ANALGETICI

 Lijekovi koji se koriste za ublažavanje bolova pri potpunoj očuvanoj svijesti. Bol pred.
simptom oštećenja nekog organa ili tkiva. On je čovjekov prijatelj jer upozorava da
nešto nije u redu. Djelimo ih u 2 grupe: Slabi- analgoantipiretici i jaki- hipnoanalgetci
 Idealan analgetik treba da ispunjava slj. uslove:
1. Da djeluje protiv svih vrsta bolova
2. Da nema neželjenih djelovanja
3. Da ne izaziva toksičnost
4. Da je efikasan kada se primjeni na bilo koji način, a naročito oralno.

JAKI ANALGETICI

MORFIN
 Morfin je još uvijek 1 od najučinkovitijih analgetika, ali se danas manje koristi. Morfin
se dobija iz opijuma kao gl. sastojak opijuma. Umjereno se rastvara u vodi. Terapija
morfinom popraćena je nizom nuspojava: depresija respiratornog centra,
konstipacija, euforija, mučnina, konstrikcija zjenice, tolerancija, ovisnost.
 Koristi se kao analgetik za uklanjanje najjačih bolova naročito ako su ti bolovi
praćeni strahom i nemirom i ne mogu se otkloniti slabijim analgeticima (bolovi kod
karcinoma, postoperativni bolovi).
 Poslije duže upotrebe javlja se tolerancija na morfin pa je dozu potrebno postepeno
uvećavati. Glavna opasnost kod duže primjene je ovisnost. Odvikavanje je dosta
težak i dug proces.

HEROIN
 Heroin je prirodna, teška droga koja se proizvodi iz morfina, a prema djelovanju
pripada opioidima.
 Najjači je ulično dostupan narkotik; njegova proizvodnja i upotreba zabranjene su u
većini država, osim u nekim specifičnim situacijama gdje u državama poput UK služi
kao zamjena morfinu. Ima velik potencijal za razvoj ovisnosti i ako se uzima svaki
dan, ovisnost se razvija za 10-20 dana.

KODEIN
 Kodein je alkaloid opijuma, gdje se nalazi u malim količinama. Dobija se
polusintetski, metiliranjem morfina.
 To su bezbojni kristali, bez mirisa, gorkog okusa. Lako se rastvara u vodi.
 Kodein je analgetik i antitusik. U analgetske svrhe se koristi u kombinaciji sa 2.
analgeticima, a kao antitusik djeluje na suzbijanje refleksa kašlja depresivnim
djelovanjem na centar za kašalj.
 ANASTETICI

 Ili sredstva za narkozu su sups. koje izazivaju reverzibilnu paralizu CNS. Najprije
dolazi do isključenja svijesti, zatim osjećaja bola, refleksa, opuštaju se mišići.
 Ove supst. su namjenjene izazivanju stanja koje omog. da se na bolesniku obave
zahvati koji su bolni, a zahtjevaju odsustvo osjećaja bola i relaksaciju mišića.
 Većina lijekova, smije da se daju bolesnicima samo u posebnim zdr. ustanovama i i
pod kontrolom i nadzorom stručnjaka.
 Prema dužini trajanja oni se dijele na: opšte anastetike sa dugim, kratkim i
ultrakratkim djelovanjem. Prema načinu upotrebe dijele se na:
1. Inhalacione - udisajem anestetičkih para i gasova: halotan, azotni oxid..
2. Intravenozne - i.v. ubrizgavanje nekih lijekova
 Da bi se neka supst. upotrijebila za narkozu, treba da ispunjava slj. uslove:
1. Da ne draži lokalno,
2. Da nema neprijatan miris,
3. Da uvođenje u narkozu bude prijatno,
4. Da dejstvo nastupi brzo i
5. Da buđenje ne bude neprijatno.

1. INHALACIJSKI ANESTETICI

 Primjena anestetika inhalacijom u pluća. Omog. vrlo brzu indukciju (uvođenje

pacijenta u anesteziju), brzu promjenu dubine anestezije te vrlo brzo buđenje.
Inhalacijski anastetici su : hloroform, halotan, eter za narkozu. Osobine:
1. primjena putem pluća
2. slabija biotransformacija u jetri
3. djelovanje ne ovisi o funkciji jetre
4. mogućnost brze promjene dubine anestezije
5. brzo buđenje iz anestezije
6. eliminacija putem pluća

*Halotan
1. sintetiziran 1956. god
2. snažan anestetik-slab analgetik
3. topljiv u krvi i tkivima
4. bronhodilatator I može izazvati
hipotenziju I bradikardiju
5. senzibilizira srce na katekolamine
6. može izazvati halotanski hepatitis i
malignu hipertermiju
*Enfluran
1. sintetiziran 1963., u upotrebi od
1972.
2. nezapaljiva tekućina slatkastog
mirisa; uzrokuje depresiju disanja
3. deprimira kontraktilnost srca
4. snižava vaskularnu rezistenciju
5. metabolizmom se oslobađa fluoridni
jon – nefrotoksičan
 INTRAVENSKI ANESTETICI

 Djeluju veoma brzo i uvode bolesnika u besvjesno stanje za 20 sekundi, što je

otprilike vrijeme potrebno da lijek dospije od mjesta primjene do mozga.
 Koristi se kod uvođenja u anesteziju koja se nastavlja sa halotanom, kao
kratkotrajna opšta anestezija gdje se izvode manje hirurške intervencije.
 Glavni nedostatak je u tome što se njome teško može upravljati. Jednom ubrizgan
lijek ne može se brzo eliminisati iz org.

 Opšta anestezija se izaziva lijekovima kao: Midazolam, etomidate, ketamin i

propofol. Prednosti su :
1. Laka za izvođenje
2. Manje je neprijatna za bolesnika
3. Brzo nastaje
4. Nema iritacije disajnih puteva
5. Nema komplikacije u toku buđenja

LOKALNI ANESTETICI

 Lijekovi koji na mjestu primjene sprečavaju stvaranje i sprovođenje nervnih impulsa.

 Posljedica dejstva je lokalna anestezija, gdje se na 1 području org. javlja
neosjetljivost na bol, ali pri potpuno očuvanoj svijesti. Jačina ovog dejstva ne mjeri
se samo neosjetljivošću u anesteziranom području, već i dužinom trajanja dejstva.
 Većina lokalnih anestetika brzo se resorbuje, pa im je potrebno dodavati
vazokonstriktorne supst ( npr. adrenalin) u cilju povećavanja dejstva.
 Supstance koje se koriste kao lokanlni anestetici dijele se na: prirodne i sintetske.
 Najbolji lokalni anestetik je kokain. Ima prednost nad sintetskim zato što djeluje i
vazokonstriktorno, čime omog. duže zadržavanje lijeka na mjestu primjene.

Nesteroidni antiinflamotorni lijekovi

 Najčešće se upotrebljava skupina lijekova u terapiji različitih vrsta reumatskih bolesti

koja se naziva nesteroidni antiinflamotorni lijekovi. To su simptomatski lijekovi koji
ublažavaju i uklanjanju tipične simptome upale te inhibiraju biositezu prostaglandina
koji u ljudskom org. nastaju iz fosfolipida.
 Dijelimo u 2 grupe:
1. Klasični neselektivni NSAID
2. Selektivni NSAID