Professional Documents
Culture Documents
Funkcionalna Svojstva Hrane Masti I Ulja
Funkcionalna Svojstva Hrane Masti I Ulja
Funkcionalna Svojstva Hrane Masti I Ulja
Seminarski rad
Funkcionalna svojstva hrane
MENTOR: STUDENT:
Mr. Svetlana Lakićević Jelena Dinić 208/12
1
Visoka poljoprivredno-prehrambena škola strukovnih studija u Prokuplju
Seminarski rad
Masti i ulja
MENTOR: STUDENT:
Mr.Svetlana Lakićević Jelena Dinić 208/12
2
Sadržaj:
1. Uvod .......................................................................................................................4
8. Zaključak ...............................................................................................................10
9. Literatura................................................................................................................11
3
1. Uvod
Lipidi su estri trohidroksilnog alkohola glicerola i viših masnih kiselina. To su jedinjenja
različitog sastava po pravilu nerastvorna u vodi, a rastvorna u organskim rastvaračima. Čine 1/3
svih hranljivih sastojaka neophodnih za održavanje života, a nalaze se skoro u svim
prehrambenim proizvodima. Biološki su veoma značajna jedinjenja. Osnovna su komponenta
bioloških membrana i utiču na njihovu prpustljivost, učestvuju u predaji nervnih impulsa,
stvaraju kontakte među ćelijama, čine energetske rezerve, štite organizam od mehaničkih povreda
i formiraju termoizolacioni sloj.
Zbog specifične hemijske strukture lipidi se sastoje od nepolarnog i polarnog dela. Jedan
je hidrofilan (ima afinitet prema vodi) i to je glava a drugi hidrofoban deo (ne voli prisustvo
vode) i to je rep.
Uloga lipida:
Energetska uloga lipida ogleda se u tome što se njihovim razlaganjem oslobađa velika
količina energije. Skladište se u ćelijama masnog potkožnog tkiva, odakle se prema potrebi
organizma mogu koristiti.
Gradivna uloga lipida odnosi se na to što se deo masti koristi za izgradnju i obnovu
ćelija i njenih delova.
Zaštitnu ulogu imaju masno tkivo koje okružuje bubrege i potkožni sloj masti koji
pretstavlja toplotni izolator.
4
2. Podela masnih kiselina
- zasićene,
- mononezasićene i
-polinezasićene.
Kod zasićenih masnih kiselina svi ugljenikovi atomi su zasićeni vodonikom. Zasićene
masne kiseline se nazivaju tako jer ne sadrže dvostruke (kovalentne) veze. Najzastupljenije su u
mastima koje su u čvrstom agregatnom stanju na sobnoj temperaturi. Najčešće zasićene masne
kiseline u prirodi su:
Masne kiseline kod kojih postoji jedna nezasićena veza nazivaju se mononezasićene, a
masne kiseline sa dve ili više nezasićenih veza nazivaju se polinezasićene. Nezasićene masne
kiseline dominiraju u biljnim uljima i tečnim mastima nekih morskih životinja.
Utvrđeno je da masti rečnih riba sadrže više C 16 i C20 mononezasićenih, a manje C20 i C22
polinezasićenih masnih kiselina nego morske ribe.
5
Linolna kiselina ima prvu dvostruku vezu između 6 i 7 C atoma, zbog čega se naziva
omega 6-masnom kiselinom, linoleinskana kiselina ima dvostruku vezu između 3 i 4 C- atoma,
i ubraja se u omega 3-masne kiseline.
6
3. Varenje i metabolizam masti
Varenje masti tj. hidroliza odvija se u tankom crevu pod uticajem lipaza, tako što se
odvaja jedan po jedan molekul masnih kiselina od molekula masti. Kao rezultat hidrolize nastaje
smesa slobodnih masnih kiselina, mono i diglicerida. Hidroliza ne ide do kraja pa u toku
metabolizma nastaje mala količina glicerola. Hidrolizovana mast kao emulzija se apsorbuje
direktno u krv. U krvi je utvrđeno prisustvo emulgovane masti nakon dva sata od unosa hrane, a
isčezava iz krvi za nekoliko sati.
Jedan deo apsorbovanih masti se oksiduje dajući energiju, dok se drugi deo transformiše u
rezervne masti i prenosi u masne ćelije kada organizmu nije potrebna energija. Kada telo koristi
kao izvor energije masti, energija se oslobađa oksidacijom masnih kiselina. Ova oksidacija se
odvija u nekoliko koraka, npr. ako se oksiduje stearinska kiselina u prvom koraku nastaje
palmitinska kiselina, a u drugom miristinska kislina. Na kraju procesa oksidacije nastaje
maslačna kiselina. U svakom koraku oksidacije masnih kiselina izdvaja se fragment sa dva
ugljenikova atoma koji se transformiše u sirćetnu kiselinu. Ako telu nije potrebna energija,
molekuli masti se skladište kao rezervne masti.
Prva masna kiselina koja je poterbna se zove Alfa linoleniska kiselina. Izvori omega 3
ALA su semenke lana, orasi, povrće iz mora (alge), povrće sa velikim zelenim lišćem i ribe iz
hladnih voda kao što su losos, sardine, skuša i pastrmka.
Obe vrste nezasićenih masti mogu da pomogmnu da se smanji nivo holesterola u krvi kad
se koriste umesto zasićenih masti u ishrani. Međutim trebalo bi biti umeren pri konzumiranju bilo
kojih masti jer masti sadrže duplo više kalorija od proteina i ugljenih hidrata.
7
5. Loše masti: zasićene masti
Naša tela su sposobna da proizvedu sve potrebne količine zasićenih masti, tako da nije
potrebno da ih unosimo kroz ishranu. Zato su zasićene masti svrstane u lošu kategoriju jer, nije
potrebno da ih dodatno unosimo. Uz to imaju negativne efekte na kardiovaskularna oboljenja.
Zasićene masti dolaze uglavnom iz mesa, morskih plodova, piletine sa kožom, punomasnog
mleka i mlečnih proizvoda od punomasnog mleka.
Zasićene masti se mogu naći i biljnom svetu u hrani kao što su kokos, ulja od kokosa ili
palmino ulje. One povećavaju ukupni holesterol tako što podižu štetni LDL. Kao sve masnoće u
ishrani, zasićene masti takođe u maloj količini povećavaju i zaštitni HDL. Nezasićene masti su
međutim poželjnije jer one pored toga što smanjuju štetni holesterol (LDL) istovremeno
povećavaju i dobar holesterol (HDL).
Kao opšte pravilo, dobro je da se unos zasićenih masti drži na minimumu ili što je niže
moguće. Pošto se nalaze u velikom broju namirnica, uključujući i biljnimi uljima koja su
pretežno sačinjena od nezasićenih masti, nije moguće u potpunosti eliminisati ih iz ishrane.
Crveno meso i mlečni proizvodi su glavni izvor zasićenih masti u našoj ishrani.
Trans masti su lošije za holesterol od zasićenih masti jer one povećavaju loši LDL a
istovremeno smanjuju i dobri HDL. One takođe pospešuju upale, ugrožavaju aktivnost imunog
8
sistema, povećavaju mogućnost pojave srčanih oboljenja, moždanih udara, dijabetesa i drugih
hroničnih bolesti. Čak i male količine trans masti mogu da imaju negativne efekte na zdravlje. Za
svaka 2 dodatna procenta kalorija od trans masti (od prilike to je srednja naručena veličina
pomfrita ) rizik od srčanih oboljnja se povećava za 23 procenta.
Trans masne kiseline koje se mogu naći u pomfritu, margarinu, čipsu od krompira i bilo
čemu drugome što sadrži parcijalno hidrogenizovana ulja poremećuje komunikaciju u vašem
mozgu. Trans masne kiseline se jako retko nalaze u prirodi i većinom su veštačke tvorevine pa je
našom telu jako teško da ih iskoristi pravilno.
- Ulje kukuruznih klica - dobija se kao sporedni proizvod u proizvodnji skroba iz kukuruza.
- Svinjska mast - dobija se topljenjem masnog tkiva svinja, tokoferol produžava vek čuvanja.
9
8. Zaključak
Između 20-30 % dnevne potrošnje kalorija treba da unosimo iz masti. Masti su sjajan
izvor i skladište energije. Kao važan deo ćelijskih membrana, masti kontrolišu šta ulazi i izlazi iz
ćelija. Telo koristi holesterol kao početnu tačku za pravljenje estrogena, testosterona, vitamina D
i drugih elemenata. Kao biološki aktivni molekuli masti mogu da utičnu na to kako se mišići
odazivaju na poziv insulina “za konzumiranjem šećera”. Različite vrste masnoća mogu da
pospešuju ili sprečavaju upale.
10
9. Literatura
1. Industrijska proizvodnja gotove hrane, dr. Milica Gugušević, Beograd 1989.
3. http://mojtanjir.com/masti
4. http://hr.wikipedia.org/wiki/Masne_kiseline
11