FILOLOŠKI FAKULTET

Studijski program za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti

SEMINARSKI RAD

Iz predmeta: Realizam

Tema: Glava šećera ( kompozicija) – Milovan Glišić

Mentor: Prof. dr Ljiljana Pajović Dujović Student: Jelena Malović

Saradnik: Dr Olga Vojičić Komatina Broj indeksa: 53/19

Nikšić, februar 2021.

Sadržaj

1. Uvod...............................................................................................................................1
1.1. Život i djelo Milovana Glišića...................................................................................1
1.2. Bibliografija Milovana Glišića..................................................................................3
2. Glava šećera (tok radnje)..............................................................................................4
3. Kompozicija „ Glave šećera“.........................................................................................5
4. Jezik...............................................................................................................................6
5. Likovi..............................................................................................................................7
5.1. Lik kapetana Sarmaševića (motiv zelenašenja).....................................................7
5.2. Lik Radana Radanovića..........................................................................................8
6. Zaključak........................................................................................................................9
1. Uvod

Glava šećera je najpoznatija pripovjetka Milovana Glišića. Pripovjetka se može uzeti

kao paradigmatski tekst folklornog realizma, u kojoj je mozaična tematska struktura
objedinila socijalne i folklorne aspekte (fantastika, praznovjerice) u dinamičnim oblicima
izlaganja, dospjevši na granici prave realističke psihodrame. Glava šećera nam govori o
tome kako su predstavnici vlasti sa zelenašima „kulturno“ i legalno pljačkali poštene i
naivne seljake. Pripovjetka „Glava šećera“ je objavljena 1875. godine u nastavcima u
časopisu „Otadžbina“. Milovan Glišić osnivač je realističke seoske pripovjetke sa
socijalnim i političkim smjerom. U doba kada se u javnom životu digao glas protiv
neprosvećenog i nesavjesnog činovništva, zelenaša koji su ugnjetavali i pljačkali narod,
Glišić stvara seosku pripovjetku u duhu naprednih ideja, stajući u odbranu sela i seljaka
od varoških zelenaša. Fabula se odvija u obliku dvije prepletene priče i prati živote dva
glavna lika. Prvi značajan lik je seoski kapetan Sarmašević, a drugi seljak Radan
Radanović. Pisac govori o korupciji, podmićivanju, egoizmu i još mnogobrojnim lošim
osobinama vlasti kao dio svakodnevnog života u Srbiji. Prikazuje savršeno organizovan
gospodarski lanac u kome su kmetovi samo oruđe za bogaćenje već jako imućne vlasti.

1.1. Život i djelo Milovana Glišića

Milovan Glišić rođen je 6. januara 1847. u selu Gracu, kraj Valjeva. Roditelji mu nijesu
mogli obezbijediti redovno školovanje pošto u selu nije bilo škole, ali su ga
osposobljavali za život onim što je bilo najbolje u njima. Otac guslar i majka darovit
usmeni pripovjedač naučili su ga pisanju orlovim perom. Tako pripremljen, mladi
Milovan bio je u Valjevu odmah primljen u drugi razred osnovne škole. Bio je već
napunio sedamnaest godina kad je stupio u prvi razred gimnazije. Po završenoj
gimnaziji (1870), Glišić je počeo da studira tehniku. Tada je ušao u javni život dublje i
vidnije, kao urednik satiričnog lista Vragolan i agilan član pokreta Svetozara Markovića.
Obilježen od vlasti, kao protivnik poretka, „crveni komunac“, „usijana glava“, Glišić je bio

1
uhapšen kad je 1872. sa dva svoja druga prenio iz Zemuna nekoliko primjeraka
Markovićeve Srbije na Istoku.

Zbog materijalne nemaštine, on je te godine napustio tehnički i prešao na filološko-

istorijski odsjek Velike škole. Studije su tekle uspješno, ali jedan neuspjeh sve je naglo i
zauvjek prekinuo. Glišić je bio uvjeren da je neuspjeh posljedica nepravde i u ogorčenju
napustio je studije 1875. bez završne diplome. Početak njegove karijere označava
služba pomoćnika urednika Srpskih novina. 1875. godina je početak njegovog
književnog rada: ugledni književni list Otadžbina štampa mu prve pripovjetke.

U svim istorijama književnosti ime Milovana Glišića se vezuje uz pojam osnivača srpske
seoske pripovjetke. Najznačajniji dio Glišićeva književnog rada predstavljaju satire.
Njima je on, polazeći od bitnih osobina realističkog metoda, izvajao plastiku cijelog niza
likova, ocrtao značajne društvene pojave i procese, osvijetlio neke oznake epohe, bez
kojih bi ona ostala nedovoljno uobličena, pa i osiromašena, i uhvatio boje presudne za
prodorniju strukturalnu analizu i cjelovitiju sliku sredine. Pretežno je u tim satirama riječ
o selu, ali su se odnosi i pojave, uzroci i posljedice, tako i toliko isprepleli i usložili a
palanka i selo često se nalaze u istom životnom ramu, vezani neraskidivim koncima
međusobnih srodnosti i naklonosti, ali još i više razjedinjeni antagonizmima surove
borbe oko novčane moći. Svoje satire Glišić je stvarao na motivima koji su bili prirodni
odjeci društvene stvarnosti. Čistota pobuda u ovom slučaju je nepogriješivo vodila do
dejstvene kritike. Karakteristično je za Glišićev metod što je on zelenaša Pupavca sreo,
drugovao s njim, proučavao radi vjernijeg prenošenja mentalnih, tjelesnih, govornih
pojedinosti, ali je za književno-istorijski značaj Glišićevog djela pretežnije ubjedljivo
uočavanje korijena i unutrašnjih pogonskih snaga socijalne pojave. Jer zelenašenje,
birokratski sistem, kulturna zaostalost, primitivizam, parazitski način života popova i
učitelja, raznovrsni i mnogovrsni poroci u ljudima i u njihovim odnosima, protkali su
Glišićev tekst gorčinom istinoljubivog svjedočanstva i odredili njegovu književnu
prirodu.1

1
https://dokumen.tips/documents/milovan-glisic-glava-secera-55a35acf114d0.html

2
1.2. Bibliografija Milovana Glišića

Glišić je svoj književni rad započeo prevodima u satiričnim listovima, a potom prešao na
originalnu pripovjetku. Njegov originalni rad obuhvata dva pozorišna komada, „Dva
cvancika“ i „Podvala“, i dvije zbirke pripovjedaka. U zbirkama su, pored ostalih, njegove
popularne humoristične i satirične priče: „Glava šećera", „Roga", „Ni oko šta“, „Šilo za
ognjilo“, „Šetnja posle smrti“, „Zloslutni broj“, „Redak zver"; gatka „Posle devedeset
godina“ i lirska skica „Prva brazda". Glišić je najviše radio na prevođenju iz ruske i
francuske književnosti i osamdesetih godina bio je glavni i najbolji prevodilac sa ruskog i
francuskog. Talentovan prevodilac, a uz to odličan znalac narodnog jezika, on je najviše
učinio za upoznavanje srpske publike sa velikim ruskim piscima i znatno uticao svojim
prevodima na razvoj književnog jezika i stila. Najbolji su mu i najvažniji prevodi sa
ruskog: „Mrtve duše“ i „Taras Buljba“ od Gogolja, „Krajcerova sonata“ i „Rat i mir“ od
Tolstoja, „Oblomov“ od Gončarova, uz ostale od Ostrovskog i Dančenka. Sa francuskog
je prevodio Balzaka („Šagrinska koža“), Merimea („Kolomba"), Žila Verna i druge. Za
pozorište je preveo preko trideset komada iz ruske, francuske i njemačke književnosti. 2

2
https://sh.wikipedia.org/wiki/Milovan_Gli%C5%A1i%C4%87

3
2. Glava šećera (tok radnje)

Fabula u početku ide u dva smjera koji se na kraju prepliću. U uvodnoj epizodi Glišić
daje dijalog između novog seoskog učitelja i Radana u kojem izvrgava podsmjehu
učitelja i njegovo laičko poznavanje sela i naroda, a veliča oštromunost seljaka. U
narednoj epizodi data je slika u Dubravi gdje seljaci pričaju o korumpiranoj vlasti i
zelenašima, gdje saznajemo za gorku sudbinu seljaka Radana, koji je htio da podigne
"krov nad glavom," pa se zadužio kod Davida Uzlovića. Dug od 50 dukata ubrzo je
prerastao u dug od 150 dukata, pa je Radan prinuđen da proda sve samo da isplati
kamatu. Paralelno sa ovom pričom ide priča o novom kapetanu Maksimu Sarmaševiću
koji se razlikuje od drugih kapetana po lijepom izgledu i finim manirima. Njegova
kancelarija je čista, ne smrdi na alkohol (kao kod drugih činovnika), ne zaudara na
hranu. Prozori su stalno otvoreni, cvijeće na stolu i sve je mirisalo na čisto. Sve to je
probudilo povjerenje kod naroda i predstavljalo odličnu masku njegovim težnjama i
ciljevima. Ovaj predstavnik vlasti odmah je na sva zvona udario "kako ne prima mito",
što je imponovalo lakovjernim seljacima. Međutim, nije smatrao za mito ako mu seljaci
poklone glavu šećera za njegovu djecu. "Glavu" seljanima krišom od kapetana nudi
pandur Đuka da im učini uslugu. Glava šećera se prodaje za dukat, a svaka treća para
ide Đuki. Tu istu glavu šećera Đuka prodaje mještanima sledećeg sela. Kapetan tako
obiđe više od 50 sela, seljani ga s oduševljenjem prihvataju, ne shvatajući, da ih baš
tom spoljašnjom figurom i mednim riječima - vara, izvlačeći, na prost način, za sebe
debelu korist. Slika slave u Krniću u vladimiračkoj opštini kod domaćina Davida Uzlovića
ima za cilj da pokaže ko se sve urotio protiv seljaka: predstavnici vlasti, ali i pop i učitelj.
Tu istu glavu šećera kupio je i Radan, jer je ona bila "ulaznica" za kapetanovu
kancelariju. Međutim, dok se u gluvo doba noći vraćao kući u rijeci, pored koje je
prolazio, Radan, u brigama, stvori sliku crnog djeteta. To priviđenje se popne na taljige
i, kezeći se, načne glavu šećera; tad zapjevaju pijetlovi i snoviđenje napusti Radana,
govoreći mu da će upamtiti njega i tu glavu šećera. Okrnjena glava šećera bila je
prepoznatljiva. Tako su seljaci zaključili da ih kapetan vara, stičući sebi bogastvo. A
onda je tu okrnjenu "glavu" Radan oteo kumu Mati i bacio je u rijeku.
4
Kapetan je nabavio novu glavu šećera, posvađao se sa Đukom i našao novog
"prodavca.” Kapetan Maksim Sarmašević i zelenaš David Uzlović, prije otkrića da je
kapetan varalica, kovali su plan kako da od Radana lako uzmu livadu što je u kapetaniji
nema i vinograd što ga nema u tri kapetanije. Na kraju pripovjetke Radanovo imanje ide
na doboš, a kad su došli da uzmu i kuću, on hvata pušku i ubija Davida Uzlovića.
Radanova žena od tuge presvisne, a djeca odlaze u najam. Time se završava
pripovjetka Glava šećera.3

3. Kompozicija „ Glave šećera“

Tragičan položaj seoske jedinke postaje velika literarna tema, najuspjelija u pripovjeci
Glava šećera. Smatra se jednom vrstom paradigme folklornog paralizma. Uočavamo
nizanje scena , sceničnost proizilazi iz brojnih anegdota. Anegdota i sceničnost se
mogu uzeti kao glavno sredstvo pripovjedanja Milovana Glišića. Po širini i prostranstvu
tematskog obuhvatanja najznačajnija je pripovjetka Glava šećera. Kompoziciono je
nejedinstvena, jer sadrži više tema i više pripovjedačkih motiva, sastavljajući svoju
cjelinu od povezanih, ponekad tonom i duhom različitih epizoda, ali je sinteza onih
osobina kojima će Glišić najbolje odraziti društveno-ekonomska i moralna previranja,
grčenja i posrtanja jedne sredine i jednog vremena. Od ironične bezazlenosti do
satirične jetkosti, od suvog realističkog podatka do žučnog karakterološkog
uopštavanja, Glava šećera je istovremeno anegdotski snimak jednog lukavog postupka,
ali i procesa raslojavanja sela, propadanja seljaka Radana i bogaćenja kapetana
Maksima Sarmaševića, slika udruženog djelovanja birokratske vlasti i seoskih
"intereždžija", pa time prodire u slojevitost tadašnjih odnosa. Cijela pripovjetka je u
rasponu dvije krajnosti: jedna je kako seljaci govore o kaznama na nebu, u vječnosti,
koje će stići kaišare i zelenaše, a govore to radi svoje utjehe, radi vlastitog olakšanja, jer
pravde na zemlji nema, a druga je ona hučna i bučna slava seoskog zelenaša Davida
Uzlovića, zajedno sa ostalim varalicama.

3
https://www.tabanovic.com/1.glavasecera.htm

5
Između ta dva krajnja ruba svoje pripovjetke Glišić je smjestio likove i događaje, jednu
neveselu fabulu i jednu potresnu optužbu. U portretu kapetana Sarmaševića ironija se
rascvjetala do raskoši, zazvučala je finijim akcentima privida jedne stvarnosti. Pod
uglađenom spoljašnošću kapetanovom, pod prividom uljuđenog ponašanja - što bi
trebalo da predstavlja napredak - krije se opak i gramziv duh birokrate. Taj duh će
pronaći nov način globljenja seljaka, gledanoj spolja i u unutrašnjoj igri, tvrdoj i surovoj,
kojom se iskrivljuje zakon, izopačavaju odnosi i zloupotrebljuje položaj. Tu je ironija
prešla u satiru, gorku i prodornu, a pisac je ostvario impresivne trenutke svoje proze. 4

4. Jezik

Najbolje sredstvo cjelokupnog Glišićevog rada je vrsno poznavanje jezika. Milovan

Glišić je dobro poznavao narodni jezik i njegovo kazivanje je u duhu narodnog jezika .
Vrijednost Glišićevog pripovjedanja je u humoru i satiri, te u jednostavnom stilu i čistom,
lijepom jeziku. Upravo taj jezični izraz karakterističan je za Glišićevo pisanje. On se
odlikuje jezgrovitošću i izvornošću, ali ipak i pravilnošću u svojim oblicima. To potvrđuje
kako je Glišić nenadmašan poznavalac jezika i to koristi u svom pisanju. Glišić u svom
pripovjedanju koristi prstenastu formu postavljanja radnje. To znači da radnju priča više
pripovedača i to pričajući priču unutar priče. Pisac koristi ovaj način pripovjedanja kako
bi bolje dočarao postavljenu situaciju, ali i pojačao utisak koji ostavlja na čitaoca, i to
atmosferom, tematikom i idejom. Dodatnu dinamiku i slikovitost djela grade opisi likova.
Oni značajno doprinose stvaranju atmosfere, dodatno nose radnju i imaju značajnog
uticaja u stvaranju i obiljeležavanju odnosa.

4
https://dokumen.tips/documents/milovan-glisic-glava-secera-55a35acf114d0.html

6
5. Likovi

5.1. Lik kapetana Sarmaševića (motiv zelenašenja)

Likovi policijskih birokrata i trgovačkih zelenaša bili su njegova prava strast, njima je
posvećivao svu svoju pažnju, u njihovo oblikovanje ulagao sve svoje snage. Među u
njima se nalaze najživlje, najizrazitije, najuspjelije, izrađene i okarakterisane ličnosti
ovoga pisca. Neke od njih kapetana Sarmaševića, Glišić je pokušavao da vaja da
prikazuje portretski. Lik kapetana Sarmaševića dao je u vidu malog ironično skiciranog
portreta. Taj čovjek ružne duše i prvljava karaktera nije bio ružne i prljave spoljašnosti:
u prikazivanju njegova lika pisac se nije služio jeftinim sredstvima slabih umjetnika i
pisaca. “Bogami, ja ne znam šta su ti jadni kapetani toliko natrnuli tim ljudma što pišu u
novine i knjige”- kazuje Glišić uvodeći svoga junaka u pripovjetku i ujedno
nagovještavajući da ne misli praviti karikaturu, već portret te mrske ličnosti davati
jednim većim literarnim postupkom. Ironija, koja se osjeća već u tim prvim riječima,
tokom kratkog opisa i karakterizacije kapetanove ličnosti postepeno će rasti i pojačavati
se. Sarmašević je prije svega, lijep čovjek, otmenog izgleda, dostojanstven u društvu,
sa kulturnim navikama i otmenim ponašanjem. Na njemu je najnovija uniforma, u
njegovoj pratnji na odstojanju od tri koraka uvijek je vjerni pandur s pištoljima i
jataganima za pojasom. U svakom njegovom pokretu, ogleda se “stroga zvaničnost” i
on ostavlja utisak da ga je “sama priroda stvorila da bude kapetan.”Za dalje isticanje
njegovih osobina pisac se služio poređenjem sa onim prostim, primitivnim kapetanima iz
prethodnih generacija. Dok su njegovi prethodnici dolazili u kancelariju posle pet-šest
popijenih prepečenica u kakvoj usputnoj krčmi, on dolazi trijezan, čist, lijepo očešljan,
umiven, i tu je pio vodu sa šećerom i kafu. S takvim karakterom i manirima kapetanove
ličnosti u punom skladu su i načini njegovog pljačkanja. Kao što je bio moderniji,
civilizovaniji po svom izgledu i držanju, tako je lijepi kapetan bio moderniji i civilizovaniji i
u pljačkaškim poduhvatima nego njegovi prethodnici.

7
On od seljaka ništa nije primao neposredno, lično, ali ih je pljačkao svjesno sa unaprijed
pripremljenim planom, sračunato, lukavo, neupadljivo teže uhvatljivo, tako da u očima
svijeta izgleda pošten, da se o njemu misli kao o čovjeku nepodmitljivom, čestitom koji
mrzi da čuje i samu riječ mito. Umjesto njega, sve prljave poslove obavljao je njegov
vjerni pandur. Prvo to bi bila preprodaja iste glave šećera u preko pedeset sela, zatim u
kapetanovome predsoblju svakome ko bi došao u načelstvo radi kakvog posla , a onda
prinudne prodaje imanja prezaduženih seljaka u dosluhu sa zelenašima. Svaki
bezazleni seljak odlazio bi iz njegove kancelarije nesvršena posla i imao bi svakog dana
da čuje poznato “dođi sjutra”, sve dok pandur ili kapetan ne bi primili glavu šećera na
poklon kapetanovoj djeci. Tako su seljaci bili pljačkani, a kapetan naizgled ostajao
čistih ruku. Motiv zelenašenja, najkarakterističnije za Glišićevo djelo, srastao je s
njegovim imenom.5

5.2. Lik Radana Radanovića

U liku srpskog seljaka Radana Radanovića Milovan Glišić je, čini se prikazao pravog
srpskog seljaka, koji se teško snalazio u novonastaloj situaciji. Radan je pošten,
vrijedan, marljiv i naivan. Možemo reći da Radan predstavlja seljane. Likovi su određeni
imenom i time su potpuno zaokruženi. Glišić ne zapisuje usmenu riječ, on stvara
usmenu riječ u novom pisanom mediju. Milovan Glišić se nije bavio psihologizacijom
svojih likova, međutim uspijeva da junakove misli (odnosno misli likova) učini javnim.

5
Živojin Boškov – Odabrana djela - Milovan Glišić, knjiga 33, Štamparsko preduzeće Budućnost, Novi
Sad 1961 str. 18-20

8
6. Zaključak

U prozi Milovana Glišića su prvi put objedinjeni različiti funkcionalni stilovi a druga
noseća greda jeste da su razvijeni oblici pisane tradicije sintetisani sa usmenom
tradicijom. Glava šećera je pripovjetka Milovana Glišića koja govori o tome kako su
korumpirani predstavnici vlasti zajedno sa zelenašima pljačkali seljake. Motiv
zelenašenja je najzastupljeniji u pripovjeci Glava šećera, možemo zaključiti da su
predstavnici zelenaša kapetan Sarmašević, njegov pomoćnik Đuka, kao i zelenaš
David Uzlović koji na kraju pripovjetke završava tragično, tako što biva ubijen od strane
Radana. Poruka ove pripovjetke je da naivne i lakovjerne seljake od zelenaša treba da
štiti država, a ne, da vlast kao što nam je dato u pripovjeci sarađuje sa zelenašima.
Milovan Glišić nam kroz pripovjetku prikazuje korupciju tadašnje vlasti.

9
Literatura:

1. Živojin Boškov – Odabrana djela - Milovan Glišić, knjiga 33, Štamparsko

preduzeće Budućnost, Novi Sad 1961. str. 18-20
2. Dušan Ivanić – Srpski realizam, Matica srpska Novi Sad 1996.
3. https://dokumen.tips/documents/milovan-glisic-glava-secera-55a35acf114d0.html
4. https://sh.wikipedia.org/wiki/Milovan_Gli%C5%A1i%C4%87
5. https://www.tabanovic.com/1.glavasecera.htm
6. https://dokumen.tips/documents/milovan-glisic-glava-secera-55a35acf114d0.html

10