ČESTIČNA GRAĐA TVARI

Tvari se sastoje od ATOMA i MOLEKULA.

MOLEKULA je najmanja čestica neke tvari koja određuje kemijska svojstva te tvari. Ona može biti sastavljena od
jednog ili više atoma koji se okupljaju u molekule. (Na primjer, molekula helija sastavljena je od jednog atoma helija,
molekula dušika sastavljena je od dvaju atoma dušika, molekula vode sastavljena je od dvaju atoma vodika i jednog
atoma kisika itd.)

ATOM je čestica koja svojom strukturom daje obilježje određenome kemijskom elementu. Atomi su, dakle, najmanji
dijelovi kemijskog elementa.

Međudjelovanjem atoma i molekula možemo objasniti fizičku strukturu te fizička i kemijska svojstva tvari, ali i
difuziju, stezanje i rastezanje tvari u ovisnosti o temperaturi, agregacijska stanja, taljenje, isparavanje i mnoge druge
prirodne pojave.

Zanimljivost. Demokrit (oko 460. pr. n. e. -- oko 370. pr. n. e.) grčki je filozof. Prvi je u zapadnoj civilizaciji sustavno
razradio ideju o najmanjim nedjeljivim jedinicama tvari, za koje je skovao naziv atomi. Sada znamo da atomi nisu
najmanje nedjeljive čestice tvari, ali su najmanje čestice tvari koje još uvijek imaju svojstva određenog kemijskog
elementa. Iz današnje je perspektive atom jedna od najvažnijih spoznaja o fizičkom svijetu do koje su ljudi ikada
došli.

BROWNOVO GIBANJE
Pokus. Robert Brown, škotski botaničar, pod mikroskopom je promatrao zrnce peluda koje je stavio u kapljicu vode.
Otkrio je nepravilno, isprekidano gibanje zrnca peluda. Zrnce peluda neprestano je mijenjalo smjer, a pri višoj
temperaturi tekućine to je gibanje bilo brže.

Objašnjenje. Pojava koju je opazio nastaje jer se molekule vode (gibajući se nasumično) sudaraju sa zrncem peluda.
Molekule se gibaju brže što je temperatura viša.

Definicija. Brownovo je gibanje nasumično gibanje sitnih čestica prašine i peluda na površini vode koje nastaje zbog
toplinskog gibanja molekula vode.

DIFUZIJA
Primjer. Širenje mirisa (parfema) u zraku, širenje kapljice tinte u čaši vode

Definicija. Difuzija je gibanje atoma ili molekula iz područja više u područja niže koncentracije.

Pokusi. Pogledajte pokuse na sljedećoj poveznici. (Uputa. Da bi mogli samostalno pogledati pokuse odaberite opciju
otvoreni pristup elektroničkim udžbenicima, pa onda otvorite poveznicu.)
TOPLINSKO RASTEZANJE (ŠIRENJE) TVARI
Dovođenjem toplinske energije tijelu mijenjamo temperaturu. Većina tvari se zagrijavanjem širi, a smanjenjem
temperature steže (skuplja). Promatrat ćemo linearno, površinsko i volumno rastezanje krutih tijela i tekućina.

1. Linearno rastezanje (širenje)

Primjer. Tanka metalna šipka

Ako zagrijavamo tanku metalnu šipku ona se rasteže u ovisnosti o

promjeni temperature.

Promjena duljine , ∆𝑙 ovisi o promjeni temperature , ∆𝑡, odnosno o

dovedenoj toplini. Također, promjena duljine proporcionalna je
početnoj duljini 𝑙0 , a pokusi pokazuju da se različiti materijali različito
rastežu. U slučaju tankog štapa možemo zanemariti širenje u drugim
smjerovima, s obzirom na to da je duljina istaknuta dimenzija, pa
govorimo o linearnom rastezanju.

Vrijedi:

𝑙𝑡 = 𝑙0 (1 + 𝛼∆𝑡)

Gdje je 𝑙0 početna duljina šipke, ∆𝑡 promjena temperature, a 𝛼 koeficijent linearnog rastezanja, koji je
karakterističan za materijal i eksperimentalno se određuje.

Primjeri linearnog rastezanja: dalekovodi (dulji ljeti), mostovi (kanalići), tračnice (procjepi), tramvajske žice (zatežu se
utezima)….

2. Površinsko širenje (rastezanje)

Iz zakona linearnog rastezanja za štap kod kojeg smo mogli zanemariti promjenu širine i debljine, lako je dobiti
zakon površinskog širenja predmeta, primjerice tanke ploče.

𝑆𝑡 = 𝑆0 (1 + 𝛽∆𝑡)
Gdje je 𝑆0 početna površina ploče, ∆𝑡 promjena temperature, a 𝛽 koeficijent površinskog širenja, koji je
karakterističan za materijal i eksperimentalno se određuje.

3. Volumno širenje (rastezanje)

Na isti način možemo dobiti i zakon volumnog širenja tijela:

𝑉𝑡 = 𝑉0 (1 + 𝛾∆𝑡)
Približno vrijedi:

𝛽 = 2𝛼

𝛾 = 3𝛼
 Dodatak. Koeficijenti linearnog i volumnog rastezanja (pri 20oC)

Zadatak. Pogledajte pokuse u sklopu vašeg digitalnog udžbenika na sljedećoj poveznici.