SVEUČILIŠTE U ZADRU

FILOZOFSKI FAKULTET U ZADRU

ODSJEK ZA KROATISTIKU

Dnevnik – osobni, stručni i dnevnik čitanja

KOLEGIJ: Suvremene metodičke osnove jezičnoga izražavanja

AK. GOD.: 2020/2021.
NOSITELJ KOLEGIJA: izv.prof.dr.sc. Josip Miletić
STUDENTICA: Andrea Šalić

U Zadru, 2021.
 SADRŽAJ

1. UVOD...............................................................................................................3

2. OSOBNI DNEVNIK KAO DIO NASTAVNE

JEDINICE..............................4

3. DNEVNIK ČITANJA.......................................................................................6

4. STRUČNI

DNEVNIK.......................................................................................8

5. ZASTUPLJENOST DNEVNIKA U ŠKOLI ZA

ŽIVOT.................................9

6. ZAKLJUČAK.................................................................................................11

PRILOZI.............................................................................................................12
 1. UVOD

Kao zasebna prozna književna vrsta ili bolje rečeno žanr autobiografske književnosti,
dnevnik nije zastupljen u nastavnim planovima i programima, izuzev starije nastavne planove
i programe trogodišnjih i četverogodišnjih strukovnih škola, pri čemu naslov nastavne
jedinice, Dnevnik: osobni, stručni i dnevnik čitanja sugerira da se dnevnik opisuje i obrađuje
kao tekstualna vrsta u kojoj se kronološki opisuje neki tijek zbivanja ili pak koji je u službi
bilježenja novih saznanja i vještina.

Sama definicija, prema online izdanju Hrvatske enciklopedije, uz navedene definicije, navodi
da je dnevnik isto tako jedna od temeljnih poslovnih knjiga koja se vodi u sustavu dvojnog
knjigovodstva i u kojoj se poslovni događaji evidentiraju kronološki prema vremenu njihova
nastanka. Osim toga, dnevnik mogu biti i novine koje izlaze dnevno te dnevna informativna
radijska ili televizijska emisija.

Potonje mogu biti obrađivane u sklopu medijske kulture, odnosno domene Kultura i mediji,
ali ne kao zasebna nastavna jedinica, već kao dio, odnosno u sklopu neke druge jedinice koja
obuhvaća nešto širi okvir.

Isto tako, pregledavajući različite udžbenike s ciljem da se pokaže način obrade dnevnika,
lako će se uočiti da je dnevnik, koju god definiciju uzmemo u obzir, neznatno zastupljen, pri
čemu se eventualno direktno spominje tek u nabrajanju diskurzivnih vrsta ili kao napomena o
nekom književnom djelu.

Tim rečeno, tema ovoga seminarskog rada jest uočiti, proučiti i opisati na koji se način
dnevnik, osobni, stručni ili dnevnik čitanja, može obraditi u okviru drugih nastavnih jedinica.
Isto tako osvrnut ćemo se i na mogućnost obrade dnevnika kao zasebne nastavne jedinice te
na koji je način i u kojoj mjeri dnevnik zastupljen u nastavnim planovima i programima te
predmetnim kurikulumima predmeta Hrvatski jezik.
 2. Osobni dnevnik kao dio nastavne jedinice

Ovisno o nastavniku i njegovom odabiru lektirnih naslova, učenik se već u trećem razredu
može susresti s (barem djelomično) epistolarnim oblikom romana. Naime, riječ je o
Dnevniku Pauline P. Sanje Polak, zastupljenom još u Nastavnom planu i programu za
osnovne škole iz 2006. godine.

Iako se učenici susreću s dnevnikom već u trećem razredu, takav se diskurzivni oblik ne
uvježbava niti raščlanjuje sve do 3. obrazovnog ciklusa; drugim riječima, dnevnik kao
diskurzivna vrsta nešto je zastupljeniji, bilo kao oblik vježbe, provjere znanja ili dodatne
aktivnosti tek u 6., a posebice 7. i 8. razredu osnovne škole. Na svakom obrazovnom stupnju
dnevnik će se strukturno i sadržajno razvijati prema načelu spiralno-vertikalnog slijeda,
nadograđivati novim saznanjima iz domena Jezik i komunikacija te Književnost i stvaralaštvo
pa će tako osobni dnevnik služiti kao motivacija, način provjere novih jezičnih spoznaja, ili
čak način provjere pročitanosti nekog književnog djela.

Strukturu i osobitosti dnevničkih zapisa s učenicima obrađujemo na primjeru poznatih

romana pisanih u obliku dnevnika: u 6. razredu imamo Mali ratni dnevnik Stjepana Tomaša,
u 7. razredu Majerov Dnevnik malog Perice ili Tajni dnevnik Adriana Molea Sue Townsend,
a u 8. razredu učenici susreću Dnevnik Anne Frank. U srednjim školama najzastupljeniji je
Goetheov roman Patnje mladog Werthera, na temelju kojega se obrađuje pojam epistolarnog
romana.

Budući da osobni dnevnik podrazumijeva iznošenje vlastitoga viđenja pojedinih zbivanja i

emocija probuđenih takvim zbivanjima, važno je s učenicima obraditi nastavne jedinice koje
se tiču tih aspekata dnevničkoga zapisa. Uz to, osobni dnevnik može poslužiti kao izvrsna
vježba na svakom stupnju obrazovanja.
Primjerice, u 5. razredu, obrađujući objektivno i subjektivno iznošenje događaja ili opisa
osobe te stvaralačkoga prepričavanja, osobni dnevnik može poslužiti kao izvrsna vježba na
kojoj subjektivno opisuje događaje i osobe iz njegovoga života ili pak u obliku dnevničkoga
zapisa stvaralački prepričati, odnosno izmijeniti predložak uvođenjem novoga događaja ili
lika. Možemo pretpostaviti da će učenici opisivati prošle događaje, pa takav dnevnički zapis
može poslužiti i kao predložak za vježbanje prošlog glagolskog vremena, odnosno perfekta.

Nakon toga, učenik se u 6. razredu susreće sa stvaralačkim prepričavanjem s promjenom

gledišta te portretom i opisom otvorenog i zatvorenog prostora; dnevnički zapis se opet
nameće kao izvrsna vježba na kojoj možemo procijeniti u kojoj su mjeri učenici ovladali
obrađenim sadržajem i na kojim je elementima potrebna dorada ili naknadna vježba i
ponavljanje.

Dnevnik može poslužiti i kao provjera pročitanosti nekog književnoga djela: uzmimo,
primjerice, novelu Voda Vladimira Nazora. Umjesto klasične provjere pročitanosti koja
obuhvaća kratka pitanja i odgovore vezane uz sadržaj djela, učenici mogu pisati dnevnički
zapis. Njihov je zadatak odabrati lika iz djela, opisati događaje iz njegove/njezine perspektive
te izraziti emocionalno stanje lika, odnosno kako se osjećao zbog događaja i/ili likova i
njihovih posljedica i/ili postupaka.

U 8. razredu dnevnički zapis može poslužiti kao svojevrsna sinteza ostvarenih jezičnih i
stvaralačkih ishoda; dnevnik može poslužiti kao svojevrsna inicijalna provjera na temelju
koje nastavnik provjerava usvojenost gradiva prethodnih razreda ili kao postupak
vrednovanja za učenje, posebice ako se pisanje dnevnika provodi kontinuirano: nastavnik na
temelju takvih dnevničkih zapisa vrlo lako može izdvojiti koje su dijelove gradiva učenici
lako savladali, a u kojim dijelovima je potrebno ponavljanje. Dnevničkim se zapisom tako
provjerava učenikov napredak u gotovo svim aspektima nastavnog predmeta: poznavanju i
ispravnom korištenju jezičnih kategorija, slaganju rečenice, razvijenosti rječnika, stilu,
poznavanju književnoteorijskih pojmova i njihovo korištenje u vezanom tekstu i sl.

Takva se praksa može nastaviti i u srednjoj školi u sklopu obrade lektire, posebice u
posljednjem obrazovnom ciklusu, odnosno u 3. i 4. razrednu srednjih škola. Romani iz epohe
romantizma mogu poslužiti kao savršena platforma na kojoj učenici u obliku dnevničkoga
zapisa iznose svoje subjektivno mišljenje o romanu te osjećajima koje je pojedini roman u
njima probudio; kao vježbu, učenici mogu pisati dnevnik iz pozicije jednog od likova
pojedinog romana, iznositi misli i osjećaje koji nisu eksplicitno navedeni, ali koji se mogu
iščitati iz postupaka pojedinih likova. Pri obradi psihološkoga romana, posebice u onima koji
nameću moralnu dilemu, učenik može pisati dnevnički zapis iz pozicije pojedinoga lika,
braneći ili napadajući tezu ili stajalište navedeno u romanu. Takav dnevnik od učenika
zahtijeva kombiniranje vlastitih prethodnih znanja i osobnih iskustava razumijevanjem
pročitanog književnog djela, pa je osim stvaralačkog potencijala izvrstan pokazatelj je li
učenik pročitao djelo i je li razumio ono što je pročitao.

3. Dnevnik čitanja

Kao i što naziv sugerira, subjektivnost je bitno obilježje osobnog dnevnika, a uz njega,
gotovo tijekom cijelog školovanja, učenika prati dnevnik čitanja koji je u stanovitoj mjeri
objektivniji; dnevnik čitanja najčešće ima zadane parametre te se tek u pojedinim aspektima
dopušta subjektivnost i osobno mišljenje.

Dnevnik čitanja prvenstveno je namijenjen učeniku: ideja jest da učenik u dnevnik čitanja
bilježi bitne sastavnice djela koje bi mu olakšale razumijevanje pročitanoga, ali i kao
svojevrsni memento, kraći sadržaj za osvježavanje pamćenja. Već u 2. razredu osnovne škole
učenike se potiče na vođenje dnevnika čitanja, pri čemu učenici toga uzrasta najčešće navode
samo autora i naslov djela te likovnu ilustraciju događaja koji ih se najviše dojmio. Već u
trećem razredu učenici uz već navedeno navode temu, likove i njihove osobine, a u četvrtom
razredu navode i pouku te pišu kratki redoslijed događaja.

Upute za dnevnik čitanja u predmetnoj nastavi najčešće izgleda ovako:

1. Na početku vašeg čitanja u dnevnik čitanja zapišite: a) bibliografske podatke b)

datum kada ste započeli čitati roman. 2. Čitat ćete, naravno, s olovkom u ruci.
Bilježite podatke iz svakog poglavlja romana koji se odnose na: a) temu; b) prostor i
vrijeme; c) fabulu; d) likove; e) kompoziciju; f) jezik i stil; g) ideju; h) misli koje su
vas posebno zaokupile.

Takve se upute daju na početku svake školske godine te ovisi o kojem je razredu riječ,
pojedine elemente ćemo dodavati (primjerice, nakon što učenici obrade i usvoje pojmove
antagonist i protagonist, u dnevniku čitanja likove će razdvajati s obzirom na to jesu li
protagonisti ili antagonisti), odnosno oduzimati ako nisu dostatno obrađeni. Prije čitanja
lektire pa time i vođenja dnevnika čitanja, presudna je motivacija, posebice u osnovnoj školi.
Primjena postupaka motivacije u ovom će slučaju doprinijeti uspješnijem uvođenju učenika u
dublje razumijevanje književnog djela iz grupe onih ostvarenja koja im svojom tematikom i
nisu najbliža, osposobiti ih za samostalnu analizu jezičnog materijala i uočavanje vrijednosti
nestandardnih, zavičajnih, dijalektalnih izraza u umjetničkom tekstu te im proširiti književnu
i jezičnu kulturu.1 Osim razumijevanja jezika, kod učenika ćemo tražiti i izdvajanje
obrađenih stilskih sredstava: primjerice, učenici u 7. razredu obrađuju ironiju pa će nastavnik
izabrati lektirno djelo u kojemu se to stilsko sredstvo javlja i u kojemu će ga učenici moći
izdvojiti i objasniti. U srednjoj školi učenike ćemo pak poticati da se uz književno djelo u
pisanju dnevnika čitanja služe i stručnom literaturom ( primjerice kritike, recenzije, književni
leksikoni i sl.) te da ideje i vlastita mišljenja i stav o djelu argumentiraju i obrazlože na način
koji je primjeren njihovoj dobi.

Dnevnik čitanja svojevrsno je učenikovo pomagalo pa se najčešće ne ocjenjuje, odnosno

ocjenjivanje uvelike ovisi o nastavniku. Učenik se svojim dnevnikom služi na satu lektire te
ako je učenik neaktivan i ne sudjeluje u raspravi, nastavnik može uključiti dnevnik čitanja
kao jedan od elemenata u ocjenjivanju. No pojavom interneta, sažeci lektirnih naslova postali
su uobičajena pojava pa će se nerijetko dogoditi da učenik u svoj dnevnik čitanja prepiše sve
bitne elemente bez čitanja književnoga djela. Takve situacije se mogu izbjegnuti kratkom
provjerom pročitanosti, ali se onda postavlja pitanje: je li dnevnik čitanja suvišan, posebice
kada uzmemo u obzir raširenost sažetaka književnih djela na internetu?

1
Benjak, M., Požgaj Hadži, V., K prevladavanju komunikacijskih zapreka u nastavi književnosti, 2013., str. 100.
 4. Stručni dnevnik

U srednjim strukovnim školama učenici se susreću i sa stručnim dnevnicima. Takvi se

dnevnici razlikuju ovisno o kojoj je struci riječ, ali njihova je funkcija u principu uvijek ista:
bilježenje pojedinih aktivnosti ili saznanja koja se najčešće stječu neposrednim radom u
struci. U pojedinim obrtničkim strukama, primjerice konobar, učenici imaju posebne mape,
odnosno dnevnike koji sadrže evidenciju sati provedenih na praksi, odnosno praktičnoj
nastavi u restoranu ili kafiću, pri čemu za svaki pojedini sat proveden na praksi učenici pišu i
zapisuju spoznaje i vještine stečene na praktičnoj nastavi: primjerice, način filetiranja ribe,
način posluživanja određenog slijeda jela, priprema koktela (receptura i postupak miješanja i
sl.).

U tom je slučaju ovaj dnevnik specifičan jer učenika ne ocjenjuje nastavnik, već poslodavac s
kojim učenik ima potpisan ugovor o praktičnoj nastavi. Nastavnik, odnosno razrednik dužan
je redovito posjećivati poslodavca s kojim razmjenjuje informacije o učenikovim
postignućima te time potvrđuje ocjenu koju je poslodavac dao učeniku za pojedini mjesec.
Razrednik je dužan pregledavati učenikov dnevnik kako bi utvrdio ispunjava li učenik svoje
obveze, ali se sam sadržaj dnevnika ne ocjenjuje.

U strukama gdje se praktična nastava odvija u sklopu škole, nastavnik zadužen za praktičnu
nastavu učenicima daje upute za vođenje dnevnika, pri čemu će se oblik, sadržaj i elementi
stručnog dnevnika razlikovati s obzirom na struku za koju se učenik obrazuje.

Budući da se učenik, posebice u strukovnim školama, susreće sa svim navedenim oblicima

dnevnika (osobnim, stručnim i dnevnikom čitanja) izuzetno je važna suradnja između
nastavnika praktične nastave i nastavnika predmeta Hrvatski jezik: nastavnik stručnog
predmeta može zatražiti da se na satu hrvatskoga jezika obrade oblici dnevnika s posebnim
osvrtom na stručni dnevnik koji je od posebne važnosti učenicima strukovnih škola. Tako se
može osigurati da vođenje stručnog dnevnika bude ispravno i s praktičkog i tehničkog dijela,
ali i jezično-stilskog aspekta. Tu će nastavnik hrvatskog jezika naglasiti razliku između
osobnog dnevnika, koji je u potpunosti subjektivan te stručnog dnevnika koji, za razliku od
dnevnika čitanja, u potpunosti mora biti objektivan i nepristran, najčešće pisan znanstvenim
ili administrativno-poslovnim stilom (ovisno o kojoj je struci riječ) te u kojem nema mjesta
za vlastiti stav, budući da je najčešće riječ o utvrđenim metodama i postupcima
potkrijepljenim literaturom.

5. Zastupljenost dnevnika u Školi za život

Kao što je već navedeno, dnevnik se ne javlja kao zasebna nastavna cjelina, već se spominje
kao metoda u ostvarivanju pojedinih ishoda na određenim razinama. S ciljem olakšavanja
nastave na daljinu prouzrokovanu pandemijom virusa COVID-19, Ministarstvo obrazovanja
objavila je prijedloge godišnjeg izvedbenog plana i programa za sve nastavne predmete. Tako
se i dnevnik našao u 8. razredu tek kao jedan od prijedloga za ostvarivanje sljedećih ishoda:

 oblikuje tekst i primjenjuje znanja o rečenicama po sastavu na oglednim i čestim

primjerima;
 obrazlaže odnos proživljenoga iskustva i iskustva stečenoga čitanjem književnih
tekstova; 
 interpretira književni tekst na temelju vlastitoga čitateljskog iskustva i znanja o
književnosti.

Osim toga, dnevnik se spominje u kurikulumu za drugi i četvrti razred srednje škole:

SŠ HJ C.2.2.

Učenik analizira tekstove iz hrvatske kulturne baštine i kulturnoga kruga i njihov

utjecaj na vlastiti kulturni identitet;

• opisuje simboličku vrijednost književnoga ili diskurzivnog teksta za hrvatski kulturni

krug i baštinu;

• analizira sadržajna, izrazna i idejna obilježja ulomka iz teksta;

• zaključuje o utjecaju jezične i književne nematerijalne kulturne baštine na
oblikovanje vlastitoga kulturnog identiteta na odabranom tekstu;

• prihvaća mjesto jezika i književnosti u nematerijalnoj baštini sredine u kojoj živi;

• posjećuje i kulturno-umjetnički događaj, manifestaciju i/ili posjet kulturnoj

instituciji u stvarnome i digitalnom okružju.

ISHODI NA RAZINI OSTVARENOSTI DOBAR

• opisuje simboličku vrijednost književnoga ili diskurzivnog teksta za hrvatski kulturni

krug i baštinu te sadržaj i ideju ulomka iz teksta.

SADRŽAJI ZA OSTVARIVANJE ODGOJNO-OBRAZOVNIH ISHODA

• preporučeni su tekstovi i izvori: govor, pismo, dnevnik, intervju, znanstveno-

popularni članak ili enciklopedijski prikaz; strip, film ili kazališna predstava.

OŠ HJ B.4.4.

Učenik se stvaralački izražava potaknut književnim tekstom, iskustvima i

doživljajima;

• koristi se jezičnim vještinama, aktivnim rječnikom i temeljnim znanjima radi

oblikovanja uradaka u kojima dolazi do izražaja kreativnost, originalnost i
stvaralačko mišljenje;

• prikuplja vlastite uratke u radnu mapu (portfolio) prateći vlastiti napredak;

• stvara različite individualne uratke: pripovijeda sadržaj književnoga teksta iz

perspektive drugoga lika, vremena ili mjesta, izražajno čita književne tekstove,
recitira/krasnoslovi, piše dnevnik, snima audioprilog, stvara fotopriču ili fotostrip.
Iz priloženog dijela vidljivo je da je dnevnik namijenjen kao učinkovito sredstvo, odnosno
sadržaj za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda, a zbog svoje relativne jednostavnosti i
činjenice da u sklopu predmeta Hrvatski jezik postoji mnoštvo sadržaja a premalo vremena za
obradu, dnevnik je ostao ključni pojam koji se obrađuje u sklopu neke šire nastavne jedinice
ili nekog lektirnog naslova. Budući da je Škola za život proširila autonomiju nastavnika u
odabiru sadržaja i vremenskog okvira za obradu pojedinih sadržaja, moguće je posvetiti
školski sat pojmu dnevnika i njegovim vrstama (vidi prilog 1).

6. Zaključak

Dnevnik kao diskurzivna vrsta ima bogatu i šaroliku povijest – gotovo bismo mogli reći da je
dnevnik starija verzija crne kutije: daje nam intimne informacije iz prošlosti, otkriva sitne
detalje i crte povijesnih ličnosti koje bi inače ostale zauvijek zakopane u prašini prošlosti.
Osim toga, dnevnik je svojom jednostavnošću otvoren gotovo svim uzrastima i daje prostor
pojedincu za intimnu prepisku sa samim sobom otvarajući prostor za samorazumijevanje i
sazrijevanje.

Kao što je već opisano, dnevnik je sinteza jezičnih i stilskih znanja i njegova je korist u
nastavi višestruka: od platforme za vježbu i provjeravanje znanja, do pružanja prostora
učenicima da izraze svoje misli i emocije vezane uz specifičnu temu.
Prilozi

Prilog 1

Obrazac „Metodičkih preporuka za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda predmetnih

kurikuluma i međupredmetnih tema za osnovnu i srednju školu“
OSNOVNI PODACI
Ime i prezime Andrea Šalić
Zvanje univ. bacc. philol. croat.
Naziv škole u kojoj ste trenutačno zaposleni
Adresa elektroničke pošte
Naslov metodičkih preporuka Dnevnik (osobni i stručni), dnevnik čitanja
Predmet (ili međupredmetna tema) Hrvatski jezik
Za međupredmetnu temu obavezno navesti u
sklopu kojega nastavnoga predmeta se izvodi.
Dodatno može i sat razrednika ili izvannastavna
aktivnost, ali najmanje jedan nastavni predmet
je obavezan.
Razred Prvi razred srednje strukovne škole
OBVEZNI ELEMENTI
Odgojno-obrazovni ishod (oznaka i tekst iz SŠ HJ A.1.3.
kurikuluma predmeta ili međupredmetnih Učenik čita u skladu s određenom svrhom
tema objavljenih u NN) opisne i pripovjedne tekstove različitih
funkcionalnih stilova i oblika.

SŠ HJ A.1.4.
 Učenik piše tekstove opisnoga i pripovjednog
diskursa u kojima ostvaruje obilježja
funkcionalnih stilova u skladu sa svrhom i
željenim učinkom na primatelja.
Tijek nastavnoga sata 1. Uvodni dio sata (5-10 minuta)
1.1. Doživljajno-spoznajna motivacija
Na samom početku, nakon predstavljanja,
nastavnica postavlja pitanja kojima će učenike
motivirati na aktivno sudjelovanje. Pitanja će se
ticati dosadašnjeg učeničkog znanja o
dnevniku: Što vam prvo padne na pamet kad
kažem „dnevnik“? Znate li za neke poznate
dnevnike? Jeste li koji čitali? Znate li razliku
između memoara i dnevnika?

1.2. Najava teme

Nakon uvodnih pitanja, nastavnica navodi vrste
diskurzivnih tekstova te posebno ističe podjelu
publicističkih (feljton, članak, osvrt, kritika,
reportaža, polemika) i proznih tekstova (putopis,
esej, memoari, biografija, autobiografija,
dnevnik, pismo). Nastavnica osnovne podatke
prikazuje na slikokazu, a učenici zapisuju u
svoje bilježnice. Nastavnica nadalje na
slikokazu i usmeno ističe definiciju dnevnika
kao „vrste teksta u kojem pisac zapisuje dnevne
događaje i izražava svoj odnos prema njima te
iznosi svoje tumačenje“. Učenici uspoređuju
definiciju dnevnika s definicijom memoara,
odnosno memoarske proze koju čitaju iz
udžbenika: „vrsta teksta u kojem pisac
(memoarist) iznosi svoja sjećanja i uspomene na
ljude, događaje te događaje iz vlastitog života“.
Najavljuje da će se na ovom nastavnom satu
obrađivati tema dnevnika te njegovih vrsta.

2. Središnji dio sata (30 minuta)

Nastavnica učenicima postavlja pitanje pišu li
dnevnik. Nakon odgovora, nastavnica navodi da
postoji više vrsta dnevnika te posebno ističe
osobni i stručni dnevnik te dnevnik čitanja.
Nadalje, nastavnica dnevnik koji pišu učenici
naziva osobnim dnevnikom te ih podsjeća na
prethodno navedenu definiciju dnevnika. Kao
primjer osobnog dnevnika nastavnica na
slikokazu prikazuje naslovnicu Dnevnika Ane
Frank te ulomak iz djela. Nakon čitanja
navedenog citata, učenici odgovaraju na pitanja:
Prepoznajete li iz kojeg je djela ovaj citat? Zašto
je ovo osobni dnevnik? Koja obilježja
prepoznajete?
Nakon kratke rasprave, nastavnica navodi da se
druga vrsta dnevnika naziva „stručni dnevnik“.

Opis svih aktivnosti (što rade učenici, a što
učitelj/nastavnik)
Napominje učenicima da će se s ovom vrstom
dnevnika susresti u daljem školovanju. Zatim
nastavnica učenicima približava pojam stručnog
dnevnika primjerom dnevnika prakse. Čitajući
tekst, učenici ga uspoređuju s prethodno
pročitanim ulomkom te tako uočavaju glavna
obilježja stručnog dnevnika i razlike u odnosu
na osobni dnevnik: administrativan stil bez
autorovih komentara.
Uvodeći učenike u treći, poseban oblik
dnevnika, nastavnica postavlja pitanje jesu li se
prethodno u obrazovanju susreli s pisanjem
lektire. Nakon odgovora, nastavnica otkriva
učenica da je njihova lektira oblik treće vrste
dnevnika – dnevnika čitanja. Na slikokazu su
prikazani uobičajeni dijelovi dnevnika čitanja:
bilješka o autoru, vrsta književnog djela, ideja i
tema djela, kratak sadržaj, mjesto i vrijeme
radnje, likovi i analiza likova te jezik i stil.
Nastavnica napominje da dnevnik čitanja treba
sadržavati sve ono što je bitno da bismo odredili
jezik i stil književnog djela te da ove smjernice
mogu poslužiti učenicima pri čitanju lektire i
pisanju njihova dnevnika čitanja, što će im biti
jedna od zadaća na nastavi hrvatskog jezika.
3. Završni dio sata (5-10 minuta)
3.1. Sinteza
Kroz nekoliko kratkih pitanja ponovit će se
najbitnije stvari vezane za dnevnik: Kojoj vrsti
tekstova pripada? Koje smo vrste dnevnika
spomenuli? Koja je razlika između osobnog i
stručnog dnevnika? Što je važno upamtiti o
dnevniku čitanja?
3.2. Zadatci za samostalan rad učenika
Učenicima će se zadati zadatak da napišu svoj
kratki „dnevnik“. Zadatak će učenici započeti na
satu, pišući o današnjem ili jučerašnjem danu, a
završenog će ga predati na sljedećem satu.
Učenici:
 Pažljivo slušaju nastavnika i sudjeluju u
razgovoru
 Zapisuju bitne pojmove i definicije
 Samostalno (ali uz asistenciju
nastavnika prema potrebi) analiziraju
važne sastavnice teksta
 Iznose svoja razmišljanja vezana uz
tekst
 Prepoznaju različite vrste dnevnika na
primjerima
 Slušaju odgovore drugih učenika i ako
je potrebno, nadopunjuju ih

Sadržaji koji se koriste u aktivnostima
Primjeri vrednovanja za učenje, vrednovanja
kao učenje ili naučenog uz upute
Razrađeni problemski zadaci, zadaci za
poticanje kritičkog razmišljanja, kreativnosti
i/ili istraživački zadaci; ovisno o predmetu i
nastavnoj temi
Nastavnica:
 Motivira učenike
 Uvodi učenike u temu
 Objašnjava učenicima nove pojmove i
ističe njihovu važnost
 Objašnjava učenicima razlike među
vrstama dnevnika na primjerima
 Zadaje učenicima zadatke koji ih
navode na aktivno i kreativno
razmišljanje o pročitanim tekstovima, te
potiče raspravu
Udžbenik (?)
Vrednovanje za učenje: Tijekom nastavnog sata
nastavnik motivira učenike za dalje proučavanje
teme, učenici na primjerima prepoznaju
obilježja određene vrste dnevnika.
Vrednovanje naučenog: Učenici razumiju što je
dnevnik i kojoj vrsti diskurzivnih tekstova
pripada, znaju glavne razlike između osobnog i
stručnog dnevnika te glavna obilježja dnevnika
čitanja.
Domaćom se zadaćom i zadatcima na satu ali i
pitanjima za raspravu, nastoji ispitati shvaćanje
obrađene teme, ali i sposobnost kreativnog
mišljenja i rješavanja zadataka.
 DODATNI ELEMENTI2
Poveznice na više odgojno-obrazovnih ishoda
različitih predmeta ili očekivanja
međupredmetnih tema
Aktivnost u kojima je vidljiva
interdisciplinarnost
Aktivnosti koje obuhvaćaju prilagodbe za
učenike s teškoćama
Aktivnosti za motiviranje i rad s darovitim
učenicima
Upute za kriterijsko vrednovanje kompleksnih i
problemskih zadataka i/ili radova esejskoga tipa

Projektni zadaci (s jasnim scenarijima, opisima

aktivnosti, rezultatima projekta, vremenskim
okvirima)
Poveznice na multimedijske i interaktivne
sadržaje
Prijedlozi vanjskih izvora i literature

2
Sastavni elementi prijave koji omogućuju dodanu vrijednost provedbi javnoga poziva. Nisu obvezni, ali nose
dodatne bodove u skladu s kriterijima procjene metodičkih preporuka.