1.

UVOD

U suvremenom svijetu ne postoji niti jedna zemlja koja je tako velika i sposobna da
na raspolaganju ima sve potrebne vrste i količine prirodnih bogatstava, te da nema
potrebe trgovati sa svijetom.
Vanjska trgovina je veoma bitna za cjelokupno gospodarstvo svake države, pa tako i
za Bosnu i Hercegovinu. Bez vanjske trgovine zemlja ne bi mogla biti konkurentna
na svjetskom tržištu i ostvarivati devizna sredstva.
Promatrajući ekonomiju kao izuzetno kompleksnu znanstvenu disciplinu može se
reći pojednostavljenim rječnikom, da se ona bavi proučavanjem ekonomskih i
gospodarskih zakonitosti i djelatnosti. Veliko pitanje i problem predstavlja utjecaj
određenog broja različitih egzogenih i endogenih varijabli u povećanju bogatstva na
međunarodnoj i nacionalnoj razini. Traženje odgovora na ta pitanja nije jednostavno
jer neko rješenje stvara drugi problem itd.Upravo iz tog razloga je veoma teško
identificirati konkretnu gospodarsku i ekonomsku problematiku i očekivati da će se
njenim rješavanjem poboljšati stanje. Naravno uvijek je otvorena mogućnost da se
detektiraju određena područja koja mogu imati veliki utjecaj na ekonomski i
gospodarski položaj i status određene ekonomije u svijetu.
Upravo takvo područje predstavlja carina. Carina uz pomoć svojih mehanizama ima
utjecaj na promet i trgovinu Bosne i Hercegovine sa ostalim svjetskim državama.
Carine su zaštitni instrument, odnosno instrument zaštitne politike nacionalnih
(državnih) ekonomija. Carine kao instrument zaštite je definiran i prihvaćen
međunarodnim konvencijama u domenu vanjske trgovine i politike.
Promatrajući carinu kao instrument zaštite, može se istaći da carina ni u kom slučaju
nije namijenjena za restrikciju. Ona djeluje tržišno, na temelju reagiranja tržišta na
povećanje cijena uvoza.
Pravilno shvatanje i razumijevanje carinskog sustava i njihovog djelovanja od
ogromne je važnosti za razumjevanje vanjskotrgovinske politike države. U
nacionalnim uvjetima veoma je bitno razumijeti carine, posebno uzevši u obzir da
je Bosna i Hercegovina uvozno orjentirana.

Ključne riječi: carina, ekonomija, politika, gospodarstvo.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

Velike promjene u suvremenom poslovnom okruženju i podložnost svih struktura (ne

samo ekonomskih i gospodarskih ) navedenim promjenama, pa tako i carine Bosne i
Hercegovine predstavlja neprekidno i kontinuirano traganje za odgovarajućim i
pogodnim rješenjem koje ima za cilj da te promjene iskoristi na najbolji mogući
način. Carinski propisi, politika i tarife u Bosni i Hercegovini , te utjecaj istih na
trgovinu i promet između Bosne i Hercegovine i ostalih država predstavljat će
problematiku ovog istraživanja. Predmet ovog rada jeste definiranje i analiza
ključnih pojmova o carinama, te carinske politike i carinskih tarifa u Bosni i
Hercegovini.

2
 1.2. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Carina   predstavlja   temeljnu  uvoznu dažbinu i obavezu koja se naplaćuje  na 

vrijednost robe  koja  se uvozi u carinsko  područje Bosne i Hercegovine. Carina se
na temelju svojih karakteristika svrstava u skupinu indirektnih poreza, tereti
potrošnju, uračunava  se u cijenu robe i prevaljuje na  krajnjeg potrošača što je
označava  kao  oblik poreza  na  promet.Carina je sastavljena od temeljnih
elemenata kao što su:  povjerilac carine, carinski dužnik, carinska osnovica, carinska
stopa, carinske  olakšice. Tijekom 2005. godine formiran je i
uspostavljen jedinstveni sustav carine  u Bosni i Hercegovini, čiji su temeljni
elementi i sastavnice određeni i utvrđeni Zakonom o carinskoj politici BiH koji se u
praksi primjenjuje na cjelokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Cilj rada je analizirati i razumjeti carinski sustav, poltiku i tarife u Bosni i

Hercegovini.

1.3. STRUKTURA RADA

Polazeći od postavljene hipoteze i ciljeva istraživanja, proistekla je i

odgovarajuća struktura rada. Rad sa uvodom i teorijsko-metodološkim okvirom
istraživanja sadrži četiri poglavlja, koji u suštini predstavljaju sažeti teorijski osvrt i
analizu naslovljene teme rada. Na kraju su data zaključna razmatranja. U uvodnom
dijelu završnog rada je obrazložen predmet i polazište istraživanja. Zatim su
označeni ciljevi istraživanja, izložene su istraživačke hipoteze i izabrane su metode
istraživanja.

U drugom dijelu rada povijest i pojam carina.

U trećem dijelu objašnjene su vrste carina.

Četvrti dio analizira carinski sustav Bosne i Hercegovine.

3
1.4. ZNANSTVENE METODE

U cilju ostvarivanja ciljeva istraživanja, te dokazivanju postavljenih hipoteza

seminarskog rada, zadovoljeni su osnovni metodološki elementi - objektivnost,
sistematičnost, pouzdanost. Polazeći od specifičnosti predmeta i cilja istraživanja a u
skladu sa metodološkim odrednicama i strukture rada, pokazuje se potreba korišćenja
više metoda i tehnika znanstveno verificiranih metoda znanstveno-istraživačkog
rada. Od opće znanstvenih metoda korišteni su :

a. metod prikupljanja podataka,

b. metode analize i sinteze sadržaja

c. komparativna metoda

d. induktivno-deduktivni metod.

1.5. RADNA I POMOĆNE HIPOTEZE

U seminarskom radu postavlja se jedna radna i više pomoćnih hipoteza.

Na temelju predmeta i cilja istraživanja postavlja se glavna (radna) hipoteza

seminarskog rada:

H1: „Carina je davanje koje država naplaćuje pri prijelazu robe preko carinske crte,
kako za potrebe državnog proračuna (fiskusa) tako i za potrebe ostvarivanja
određenih utjecaja na vanjskotrgovinsku razmjenu, kao što su: zaštita domaće
proizvodnje, poticanje njenog razvitka i uravnoteženje platne bilance“

Na temelju radne hipoteze postavljaju se pomoćne hipoteze:

H01: Carina je sredstvo zaštite domaćega gospodarstva od inozemne konkurencije.

4
 2. POJAM I RAZVOJ CARINA

Carina je kroz povijest mijenjala svoj početni i temeljni smisao, a samim tim i
svrhu svog postojanja. Ona je gotovo uvijek bila u službi ekonomskih i gospodarskih
odnosa sa inozemstvom. Carina je u svojoj razvojnoj povijesti predstavljala temeljni
oblik reguliranja. Ona je predstavljala, a i danas predstavlja, temeljnu formu i oblik
reguliranja vanjskotrgovinskih odnosa i klasični je predstavnik instrumentarija
vanjske trgovine. Carina je jedan od najznačajnijih instrumenata vanjskotrgovinske
razmjene.
„Značaj carina sa fiskalnog aspekta posebno je bio izražen u Starom i Srednjem
stoljeću. Trenutno, carine više koriste gospodarsko-političkim nego čisto fiskalnim

5
ciljevima, i to je razlog njihovog čestog izučavanja i van znanosti o financijama, a u
sklopu političke ekonomije, vanjskotrgovinske i devizne politike.“1
Kako je navedeno u uvodu ovog rada, carina predstavlja temeljnu uvoznu dažbinu.
„Njena naplata se vrši na vrijednost robe koja se uvozi u carinsko područije, izvozi
iz carinskog područja ili se prevozi preko carinskog područja. Carina se utvrđuje i
naplaćuje pri prelasku robe preko carinske crte.
U znanstvenoj literaturi se poistovjećuje sa posrednim porezima. Pri tome se ističe,
da je to posebna vrsta neizravnog poreza, koji se naplaćuje samo na robu koja
prelazi carinsku crtu. U početku svog nastajanja, carina je imala pretežno fiskalni
karakter – služila je osiguranju ili povećanju državnih prihoda – a kasnije, uporedo
sa svjetskim ekonomsko – historijskim razvojem, ona je sve više poprimala zaštitni
karakter. Dakle, pored neophodnog osiguranja državnog fiskusa, putem carine željelo
se, iznad svega, zaštiti domaća industrija od inostrane konkurencije i osigurati
sigurna domaća proizvodnja.“2
U početnim fazama njenog nastanka smatralo se da ona treba da rješava
nepredviđene ili novonastale probleme. Bilo je zamišljeno da carina ima kratkoročni
značaj i karakter. Ustvari, životna praksa pokazala je da se problemi koje je trebalo
rješavati primjenom carine nisu mogli rješavati u kratkom vremenskom razdoblju.
Erfekti carine nisu bili izravni. Kako bi rezultirali projektiranim ciljem, trebalo je da
prođe određeno vremensko razdoblje.
Upravo iz tog razloga je carina umjesto kratkoročne primjene, kao vanjsko trgovinski
instrument sve više predstavljala trajnu mjeru zaštite ekonomske politike.
„Kao instrument vanjskotrgovinske politike, carine mogu da djeluju na formiranje i
promjenu odnosa troškova i cijena na domaćem tržištu, a preko cijena i na uvoz i
izvoz, na ravnotežu trgovinskog i platnog bilansa na ubrzanje ili usporavanje razvoja
određene grane ili gospodarstva, zaposlenost, tražnju i potrošnju i sl.
„Ciljevi zbog kojih se uvode carine mogu biti:
a. fiskalni - da se prikupe odgovarajuća financijska sredstva državi;
b. ekonomski - mogu biti brojni i raznovrsni. Prije svega, carinom se
može štititi domaće gospodarstvo, ili samo određena grana od vanjske
konkurencije. Carinom se može povećati cijena uvoznoj robi,
potencirati razvoj određene grane, djelovati na strukturu troškova i
Kindlberger Č.: Međunarodna ekonomija, Vuk Karadžić, Beograd, 1974, II deo, str. 81-112.
1

Sejmenović, J., Gligić, J.; Poreski i carinski sistem i politika, Univerzitet za poslovne studije Banja
2

Luka, 2007., p.265.

6
 raspodelu društvenog proizvoda, investicije i sl. Ukoliko je temeljni
cilj uvođenja carina osiguranje potrebnih novčanih sredstava za
pokriće državnih rashoda, primaran je fiskalni cilj, a ukoliko se carina
uvodi zbog zaštite domaće privrede, primaran je gospodarski karakter
carine.
c. socijalni - ogleda se u tome da se kroz sniženje carina na određene
proizvode, bitne za životni standard određenih socijalnih skupina,
djeluje na pojeftinjenje, odnosno stimuliranje potrošnje. Mišljenja
financijskih stručnjaka o mjestu i ulozi carina u ekonomskom i
financijskom sustavu zemlje u značajnoj mjeri se razlikuju. Jedni
ukazuju na negativne karakteristike i osporavaju carine, dok drugi u
carinama vide značajan instrument za realizaciju brojnih ekonomskih
i financijskih ciljeva.“3
Znanstveni radnici i autori koji osporavaju carine mišljenja su da:
a. carine ograničavaju razvoj međunarodne trgovine,
b. carine usporavaju rast produktivnosti rada, razvoj tehnike i
tehnologije itd.,
c. carine vode odražavanju visokih troškova proizvodnje,
d. carine su nepravedne jer one realno teže pogađaju siromašnije
slojeve stanovništva nego bogatije itd.“4
Zastupnici drugog mišljenja koje opravdava carinu navode slijedeće:
a. carine su jedno od efikasnih sredstava za zaštitu i potpomaganje
državnog gospodarstva;
b. carinama se efikasno može utjecati na odnose sa drugim zemljama;
c. carinama se može relativno uspješno braniti gospodarska samostalnost
zemlje;
d. carinama se relativno brzo, jeftino i lako dolazi do novca za
financiranje državnih potreba i carinama se može vršiti relativno
efikasan utjecaj na domaće proizvođače, na rast ili pad cijena itd.“5

„Modificiranjem ponude i tražnje na domaćem tržištu carina ustvari predstavlja

onaj instrument ekonomske politike koji ima takvo dejstvo na proizvodnju i
3
Vukša S., Ristić Ž.,Dinčić M., Belokapić P., Poreski i carinski sistem i politika, Beograd 2013,str.86
4
Isto str,90
5
Grivčev V.: Finansije i finansijsko pravo SFRJ, Informator, Zagreb, 1982, str. 406

7
potrošnju kao i svaka promjena cijena određene robe. Prema tome, carina može
djelovati u dva osnovna pravca. Ona može stimulirati ili destimulirati proizvodnju i
potrošnju, što će u svakom slučaju ovisiti o implikacijama koje njena primjena nosi
sa sobom.“6
Carina je oblik „posebnog poreza koji se obračunava i naplaćuje kad roba, na koju se
plaća carina, prelazi carinsku granicu (crtu). Carinu plaćaju svi koji uvoze robu koja
se carini. To znači da je carina državni prihod, a ujedno je i sredstvo zaštite
domaćega gospodarstva od inozemne konkurencije.“7
Sa administrativnog aspekta, carina predstavlja cjelokupnu administraciju koja ima
za cilj da izvršava propise iz oblasti carine. U javnim financijama, carina predstavlja
izvor prihoda i svrstana je u skupinu neizravnih poreza.
Razrezuje se na vrijednost uvezenih proizvoda, a katkad i na vrijednost izvezenih.

VRSTE CARINA

U financijskoj teoriji i praksi, te u teoriji međunarodne razmjene postoje različiti

nazivi pojedinih vrsta carina prema: smjeru kretanja robe, svrsi carine, osnovici za
obračun carine, subjektima odlučivanja o carinama, stupnju beneficiranja carina,
učincima carina, vrstama robe koja se carini i dr.
Neke od vrsta koriste se u bosanskohercegovačkom carinskom sustavu. „Najkraća
podjela carina:
a. Uvozne carine - carine čije se obračunavanje i plaćanje vrši na uvezenu robu
za koju je propisano da podliježe plaćanju carinskih pristojbi. .
b. Izvozne carine — carine čije se obračunavanje i plaćanje vrši na izvezenu
robu za koju je propisano da podliježe plaćanju carinskih pristojbi. Svrha joj
je ekonomskim, a ne administrativnim putem (zabrana) otežati izvoz robe
koje nema dovoljno na domaćem tržištu, odnosno kojom treba ponajprije
zadovoljili domaće potrebe.

6
Bodiroža, M.; Međunarodne ekonomija, Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Ekonomski fakultet u
Brčkom, 2006., str.93.
7
Baban-G. Marijanović Lj., Međunarodna ekonomija, Osijek, 1998., sir; 130-150.

8
c. Tranzitne carine - carine koje se obračunavaju i plaćaju na robu u tranzitu
(provozu) preko neke zemlje. Ostale su samo kao pojam i danas se više ne
koriste.
d. Zaštitne carine – su carine čija je svrha zaštita domaćeg gospodarstva od
inozemne konkurencije i prodora te inozemne konkurencije na domaće
tržište. Prvenstveni cilj ovih carina je ekonomske, a tek onda i fiskalne
prirode.
e. Fiskalne carine – osnovni cilj fiskalnih carina je ostvarivanje javnih prihoda
za financiranje javnih rashoda, a tek im je sekundarni cilj zaštita domaće
proizvodnje. Obračunavaju se i na uvoznu i na izvoznu robu.
f. Prohibitivne carine - visoke carine čiji je cilj spriječavanje i onemogućavanje
uvoz strane robe. Dakle, uvoz se zabranjuje administrativno, nego se
ekonomski onemogućuje, jer bi zbog visokih carina i cijena uvezene strane
robe bila previsoka.
g. Carine na vrijednost uvezene robe (carine "ad valorem") – njihov obračun se
vrši na vrijednost uvezene robe. Postoje dva oblika ovih carina:
I. jedinstvena carina "ad valorem", kod koje se na svu robu
obračunava jedinstveni postotak od vrijednosti robe;
II. specijalizirana carina "ad valorem", kod koje je carinska stopa
različita, ovisno o vrsti i kvaliteti robe, i kod koje se za kvalitetniju
robu plaća veća carina.
h. Specifične carine – njihov obračun i plaćanje se vrši na temelju količine
uvezene robe (kilogram, litra, dužni metar, komad itd.). Kod ovih je carina
carinsko opterećenje stalno.
i. Kombinirane carine - carine kod kojih se primjenjuje kombinacija "ad
valorem" i specifičnih carina. Dijele se na alternativne i periodične carine.
Alternativne su carine one koje daju veće fiskalne elemente, a periodične koje
se naizmjenično primjenjuju (u jednom razdoblju "ad valorem", a u drugom
specifične carine).
j. Autonomne (samostalne) carine - svaka država, kao suverena institucija,
samostalno (autonomno) i prema svojim potrebama ove carine određuje za
sebe, utvrđujući pritom visinu pojedinih carinskih stopa.

9
k. Ugovorne ili konvencionalne carine - carine koje dogovorno i međusobnim
sporazumom - ugovorom utvrđuju dvije ili više država, zbog određenih
zajedničkih interesa i međusobne gospodarske suradnje.
l. Preferencijalne carine – s carine koje su na određen način povlaštene ili
beneficirane. Na uvoz robe iz države na koju se primjenjuju preferencijalne
carine plaća se manja carina od uobičajene
m. Diferencijalne carine - carine koje su veće od uobičajenih carina koje se
primjenjuju prema drugim državama. Za razliku od prefercncijalnih carina,
koje predstavljaju smanjenje carinskog opterećenja, diferencijalne carine
povećavaju carinsko opterećenje za uvoznike. Tu se razlikuju:
I. retorzivne (ratne) carine (povećane carine jedne države prema drugoj
državi, ako je druga država prema prvoj državi uvela sankcije);
II. kompenzatorne carine (carinski dodatak normalnoj carini, čiji je cilj
povećati zaštitu prema onoj zemlji koja raznim mjerama, posebice
izvoznim premijama, subvencijama i slično, potiče svoj izvoz da bi
bila konkurentnija na svjetskom tržištu);
III. diferencijalne carine na neizravan transport (carine s carinskim
dodatkom na robu koja se prevozi brodom, ali je usput bila
pretovarena u pristaništima neke treće države, kao i na robu koja se
prevozi tuđim brodom).
n. Efektivne carine - carine čijom se primjenom izaziva efekt - učinak na druge
ekonomske parametre (npr. na cijene, troškove proizvodnje itd.). Tako
efektivne carine u zemlji uvoznici mogu utjecati na smanjenje uvoza
(restriktivni carinski učinak) i na smanjenje potrošnje i povećanje proizvodnje
(zaštitni učinak).
o. Neefektivne carine - carine koje ne izazivaju izravne učinke u zemlji
uvoznici. Hoće li carina biti efektivna ili neefektivna ovisi i o elastičnosti
uvoza. Elastičnost uvoza može biti cjenovna i dohodovna, ali i niska i visoka.
p. Carine prema vrsti robe i stupnju obrade robe - ovisno o položaju pojedine
grane, njezinim razvojnim ciljevima itd., primjenjuju se i različite carinske
stope za industrijske, poljoprivredne i druge proizvode.
q. Antidempinške carine - povećane carine koje uvodi zemlja uvoznica prema
zemlji izvoznici ako zemlja izvoznica primjenjuje dumping (dumping: izvoz
robe u drugu zemlju po cijenama nižima od normalnih, odnosno po cijenama

10
 ispod cijene koja vrijedi za normalne trgovinske operacije sa sličnim
proizvodom namijenjenim za potrošnju u izvozničkoj zemlji, ili ispod najviše
usporedive cijene jednog sličnog proizvoda za izvoz u treću zemlju po
normalnim trgovinskim operacijama, ili ispod cijene koštanja tog proizvoda u
zemlji njegova podrijetla, uz razuman dodatak za prodajne troškove i profit).
r. Konsolidirane carine - carine koje su dogovorene tijekom multilateralnih
konferencija između zemalja članica GATT-a (mullilateralne runde
pregovora).
s. Primažna carina - beneficirana carina kojom se daje prednost robi koja dolazi
u zemlju putem domaćih brodova ili drugih domaćih prijevoznih sredstava
(suprotno od diferencijalnih carina).
t. Carina po jedinici mjere (bivši prelevman) - poseban oblik specifične carine,
najčešće za uvoz poljoprivrednih proizvoda.
u. Superprelevman - dodatna zašlila iznad prelevmana. Ako carina i prelevman
dovoljno nezaštićuje domaću proizvodnju od inozemne konkurencije, vlada
može utvrditi dodatnu mjeru zaštite - superprelevman.
v. Izvancarinske pristojbe - dio su sustava posrednih poreza izvan uvoznih i
izvoznih carina i taksa koje države naplaćuju na uvoz ili izvoz ili prilikom
uvoza ili izvoza (primjerice: posebna taksa na uvezenu robu, ili pristojba za
carinsko evidentiranje, itd.).8
Vrste carinskih stopa jesu slijedeće:9
a. Prema načinu izražavanja carinske stope:
I. carinske stope u postotku,
II. carinske stope u apsolutnom iznosu.
b. Prema rasponu:
I. minimalne carinske stope,
II. maksimalne carinske stope.
c. U odnosu na povlastice:
I. preferencijalne carinske stope,
II. nepreferencijalne (diferencijalne) carinske stope.
d. Prema samostalnosti odlučivanja o visini carinskih stopa:

8
Isto, str. 132-138
9
Andrijanić I.,Vanjska trgovina –kako poslovati sa inozemstvom,Zagreb,2001.str.170

11
 I. samostalne (autonomne) carinske stope,
II. konvencionalne carinske stope.
a. Prema stupnju obrade robe:
I. carinske stope na sirovine,
II. carinske stope na poluproizvode,
III. carinske stope na finalne proizvode.
f. . U odnosu na sezonu (godišnje doba):
I. sezonske carinske stope,
II. nesezonske carinske stope itd.

Carinska tarifa predstavlja popis svih carinskih stopa koje se naplaćuju na proizvode
ili skupine proizvoda pri prelasku carinske crte. Ovaj popis sadrži proizvode
razvrstane prema nomenklaturi, uz odgovarajuće carinske stope. Proizvodi su
razvrstani po abecednom redu, visini carinskih stopa, namjeni, stupnju obrade ili
podrijetlu s obzirom na materijal izrade.
Carinska tarifa može sadržavati jedinstvene carinske stope, koje se primjenjuju bez
obzira na zemlju podrijetla robe, odnosno nekoliko carinskih stopa za iste proizvode,
ovisno o zemlji iz koje se proizvod uvozi.
Carinske tarife mogu se razvrstali na sljedeće načine:
a. prema smjeru kretanja robe (uvozna carinska tarifa, izvozna carinska tarifa),
b. prema broju stupaca – kolona (jednokolonska, dvokolonska. trokolonska
carinska tarifa),
c. prema stupnju usklađenosti s drugim zemljama (usklađena - harmonizirana
carinska tarifa, neusklađena - neharmnonizirana carinska tarifa) itd.
Carinski kontingent određena je količina robe uvezena po nižoj carinskoj stopi od
one određene carinskom tarifom. Primjenjuje se kao snižena carinska stopa ili čak
kao potpuno ukidanje carinskih opterećenja za uvoz određene robe, obično radi
ublažavanja loših posljedica na međunarodnom i/ili domaćem tržištu. Izražava se
količinom i/ilivrijednošću na temelju propisa koji se posebno donosi.

4. CARINSKI SUSTAV BOSNE I HERCEGOVINE

12
 Carinski sustav je u osnovi predstavlja sveukupnu zakonsku i pravnu
regulativu. Ova pravna regulativa je uzajamno povezana na način da da regulira sve
odnose koji su na određen način vezani za izlazak i ulazak osoba u državu i iz
države, kao i izvoz i uvoz roba.
Carinski sustav izgleda kao zaokružena i samostalna cjelina, međutim ovaj sustav
predstavlja podsustav sveukupnog fiskalnog sustava i ovisi od razvojne politike
domaćeg tržišta.
Reguliranjem odnosa na granici što podrazumijeva prelazak osoba i promet roba,
država carinskim sustavom praktično podstiče ili onemogućava promet, čime iska-
zuje svoje ciljeve prema drugim državama, odnosno odgovara na negativne ciljeve
država koje iskazuju svoje namjere prema datoj državi.
U stvarnosti carinski sustav je realna slika države u vanjskotrgovinskim odnosima,
kao i u odnosima ulaska i izlaska domaćih osoba i stranaca. Kao podsustav šireg
sustava međunarodnih ekonomskih odnosa, carinski sustav, svoju funkciju ostvaruje
u sukladno interesima i ciljevima šireg sustava određene države.
Carinski sustav sukladno sa sustavom međunarodnih ekonomskih odnosa, ostvaruje
ciljeve vanjskotrgovinskog, deviznog i kreditno-monetarnog sustava. Ovi sustavi su
integralni dijelovi šireg privrednog sustava države.
Carinski sustav predstavlja sastavni dio pravnog sustava svake države i taj sustav
regulira carinski suverenitet, odnosno neprikosnoveno pravo države da pravnim
sustavom regulira funkcioniranje ovog podsustava.
Suvereno pravo u sustavu carina, država ostvaruje donošenjem zakona,
podzakonskih akata i drugih akata kojima se utvrđuju instituti i instrumenti carinskog
sustava.
Carinski sustav se gotovo uvijek kombinira sa carinskom politikom, odnosno
politikom države koja instrumentima zaštite, štiti domaću privredu i tržište od
ekspanzione politike inozemnog tržišta. Istodobno, carinskom politikom država
podstiče domaće gospodarstvo u robnoj razmjeni sa inozemstvom u uvjetima
djelovanja zakonitosti tržišnog gospodarstva. Da bi država uspješno realizirala sve
prednosti koje joj stoje na raspolaganju kada se radi o carinskom sustavu i carinskoj
politici, ona koristi i druge instrumente koji joj stoje na raspolaganju, počev od
vanjskotrgovinskog sustava, deviznog sustava, međunarodnih financija i dr.10

10
Vukša S., Ristić Ž.,Dinčić M., Belokapić P., Poreski i carinski sistem i politika, Beograd 2013,str.95

13
U cilju osiguranja funkcioniranja carinskog sustava, potrebno je da država donese i
pravnu regulativu, koja definira pravila u prometu roba, kao i izlazak i ulazak osoba
u zemlju, Bosnu i Hercegovinu.
Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH", br. 58/2015)11
regulirae sve probleme, pitanja i odnose po pitanju carine u Bosni i Hercegovini.
Carinski propisi sastoje se od ovog Zakona o carinskoj politici BiH i propisa
usvojenih od strane Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Vijeća ministara
Bosne i Hercegovine i/ili Upravnog odbora za njihovo provođenje sukladno
propisima Europske unije.
Primjenom zakona u praksi ova oblast regulira osnovne elemente sustava carinske
zaštite gospodarstva Bosne i Hercegovine. Ovaj zakon se u praksi primjenjuje u
carinskim postupcima, reguliranju carinskih oblasti, reguliranju carinskih crta,
carinskog graničnog pojasa, carinskog nadzora, postupka carinjenja robe i drugih
instituta koji reguliraju sustav carinske zaštite.
Carinski propisi primjenjuju se jedinstveno na carinskom području Bosne i
Hercegovine. Za realizaciju i provođenje ovog Zakona u praksi zadužena je Uprava
za indirektno oporezivanje.
Neke od odredbi carinskih propisa moguće je primjeniti i izvan carinskog područja
Bosne i Hercegovine na temelju propisa kojima se reguliraju te oblasti ili na temelju
međunarodnih konvencija.12
Ukoliko analiziramo carinsko područje Bosne i Hercegovine koje je u nadležnosti
sektora carina, podaci su sljedeći:13
a. Carinsko područje BiH je jedinstveno.
b. Carinsko područje BiH obuhvata teritoriju BiH uključujući teritorijalne vode,
unutarnje vode i zračni prostor BiH.
c. Carinsko područje BiH ograničeno je carinskom crtom koja je identična s
granicom BiH.
d. Carinski granični pojas na kopnu obuhvata onaj dio carinskog područja BiH
čija se širina proteže pet kilometara od carinske crte u dubinu područja BiH.

11
Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH", br. 58/2015)
12
Zakon o carinskoj politici BiH, dostupno na:
http://ceftatradeportal.com/bosnia/images/stories/P2M1B1.1_Zakon_o_carinskoj_politici_BiH_SlGl5
7-04.pdf (23.02.2021.)
13
Isto

14
 e. Carinski granični pojas na moru obuhvata onaj dio carinskog područja BiH
čija se širina proteže tri kilometra u dubinu kopna od obale i područje od
obale do vanjskih granica teritorijalnih voda.14
Svi poslovi oko carina, postupka carinjenja i provođenja propisa iz ove oblasti, u
nadležnosti su Uprave za indirektno oprezivanje. Poslove iz ovog domena obavlja
Sektor za carine u sklopu Uprave za indirektno oprezivanje.
Sektor za carine Uprave indirektnog oprezivanja BiH čini carinsku službu Bosne i
Hercegovine. Ukoliko se uzme u obzir broj zaposlenih, tada je ovaj sektor najveća
organizacijska cjelina Uprave.
Odgovornosti službenika ovog Sektora su provedba carinskih, vanjskotrgovinskih,
deviznih i drugih propisa iz oblasti carinske politike bosne i Hercegovine. Službenici
ovoga Sektora obavljaju uvozne i izvozne procedure na 40 putnih graničnih prijelaza,
30 carinskih ispostava, 4 granična prijelaza na aerodromima, 3 poštanska granična
prijelaza i 8 željezničkih, te vrše carinske procedure u 4 slobodne zone. Rad na
terenu koordinira se iz Središnjeg ureda UIO, te četiri regionalna centra.15
Što se tiče nadležnosti ovog sektora, u iste se ubrajaju: naplata svih vrsta dažbina,
akciza na uvozne proizvode, putarina, kao i za obračun i naplatu PDV-a pri uvozu.
Pored naplate dažbina, ovaj sektor radi i u suradnji sa drugim institucijama i
službama te snosti i veliku odgovornost prema građanima BiH.
Odgovornost za kvalitet i ispravnost roba koju službenici Sektora dijele s
inspekcijskim službama, spriječavanje unosa zabranjenih roba i supstanci, kao i
sprječavanje ilegalnog kretanja roba i ljudi na popisu su odgovornosti ovoga dijela
službenka UIO. Unutrašnja struktura organiziranja Sektora carina ima slijedeći
izgled.

Šema 1. Organizacijska struktura Sektora za carine UIO BiH

14
Isto
15
www.uio.gov.ba (13.02.2021.)

15
 Izvor: www.uio.gov.ba (13.02.2021.)

4.1. VRSTE CARINA U CARINSKOM SUSTAVU BOSNE I HERCEGOVINE

Najčešći oblik carina koji je trenutno zastupljen u našem sustavu jesu uvozne
carine – carine koje se obračunavaju prilikom ulaska robe, proizvoda iz inostranstva.
Obračun carine se zakonski reguliše posebnim propisima a u nadležnosti je Uprave
za indirektno oporezivanje. Carine koje se primjenjuju u našoj zemlji su vrijednosne,
odnsono obračunavaju se po osnovu procjene vrijednosti robe, dakle, govorimo o
carinama ad valorem.
Carinska stopa koja se primjenjuje iznosi 16% plus 1% carinsko evidentiranje, na
procjenjenu vrijednost. Vrijednost se utvrđuje po osnovu fakturne vrijednosti robe
koja se uvozi. Carinski sustav Bosne i Hercegovine podrazumjeva slijedeće vrste
carina:16
a. Dodatne carine,
b. Sezonske carine,
c. Preferencijalne carine,
d. Dopunske i kompenzatorske carine,
e. Jedinstvena carinska stopa

4.2. CARINSKA TARIFA

Carinski sustav, pored drugih dijelova, obuhvata i carinsku tarifu kao važan
podsustav koji predstavlja pregled roba na koje se plaća carina, kao i visinu carine.
Carinska tarifa predstavlja pregled svih roba, pojedinačno ili po skupinama, sređene
po carinskoj nomenklaturi.
Tarifa omogućava svim potencijalnim učesnicima u vanjskotrgovinskom prometu
roba da svoje poslovne transakcije sa inozemstvom, mogu da planiraju sukladno sa
svojom poslovnom politikom.

16
Sejmenović, J., Gligić, J.; Op.cit., str.268

16
U procesu iskazivanja carinske tarife, upotrebljava se tarifni broj, tarifna oznaka,
imenovanje roba i carinska stopa. U praksi se najčešće koristi carinska tarifa na
vrijednost roba. Tarifa se obično sastoji od jedinstvenih carinskih stopa koje se
primjenjuju na sve robe, mada se mogu predvidjeti i različite stope za robe koje vode
porijeklo iz različitih država.
Carinska tarifa se po pravilu gotovo uvijek donosi u vidu zakona i sadrži tekstualni
dio, tarifni dio i komentar tarife.
Zakon o carinskoj tarifi Bosne i Hercegovine ("Sl. glasnik BiH", br. 58/2012)
uspostavlja se tarifna i statistička nomenklatura i carinska tarifa Bosne i Hercegovine
pod nazivom Carinska tarifa, sa ciljem ispunjavanja potreba Carinske tarife Bosne i
Hercegovine, statistike o vanjskoj trgovini i drugih politika koje se odnose na uvoz i
izvoz robe, i sa carinske teritorije Bosne i Hercegovine.

Sukladno odredbama Zakona, carinska tarifa Bosne i Hercegovine obuhvata:17

a. nomenklaturu roba koja je u skladu sa Harmoniziranim sustavom i sa

Kombiniranom nomenklaturom koju koristi Europska unija, oznake za
posebne zahtjeve države i dodatne šifarske oznake;

b. konvencionalne carinske stope (najpovlašćenija nacija - MFN) koje se

primjenju na robu obuhvaćenu nomenklaturom;

c. preferencijalne carinske stope sukladno sa međunarodnim sporazumima koje

je BiH zaključila sa određenim zemljama ili skupinama zemalja;

d. privremene suspenzije i privremena smanjenja stopa, mjere zaštite domaće

proizvodnje od prekomjernog uvoza, antidampinške i kompenzatorne mjere i
privremene tarifne kvote;

e. ostale mjere predviđene propisima BiH.

Pod pojmom „tarifni broj“ podrazumijeva se naimenovanje robe, koje obuhvata

jedan proizvod ili više proizvoda i koji je označen četvorocifrenom oznakom, kod
koje prva dva broja označavaju broj glave kojoj tarifni broj pripada, a druga dva -
redni broj tarifnog broja u toj glavi.

17
Zakon o carinskoj tarifi Bosne i Hercegovine ("Sl. glasnik BiH", br. 58/2012)

17
Pod pojmom „tarifni međupodbroj“ podrazumijeva se naimenovanje robe koja
obuhvata jedan proizvod ili više proizvoda i koje nije označeno numeričkom
oznakom pošto se dalje raščlanjava na tarifne podbrojeve.
Pod pojmom „tarifni podbroj“ podrazumijeva se naimenovanje robe koje obuhvata
jedan proizvod ili više proizvoda i koje je označeno numeričkom oznakom sa
najmanje šest cifri.
Numeričke oznake kojima su označeni tarifni brojevi i tarifni podbrojevi nazivaju se
tarifne oznake.
Tarifni stav obuhvata: tarifnu oznaku sa deset cifara, naimenovanje tarifnog podbroja
i stopu carine propisanu za robu iz tog tarifnog podbroja.

ZAKLJUČAK

Carina predstavlja neizravni porez koji se naplaćuje na robu koja se uvozi u

promatrano carinsko područje, ili se izvozi iz tog područja ili se samo prevozi preko
tog područja.
Uzevši u obzir ulogu carine može se izvršiti njihova klasifikacija na više vrsta koje
smo u ovom seminarskom radu i definirali. Precizno je jasno i razumljivo da se
carine koriste sa ciljem zaštite domaćeg tržišta i proizvoda, mada, u novije doba gube
tu privobitnu ulogu.
Egzaktan primjer za navedeno jeste stanje u Bosni i Hercegovini. Bosna i
Hercegovina se karakterizira izuzetno velikim uvozom, a prihodi od carina su među
najnižim sumama javnih prihoda.
Razlog ovome se nalazi u činjenici što je Bosna i Hercegovina prihvatila politiku
otvorenog gospodarstva, što vodi rastu uvoza ali ne i izvoza kako je zamišljeno.

18
Problem bosanskohercegovačkog gospodarstva jeste u nedostatku konkurentnosti te
nesposobnosti izvoza takvih proizvoda.
U pogledu efekata koje carina prouzrokuje u jednoj zemlji, može se zaključiti da je to
jedan povezan i kompleksan sklop koji se odražava na kompletnu privredu jedne
zemlje. Općenito, ekonomski efekti instrumenata protekcionističke politike neke
zemlje podrazumijevaju promjene u vrijednostima parametara i promjeni odnosa
koje primjena instrumenata izaziva u nacionalnoj ekonomiji i drugim zemljama,
učesnicama robne razmjene.
Ključna stvar je da država uvođenjem carina ima mogućnost da organizira svoju
privredu, da utječe na potrošnju, tražnju, ponudu, cijene... Međutim, današnji sustavi
trgovinske razmjene između zemlja podrazumijevaju takvo međusobno organiziranje
razmjene koje će biti najpogodnija za sve učesnike. Navedenim tekstom u
seminarskom radu potvrđene su glavna i pomoćne hipoteze seminarskog rada.

LITERATURA

1. Andrijanić I.,Vanjska trgovina –kako poslovati sa inozemstvom,Zagreb,2001.

2. Bodiroža, M.; Međunarodne ekonomija, Univerzitet u Istočnom Sarajevu,

Ekonomski fakultet u Brčkom, 2006.

3. Grivčev V.: Finansije i finansijsko pravo SFRJ, Informator, Zagreb, 1982.

4. Kindlberger Č.: Međunarodna ekonomija, Vuk Karadžić, Beograd, 1974, II

deo.

5. Lj. Baban-G. Marijanović, Međunarodna ekonomija, Osijek, 1998.

6. Sejmenović, J., Gligić, J.; Poreski i carinski sistem i politika, Univerzitet za

poslovne studije Banja Luka, 2007.

7. Vukša S., Ristić Ž.,Dinčić M., Belokapić P., Poreski i carinski sistem i
politika, Beograd 2013.

19
 8. Vukša S., Ristić Ž.,Dinčić M., Belokapić P., Poreski i carinski sistem i
politika, Beograd 2013.

Zakoni

1. Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH", br.

58/2015)

2. Zakon o carinskoj tarifi Bosne i Hercegovine ("Sl. glasnik BiH", br.

58/2012)

Web stranice

1. Zakon o carinskoj politici BiH, dostupno na:

http://ceftatradeportal.com/bosnia/images/stories/P2M1B1.1_Zakon_o_carins
koj_politici_BiH_SlGl57-04.pdf (23.02.2021.)

2. www.uio.gov.ba (13.02.2021.)

20