Koji i što

Koji, koja, koje. Zamjenica u službi atributnoga veznika, sklonjiva, zamjenjiva sa što1:

Teroristi su srušili neboder koji (N) je već bio postao simbol slike Manhattana.
Teroristi su srušili neboder koji (A) smo uvijek gledali na slikama Manhattana.
Teroristi su srušili neboder kojega (G) se i sad sjećamo.
Teroristi su srušili neboder kojemu (D) se i sad divimo.
Teroristi su srušili neboder o kojem (L) i sad razgovaramo.
Teroristi su srušili neboder s kojim (I) smo se oduševljavali.

Što1. Atributni veznik (dakle nije zamjenica, nego veznik), nesklonjiv, zamjenjiv s koji, koja,
koje, tada u kosome padežu tzv. resumptivna lična zamjenica preuzima njegov padež:

Teroristi su srušili neboder što (Ø) je već bio postao simbol slike Manhattana.
!Teroristi su srušili neboder što (Ø) smo ga (A) uvijek gledali na slikama Manhattana.
!Teroristi su srušili neboder što (Ø) ga (G) se i sad sjećamo.
!!Teroristi su srušili neboder što (Ø) o njemu (L) i sad razgovaramo.
!!Teroristi su srušili neboder što (Ø) mu (D) se i sad divimo.
!!Teroristi su srušili neboder što (Ø) smo se s njime (I) oduševljavali.

Što2. Zamjenica za neživo u službi objektnoga, subjektnoga ili predikatnoga veznika,

sklonjiva, nije zamjenljiva s koji, koja, koje:

Ne znam što (N) je to. *Ne znam koje (N) je to.

Pitajte što (N) vam nije jasno. *Pitajte koje (N) vam nije jasno.
Ne znam što (A) da ti kažem.
Recite čega (G) se najviše plašite.
Ne znam čemu (D) da se nadam.
Ne znam o čemu (L) da ti govorim.
Ne znam čime (I) da te obradujem.
Što (N) nije bilo na televiziji, nije se ni dogodilo. *Koje (N) nije bilo na TV, nije se ni dogodilo.
Bit će što (A) Bog da.
Pitanje je čega (G) se on uopće sjeća.
Pitanje je čemu (D) se uopće imamo nadati.

Što3. Prosentencijalizator, zamjenica u službi nerestriktivnoga relativnoga veznika, anaforički

upućuje na antecedent koji je čitava rečenica, ne samo imenička riječi u njoj:

Nezaposlenost raste, što (N) nam je najveći problem.

Nezaposlenost raste, što (A) smo trebali navrijeme spriječiti.
Nezaposlenost raste, čega (G) nam je uvrh glave.
Nezaposlenost raste, čemu (D) se Vlada nije nadala.
 Nezaposlenost raste, o čemu (L) smo prije trebali razmišljati.
Nezaposlenost raste, s čime (I) ne možemo biti zadovoljni.
Što2. Eksplikativni veznik, nesklonjiv, nezamjeniv s koji, koja, koje:

Drago mi je što (Ø) smo se vidjeli.

Dobro su učinili što (Ø) se nisu predali.

Što3. Uzročni veznik, nesklonjiv, nezamjeniv s koji, koja, koje:

Nismo mi krivi što (Ø) vi nemate pojma.

Žao mi je što (Ø) ih nismo pozvali na zabavu.
Pokajali su se što (Ø) su lagali.

Što6. Čestica, i to intenzifikator uz komparativ i superlativ, upitna čestica značenjem bliska

čestici zar i dektičko-usklična čestica s nijansom načinskoga značenja. Nesklonjiva,
nezamjeniva s koji, koja, koje:

Što (Ø) više, to bolje,

Došli smo najbrže što (Ø) smo mogli.
Radim najbolje što (Ø) znam.
A što (Ø) ti nisi znao za to?
Što (Ø) me mučiš?
Što (Ø) misliš da ja nisam uplašen?
Što (Ø) si tako blijeda?
Što (Ø) je hladno!
Što (Ø) se on danas osramotio!

Što7. Dio proizvedenih veznika (vezničkih izraza). Nesklonjivo, nezamjenivo s koji, koja,
koje (kao što, prije nego što, zato što, s obzirom na to što, bez obzira na to što, zahvaljujući
tome što, usprkos tome što itd.).