JEZIK NIJE NOMENKLATURA

Jezik se sastoji od jezičnih znakova, što ih čini temeljnim dijelom jezičnog sustava.
Jezični znak ima svoju akustičku sliku sastavljenu od glasova i predodžbu koje zajedno
čine dvije važne sastavnice nerazdvojnog odnosa: označitelj ili izraz i označeno ili
sadržaj (pojam). Svaki jezični znak ima obilježje arbitrarnosti, što znači da za našu
jezičnu svijest nema jasnog ni logičnog opravdanja zašto bi za riječ lopta u hrvatskom
upotrijebili niz glasova l-o-p-t-a, u češkom m-í-č, u engleskom b-a-l-l, u talijanskom p-a-
l-l-a. Tako govornici različitih jezika imaju različitu akustičku sliku kada misle na isti
pojam, upotrijebit će različit niz glasova, tj. drugačiji termin za neki sadržaj.

U duhu različitih forma u različitim jezicima, dvije su dihotomije (parovi

suprotstavljenih elemenata ili pojava koji u određenim slučajevima ne mogu postojati
jedan bez drugoga) koje se tiču jezičnoga znaka. Prva je plan izraza koji ne ovisi o
stvarnim glasovima i plan sadržaja koji ne ovisi o stvarnim značenjima. Zato se i jezični
znak promatra kao veza između sadržaja i izraza, ali se svaka ta sastavnica dijeli na
supstanciju i formu što predstavlja drugu dihotomiju. Supstancija je za sve jezike
jednaka, npr. tresemo se i cvokoćemo kada nam je hladno, znojimo se kada je vruće,
jaučemo kada se udarimo, dok je forma u svakom jeziku drugačija: u hrvatskom ćemo
reći hladno mi je, vruće mi je, u talijanskom ho freddo, ho caldo, u češkom je mi zima, je
mi horko, u engleskom I'm cold, I'm hot. Izvanjezičnu stvarnost bi predstavljala činjenica
da je vani -6° ili 40°, a ne jezičnu činjenicu jer još nije izražena jezikom. Supstancija
sadržaja za sve je jezike jednaka, a ono što se razlikuje od jezika do jezika jest forma
sadržaja jer jezici različito segmentiraju supstanciju. U Italiji je bevanda najobičnije piće
ili napitak, dok u Dalmaciji predstavlja vino razvodnjeno vodom. Zeď u češkom
predstavlja samo jednodimenzionalnu stranicu zida, stěna predstavlja zid sa sve 3
strane, dok u hrvatskom znamo da je zid trodimenzionalan, a stijena je kamen. U
engleskom termin water on the knee na hrvatski prevodimo kao voda u koljenu, dok
bismo doslovno rekli voda na koljenu. Kada kažemo riječ preša, štokavci i kajkavci
pomislit će na stroj za pritiskanje, dok će čakavcima to biti sinonim za pritisak.

U Sapir-Whorfovoj hipotezi izneseno je da je kultura uvelike određena jezikom i da

različite kulture diljem svijeta imaju različite poglede i na različite načine percipiraju
svijet. Sapir i Whorf bavili su se proučavanjem indijskih plemena, te su tako uočili da
Hopi, američki indijanci, u svom jeziku nemaju izraz za riječ prošlost, sadašnjost i
budućnost. Eskimi imaju više izraza za snijeg, dok Europljani imaju uglavnom jedan:
snijeg, snow, sníh, neve... Iako s drugim govornicima ne dijelimo iste poglede na svijet i
ne javlja nam se ista slika kada netko spomene neki izraz, ipak tu sliku možemo
usporediti sa slikom koju ima govornik talijanskog ili češkog. U talijanskom za riječ
djeca postoje izrazi bambini i figli. Za nekoga tko nije upoznat s talijanskim, riječ figli
podsjećat će ga na riječ figlia, te će gotovo automatski pomisliti kako figli znači kćeri
(figlie), a ne djeca. Dio ovakvih poteškoća u povezivanju jezika s vanjskim svijetom je u
određenoj mjeri povezan s jezikom koji u najvećoj mjeri rabimo, tj. materinski jezik, ali
čovjek ima i prirođenu sposobnost da usvoji neki jezik i ta se pojava naziva jezičnom
kompetencijom. Od najranijih vremena čovjek njome služio da pronađe vezu između
stvari, objasni pojave i događaje.

Zaključujemo da jezik ne služi samo za komunikaciju s ljudima, već je jezik nešto puno
kompleksniji i apstraktniji pojam te se njime određuje naša kultura, tradicija i povijest.
Najboljim sredstvom prenošenja iskustva za čovjeka pokazao se upravo ljudski jezik,
kao sustav jezičnih za prenošenje njima pojmova i sadržaja. Svaki jezik ima svoj način
predstavljanja, opisivanja i interpretiranja svijeta oko sebe i čini nas našim identitetom.
Komplekstnost jezika će uvijek postojati, no na to se pitanje nikada neće moći
odgovoriti, jer bi fenomen jezika tada bio rješen.

ALOMORFI

leksički alomorfi: porco→porko →porči (morfofonemi /k/ i/č/)

greco→greko→greči (morfofonemi /k/ i/č/)
dire→diko→diči (morfofonemi /k/ i/č/)
leggere→lego→leđi (morfofonemi /g/ i /đ/)
ruka→ruci→ručni
nauk→nauci→naučiti
supletivizmi: aller→je vais→nous allons
tvorbeni komplementarni: ispisati/izabrati (is- i iz-→inačice, morfofonemi /s/ i /z/)