OMD

online predavanja
Sadržaj:
Uvod, podjela OMD, građa kristala i deformacija
Oblikovljivost, plastičnost, deformabilnost
Raspodjela naprezanja, stalnost volumena
Rad deformacije, brzina deformacije
Sila i rad u postupku deformacije, homogeno oblikovanje
Trenje kod OMD
Provlačenje, duboko vučenje – zbog zadataka, ovaj dio predavanja će ići
kroz vježbe
Uvod, podjela OMD, građa kristala i deformacija
OMD – oblikovanje metala deformiranjem
- ovo je zajednički naziv za sve metode koje za oblikovanje i
izradu proizvoda ili poluproizvoda koriste plastičnu deformaciju

Kod podjele OMDa spominjemo samo neke osnovne, najučestalije

metode (valjanje, kovanje, provlačenje, duboko vučenje, savijanje, i sl.),
ali pored ovih osnovnih metoda postoje njihove brojne kombinacije te
je broj postupaka koji se stvarno koriste u proizvodnji daleko veći.
Gledano kroz povijest, oblikovanje deformiranjem seže u davna doba kada se ovim
postupkom nastojalo izraditi razna oruđa i oružja koja su se koristila u svakodnevici
(oblikovanje raznih materijala postupkom savijanja i sl.)
Ako promatramo samo oblikovanje metala onda se možemo vratiti u brončano doba –
kuje se oruđe i oružje, izrađuje novac, nakit i ostali predmeti potrebni u svakodnevnom
životu.
U to doba obrađuje se lakooblikovljiv metal gdje ne treba unos velike količine energije
kako bi se izradio proizvod.
Tek u srednjem vijeku započelo se s kovanjem čelika. Trebalo je vremena da se shvati
da se određeni metali lakše oblikuju ako se nalaze u zagrijanom stanju.
Isto tako je trebalo vremena da se osmisle neki novi načini proizvodnje energije,
odnosno većih sila, a ne samo sila kojom čovjek može djelovati na alat.
Iskustvo se prenosilo s koljena na koljeno, a sama tehnologija je imala jako spor
napredak.
 Znanstveni pristup je omogućio brži napredak tehnologije OMD.
Znanstveni pristup počiva na eksperimentu.

Razvoj teorije OMD išao je u dva smjera: jedan je koristio teoriju

plastičnosti, dok je drugi bio isključivo fizički gdje se promatrao
deformirani materijal sa svim posljedicama plastične deformacije.
Prvim pristupom izračunavane su sile i rad uložen u postupak deformacije
što daje mogućnost dimenzioniranja alata i strojeva. Također su se mogle
predvidjeti raspodjele naprezanja na alatu te predvidjeti oblik i dimenzije
gotovog proizvoda.
Na ovaj način se moglo uštedjeti na vremenu i materijalu, ali i smanjiti broj
pogrešaka.
Teorija plastičnosti, sama za sebe, nije mogla dati odgovore na sva pitanja i
probleme koji su se javljali u proizvodnji.
Razumijevanje toka plastične deformacije omogućeno je fizičkim pristupom,
kroz promatranje strukture metala i toka deformacijskog procesa.

Kako bi ciljano upravljali deformacijskim procesom, potrebno je koristiti obje

metode, povezati ih.
Pri tome se koriste i mehaničko-matematički, fizički i fizičko-kemijski pravci
koji se međusobno dopunjuju.
Ukratko:
• Najstariji način oblikovanja metala i legura
• Preko 85% proizvedenog čelika i preko 90% obojenih metala i legura obrađujemo
oblikovanjem
• Oslanja se na : fiziku metala, znanost o metalima, matematiku i mehaniku
• Razrađuje matematičke modele pojedinih procesa oblikovanja,
• Proračune naprezanja, deformacijske sile i rad
• Fizikalnu bit plastične deformacije, otpor deformacije i trenje
• Osnovni zakoni koji se koriste u teorijskim postavkama:
Zakon konstantnosti volumena,
Zakon najmanjeg otpora,
Zakon neravnomjerne deformacije i zaostalih naprezanja,
Zakon sličnosti i modeliranje procesa.
Da bi komadu metala dali novi oblik plastičnom deformacijom, potrebno ga je
dovesti u stanje plastičnog tečenja.
Pri tome taj metal treba opteretiti dovoljno da prijeđe granicu elastičnosti, ali
opet ne prevelikim silama kako ne bi došlo do pucanja metala.
Za dovođenje metala u stanje plastičnog tečenja treba proizvesti određeni rad
i silu, a to se ostvaruje strojevima: kovački bat, preše, strojevi za savijanje,…
Kako bismo metalu dali određenu geometriju, koristimo alat točno
definiranog oblika. To znači da za svaki oblik proizvoda i svaki korak do
gotovog proizvoda, moramo imati drugi alat. Izrada alata košta (cijena
materijala, vrijeme i alat utrošenu u izradu alata za deformiranje).
Kako bi ovakva proizvodnja bila isplativa, postupci OMDa se koriste samo kod
velikoserijske ili masovne proizvodnje.
Izrada pojedinačnih proizvoda nije ekonomski isplativa jer treba uračunati i
cijenu alata u cijenu gotovog proizvoda.
Podjela OMDa

Obzirom na temperaturu
rekristalizacije

Obzirom na postupke

Obzirom na stanje naprezanja

Građa kristala i deformacija
iz Materijala I ponoviti:
Građu kristala i nastajanje kristalnih rešetki
Dijagram sila – apsolutno produljenje
Dijagram naprezanje – deformacija
Granica elastičnosti, područje plastičnosti
Promatrat ćemo strukturu metala prilikom oblikovanja deformiranjem.

Djelovanjem vanjske sile na metal dolazi do promjene dimenzija i

geometrije (ako smo u području plastične deformacije), a to je povezano s
promjenom u strukturi metala, odnosno promjena oblika i dimenzija
kristala kao građevnih elemenata strukture.
Ovo za posljedicu ima i promjenu mehaničko-fizičkih svojstava metala.
Kolike će te promjene biti, ovisi o vrsti (strukturi) metala, ali i o načinu na
koji je deformacija provedena, o veličini deformacije, brzini deformacije i
temperaturi deformacije.
Razmatramo:
- Što deformirano, ovisno o početnoj strukturi (monokristal, polikristal)
- Kako deformiramo odnosno koji je način izvođenja deformacije, topla ili
hladna deformacija, brza ili spora…
- Koliko deformiramo, ovisno o stupnju deformacije (oblikovanje ili
razdvajanje)
Na internetu potražite:

s. rešković teorija oblikovanja deformiranjem pdf

I kliknite na prvi izbor:

I skinut ćete knjigu u pdf formatu

Iz knjige S. Rešković samostalno proučite:
deformacija monokristala
deformacija polikristala
Hladna plastična deformacija
Topla plastična deformacija
Hladna plastična deformacija

Veći dio
mehaničke
Polikristalne energije
ravnine su transformira se
različito u unutarnju
Ispod
orjentirane energiju
temperature
deformiranog
rekristalizacije pa se dislokacije materijala te
sijeku i blokiraju dolazi do
ili poništavaju povišenja
temperature
temperature
Količina energije ovisi o vrsti procesa ali i o drugim parametrima - raste s
porastom stupnja deformacije ali i sa smanjenom brzinom

- Povećanje energije znači i veći broj dislokacija

Obzirom da se deformacija odvija ispod temperature rekristalizacije, nema
oporavka tijekom procesa i dolazi do bržeg očvršćenja materijala.
Povećanjem stupnja deformacije veći je stupanj očvršćenja i veća gustoća
dislokacija pa time i unutarnja naprezanja.
Kod hladne plastične deformacije proces oporavljanja nije moguć tijekom
same deformacije, već je potrebno naknadno zagrijavanje.
Nakon zagrijavanja moguća su dva procesa:
Oporavljanje - 𝑇𝑜 = 0,25 ÷ 0,3 ⋅ T𝑡
Rekristalizacija - 𝑇𝑅 = 0,4 ⋅ T𝑡
Kod oporavljanja ne dolazi do primjetne promjene mikrostrukture,

ali dolazi do preraspodjele dislokacija i smanjuju se naprezanja u materijalu.

Fizička i mehanička svojstva teže početnima.

Na oporavljanje hladno deformiranog materijala utječe:

temperatura naknadnog zagrijavanja , trajanje zagrijavanja i stupanj

prethodne hladne deformacije.

Što je veći stupanj hladne deformacije metal se brže oporavlja.

Ako se materijal zagrijava na temperaturu višu od temperature oporavljanja, dolazi do
rekristalizacije.

Rekristalizacija je proces pri kojem se zagrijavanjem na određenu temperaturu nakon

hladne plastične deformacije, iz deformiranog zrna stvaraju nova sitnija zrna, bez
zaostalih naprezanja i ponovo pogodna za plastičnu deformaciju.
Povećanjem stupnja deformacije veći je stupanj očvršćenja.
Kod hladne plastične deformacije razlikujemo tri krivulje očvršćenja:
-krivulja prvog reda, gdje je deformacija izražena produljenjem

𝜀 = 𝑙1 − 𝑙0

- krivulja drugog reda, gdje je deformacija izražena promjenom presjeka

𝐴0 − 𝐴1
𝑧=
𝐴0

- krivulja trećeg reda, gdje je deformacija izražena logaritamski

𝑥0
𝜑 = ln
𝑥1
Krivulje očvršćenja predstavljaju pokazatelj obradivosti metala.

U praksi se najčešće koristi krivulja očvršćenja trećeg reda koja se računa po izrazu:

𝑘 = 𝐶 ⋅ 𝜑𝑛
Gdje je:
C - konstanta koja ovisi o vrsti metala;
n - eksponent krivulje očvršćenja trećeg reda
Topla plastična deformacija

Oblikovanje na temperaturama iznad temperature rekristalizacije.

Kod tople plastične deformacije, istovremeno se odvija i oporavak i rekristalizacija.

Kod hladne deformacije:
- utjecaj brzine deformacije je manji
- nema rekristalizacije
- naprezanje raste sa stupnjem deformacije

Kod tople deformacije:

- utjecaj brzine deformacije je veći
- dolazi i do očvršćivanja i do rekristalizacije
- otpor deformacije je manji i povećana je plastičnost
Oblikovljivost, plastičnost, deformabilnost
Oblikovljivost
Def:

Oblikovljivost materijala je definirana kao omjer najveće deformacije koju istraživani

materijal može podnijeti (bez nestabilnosti, pukotina i loma) i parametara procesa.

Što su parametri procesa?

Kod savijanja – najmanji unutarnji polumjer savijanja

Provlačenje – redukcija poprečnog presjeka

Volumensko oblikovanje – najveća promjena dimenzija

Procjena oblikovljivosti

- određuje se pomoću:
𝑙1 −𝑙0
produljenja 𝐴𝑙0 = ⋅ 100%
𝑙𝑂

𝐴0 −𝐴1
kontrakcije 𝐴𝑟 = ⋅ 100%
𝐴0

𝑏
𝜑𝑏 ln 𝑏0
anizotropije 𝑅𝑓 = = 𝑠 veći 𝑅𝑓 znači bolju oblikovljivost
𝜑𝑆 ln 0
𝑠
PROCJENA OBLIKOVLJIVOSTI:
Pomoću vlačnog pokusa
Pomoću savitljivosti
Pomoću kovkosti
Pomoću podobnosti dubokom vučenju
Pomoću vlačnog pokusa
Eksponent funkcije očvršćenja - n

k f = k fc   n
Pomoću savitljivosti Deformacija u vanjskom vlaknu:

 lf 
 sav = ln  
 l0 
 ( R + s ) 
 sav = ln  
 ( R + 0 ,5s ) 
 Deformacija u vanjskom vlaknu:
 lf 
 sav = ln  
 l0 
 ( R + s ) 
 sav = ln  
( R + 0 ,5 s ) 

Deformacija u vlačnom pokusu pri kojoj
dolazi do pucanja:
 A0 
vlač = ln  
A
Vrijedi: vlač =  sav  f 
 A0   ( R + s ) 
ln   = ln  
( ) 
A R + 0 , 5 s  Minimalni polumjer žiga R za savijanje s
 f  pomakom neutralne osi:
Minimalni polumjer žiga R za savijanje
(100 − Ar )
2
R
  =
bez pomaka neutralne osi:
 s min 200 − Ar − Ar
2
R 50
  = −1
 s min Ar
Pomoću kovkosti

a) Pokus na torziju:

Broj puta koliko je moguće zakrenuti

jednu stranu je u korelaciji s kovkosti
materijala.

b) Pokus na procjenu penetracije

ispitivanog materijala u procjep:

Pokazatelj kovkosti materijala je

izmjerena dubina – veća dubina je za
bolje oblikovljiv materijal i obratno.
Pomoću podobnosti dubokom vučenju

a) Pomoću anizotropije
Tlačni
Žig
prsten

Matrica
PLASTIČNOST MATERIJALA

Def: Plastičnost materijala je sposobnost materijala da trajno mijenja svoj oblik.

DEFORMABILNOST MATERIJALA
Def: Deformabilnost materijala je sposobnost materijala da trajno mijenja svoj oblik
ODREĐENOM TEHNOLOGIJOM
Tehnologija obuhvaća: naprezanja, povijest deformacije, brzinu deformacije i temperaturu.