1. ŠTO JE ANTIKA U TERMINOLOŠKOM, PROSTORNOM I VREMENSKOM SMISLU ?

 lat. Antiquus – star, starinski = klasična starina.

 Pojam u uporabi od srednjeg vijeka, tj. renesanse (14.-16. St.) kada je ograničen samo na
označavanje vremena razvoja grčke I rimske civilizacije, no vremenom se pojam širi.

KRONOLOŠKO ODREĐENJE ANTIKE:

 Nastavlja se na prapovijesna razdoblja od kojih je razlikuje pismenost;

 Antika je dio povijesti Starog vijeka;
 Kretsko-mikenske civilizacije moguće je promatrati kroz antiku, ali u novije vrijeme se ipak
proučavaju zasebno kroz brončanog doba, dok se proučavanje antike pomiče od tzv. Grčkog
srednjeg vijeka (tzv. Mračnog doba), razdoblja nakon velikih seoba koje su prouzrokovale
propast mikenske civilizacije krajem 12. St. pr. Kr.

POČETAK ANTIKE:

 ponovni početak razvoja društva u postmikensko vrijeme (12. st. pr. Kr.) i kasniji početak
stvaranja polisa (8. st. pr. Kr.).
 na Istoku popraćeno ponovnim uzdizanjem gradova nastradalih u prodoru Naroda s mora
(Fenikija).
 na Zapadu rastom etrurske civilizacije (9. St. pr. Kr.).

KRAJ ANTIKE:

uzima se u obzir više datuma.

1. pad Zapadnog Rimskog Carstva (476. g.) – pad cara Romula Augusta / Augustula koji se u
Raveni predaje istočnogotskom vladaru Odoakru.
2. smrt bizantskog cara Justinijana I (565. g.) – posljednji pokušaj obnove snage Rimskog
Carstva.

Teško precizno i generalno određenje početka i kraja antike.

ANTIKA U HRVATSKOJ:

Početak: ulazak u interesnu sferu grčkih gradova (poč. 4. st. pr. Kr.) – lokalno odreĎenje.

Kraj: sve do prodora slavensko/hrvatskih plemena i pada glavnih obalnih središta (614. g.).

1.1.PRINCIPI, ODREĐENJE VREMENA I DATUMA – KRONOLOGIJA:

Olimpijska era – Timej Sicilijski, poč. 3. st. pr. Kr.,

1. Olimpijada, 1. srpnja 776.g. pr. Kr. (ciklus 4 godine);

Ab urbe condita (od utemeljenje grada):

 prema M. Terenciju Varonu (116. – 27. g. pr. Kr.) od 21. travnja 753. g. pr. Kr.
 prema Katonu od 21. svibnja 752. g. pr. Kr.

OdreĎivanje godina prema sluţbenicima:

u Rimu prema konzularnim godinama (annus consularis) – od 2. st. pr. Kr. na jednogodišnju sluţbu
stupaju 1. siječnja.

u Grčkoj prema svećenicima (hijeromnamoni).

Kršćanska era – 525. g. rimski opat Dionizije MlaĎi na papin nalog izračunava koje se godine od
osnutka Rima rodio Isus i ona se koristi kao 0 godina. Princip korišten već u 6. st., a od srednjeg vijeka
ima potpunu primjenu.

PROSTORNO ODREĐENJE ANTIKE:

Prostor djelovanja svih najvaţnijih antičkih civilizacija: Feničani, Etruščani, Grci i Rimljani.

MEDITERAN – različite definicije Mediterana ovisno o poloţaju i klimatsko-vegetacijskim

odrednicama.

DEFINICIJA ANTIČKE ARHEOLOGIJE

 disciplina koja se bavi materijalnom kulturom naroda i civilizacija u navedenom vremenu i

navedenom prostoru.

KLASIČNA ARHEOLOGIJA

 disciplina koja u razmatranje uzima prvenstveno grčku i rimsku civilizaciju. Različiti pogledi
na klasičnu arheologiju:
 Punopravna “članica” arheologije, dio Klasičnih studija (Classical Studies) zajedno s
filozofijom, umjetnosti, jezicima, pravom i drugim aspektima tadašnjeg ţivota
 Dio povijesti umjetnosti (teret ranijeg pogleda na proučavanje klasičnih starina, prvenstveno
s umjetničke, a ne kontekstualne strane).

POVIJEST KLASIČNE ARHEOLOGIJE

Negativna konotacija rane klasične arheologije – lov na blago temeljeno na informacijama iz
antičkih pisaca, npr. 1506. G. I pronalazak Laokontove grupe. 18. St. Society of diletants - londonska
udruga koja obilazi italiju i biljeţi čitav niz arhitektonskih i skulpturalnih djela antičke starosti.
Omogućen posjet grčkoj, reevaluacija keramike kao umjetničkih djela, nastanak mnogih muzeja.

J. J. WINCKELMANN (1717. – 1768. g.), otac arheologije

 Glavno djelo: Geschichte der Kunst der Altertums (1764.)

 Razvoj grčke umjetnosti temeljen na materijalu iz Italije zbog čega nedostaje čitav niz
najreprezentativnijih eksponata.

4 faze razvoja grčke umjetnosti dovedene u vezu s duhovnim, kulturnim i političkim razvojem Grčke:

1. arhajska (ravne i teške skulpture);

2. Rana klasična (Fidija – velike i kvadratične skulpture);
3. Kasna klasična (Praksitel i Lizip – lijepe i lepršajuće skulpture);
4. Faza imitacije i dekadencije.

Nedostatci: utemeljenje na malom broju materijalnih podataka, npr. Prva faza je izdvojena isključivo
na temelju prikaza na numizmatici.

Nekoliko izdanja Hamiltonove kolekcije slikanih keramičkih posuda s područja Italije: Baron d”
Hanecervile - Collection Of Etruscan, Greek And Roman Antiquities From The Cabinet Of The Honble.
Wm. Hamilton (1767.-1776.).

VAŢNO: dokazano grčko, a ne etrursko podrijetlo većine slikanih posuda pronaĎenih na italskom
tlu.

James Stuart i Nicholas Revett – u brojnim knjigama predstavili crteţe brojnih atenskih graĎevina:
Antiquities of Athens,1762.-1816.

Lord Elgin (18./19. st.) – “incijator” odnošenja velikog broja spomenika s nalazišta u velike europske
muzeje, posebno British Museum I Louvre.

Osnutak brojnih znanstvenih institucija u Grčkoj i Rimu, npr.

RIM:

Francuska akademija još od 17. st.

German Archaeological Institut (1871. g.).

British School in Rome (1900.).

American Academy in Rome (1905.).

GRČKA:
Američka škola (1884.), Britanska škola (1886.), njemačka škola, francuska i dr.

ProvoĎenje velikih arheoloških istraţivanja širom klasičnog svijeta:

npr. Ernst Curtius / A. Furtwangler / W. Dorpfeld – istraţivanje u Olimpiji (1875-1881.) vaţnost je dana
i tzv. “sitnim arheološkim nalazima” (bronca i terakota), no slabo obraćanje paţnje na stratigrafiju
lokaliteta.

Istraţivanja: Delfi, atenska akropola, Heraion na Samosu i dr.

 U Rimu Napoleon financira istraţivanje graĎevina, otkrivenje velikog broja etrurskih grobnica.
 Slobodna Italija istraţuje u svrhu veličanja svoje povijesti.
 Politička svrha klasične arheologije – dokazivanje dične prošlosti, npr. Hitler obnavlja
istraţivanja Olimpije, Musolini financira istraţivanje Are Pacis i rimskog foruma i dr.
 Corpus Inscriptionum Latinarum – katalog svih latinskih natpisa pronaĎenih na prostoru
Rimskog Imperija. Theodor Mommsen započinje 1853., a rad traje sve do danas – 17
volumena podijeljenih u 70 dijelova.
 Corpus Inscriptionum Graecarum - katalog svih grčkih, August Bockh započinje 1860., a rad
traje sve do danas – 49 Volumena.
 J. D. BEAZLEY (1885.–1970.) izniman napredak u proučavanju grčkog vazoslikarstva –
izdvajanje individualnih osobina slikanja pojedinog majstora
 Sred. 19. st. / poč. 20. st.

Istraţivanja velikog broja rimskih lokaliteta van matične italske zemlje, posebice na sjevernim
krajevima nekadašnjeg Rimskog Carstva, Britanija, Njemačka, Austrija i dr. – poseban interes za
fenomen rimske vojske.

 Provincijalna arheologija ili arheologija rimskih provincija baza na proučavanju utjecaja

rimske civilizacija na osvojene zemlje i narode organizirane u provincije.

MODERNA ANTIČKA ARHEOLOGIJA:

Odmak od čistog proučavanja umjetničkih ostvarenja antičkog svijeta. Topografija naseljenosti

promatranog područja. Krajnji zadatak – informacije o naseljenosti, ekonomskim potencijalima i
vremenskoj krivulji zaposjedanja. Implementiranje velikog broja znanosti – petrologije, kemije,
geomorfologije, pedologije, klimatologije, geologije, paleobotanike, zooarheologije i dr. radi
dobivanja što realnije slike prostora i vremena.