Nermin Brković

Jurislav Korenić

Sjećanje: Jurislav Korenić

Prošlo je 37. godina od smrti Jurislava Korenića, jednog od utemeljitelja
bosanskohercegovačkog teatra.

Jurislav Korenić je ostavio nemjerljiv trag u kulturnom i društvenom životu Sarajeva i Bosne i
Hercegovine.

Bio je reditelj i dramaturg Narodnog pozorišta u Sarajevu, te osnivač kultnog sarajevskog

Kamernog teatra 55, gdje je radio kao upravnik i reditelj.

Kamerni teatar 55 je već na početku učinio maštovitim, na tragu novih teatarskih stremljenja u
tadašnjoj Evropi, što je bilo novost na prostorima bivše Jugoslavije i primjer kojeg su slijedili
brojni teatri širom bivše države.

Obavljao je i funkciju direktora Međunarodnog pozorišnog festivala MESS.

Jurislav Korenić je dobitnik Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva.

Festival "Dani Jurislava Korenića": Omaž čovjeku
koji je zadužio teatarsku scenu

U centru Sarajeva, ispred Pozorišta mladih nalazi se Trg Jurislava Korenića, osnivača
bosanskohercegovačke teatarske scene. Preminuo je 1974. godine, a iza sebe ostavio
Pozorište mladih, Kamerni teatar 55 i Festival MESS.

Trg je ukrašen linijama, tačnije s njih deset. One su zapravo godovi i predstavljaju životnu
putanju, a broj deset simbolično predstavlja pozitivne promjene u društvu, kao i
produktivnosti.

Idejno rješenje uradio je student Akademije likovnih umjetnosti Ahmet Prošić, koji je kazao
kako sam rad nosi naziv "Via vitae" što na latinskom znači "Put života". Upravo je to ono što
treba predstavljati trg posvećen Koreniću, zaključio je, odraz njegovog života i djela.
Mnogo je razloga da se pamti ovaj čovjek, što dokazuje i činjenica da mu je direktor
Kamernog teatra 55 i glumac Emir Hadžihafizbegović posvetio cijeli jedan festival, koji je
ove godine održan četvrti put. "Dani Jurislava Korenića" okupljaju sjajne predstave i ljude iz
BiH i regije.

U kratkom razgovoru za Klix.ba Hadžihafizbegović nam je rekao da nije siguran koliko bi

ljudi znali ko je zapravo Jurislav Korenić da nema festivala koji predstavlja omaž ovom
čovjeku.

"Zaista nisam siguran ni da li su neki akademici znali ko je on do osnivanja festivala. Sada svi
znaju ko je, to je moja najveća sreća i siguran sam da će ovaj festival živjeti dok sam ja na
ovoj poziciji", rekao je.

Korenić je zadužio teatarsku scenu, kaže nam, a bio je izrazito marginaliziran.

Hadžihafizbegović ga naziva testamentom kulture u teatarskom životu i dodaje kako je
izrazito sretan što je njegovo ime vratio tamo gdje pripada. Osnivanje ovakvog festivala bila
je njegova dužnost, prvi zadatak i glavna domaća zadaća kada je 2015. preuzeo dužnost
direktora Kamernog teatra 55.
Ovim povodom kontaktirali smo i reditelja Dinu Mustafića, koji je ove godine dio žirija na
festivalu. Složio se sa Hadžihafizbegovićem i istakao kako naše društvo svakako treba da se
uči kulturi sjećanja: "Ovo je sigurno jedan od puteva ka tome, kroz nagrade, festivale i slične
stvari koje posvećujemo umjetničkim figurama. Ovome se treba učiti i široka društvena
zajednica, pa da kroz trgove i ulice izražava generacijska zahvalnost za ono što su nam
ostavili u naslijeđe. To bi bilo mnogo primjerenije od onih naziva koje dajemo, a koji su
nerijetko vođeni političkim motivima".

"Mislim da je lijepo da Kamerni teatar 55 kreirao način da se mi podsjetimo koliko su neke

umjetničke ličnosti imale značaja za razvoj kulturnog života, pogotovo Jurislav Korenić za
jednu novu propitivačku scensku pojavu. On je sa svojim pozorištem bio otac avangardnog
izraza sarajevskih pozorišta", objasnio je na koncu Mustafić.

Ovogodišnje izdanje festivala proteklo je u najboljem mogućem redu, kaže nam

Hadžihafizbegović. Posebno je oduševljen interesovanjem posjetilaca za promocije knjiga:
"Mislim da smo ove godine, što bi Dalmatinci rekli 'uboli u sridu' sa cijelim planom i
sadržajem. Posebno bih volio pohvaliti naš žiri, Dinu Mustafića, Izudina Bajrovića, Kristinu
Ljevak, Tatjanu Peternek Aleksić i Larisu Sarajlić Ramović koji su sjajno obavili svoj posao".
 Fo
to: Klix.ba

Večeras je u Kamernom teatru 55 u čast nagrađenih prikazan TV snimak predstave "Ženski

turbofolk bend" koju je režirao Sulejman Kupusović. Uloge u ovoj predstavi ostvarili su Žan
Marolt, Nada Đurevska, Gordana Boban, Jasna Ornela Bery, Emina Muftić, Sadžida Šetić,
Merima Ovčina i Radojica Čolović.

"Posebno mi je drago što festival ima nagradu 'Žan Marolt'. Našeg dragog Žana već deset
godina nema među nama, večerašnja predstava je u omaž njemu, kao i Nadi Đurevskoj i
Sulejmanu Kupusoviću. Večeras dodjeljujemo nagradu 'Žan Marolt', a siguran sam da dok
ovaj teatar postoji, postojat će i ta nagrada."

Festival od svojih početaka okuplja veoma heterogenu publiku, objašnjava nam

Hadžihafizbegović. Đaci, studenti, vozači tramvaja, profesori, frizeri, automehaničari... To je,
kaže, draž teatra: "Mi smo teatar za onu vrstu publike koja zna razlučiti kada se na sceni igra
istina, a kada se laže".

Večeras kad se vrata festivala zatvore, radnici okreću novi list na kojem će odmah nastaviti
planirati peti festival koji će se održati naredne godine. Drago im je što je festival dobio
regionalnu pažnju, što mnogo govori o tome koliko je bitan i važan segment promoviranja
naše države, zaključio je direktor Kamernog teatra 55.
Priznanje za životno djelo: Trg u čast Jurislava
Korenića
Osim festivala koji organizuje Kamerni teatar 55 posvećen osnivaču
bosanskohercegovačke teatarske scene, bit će napravljen i trg u njegovu čast - Trg
kulture Jurislav Korenić. Ovaj trg će posjetiteljima Pozorišta mladih olakšati sam prilaz
jer neće biti primorani provlačiti se između automobila u želji da pogledaju predstavu.

Direktni link: http://ba.n1info.com/Kultura/a295571/Trg-Jurislava-Korenica-u-

Sarajevu.html

Emir Hadžihafizbegović se prije nekoliko mjeseci obratio se sarajevskoj opštini Centar sa

prijedlogom da se prostor ispred Pozorišta mladih, pretvori u trg, te da se imenuje po Jurislavu
Koreniću.

Jurislav Korenić je osnivač Kamernog teatra 55, MESS-a i Pozorišta mladih. Bio je i režiser, a
imao je i svoj jazz orkestar. Preminuo je 1974. godine kao dramaturg Narodnog pozorišta
Sarajevo. Direktor Kamernog teatra, Emir Hadžihafizbegović, kazao je da ni Kamernog teatra
ali ni teatarskog života uopšte u Bosni i Hercegovini ne bi bilo bez Korenića. Njemu u čast,
napravljen je ovaj Trg, Trg kulture Jurislav Korenić.

Kamerni teatar je jedini u Bosni i Hercegovini koji, postamentu teatra, organizuje festival
'Dani Jurislava Korenića'.

"Čovjek koji je također pokrenuo na Filozofskom fakultetu, odsjek za teatrologiju, koji

je kasnije prerastao u Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu. Veliki dramaturg,
teatrolog, prevodilac tekstova pozorišnih. Jedna figura koja je jednim velikim dijelom,
zaslužna za ono što mi danas zovemo pozorišni život u Sarajevu ili u Bosni i
Hercegovini", ukazao je Vedran Fajković iz Kamernog teatra 55.
A projekat opštine Centar je značajan i za Pozorište mladih, koje je u novu pozorišnu sezonu
krenulo sa potpuno prilagođenim pozorištem za osobe sa invaliditetom, a sada je ovim
osobama i sam prilaz pozorištu mnogo jednostavniji i lakši. Osim toga, za slijepe i slabovidne
osobe postavljene su i taktilne ploče.

"Kao što vidite ispred više nije parking i ruglo, nego jedan lijepi park. Mi se nadamo da
će se u narednom periodu ovdje naći neke ljuljaške i klackalice, da djeca koja izađu iz
Pozorišta mladih imaju nekako dvostruki užitak", istakao je Adnan Rešić iz Pozorišta
mladih.

Idejno riješenje za izgled trga uradio je student Akademije likovnih umjetnosti – Odsjek za
grafički dizajn Ahmet Prošić. Njegova ideja pod nazivom 'Put života' simbolizira drvo, a
inspiraciju je pronašao u pozorišnoj frazi "daske koje život znače". Linije su zapravo godovi i
predstavljaju životnu putanju.

"Svaka linija ima jedan naziv predstave koju je režirao Jurislav Korenić. Na platou se
nalazi deset linija. Broj 10 ima simboliku pozitivnih promjena u društvu, kao i
produktivnosti. Sam rad je nosio naziv 'Via vitae' što na latinskom znači 'Put života',
tako da sam Trg Jurislava Korenića je odraz njegovog života i djela", objasnio je Prošić,
student Akademije likovnih umjetnosti.

Sama biografija Korenića je volšebna. Ovaj trg je samo mali doprinos

bosanskohercegovačkog društva za sve ono što je Korenić ostavio iza sebe, nama.
Kamerni teatar 55: Jurislav Korenić je dragocjen
umjetnik

Predstava “Mi djeca s kolodvora ZOO” Narodnog pozorišta Tuzla, u režiji Adnana
Omerovića, otvorit će 7. decembra, u 20 sati, u Kamernom teatru 55 u Sarajevu, 3. Dane
Jurislava Korenića. Na trećem festivalu igrat će predstave iz četiri bh. pozorišta, uz tuzlanski
NP i domaćina Kamerni teatar (“Tri sestre” u režiji Pjera Žalice) na programu su i komadi
banjolučkog Gradskog pozorišta Jazavac (“Malo blago” u režiji Slađane Kilibarde) i
mostarskog Hrvatskog narodnog kazališta (“Gnijezdo”, autorski projekat Marine Petković-
Liker, inspirisan poezijom Marka Tomaš).
KARAHASAN JE ISTAKAO DA JE JURISLAV KORENIĆ JEDAN OD ONIH
DRAGOCJENIH LJUDI KOJI SU U JEDNOM ŽIVOTU OBJEDINILI UMJETNIKA I
MENADŽERA/FOTO: SENAD GUBELIĆ

Festival i ove godine okuplja teatre iz regije. Iz Crne Gore stiže predstava Kraljevskog
pozorišta Zetski dom sa Cetinja “Sin” u režiji Mirka Radonjića, Hrvatsku će predstavljati
GDK Gavella sa hit-predstavom rađenom po motivima drame Elvisa Bošnjaka “Srce veće od
ruku” rediteljice Tamare Damjanović, iz Slovenije dolazi Gledališče Koper sa “Čeličnim
magnolijama”, rađenim po tekstu Roberta Harlinga u režiji Katje Pegan, dok iz Srbije gostuje
Narodno pozorište Sombor sa komadom Nikolaja Erdmana “Samobuica” u režiji Milana
Neškovića. Direktor Kamernog teatra Emir Hadžihafizbegović je na jučerašnjoj pres-
konferenciji naglasio da je gostovanje makedonske predstave otkazano zbog bolesti glavne
glumice u predstavi.

Festival će 14. decembra, nakon dodjele nagrada, biti zatvoren premijernom izvedbom
predstave “Dogodine, kao i uvek” reditelja Dejana Jankovića, rađene po motivima drame
Bernarda Sladea i Arthura Schnitzlera.

U pratećem programu bit će predstavljena knjiga “Izdaja Bosne” autora Stjepana Kljuića.

Stručnim žirijem ove godine će predsjedavati književnik Dževad Karahasan, a žiri će činiti
Josip Muselimović, predsjednik Matice hrvatske Mostar, teatarski i književni kritičar Matija
Bošnjak, novinarke Larisa Sarajlić-Ramović i Adriana Gavrić, glumica Snežana Bogićević i
pisac Boris Lalić.
Karahasan je istakao da je Jurislav Korenić jedan od onih dragocjenih ljudi koji su u jednom
životu objedinili umjetnika i menadžera.

KORENIĆ JE MEĐU PRVIM EVROPSKIM REDITELJIMA ISPITIVAO MOGUĆNOSTI I

EKSPERIMENTIRAO S POETIKOM DOKUMENTARNOG TEATRA/FOTO: SENAD
GUBELIĆ

- Teatarski ljudi u Bosni imaju sreću da poznaju jednog legendarnog teatarskog menadžera
koji je čuda uradio. On se zvao Radoslav Zoranović. Bio je “sto godina” direktor pozorišta u
Tuzli, osnovao je Zajednicu profesionalnih pozorišta, uspio je ostvariti jednu megalomansku i
čudesnu ideju da profesionalni teatri u BiH tokom jedne godine odigraju 1.000 predstava
izvan matičnih kuća. Radoslav Zoranić je danas uglavnom zaboravljen. Jurislava Korenića
pamtimo svi zato što je u jednoj biografiji objedinio menadžera i umjetnika. On je zaista
dragocjen umjetnik. On je među prvim evropskim rediteljima, ovdje u ovoj kući, ispitivao
mogućnosti i eksperimentirao sa poetikom dokumentarnog teatra. Doslovno istovremeno kada
i Peter Weiss u Njemačkoj ili Antoine Vitez u Francuskoj, naglasio je Karahasan.

Emir Hadžihafizbegović je podsjetio da se osim Jurislava Korenića, Kamerni teatar na ovom

festivalu sjeća i Žana Marolta, napominjući da će i ove godine biti dodijeljena nagrada koja
nosi njegovo ime.

- Duh Žana Marolta prisutan je u Kamernom teatru i to je nešto što sve nas obavezuje ne samo
da ga se sjećamo nego i da kroz nagradu koja nosi njegovo ime čuvamo pomen na njega,
zaključio je Hadžihafizbegović.
Pozorište mladih / Mala oaza mira: Trg kulture
Jurislav Korenić svečano otvoren
Ozvaničen je završetak radova i svečano otvorenje Trga ispred Pozorišta mladih Sarajevo.
Općina Centar je tokom ove godine pokrenula aktivnosti na uređenju trga ispred Pozorišta
mladih –Trga kulture Jurislav Korenić na kome se do sada nalazio parking.  Trg je nazvan
po Jurislavu Koreniću, velikom pozorišnom i TV reditelju, osnivaču Pozorišta mladih,
Kamernog teatra 55 i Festivala MESS.

Postavljeno je deset parkovskih klupa, sedam velikih žardinjera sa niskim rastinjem i

sezonskim cvijećem, kao i korpe za smeće. Između zelenih površina su postavljene betonske
ploče koje služe kao pješačke staze kroz sami trg.
Svečano otvorenje je ozvaničeno dolaskom predstavnika Općine Centar, Kantona Sarajevo,
Grada Sarajeva i Pozorišta mladih.

Prisutnim se obratio Adem Zolj, premijer Kantona Sarajevo koji je rekao da ovo nema
vrijednost u odnosu na prijašnji parking te da mu je drago da je njegova sugestija prihvaćena
kada su počeli radovi.

"Tražili smo što više zelenila u ovoj asfaltnoj okolini. Čestitam investitoru – Općini Centar.
Predivno je u centru grada imati jednu ovakvu malu oazu. Predlažem da se ovaj dio da
akademskim slikarima, arhitektima da urade još nešto lijepo ovdje, skulpturu neku,
naprimjer. Možda skulptura Juroslava Korenića jer on je ostavio važan pečat ovom gradu",
rekao je premijer Zolj.

Nedžad Ajnadžić, načelnik Općine Centar rekao je da je ovo mali poklon

građanimaSarajeva.

"Bit ćemo odlučni da pravimo što više parkova, da sadimo drveća i pravimo zelene zone. U
pregovorima smo sa menadžmentom hotela Bosnia da dođe do nastavka ovog trga u
produžetku sa prostorom hotela Pošta koji ćemo rušiti, a ispod trga će biti podzemna garaža
sa tri etaže", rekao je Ajnadžić.
Gradonačelnik Grada Sarajeva Abdulah Skaka je rekao da mu je drago zbog stvari koje služe
da obogate Sarajevo te da se nada da će doći do realizacije produžetka ovog trga

Ahmet Prošić je student četvrte godine Grafičkog dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti, i
njegovo idejno rješenje izgleda Trga ovakvog kakvo sada jeste je upravo njegovo.

Prošićev rad je ove godine izabran među četiri idejna rješenja koje su ponudili studenti ovog i
Arhitektonskog fakulteta. Student Prošić je rekao da je neopisiv osjećaj vidjeti Trg od dizajna
do konačne kreacije te da mu je drago što će biti u službi građana.

Jurislav Korenić je rođen 1915. godine u Zagrebu gdje je završio Srednju muzičku školu,
Filozofski fakultet i Kazališnu akademiju, odsjek za režiju. 1933. godine započinje
profesionalnu muzičku karijeru, a u periodu 1940. – 1942. radi kao sufler i korepetitor u Operi
HNK u Zagrebu. Od 1942. do 1945. radi kao kontrabasista Simfonijskog orkestra Radio
Zagreba, pa ponovo kao sufler – korepetitor i asistent režije u HNK.

Godine1946. prelazi u Rijeku, gdje radi sve do 1949. kao sekretar, korepetitor, reditelj, a
zatim i kao direktor Opere sve do 1952., kada dolazi u Sarajevo gdje u Narodnom pozorištu
počinje raditi kao reditelj Opere.
Jedan od osnivača i glavnih inicijatora Malog pozorišta, danas Kamernog teatra 55, postaje
1955. godine u kojem od 1958. do 1966. radi kao upravnik i reditelj. Sa saradnicima i
kolegama 1960. godine u Sarajevu osniva Festival malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije
– MESS.

Kao entuzijasta svog poziva i pozorišne umjetnosti, Jurislav Korenić je ostvario veliki broj
režija opera i drama, koje su po svojoj izražajnosti i sažetosti predstavljale izuzetna scenska
ostvarenja.

Jurislav Korenić je, kao inicijator osnivanja Malog pozorišta i Festivala malih i
eksperimentalnih scena, znatno doprinio da Sarajevo postane središte jedne od već
afirmisanih manifestacija kulturnog i scenskog života.

Smrt ga je zatekla na dužnosti dramaturga Narodnog pozorišta u Sarajevu, 1974. godine.

DŽEVAD KARAHASAN - Ja rastem ako iskazujem

poštovanje prema ljudima kakav je Jurislav Korenić

DŽEVAD KARAHASAN

Ja rastem ako iskazujem poštovanje prema ljudima kakav je Jurislav Korenić

Predsjednik žirija trećeg teatarskog festivala Dani Jurislava Korenića otkriva razloge zbog
kojih je prihvatio ovu funkciju iako se kolebao zbog fakultetskih obaveza, a ponajviše radi
knjiga koje ubrzano završava kako bi ispoštovao dogovor sa izdavačima...

Bosanskohercegovački književnik Dževad Karahasan ima iza sebe bogat opus, autor je drama,
romana, pripovijetki, eseja. Njegovo djelo ovjenčale su nagrade, počevši od romana Istočni
divan, koji je 1990. proglašen za jugoslovenski roman godine, preko nagrade Heinrich Heine i
Goetheove medalje, koje su mu dodijeljene 2012. godine, do Kočićevog pera za knjigu Kuća
za umorne 2015. Istovremeno, uspješno razvija i univerzitetsku karijeru: redovni je profesor
Filozofskog fakulteta u Sarajevu, dopisni je član Akademije nauka i umjetnosti BiH, član je
Njemačke akademije za jezik i umjetnost te povremeno angažiran na univerzitetima u
Švicarskoj, Austriji i Njemačkoj. S razlogom ovdje podsjećamo i na činjenicu da je više puta
bio selektor, predsjednik ili član jugoslovenskih pozorišnih festivala. Danas, Dževad
Karahasan predsjednik je žirija trećeg festivala Dani Jurislava Korenića, koji se održava u
Kamernom teatru 55 od 7. do 14. decembra, a s njim smo razgovarali uoči početka ove
kulturne manifestacije. 

Kako ste regovali kad ste saznali da ćete bit predsjednik žirija?

– Moj bivši student Emir Hadžihafizbegović, aktualni direktor Kamernog teatra 55, pitao me
je da li bih bio to. Ne bih mogao, kažem mu, jer imam obaveze u Grazu i Berlinu. Moja nova
knjiga izlazi 9. januara na njemačkom jeziku, a to je povezano s nizom putovanja, obaveza,
intervjua.

Kad mi je rekao da bi mu to puno značilo, naravno, ne možete tako nešto ni odbiti, to je

obaveza prema teatru, prema glumcima, pogotovo ako su vaši bivši studenti, to je obaveza
prema festivalu. Istina, ovaj angažman mi predstavlja  veliki napor, ali i iskazivanje
poštovanja jednom od ljudi koji su zaista zaslužni za ovaj grad. 

Naravno, to je Jurislav Korenić, je li tako?

– Itekako. Jurislav Korenić je u jednom životu uspio biti istovremeno značajan umjetnik i
menadžer. Ne zaboravite da je osnovao najstarije kamerno kazalište u bivšoj Jugoslaviji,
nekad Malo pozorište, danas Kamerni teatar 55. Pokrenuo je MESS, koji se nekad zvao
Festival malih i eksperimentalnih scena, čime je počeo otvarati naš teatar prema svijetu.
Uradio je i jednu doslovno epohalnu stvar kad je za televiziju adaptirao scenarije koje je našao
za Karađoz teatar. Kultura znači kontinuitet. Ja rastem ako iskazujem poštovanje prema
ljudima kakav je Jurislav Korenić, prema piscima od kojih sam učio. 

Osim Hadžihafizbegovića, u žiriju ima još vaših bivših studenta?

– Raduje me što ljudi koji su bar nešto naučili kod mene uživaju ugled, bivaju primijećeni.
Čovjek iz kulture je biće kontinuiteta, a profesor koji nije iškolovao nasljednike koji će mu
biti ravni ili bolji od njega, nije dobar profesor. Meni itekako imponira što moji studenti tako
dobro idu. Odluka da se žiri komponira tako da imate dva starija gospodina, kao što smo
advokat Josip Muselimović i ja, dva mlada čovjeka koji su upravo završili studij, pravnike,
pisce, novinare i glumce, mislim da je to jako dobra ideja. Umjetnost je suviše važna,
pogotovo teatar, da bismo je smjeli prepustiti tzv. specijalistima. Teatar mora biti mjesto na
kojem jedno društvo gleda sebe i prepoznaje se. 

Koje vas predstave tematski zanimaju: povijesne, biografske, savremene, političke,

društveno angažovane, porodične, fantazije...?

– Svaka dobra predstava istovremeno je sve to što ste nabrojali. Dobar teatar je prisutan na
svojoj adresi, danas i ovdje, to je teatar koji se obraća svome gradu, da li on to čini klasičnim
komadom ili suvremenim ili komadom koji naglašava političku dimenziju postojanja ili
ljubavnom pričom – potpuno je svejedno. Ono što mene zanima, to je teatar u kome glumac
stoji na pozornici, izlaže svoje biće, uspostavlja komunikaciju s gledaocima i pomaže im da
postave sebi pitanja koja se njih tiču.

Koje biste dramske pisce mogli posebno izdvojiti  kod nas?

– Ne možete pobjeći od starih dramatičara, nije moguće iz naše kulture izbrisati Svetozara
Ćorovića, Petra Kočića, Isaka Samokovliju; od mlađih, ne možemo izbrisati Aliju Isakovića,
Miru Jančića; od mojih studenata, dvoje-troje se već afirmiralo: Boris Lalić i Almir Bašović.
Drago mi je da su teatri počeli prepoznavati čudesne mogućnosti naših mladih dramatičara. 

Šta je bitno za jednu predstavu: budžet ili drama?

– Ma, drama. Za dobar teatar neophodna je dobra drama, drama koja će inspirirati dobre
glumce da pokažu svoju umjetnost. Moramo znati i to da teatar i drama oplođuju jedno drugo,
bez toga nema teatra. Finansijski totalitaristi pokušavaju nas uvjeriti da je novac najvažniji.
Jeste važan, ali nije presudan. 

Koju pozorišnu predstavu naročito pamtite i zašto?

– Moji doživljaji u teatru suviše su uzbudljivi da bih ih mogao svesti na jednu predstavu. Ali,
jedna od njih je Don Juan u režiji Anatolija Efrosa. To je predstava koja me i dan-danas
uzbudi, uznemiri, izazove paniku u meni. Dodao bih i Efrosovu predstavu Na dnu, po
Gorkome. Obje sam gledao u Moskvi. U to spadaju i Alkestis Roberta Ciullija u Njemačkoj, i
čudesna predstava Antoinea Viteza po Racineovoj Fedri. 

Vaša drama Koncert ptica veoma je hvaljena, zapamćena je i po nagradama na 30.

Susretu pozorišta/kazališta u Brčkom, a među laureatima ste bili i vi te 2013. godine.
Kako danas doživljavete eho koji je predstava imala?

– Raduje me da spominjete tu predstavu. Mislim da je ona imala svoju publiku, ljudi su je

zaista voljeli. Nema nimalo sumnje da je režija Aleša Kurta bila dobra, duhovita, tačna. Ali
meni je ta predstava pogotovo važna zbog glumaca koji su imali dvije uloge koje bi bile
relevantna i značajna ostvarenja u najboljim evropskim ansamblima, a to su Tatjana Šojić i
Mirsad Tuka. Moj komad živi i dalje, sutra će se igrati ovdje-ondje, a igrao se u teatru Arbos
u Salzburgu. Sa tom predstavom obišli su pola svijeta.

Prešutjeli ste da ste u Brčkom dobili nagradu za najbolji dramski tekst. Nije vam prva u
karijeri, ipak, je li dala novi podsticaj, novu radost?

– Kada pet kompetentnih kolega, u jednom strogom izboru, izabere vaš tekst kao onaj koji će
nagraditi, to vas, naravno, raduje. Bilo bi moderno, bilo bi otmjeno da kažem kako mi to ništa
ne znači, ali bih tada masno lagao, a u mojim godinama ne priliči lagati. Ja pišem u nadi da ću
naći sagovornika među čitaocima, pišem u nadi da će ljudi u tome što pišem naći nešto svoje,
naći malo radosti, i to mi mnogo znači. 

Pripremate li možda novu predstavu za teatar?

– Za teatar, ne. Trenutno radim na knjizi eseja koja će se kad bude gotova zvati, nadam se,
Ogled o šutnji. Radim i na jednom romanu kojem naslov još ne znam, ugovor me obavezuje
da ga predam najesen 2019. godine. Roman će objaviti moj stalni njemački izdavač, ali se
nadam da će prije toga izaći i kod nas. Ja jako pazim na to da moje knjige najprije izađu na
našem jeziku. 

Važi li za vas često isticano pravilo svih pisaca – ni dan bez napisanog retka?

– Ne važi. Ja pišem onda kad ono hoće, a ne onda kad bih ja htio.