnom smislu, sanskrtska riječ samsara znači "prolazak" ili "prolazak". Ilustrira ga kotač života i
objašnjava ga Dvanaest veza ovisnih izvora .
Moglo bi se shvatiti kao stanje povezivanja pohlepe, mržnje i neznanja - ili kao veo iluzije koja krije
istinsku stvarnost. U tradicionalnoj budističkoj filozofiji zarobljeni smo u samsari kroz jedan život za
drugom sve dok se ne probudimo kroz prosvjetljenje.

Međutim, najbolja definicija samsare, a jedna s više moderne primjenjivosti može biti iz Theravada
redovnika i učitelja Thanissaro Bhikkhu:

NIRVANA

U budističkoj religiji i filozofiji: "ugasnuće", stanje večitog i blaženog mira koje se nalazi s one strane
sveta svesti i individualnog življenja. Do ovoga stanja za kojim prosvećeni budist teži kao za najvišom i
krajnjom svrhom, dolazi sa potpunim ugasnućem svoga "ja" i volje za životom, tj. potpunim
oslobađanjem duha od materije; u docnijem budizmu: blaženi život u nekom Budinom svetu punom
sjaja i velelepnosti. (sanskrt.)

Nirvana je pobjeda nad tri glavna okova (mržnja, strast, glupost), a prema Budi najvažnije je oslobođenje
od patnje. Različite budističke škole različito shvaćaju nirvanu, neki ju suprotstavljaju saṃsāri, drugi s
njom poistovjećuju, ili izjednačuju s prazninom (śūnyatā). U načelu većina škola razlikuje nirvanu za
života i nirvanu nakon smrti.

REINKARNACIJA

Reinkarnacija ili preporađanje (lat. re-incarnatio – "ponovno utelovljenje") je verovanje o ponovnom

vraćanje duše u zemaljsko telo.

Prema ovom učenju, čovek se nakon smrti ponovo rađa, odnosno njegov duh se prenosi u neko
novo biće ili osobu. Tako dolazi do kontinuiranog života, odnosno do besmrtnosti duše.[1] U varijantama
ovog učenja, duša posle smrti provodi neko vreme na onom svetu, pre no što opet siđe na Zemlju da se
sjedini s jednim novim ljudskim bićem.

Shvatanje o životu kao cikličnom procesu, tj. prolasku duše kroz različita tela, izvodi se kod mnogih
drevnih naroda na osnovu pojava rađanja i smrti, i prenošenja porodičnih osobina kod dece. Pojam
veoma sličan reinkarnaciji je i metempsihoza, s jedinom razlikom što se tu duša može useliti i u različite
životinje i biljke.

U seobu duša verovali su npr. Pitagora, Empedokle i Platon, a takođe sačinjava bitan e

Buda je usvojio ideju preporađanja iz starije indijske religije. Budizam se suočio sa teškoćom prilikom
pomirenja verovanja u preporađanje sa doktrinom anatte (nepostojanja sopstva).[4] Međutim, u budizmu
nema selidbe duša iz jednog života u drugi. Kada čovek umire, njegovo telo, osnova njegove psihe,
raspada se, i tako psihički život se završava. Nema nikakve duše koja bi se mogla preseljavati. Nakon
smrti produžuje da postoji samo karmička energija njegovih dela, pa jedino zaista besmrtno u čoveku
jesu njegova dela. Stoga je moguća vera u preporađanje i bez vere u večni identitet sopstva ili
individualnost duše.

https://www.vjeraidjela.com/budizam/
https://srednjiput.rs/uvod-u-budizam/budizam-za-pocetnike/budin-zivot/

Osamostruki put sastoji se od osam osnovnih učenja koje budisti prate i koriste u svakodnevnom životu.

Right View ili Right Understanding , uvid u pravu prirodu stvarnosti.

Prava namjera , nesebična želja za ostvarivanjem prosvjetljenja.

Pravo govor , sa sućutom govorom.

Pravo djelovanje , koristeći etičko ponašanje za očitovanje suosjećanja.

Pravo životno sredstvo, čineći život kroz etičko i ne štetno sredstvo.

Pravo trud , uzgajanje zdravih kvaliteta i oslobađanje neprikladnih osobina.

Pravo Svjesnost , cijela svjesnost tijela i uma.

Prava koncentracija , meditacija ili neka druga posvećena, koncentrirana praksa.

Osamostruki put je četvrta istina četiriju plemenitih istina . U osnovi, istine objašnjavaju prirodu našeg
nezadovoljstva životom.

Buda je poučio da moramo temeljito razumjeti uzroke naše nesreće kako bismo je riješili. Ne postoji brzi
popravak; ne možemo ništa pribaviti ili zadržati, to će nam dati istinsku sreću i unutarnji mir.

Ono što je potrebno je radikalni pomak u tome kako razumijemo i odnosimo se sa sobom i svijetom.
Praksa puta je način da to postignete.

Praksa Put dolazi u sve aspekte života i svakog trenutka. To nije samo nešto na čemu radite kada imate
vremena. Također je važno razumjeti da ta osam područja prakse nisu zasebni koraci za svladavanje
jednog po jednog; praksa svakog dijela puta podržava ostale dijelove.

Put je podijeljen u tri glavna dijela: mudrost, etičko ponašanje i mentalnu discipline

Četiri plemenite istine su srž tog učenja, i one su:

1. Plemenita istina o patnji.

Patnja i egzistencija su jedna te ista stvar. Od trenutka kad smo rođeni, život je borba za
opstanak, prepun boli i straha.

2. Plemenita istina o uzroku i podrijetlu patnje.

Mi patimo jer posjedujemo želju za užicima raznih vrsta, od ugodnih senzacija do akumulacije
posjedovanja kao i vlasti nad drugim ljudima.

3. Plemenita istina o prestanku i savladavanju patnje.

Riješivši se poriva za užicima, bogatstvom i vlasti bit ćemo oslobođeni patnje.
 4. Plemenita istina o putu koji vodi do prestanka patnje.
Osmerodijelna Staza je način oslobođenja od patnje i prestanka sebičnog ponašanja.

https://hamurabiblog.wordpress.com/2016/09/30/cetiri-plemenite-istine-budin-recept-za-
iskorijenjivanje-patnje/

1. Čovjekovo je bivstvovanje prožeto patnjom kojoj je četverostruki izvor:

o Život – patnja samim rođenjem, opterećen je starenjem, bolestima i smrti.

o Starost – posustajanje, postaje svjestan svojih nemoći, tjelesnih i duševnih, te sve većom
osamljenošću.

o Bolest – njene muke i predznak smrti.

o Smrt – za mnoge je ljude neshvatljiva, logički je ne prihvaćaju.

2. Okolnosti koje u nama rađaju želje iza kojih ostaju samo iluzije te u takvim pokušajima
doživljavamo samo razočaranja i patnje; patnja proizlazi iz želja.

3. Želja se čovjek treba odreći. To što čovjek ne uviđa ove zakonitosti, kriva je zamagljenost srca
zbog želja i pohlepe. Pohlepa stvara zamračenost duha iz kojeg pada u pakao svakovrsne patnje.

4. Za nestanak takvih strasti potrebne su određene metode, o njima govori istina Puta sa svojih
osam stupnjeva koji dovode do nirvane:

5. ispravno viđenje – oslobođeno svake iluzije i svakog egoizma.

6. ispravno razmišljanje – omogućuje da se imaju uzvišene i čestite namjere i planovi

7. ispravan govor – u kojem se izražava dobrota, poštovanje i istinitost

8. ispravna praksa – ona je ta koja nekoga čini mirnim, čestitim i materijalno nezainteresiranim
čovjekom

9. ispravan život – ovo pravilo nalaže da se ne smije činiti zlo ljudima i životinjama, i da ovima
drugima treba priznati pravo da se prema njima postupa kao prema ljudskim bićima

10. ispravan napor – treba kontrolirati sebe i neprestano se vježbati

11. ispravna prisutnost duha – imati ispravne misli i truditi se da se radi ono za što se zna da je
ispravno

12. ispravna meditacija – jest ona koja osigurava meditaciju o realnostima života i svoga Nad-Ja.

https://atma.hr/osnove-ucenja-gospodina-bude/