ESEJ NA DRŽAVNOJ MATURI (SINTEZA)

- esej – književnoznanstvena vrsta u kojoj se znanstveno izlaganje nekoga životnog ili spoznajnog
pitanja obrađuje književnoumjetničkim stilom i postupcima

- esej na državnoj maturi – kreativan način odgovaranja na pitanja tj. kreativan način pokazivanja
znanja i iznošenja misli
- esej na osnovnoj razini – 350 do 500 riječi
esej na višoj razini – 400 do 600 riječi1 (u hrvatskome jeziku u prosjeku do 30 rečenica)
- na državnoj maturi piše se: 1. interpretativni esej
2. raspravljački esej
3. usporedno-raščlambeni esej
- tijekom pisanja eseja:
1. prepoznajte ključne sadržajne podatke i strukturu
2. opišite problem prema smjernicama tekstova
3. navedene tvrdnje potkrijepite citatom ili parafrazirajte (prepričajte neki izvor)
4. pokažite da razumijete ono o čemu ste pisali te pravilnom uporabom jezika izrazite
vlastito znanje i misli
- u svakome eseju ocjenjuje se:
a) čitanje i razumijevanje polaznih tekstova
b) pismeno izražavanje
c) pravilna uporaba jezika (pravopis, gramatika, stil...)
- svaki esej mora imati jasnu trodijelnu kompoziciju: grafički i sadržajno označen uvodni dio,
grafički i sadržajno označenu razradu (u jednom ili nekoliko odlomaka) te grafički i sadržajno
označen zaključni odlomak
- prva se rečenica svakog dijela eseja mora uvući za jedan do dva centimetra
- prvi i zadnji dio eseja ne trebaju biti dugi; puno duži treba biti središnji, razradbeni dio eseja
- najčešće se u pojedinom odlomku odgovara na jednu ili dvije smjernice, ne više; svaki odlomak
mora biti odvojen od drugih odlomaka; početak svakoga odlomka potrebno je uvući za jedan do
dva centimetra ili za širinu palca
- usredotočite se na najvažnije smjernice, potrošite malo vremena da biste zaključili što se od vas
traži i napišite nekoliko kratkih natuknica koje će vam pomoći da vam misli ne odlutaju u širinu
- odgovorite samo na ono što vas se pita, a ne na neka druga pitanja; najvažnije je uočiti ono što je
relevantno (nije važno što biste vi htjeli napisati, nego ono što se od vas traži da napišete!)

1
Jedino vježbanje pisanja eseja prije ispita (a ne prebrojavanje riječi tijekom pisanja) može osigurati pisanje
eseja s odgovarajućim brojem riječi.

1
 1. svrstajte natuknice u tri skupine: - jednu ili dvije natuknice odredite za uvodni dio
- većinu natuknica odredite za razradbeni dio
- jednu ili dvije natuknice odredite za zaključni dio
2. povežite natuknice tako da iz jedne natuknice proizlazi druga
3. svaku od natuknica shvatite kao „malu temu“ i objasnite ih

VRSTE ESEJA NA DRŽAVNOJ MATURI

1. Interpretativni tip eseja
- najčešći tip eseja što se koristi za provjeru znanja i isticanje vlastitog mišljenja
- sastavlja se i piše prema određenom predlošku (ulomku teksta, pjesmi, eseju i slično)
- na početku je potrebno smjestiti autora i književno djelo u književnopovijesno razdoblje
- smjernice koje se daju uz tekst nisu poredane prema nekom redu; na temelju smjernica treba
napraviti tekst koji ne smije djelovati kao da se odgovara na pitanja, mehanički
- prilikom pisanja eseja treba pokazati vlastito znanje, ali i sposobnost prikazivanja vlastitoga
znanja
a) korisni izrazi uz interpretaciju poezije: analiza (raščlamba), cezura, dijalekt, epska poezija,
figure (metafora, metonimija, asonanca, aliteracija...), funkcija, govor, interpretacija, izraz,
književni postupak, književni pravac, kompozicija, konotacija, kontekst, lirika, lirska
poezija, lirsko-epska poezija, lirski subjekt, motiv, motivacija, oblik, pjesnički jezik,
pjesnički ritam, pjesnička slika, rima, ritmička cjelina, semiotički, sintagma, sinteza, stih,
stil (stilistika), strofa, tema, teorija književnosti, unutrašnja kompozicija, uzvišeno,
versifikacija, značenje, značenjska cjelina, znak, zvukovna cjelina
b) korisni izrazi uz interpretaciju epike: analiza (raščlamba), deskripcija, digresija, dijalekt,
dijalog, događaj, epizoda, epska tehnika, fabula, glavna radnja, interpretacija, izraz,
karakterizacija (likova), književni postupak, književni pravac, komparacija, komparativno,
kompozicija, konotacija, kontekst, lik, monolog, motiv, motivacija, naracija, naratologija,
oblik, obrat, ponavljanje, pripovjedač (narator), pripovjedačka tehnika, psihološka
karakterizacija, retardacija, retrospekcija, sadržaj, sinteza, siže, stil (stilistika), struja svijesti,
tema, tematski sloj, unutrašnja kompozicija, unutrašnji monolog, značenje, žanr

2. Raspravljački tip eseja

- obrađuje teme koje se odnose na našu društvenu stvarnost
- do teme se dolazi tako da je u zadatku ponuđen tekst ili pitanje (smjernica) koje propituje neki
problem iz svijeta i života

2
- potrebno je izraziti i argumentirati (potkrijepiti dokazima) vlastiti stav ili stav neke relevantne
osobe na tome području
- od eseja se očekuje da se argumentira jedna ili nekoliko mogućnosti; time se pokazuje znanje i
osobno iskustvo kulture
- tekst ili smjernice prvo treba pročitati, a potom iz njih napraviti natuknice
- savjet – dobro je prisjetiti se pročitane literature, lektire, filmova, časopisa i pokazati sposobnost
analiziranja i zaključivanja s obzirom na temu
- korisni izrazi uz raspravljački tip eseja: argument, argumentacija, dokaz, izvođenje, konotacija,
kontekst, kontrastiranje, osobni stav, pozadina, propitivanje, prvi plan, rasprava, suprotnost,
suprotstavljanje, zaključivanje

3. Usporedno-raščlambeni tip eseja

- u ovome su eseju ponuđena najmanje dva teksta koje povezuje neko obilježje (tema, problem,
glavni motiv, književna vrsta, stilska epoha...)
- važno je ukratko smjestiti pisce i djela u književnopovijesno razdoblje
- potrebno je izraziti osobni stav i dokazati ga na primjerima
- tijekom čitanja tekstova i smjernica potrebno je uočiti sličnosti i razlike ponuđenih tekstova te ih
odmah zapisati
- ne treba uspoređivati previše elemenata već samo onoliko koliko je navedeno u smjernicama ili
manje
- korisni izrazi uz usporedno-raščlambeni tip eseja: dokazivanje, izvođenje, kontrastiranje,
postupno (postupnost), različitost, razlikovanje, sličnost, suprotstavljanje, usporedba
(komparacija), uspostavljanje veze, zaključak (zaključivanje)

KAKO NAPISATI NASLOV ESEJA

- naslov je najbolje odrediti iz ključne riječi koja će biti u uvodnom odlomku i koja je povezana s
temom eseja (iz smjernica navedenih uz esej)
- može biti i duži – toliko koliko je najmanje potrebno da se ukratko opiše tema

KAKO NAPRAVITI STRUKTURU ESEJA I NAPISATI ESEJ

- podcrtajte ključne riječi u smjernicama
- od podcrtanih riječi napravite natuknice (ključne riječi kratko proširite vlastitim komentarom)
- stavite redne brojeve ispred natuknica na način da prvo odgovorite na smjernice koje najbolje
znate te jednu ili dvije ostavite za kraj razradbenog dijela eseja
- napišite koncept eseja

3
- pripazite da vam se odgovaranje na smjernice nadovezuje jedno na drugo, međusobno ih
povežite
- za središnji dio razradbene cjeline stavite natuknice sa smjernicama na koje slabije znate
odgovoriti
- u završnom dijelu razradbene cjeline opet odgovorite na jedno ili dva pitanja koja najbolje znate
- smjernice na koje ne znate dati odgovor – precrtajte!

DIJELOVI ESEJA
UVODNI DIO
- započnite nečim što je važno, no to nipošto ne smije biti sve što biste htjeli reći; nemojte gubiti
vrijeme na opširnost u prvome dijelu
- ne započinjite negativnim ili polemičkim rečenicama; otpočetka budite pozitivni i pokažite da
znate o čemu želite pisati, a ne da se dvoumite
- u prvom ulomku potrebno je smjestiti književno djelo i pisca u književnopovijesno razdoblje te
odrediti temu eseja (osobito kod interpretativnog i usporedno-raščlambenog eseja)
- uvod treba imati četiri ili pet rečenica; odmah se treba odgovarati na postavljeno pitanje,
odnosno mora se početi upućivati na temu eseja
- korisne početne fraze: u ovome eseju namjeravam...; u ovome će se eseju raspravljati o...; ovaj će
se esej usredotočiti na...; cilj je ovoga eseja...; u namjeri da povedem raspravu o..., analizirat ću..
RAZRADBENI DIO
- ovome dijelu treba posvetiti najveću pozornost
- treba nastaviti od onoga s čime ste završili uvodnik
- najbolje je da ima pet odlomaka (najmanje tri)
- dobro je da se ključna riječ ili ključni pojam nalazi već u prvoj rečenici jer se na taj način
ocjenjivaču signalizira o čemu taj odlomak govori
- svaki zasebni odlomak mora imati cjelovitu strukturu; ključna riječ otvara mogućnosti
objašnjenja u ostatku odlomka
ZAKLJUČNI ODLOMAK
- u zaključnom odlomku zaokružuje se smisao cijeloga eseja i naglašavaju se najvažnije misli
- navode se najvažniji dokazi koji podupiru temu o kojoj se pisalo
- u ovome dijelu treba naglasiti da je kraj i da smo baš htjeli da tu i bude; u tome nam mogu
pomoći sljedeći izrazi i fraze: konačno; kao što sam pokazao...; kao što sam argumentirala;
zbog toga; navedeni dokazi navode na zaključak; s obzirom na sve dokaze; tako se može
zaključiti...
- esej bi trebalo završiti u pozitivnom tonu i naglasiti neku novu ili važnu misao

4
U ESEJU SE OCJENJUJE:
1. čitanje i razumijevanje teksta
- da biste u ovome dijelu dobili dobru ocjenu, trebate napraviti sljedeće:
a) napisati da znate o kojem se tipu teksta predloženog teksta tj. ulomka radi (pjesma, ulomak
romana, drama, članak...)
b) dati do znanja da razumijete najvažnije podatke što su u tekstu navedeni i strukturu teksta
c) opisati problematizaciju prema smjernicama što su navedene
d) tvrdnje potkrijepiti citatima (dovoljno ih je nekoliko)
e) pokazati da razumijete o čemu se u tekstu radi
2. pismeno izražavanje
a) esej treba oblikovati u tri dijela
b) tekst eseja putem poveznica treba povezati u smislenu cjelinu
c) treba koristiti riječi i izraze koji se koriste prilikom analiza i interpretacija određenog tipa
teksta (na primjer, struktura lirske pjesme, naracija, deskripcija, unutarnji monolog...)
d) rečenice oblikovati jasno i točno (ne pisati preduge rečenice)
e) paziti na pravopis (ako niste sigurni kako se neka riječ pravilno piše, zamijenite je nekom
drugom za koju ste sigurni kako se piše)
f) pisati u skladu s hrvatskom gramatikom

Pogrješke koje nikako ne smijete napraviti jer vas mogu disvalificirati:

1. ne smijete promašiti temu
2. ne smijete pisati nečitko
3. ne smijete napisati esej velikim tiskanim slovima
4. ne smijete biti nepristojni u izražavanju (niti na hrvatskom jeziku niti pri eventualnoj uporabi
stranih riječi)
5. ne smijete se izravno obraćati ili pisati osobne poruke ocjenjivaču (na primjer, Ovdje sam malo
pogriješio pa ovo nemojte uzeti u obzir...)
6. ne smijete pisati viceve ni pjesme
7. ne smijete crtati ili oslikavati ono o čemu pišete
8. ne smijete križati ili prepravljati rečenice u čistopisu.

Ingrid Kos, prof. dipl.