Antika u hrvatskim zemljama 2020/2021 IF

3. tjedan – Ratovi s Rimljanima i rimsko osvajanje Ilirika

Kronologija

-najstariji podatak za istočnu jadransku obalu u rimskoj historiografiji: Tit Livije u 1. st.

-kazuje kako je spartanski vojskovođa Kleonim 302. g. pr. Kr. plovio sredinom Jadrana u strahu od
liburnskih, histarskih i ilirskih plemena, zloglasnih gusara

-prijelaz iz 4. u 3. st. pr. Kr. -> previranja na Sredozemlju nakon smrti Aleksandra Velikog

-jugoistočni Jadran je pod utjecajem makedonskoga kraljevstva Antigonida, grčke su države

razjedinjene (njihove kolonije gube oslonac), a Rim jača

-jača i Epirsko kraljevstvo pod Pirom (od Epira do Apolonije), koji prelazi na Apeninski poluotok (280.
g. pr. Kr. bitka kod Herakleje i 279. kod Askula -> „Pirove pobjede“ nad Rimom)

-Ardijejci sjeverno od Pira u 3. st. pr. Kr. postaju jaka pomorska sila te lembima i serilijama (v.
pojmovnik) ugrožavaju plovidbu trgovaca na Jadranu, stoga važnost Ise i Fara počinje opadati

Prvi ilirski rat (229.-228. pr. Kr.)

-od Agronove smrti do Teutina priznanja poraza

-glavni izvori: Polibije, Apijan, Kasije Dion

-Agron je bio na čelu snažnog ilirskog kraljevstva koje je postojalo kao važan igrač na sredozemnoj sceni
u 3. st. pr. Kr.

-u političkom je smislu bio priklonjen Makedonskom kraljevstvu (Demetrije II.), a poduzeo je pothvat
protiv Etolskog saveza 231. g. pr. Kr. kad je slomio njihovu opsadu grada Mediona, no ubrzo nakon toga
je preminuo

-nasljeđuje ga žena Teuta koja nastavlja ratovati protiv grčkih zajednica: napada Elidu i Meseniju na
Peloponezu, osvaja epirski grad Phoenice

-uzroci rata: rat započeo zbog gusarenja Ilira na Jadranu; Isejci se tužili Rimljanima na Ardijejce
(postojao je savez između Ise i Rima o pomaganju i prijateljstvu)

-rimski senat poslao je izaslanike braću Gaja i Lucija Korunkanija Teuti -> Teuta rekla kako ne može
zabraniti svojim podanicima da privatno stječu korist na moru, na što se mlađi brat razljutio i zaprijetio
Teuti -> Teuta poslala ljude za njima da ih ubiju

-Rim počinje pripreme za rat protiv Teute, a ona nastavlja politiku savezništva s Makedonijom -> 229.
g. pr. Kr. napada Epidamno i Kerkiru (Krf; koju osvaja) te se ondje iskrcava Demetrije Farski (Teutin
vojskovođa)

-rimski napad vode konzuli Gnej Fulvije i Lucije Postumije

-Kerkirani na čelu s Demetrijem im se predaju, Demetrije ih vodi u Epidamno gdje razbijaju Teutinu
opsadu grada, a Rimljani nakon Kerkire uzimaju i Apoloniju pod zaštitu (229. pr. Kr.) -> Teuta bježi u
Risan, u bokokotorskom zaljevu

1
Antika u hrvatskim zemljama 2020/2021 IF

-Isa je također oslobođena od ilirske hegemonije i potpada pod protektorat Rimljana

-228. pr. Kr. Teuta traži bezuvjetni mir od Rima: vratila zarobljenike, ispričala se, pristala platiti tribut,
prepustila Rimu Kerkiru, Isu, Far, Epidamno

-Rimljani njezinu posinku Pinu (v. pojmovnik) prepustili matično ardijejsko područje (od Pelješca do
Skadarskog jezera), dopustili mu da bude prijatelj Rimu i zabranili mu plovidbu južno od Lisa u
skupinama većim od dva naoružana broda

-Teuta se morala odreći vlasti u korist Pina, koji je bio maloljetan pa je kao regent vladao Skerdilaida
(v. pojmovnik)

-Rim nakon prvog ilirskog rata uglavnom vraća vojnu silu u Italiju te uspostavlja labav protektorat od
Neretve do Kerkire (Krfa)

-nakon 224. pr. Kr. Demetrije se okreće od Rima i ulazi u savez s Makedonskim kraljevstvom (Filip V.)
protiv Rimljana

-počeo je s gusarenjem protiv rimskih brodova i na isto nagovorio Histre ->

Prvi histarski rat (221. pr. kr.)

-izvori ga spominju kao „krvav i težak“, kao i da su pokorena tamošnja plemena „neka silom, a neka
dogovorom“

-povod je najvjerojatnije bio gusarski pothvat Histra na rimske brodove koji su prevozili žito u sjevernu
Italiju 221. pr. Kr. gdje su Rimljani ratovali s Galima

-o ozbiljnosti rata govori činjenica da su angažirana dva konzula

Drugi ilirski rat (219. pr. Kr.)

-Demetrije se potpuno odmetnuo od Rima i s 50 lemba odlazi u Egejsko more, pljačka cikladske otoke,
napada Pil i gradove na Peloponezu

-vraća se Agronovoj i Teutinoj politici savezništva s Makedoncima

-vjerojatno je s njim na pohod krenuo i Skerdilaida, što je bio okidač za rimsku intervenciju

-uoči ljeta 219. pr. Kr. konzuli Emilije Paulo i Livije Salinator krenuli su u Ilirik kazniti Demetrija Farskog

-najprije su osvojili gradinu Dimale (Krotine u današnjoj Albaniji), a potom su krenuli na Hvar gdje se
Demetrije sa 6000 vojnika utvrdio u Faru

-Emilije je varkom izvojevao pobjedu na Faru, Far je razoren (bio je iliriziran do te mjere da se nije više
smatrao grčkim gradom; poslije se oporavio kao prijatelj Rima: farska psefizma, v. pojmovnik Grčka
kolonizacija), a Demetrije je pobjegao makedonskom kralju Filipu V.

-Emilije iste godine u Rimu proslavio trijumf „de Illureis“

-215. pr. Kr. Filip V. sklopio je savez s Kartažanima protiv Rimljana: u slučaju da Rim zatraži mir,
Demetrije će dobiti Kerkiru, Apoloniju, Epidamno, Far i Dimale

2
Antika u hrvatskim zemljama 2020/2021 IF

-Pina je na ardijejskom prijestolju naslijedio Skerdilaida, koji je potpuno promijenio vanjsku politiku u
odnosu na Demetrija -> 217. pr. Kr. prekida dobre odnose s Filipom V. i napada Makedoniju

-Filip V. gradi 100 lemba i kreće protiv Skerdilaide, koji se priklanja Rimljanima te počinje I. makedonski
rat (215. – 205. pr. Kr.)

-Skerdilaidu 205. pr. Kr. nasljeđuje sin Pleurat, također saveznik Rima u Drugom makedonskom ratu
(200. – 196. pr. Kr.), u kojem je Filip V. doživio težak poraz kod Kinoskefala 197. pr. Kr. -> Pleurat proširio
kraljevstvo prema unutrašnjosti – ilirsko je kraljevstvo na vrhuncu moći, ali pod kontrolom Rima

-„ilirsko kraljevstvo“ – rani oblik države, uključeni i Maniji, Nesti, Daorsi, Plereji

Drugi histarski rat (178. – 177. pr. Kr.)

-Rim je krajem 2. i početkom 1. st. pr. Kr. bio zaokupljen brojnim ratovima (Hanibal, Makedonija, Gali
u sjevernoj Italiji)

-nakon što su otjerali Gale sa sjevernog Jadrana, Rimljani su 183. pr. Kr. donijeli odluku o osnivanju
latinske kolonije Akvileje (v. pojmovnik)

-odabiranje dva ili više činovnika: odabir mjesta kolonije, izrada popisa kolonista, količina zemlje po
obitelji, urbanistički projekt grada, katastarska podjela…

-u prvom valu naseljavanja predviđeno je 3000 naseljenika kojima su podijeljena zemljišta od 50, 100 i
140 jugera (v. pojmovnik)

-181. pr. Kr. Tarentinci i Brundizijci žale se zbog gusarskih napada, a iste godine Histri pokušavaju
spriječiti Rimljane da osnuju Akvileju

-Histri: labav savez plemena na izlasku iz rodovskog društva i na početku oblikovanja vojničkog
plemstva koje se pretvara u kraljevsku dinastiju

-178. pr. Kr. na čelu tog saveza je Epulon (regulus – kraljević)

-iste godine Rimljani kreću u napad s tri legije i 20 brodova, međutim Histri su ih iznenadili i upali u
tabor -> Rimljani pobjegli

-prema Liviju, Histri s Epulonom na čelu počeli su se gostiti i piti te su se ubrzo ponapijali i zaspali

-Rimljani se vraćaju i napadaju Histre (ubijaju 8000) te ponovno osvajaju tabor

-Histri se raspršuju po svojim gradinama (v. pojmovnik)

-177. pr. Kr. prošlogodišnji konzul Aulo Manlije ponovno upada iz Akvileje u Istru želeći sprati sa sebe
sramotu zbog upada Histra u tabor -> ubijeno 4000 Histra, razorene brojne gradine

-Iste godine konzuli Junije i Manlije (poslije i Kladije) opsjedaju Nezakcij (v. pojmovnik) s 22 tisuće
pješaka -> osvajaju ga, odvode 5000 ljudi u roblje, Epulon počinio samoubojstvo

-od 177. pr. Kr. u Istri počinje rimsko doba

-171. pr. Kr. konzul Gaj Kasije preko Ilirika želi doći vojskom do Makedonije bez odobrenja Senata

-dolazi do Like, usput pljačka teritorije Histra, Karna i Japoda koji se žale Rimu -> priznaju rimsku vlast

3
Antika u hrvatskim zemljama 2020/2021 IF

-mora se vratiti u Akvileju, odande brodovima odlazi u Makedoniju

-u Makedoniji Filipa V. na prijestolju 179. pr. Kr. naslijedio sin Perzej koji s Grcima uspostavlja bliske
političke odnose, kao i s ilirskim kraljem Gencijem

-171. pr. Kr. Rimljani započinju treći makedonski rat

Treći ilirski rat (168. pr. Kr.)

-vodio se dijelom usporedno s trećim makedonskim ratom koji je završio iste godine, a makedonska je
državnost tada ukinuta

-Gencije, labeatski kralj, prije sukoba nalazio se između dvaju opasnih protivnika: Makedonije i Rima,
a obojica su ga pokušavala vrbovati u razdoblju prije 168. g. pr. Kr.

-vladao je područjem od Neretve do Drima, uključujući i neke otoke srednje Dalmacije: Korčula, Brač

-glavna su mu središta bila u Lissi, Skodri i Meteonu, a kovao je i svoj novac

-168. pr. Kr. svrstava se uz Perzeja koji mu je ponudio novčanu naknadu od 300 talenata zlata

-Gencije, kako bi dokazao privrženost Perzeju, zarobljava rimske izaslanike -> povod za rat

-Gencije se sklanja u Skodru i nakon opsade predaje konzulu Luciju Aniciju (v. pojmovnik)

-Anicije proglasio 167. pr. Kr. slobodu za sve stanovnike Ilirika (područje Gencijeve države): Isejci,
Daorsi, Taulanti, Pirusti, Rizon i Olcinij se oslobađaju poreza jer su prešli Rimljanima prije Gencijeva
poraza; ostali plaćali Rimu pola onoga što su plaćali Genciju

-166. pr. Kr. Anicije proslavio trijumf -> u povorci vodio Gencija i njegovu obitelj

Delmati

-u izvorima se javljaju početkom 2. st. pr. Kr., zamjenjuju Neste, Hile, Buline i Manijce

-između ušća Krke i Cetine; glavna područja naseljenosti bila su kraška polja: Duvanjsko, Livanjsko,
Glamočko, Imotsko

-živjeli u gradinama (v. pojmovnik; najpoznatija je bila Dalmion; na Lib planini kraj Tomislavgrada),
etničko i duhovno središte zajednice

-stočarski narod, nisu rabili novac, zemlju dijelili svake osme godine

-158. pr. Kr. Isejci i Daorsi se žale Rimu na Delmate -> Rim šalje izaslanstvo koje Delmati nisu htjeli
ugostiti, a pogubili su izaslanike Isejaca i Daorsa

-156. pr. Kr. konzul Gaj Marcije Figul kreće u rat protiv Delmata, opsjeda Delminij i pali ga zapaljivim
projektilima

-155. pr. Kr. konzul Publije Kornelije Scipion Nasika nastavlja rat i konačno poražava Delmate

-137. pr. Kr. Ardijejci i Plereji napadaju rimski posjed u Iliriku -> 135. Rimljani šalju vojsku pod
senatorom Fulvijem Flakom koji ih poražava

4
Antika u hrvatskim zemljama 2020/2021 IF

-nakon toga su Ardijejci potisnuti u unutrašnjost, gdje propadaju

-129. pr. Kr. Rimljani kreću u pohod protiv Japoda „u Alpama“ (Mala i Velika Kapela); konzul Gaj
Sempronije Tuditan osigurava područje sjeverne Istre

-119. pr. Kr. Rimljani napadaju Segešćane i Delmate: konzuli L. Aurelije Kota i L. Cecilije Metel (117. pr.
Kr. proslavio trijumf de Dalmateis)

-Rimljani u ratu protiv Delmata 78. – 76. pr. Kr. zauzeli Salonu; prokonzul Gaj Koskonije

-nakon Gencijeva poraza 168. pr. Kr. na području Jadrana više nema vijesti o gusarstvu do 35. pr. Kr.

-no ne postoje podaci o mreži rimskih vojnih uporišta na istočnoj obali Jadrana, nema vidljivih
arheoloških tragova Rimljana

-raste prometno značenje istočne jadranske obale za povezivanje SI Italije s južnom Italijom ili Grčkom

-no za srednju Italiju najvažnija je bila veza Brundizij – Apolonija

-Histri pokoreni, Delmati primireni, s Liburnima Rimljani nikad nisu ni ratovali, Daorsi bili rimski
saveznici, Plereji i Ardijejci pokoreni, Labeati pod rimskom vlašću

Pojmovnik

Lis (Lissos) – ilirski grad, hrv. Lješ, danas Lezhe u Albaniji

Prapovijesno ilirsko gradinsko naselje na području Albanije. Stupnjem razvoja već u prvim fazama
željeznog doba (12 – 10. st. pr. Kr.) nadmašuje gradine na jadransko-dinarskom prostoru. Poslije
pokazuje karakteristike visokorazvijenog urbanizma, analogne onima grčkih polisa.

Ugovorom između Teute i Rimljana, nakon Prvog ilirskog rata, Lissos je postao najdonja granica do koje
su smjele ploviti naoružane ilirske lađe. Godine 213. pr. Kr. potpao je pod vlast makedonskog kralja
Filipa V. U 3. st. pr. Kr. pojavljuje se novac ilirskih i ilirsko-grčkih gradova, a na novcu iz Lissosa su, među
ostalim, prikazani okrugli ilirski štitovi, karakteristični ilirski šljemovi i ilirski brodovi. Provincija
Dalmacija graničila je s Makedonijom blizu Lissosa.

Nesactium, Nezakcij – Vizače kod Pule

Arheološki lokalitet oko 12 km sjeverozapadno od Pule. U željezno doba političko, plemensko i vjersko
središte ilirskih Histra. Godine 177. pr. Kr. pred zidinama grada vodi se odlučujuća bitka između
Rimljana i Histra u kojoj pogiba kralj Histra Epulon. Nakon pada Nezakcija pod rimsku vlast padaju i
drugi histarski gradovi. Arheološkim je istraživanjima otkriveno da su se najviše uzgajale ovce i koze.
Od posebne važnosti su ulomci kamenih arhitektonskih detalja ukrašenih meandrom i spiralom,
jedinstvene u ilirskoj umjetnosti. Pretpostavlja se da svi ti fragmenti potječu iz jednog prapovijesnog
svetišta. Pod snažnim utjecajem grčko-etrurskog svijeta i susjednih Veneta te drugih ilira, razvija se u
Istri značajna umjetnička aktivnost koja je u Nezakciju ostvarila najmonumentalnije spomenike što su
na ilirskom tlu ponikli u toku prapovijesti. Riječ je o nizu kamenih kipova gotove prirodne veličine koji
prikazuju domaća božanstva. Najmonumentalnija je, a ujedno i najzanimljivija, figura gole žene s
djetetom u naručju, uklesana u visokom reljefu na čelu velikog kamenog bloka. Vrlo vjerojatno

5
Antika u hrvatskim zemljama 2020/2021 IF

predstavlja kip domaće boginje plodnosti. Iz rimskog vremena očuvali su se ostaci kuća i drugih
građevina (terme, gradske zidine)

Akvileja – rimska kolonija u današnjoj južnoj Furlaniji

Akvileja (lat. i tal. Aquileia, arh. hrv. i slov. Oglej), grad u južnoj Furlaniji, s opsežnim ostatcima velikog
antičkoga grada. Nalazi se na rijeci Nadiži, oko 35 km sjeverozapadno od Trsta. Imala je važnu ulogu u
povijesti Istre i sjevernog Jadrana od II. st. pr. Kr. do XVI. st. Osnovali su je Rimljani kao latinsku koloniju
(Colonia Latina), 181. pr. Kr., nakon prodora jednoga galskoga plemena iz alpskoga područja prema
moru (183. pr. Kr.), kako bi sjeverni Jadran zaštitili od plemena i naroda istočnoalpskoga područja. Grad
je tako trebao biti važnim rimskim nadzornim uporištem na sjevernom jadranskom prostoru, pa su iz
njega krenule i legije koje su 178.–177. pr. Kr. pokorile Histre (Histarski ratovi). Bila je važna vojna i
logistička baza rimske vojske za osvajanje Ilirika i Panonije. Od 90. pr. Kr. dobila je status municipija, a
u Augustovu preustroju države potkraj I. st. pr. Kr. postala je glavnim gradom italske Desete regije.
Zbog povoljna položaja na raskrižju pomorskih i kopnenih putova, između Jadrana i srednje Europe (od
Akvileje su prema unutrašnjosti išle ceste prema dunavskoj granici), postala je važnim gospodarskim
središtem i nezaobilaznom vezom između sjeverne Italije i podunavskih provincija. U nju su vodili svi
pomorski priobalni putovi i iz Veneta i iz Istre, a od nje su se granale ceste prema sjeveru (Iulium
Carnicum, Forum Iulii), sjeveroistoku (Emona, Poetovio), istoku (Tergeste, Tarsatica). S jačanjem
gospodarske uloge naglo joj je porasla i veličina: u razdoblju najveće snage imala je oko 80000 st. na
površini od oko 400 ha. Po veličini, komunalnoj opremljenosti, umjetničkim zdanjima i dr. bila je
metropola sjeveroistočne Italije, istočnoalpskoga prostora i sjevernog Jadrana. Arheološkim
istraživanjima otkriveni su ostatci foruma i okolnih javnih građevina (bazilika), trgovačke luke na
riječnoj obali u duljini od nekoliko stotina metara (rijeka je bila plovna do sredine II. st.) i mnogih
privatnih zgrada ukrašenih podnim mozaicima, te tragovi gradskih zidina i kula i gradskih vrata. Akvileja
je imala teatar, amfiteatar i cirk.

Od sredine II. st. sve joj više prijeti opasnost od prodora barbara, a nekoliko je opsada pretrpjela i u
građanskim ratovima (III.–IV. st.). Dioklecijan je u njoj otvorio kovnicu novca. U ranokršćansko doba
Akvileja postaje važnim biskupskim sjedištem; Teodor podiže u njoj veliku dvojnu baziliku, poslije više
puta proširivanu i dograđivanu. Potkraj IV. st. Akvileja je po veličini četvrti grad Zapadnoga Rimskog
Carstva (prema Auzoniju, veći su bili samo Rim, Milano i Capua), a biskup je dobio nadbiskupski naslov;
381. u njoj je u nazočnosti sv. Ambrozija i sv. Jeronima održan crkveni sabor na kojem je osuđeno
arijanstvo. Iz toga je doba velika bazilika s podnim mozaicima, središnji spomenik Akvileje. Nakon
hunskoga zauzeća i razaranja 453. više se nikada nije potpuno oporavila, a u VI.–VII. st. potresala ju je
shizma Triju poglavlja (istarski raskol).

lemb – ilirski brod

Kod Rimljana je lemb bio općeniti naziv za manji brod ili čamac. Ilirski lemb s istočne obale Jadrana bio
je čamac oštra pramca i finih linija s najviše deset veslača. Dno mu je bilo ravno pa je stoga čest bio u
rijekama. Iliri su poznavali nekoliko vrsta brodova pa je moguće da su Grci i Rimljani pod nazivom lemb
podrazumijevali svaki ilirski brod bez obzira na veličinu i oblik. O njima saznajemo od Polibija i Apijana
koji su opisivali borbe Grka i Rimljana: prema Polibiju to je mali ratni brod u koji je stalo do 50 vojnika.

6
Antika u hrvatskim zemljama 2020/2021 IF

Lucije Anicije Galo – pretor u Iliriku, dobio Treći ilirski rat primivši predaju od kralja Gencija

U vrijeme Trećeg ilirskog rata, rimski vojskovođa Lucije Anicije Galo je na čelu 30 000 vojnika krenuo
prema snažno utvrđenoj Skodri, glavnom gradu Ilirske države gdje se sklonio kralj Gencije. Gencije nije
dugo izdržao opsadu rimskih legija pa se morao 168. g. pr. Kr. predati. Kralja je s cijelom obitelji Lucije
poslao u Italiju i to je bio kraj Ilirskog kraljevstva. Godine 167. pr. Kr. Lucije je sazvao skupštinu ilirskih
plemenskih glavara u Skodri i tu objavio «u ime senata i naroda rimskog» da su sva ona plemena i
gradovi koji su prešli na stranu Rima prije pada Gencija slobodni i da ne trebaju plaćati danak. To se
odnosilo na plemena Taulanata, Pirusta, Daorsa te na stanovnike gradova Rhizona, Ocinijuma i Lissosa.
Ilirsko je kraljevstvo bilo podijeljeno na tri djela pod izravnom rimskom vlašću.

Epulon – histarski kralj, ubio se pri padu Nezakcija

Čim je sjeo na prijestolje, započeo je pripremu za borbu protiv Rimljana. Oni su 178. g. pr. Kr. poslali
protiv njega svoju vojsku s konzulom Aulom Manlijem na čelu. Epulon je poražen na sjeveru Istre pa se
povukao u utvrđeni Nezakcij. Godine 177. pr. Kr. Rimljani su opsjeli Nezakcij i skrenuli tok rječice koja
je tekla podno grada te tako onemogućili opsjednutima pristup pitkoj vodi (prema Liviju, netočni
podaci, u blizini nema vodotoka). Histri su odlučili radije umrijeti nego predati grad neprijateljima.
Ubijali su svoje žene i djecu te ih bacali mrtve niz gradske zidine. Epulon se sam ubio mačem. Nakon
pada Nezakcija pod rimsku vlast padaju i drugi histarski gradovi.

Pin – Agronov sin, ilirski kraljević u vrijeme Prvog ilirskog rata, poslije kralj

Sin Agrona i njegove prve žene Triteute, a maćeha mu je bila Teuta. Nakon što je pomogao vojno
Makedoncima u ratu protiv Etolaca i izvojevao odličnu pobjedu, Agron neposredno nakon bitke umire.
Na prijestolje stupa maloljetni Pin, ali stvarnu je vlast vršila njegova maćeha Teuta. Nakon što su
pobijedili Ilire u Prvom ilirskom ratu 229./228., Rimljani su uže ardijejsko područje, koje nisu zadržali
za sebe, prepustili maloljetnom Pinu, a Teuta je morala abdicirati. Skrbnik Pina bio je Demetrije Farski,
Teutin vojskovođa. On se u vrijeme rata priklonio Rimljanima i predao im Korkiru, a od njih je na upravu
dobio Far. Nakon Drugog ilirskog rata Rimljani su priznali prava maloljetnom Pinu, čiji je skrbnik nakon
Demetrija postao Skerdilaida. Pin je vjerojatno cijelo vrijeme bio rimski saveznik, ali zbog Demetrija
nije imao aktivnu ulogu. Plaćao je Rimljanima tribut. Umro je 217. g. pr. Kr.

Skerdilaida – ilirski kralj u vrijeme Demetrija Farskog

Godine 219. pr. Kr., po odlasku Demetrija Farskog, postao je skrbnik ilirskom kraljeviću Pinu kojemu je
ujedno bio i stric. Naslijedio je kraljevića 217. g. pr. Kr. Spasio je opsjednutu ilirsku vojsku iz grada
Phenike kamo ih je Teuta prethodno poslala da zauzmu grad i dio Grčke. Dardanci su u to vrijeme počeli
prijetiti Ilirskoj državi pa se Skerdilaida morao vratiti iz Epira u Ilirik. Prije nego što je otišao sklopio je s
Epiranima sporazum koji ih je stavio u zavisan položaj prema Ilirskoj državi. Kad je postao kralj, bio je
vjeran vazal Rima i branio je rimske interese na Balkanu, osobito protiv Makedonaca. Iskoristivši
neprilike Rimljana koje im je zadavao Hanibal, Filip V. je napao Skerdilaidu i zauzeo dio ilirske obale.

7
Antika u hrvatskim zemljama 2020/2021 IF

gradina – utvrđeno naselje na brežuljku

Sjedišta vlasti nad okolnim područjem, građena u prapovijesno vrijeme. Građene na brežuljcima,
opasane bedemima, katkad i s više koncentričnih prstenova. Uvijek je riječ o suhozidnoj gradnji
slaganjem kamena bez korištenja žbuke. U istri je poznato oko 450 gradina.

juger ili jugerum (lat. iugerum: jutro, ral; njiva), stara mjerna jedinica ploštine obradivog zemljišta

Zamišljena kao površina koju može u jednome danu obraditi par volova. Prvotno je bio određen kao
pravokutnik duljine 240 a širine 120 rimskih stopa, tj. vrijednosti 2524 m². Rabio se još u srednjem
vijeku, pa i u Hrvatskoj (u kojoj se osim za obradivo zemljište rabio i za žirorodne šume), vrlo različitih
vrijednosti, a iz njega je nastalo domaće jutro.