Professional Documents
Culture Documents
Meister Eckhart - Knjiga Božanske Utjehe 1.dio
Meister Eckhart - Knjiga Božanske Utjehe 1.dio
Meister Eckhart - Knjiga Božanske Utjehe 1.dio
Meister Eckhart
KNJIGA BOŽANSKE
UTJEHE
IZ UVODA U NJEMAČKO
IZDANJE
Eckhart je rođen 1260. godine nedaleko od Gothe, u
Hochheimu, u Tiringiji, podrijetlom iz plemićke loze.
Mlad je stupio u samostan dominikanskog Reda
propovjednika u Erfurtu. Mora da je uprava Reda ubrzo
spoznala Eckhartovu izuzetnu nadarenost za učiteljstvo
i upravu, jer on već zajedno obnaša dvije važne službe
kad nastaje najranije nama poznato djelo na njemačkom
jeziku: »Poučni govori«. To su čitanja za stolom za
pripadnike njegova samostana, i ona već nose jasno
prepoznatljive crte učitelja čitanjem i životom, u neodo-
ljivoj sili njegova prodorna govora i smiono nepromašiva
zahvata kojim se ogoljuju najtajniji pomaci u dubini
duševnog Ja:
Napomena
prevodioca
TRAKTATI
POUČNI GOVORI
Ovo su govori vikara iz Tiringije, erfurtskog priora brata
Eckharta, iz Reda propovjednika, kad je odgovarao onoj
(duhovnoj) djeci koja su ga pitala o mnogim stvarima,
dok su zajedno sjedili uz večernje razgovore.
1. O PRAVOM
POSLUHU
2. O NAJSNAŽNIJOJ MOLITVI I
NAJUZVIŠENIJEM DJELU
6. O OSAMI I O POSJEDOVANJU
BOGA
Pitali su me: mnogi bi se strogo povukli od ljudi i rado
bi bili trajno sami, pa bi o tomu ovisio njihov mir, i o tomu
što bi bili u crkvi - da li je to ono najbolje? Tada sam
rekao: »Ne!« A pazi zašto.
Ali kako?
Kako to?
21. O REVNOSTI
Čovjek koji hoće započeti nov život ili djelo treba poći
k svomu Bogu i od njega s velikom snagom i cijelom
pobožnošću poželjeti da mu se (od Boga) zbude ono
najbolje i ono što je njemu najdraže i najdostojnije, a
neka pri tomu voljom i težnjom ne ide za svojim nego
samo za predragom voljom Božjom, i ni za čim drugim.
Što god mu onda Bog dodijeli, neka uzme neposredno
od Boga i neka to smatra najboljim te u tomu bude po-
sve i potpuno zadovoljan.
Pa makar mu se kasnije više sviđao neki drugi način,
on ipak treba misliti: Ovaj ti je način Bog dodijelio, pa
tako neka mi taj bude najbolji. U tomu treba imati
povjerenja u Boga i treba sve dobre načine upravo u taj
isti način uključiti, te u njemu i u skladu s njim uzeti sve
stvari kakve god vrste bile. Jer to što je Bog dobra
pripravio i dao jednomu načinu, možemo naći i u svim
dobrim načinima. Upravo u jednom načinu treba
prihvatiti sve dobre načine, a ne posebnost (upravo)
toga načina. Jer čovjek mora u svakoj prilici činiti samo
jedno, on ne može sve činiti. To mora biti po jedno, a u
tomu jednomu moraju se obuhvatiti sve stvari. Jer ako bi
čovjek htio činiti sve, ovo i ono, pa napustiti svoj način i
prihvatiti način nekoga drugoga koji bi mu se baš puno
više sviđao, to bi zaista stvorilo veliku nepostojanost.
Kao što bi i prije postao savršenim onaj čovjek koji bi iz
svijeta jednom za svagda stupio u neki Red, nego što bi
ikada mogao postati onaj tko bi iz jednoga Reda
prelazio u drugi, koliko god taj bio svet: to dolazi od
promjene načina. Neka čovjek prihvati jedan dobar
način i uvijek ostane pri njemu i u nj unese sve dobre
načine i smatra ga od Boga primljenim, pa neka ne
počinje danas jedno a sutra drugo, i neka se nimalo ne
zabrinjava da u tomu bilo što propušta. Jer s Bogom se
ne može ništa propustiti; kao što Bog ne može ništa
propustiti, tako ni mi s Bogom ne možemo ništa
propustiti. Zato od Boga uzmi jedno pa u to povuci
svako dobro.
KNJIGA BOŽANSKE
UTJEHE
2.
Još više: Bog radi sebe ljubi i sve stvari čini radi sama
sebe, to znači: on ljubi radi ljubavi i djeluje radi
djelovanja; jer Bog bez sumnje ne bi nikad u vječnosti
rađao svoga jedinorođenog Sina da rođenost nije
jednaka rađanju. Stoga sveci kažu da je Sin tako vječno
rođen, a da ipak neprestano još biva rođen. Niti bi Bog
ikada (bio) stvorio svijet da stvorenost nije jedno sa stva-
ranjem. Stoga: Bog je stvorio svijet na takav način da ga
još neprestano stvara. Sve što je prošlo i što je buduće
Bogu je strano i daleko. Pa stoga: Tko je od Boga rođen
kao sin Božji, taj ljubi Boga radi njega samoga, to znači:
on ljubi Boga radi bogoljublja, i sva svoja djela čini radi
tog djelovanja. Bog se nikad ne umara od ljubavi i
djelovanja, pa njemu sve što on Ijubi jest jedna ljubav. I
stoga je istina da Bog jest ljubav. I zato sam gore rekao
da dobar čovjek uvijek hoće i želi radi Boga trpjeti, ne
proći trpljenje; trpeći, ima on ono što ljubi. On ljubi
trpljenje radi Boga i trpi radi Boga. On zbog toga i u
tomu jest Sin Božji, oblikovan po Bogu i u Bogu, koji
ljubi radi sebe samoga, to znači da on ljubi radi ljubavi,
djeluje radi djelovanja; i stoga Bog bez prestanka ljubi i
djeluje. A Božje djelovanje jest njegova narav, njegov
bitak, njegov život, njegovo blaženstvo. Sasvim tako u
istini i za Božjeg sina, za dobra čovjeka, ukoliko jest Bo-
žji sin, trpljenje radi Boga, djelovanje radi Boga jest
njegov bitak, njegov život, njegovo djelovanje, njegovo
blaženstvo, jer ovako govori naš Gospodin: »Blaženi
koji trpe radi pravednosti« (Mt 5,10).
3.
Čitamo u Knjizi Kraljeva da je neki čovjek proklinjao
kralja Davida i upućivao mu krupne pogrde. Onda je
jedan od Davidovih prijatelja rekao da će ubiti toga
bijesnog psa. Tada je kralj David odgovorio: »Ne! jer
možda Bog želi i hoće ovom pogrdom učiniti ono
što je za mene najbolje« (2 Kr 16,5 sl).
O ČOVJEKU PLEMENITA
RODA
PROPOVIJEDI
Meister Eckhart
1. PROPOVIJED
3. PROPOVIJED
4. PROPOVIJED
5. PROPOVIJED
6. PROPOVIJED
7. PROPOVIJED
8. PROPOVlJED
9. PROPOVIJED
In occisione gladii
mortui sunt
(2 Hebr. 11,37)
Čitamo o mučenicima da »su od mača poginuli« (2
Heb 11,37). Naš je Gospodin govorio svojim učenicima:
»Blago vama kad nešto trpite radi mojega imena«
(Mt 5,11 + 10,22).
10. PROPOVIJED
11. PROPOVIJED
In diebus suis placuit deo et
inventus est iustus
(Eccli. 44, 16/17)
Tko vidi Oca, taj vidi Sina (Iv 14,9), a Duh Sveti jest
ljubav njih dvojice. Duša je u sebi tako jednostavna da
ona može opažati uvijek samo jednu sliku u jednom
času. Kad ona opaža lik kamena, ona ne opaža lik
anđela, a ako opaža lik anđela, ne opaža istovremeno
nijedan drugi; a isti lik koji ona opaža, ona u nazočnosti
mora i ljubiti. Kad bi opažala tisuću anđela, bilo bi to kao
da su dva anđela, ali ona ne bi opažala više od jednog
jedinog anđela. Čovjek se dakle treba u sebi sabrati u
jedno.
Čovjek koji zna sve što Bog zna jest poznavalac Boga.
Taj čovjek poima Boga u njegovoj vlastitosti i u njegovu
vlastitu jedinstvu i njegovoj vlastitoj nazočnosti i u
njegovoj vlastitoj istini; s tim je čovjekom posve u redu.
Onaj pak čovjek koji je nenaviknut na nutarnje stvari, ne
zna što je Bog. Poput čovjeka koji u svom podrumu ima
vina, ali ga nije nimalo pio ni kušao, taj ne zna da je ono
dobro. Isto tako stoji s ljudima što žive u neznanju: ti ne
znaju što je Bog, a ipak vjeruju i misle da žive. Takvo
znanje ne potječe od Boga. Čovjek mora imati čisto,
jasno znanje o božanskoj istini. Kod čovjeka koji u
svim svojim djelima ima pravu težnju, početak te
njegove težnje jest Bog, i izvedba te težnje jest
(opet) sam Bog i čista božanska narav, te ona (=
njegova težnja) završava u božanskoj naravi, u
njemu samomu.
12. PROPOVIJED
13. PROPOVIJED
Ako ljubiš sama sebe, onda ljubiš sve ljude kao sama
sebe. Dok jednog jedinog čovjeka voliš manje nego
sama sebe, nikad sama sebe nisi istinski zavolio - ako
sve ljude ne ljubiš kao sama sebe, u jednom čovjeku
sve ljude: a taj čovjek jest Bog i čovjek. Onda stoji pravo
s takvim čovjekom koji ljubi sebe i sve ljude ljubi tako
kao i sebe, s njim je sasvim u redu. A mnogi ljudi kažu:
Ja više ljubim prijatelja od kojeg doživljavam dobro nego
drugog čovjeka. To je nepravilno; nesavršeno je. Mora
se to ipak progledati kroz prste, kao što i mnogi ljudi
plove preko mora s polovičnim vjetrom pa ipak i
doplove. Tako stoji s ljudima koji jednoga čovjeka ljube
više nego drugoga; to je naravno. Kad bih ja njega tako
pravo ljubio kao i sama sebe, što god bi mu se onda
zbivalo na radost ili na žalost, bilo smrt bilo život, meni bi
to bilo jednako drago kao da se meni zbiva što i njemu, i
to bi bilo pravo prijateljstvo.
Čovjek koji eto tako stoji u volji Božjoj neće ništa drugo
nego što jest Bog i što je volja Božja. Kad bi bio
bolestan, on ne bi htio biti zdrav. Svaka muka njemu je
radost, svaka mnogostrukost njemu je jednostavnost i
jedinstvo, ukoliko pravo stoji u volji Božjoj. Makar da je s
tim povezana i paklena muka, bila bi to njemu radost i
blaženstvo. On je nevezan i odrekao se sama sebe, i od
svega onog što treba primiti mora biti slobodan. Ako
moje oko treba vidjeti boju, mora ono biti slobodno od
svake boje. Ako vidim plavu ili bijelu boju, takvo je
gledanje moga oka koje tu boju vidi - upravo to što gleda
jest ono isto što jest gledano okom. Oko u kojemu vidim
Boga jest ono isto oko u kojem Bog vidi mene; moje oko
i Božje oko jest jedno oko i jedno gledanje i jedno
spoznavanje i jedna ljubav.
Čovjek koji tako stoji u Božjoj ljubavi treba biti mrtav
sebi i svim stvorenim stvarima tako da do sebe drži
jednako toliko koliko i do nekoga tko je više od tisuću
milja udaljen. Takav čovjek ostaje u jednakosti i ostaje u
jedinstvu i potpuno jednak; u njega ne upada nikakva
nejednakost. Taj čovjek mora da je ostavio sama sebe i
cio svijet. Kad bi postojao čovjek komu bi pripadao cio
ovaj svijet, pa ga on radi Boga ostavio tako cjelovito
kako ga je primio, njemu bi naš Gospodin vratio cio taj
svijet i k tomu život vječni. A kad bi postojao drugi
čovjek, koji ne bi posjedovao ništa doli dobre volje pa
pomislio: Gospodine, da je ovaj svijet moj, pa da imam
još jedan svijet i još jedan - bilo bi ih tri - i poželio:
Gospodine, ja ih hoću ostaviti, pa i sama sebe, tako
cjelovito kako sam to od tebe primio - tomu bi čovjeku
Bog dao jednako toliko koliko i da je to sve svojom
rukom predao. A drugi čovjek, koji ne bi imao baš ništa
tjelesnog ili duhovnog što bi ostavio ili predao, taj bi
ponajviše ostavio. Tko bi sebe (samo) jedan trenutak
potpuno ostavio, tomu bi sve bilo dato. A kad bi
nasuprot tomu neki čovjek bio dvadeset godina predan,
pa samo i na trenutak sebe nazad uzeo, on nije još
nikad ni bio predan. Čovjek koji je ostavio i koji je
predan i koji nikad više ni samo na trenutak ne gleda
na ono što je ostavio te ostaje postojan, nepokrenut
u sebi i nepromjenljiv - jedino taj čovjek jest predan.
15. PROPOVIJED
16. PROPOVIJED
18. PROPOVIJED
19. PROPOVIJED
Što je molitva?
20. PROPOVIJED
Homo quidam fecit cenam
magnam
(Luc. 14,16)
Bio »neki čovjek«, taj čovjek nije imao imena, jer taj
čovjek jest Bog. Jedan pak učitelj kaže o prvom uzroku
da je on uzvišen iznad riječi. Ta nedostatnost leži u
jeziku. To dolazi od preobilja čistoće njegova (=Božjeg)
bitka. O stvarima se može izricati samo na tri različita
načina: