1.

Sadržaj prava na lokalnu samoupravu

Prema članku 132. Ustava RH:
Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih)
predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim
izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava.
Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem
zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i
statutom.
Pravo na lokalnu samoupravu obuhvaća pravo odlučivanja o potrebama i interesima
građana lokalnog značenja, a osobito o uređivanju prostora i urbanističkom planiranju,
o uređivanju naselja i stanovanja, o komunalnim djelatnostima o brizi za djecu,
socijalnoj skrbi, kulturi, tj. kulturi, športu i tehničkoj kulturi te zaštiti i unapređenju
prirodnog okoliša.

2. Lokalna jedinica, lokalna zajednica, lokalna uprava

Lokalna jedinica označuje pojedino područje na kojem djeluje neki lokalni sustav
upravljanja.
Lokalna zajednica predmnijeva oblik neposredne međusobne povezanosti ljudi na
temelju prostorne bliskosti
Lokalna uprava predstavlja ukupnost lokalnih sustava upravljanja unutar države,
gledajući prvenstveno sa stajališta cjeline državnog sustava.

3. Sustav lokalne samouprave i uprave od 1999. do 2000.

Dok je Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi bio na snazi, hrvatski sustav samouprave
označavalo je načelo dualizma. To znači da su županije istodobno imale nadležnost u
lokalnim poslovima, ali su obavljale i poslove koje obično obavljaju tijela državne
uprave.
Time je nastala situacija u kojoj su se središnje vlasti miješale u ovlasti lokalnih i
područnih (regionalnih) jedinica u obavljanju njihovih lokalnih poslova.
Samostalnost lokalnih jedinica ozbiljno je smanjena – njihovo djelovanje određivala su
tijela viših razina vlasti dok se njima uskraćivala ovlast da djeluju, prema svom pravu,
na promicanju opće dobrobiti svojih stanovnika.
Načelo dualizma posebno se isticalo u ulozi županija.
Njihova uloga kao tijela nadzora nad općinama i gradovima zahtijevala je od njih da
djeluju kao predstavnici središnje vlasti.
Regionalna razina vlasti nadzirala je lokalnu razinu, a bila je ovlaštena ukinuti bilo
koji akt koji donesu lokalne jedinice u obnašanju svojih lokalnih poslova.
Nadalje, imenovanje župana morao je potvrditi predsjednik Republike, a prijedlog za
imenovanje morala je dati Vlada, što je kršilo jedno od temeljnih načela lokalne
samouprave – pravo građana da slobodno biraju svoje lokalne predstavnike.
Hrvatski sustav lokalne samouprave ustrojen tijekom devedesetih godina bio je strogo
centraliziran.
Lokalnoj samoupravi bili su uskraćeni nadležnost, samostalnost i financijska sredstva
za samostalno djelovanje.
Stanje se bitno promijenilo donošenjem novoga pravnog okvira za samouprave.

1
Županijama je ukinut nadzor općina i gradova, a županu je uskraćena ovlast ukidanja
akata koje donosi gradsko ili općinsko vijeće.

4. Sustav nakon donošenja Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj)

samoupravi 2001.
Sadašnji sustav lokalne samouprave uspostavljen je 2001. godine kada je Sabor donio
izmjene i dopune Ustava i usvojio novi Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj)
samoupravi.

Promjene uvedene 2001. godine jesu:

• napuštanje načela “dualizma”
• decentralizacija u obavljanju lokalnih poslova
• novi sustav dodjele dužnosti
• uvođenje tradicionalnih razina lokalne samouprave.
Promjene u zakonodavstvu koje su uvedene tijekom 2001. godine izmjenama i
dopunama Ustava i donošenjem novog ZLPS-a unaprijedile su hrvatski pravni okvir u
nekoliko smjerova. Lokalna samouprava ustrojena je tako da priznaje legitimne
lokalne interese i omogućuje građanima snažnije sudjelovanje u procesima odlučivanja
koji neposredno utječu na njihov svakodnevni život. Reforma hrvatskoga pravnog
okvira za lokalnu je samoupravu imala kao posljedicu smanjenje koncentracije
političke moći središnje vlasti.

5. Odnos između viših-nižih i širih-užih teritorijalnih jedinica

Tri su tipa takvih odnosa:
1. Dekoncentracija je odnos u kojem je na lokalna (mjesna) tijela prenesen
određen skup ovlasti, koje se obavljaju sukladno uputama i pod punim
nadzorom središnje vlasti, odnosno nesamostalnosti i ovisnosti lokalne vlasti.
2. Decentralizacija je odnos u kojem na lokalna (mjesna) tijela je prenesen
određeni opseg poslova, sukladno ustavu i zakonu, u kojima su oni vezani
obvezom pridržavanja propisa i pravom nadzora nad tim pridržavanjem koje
pripada središnjoj vlasti. Nadzor je ograničen samo na zakonitost postupanja
lokalnih (mjesnih) tijela, a ne i na pravilnost odluka u okviru povjerenih im
poslova.
3. Pod lokalnom samoupravom podrazumijeva se pravo i mogućnost lokalnih
jedinica da, u okvirima određenim zakonom, uređuju i upravljaju, uz vlastitu
odgovornost i u interesu lokalnog pučanstva, bitnim dijelom javnih poslova.
Ovo se pravo provodi preko vijeća ili skupština sastavljenih od članova
izabranih na slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem na temelju
općeg i jednakog biračkog prava.

6. Načelo dobrog upravljanja

Možemo ga objasniti kao kompromis ili bolje povezivanje ekonomskih načela
(ekonomičnost, efikasnost, efektivnost) s demokratskim načelima odgovornosti,
pravednosti, jednakosti i solidarnosti.
«Dobro upravljanje» znači način odlučivanja o unapređenju politika (npr. razvoj,
zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo) u komu sudjeluju svi čiji su interesi u pitanju i

2
pri tome određuju koje će se vrijednosti poštovati, kako će se pratiti provedbe i
ocjenjivati politika.

7. Načelo decentralizacije i demokratizacije

Decentralizacija je odnos u kojem na lokalna (mjesna) tijela je prenesen određeni
opseg poslova, sukladno ustavu i zakonu, u kojima su oni vezani obvezom
pridržavanja propisa i pravom nadzora nad tim pridržavanjem koje pripada središnjoj
vlasti. Nadzor je ograničen samo na zakonitost postupanja lokalnih (mjesnih) tijela, a
ne i na pravilnost odluka u okviru povjerenih im poslova.

Temeljna načela decentralizacije su:

 Odgovornost za razvoj lokalnih zajednica,
 Neovisnost o središnjim vlastima,
 Značajna javna potpora,
 Otvorenost i transparentnost,
 Kooperacija s građanskim organizacijama.
Načelo decentralizacije ima osobitu važnost za postkomunističke zemlje, gdje su
prevladavala upravo suprotna načela, kao što je načelo centralizacije i načelo
demokratskog centralizma.
Moderna decentralizacija je strogo povezana s razvojem državnih funkcija, kao i
ekonomskim i tehničkim uvjetima okruženja. Te mjene su svojstvene napuštanju
«države čuvara» prema funkcionalnom konceptu države, te od zatvorenog prema
globalnom društvu.
Načelo decentralizacije znači prenošenje ovlasti, nadležnosti i sredstava (pa i javnoga
novca) s viših na niže razine društvenih zajednica. Načelo decentralizacije proizlazi iz
načela supsidijarnosti, jednoga od «stupova» Europske unije, koji nas upućuje da
probleme valja rješavati na onim razinama na kojima oni nastaju, odnosno na kojima
ih je moguće najefikasnije i najjeftinije riješiti.  

8. Načelo supsidijarnosti
Predmnijeva da se najveći broj najznačajnijih odluka treba donositi na lokalnoj razini,
zatim na regionalnoj, pa onda na nacionalnoj i na nadnacionalnoj razini.
Reafirmira se proces «odozdo» koji uz nužnost i procesa odozgo osigurava kvalitetnije
odlučivanje jer odgovara potrebama i interesima građana.
Ovo je način preuzimanja odgovornosti i samostalnosti u odlučivanju, gdje je jedina
granica zakon, a ne i zaštita pod hijerarhijskom strukturom. Akcent je na samoodgoju,
samoobrazovanju i samoorganizaciji.
Supsidijarnost je prava mjera ograničenja državne moći.
U modernim demokracijama, građani nisu pasivni i bezvoljni subjekti kojima se
upravlja, nego aktivni i odgovorni sudionici koji upravljaju.
Ističe se nužnost ostvarivanja što veće slobode lokalnih zajednica da upravljaju same
sobom na temelju vlastitih zakona i propisa, to je suština autonomije.

3
Načelo supsidijarnosti u procesu europske integracije osobito širi:
a) demokratsku legitimaciju – jer izbjegava kreaciju pretjerane centralizirane
europske moći koja nije odgovarajuće dodirna s običnim i svakodnevnim
problemima građana.
b) Transparentnost i
c) Efikasnost

Posljedice koje se mogu očekivati nakon prihvaćanja i primjene načela supsidijarnosti:

 Izravnavanje hijerarhije između lokalnih i središnjih razina vlasti,
 Komunikacija između dviju razina vlasti neće ići samo od središta prema
periferiji nego sve više od periferije prema središtu, uz zahtjev
koordiniranog odlučivanja.
 Lokalne vlasti razvijat će horizontalne mreže, čime se mogu premostiti
koordinirajući mehanizmi središnje vlasti, gdje se lokalne vlasti,
sukladno Povelji, mogu izravno sve više povezivati sa sebi sličnima
izravnog izvan državnih granica.

8.1. Načelo supsidijarnosti i solidarnosti (pitanje u ispitu)

Sustav lokalne samouprave temelji na načelima supsidijarnost i solidarnosti.
Načelo supsidijarnosti znači da se pri određivanju djelokruga prednost daje onoj razini
vlasti koja je najbliža građanima i koja može učinkovito i djelotvorno obaviti
povjerene poslove.
Načelo solidarnosti obvezuje državu da financijski pomaže slabijim jedinicama lokalne
samouprave.

9. Načelo proporcionalnosti
Ako upravni nadzor obavlja viša vlast, on treba biti proporcionalan interesu kojeg
treba zaštititi. Ovo je povezano s upravnim nadzorom koji treba biti ograničen samo na
zakonitost akta.

10. Načelo razmjernosti

Povelja prihvaća načelo razmjernosti kojim se nadzorna vlast u ostvarivanju svojih
posebnih ovlasti obvezuje primjenjivati metodu koja najmanje utječe na lokalnu
samostalnost, a istodobno postiže željeni rezultat. U slučaju nepropisne primjene
nadzora, Povelja jedinici lokalne samouprave predviđa pravo pristupa pravnom
sredstvu kojim se uvjeti i način nadzora mogu staviti pod nadzor (tj. nadzor nad
obavljanjem nadzora).

11. Nadzor zakonitosti i nadzor svrsishodnosti

Načelo nadzora zakonitosti znači da su tijela lokalne i regionalne samouprave u
pravilu samostalna, a da podliježu nadzoru ustavnosti i zakonitosti ovlaštenih državnih
tijela.
Znači, nema nadzora svrsishodnosti od više razine.
Nema općenite samostalnosti jedinica lokalne i regionalne samouprave. Stoga im
Ustav jamči pravo na vlastite prihode kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova
iz svog djelokruga.

4
Također, za ravnomjerniji razvoj pojedinih jedinica lokalne samouprave, nužna je
solidarnost, koja se ostvaruje tako da je država dužna pomagati financijski slabije
jedinice lokalne samouprave

12. Obvezni (obligatorni) i izborni (fakultativni) djelokrug

Ako postoji potreba i interes stanovništva, jedinice lokalne samouprave dužne su na
svom području osigurati obavljanje poslova koji su zakonom određeni kao poslovi iz
samoupravnog djelokruga. U slučaju da ne izvršavaju tu obvezu mjerodavna tijela
državne uprave ovlaštena su poduzimati određene mjere uz krajnju mogućnost
raspuštanja njihova predstavničkog tijela. Stoga ovi poslovi čine obvezni ili
obligatorni djelokrug.

U nekim državama jedinice lokalne samouprave pod određenim uvjetima mogu

obavljati i širi krug poslova od onog iz svog obveznog djelokruga, odnosno poslove iz
djelokruga tijela više razine vlasti. Obavljanje tih poslova vezano je uz prethodnu
suglasnost ili odobrenje više razine. Dakle, iako određeni posao nije u njezinom
djelokrugu, jedinica lokalne samouprave koja ispunjava uvjete može tražiti od više
razine vlasti u čijem je on djelokrugu da joj prenese ovlast za njegovo obavljanje.
Time taj posao postaje jedan od poslova u samoupravnom djelokrugu jedinice lokalne
samouprave. Radi toga ti poslovi čine izborni ili fakultativni djelokrug.

13. Županija
12.1. Županija je jedinica područne (regionalne) samouprave čije područje predstavlja
prirodnu, povijesnu, prometnu, gospodarsku, društvenu i samoupravnu cjelinu, a
ustrojava se radi obavljanja poslova od područnoga (regionalnog) interesa. Županija
obuhvaća više prostorno povezanih općina i gradova na svom području.

13.2. Područje županija

Županije su osnovane Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici
Hrvatskoj (županije se mogu osnivati, ukidati i mijenjati jedino zakonom, nikako ne
pozakonskim ili drugim aktom).
Županije su pravne osobe.
Područje županija određeno je popisom općina i gradova koji čine područje županije,
odnosno županije se sastoje od više općina i gradova.

13.3. Samoupravni djelokrug županije

Županije obavljaju poslove od područnog (regionalog) značaja, a koji nisu Ustavom i
zakonima dodijeljenim državnim tijelima.
Djelokrug županija može biti izvorni (samoupravni) te povjereni (poslove državne
uprave).
Županija u svom samoupravnom djelokrugu obavlja poslove koji se odnose na:
 obrazovanje,
 zdravstvo,
 prostorno i urbanističko planiranje,
 gospodarski razvoj,

5
  promet i prometnu infrastrukturu,
 održavanje javnih cesta,
 planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih
ustanova,
 izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju te
provedbu dokumenata prostornog uređenja za područje županije izvan područja
velikoga grada,
 te ostale poslove sukladno posebnim zakonima.
Odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave (odnosno općine ili grada)
u skladu s njezinim statutom i statutom županije, mogu se pojedini poslovi iz
samoupravnog djelokruga općine ili grada prenijeti na županiju.

Povjereni poslovi su poslovi državne uprave koji obavljaju županije, a određuju se

zakonom. Troškovi obavljanja poslova državne uprave koji su preneseni na tijela
županije podmiruju se iz državnog proračuna.

13.4. Tijela županije

13.4.1. Predstavničko tijelo
13.4.1.1. Županijska skupština
Županijska skupština je predstavničko tijelo građana i tijelo područne (regionalne)
samouprave koje donose akte u okviru djelokruga županije te obavlja druge poslove u
skladu sa zakonom i statutom županije.
Broj članova županijske skupštine mora biti neparan, određuje se županijskim
statutom, a mora biti između 31 i 51. Skupština Grada Zagreba ima 51 člana.
Mandat člana županijske skupštine traje 4 godine.
Županijska skupština ima predsjednika i do dva potpredsjednika, koji se biraju
većinom glasova svih članova županijske skupštine.
Županijska skupština kao predstavničko tijelo:
 donosi statut
 donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog
djelokruga županije
 bira i razrješuje župana i njegove zamjenike te članove poglavarstva,
 osniva i bira članove radnih tijela vijeća, odnosno skupštine te imenuje i
razrješuje druge osobe određene zakonom, drugim propisom ili statutom
 uređuje ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela županije
 osniva javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje gospodarskih,
društvenih, komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za županiju
 obavlja i druge poslove koji su zakonom ili drugim propisom stavljeni u
djelokrug skupštine
13.4.2. Izvršna tijela
Župan i županijsko poglavarstvo su izvršna tijela županije.

13.4.2.1. Župan
Župana bira županijska skupština iz reda svojih članova, na način i po postupku
utvrđenim poslovnikom u skladu sa statutom i zakonom. Župan može imati do dva
zamjenika. Župan zastupa županiju, a ujedno je i predsjednik županijskog

6
poglavarstva. Župan je odgovoran središnjim tijelima državne uprave za obavljanje
poslova državne uprave prenijetih u djelokrug tijela županije.

13.4.2.2. Županijsko poglavarstvo

Članove poglavarstva bira županijska skupština u pravilu iz reda svojih članova, na
prijedlog predsjednika poglavarstva, većinom glasova svih članova, na vrijeme od
četiri godine. Članovi poglavarstva mogu biti zaduženi za jedno ili više određenih
područja iz djelokruga županije. Poglavarstvo ima od 7 do 13 člaova, dok
Poglavarstvo Grada Zagreba ima 9 do 15 članova. Županijsko poglavarstvo odgovorno
je za svoj rad županijskoj skupštini. Poglavarstvo:
 priprema prijedloge općih akata,
 izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela,
 usmjerava djelovanje upravnih tijela županije u obavljanju poslova iz njihovoga
samoupravnog djelokruga te nadzire njihov rad,
 upravlja i raspolaže nekretninama i pokretninama u vlasništvu županije kao i
njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i statutom,
 obavlja i druge poslove utvrđene statutom.

13.5. Upravni odjeli i službe

Za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga županije kao i poslova državne
uprave prenijetih na županiju ustrojavaju se upravni odjeli i službe (upravna tijela).
Upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog natječaja imenuje
poglavarstvo.

13.6. Pravni akti

Županijska skupština donosi odluke većinom glasova ako je na sjednici nazočna
većina članova predstavničkog tijela. Statut, proračun i godišnji obračun donose se
većinom glasova svih članova skupštine. Poglavarstvo donosi odluke većinom glasova
ako je na sjednici nazočna većina njegovih članova.

13.6.1. Statut
Statutom se podrobnije uređuje samoupravni djelokrug županije, njena obilježja, javna
priznanja, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela, način obavljanja poslova, oblici
konzultiranja građana, provođenje referenduma u pitanjima iz djelokruga, mjesna
samouprava, ustrojstvo i rad javnih službi, oblici suradnje jedinica područne
(regionalne) samouprave te druga pitanja od važnosti za ostvarivanje prava i obveza.

13.6.2. Poslovnik
Način rada predstavničkog tijela uređuje se poslovnikom predstavničkog tijela, u
skladu s ovim Zakonom i statutom.
Poslovnik se donosi većinom glasova svih članova predstavničkog tijela.

7
13.6.3. Opći i pojedinačni akti
Županijska skupština donosi odluke i druge opće akte, u skladu sa svojim statutom.
Prije nego što stupi na snagu opći akt obavezno se objavljuje u službenom glasilu
županije.
Upravna tijela županije u izvršavanju općih akata skupštine donose pojedinačne akte
kojima rješavaju o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba.
Protiv pojedinačnih akata koja u prvom stupnju donose upravna tijela županije, može
se izjaviti žalba nadležnom ministarstvu.

13.7. Financiranje (i županije i gradovi i općine)

Županija ima prihode kojima u okviru svoga samoupravnog djelokruga slobodno
raspolaže.
Prihodi županije su:
 županijski (odnosno gradski) porezi, prirez, naknade, doprinosi i pristojbe,
 prihodi od stvari u njezinom vlasništvu i imovinskih prava,
 prihodi od trgovačkih društava i drugih pravnih osoba u njezinom vlasništvu,
odnosno u kojima ima udio ili dionice,
 prihodi od naknada za koncesiju koje daje njezino predstavničko tijelo,
 novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sama propiše u
skladu sa zakonom,
 udio u zajedničkim porezima s Republikom Hrvatskom,
 sredstva pomoći i dotacija Republike Hrvatske predviđena u državnom
proračunu,
 drugi prihodi određeni zakonom.
Županijska skupština donosi godišnji proračun koji se dostavlja Ministarstvu financija
u roku od 15 dana od dana njegova donošenja.

14. Općine i gradovi

Općine i gradovi su, prema Ustavu Republike Hrvatske, jedinice lokalne samouprave.
Teritorij Republike Hrvatske administrativno je podijeljena na 127 gradova i 429
općina. Općine i gradovi u Hrvatskoj čine najnižu razinu samouprave (to su osnovne
ustrojstvene jedinice).
Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se
neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje
naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunalne djelatnosti, brigu o
djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje,
kulturu, tjelesnu kulturu i sport, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog
okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu.

14.1. Grad kao jedinica lokalne samouprave

Zakonom o lokalnoj i područnom (regionalnoj) samoupravi propisano je da je grad i
kao jedinica lokalne samouprava:
 sjedište županije
 svako mjesto koje ima više od 10.000 stanovnika, a predstavlja urbanu,
povijesnu, prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu. U sastav grada kao
jedinice lokalne samouprave mogu biti uključena i prigradska naselja koja s

8
 gradskim naseljem čine gospodarsku i društvenu cjelinu te su s njim povezana
dnevnim migracijskim kretanjima i svakodnevnim potrebama stanovništva od
lokalnog značenja.

Godine 2005., izmjenom Zakona o lokalnoj područnoj (regionalnoj) samoupravi,

uvedena je posebna vrsta jedinica lokalne samouprave - veliki grad. Veliki gradovi su
jedinice lokalne samouprave koje su ujedno gospodarska, financijska, kulturna,
zdravstvena, prometna i znanstvena središta razvitka šireg okruženja i koji imaju više
od 35.000 stanovnika.
da veliki gradovi, kao i gradovi sjedišta županija, imaju širi samoupravni djelokrug
nego općine i gradovi. Uz sve to, veliki gradovi mogu obavljati i neke poslove iz
djelokruga županije.

14.2. Općina kao jedinca lokalne samouprave

Općina je jedinica lokalne samouprave koja se osniva, u pravilu, za područje više
naseljenih mjesta koja predstavljaju prirodnu, gospodarsku i društvenu cjelinu, te koja
su povezana zajedničkim interesima stanovništva.

14.3. Samoupravni djelokrug općina i gradova

Općine i gradovi u svom samoupravnom djelokrugu obavljaju poslove lokalnog
značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, a koji nisu Ustavom ili
zakonom dodijeljeni državnim tijelima i to osobito poslove koji se odnose na:
 uređenje naselja i stanovanje,
 prostorno i urbanističko planiranje,
 komunalno gospodarstvo,
 brigu o djeci,
 socijalnu skrb,
 primarnu zdravstvenu zaštitu,
 odgoj i osnovno obrazovanje,
 kulturu, tjelesnu kulturu i šport,
 zaštitu potrošača,
 zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,
 protupožarnu i civilnu zaštitu,
 promet na svom području
 te ostale poslove koji su im zakonom stavljeni u nadležnost.

Veliki gradovi, kao i gradovi sjedišta županija u svom samoupravnom djelokrugu

obavljaju poslove se odnose na:
 uređenje naselja i stanovanje,
 prostorno i urbanističko planiranje,
 komunalno gospodarstvo,
 brigu o djeci,
 socijalnu skrb,
 primarnu zdravstvenu zaštitu,
 odgoj i obrazovanje,
 kulturu, tjelesnu kulturu i šport,

9
  zaštitu potrošača,
 zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša,
 protupožarnu i civilnu zaštitu,
 promet na svom području
 održavanje javnih cesta,
 izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju,
te provedbu dokumenata prostornog uređenja,
 te ostale poslove koji su im zakonom stavljeni u nadležnost.

Osim tzv. izvornih odnosno samoupravnih poslova, gradovi i općine mogu obavljati i
određene poslove državne uprave (dakle poslove koje su inače dodijeljeni tijelima na
državnoj razini). Poslovi državne uprave (tzv. povjereni poslovi) koje mogu obavljati
općine i gradovi kao jedinice lokalne samouprave, određuju se zakonom.
14.4. Tijela jedinica lokalne samouprave
14.4.1. Predstavničko tijelo
14.4.1.1. Općinsko i gradsko vijeće Općinsko vijeće u općinama, odnosno gradsko
vijeće u gradovima predstavničko je tijelo građana i tijelo lokalne samouprave koje
donosi akte u okviru djelokruga jedinice lokalne samouprave te obavljaju druge
poslove u skladu sa zakonom i statutom.

14.4.1.2. Konstituiranje predstavničkog tijela nakon izbora

Broj članova predstavničkog tijela mora biti neparan, a određuje se statutom općine,
odnosno grada i to tako da predstavničko tijelo:
 općine koja ima do 3.000 stanovnika, ima od sedam do trinaest članova,
 općine koja ima od 3.001 do 10.000 stanovnika, ima od devet do petnaest
članova,
 općine i grada koji ima od 10.001 do 30.000 stanovnika, ima od trinaest do
devetnaest članova,
 grada koji ima više od 30.000 stanovnika, ima od devetnaest do tridesetpet
članova.
Mandat članovima predstavničkih tijela traje 4 godine. Članovi predstavničkog tijela
nemaju obvezujući mandat i nisu opozivi. Član predstavničkog tijela dužnost obavlja
počasno i za to ne prima plaću, ali ima pravo na naknadu troškova u skladu s odlukom
predstavničkog tijela.
Predstavničko tijelo ima predsjednika i do dva potpredsjednika, koji se biraju većinom
glasova svih članova predstavničkog tijela.

Predstavničko tijelo (općinsko, odnosno gradsko vijeće):

1. donosi statut jedinice lokalne samouprave,
2. donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog
djelokruga jedinice lokalne samouprave,
3. bira i razrješuje općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika i njihove
zamjenike te članove poglavarstva (ukoliko ga ima)
4. osniva i bira članove radnih tijela vijeća,
5. uređuje ustrojstvo i djelokrug upravnih tijela općine, odnosno grada,

10
 6. osniva javne ustanove i druge pravne osobe za obavljanje gospodarskih,
društvenih, komunalnih i drugih djelatnosti od interesa za jopćinu ili grad,
7. obavlja i druge poslove koji su zakonom ili drugim propisom stavljeni u
djelokrug predstavničkog tijela.
Predstavničko tijelo donosi odluke većinom glasova ako je na sjednici nazočna većina
članova predstavničkog tijela. Statut, proračun i godišnji obračun donose se većinom
glasova svih članova predstavničkog tijela.

14.4.2. Izvršna tijela

14.4.2.1. Općinski načelnik, i općinsko poglavarstvo
Izvršna tijela u općini su općinski načelnik i općinsko poglavarstvo.
U općini koja ima do 3.000 stanovnika za obavljanje izvršnih poslova ne bira se
poglavarstvo, već njegove dužnosti obavlja općinsko vijeće, dok općina koja ima od
3.001 do 10.000 stanovnika statutom može odrediti da se za obavljanje izvršnih
poslova ne bira poglavarstvo, već da njegove dužnosti obavlja predstavničko tijelo. U
tim slučajevima dužnost općinskog načelnika obavlja predsjednik općinskog vijeća.

14.4.2.2. Gradonačelnik i gradsko vijeće

Izvršna tijela u gradu su gradonačelnik i gradsko vijeće.
U općini i gradu koji ima poglavarstvo općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika
bira općinsko vijeće, odnosno gradsko vijeće iz reda svojih članova, većinom glasova
članova predstavničkog tijela. Općinski načelnik, odnosno gradonačelnik ima do dva
zamjenika. Općinski načelnik je predsjednik općinskog poglavarstva (naravno ukoliko
ga općina ima), a gradonačelnik je predsjednik gradskog poglavarstva. Članove
poglavarstva biraju članovi predstavničkog tijela na vrijeme od četiri godine, a na
prijedlog načelnika odnosno gradonačelnika.
Broj članova poglavarstva mora biti neparan, a utvrđuje se statutom i to tako da
poglavarstvo:
 općine koja ima do 10.000 stanovnika ima od tri do pet članova,
 općine i grada koji ima od 10.001 do 30.000 stanovnika ima od pet do sedam
članova,
 grada koji ima više od 30.000 stanovnika ima od sedam do devet članova.

14.4.2.2.1. Poglavarstvo:
 priprema prijedloge općih akata,
 izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela,
 usmjerava djelovanje upravnih tijela jedinice lokalne u obavljanju poslova iz
njihovoga samoupravnog djelokruga te nadzire njihov rad,
 upravlja i raspolaže nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinice lokalne
samouprave kao i njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i
statutom,
 obavlja i druge poslove utvrđene statutom.
Poglavarstvo donosi odluke većinom glasova ako je na sjednici nazočna većina
njegovih članova. Poglavarstvo je odgovorno predstavničkom tijelu.

11
14.5. Upravni odjeli i službe
Za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave kao i
poslova državne uprave prenijetih na te jedinice ustrojavaju se upravni odjeli i službe
(upravna tijela).
Razlog različitog naziva su različiti poslovi koje trebaju obavljati upravna tijela prema
njihovom karakteru i pravnom značenju. To su upravni i stručni poslovi.
Potrebno je definirati tko su upravni službenici.
Definicije mogu biti funkcionalne i organizacije. Funkcionalne definicije određuju
pojam službenika prema funkciji koju vrše, tj. prema poslu, njegovu sadržaju,
metodama i drugim karakteristikama: položaju, statusu, pravima i dužnostima koja iz
posla proizlaze.
Organizacijske definicije ubrajaju u upravne službenike jednostavno one ljude koji
rade u određenim, nabrojenim ili limitativno definiranim organizacijama.
U općinama i gradovima koji nemaju poglavarstvo ustrojava se jedinstveni upravni
odjel za obavljanje svih poslova iz njihovoga samoupravnog djelokruga. Jedinstveni
upravni odjel može se ustrojiti i u općinama i gradovima koji imaju poglavarstvo.
Upravnim tijelima upravljaju pročelnici koje na temelju javnog natječaja imenuje
poglavarstvo.

15. Mjesna samouprava – mjesni odbor

Mjesni odbor osniva se statutom jedinice lokalne samouprave kao oblik neposrednog
sudjelovanja građana u odlučivanju o lokalnim poslovima od neposrednog i
svakodnevnog utjecaja na život i rad građana.
Mjesni odbor osniva se za jedno naselje, više međusobno povezanih manjih naselja ili
za dio većeg naselja, odnosno grada koji u odnosu na ostale dijelove čini zasebnu
razgraničenu cjelinu (dio naselja).
Tijela mjesnog odbora su vijeće mjesnog odbora i predsjednik vijeća mjesnog odbora.
Vijeće mjesnog odbora biraju građani s područja mjesnog odbora koji imaju biračko
pravo.

16. Grad Zagreb

Grad Zagreb ima položaj županije.
Grad Zagreb ima Statut.
Statutom Grada Zagreba u skladu sa zakonom, se uređuje njegov samoupravni
djelokrug, njegova obilježja, javna priznanja, ustrojstvo, ovlasti i način rada njegovih
tijela, oblici neposrednog odlučivanja građana, suradnja s drugim jedinicama lokalne i
područne (regionalne) samouprave te druga pitanja od važnosti za ostvarivanje prava i
obveza Grada Zagreba.
Grad Zagreb u okviru svoga samoupravnog djelokruga obavlja poslove iz djelokruga
grada i djelokruga županije te druge poslove u skladu sa zakonom.
Obavljanje poslova državne uprave iz djelokruga ureda državne uprave u jedinici
područne (regionalne) samouprave i drugih poslova državne uprave utvrđenih
posebnim zakonima u Gradu Zagrebu povjerava se upravnim tijelima Grada Zagreba.
Gradska skupština Grada Zagreba je predstavničko tijelo građana Grada Zagreba koje
donosi akte u okviru samoupravnog djelokruga Grada Zagreba te obavlja druge
poslove u skladu sa zakonom i Statutom.

12
Izvršna tijela Grada Zagreba su gradonačelnik Grada Zagreba i Gradsko poglavarstvo
Grada Zagreba.

17. Izbor članova predstavničkog tijela jedinica lokalne I područne samouprave

Izbori članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne samouprave (ili
skraćeno lokalni izbori) su izbori za članove općinskih vijeća odnosno gradskih
vijeća, županijskih skupština te Skupštine Grada Zagreba. Članovi predstavničkih
tijela biraju se na neposrednim izborima, tajnim glasovanjem.
Redovni izbori održavaju se treće nedjelje u svibnju mjesecu svake četvrte godine.
Izbore raspisuje Vlada Republike Hrvatske.
Članove lokalnih i područnih predstavničkih tijela biraju svi punoljetni hrvatski
državljani (18 godina života) koji imaju koji imaju prebivalište na području jedinice za
čije se predstavničko tijelo izbori provode (aktivno biračko pravo).
Za člana predstavničkog tijela jedinice može se kandidirati i biti izabran hrvatski
državljanin s navršenih 18 godina života koji ima prebivalište na području jedinice za
čije se predstavničko tijelo izbori provode (pasivno biračko pravo).
Liste za izbor članova predstavničkih tijela predlažu registrirane političke stranke.
Dvije ili više političkih stranaka mogu predložiti koalicijsku listu.
Ustavni sud Republike Hrvatske obavlja opći nadzor ustavnosti i zakonitosti izbora
članova predstavničkih tijela jedinica i rješava izborne sporove.

18. Raspuštanje predstavničkog tijela

Na prijedlog središnjeg tijela državne uprave nadležnog za lokalnu i područnu
(regionalnu) samoupravu Vlada Republike Hrvatske raspustit će predstavničko tijelo:
1. ako donese odluku ili drugi akt kojim ugrožava suverenitet i teritorijalnu
cjelovitost Republike Hrvatske,
2. ako predstavničko tijelo novoustrojene jedinice lokalne, odnosno područne
(regionalne) samouprave ne donese statut u roku od 60 dana od dana
konstituiranja,
3. ako učestalo donosi opće akte suprotne Ustavu, zakonu ili drugom propisu ili
zbog učestalih, težih povreda zakona i drugih propisa,
4. ako ne izabere općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana u roku od
30 dana od dana konstituiranja predstavničkog tijela ili od iskazanog
nepovjerenja općinskom načelniku, gradonačelniku, odnosno županu, odnosno
od podnošenja ostavke općinskog načelnika, gradonačelnika, odnosno župana,
5. ako iz bilo kojih razloga trajno ostane bez minimalnog broja članova potrebnih
za rad i donošenje odluka,
6. ako ne može donositi odluke iz svog djelokruga dulje od 3 mjeseca,
7. ako u zakonom određenom roku ne donese proračun, odnosno ako ne donese
odluku o privremenom financiranju,
8. ako u zakonom određenom roku ne donese prostorni plan.

19. Udruživanje općina i gradova

Općine, gradovi i županije mogu osnivati svoje udruge radi promicanja i ostvarivanja
zajedničkih interesa.

13
Radi promicanja zajedničkih interesa i unapređivanja suradnje općine, gradovi i
županije mogu osnovati nacionalnu udrugu općina, nacionalnu udrugu gradova i
nacionalnu udrugu županija. Nacionalna udruga može se osnovati ako je odluku o
osnivanju donijelo više od polovice općina, gradova, odnosno županija.
Nacionalna udruga općina, nacionalna udruga gradova i nacionalna udruga županija
mogu se udružiti u nacionalni savez jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave.

20. Neposredno sudjelovanje građana u odlučivanju

Građani mogu neposredno sudjelovati u odlučivanju o lokalnim poslovima putem
referenduma i mjesnog zbora građana, u skladu sa zakonom i statutom jedinice lokalne
i područne (regionalne) samouprave.
Referendum se može raspisati radi odlučivanja o prijedlogu o promjeni statuta, o
prijedlogu općeg akta ili drugog pitanja iz djelokruga predstavničkog tijela kao i o
drugim pitanjima određenim zakonom i statutom.
Referendum, na temelju odredaba zakona i statuta, raspisuje predstavničko tijelo na
prijedlog jedne trećine njegovih članova, na prijedlog poglavarstva, a u općini i gradu i
na prijedlog polovine mjesnih odbora na području općine, odnosno grada i na prijedlog
20% birača upisanih u birački popis općine ili grada.
Pravo glasovanja na referendumu imaju građani koji imaju prebivalište na području
općine, grada, odnosno županije i upisani su u popis birača.
Odluka donesena na referendumu obvezatna je za predstavničko tijelo.

21. Međuopćinska suradnja

Međusobna suradnja i zajedničko djelovanje općina i gradova u zemljama Zapadne
Europe imaju bogatu tradiciju i institucije i predstavljaju važan činilac snažne i
uspješne lokalne samouprave. U Hrvatskoj je ta praksa tek u začetku.
Hrvatski institut za lokalnu samoupravu (HILS) iz Osijeka uz suradnju i potporu
nizozemske organizacije VNG International počeo je s realizacijom jednog takvog
projekta u županijama istočne Slavonije s ciljem da ojača kapacitete lokalne
samouprave. 
Suradnja pruža općinama i gradovima mnoštvo prednosti među kojima možemo
razabrati tri najvažnije: 1. razmjenu informacija i iskustava, 2. suradnju na posebnim
područjima, 3. zajednički lobi prema trećoj strani.
Cilj iza ove suradnje poboljšava učinkovitost i utjecaj općina te, stoga, i nivo usluge
koji pružaju svojim građanima. Osim toga, općine mogu participirati u procesu
građanskog sudjelovanja.

22. Prostorno planiranje

Prostorni plan uređenja općine ili grada utvrđuje uvjete za uređenje općinskog i
gradskog područja, određuje svrhovito korištenje, namjenu, oblikovanje, obnovu i
sanaciju građevinskog i drugog zemljišta, zaštitu okoliša te zaštitu spomenika kulture i
osobito vrijednih dijelova prirode u općini, odnosno gradu.
Prostorni plan sadrži osnove razvitka u prostoru, ciljeve prostornog uređenja, namjenu
prostora, mjerila, smjernice, mjere i uvjete za korištenje, zaštitu i uređivanje prostora,
te druge elemente od važnosti za područje općine, odnosno grada. Prostorni plan

14
uređenja općine ili grada donosi općinsko, odnosno gradsko vijeće, po pribavljenoj
suglasnosti županijskog zavoda o njegovoj usklađenosti sa prostornim planom
županije.

Prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba uvažavanjem prirodnih, kulturno-

povijesnih i krajobraznih vrijednosti razrađuje načela prostornog uređenja i utvrđuje
ciljeve prostornog razvoja te organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora.
Prostorni plan sadrži prostornu i gospodarsku strukturu županije, odnosno Grada
Zagreba, sustav središnjih naselja regionalnog značenja, sustav razvojne regionalne
infrastrukture, osnove za uređenje i zaštitu prostora, mjerila i smjernice za gospodarski
razvoj, za očuvanje i unapređenje prirodnih, kulturno-povijesnih i krajobraznih
vrijednosti, mjere za unapređenje i zaštitu okoliša te druge elemente od važnosti za
županiju, odnosno Grad Zagreb.
Prostorni plan donosi županijska, odnosno Gradska skupština, po pribavljenoj
suglasnosti Ministarstva o njegovoj usklađenosti sa Strategijom i Programom
prostornog uređenja Države te s odredbama Zakona o prostornom uređenju.

23. Načela komunalnog gospodarenja

Komunalne djelatnosti obavljaju se kao javna služba.
Jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne
djelatnosti obvezne su na temelju ovoga Zakona i posebnih propisa:
– osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti,
– osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne
sposobnosti,
– osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog razvoja,
– osigurati javnost rada.

24. Komunalne djelatnosti

Komunalne djelatnosti u smislu ovoga Zakona su:
1. opskrba pitkom vodom,
2. odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda,
3. opskrba plinom,
4. opskrba toplinskom energijom,
5. prijevoz putnika u javnom prometu,
6. održavanje čistoće,
7. odlaganje komunalnog otpada,
8. održavanje javnih površina,
9. održavanje nerazvrstanih cesta,
10. tržnice na malo,
11. održavanje groblja i krematorija te obavljanje pogrebnih poslova,
12. obavljanje dimnjačarskih poslova,
13. javna rasvjeta.

15
25. Način obavljanja komunalnih djelatnosti
Komunalne djelatnosti mogu obavljati u skladu s odredbama ovoga Zakona:
1. trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave,
2. javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave,
3. služba – vlastiti pogon (u daljnjem tekstu: vlastiti pogon), koju osniva jedinica
lokalne samouprave,
4. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji,
5. pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.

26. Koncesije u komunalnim djelatnostima

Koncesijom se može steći pravo obavljanja komunalnih djelatnosti te izgradnja i
korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u cilju obavljanja ovih
komunalnih djelatnosti:
– opskrba pitkom vodom,
– odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda,
– crpenje, odvoz i zbrinjavanje fekalija iz septičkih, sabirnih i crnih jama,
– opskrba plinom,
– opskrba toplinskom energijom,
– prijevoz putnika u javnom prometu,
– skupljanje i odvoz komunalnog otpada,
– odlaganje komunalnog otpada,
– tržnice na malo,
– obavljanje pogrebnih poslova i
– obavljanje dimnjačarskih poslova.
Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave odlukom određuje komunalne
djelatnosti te utvrđuje uvjete i mjerila za provedbu prikupljanja ponuda ili javnog
natječaja za davanje koncesije.
Odluku o objavi prikupljanja ponuda ili javnog natječaja donosi poglavarstvo jedinice
lokalne samouprave.
Koncesiju dodjeljuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave pravnoj ili
fizičkoj osobi registriranoj za obavljanje te djelatnosti.
Naknada za koncesiju uplaćuje se u korist proračuna jedinice lokalne samouprave –
davatelja koncesije, a koristi se za građenje objekata i uređaja komunalne
infrastrukture.

27. Odluka o koncesiji

Odluku o davanju koncesije donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave,
naročito na temelju sljedećih elemenata:
– poslovnog ugleda podnositelja ponude,
– sposobnosti za ostvarivanje koncesije,
– povoljnosti ponude (tehnička i financijska) i
– povoljnosti ponude za provedbu mjera očuvanja i zaštite okoliša.

Odluka o davanju koncesije obvezno sadrži:

1. djelatnost za koju se koncesija daje,
2. vrijeme na koje se koncesija daje,

16
3. visinu i način plaćanja naknade za koncesiju,
4. cijenu i način naplate za pruženu uslugu i
5. obvezu koncesionara.
Protiv odluke o davanju koncesije žalba nije dopuštena, već se može pokrenuti upravni
spor.

28. Ugovor o koncesiji

Ugovor o koncesiji s odabranim podnositeljem ponude sklapa poglavarstvo jedinice
lokalne samouprave na temelju odluke o koncesiji.

Ugovor o koncesiji sadrži:

1. djelatnosti za koje se koncesija dodjeljuje,
2. vrijeme na koje se koncesija dodjeljuje,
3. visinu i način plaćanja naknade za koncesiju,
4. cijenu i način naplate za pruženu uslugu,
5. prava i obveze davatelja koncesije,
6. prava i obveze korisnika koncesije,
7. jamstva korisnika koncesije,
8. uvjete otkaza ugovora,
9. ugovorne kazne.

29. Europeizacija
Prvenstveno se ovaj pojam odnosi na Europu oblikovanu kao EU, koja ima za cilj biti
što je moguće bliža Zajednica među ljudima Europe, u kojoj se odluke donose što je
moguće bliže građanima.
Namjera je promicati gospodarski i socijalni progres s uravnoteženim dostatnim
razvojem

Kriteriji su:
 Gospodarska efikasnost, što podrazumijeva gospodarski razvoj u kojem dolazi
do izražaja makroekonomsko i institucionalno tržišno okruženje,
 Politička demokratičnost, gdje se provodi ideja diobe (horizontalna i
vertikalna) vlasti i pravne države, gdje je vlast ograničena, a najvažnija su
ljudska prava,
 Strateška sigurnost, to je osiguranje mira i pružanje sigurnosti svim
stanovnicima

Kriteriji i uvjeti za zemlje koje pretendiraju postati članicom EU su prilagodba

političkog, gospodarskog i socijalnog života:
 Politički kriteriji su uspostava stabilnih institucija koje jamče demokraciju,
vladavinu prava, poštivanje ljudskih i manjinskih prava, a to su ujedno i
statutarna načela Vijeća Europe.
 Pluralistička demokracija podrazumijeva višestranačke izbore koji se moraju
održavati u vremenskom razdoblju, tajnim glasovanjem i općim pravom glasa
za parlamente koji uživaju visok stupanja suvereniteta i uključivanje
predstavnika političkih partija koje su slobodne da se organiziraju i iskažu.

17
  Poštivanje ljudskih prava znači sadržaj liste prava koje moraju biti zajamčene
svakom unutar jurisdikcije države članice. Ona su popraćena i konkretnim
nadzorom i procesualnim jamstvima na europskoj razini.
 Vladavina prava je načelo zakonitosti, pravo ispitivanja uprave od sudova,
pristup sudu, jamstvo poštenog i javnog saslušanja, neovisnost sudaca,
srazmjerno kažnjavanje.

30. Nacrt Europske povelje o lokalnoj samoupravi

Preambula želi objasniti vrijednosti na kojima se zaniva Povelja, ciljeve koje su
istraživali njezini autori, te duh u kojem je nacrt načinjen.
Ponavlja glavne ciljeve kojima se rukovodi Vijeće Europe.
Tvrdi kako regionalizacija ne dovodi u pitanje teritorijalnu cjelovitost ili suverenost
europskih država. Naglasak je stavljen na potrebu osiguravanja da priznavanje regija
prate mjere za provedbu solidarnosti između regija vodeći računa o njihovom
bogatstvu i stupnju razvoja.

31. Europska povelja o lokalnoj samoupravi

Europska povelja o lokalnoj samoupravi je prvi multilateralni pravni instrument koji
određuje minimum osnovnih načela upravljanja, te koji štiti i definira načela lokalne
samostalnosti.
Povelja kao međunarodni ugovor sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom čini dio
unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj snazi je iznad zakona.
Povelja osigurava osnovne standarde za učinkovit rad lokalne samouprave i standarde
što jamče političku, administrativnu i financijsku ovisnost lokalnih vlasti.
Povelja je usvojena sa statusom konvencije, što znači da su strane Povelje sklopile
zakonske obaveze.
Namjera Povelje je omogućiti lokalnim jedinicama široke ovlasti koje mogu provoditi
na lokalnoj razini.
Povelja zahtijeva da se poslovi povjere onim razinama vlasti koje najbliže lokalnoj i
koje su sposobne zadatak izvršiti na najučinkovitiji način (načelo supsidijarnosti).
Sastavljena je u sklopu Vijeća Europe na poticaj stalne konferencije o lokalnim i
regionalnim jedinicama, a otvorena je za potpisivanje 15.10.1985.
Povelja se sastoji od 18 članaka, raspoređenih u 3 dijela.

32. Pravo na udruživanje prema Europskoj povelji o lokalnoj samoupravi

Lokalne jedinice imaju, u skladu sa zakonom, pravo da, u obavljanju svojih ovlasti,
surađuju i udružuju se s drugim lokalnim jedinicama radi obavljanja poslova u
zajedničkom interesu. Svaka država mora priznati pravo lokalnim jedinicama da se
udružuju radi zaštite i promicanja njihovih zajedničkih interesa i da pristupaju
međunarodnom udruženju lokalnih jedinica.
Lokalne jedinice mogu, pod uvjetima koji se mogu predvidjeti zakonom, surađivati s
lokalnim jedinicama drugih država.

18
33. Načela financiranja prema EPLS
1. Lokalne će jedinice imati, u okviru državne gospodarske politike, pravo na
odgovarajuće svoje prihode kojima će slobodno raspolagati u obavljanju svojih
ovlasti.
2. Prihodi lokalnih jedinica moraju biti razmjerni njihovim ovlastima predviđenim
ustavom i zakonom.
3. Najmanje dio prihoda lokalnih jedinica mora proizlaziti iz lokalnih poreza i
naknada, čije stope, u granicama utvrđenim zakonom, same određuju.
4. Sustavi financiranja prihoda lokalnih jedinica moraju biti dovoljno raznoliki i
evolutivni kako bi mogli slijediti, koliko je to praktički moguće, promjene stvarnih
troškova obavljanja lokalnih ovlasti.
5. Zaštita financijski slabijih lokalnih jedinica traži prihvaćanje odgovarajućih
postupaka ili mjera financijskog ujednačavanja u cilju ispravljanja učinaka
nejednake diobe mogućih izvora financiranja, odnosno financijskog opterećenja što
ga moraju podnositi. Takvim postupcima ili mjerama ne smije se sužavati slobodno
odlučivanje lokalnih jedinica o pitanjima koja su u njihovom djelokrugu.
6. Od lokalnih će se jedinica, na odgovarajući način, tražiti mišljenja o tome kako će
im se dodjeljivati preraspoređeni izvori financiranja.
7. Koliko je to moguće, subvencije lokalnim jedinicama neće biti namijenjene
financiranju specifičnih projekata. Dodjelom tih sredstava neće se ugrožavati
temeljna sloboda politike odlučivanja lokalnih jedinica u području njihovih
vlastitih nadležnosti.
8. Kako bi se financirali njihovi troškovi investiranja, lokalne jedinice moraju imati, u
skladu sa zakonom, pristup nacionalnom tržištu kapitala.

34. Europska okvirna konvencija o prekograničnoj suradnji

Europska okvirna konvencija o prekograničnoj suradnji ima za cilj olakšati
prekograničnu suradnju između pograničnih teritorijalnih zajednica ili vlasti te
učinkovitije obavljanje njihovih zadaća.
Ona sadrži modele sporazuma o prekograničnom regionalnom planiranju,
gospodarskom razvoju, zaštiti okoliša i kulturnoj suradnji okoliša, poboljšanju
infrastrukture i javnih službi te uzajamne pomoći u slučaju nesreća.
Područje nastalo sukladno Okvirnoj konvenciji najčešće se naziva Euroregija.
Prva je prekogranična suradnja započela suradnjom tijela lokalne samouprave iz
Švicarske i Francuske. Otada je Europa prepuna novih Euroregija.
Osječko-baranjska županija, grad Osijek i HGK Županijske komore Osijek sudjelovali
su u utemeljenju Euroregionalne suradnje Dunav – Sava – Drava
Euroregionalna suradnja međunarodna je organizacija županija i kantona, gradova
njihovih središta te gospodarskih komora s područja Republike Mađarske, RH i BIH
Bezbrojni su primjeri suradnje koje nudi euroregionalna suradnja. Najviše aktivnosti
do sada se odvijalo na ostvarenju koridora C/V koji bi povezivao Budimpeštu,
Gdanjsk, Osijek, Doboj i Ploče te bi se tako ostvarila prometna osovina između
Sjevernog i Jadranskog mora.
Bolje povezivanje Mađara, Bošnjaka i Hrvata u ova 3 područja omogućit će i
njegovanje njihovog nacionalnog identiteta kroz jezik, kulturu i šport.

19
35. Statističke regije
Sukladno Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, Hrvatska je bila obavezna
pripremiti i definirati, te uspostaviti nazivlje teritorijalnih jedinica RH sukladno
europskom statističkom standardu NUTS (The Nomenclature of Territorial Units for
Statistics) u roku od tri godine od stupanja na snagu SSP-a (1.2.2005.) Usuglašavanje
sa statističkom nomenklaturom Europske unije važno je iz razloga  dodjele pomoći iz
strukturnih fondova u trenutku kada RH postane punopravna članica EU.

NUTS nomenklatura dijeli svaku državu članicu u određeni broj NUTS I regija, od
kojih se svaka opet dijeli na određeni broj NUTS II regija, od kojih svaku opet čini
određeni broj NUTS III regija. Uzimajući u obzir ove prosječne veličine, NUTS III
razina odgovarala bi razini županije u Hrvatskoj, dok je NUTS II nivo usporediv s
većim regionalnim cjelinama. Za usporedbu, Danska je u cijelosti definirana kao jedna
NUTS I regija, koja se opet sastoji od samo jedne NUTS II regije, koju čini 15 NUTS
III regija. S druge strane, Njemačka je podijeljena na 16 NUTS I regija, koje se dijele
na 40 NUTS II regija, koje sa dalje dijele na 543 NUTS III regije.  Hrvatska će u
cjelini u europskoj statističkoj nomenklaturi, kao i ostale manje zemlje, imati status
regije prve razine (NUTS l). Tijekom 70-ih NUTS je postepeno zamijenio specifične
statističke podjele (ruralne regije, rudarske regije...) te su na bazi NUTS nomenklature
razvijeni regionalni ekonomski računi, što je znatno pomoglo u sagledavanju
ekonomske razvijenosti svake regije.

Podjela NUTS nomenklatura vrši se na temelju 3 kriterija:

a) institucionalni kriterij - različiti kriteriji se mogu primijeniti prilikom podjele
nacionalnog teritorija na
regije. Uobičajeno se dijele na normativne i analitičke kriterije:
- normativni kriteriji su odraz granica regija unutar pojedinih država;
- analitički ili funkcionalni kriteriji definiraju regije upotrebom geografskih
kriterija (npr. nadmorska visina ili tip tla) ili korištenjem socio-ekonomskih
kriterija (npr. homogenost, komplementarnost ili različitost gospodarstava
regija).
Zbog praktičnih razloga, NUTS nomenklatura se zasniva primarno na
institucionalnoj (normativnoj) teritorijalnoj podjeli preuzetoj od država članica.
b) regionalni kriterij - kroz teritorijalne jedinice kao gospodarske cjeline. Kod
nekih država teritorijalne jedinice se ponekad formiraju na osnovi određenih
gospodarskih aktivnosti (rudarske regije, ruralne regije ...). NUTS izbjegava
takve specifične jedinice kad god je to moguće.
c) načelo trorazredne klasifikacije - NUTS nomenklatura dijeli svaku državu
članicu u određeni broj NUTS I regija, od kojih se svaka opet dijeli na određeni
broj NUTS II regija, od kojih svaku
opet čini određeni broj NUTS III regija.

36. Kongres lokalnih i regionalnih vlasti

Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Europe savjetodavno je tijelo Vijeća Europe koje
predstavlja lokalne i regionalne vlasti.

20
Kongres čine 291 zastupnik i 291 zamjenik, birani izravno za lokalne ili regionalne
vlasti te dužnosnici njima izravno odgovorni. Nacionalna izaslanstva moraju
predstavljati različite lokalne i regionalne vlasti te političke snage u statutarnim
tijelima svake zemlje članice.
Kongres se sastoji od Doma lokalnih vlasti i Doma regija. Domovi biraju predsjednika
i Biro svake dvije godine. Predsjednik Kongresa se također bira svake dvije godine,
naizmjenično iz oba doma.
Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Europe održava svoje plenarno zasjedanje
jednom godišnje, u Europskoj palači u Strasbourgu.
Glavni je cilj Kongresa osigurati sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u procesu
europskoga ujedinjenja i u radu Vijeća Europe. Jedna od njegovih najvažnijih zadaća
jest promicanje lokalne i regionalne demokracije i jačanje prekogranične i
međuregionalne suradnje u proširenoj Europi.
Kongres se bavi svim političkim pitanjima koja se tiču lokalnih i regionalnih vlasti,
naročito pitanjima lokalne i regionalne autonomije, urbanizma i prostornoga uređenja,
zaštite okoliša, kulture, prosvjete, socijalnih služba i zdravstva.

37. Odbor za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu

U djelokrugu su Odbora za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu poslovi
utvrđivanja i praćenja provođenja politike, a u postupku donošenja zakona i drugih
propisa ima prava i dužnosti matičnoga radnog tijela u području koje se odnosi na:
- pitanja ustrojstva, djelokruga i načina rada tijela jedinica lokalne i područne
(regionalne) samouprave,
- osnivanje, ukidanje, spajanje jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave te funkcioniranje predstavničkih i drugih tijela jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave,
- financiranje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave,
- pravni položaj zaposlenih u upravnim tijelima lokalne i područne (regionalne)
samouprave.
Odbor za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu ima predsjednika,
potpredsjednika i 11 članova iz reda zastupnika, a još 9 članova Odbora može se
imenovati na prijedlog predstavničkog tijela jedinica lokalne, odnosno područne
(regionalne) samouprave i to: po jedan iz Zagreba, Osijeka, Splita i Rijeke, dva iz
jedinica područne (regionalne) samouprave, dva iz jedinica lokalne samouprave-
općine (jedan iz kontinentalnog a jedan iz priobalnog dijela Republike Hrvatske) te
jedan iz reda uglednih pravnika.

21
22