OD ATEISTE DO SVECA

Video program sa Igorom

Mihailovičem Danilovim
2
T: Zdravo.

IM: Pozdrav.

Zh: Zdravo.

T: Pa, sad svijest nekih od vas kaže: "Mmm... kako zanimljivo, još jedan program...
Onda, što ćete nam još zanimljivo reći kako bismo postali duhovniji?"

IM: Pa, pričat ćemo o istini. Pitanje je što će oni čuti. Za razumijevanje istine nema
veće zapreke od ljudske svijesti. I ništa je toliko ne iskrivljuje, mislim na istinu, kao
ljudska svijest.

T: Da, Igore Mihajloviču, svijest doista uopće nije pomoćnik u duhovnim stvarima,
i ovo ste pitanje vrlo dobro obradili u emisiji "Svijest i osobnost...", koja...

IM: Pa, rekao bih, očito, nešto smo propustili, koliko god se trudili, jer još uvijek
ima previše nesporazuma.

T: Da, stvarno se ispostavlja da svaka osoba nekako traži taj put do Boga u nekom
trenutku svog života.

IM: Cijeli svoj život.

T: I svi ga traže.

IM: Zapravo, osobnost čak i strastvenih ateista uvijek teži Bogu, ali svijest
manipulira i lako zamjenjuje ciljeve, odvodi pogrešnim putem. Ali to se događa
samo kada manipulira osobom, a osoba, bez znanja o tome, postaje rob svijesti,
jednostavnije, rob sotone.

T: U suvremenom svijetu postoji mnogo različitih informacija, slobodno

dostupnih na internetu, o duhovnom putu. A bez posjedovanja ključeva, vrlo je
teško za osobu dokučiti gdje su neke zamjene iz svijesti, to jest, općenito shvatiti
poantu u ovom protoku informacija: "Kako pronaći put do Boga?"

3
IM: Pa, put do Boga je zapravo najkraći put u čovjekovom životu, jer Bog, ili,
recimo, vrata duhovnog svijeta uvijek su u čovjeku. Osoba, kamo god išla, bilo u
visoke planine, bilo u duboke, recimo, špilje, tamo neće naći Boga. Bog je iznutra.
Stoga je sve jednostavno. Jedina stvar... u ovom slučaju tko ih sprečava da to
razumiju - to je upravo onaj koji stoji između Boga i čovjeka, to je onaj kojega su
od davnina nazivali sotonom, vragom, iblisom, bilo je mnogo imena. U našemu
suvremenom svijetu je prikladnije i tako ga zapravo nazivamo - sustav. Jer treba
shvatiti da vrag nije u tijelu, tijelo vraga je naše tijelo, i to treba razumjeti. I on
sam, pa, baš kao i obični računalni program, je samo informacijska struktura i on
je u svakoj čestici materije.

T: Također smo naišli na ogroman broj pitanja, kao što ste ispravno rekli, ateista,
svećenika, laika, i svih ljudi koji idu Bogu i, može se reći, korak su od Boga. Ili, kako
vjernici kažu, može se reći, jedan korak do Božjih vrata. I ispada da se određena
pitanja pojavljuju kod svih ljudi. A na ta pitanja nema odgovora. Neki se zbog toga
razočaraju u svoje religije. Naravno, postoje slučajevi kada se, naprotiv, u
ateističkom okruženju nađu takvi ljudi koji pronalaze put do Boga. Ali postoji
ogroman niz pitanja na koja ljudi nemaju odgovore, i željeli bismo razgovarati o
tome kakve argumente ima svijest kako bi zapravo zaustavila osobu. Koja pitanja
uopće imaju ti ljudi? Pokušajte razumjeti, dati odgovore na ova pitanja, kako bi
nekako olakšali ljudima put kući.

IM: Pokušajmo.

T: Pokušajmo. Dakle, krenimo od ateizma.

IM: A s druge strane, zašto pokušavati, potrebno je djelovati.

T: Da, djelovati.

Zh: Pokušali smo shvatiti i proučavali smo teme ateizma, laika i svećenika, i tako...

IM: Dakle, vi ste prvi koji ste proučavali ove teme.

Zh: Da. A na temu ateizma, evo pitanja: što je ateizam? I zapravo...

4
IM: Ateizam je religija, religija sotone,dakle religija materijalizma. Jer oni također
vjeruju u ono što vjeruju.

Zh: Da. Pitanje se činilo vrlo relevantnim, jer bilo je iznenađujuće suočiti se s
činjenicom da je ateizam na trećem mjestu u statističkim studijama na popisu
religija, nakon kršćanstva i islama. Dakle, općenito, što je razlog tome?

IM: Pa, rekao bih da skriveni ateizam dominira svim religijama. Zašto? Jer u
kršćanstvu i u islamu mnogo je ateista, mnogo je ateista među onima koji se
nazivaju vjernicima, ali zapravo ne vjeruju u Boga, ne poznaju Ga i ne teže Bogu,
nego oni u ovom slučaju jednostavno koriste vjerske organizacije kao specifičan
alat. A, nažalost, to se događa i među svećenicima, laicima i redovnicima. To je
ugodan oblik postojanja, ali njihova svijest im govori: "Bez obzira postoji li Bog ili
ne postoji - glavno je živjeti sada". (Zh: Točno.) Svojevrsni jednodnevni leptiri. Čak
bih rekao da postoji vinska mušica, na kojoj se neprestano vrše pokusi. Dakle,
usporedio bih je s ovim. To su upravo oni na kojima vrag provodi svoje pokuse.

Zh: Da. Pronađene su i takve informacije tijekom istraživanja ateističkih rječnika,

čitajući razne skeptične knjige, saznali smo da ateisti zapravo niječu Boga i ne
vjeruju u religije, kažu da su to laži i prijevare, što znači neznanje, laž i obmana.
A, zapravo, ni oni sami ne vjeruju...

IM: I oni neprestano zahtijevaju dokaz Božjeg postojanja. (Zh: Da.) Ali hajdemo
vidjeti tko od ljudi ne traži dokaz da Bog postoji. Zar to ne rade vjernici? O tome
smo razgovarali više puta, a ljudi to znaju, "Oh, Bože, ako postojiš, učini da me
trbuh ne boli", da? Već sam davao slične primjere.

Ili: "Bože, ako postojiš, riješi moju financijsku situaciju i tada ću vjerovati u tebe."
Situacija je riješena, ali čovjek je zaboravio na svoje obećanje. I opet, od koga,
recimo, dolaze ti prijedlozi za Boga?

Zh: Iz svijesti.

IM: Ali to čak nisu ni prijedlozi - to su ultimatumi Bogu: "Ako postojiš, dokaži da
postojiš." Iz svijesti. Ali svijest odmah kaže: "Koliko god se trudio dokazati da
postojiš, neću vjerovati." Zašto? Jer ljudi moraju znati i razumjeti: svijest nikada

5
neće opaziti ništa što je povezano s duhovnim svijetom, stvarnom istinom. Uvijek
će sumnjati, uvijek. Jednostavan primjer, koji smo spominjali nekoliko puta -
nevjerovanje tolikih ljudi u ona vremena, kad su bili blizu poslanika Muhameda
(mir s Njim), pa čak i s Isusom.

O čemu da pričamo?! Ljudska svijest...A što jače, recimo, sotona drži konce i
upravlja lutkom koja sebe smatra čovjekom, čovjek ima manje šanse stupiti u
kontakt s duhovnim svijetom. To je također istina. Ali čovjek ipak nije lutka - on
je čovjek. I zapravo ga nitko ne može prisiliti da kao Osobnost odluči: odabrati
služenje sotoni ili služenje Bogu. Spoznaja duhovnog svijeta i težnja i dolazak
tamo ovisi o samoj osobi. Nijedan sotona nema pravo pobijediti čovjeka koji teži
Bogu. Sotona ne može kršiti pravila koje nije postavio. Nitko ne može.

Zh: Da. Zapravo je sotona taj koji se protivi svemu što dolazi od Boga.

IM: U stvari, on se ničemu ne protivi, on je samo uvijek gladan program koji stalno
zahtjeva energiju, a sve ostalo su trikovi i smicalice za njegovo hranjenje. Uzmimo
za primjer ljude. Gladni ljudi također pribjegavaju lukavstvu i svemu ostalom, zar
ne? Zar se životinje ne ponašaju ovako? Naravno da se ponašaju. Jedina razlika je
to što je ovo dobro organizirana, recimo, struktura s ogromnim intelektom, dakle,
i samorazvija se. Znači, ono što se danas naziva umjetnom inteligencijom, pa,
usporedio bih s ovim. Mogli bismo našu svijest pripisati, recimo, naš misaoni
proces, kvantnom računalu. Dakle, svi su međusobno povezani i čine jedan lanac.
Ali jedino što ovdje treba uzeti u obzir je da svijest, kako kažu, iako je primitivna,
svi je imaju: mikroorganizmi i, oprostite, paraziti koji žive u ljudskom tijelu. Oni su
dobro organizirani i to je stvarno istina, jer su oni ti koji vas prisiljavaju da uzimate
ove ili one proizvode. Ako paraziti koji žive u vama trebaju šećer, popijete šalicu
kave, recimo, s dodatnom žlicom šećera i pomislite da to želite vi, čak i bez
razmišljanja čija je to zapravo želja.

I zamislite, ako određena skupina parazita može diktirati takvu "višem evolucijski
razvijenom stvorenju", kako ateisti kažu, "slučajno nastalom, ali maksimalno
razvijenom", a diktiraju im obični crvi. Evo primjera kako programi zapravo rade.
Također ti isti mikrobi, virusi - oni također uvode svoju diktaturu i također
vladaju. A takvih je primjera puno. Oni ne manipuliraju samo mravima,
životinjama - oni manipuliraju i ljudima.

6
Zh: Da. I tu dolazi pitanje: ali što je s čovjekom - na vrhu prehrambenog lanca?

IM: Pa, on je hrana za one koji su na dnu prehrambenog lanca i ovdje se krug
zatvara.

T: Zanimljivo je kako djeluje sustav. Dakle, učahuri osobu i ona misli da su takvi
ateistički zaključci njegovi osobni zaključci, apsolutno...

IM: Pa, svatko se želi smatrati vrlo inteligentnim i zapravo sebe smatra, recimo,
sposobnim razumjeti toliko misterija. Ali to je sve posljedica ponosa i drugih
stvari. Samo ponosan može poricati postojanje Boga i smatrati da je iznad nekoga
drugog, i pretpostavljati da sve zna. Nemoguće je sve znati.

T: Također je bilo zanimljivo, proučavajući ovo pitanje suočili smo se s

informacijama da čak i taj ateizam, koji je zapravo postojao u starom Rimu i u
staroj Grčkoj, da je bio svojstven elitističkim krugovima, koji imaju svoje...

IM: I upravo ste rekli ključnu frazu: "elitistički krugovi", što znači - elita. A jako
malo ljudi zna što je zapravo elita. Elite su sluge El-a, ili srodne krugu El-a. A tko
je El?

T: Pa, znamo da je... Pa, iz klasičnog razumijevanja...

(IM: iz klasičnog) Bog u židovstvu, vrhovni Bog, a značenje ove riječi je "moć".

IM: Gledajte, sad pričate zanimljive stvari. Napokon, židovstvo je monoreligija,

zar ne? (T: aha) Vjeruje se u Jedinog Boga. Ali kako i odakle dolazi vrhovni Bog?
Ali ako uzmemo, recimo, židovstvo i čitamo u izvorniku, kao i starogrčke
publikacije sačuvane do danas, pa, ljudi će biti iznenađeni onim što je tamo
napisano, zar ne? Kako je u njima napisano, da su se bogovi okupili pod vodstvom
El- i kako je El sudbine ljudi dodijelio bogovima, što znači, djeci Božjoj, koja su
kasnije postala bogovima. Dakle, sve su to, recimo, odjeci drevnih legendi, koji su
jednostavno kazivali istinu, ali povijest, odnosno povjesničari su to vrlo dobro
izbrisali i izmijenili, pa sad umjesto istine imamo Olimp, znate, s njegovim
bogovima.

7
Ali ova priča preslikava točnu stvarnost koja se zapravo dogodila na Atlantidi.
Danas se naziva "Atlantidom", ali zvala se drukčije. Ali nema veze, sada se zove
Atlantida.

T: Igore Mihajloviču, a tko je zapravo El?

IM: El? Pa, za one koji vole povijest u klasičnom obliku, rekao bih, ispričat ću malu
bajku koja ima pravo na postojanje. Onaj tko želi, neka vjeruje u ovu priču i traži
dokaze, kojih je puno, zapravo jako puno. A tko ne želi - neka je jednostavno
doživljava, kao što rekoh, "samo bajkom". Da bi se razumjelo kako je bilo u
stvarnosti... Pa, olakšat ću razumijevanje. Nekada je postojala civilizacija koja je
bila puno razvijenija nego sadašnja. Težili su, kao i svaka materijalna, recimo,
formacija, autokraciji. Težili su jedinstvenoj vladi, kakvoj, recimo, i sada mnogi
teže. Ali oni objašnjavaju da bi svijet trebao biti ujedinjen, da bi ljudi trebali živjeti
dobro, a kada postoji jedinstvena svjetska vlada, postoji i jedan svijet, nema
ratova, nema, pa, recimo, bilo kakvih nesporazuma u ekonomiji i svemu ostalom.
I doista, na visokom stupnju evolucijskog razvoja, ljudi se na kraju ipak moraju
ujediniti. Ali moraju se kontrolirati kako bi se izbjegao kaos.

I iz najboljih motiva stvorena je jedna svjetska vlada, ali još jednom, kao što sam
rekao, znanost nije sjedila skrštenih ruku. I prirodno je da produljenje ljudskog
života izvan granica neke vrste, i to višestruko, nije problem za suvremenu
znanost; već postoje dobri eksperimenti, prvi pokušaji koji daju odlične rezultate
i pokazuju da je to sasvim stvarno, nije teško.

A kad na zemlji ima mnogo ljudi, a onda je bilo osam milijardi ljudi...

Zamislite samo, osam milijardi ljudi, to je gotovo kao danas, samo malo više.
Dakle, danas je razvoj u tijeku, mi se već približavamo - njihovu razvoju, recimo.
Zamislite toliko ljudi, a da postignu besmrtnost. Što uraditi? I uz to se još
razmnožavaju. Odnosno, stanovništvo se povećava, pa se nemaju čime prehraniti
i tako dalje. Jasno je da je, recimo iz sigurnosnih razloga, kako bi se izbjegla
prenapučenost, nitko nije davao ljudima.

8
Ali u vezi s činjenicom da se došlo do znanstvenog otkrića, ono je testirano, dalo
je dobre rezultate, kome treba? Upravo onima koji vladaju cijelim svijetom, kako
bi ljudi na čelu dugo mogli postojati i održavati red. Dakle, opet, kad čovjek ima
sve, ne treba mu ništa, ali kad dođu drugi, sve se može promijeniti. Pa, na taj su
način određeni ljudi postali gotovo besmrtni. To ne znači da nisu mogli umrijeti -
mogli su se otrovati i umrijeti, mehanička oštećenja tijela mogla su dovesti do
smrtnog ishoda. Ali, recimo, sigurno ne bi umrli od bolesti ili starosti.

A jednom od vrhovnih vladara ime je bilo El. To smo... Tako su stvoreni bogovi.
Zašto bogovi? Pa zato što su se generacije izmjenjivale, a El je živio gotovo tisuću
godina. Zamislite, ljudima je dosadno, vlast ih više ne zadovoljava, pogotovo
mirna vlast; i kao i svaka civilizacija na vrhuncu svog razvoja, ili točnije, koja se
približava vrhuncu razvoja, poticali su znanje, obrazovanje ljudi, dok god je to bilo
potrebno. A onda su "zgazili" obrazovanje i počeli se, recimo, boriti protiv
logičnog razmišljanja ljudi.

To sada vidimo u obrazovanju, to se događa. Ovo je činjenica. Dakle, na taj su

način ljudima oduzeli brojne dobrobiti. Ljudi su postajali pomalo divlji i glupi. Njih,
tu zemlju, recimo, taj svijet, ne možemo nazvati drugačije. Dakle, to je za njih bila
neka vrsta božanskog zbora, gdje bogovi borave i slično, nešto poput raja. A za
one koji su, recimo, bili posebno vjerni i potrebni, imali su priliku ući u taj svijet,
"svijet besmrtnika".

Samo što je loše završilo. Zašto loše? Pa, jer je ljudima bilo dosadno, a oni koji su
se nazivali bogovima, zapravo su bili antropomorfni, ali obični ljudi s puno
problema, pod vlašću sotone, odnosno svijest je njima manipulirala... A kako bi
nekako uljepšali svoje postojanje, način života, obdarili su, odnosno El je
podijelio, jer je on bio jedini vladar, dodijelio je gospodstva svakom od svojih
pomoćnika koji su bili dio ove skupine besmrtnika. Dakle, dobili su određene
narode s određenim teritorijom pod svoju vlast. I svima njima je vladao.

Tada su započele šahovske igre, započeli su ratovi između njih, jer im je bilo
dosadno. Baš kao u starom Rimu, sjećate se borbi gladijatora i slično... To je
ljudska priroda, potrebna joj je krv, po mogućnosti tuđa, ne vlastita. I tako,
dosegli su kritičnu točku, pali najniže što su mogli, recimo, sa stajališta morala i
svega ostalog. Jasno je da nitko nikada nije spomenuo Istinskog Boga, jer su za

9
sve ljude bogovi bili Atlantiđani, predvođeni Elom i njegovom skupinom bogova,
koji su činili sve, od razvrata do ubojstava - to je za njih bilo uobičajeno. Odatle
su rođene legende o Olimpu i tako dalje.

Eto, za njih je sve loše završilo, jer su jednoga lijepog dana bili jednostavno
uništeni zajedno s Atlantidom i svojim... Općenito, svi bogovi i njihovi pokornici,
praktički svi su uništeni. Naravno, i većina ljudi koji su snažno vjerovali u to.
Jednostavno... kao da je prljavo posuđe oprano.

T: Sad se postavlja pitanje: tko im je to učinio ako su bili svemoćni u

trodimenzionalnom svijetu?

IM: Recimo to jednostavno: Bog se ne miješa u ljudske poslove, ali ponekad mora.
Odnosno, još uvijek postoji onaj koji predstavlja duhovni svijet, a kad sve prijeđe
granicu, onda... kad nema načina za povratak, kad su ljudi gluhi i slijepi, prirodno
je da budu isprani. Dat ću jednostavan primjer. Zamislite farmera čija je stoka
bolesna. Što će učiniti? Ali ima i nekoliko zdravih jedinki. Spasit zdrave, a ne one
koje su nepovratno bolesne, zar ne?

T: Dakle, ispada da su svi ti, recimo, drevni mitovi, antički mitovi, oni...

IM: Svijest ih je znatno preradila, a danas se smatra da su Atlantiđani bili gotovo

najbolji, najinteligentniji i sve ostalo. Dakle, sve je izmijenjeno, sve je iskrivljeno i
zamijenjeno. To je korisno za svijest. Ali postoji mnogo dokaza za činjenice o
kojima govorIM: artefakti, megaliti i još mnogo toga. Onaj tko želi, naći će dokaze.
A tko ne želi, kao što sam rekao, neka to shvati jednostavno kao još jednu bajku.
Zapravo, postoje mnoge bajke.

10
 ATLANTIDA

ELITE U TRAŽENJU BESMRTNOSTI

Predstavlja ALLATRA TV

Jesu li postojale civilizacije na višem stupnju razvoja od današnje? Je li postojala

ATLANTIDA? Postojanje otočne države u kojoj je vladao antropomorfni bog,
okružen svojom djecom - zborom bogova, koji su vladali ljudima, imali divne
tehnologije (tajanstveni čarobni predmeti), posjedovali klimatska oružja,
sposobnost kloniranja čovjeka

(tekst na ekranu: heroj Gilgameš, heroj Heraklo, heroj Odisej),

medicinske tehnologije koje produljuju čovjekov biološki život onkraj granica

vrste, dakle značajno produljenje života - takozvana "besmrtnost u tijelu" za
odabrane - ove se informacije spominju u drevnim tradicijama različitih naroda
svijeta.

NEPOVOLJNO ZNANJE

MONOKRACIJA (JEDNA SVJETSKA VLADA)

GDJE ŽIVE “BOGOVI” (SVIJET “BESMRTNIH”)

ELITE - SLUGE EL-a

Zemaljski raj - Zemlja Božja, kojom je vladao vrhovni bog, okružen bužjim zborom.
Legende o prenaprednoj pretpotopnoj civilizaciji: koja se nalazila na krajnjem
Zapadu, na velikom otoku, okružena vodom; zemlja čiji je snažni utjecaj nekoć bio
raširen po cijelom svijetu; zemlja u kojoj je El autokratski vladao s vlastitom
pratnjom odabranih slugu - Elita, i obdario svoju djecu vlašću nad različitim
narodima; odnose se na vrlo davna vremena. Narodi Istoka i narodi Zapada, koji
su živjeli prije nekoliko tisućljeća, sačuvali su ove legende.

11
Svaka je narod ovu otočnu državu zvao na svoj način. (tekst na ekranu: OTOCI
BESMRTNIH), (tekst na ekranu: DILMUN. AVALLON. ELIZIJ. ATLANTIDA i drugo.)

Primjerice, u najstarijim sumerskim legendama ovo je blagoslovljeni otok

DILMUN, "Zemlja živih", gdje nije bilo bolesti i smrti, božansko mjesto življenja.

Prizor jednog od najstarijih sumerskih mitova o bogovima Enlilu, Enkiju,

Ninhursagu, čovjeku Untapištimu, koji je preživio Veliki potop. Te su legende
utjelovljene u sumerskom epu o heroju Gilgamešu, kao i u babilonskoj pjesmi
"Enuma Eliš". Upravo su iz ovih legendi mnogo kasnije, nakon mnogo stoljeća,
hebrejski svećenici posudili priče o rajskom vrtu, zabranjenom voću, izgonu iz
raja, velikom potopu i još mnogo toga.

U keltskoj mitologiji - to je otok blaženog AVALLONA, smješten na udaljenim

"zapadnim otocima". Njegova simbolika: stakleni toranj ili palača, čudesne jabuke
koje daju besmrtnost i tako dalje. Riječ AVALLON izvorno se nalazi kao vlastito
ime u velškom rodoslovlju u vezi s mitskim pretkom najstarijih britanskih
dinastija.

U kineskoj mitologiji raj besmrtnika (xian). Smješten je na tri svete planine:

Penglai, Fāngzhàng i Yíngzhōu, koje plivaju u oceanu. Spominje se da se besmrtni
ljudi "xian" penju na oblake, jašu leteće zmajeve. Imaju vrt božice Xiwangmu, u
kojem rastu breskve besmrtnosti (p'an-t'ao). Poznato je da u legendama
besmrtna osoba xien često ima lice bjelobradog starca, a on je prikazan s
osobinama besmrtnosti.

A u mitologiji Helena, to jest starih Grka - ova se zemlja zvala

ELIZIJ "OTOCI BLAGOSLOVLJENOG", ATLANTIDA, HELENCI O ATLANTIDI

Atlantida.

Tako se među Helenima nazivala visokorazvijena otočna država u Atlantskom

oceanu, najprije od helenskog filozofa Platona u njegovim dijalozima "Timej" i
"Kritija". Platon je bio potomak atenskog zakonodavca iz 6. stoljeća prije Krista -
arhonta Solona, koji je nazvan "najmudrijim od sedam mudraca" u zemlji ELladi,

12
zemlji koja je danas poznata kao Drevna Grčka. Prema Platonu, veliku tajnu da se
priča o prirodnim kataklizmama ponavlja, a sadašnja civilizacija daleko od toga da
je prva, egipatski svećenici odali su arhontu Solonu tijekom njegovih putovanja
Egiptom. Inače, prema legendi o Helenima, krvna loza Solona vuče podrijetlo od
Posejdona, boga mora, koji je, kako se smatra, "osnovao Atlantidu i tamo
nastanio svoju djecu".

Prema starogrčkoj tradiciji, ATLANTIDA je bila velika otočna država, koja se

nalazila zapadno od Herkulovih stupova, nasuprot Atlantovoj planini. Ostali
drevni izvori izvještavaju o "Zemlji Titana Atlasa". Atlantiđani su vodili ratove i
širili svoju moć daleko izvan svoje države.

Atlantidsko je društvo bilo u fazi raspadanja: sebičnost, moć, luksuz,

ambicioznost, moralna iskvarenost. Prema legendi, za kaznu su im bogovi poslali
jak potres i poplavu. Veliki otok Atlantida je uništen uslijed iznenadnoga snažnog
potresa i naglih poplava. Poplavljen je vodama oceana "tijekom jednoga dana i
jedne katastrofalne noći". Prema Platonu, smrt Atlantide dogodila se 9.200
godina prije vremena arhonta Solona (atenski zakonodavac iz 7. stoljeća prije
Krista). Odnosno, 12 tisuća godina prije današnjeg vremena.

Danas postoji puno znanstvenog materijala o mišljenju oceanologa, geologa,

geotektonista i stručnjaka iz drugih područja znanosti o ovom pitanju. Mnogi
znanstvenici nisu sumnjali u postojanje i potapanje velikoga kopnenog područja
koje se nekoć nalazilo u Atlantskom oceanu između Europe i Amerike, kojeg je
Platon spominjao. No, mnogi su ljudi bili zapanjeni samom činjenicom da je u ovoj
legendi zemlja potopljena u samo jednom danu. Međutim, trenutna brzina
globalnih klimatskih promjena na Zemlji, zamijećena u posljednje dvije godine,
ukazuje na to da u suvremenom svijetu svaki dan može biti posljednji za
potrošačku civilizaciju.

Kao što je rekao Igor Mihajlovič Danilov: "Ljudi su ti koji svojim izborom odlučuju
služiti: vragu ili Bogu, približiti ili odgoditi kraj svijeta. Mnogo ovisi o ljudima. Neki
ljudi sumnjaju u kraj svijeta. Ali danas samo budala, ili netko tko ne vidi što se
događa izvan prozora, može sumnjati".

13
ZEMLJA VJEČNO ŽIVIH

Od davnina su ljudi koji su živjeli na različitim kontinentima sačuvali zajedničko

duhovno nasljeđe, što uključuje razumijevanje kako smrtni čovjek može doći do
života bez smrti, kako steći vječni život. Ono se temeljilo na iskonskomu
duhovnom znanju o postojanju duhovnog svijeta, vječnomu Božjem svijetu, da je
Bog jedan, o prolaznosti i smrtnosti materijalnog svijeta. Postojalo je
razumijevanje Božje snage i da ona leži u Božjoj ljubavi. Bilo je znanja i o sedam
glasnika Duhovnog svijeta, izvršitelja volje Jednog Boga.

Oni povremeno dolaze na ovaj svijet u najvažnijim fazama za čovječanstvo.

Odnosno, njihov se besmrtni Duh privremeno utjelovljuje u ovom svijetu u
ljudskom tijelu i, prema tome, bivajući u jednakim životnim uvjetima kao ljudi,
ispunjavaju svoju misiju sve do uništenja tjelesne ljuske, to jest smrti
privremenog tijela. Ako šest od sedam glasnika iz vječnoga, duhovnog svijeta
dolaze povremeno i kad je to nužno, jedan od njih je po nalogu Boga stalno
prisutan na Zemlji. Ima mnogo imena, ali njegovo pravo ime je Ariman.

U modernom smislu, on je programer koji je napisao program kojeg su ljudi u

različita vremena nazivali vragom, sotonom, iblisom ili, jednostavno,
inteligentnim sustavom. Sustav, kojeg je dio svijest, a misli čovjeku dolaze iz
sustava. Misli imaju utjecaj i rade prema uzorku, kao programi. Ariman
neprestano nadgleda rad svoga globalnog inteligentnog sustava. On je ovdje, u
materijalnom svijetu, samo "jedan dan", polazeći od drevnog shvaćanja da čitav
materijalni svijet, sa svojim milijardama godina, postoji "samo jedan dan".

Mnogi se ljudi pitaju zašto mu vrag i ti demoni moraju postojati u glavi, svi ti
programi s nadolazećim mislima i osjećajima, izgrađenim na ponosu, zavisti,
mržnji i skupu zemaljskih želja? Ali, prema iskonskom znanju, upravo oni stvaraju
uvjete za ljudski izbor: biti smrtnik ili pronaći duhovnu besmrtnost. Misli zavode,
stvaraju zemaljske želje, potiču poroke, žeđ za moći i mrtvim svojstvima
materijalnog svijeta. Ali ti programi za filtriranje - vrag i demoni su također
svevideći čuvari pred vratima pravoga raja.

14
Nebo Božje. Duhovni svijet je svijet u kojem nema materije, to je svijet u kojem
postoji drugi oblik postojanja, protumačen u ljudskom shvaćanju kao Božja
ljubav.

Božja ljubav. Ljudi su na različite načine nazivali nematerijalno mjesto na kojem

neprestano borave glasnici iz Duhovnog svijeta. Jedno od danas poznatih imena
je legendarna Shambhala, na čijem je čelu Rigden Jappo. Prema iskonskom
Znanju, Shambhala se nalazi između stvarnoga vječnog Božjeg svijeta i
privremenoga materijalnog svemira, to jest u najvišoj - 72. dimenziji ove Sfere.
Baš odavde dolazi do spominjanja broja 72 u drevnim legendama, pričama,
slikama. Također treba primijetiti da se poznati materijalni svijet već mijenja u 4
dimenzije, a u sedmoj je već odsutan kao materija.

Pečat Shambhale drevni je znak AllatRa, stiliziran kao svevideće Božje oko ili
sunce koje se uzdiže na horizontu u trokutu s širećim zrakama. Pečatom
Shambhale, kao znakom, označen je teritorij ili mjesto od interesa za Shambhalu.
Slične znakove razlikovanja nosili su i predstavnici Shambhale kad su se
privremeno inkarnirali na ovom svijetu, kao i oni iz reda dostojnih ljudi koji su im
pomagali. Kao što su postojale i još uvijek postoje mnoge legende o Shambhali,
koje su isprepletene s legendama o kozmičkoj Svjetskoj planini. U legendama se
asocijativno govorilo da na vrhu ove mitske planine žive besmrtni bogovi. Ovaj
koncept povezan je s nematerijalnim mjestom, smještenim izvan
trodimenzionalnosti, kojeg mogu duhovno posjetiti oni koji se nazivaju svecima.
A ovo je povezano s procesima značajne duhovne preobrazbe čovjeka od
smrtnika u besmrtnika i nema nikakve veze s materijom kao takvom, to jest, niti
s fizičkim tijelom čovjeka niti s bilo kojim materijalnim mjestom na zemlji.

Pomoću ovih spoznaja lako je razlikovati žito od kukolja.

"...Dok je u čvrstom položaju duhovnog Promatrača, uz iskonsko Znanje i rad na

sebi, čovjek dobiva praktične ključeve samousavršavanja i pronalazi zrnca Istine
čak i ako su skrivena u silosu punom pljeve." (iz knjige AllatRa)

Kad se iskonsko znanje izgubi... Osoba osjeća iskonsko duhovno. To mu je

urođeno na nesvjesnoj razini. Ali osoba također čuje misli koje joj svijest
neprestano diktira, a ona ih pogrešno doživljava kao svoje. Ono što osoba

15
odabere u sebi, ono čemu pridaje pažnju, to na kraju i dobije. Gubitak duhovnog
znanja nastaje kad osoba prestane duhovno raditi na sebi, gubi svoju unutarnju
vezu s Bogom, odnosno mogućnost stjecanja stvarne besmrtnosti u privremenom
životu. Umjesto toga, počinje kao sluga pratiti smjernice svijesti - tražiti
besmrtnost i spas u materijalnom svijetu. Rezultat je definitivno tužan -
podosobnost. Obrasci svijesti kao dijela sustava su uvijek isti. Stoga je sve na
svijetu stereotipno i ponavlja se nakon određenoga vremenskog razdoblja. 12
000 godina samo je ciklus.

Što se dogodilo u Atlantidi? Većina ljudi je u svojim mislima odabrala potrošački

oblik civilizacije. Želja za postizanjem besmrtnosti u tijelu postala je dominantna
ideja. Svijest je počela aktivno iskrivljavati i zamjenjivati iskonsko duhovno znanje
smjernicama korisnim za sustav. Tako su rođene drevne religije, gdje je duhovno
djelovanje unutar osobe zamijenjeno vanjskim spektaklom i zadovoljenjem
zemaljskih želja. Primjer za to je Atlantida. Zbog gubitka iskonskog Znanja, ljudi
su u legendama sedam glasnika iz duhovnog svijeta počeli nazivati - bogovima.

Ovo nerazumijevanje većine iskoristili su za zemaljske interese obični smrtnici koji

su, dobivši moć, pribjegli najnovijim dostignućima znanosti - otkrivanju
produljenja ljudskog života izvan ograničenja vrste. Nazvali su se legendarnim
besmrtnicima, iako su istovremeno ostali puki smrtnici koji su samo znatno
povećali svoj životni vijek. Obični smrtnik po imenu El proglasio se vrhovnim
bogom. Prisvojio je imena i odlike iz legendi o jednom od sedam glasnika iz
duhovnog svijeta, koji je stalno bio na Zemlji - Arimanu. A onda je bogovima
imenovao prvo svoju pratnju, zatim svoju djecu, dajući im imena legendarnih
glasnika duhovnog svijeta. I da bi ljudi vjerovali njemu i njegovim suradnicima te
podržavali njihovu moć, El i njegove sluge - elita - stvorili su Elizij na otoku s
pogodnom klimom i na jednoj niskoj planini, kao u opisima Svjetske planine.

Kao rezultat toga, nakon nekoliko generacija njihova vladanja, ljudi više nisu
mogli uočiti gdje je istina, a gdje fikcija. Nije ostalo ništa svetoga, društvo je
degradiralo. Spasenje tijela postalo je cilj ljudskog života, a koncept Jedinog Boga
pretvorio se u štovanje materijalne slike smrtnika s bradom koji sjedi na
prijestolju. Smrtniku se samo čini da je njegova zemaljska snaga neograničena.
Ali ovo je samo iluzija koju je u njegovoj svijesti stvorio sam sustav. U stvari, on

16
postaje kontrolirani rob: kakvu god mu misao sustav nametne, on će je izvršiti s
pokornošću.

Potomci onih koji su uspjeli preživjeti nakon propasti Atlantide, da bi se sakrili od

odmazde i preživjeli buduća vremena nove duhovne formacije čovječanstva,
postali su čuvari ideološke baštine Atlantide. Kad je došla epoha patrijarhata,
počeli su aktivno promicati ideje o svemoći i nastojali ih provesti, uspostavljati
novi svjetski poredak planiranjem stoljećima unaprijed. Kontrolirani obrascima
svijesti, vodili su igru sustava u tajnom znanju i tajnim aktivnostima: stvorili su
zatvorene skupine, klanove, tajne redove, organizirane inicijacije u takozvanu
"veliku misteriju misterija", predstavljajući priču o zemlji El kao sudbinu
odabranih, ponosni što pripadaju navodno dominantnoj rasi visoko razvijenih
ljudi, koji, po njihovu mišljenju, moraju upravljati svim ljudima na zemlji, odnosno
slugama El-a - ELite.

To se može jasno pratiti u različitim povijesnim razdobljima. Upravo su se na

njihovu inicijativu pojavile priče, uključujući priče o Atlantidi i planini besmrtnih
olimpskih bogova. Te su informacije naknadno ubačene u umove novih
generacija kao obrazac ponašanja. Napokon, ono što je dopušteno bogovima,
ljudski ponos će uvijek prekopirati za sebe. Potomci Atlantiđana poduzeli su
mnoge druge inicijative, zbog čega je danas većina ljudi izgubila duhovno znanje,
sanjaju o besmrtnosti u materijalnim tijelima, a ni ne znaju da već dugo žive pod
okriljem EL-a i nesvjesno nastoje oponašati njegovu ELITU.

Ali to se nije dogodilo odjednom. Potomci Atlantiđana sačekali su vrijeme kada

će sustav ojačati i opet dominirati umovima ljudi... Vrijeme kada će duhovni otpor
čovječanstva biti oslabljen. Jer su znali ono glavno - da sve počinje s čovjekom i
njegovim izborom. Kako se zapravo dogodilo... S dolaskom era patrijarhata,
svećenici i militantni vođe uzurpirali su vlast. Tako su se pojavili mnogi bogovi
obdareni ljudskim strastima i krvožedni nemilosrdni bogovi, koji su prikazivani u
materijalnim tijelima sa simbolima moći i odlikama besmrtnosti. A čitav taj sustav
moći bio je populariziran mješavinom čestica duhovnih zrna iskonskog Znanja
(inače ne bi bio toliko privlačan većini ljudi), smjernicama korisnim za sustav, kao
što su podjele među ljudima, dominacija jednih nad drugima, mržnja,
netrpeljivost. Kao rezultat, društvo je degradirano uobičajenim obrascima
programa svijesti: vojni sukobi, osvajanja, eksploatacija.

17
Jednostavan primjer su prvi sumerski gradovi-države, u kojima su vladali prvi
kraljevi. Jeste li se ikad zapitali zašto svjetska povijest u različitim zemljama svijeta
u školskim udžbenicima, udžbenicima za visokoškolske ustanove, započinje s IV.-
III. tisućljećem prije Krista i drevnim gradovima Mezopotamije i Egipta? A onda
se, u pravilu, ukazuje na drevnu Indiju, Kinu, Elladu (drevna Grčka). Zašto je pažnja
novih generacija koncentrirana posebno na ovu bliskoistočnu regiju i baš na ovo
vremensko razdoblje? Na čiju inicijativu ili, točnije, tko je sponzor dominacije
upravo ovog mišljenja u ovoj netočnoj znanosti nagađanja datuma i događaja?
Kao da ranije nije postojalo ništa važnije: ni megalitski gradovi na različitim
kontinentima, ni tripiljski gradovi s deset tisuća ljudi na teritoriju drevne Europe,
ni visoko razvijen gradovi u Euroaziji, čiji su stanovnici vodili miran način života.
Ne izvještava se čak ni da su prije Sumerana u Mezopotamiji živjeli ljudi koji su
posebno poštivali znak Allatra, kao i drugi ljudi na različitim kontinentima, još od
davnina.

ZNAK ALLATRA U KULTURAMA SVIJETA 12.-1. tisućljeća prije Krista

I zašto su u ovoj "svjetskoj povijesti izabranih" sve zajednice ljudi prije ovog
razdoblja - uvjetno nazvane "kulturama", a zatim - "civilizacijama", prvim
gradovima-državama? Odgovor leži u riječi "država". Zbog posuđivanja iz drugih
jezika i prijevoda, susrećemo se s takvim tumačenjima kao što su "prevlast /
gospodstvo", "dominus / gospodar", "moć", "glava obitelji".

Drevni izvori podrijetla riječi "dominacija" vode do Sumerana. U to je vrijeme na

Istoku započela aktivna propaganda drevnoga vrhovnog božanstva, praoca po
imenu El. Povijest njegova uzdizanja, borbe za vlast sa starim bogovima i
svrgavanja istih, vladavine njegove djece nad narodom i zbora bogova pod
njegovom upravom. S obzirom da je Sumeranima dominirala snaga religije, a
propagirala je skup bogova predvođen glavnim bogom, postaje jasno iz koje je
"obitelji bogova" kopiran primjer upravljanja ljudima.

„KRALJEVSTVO UMA“

Kako je započela povijest takozvane ljudske "civilizacije" koja je došla u plodnu

dolinu Mezopotamije? Podjelom viška i birokracijom. Prvi piktografski tekstovi

18
bili su računovodstveni zapisi, ekonomski popisi, kontrolni popisi. Jednostavnije
rečeno, doba matrijarhata uništeno je svakodnevnom rutinom, kao i žudnjom za
moći "patrijarhata". Isto se dogodi i osobi koja izgubi duhovnu vezu s Bogom u
sebi. U njoj nastaje diktatura svijesti. Počinje pretjerano obraćati pažnju na uvjete
života u trodimenzionalnosti na štetu duhovnog razvoja. A kad prevlada
kraljevstva uma, sve je stereotipno, u obitelji i u zajednici: traženje vanjskog
neprijatelja, želja za zauzimanjem susjednih teritorija, iskorištavanje okolnih ljudi,
borba za vlast. Čemu to vodi?

Je li zemlja Sumer bila zemlja slobodnih ljudi? Sumer je zemlja koja je s kraja III.
tisućljeća prije Krista neprestano vodila agresivne ratove, zemlja plaćenika,
robova kupljenih ili zarobljenih u ratu, zemlja robova dužnika koji su članove svoje
obitelji i sebe prodali u ropstvo. Zemlja koja živi po zbirci zakona kraljeva, koji su
se proglasili vikarima bogova. Zemlja od 30 srebrnjaka, gdje se ljudski život
izražavao u jedinici vrijednosti tog doba - u srebru. O tome svjedoče ploče s
godišnjim izvješćima nadglednika, a tiču se transakcija s radnom snagom i
robovima. A ovo "kraljevstvo umova", robova i sluga boga Elila, proširilo je svoje
pipke na Siriju, Malu Aziju i Elam.

NEUPUĆENIMA U PRIČU O EL-u

Etnonim koji označava naziv "Sumerani" je znanstvena apstrakcija, a ne

samoodređenje naroda. Ovaj se naziv jednostavno koristi za označavanje ljudi
koji su došli na mezopotamsku plodnu zemlju. U općoj književnoj baštini drevne
Mezopotamije, koja je sačuvana preko sumerskih ploča s klinastim pismom, zatim
preko Akađana, koji su usvojili njihovo nasljeđe, a kasnije preko zapisa
babilonskih svećenika, prije svega je opisana priča o stvaranju moći, čime se
ponavlja pretpotopna povijest svemoći dugovječnog Ela i njegove elite.

Elu se ovdje već pripisuju osobine boga Enlila (akadski Elil), koji je kasnije postao
jedan od glavnih bogova sumersko-akadskog panteona. Štoviše, tu se mogu
pronaći odjeci starih legendi, koji su ostali od izvornog znanja - o sedam bogova,
među kojima je bio i Enlil - jedan od Arimanovih imena, o Enlilu kao pomoćniku
nebeskoga boga Anu-a i njegovu stalnom predstavniku na Zemlji. Ali već u
sumerskim legendama pretpotopna priča o svjetskom autokratu Elu aktivno se
pripisuje Enlilu iz sedmorke bogova. Glavni epiteli ENLIL-a su: "Velika planina",

19
"Vladar svih zemalja", "Vladar koji određuje sudbine", "Gospodar čije su riječi
nepromjenjive" i "Otac bogova". Čak je postojao izraz "Enlil svih bogova",
"Enlilstvo iznad bogova". Izraz "Enlilstvo" znači "dominacija".

LITERATURA SUMERA

U sumerskoj himni "Enlil je svuda...", u kojoj se Enlil slavi, navedeni su njegovi

epiteti i djela bogova. U ovom kultnom tekstu, osmišljenom za jačanje kolektivnih
emocija, nalaze se sljedeće riječi:

"...Bez Velike planine Enlil niti jedan grad ne bi bio podignut, niti jedno naselje
osnovano; Bez ribnjaka i stada ovaca; Nijedan kralj se ne bi bio uzdigao, nijedan
svećenik ne bi bio rođen; Nijedan veliki svećenik ne bi bio izabran predskazanjem;
Vojnici ne bi imali generale ili kapetane..."* * * "... Enlilov hram je planina obilja,
tamo se žrtvuje i daje oprost!..." * * * Enlile, ako pastira gledaš blagonaklono, Ako
uzdigneš onoga uistinu pozvanog na Zemlju, Tada su strane zemlje u njegovim
rukama, strane su mu zemlje pod nogama!

Postoji dobar primjer. Jedan od prvih drevnih gradova Mezopotamije - Eridu -

naziva se gradom prvih kraljeva. Prema legendama, njegov zaštitnik, bog Enki,
Enlilov sin, djeluje kao organizator svjetskog poretka na Zemlji. Gradom vlada sin
samog Enkija - čovjek po imenu Adapa, koji je bio polu-bog, polu-čovjek-junak.
Vjerovalo se da je Adapa taj koji je donio civilizaciju u grad s otoka Dilmuna, što
znači s Otoka besmrtnika. Inače, Adapa je u akadskoj mitologiji jedan od "sedam
mudraca". Slična priča o sedam mudraca postojala je mnogo kasnije u drevnoj
Grčkoj - Elladi, gdje su Solona također nazivali jednim od sedam mudraca.

NIŠTA VIŠE OD IMAGINARNE KNJIŽEVNOSTI?

Koji su obrasci ponašanja usađeni u glave mlađih generacija? I tko je od toga imao
koristi? Sumerani su počeli aktivno pisati i prepisivati tekstove o legendi o zemlji
El. U te svrhe otvorene su posebne škole - "e-dubba" ili "kućice za ploče",
"pisarske škole", gdje su počeli pripremati pisare i one koji će im biti vjesnici u
narodu. Zanimljivo je da kada je sumerski jezik umro, do 1. tisućljeća prije Krista
upotrebljavao se kao sveti književni jezik i jezik znanosti u toj istoj Asiriji i
Babilonu. Zapravo se danas na isti način koristi latinski jezik. Odnosno, mrtvi

20
sumerski jezik bio je razumljiv samo izabranima. Štoviše, mnogi su znakovi
klinastog pisma izražavali upravo sumerske riječi i njihovo značenje, a zvučanje
akadskih riječi u početku je zabilježeno kombinacijama sumerograma, slično
današnjim rebusima i pantomimi. Zašto su bile potrebne takve složenosti i tajne
operacije za prijenos običnoga književnog epa, mitova i folklora, ako je bio takav?

Sumerani su učinili tekstove jednostavnima za pamćenje i razumijevanje. Štoviše,

radnja je stvorena da uz pomoć priče izazove kolektivne emocije, dovede gomilu
slušatelja u emocionalno stanje kakvo je u tekstu, jer je sadržaj slušateljima
uglavnom bio poznat unaprijed. Općenito, u modernom shvaćanju, da bi
pripremio novinare masovnih medija (iako su se prije toga kultni tekstovi dugo
pamtili i prenosili s koljena na koljeno).

Inače, potpuno ista metoda korištena je nekoliko stoljeća kasnije za širenje

Homerove "Ilijade" među Helenima i drugim narodima. Samo što su ti vjesnici -
"novinari" već bili nazvani "rapsodima", "Homerovim sinovima". Zašto si je
birokratska država poput Sumera, gdje se sve bilježilo, brojao se čak i svaki plod
na drvetu, odjednom dopustila takvo ulaganje u ep? Kakvi su bili ciljevi sponzora
ove aktivnosti? Činjenica je da je sva ta mitologija isprepletena s religijom imala
rezultat utjecanja je na svjetonazor ne samo tih ljudi, već i na nasljednike njihove
književne baštine - Akađane i kasnije Babilonce, a od njih se proširila i na druge
narode. Ali jedina je razlika što se u sljedećim generacijama više nisu sjećali
iskonskog, već su doslovno vjerovali lokalnim svećenicima, koje je zanimala
vlastita moć. Sustav je ojačao pozicije u umovima ljudi.

Općenito, za ljude je pripremljen uzor za oponašanje: što su si ljudski bogovi

dopuštali, to su isto činili ljudi, slijedeći njihov primjer. Štoviše, zamijenjen je cilj
ljudskog postojanja. Umjesto pravog smisla ljudskog života - razumijevanje zašto
je čovjeka stvoren - to jest transformacija u duhovno biće, spajanje s Božjom
Ljubavlju u njemu samome, ( Tekst na ekranu: Božja Ljubav) svećenici, po diktatu
svoje svijesti, usadili u svijest zajednice ono što je bilo korisno za sustav. Naime,
osobi je od djetinjstva nametnuta ideja da je cilj stvaranja čovjeka raditi za
bogove: obrađivati zemlju, napasati stoku, sakupljati plodove, hraniti bogove
svojim žrtvama. Odnosno, raditi za El-a i njegovu elitu, posvećujući sav svoj život
i svu svoju pozornost vanjštini, isto je i danas vidljivo u obliku ljudskog društva
kakva je potrošačka civilizacija.

21
POGLED NA SVIJET

SUMERSKA I BABILONSKA KNJIŽEVNOST

Što se skrivalo u uzoru ZA IMITACIJU? Ponos, ubojstvo, pijanstvo, prijevara,

osveta, taština, sebičnost, izdaja, ljudska ljubav uz pomoć čaranja - općenito, sve
iste šablonske smjernice sustava u ljudskoj svijesti.

RAZDVAJANJE LJUDI kao u zemlji El (IDEOLOGIJA SUSTAVA: PODIJELI I VLADAJ)

Kao i u zemlji El (a to će biti detaljno objašnjeno kasnije u priči o bogovima

Olimpa), u legendama o svećenicima drevne Mezopotamije ljudi su bili podijeljeni
na bogove, junake i divljake. I s obzirom na to kako su potomci Atlantiđana -
arkoni stoljećima replicirali ove slike u umovima ljudi, težeći jedinstvenoj
svjetskoj vlasti, to se može primijetiti i sada u modernom svjetskom društvu. Zbor
bogova - elita - bili su zaštinici ljudi, obdareni svim ljudskim svojstvima i
kvalitetama, posjednici čarobnih predmeta (visoke tehnologije).

Primjer, Bog Šamaš olakšao je junaku Gilgamešu pobjedu nad čudovištem,

zahvaljujući sedam vjetrova koji su puhnuli po volji Šamaša. Čudovište je predalo
svoje blještavilo i čuvalo posebni dio područja šume cedra boga Elila. Danas
mnogi bogati ljudi diljem svijeta sanjaju da budu izabrani u krugove svjetske elite
ili im barem budu korisni, nastoje dobiti zaštitu i njihovo pokroviteljstvo za svoje
mini carstvo, bilo da se radi o poslovanju ili utjecaju na neki teritorij. Heroji
(primjer, slika Gilgameša) bili su sretnici koji nisu bili sami zaslužni za svoje
podvige, već neki moćni zaštitnik među bogovima (iz elite El-a) koji je posjedovao
čarobne predmete. Odnosno, postojao je programirani junak koji je trebao
uništiti ono što njegov zaštitnik smatra zlom, i onda umrijeti mlad, općenito, kako
bogovi odluče na vijeću bogova. Tijekom svoga kratkog života junaci su morali
razmišljati o smislu života, tražiti besmrtnost u tijelu, budući da su bogovi već
posjedovali ovu besmrtnost. A najviša manifestacija hrabrosti - je trebala biti
priznanje vlastitog poraza, promovirana kasnije u literaturi, sve do junakova
samoubojstva.

Danas milijuni ljudi od djetinjstva sanjaju da budu poput slavnih heroja-nadljudi

svoga vremena, iz svjetski popularnih filmova, serija koje promoviraju masovni

22
mediji. A odrasli, mnogi ljudi ih oponašaju, riskiraju svoje živote radi prevođenja
planova svjetske elite ni ne znajući za koga stvarno rade i zašto, Divljaci (primjer,
slika Enkidua - sluge Gilgameša) - divljak - bezlično stvorenje koje se pridružilo
civilizaciji i postalo predan Herojev sluga. Morao je platiti bogovima svojom
patnjom i smrću za svoja i Herojeva zajednička postignuća.

Danas milijarde ljudi ostaju u bijedi i siromaštvu, jedva živeći od plaće do plaće.
Od djetinjstva sanjaju da barem stoje pored poznatih ljudi, a da ne spominjemo
da im budu što korisniji kako bi se iz siromaštva probili u "pristojne ljude".

Fiks-ideja: BESMRTNOST U TIJELU SAN SUSTAVA O VLASTITOJ BESMRTNOSTI

Težnja glavnog junaka za postizanjem BESMRTNOSTI zauzima središnje mjesto u

mezopotamskoj književnosti. Ep pod naslovom "Onaj koji je sve vidio" o heroju
Gilgamešu zasniva se na tome i ponavlja se u različitim verzijama za različite
narode, na koje se u različitim zemljama širila sfera utjecaja Elovih potomaka. Ali
važno je primijetiti lajtmotiv ovih djela. Navodno je nemoguće da osoba dostigne
glavni cilj svoje potrage - "vječni život". Uzaludnost ljudskih napora u pokušajima
da stekne besmrtnost i vječnu mladost, odnosno sudbinu bogova. A kraj,
odnosno naglasak na ideji djela, naglašava ideju da je jedina besmrtnost koja je
dostupna čovjeku uspomena na njegova djela koja su proslavila njegovu sliku i
ime.

Što vidimo danas? Milijarde ljudi ne znaju za duhovnu svrhu svog života. Ostale
milijarde ljudi, smatrajući se religioznima, ne znaju kako doista postići besmrtnost
tijekom života. Taj nedostatak znanja svjetska elita koristi za svoje tajne
manipulativne ciljeve. A koliko ljudi na svijetu sanja o vlastitoj karijeri, o tome da
postanu poznati, proslave svoje ime, da im se vijekovima odaje počast tako da svi
znaju za njih? Za takvu masovnu psihozu u potrošačkom društvu uvjete su stvorili
sami ljudi. I nije važno u kojim razmjerima ova ili ona svijest misli: sanja da svoje
ime preko nekakve gluposti proslavi na internetu, stavivši puno svojih fotografija,
a drugi - supermozak, izdajući sveske znanstvenih djela sa svojom fotografijom,
ili dajući svoje ime novoj vrsti mekušaca. Svijest svih djeluje stereotipno -
veličanje vlastitog imena. Ali zašto je sustav zainteresiran za promicanje obrasca
kao što je besmrtnost u tijelu, postizanje vječne mladosti?

23
Zašto usmjerava čovjekovu pažnju na promicanje vlastite slike i imena?
Poznavajući iskonsko duhovno znanje i shvaćajući da sustav mijenja bit znanja,
razumljivo je da se odgovor krije u dvije točke: "besmrtnost u tijelu" (danas to
zovu "spasenjem") i "veličanje imena".

Prema izvornom duhovnom znanju, bilo koja osoba može postići besmrtnost
tijekom privremenog postojanja svog tijela, to jest, duhovno se razvijati uz pomoć
dubokih osjećaja do stanja unutarnje duhovne preobrazbe, kada kao Osobnost,
kao Duh, počne živjeti u duhovnom svijetu. Važno je znati da samo Duh može biti
besmrtan, a ne i fizičko tijelo ili svijest. Svijest ovo ne razumije. Za nju je Bog
materijalna slika. Svijest je nesposobna za duboke osjećaje, može samo govoriti,
razmišljati ili stvarati emocije. A što svijest razumije?

Razumije samo ono što sustav razumije. U konceptu sustava, besmrtnost u tijelu
je produljenje života izvan ograničenja vrste. To je povećanje nečijeg života, iako
sustav razumije njegovu konačnost. Napokon, njegov je život unaprijed određen
kao običan program. Dakle, obećanje besmrtnosti u fizičkom tijelu njegov je
prokušani trik, dokazivan kroz tisućljeća, iluzija u kojoj ljudi žive bez znanja o
tome, rasipaju stvarnu snagu svoje pažnje na hranjenje sustava. I slavljenje
vlastitih imena sa slikom kroz stoljeća također je korisno za sustav. Tako štanca
podosbnosti, koje su ujedno i hrana za sustav, budući da su mrtvi među živima.

“ENÛMA ELIŠ”

Danas nije tajna za znanstvenike koji proučavaju biblijska pitanja da su velik dio
toga hebrejski svećenici posudili iz svetih tekstova ne samo starog Egipta, već i
Babilona. Zapis o stvaranju svijeta - ENUMA ELIŠ u osnovi je bila babilonska
Biblija. A babilonski su svećenici, pak, posudili ove tekstove od akadskih
svećenika, a Akađani su posudili svoje kozmološke spise o postanku svijeta i
upravljanje bogovima od još drevnijih ljudi - Sumerana. Čiji je bog iz zbora bogova
moćniji, ovisilo je o političkoj hegemoniji svećenika u ovom ili onom gradu ili
državi. Zapravo se vodila borba kako bi se osiguralo da njihov bog dobije epitet
"enlilstva nad bogovima". Imena glavnih bogova i junaka mijenjala su se, ali
suština je svejedno ostala ista - priča o stjecanju vlasti te svemoćnosti El-a i
njegove elite nad ljudima.

24
“ENUMA ELIŠ” - babilonsko-akadski sveti spis, drevni mezopotamski kozmološki
tekstovi o stvaranju svijeta i ljudske rase, o porijeklu bogova i svemira, o borbi i
stjecanju moći starih i novih bogova, o tome kako je gomila bogova sukobila ljude,
kako su oni vladali nad narodima i još mnogo toga. Babilonske legende ističu da
uzrok ljudskih nevolja nije odmazda za počinjene grijehe, nego ljutnja bogova,
njihova želja da smanje broj stalno rastućeg čovječanstva, koje gnjavi bogove
svojom bukom.

U "Enuma Eliš" glavnu ulogu u stvaranju svijeta više nema Enlil, već bog po imenu
Marduk. I opet se ponavlja stara priča - glavni bog nasiljem organizira svjetski
poredak. Lajtmotiv legende je nasilno svrgavanje drevnih sila, nadahnuto pravom
jačega. Marduk dobiva epitet gospodstva, to jest „enlilstva nad bogovima“,
naziva se „Enlilom svih bogova“. Dakle, Marduk zauzima glavno mjesto u
panteonu bogova iz 2. tisućljeća pr.Kr. Zahvaljujući trudu svećenika, do kraja
starobabilonskog razdoblja već je slavljen daleko izvan Babilona. Pa čak i kasnije,
u helenističko doba, priču o Marduku uglavnom kopiraju helenski arkoni, samo
se glavni bog već zove Zeus, a planina na kojoj on vlada zove se Olimp.

Koji je glavni cilj ove promovirane epske pjesme "Enuma Eliš"? Ovdje je glavni cilj
spajanje mnogih slika bogova u jednu. Dakle, značajke sumersko-akadskih
bogova Enlila, Enkija, Ea-e i drugih već su prebačene na Marduka. Zato je u
sljedećim epohama glavni bog drugih naroda i plemena, koji su došli pod utjecaj
ovog sustava svjetonazora, imao tako različite oprečne karakteristike i ljudske
osobine (na primjer bijes, prijetnja, zastrašivanje, sklapanje ugovora s izabranim
ljudima) i izazivao zbunjenost vjernika i njihova nezgodna pitanja svećenicima.

BOG JE JEDAN

Ali zašto je sustav poduzeo takve mjere, pretvorivši višestruke slike El-a i njegove
elite u različite osobine jednog boga? Napokon, koncept Jednog Boga je koncept
iz iskonskoga Duhovnog znanja. Jer je u to doba znanje bilo korisno, zahvaljujući
prorocima koji su propovijedali o Jednom Bogu. Oni su na ovaj svijet došli donijeti
protutežu aktivaciji sustava. Iskonsko znanje o Jednom Bogu snažno je odjekivalo
među ljudima. Međutim, proroci su dolazili i odlazili, a sustav je ostao u svijesti
generacija vođenih sviješću. Stoga, iskonsko znanje koje su uveli proroci,
svećenici dominantnih religija u to vrijeme iskrivili su i zamijenili, obdarili Jedinog

25
Boga svojstvima svojih mnogobrojnih smrtnih bogova iz prošlosti, npr. bijesom,
mržnjom, zlobom i tako dalje. Činili su sve da se ljudi boje Boga, ali ne i da ga vole;
da mu prinose darove i žrtve, ali ne da mu služe.

ZANIMLJIVOSTI

Znate li za trio, vijeće sedmorice, osobnost, dušu, nevidljivi svijet? Svi su ovi
pojmovi bili poznati u Babiloniji - nasljednici sumerske civilizacije.

TRIO. VIJEĆE SEDMORICE Za razumijevanje: u to vrijeme opća struktura panteona

bogova, utvrđena u razdoblju robovlasničkog Sumera, ostaje bez posebnih
promjena tijekom cijelog razdoblja antike, uključujući i u starobabilonsko doba.
Odnosno, na čelu cijelog svijeta bio je trio: vrhovni bog Anu, Enlil i Ea. Okruženi
su Vijećem sedmorice, u drugim slučajevima dvanaest "Velikih bogova", koji
određuju "sudbine" (shimtu) svega na svijetu. Svi su bogovi podijeljeni u dva
klana, u dvije generičke skupine - Igigi i Anunnaki. Na tadašnjim reljefima i
pečatima često se nalaze prizori koji prikazuju kako zaštitnik božanstva vodi
osobu do vrhovnog boga kako bi odredio njegovu sudbinu i primio blagoslov.
Vjerovalo se da bi gubitkom svog božanstva-branitelja osoba postala
bespomoćna protiv zle volje velikih bogova, i lako bi je mogli napasti zli demoni.
To su naglašeni odjeci vremena vladavine El-a i njegove elite na Atlantidi, što će
biti jasno prikazano kasnije u priči o Olimpu.

OSOBNOST, DUŠA, NEVIDLJIVI SVIJET

Odjeci iskonskog znanja postojali su i u Babiloniji, o čemu svjedoči činjenica da su

u 2.-1. tisućljeću pr.Kr. stanovnici ove zemlje znali za Osobnost kao duh. Nositelj
osobnosti osobe nazivan je "lamasu", životne snage čovjeka - "šedu". A
razumijevanje "duše" (napištu) - značilo je nešto neosobno, svećenici su je
prepoznavali nekad dahom, nekad krvlju. Znači, ono što je osobu izravno
povezivalo s Jednim Bogom, svećenici su, slijedeći upute svoje svijesti, zamijenili
materijalnim pojmovima, odnosno razumijevanjem samog sustava. U to se
vrijeme također znalo i za nevidljivi svijeT: duhovi, ogorčene sjene mrtvih koje ne
primaju žrtve, sve vrste duhova podzemlja (utukki, asakki, lemuti - "zli demoni"),

26
noćni duhovi - incubusi Lilu koji posjećuju žene, sukub Lilit (Lilitu) koja opsjeda
muškaraca i dr.

MO - TAJNE SILE

Mo je jedan od važnih teoloških sumerskih koncepata. Danas se to često prevodi

kao "me", što označava tajne moći, božanske suštine. Na primjer, postoji mit
posvećen krađi Enkijevog "me" od strane Inane. Nije jasno kada se prijevod "mo"
promijenio u "me" i kome je to trebalo. Zapravo, u iskonskom znanju, jedno od
imena allata bilo je "mo", odakle - među narodima u kasnom razdoblju epohe
preporoda ljudske civilizacije, kojoj pripadaju Sumerani - neke su riječi došle do
slavenskog jezika, a koriste se i danas - to je "moŝʹ" (od ruskog - snaga), "močʹ"
(mogu), "moë" (moje) itd.

Sumerani su uglavnom imali više "o" u govoru. U njihovu su se jeziku od davnina

sačuvala dva važna pojma: "mo" kao pojam allata i "do" - kao koncept anti-allata.
Zbog toga su mnoga imena bila povezana s tim riječima, a označavala su duhovne
snage, snage koje im se suprotstavljaju. Međutim, iako je sumerski jezik kasnije
postao mrtav, u slavenskom jeziku i do danas postoje odjeci važnih pojmova iz
davnina.

"Do" u pojmu zemaljskog protuallatnog djelovanja koristi se do danas u izrazima,

na primjer, kao: togo, kak (iz ruskog "prije"); do kuda ty budešʹ mne perečitʹ („do
kada ćeš mi proturječiti“); ot sûda do tuda ("odavde do tamo"); doroga ("cesta")
itd. Općenito je slavenski jezik jedan od rijetkih jezika koji je sačuvao odjeke
pradavnoga zajedničkog protojezika, kojeg su poznavali narodi na različitim
kontinentima. Vjerovalo se da su moćnu silu "mo", pokretačku snagu u razvoju
svijeta, posjedovali ljudi, narodi, gradovi, hramovi. Ali ove tajanstvene sile mogle
su napustiti svog posjedovatelja. Njima su obdareni i kultni predmeti, gdje su te
sile jedno vrijeme zadržale svoja nevidljiva svojstva.

Znak AllatRA

Sumerske ideje "mo" evoluirale su u akadske ideje o "ploči sudbina", koji su

određivale kretanje svijeta i svjetske događaje. Štoviše, naglašeno je da je
posjedovanje ovih ploča osiguravalo ili potvrđivalo svjetsku dominaciju. U davna

27
vremena vjerovalo se da je posjedovanje znanja o "mo" vrlo značajno, slično kao
kad u današnjem svijetu vladar ima "nuklearni kofer". Prema pjesmi "Enuma Eliš",
božica Tiamat, Enlil, Marduk i drugi bogovi posjedovali su ove ploče sudbina.
ENUMA ELIŠ - gospodarenje Ela i elite Do danas stručnjaci sumerolozi priznaju
činjenicu da sumerski jezik još ne poznaju dobro, a tu je i problem elementarnog
nerazumijevanja starih spomenika te sumerskih i babilonskih tekstova. U mnogim
su slučajevima prisiljeni ostavljati praznine, upitnike, ili se zadovoljiti uobičajenim
razumijevanjem samo nekog dijela teksta, često se oslanjajući samo na svoju
intuiciju i na razumijevanje onoga što je ovoj civilizaciji omogućilo da se razvije u
okviru obrazovanja koje im je pružano.

Zanimljivo je kako se danas u javnosti prevode naziv i prve riječi babilonske epske
pjesme ENUMA ELIŠ, aktivno ističući da to najvjerojatnije znači "Kad je na visini",
iznoseći na temelju ove hipoteze različite verzije tumačenja riječi. Nekome je
jednostavno potrebna takva vrsta skrivanja istine. Međutim, za inicirane je:
"Vladavina Ela i njegove elite". A za ostale: "Kad je na visini". A za njih prvi red
epa zvuči ovako: Prije vladavine Ela i njegove elite...

Napisati na početku svetog teksta - "prije" - to je bila standardna tehnika u

drevnoj literaturi kao oznaka anti-allata. Na primjer, prije su postojali ti i ti bogovi,
prije postojanja neba i zemlje, prije stvaranja čovjeka, bilo je nešto izvorno. To
jest, "prije" je postojalo nešto u značenju anti-allata, postojao je allat iz duhovnog
svijeta (iz svijeta Jednog Boga), koji je iznjedrio čitav "prije" - to jest anti-allat i
materijalni svijet se manifestirao. Dakle onaj koji je svjesniji istinske povijesti
vremena razumije o čemu priča ova neobična babilonska Biblija i zašto su drevni
svećenici stavljali ove riječi na prvo mjesto i kako su onda to preveli za narode,
kopirajući ove tekstove.

NEPOZNATO, POZNATO ZNANJE, „OTOK BESMRTNIH“ U MITOVIMA ARKONA

DREVNIH HELENA I HEBREJSKIH SVEĆENIKA

U današnje vrijeme, tradicije arhonata drevnih Helena, kao i hebrejskih svećenika

o zemlji El i njenzinu "Otoku besmrtnika" najpoznatije su za nove generacije i
promovirane u cijelom svijetu. Poznavajući iskonsko, lako se može vidjeti što je
ugrađeno u zajedničko duhovno nasljeđe naroda radi dominacije i svjetske moći,
uz iskrivljavanje njegove suštine i značenja. Mislite da niste čuli za zemlju El? Ali

28
vi ni ne znate da danas živite kao rob pod njegovim okriljem. Razmislite, čak i ako
ste ateist, odakle vam još od djetinjstva slika Boga kao starca s bradom koji sjedi
na prijestolju? Zašto od djetinjstva imate želju posjedovati čarobne predmete i
biti poput ratobornog heroja iz bajke? Zašto vas privlači tajna želja da se
pridružite besmrtnicima i živite u raju u materijalnom tijelu? Zašto su vaše težnje
na ovom svijetu usmjerene k tome da postanete ODABRANI SMRTNI BOG, što
znači - dio ELITE? Koliko je El danas jak u vašim umovima? ELITE - SLUGE EL-a -
koji se zaklinju bogu El-u - koji pružaju usluge bogu El-u

ELIZIJ - ELIŠA - EL

U tradiciji arhonata drevnih Helena, koji su svoje znanje stekli od drevnih

svećenika s Istoka, zemlja El spominje se pod različitim imenima. Pored Atlantide,
najpoznatiji su ELIZIJ (ili Elizejske poljane), a također i OLIMP. ELIZIJ - u drevnoj
mitologiji je ZEMALJSKI RAJ, smješten na zapadnom kraju zemlje u obliku otoka,
na kojem su odabranici Boga El-a živjeli svoj život. A junaci i čestiti ljudi stigli bi
onamo tek nakon smrti, i to u obliku SJENE. To je zemlja uživanja i užitaka, koju
su spominjali drevni helenski pjesnici Homer i Heziod. Homer spominje da se
ELIZIJ nalazi NA SAMOJ IVICI ZEMLJE, U BLIZINI OBALA RIJEKE OCEANUSA. Elizij je
odigrao ulogu u maštovitim predodžbama više od jedne generacije ljudi, koji su
iz tih legendi usvojili lažnu ideju o božanskom raju kao posebnom mjestu na
Zemlji, gdje odabrani žive u besmrtnom tijelu.

Što znači riječ Elizij? ELIZIJ ILI ELIZEJSKE POLJANE, s grčkog je preveden kao POLJE
NASELJA... Naselje boga EL-a. Drevnohebrejsko ime ELISHA (Elisey, Elis, odakle je
i naziv Elizejskih poljana) poznato je iz Biblije, kao što znamo, javlja se u 2.
tisućljeću prije Krista u pločama akadsko-babilonskog epa napisanog sumerskim
klinastim pismom. Zanimljivo je da se riječ El obično prevodi kao - bog, moć,
snaga; onaj koji je gore, a ISH znači "čovjek". A riječ Elisheva znači osobu koja se
zaklinje Bogu. Čak imenica shevua ("zakletva") ima isti korijen kao i brojka sheva
"sedam". Otkriva se zanimljiv lanac: 7 prvih mitskih mudraca Eridua, grada prvih
kraljeva sumerske civilizacije, sedam prvih mudraca u drevnom gradu Ateni, koji
su igrali vodeću ulogu u povijesti Helade. Sedam zakletvi bogu El-u. Općenito,
treba napomenuti da je u davnim vremenima na Bliskom istoku pojam ugovora
(saveza) i njegovih različitih vrsta bio prilično raširen: između ljudi, između
kraljeva, između kraljeva i njihovih podređenih. Jedan od tih saveza značio je

29
svečano obećanje jednostrane prirode, svojevrsna "zakletva" u kojoj jedna od
strana obećava izvršenje određenih radnji. Posebna vrsta ugovora bio je savez
koji je sklapan između Boga i čovjeka. Nalikovao je ugovoru o dodjeli prava od
strane vladara njegovim podanicima. Zanimljivo je da je izraz "Stari zavjet"
posuđenica iz starogrčkog, a doslovno znači "stari ugovor, onaj koji je bio prije".

EL - ELISHA - ELIZIJ

EL

Do danas su najpoznatije reference na drevno vrhovno božanstvo, rodonačelnika

imenom El sačuvane su i u mitologiji naroda koji naseljavaju Siriju, Palestinu,
Feniciju od 4. do 3. tisućljeća pr.Kr. Različiti drevni narodi El-a su nazivali na
različite načine. Na primjer, jedno od poznatih imena boga El-a je Il, Ilu, Ilim, Elim.
U helenističkom razdoblju El (Ilu) je izjednačen sa Zeusom. Osim toga, imao je
različite odlike, po kojima su ga u drugim vremenima vidjeli različiti narodi. Na
primjer u Siriji, a zatim u Rimskom Carstvu, bio je poštovan kao ELAGABAL, što
znači "planinski El", Heliogabal - "sunce planina". Ili, na primjer, epiteti El-a poput
EL OLAM, što znači "Vječni Bog",

El Elyon, što znači "Bog Svevišnji" - neka su od najstarijih imena uključenih u

Tanakh - Bibliju židovstva. Zanimljivo je da je lokalni jeruzalemski Bog 'ēl' elyôn
bio cijenjen kao Najviši Bog, Stvoritelj neba i zemlje i gospodar zemlje, koju je On
dijelio samo pod uvjetom davanja desetine. El je prije svega cijenjen kao simbol
vrhovne moći. Smatrali su ga vladarom svijeta, ocem bogova i ljudi, koji šalje
ljudima potomstvo. "Kralj godina", "gospodar besmrtnosti". Prikazan je kao
bradat starac u dugoj odjeći i visokoj tijari s rogovima. EL je prikazan kao da
prihvaća žrtvu i blagoslivlja žrtvovatelja, također na slici bika. Legende kažu da EL
živi "na izvoru rijeke, na izvoru oba oceana". On je na čelu vijeća svih bogova -
njegove djece. Bogovi djeluju samo uz Elovo dopuštenje. Na popisu ugaritskih
bogova spominje se i Elov otac, koga El kasnije svrgava da bi sam vladao. Ali
postupno i sam El gubi tu vlast.

U 1. tisućljeću pr.Kr. u židovskom predjudaističkom panteonu, slika El-a se stapa

s likom Jahve (Jehova). U Feniciji je bio jako poštovan. U drugim se plemenima
Jahve štuje kao Elov sin. Elova slika kao simbol moći, vrhovno božanstvo, koje je

30
na čelu vijeća bogova, je sačuvana u Bibliji. U Starom zavjetu nalaze se sljedeće
riječi: "Bog stoji u zboru bogova: on sudi među bogovima"... Na hebrejskom zvuče
ovako... Štoviše, ELOHIM je jedno od imena Jahve u Starom zavjetu u množini, to
jest, to ne znači Bog Jahve, već Bogovi... Jahve. "U početku su bogovi stvorili nebo
i zemlju." Na hebrejskom umjesto riječi Bog stoji Elohim. Riječ Elohim u Bibliji se
javlja gotovo 2000 puta, a dolazi od pansemitskog korijena "El". El je također
drevno Božje ime u Bibliji židovstva "Tanakh" - to je zbirka tekstova koja je
uključena u kršćansku Bibliju. U slavenskoj se Bibliji tradicionalno prevodi riječju
Bog, u značenju biti jak, moćan, na vrhu.

ZANIMLJIVOSTI

ČINJENICA №1

El se i dalje smatra zaštitnikom ne samo drevnih gradova. El se može naći i u

nazivima zemljopisnih mjesta, drevnih arhitektonskih i hramskih građevina. El se
već pojavljuje ne samo u zapisima modernih imena, nego i u imenima čitavih
naroda koji ni ne znaju za istinsku povijest. Zašto je to baš tako a ne nekako
drugačije? U predvorjima kraljeva i njihovih vladara hitno se donosi odluka o
takvim preimenovanjima. A tko i zašto sponzorira takve inicijative? Na primjer,
povijest drevne Grčke.

Od 2. tisućljeća prije Krista plemena Ahejaca (Aheji), zajedno s Jonjanima,

Dorijancima i Eolcima bili su među glavnim starogrčkim plemenima. Međutim, u
7. stoljeću prije Krista arhonti su odlučili svojim podređenim plemenima, koja su
živjela na određenim teritorijima, dati zajedničko ime - Heleni, a zemlji - Helada.
Tako se zove do sada. A ljudima je uvođenje tog imena obrazloženo s osvrtom na
mitove, koje su također napisali arhonti. Ali pitanje je čiju su povijest napisali sami
arhonti?

ČINJENICA №2

E-BABBARA - "BIJELA KUĆA"

"Bijela kuća" je dobro poznato ime. Ali zašto se upravo ovako naziva rezidencija
vladara u različitim zemljama? Još u 3. tisućljeću prije Krista u drevnoj

31
Mezopotamiji, u tada moćnim gradovima Siparu i Ellasaru (Larsa), bila su dva
hrama - tema posebnih briga za babilonske, asirske i kaldejske kraljeve. Dakle, u
oba grada ti su se hramovi zvali E-babbara ("Bijela kuća" ili "Sjajna kuća"). Na
primjer, u Siparu se Bijela kuća sastojala od 300 soba i prostorija, među kojima su
bili stanovi svećenika i kraljevske odaje. "Bijele kuće" bile su posvećene akadskom
bogu Šamašu, koji je bio unuk boga Enlila. Bog Šamaš bio je poštovan uglavnom
kao bog koji je uspostavljao zakone i pazio na njihovo provođenje. Smatrali su ga
nositeljem svjetlosti i napretka, oslobađao je zarobljenike i čak uskrsavao mrtve.
Ovaj je bog prikazan kao starac s dugom bradom koji sjedi na prijestolju. Nisu li
te slike poznate vašoj svijesti?

ČINJENICA №3

ELITE - sluge EL-a, odabrani od EL-a - Elite - oni koji se zaklinju bogu El-u.
Zanimljivo je da danas riječ "ELITA" u različitim jezicima europskih naroda ima
isto značenje - izabrani, a piše se gotovo identično (elita): Izraz "elita" javlja se u
francuskom jeziku u 12. stoljeću, u engleskom jeziku - u 14. stoljeću, u značenju
"izabrati", "izabrati za službu" to jest, izabrati slugu kome je dodijeljena
podređena skupina. U europskim se jezicima riječ "elita" proširila do kraja 19.
stoljeća. U opću upotrebu uvedena je 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeća. Danas se
kaže da su ideje koje su kasnije poslužile kao osnova za stvaranje teorije elite,
konkretno odabir za vladajuće krugove, odgoj i obrazovanje potencijalnih vođa,
među ostalima, razvio je i potomak arhonta Solona - drevni helenski filozof
Platon, isti onaj Platon koji je spomenuo drevnu legendu o Atlantidi. Ali kakva je
njegova ideologija i ideologija onih čiju je volju utjelovio u svojim djelima?

STARA NOVA IDEOLOGIJA

"ILIJADA", "ODISEJA"

ILIJADA, ODISEJA - Drevne grčke epske pjesme pripisane nepoznatom pjesniku po

imenu Homer. Do danas su ova djela za nove generacije veličana kao
nenadmašna književna remek-djela, spomenici od svjetskog značaja. Ali koja je
njihova suština? Homerovi epovi "Ilijada" i "Odiseja" imaju sličnosti s babilonskim
epom "Enuma Eliš", kao i s "Onim koji je sve vidio" o junaku Gilgamešu te drugim
legendama sumerske i babilonske književnosti. Imena glavnih bogova su

32
izmijenjena, ali glavni sadržaj skriven u ovim pričama o epu o Trojanskom ratu i
lutanjima vodećih likova se svodi na jednu stvar: završna riječ u sudbini junaka ili
naroda počiva na vijeću bogova, na čelu s glavnim čovjekom nalik bogu, za kojeg
su tipične sve ljudske osobine i poroci. Zapravo, to nije samo spomenik prošlosti;
to je zapis u ljudskoj svijesti o ideologiji Atlantiđana, povijesti života bogova koji
sjede na planini besmrtnosti - Olimpu.

"Ilijada" govori o sudionicima u Trojanskom ratu, ključnom trenutku u kojem su

sudjelovali svi bogovi Olimpa. Štoviše, sami bogovi nisu sudjelovali, nego su
okupili vijeće i na čelu sa Zeusom odlučili kako će se točno razvijati tijek događaja,
kome je suđeno izgubiti i umrijeti, čak i ako je sreća bila na strani određenih
junaka ili naroda. Općenito, to je bilo poput igranja šaha sa samim sobom. To jest,
prikazana je igra bogova, dok je svijest slušatelja bila uronjena u emocije bitaka i
sukob junaka, njihove neprijateljske odnose. Govoreći modernim jezikom, ovo je
triler koji završava tragično za likove, gdje vodeći heroj, čiji bi primjer u teoriji ljudi
trebali slijediti, izvrši samoubojstvo. I opet je utvrđena ideja da je besmrtnost
sudbina bogova, ali ne ljudi.

Odiseja također govori o lutanju glavnog junaka Odiseja, koji je čudom preživio
Trojanski rat, o njegovu susretu s različitim narodima, čudovištima, s fenomenima
nevidljivog svijeta i magije. No, osnovna ideja uratka ostaje ista: bogovi su se
okupili na vijeću i odlučili o sudbini Odiseja, a zatim upravljali lutajućim junakom
kao marionetom. Kao rezultat, Junakovim rukama uništeni su neželjeni, poslušni
su nagrađeni, završnu riječ imaju bogovi. Baš kao u slučaju Sumerana, tekst je bio
namijenjen lakom pamćenju i percepciji od strane primarne svijesti, odnosno za
razinu percepcije 6-godišnjeg djeteta. Junaci ili postupci bili su povezani s
trenucima s kojima se osoba susretala u svakodnevnom životu, a to je poslužilo
kao dodatni podsjetnik na zaplet. Baš kao u slučaju Sumerana, ta su se djela
posebno obraćala slušateljima, a ne mislećim čitateljima, s ciljem izazivanja
kolektivnih emocija.

Pretpostavljalo se da je slušatelj znao za glavnu priču, pa je naglasak stavljen na

emocionalni utjecaj na slušatelja. Štoviše, za uvođenje takve deklamacije
korištene su "Homerove himne", koje sadrže molbe različitim bogovima. Pjesme
su nastale istom tehnikom koju su koristili Sumerani: tijekom brze emocionalne
recitacije, poput percepcije glazbe, pozornost javnosti usmjerena je na radnju i

33
njezin razvoj. Tako neobičan drevni rap-rock koncert. Rezultat je stanje
kolektivnog uzbuđenja životinjske prirode u narodu. Jednostavno rečeno,
generiran je kolektivni egregor: ljudi su bili emocionalno zaraženi mislima o
radnji, a sami su postali aktivni nositelji i distributeri povijesti bogova s Olimpa
među običnim ljudima.

Baš kao u slučaju Sumerana, kada su pripremali svoje drevne novinare, ovdje su
se pripremali i posebni ljudi za promociju.

Kao što je već spomenuto, od 6. stoljeća pr.Kr. bilo je ljudi koji su na zakonodavnoj
razini imali pravo javno recitirati Homerove pjesme, takozvani "Homerovi sinovi"
(rapsodi). Ali tko je iznjedrio sliku samog Homera, tako reći, čiji je sin Homer?

KAKAV HOMER!

Zašto Homer? Povijest je sačuvala nekoliko zanimljivih činjenica.

Činjenica 1.

U 1. tisućljeću pr.Kr., posebno od 10. do 7. stoljeća prije Krista, zbili su se događaji

koji su naknadno utjecali na promjenu svjetonazora ne samo naroda Istoka već i
Zapada, te se odrazila i na svjetonazor suvremenih ljudi. U to doba popularna
babilonska epska pjesma "Enuma Eliš" nastavljena je biti prevođena na različite
jezike. Pojavila se starohebrejska Biblija "Tanakh", koja je kasnije stvorila temelj
biblijskoga Starog zavjeta. Sastavljali su se Homerovi epovi "Ilijada" i "Odiseja".
Zanimljivo je da su boga ENLIL-a poznavali drevni Heleni, zahvaljujući babilonskim
prijevodima pod imenom ILLINOS.

A riječ Eliada (židovska Elyada) je s hebrejskog prevedeno kao "Netko koga bog El
zna" ili "El je znao, prepoznavao".

ENLILSTVO – ENLIL – ILLINOS – ELIADA - ILIJADA

Činjenica 2.

34
U Bibliji, upravo u Starom zavjetu, spominju se Noini potomci, čovjeka koji je
preživio potop, prema drevnim orijentalnim pričama. Noah je imao tri sina.
Najstariji od njih zvao se Jafet. Jafet je imao sedam sinova, jedan od njih bio je
Homer, a drugi je bio Javan. Ali jedan od Javanovih sinova je Elizej (židovski Eliša).
To su oni koji se smatraju precima Helena (starih Grka).

Činjenica 3
Prema grčkim legendama, to je Helen, Prometejev unuk, (pod drugom verzijom -
Zeusov sin), rodonačelnik Helena, a njegovi su sinovi i unuci eponimi glavnih
grčkih plemena. Zašto je to baš planina Olimp? Ime Olimp je predgrčkog
podrijetla. U legendama se planina Olimp smatrala svetom i postala prebivalište
helenskih bogova i središte mitoloških priča. Malo ljudi zna da je planina Olimp
svoje ime dobila po riječi "El Olam". Zapravo je to izraz poznat od davnina, što
znači isto što i sumerska "Planina besmrtnog Ela".

Do danas u znanstvenim proučavanjima povijesti književnosti postoji takozvano

"Homersko pitanje". Učeni ljudi i dalje se svađaju: kada, gdje, tko i za koga su
nastale ove pjesme? Svijest, kao i uvijek, skreće pozornost s glavnog pitanja na
sitnice. Odnosno, ne naglašavaju se globalni uzroci nastanka, koji se šire svijetom,
i učinci tih djela na umove čitavih epoha i generacija, nego se spor svodi na
pitanje: tko ih je napisao, jedna osoba ili skup koautora. Ovaj je spor
tradicionalan, ali nije usredotočen na suštinu. Organizirana kritika započela je u
6. stoljeća prije Krista, kao još jedan način promocije i skretanja pozornosti na
radove. Kasnije je to organizirano uz pomoć autoriteta, poput onoga istog Platona
koji je "kritizirao" Homera (on je, da tako kažem, vodio one koji su bili protiv, kako
bi usmjreravao njihovo mišljenje) i Aristotela, koji je hvalio Homerova djela i, u
skladu s tim, vodio one koji su "za". Općenito, kao u igri odraslih: "loš i dobar
policajac". Sve bi bilo u redu, samo što je ovo bila ista momčad (Platon je bio
Aristotelov učitelj), momčad koja je ispunjavala želje sponzora, sponzora koji su
imali za cilj preuzimanje vlasti i ponovnu uspostavu svjetske dominacije, sponzora
koji su znali kako ljudska svijest djeluje i kako je aktivirati.

Nije slučajno Aristotel postao učitelj 13-godišnjega budućeg tvorca svjetske vlasti,
Aleksandra Velikog, kojem je usađen novi svjetonazor kroz "ljubav" prema
Homerovoj "Ilijadi", i to na način da će verziju "Ilijade" sastavljenu od Aristotela
ovaj osvajač držati pod jastukom zajedno s bodežom. Poznato je da je Aleksandar

35
Veliki uvijek nosio svezak "Ilijade" sa sobom u zlatnoj kutiji. Kao što je zabilježeno
u igri bogova u radnji "Ilijade", bogovi brzo stvore heroja, iskoriste ga i on umre
božjom voljom, a njegovo se ime koristi u sljedećoj propagandi. Danas svi znaju
za ime Aleksandra Velikog, ali osjeća li se netko bolje od toga? Vojni pohodi
Aleksandra Velikog doprinijeli su širenju temelja helenizma na Istoku.

A ova je priča također postala popularna među ljudima. U srednjem vijeku jedna
od najpopularnijih knjiga u nekoliko regija Azije i Afrike, kao i u Europi, bila je
"Aleksandrida", gdje je biografija glavnog lika pojačana izmišljenim epizodama. U
doba baroka Aleksandar Veliki postao je popularan lik u kazalištu i slikarstvu.
Širenje svjetonazora arhonata još uvijek traje svim sredstvima koja su im
dostupna. Ali kakva je njegova priroda iznutra? (tekst na ekranu: SVJETONAZOR)

OLIMP

Helenska mitologija naziva se olimpskom mitologijom. Ali u kojoj mjeri ti drevni

mitovi odgovaraju sjećanju na povijest života pretpotopnoga visokorazvijenog
tehnogenskog društva pod tiranijom El-a svemogućeg? (tekst na ekranu: EL)
Povijest civilizacije danas poznate kao Atlantida može se razumjeti tek sada - u
eri naglog skoka u razvoju novih tehnologija.

OLIMP - PLANINA BOGA EL-a

Kao što legende kažu, planina OLIMP simbol je vrhovne moći. Ovo je mjesto gdje
se zemlja spaja s nebom i gdje se nebo pretvara u vatreni ETER. Nema kiše ni
snijega, vječno je ljeto. Na Olimpu su palače Zeusa i drugih bogova, koje je
sagradio i ukrasio Zeusov sin - Hefest. Vrata Olimpa otvaraju i zatvaraju planine
kad bogovi odlaze zlatnim kočijama.

ENLILSTVO

“PANHELENSKI” VLADAR

EL - SVEVLADAR SVIJETA

36
ZEUS (Dyeus) - djeluje kao gospodar svjetskog poretka, kao i kaznena sila, primjer
SVJETSKOG GOSPODARA i vladara svjetskih sudbina, "Kralja kraljeva",
"PANHELENSKOG" VLADARA. Pripada trećoj generaciji bogova, koja je svrgla
drugu generaciju - Titane. Zeus vlada planinom Olimp, zapovijeda prirodom i
vlada sudbinama ljudi. Ljudi potječu iz pepela titana koje je spalio Zeus. Ljudi
naknadno nose titansko i dionizijsko (potječe od Zeusa) podrijetlo.

DIKTAT SVIJESTI: KAKO JE EL STEKAO VLAST, KAKO JE ZEUS STEKAO VLAST NA

OLIMPU?

Standardni algoritam za rad svijesti, kao dio sustava životinjskog uma, uvodi se u
priču o Zeusu, kao i u priču o babilonskom Marduku, u obliku modela za masovno
oponašanje novih generacija. Tako Zeus: - svrgava prethodnu generaciju bogova
- oca Kronosa i Titane; - stječe vrhovnu vlast nad bogovima i ljudima; - bori se za
vlast s najbližom rodbinom; - rodi djecu i čini ih bogovima; - uvodi novi zakon,
poredak, pravila morala, znanosti, umjetnosti; - stvara svoju elitu - bogove novog
tipa; - stvara izvršitelje svoje volje, koji su njegove odluke prenijeli vladarima i
herojima u ljudskom društvu.

Nije li to poznata priča o sumerskom Enlilu i babilonskom Marduku? Nije li to

poznata priča o stvaranju moći i vladavini Aleksandra Makedonskog, kome je
sklonost „Ilijadi“ bio usađen iz mladosti? I ne samo to... Štoviše, od samog
početka ovaj model uvode potomci Atlantiđana sa zamjenama o duhovnom
značenju Boga za ljude. Uvodi se na način da ljudi razumiju da je vrhovni Bog isti
kao ljudi, sa životinjskim strastima, te da ne može postojati miran suživot društva.
Napokon, izgleda da se i svemogući Bog tako ponaša... Odakle u svijesti modernih
ljudi slika Boga u obliku muškarca s bradom koji sjedi na prijestolju? Tko ima
koristi od toga? Sustav ne razumije što je pravi duhovni život. Zato diktatura
svijesti nad Osobnošću generira odgovarajuće slike propisane u algoritmima
diktata sustava nad ljudima.

ČOVJEK po imenu EL, koji je proglasio SEBE BOGOM.

Zeus i bogovi Olimpa izgledaju kao ljudi. Karakteriziraju ih sve ljudske strasti,
emocije, zabava. Ulaze u brojne brakove. Živite besposleno, nemarno. Bogovi se
goste u svojim zlatnim palačama. Zeusova supruga je Hera, zlatni nasljednik

37
Apolon sa sestrom Artemidom, zlatna Afrodita, moćna kći Zeusa, Atene i mnogih
drugih bogova. Zeusova kći, mlada Heba, i sin kralja Troje Ganimeda, Zeusova
miljenika, koji je od njega dobio besmrtnost, donose im hranu koja ih čini
besmrtnima - ambrozija i nektar - hrana i piće bogova. Bogovi odlučuju o svim
stvarima na ovim gozbama, tamo određuju sudbinu svijeta i ljudi.

VISOKE TEHNOLOGIJE PRETPOTOPNE CIVILIZACIJE

Tjelesna “besmrtnost” za Elove odabranike, produljenje života izvan granice vrste

Različiti su narodi sačuvali legende o prošlosti, u kojima postoje zanimljivi podaci
o dostignućima znanosti pretpotopne civilizacije. U području medicine to je
produljenje života izvan granice vrste, što znači značajnu dugovječnost ljudi tog
doba, kao i posjedovanje medicinskih tehnologija za pomlađivanje organizma. Te
su legende povezane s pićem i hranom besmrtnih bogova: ambrozija, soma,
amrita u starim indijskim pričama, pomlađivajuće jabuke u pričama zapadnih
naroda, breskve u kineskim legendama, za Sumerca su to tehnologije koje na
tadašnjim slikama izgledaju poput cedrovih češera.

Proizvode se na posebnom mjestu - cedrovoj šumi, gdje je bog Enlil postavio svoju
osobnu stražu. Ali ako sumiramo ova spominjanja različitih naroda o istoj
tehnologiji koja ljude čini dugovječnima, možemo razumjeti sljedeće. Postojao je
laboratorij za proizvodnju ovog lijeka - hrane za bogove, koji se nalazio na
izdvojenom planinskom otoku i bio temeljito zaštićen po nalogu vrhovnog vladara
bogova, gospodara zraka i neba. U mitovima se to naziva drugačije (Vrt
Hesperida, Emain Ablach, jabučni otoci u zemlji vječne mladosti, Insula Avallonis,
planina Mujavat itd.)

Ovaj se otok nalazio na rubu svijeta, u blizini obala rijeke Oceanus. Čuvarice
zlatnih jabuka vječne mladosti bila je nekolicina žena. Primjerice, u starogrčkim
legendama nimfe Hesperide, kćeri titana Atlasa. A sam vrt čuvao je objekt koji je
pokušao uništiti sve koji su došli ukrasti ove jabuke. A to su u pravilu bili smrtni
ljudi - heroji koji su izvodili svoje podvige ili lovili zbog tajne besmrtnosti ili dugog
života, na primjer, drevni grčki Heraklo, sumerski Gilgameš, drevni indijski kralj
ptica Garuda i drugi. Kod Helena je to bio čuvar mjesta s plodovima besmrtnosti
- stoglavi zmaj Ladon.

38
Među Sumeranima, u legendi "Gilgameš i Planina besmrtnika", ovo je bio
Huwawa - višekrako i višeruko stvorenje, okruženo sjajnim čarobnim zrakama,
duh drveta na kojem rastu ove divne jabuke. U drevnim grčkim legendama
spominje se da je božica Geja ovo drvo poklonila Zeusovoj ženi - Heri na dan
njezina vjenčanja. A i sama Geja bila je čuvarica drevne mudrosti, najstarije
predolimpijsko božanstvo, zahvaljujući kojoj se dogodila prva generacija bogova,
titana, drugih stvorenja i prirodnih fenomena. Međutim, drevne indijske legende
ostavile su detaljniji tehnički opis mjesta na kojem se čuvala glavna tajna
besmrtnosti boga zraka i neba, Indre. U legendama, koje opisuju kako je ptica-
junak ukrala amritu, postavši zlatna poput snopa sunčevih zraka, kaže se da je
tamo prodrla baš kao što se vodeni tok ulije u ocean. U blizini amrite bio je kotač
oštrih rubova, naoštrenih poput britve, koji se neprestano okretao. Taj moćni
uređaj, zastrašujućeg i jezovitog izgleda, koji blješti vatrenim zrakama, bogovi su
vješto konstruirali da uništi sve pljačkaše some. Nakon svladavanja kotača, morao
je poraziti dvije zmije, čuvarice amrite, plamteće poput vatre, užasnog izgleda, s
jezicima poput munja, s ustima koja rigaju vatru, s velikom energijom, uvijek
bijesni i aktivni. Njihove goruće oči sadržavale su otrov. Stalno su gorjele od bijesa
i nikad nisu treptale. Bilo je dovoljno da samo jedno od njih nekoga pogleda, u
trenutku bi se pretvorio u pepeo. Stalno su se vodile bitke i svađe između bogova
za ove jabuke vječne mladosti; otuda je i nastao naziv "jabuka razdora".

Zanimljivi detalji sačuvani su u njemačkim i skandinavskim mitovima o božici

vječne mladosti Iduni, kojoj je dozvoljeno sakupljati ove čudesne plodove za
bogove. Pomlađujuće jabuke, zahvaljujući kojima su bogovi sačuvali vječnu
mladost, imale su jednu karakteristiku: njihov učinak trajao je četrdeset dana. I
ako nije bilo daljnjeg konzumiranja ovih prekrasnih jabuka, taj je nedostatak
odmah ostario bogove, zamaglile su im se oči, koža postala mlitava, um oslabio i
nad njima se nadvila smrtna prijetnja. Zašto se to događalo?

Tu nije stvar u pogreškama znanosti, jer je produljenje života izvan ograničenja

vrste moguće i bez posljedica. Sve je u vezi s totalnom kontrolom El-a nad
njegovom elitom. El je takvu kontrolu provodio svakih 40 dana. Stoga su se
jednom u 40 dana svi bogovi okupljali na gozbi, gdje su oni koji su ugađali El-u
dobili ovaj lijek, produžujući si život za još 40 dana. A ako je netko odlučio ne
poslušati El-a i postao samovoljan, jednostavno je, gdje god bio, brzo ostario i
umro. Zbog toga su svi bezuvjetno slušali El-a kako bi živjeli.

39
SMRTNI “BESMRTNI BOGOVI”

Ali jesu li ti takozvani bogovi zaista bili besmrtni? Ne. Primjerice, u starogrčkim
legendama se kaže: sudbina kontrolira smrtnike i bogove. Čak je i sudbina samog
Zeusa u rukama beskompromisnih božica sudbine - Mojri, koje pletu životnu nit
osobe određujući uvjete njezina života. Nit pukne i život završava.

MEDICINSKE TEHNOLOGIJE PODMLAĐIVANJA

A čega se elita dočepala iz epohalnih grandioznih znanstvenih otkrića u području

medicine pomlađivanja? Samo kozmetički postupak. U mitovima se spominje da
su bogovi mogli manipulirati ljepotom i transformirati druge ljude po svojoj volji
uz pomoć određenih tehničkih predmeta koji su u legendama nazvani čarobnim
predmetima. Na primjer, Homer je opisao da je božica Atena učinila Odiseja
višim, ljepšim, i uzgojila mu kosu jednim dodirom čarobnog štapića. Atena je
također transformirala Penelopu uoči sastanka sa suprugom: učinila je višom,
bjeljom i namazala je mašću od ambrozije koju je Afrodita sama upotrebljavala.

INTERKONTINENTALNI LETOVI

U mitovima naroda svijeta spominju se letovi bogova, kraljeva i njihovih glasnika

brzim prijevoznim sredstvima zrakom, koja često izgledaju poput ptica. Tako je,
na primjer, kralj Etana dojahao orla do Bogova, a zatim se vratio u svoj grad
nastaviti vladavinu. Irida, koja je prenosila poruke olimpskih bogova i izvršavala
njihove naredbe, imala svjetlosna krila duginih boja koja su je prenosila brže nego
što misli, u tren oka je dovodeći do najudaljenijih mjesta. U kineskim legendama
spominje se da je karakteristika života besmrtnih ljudi xian bio njihov stalni let na
ždralovima (xianhe, "ždral besmrtnika"), sposobnost jurnjave po oblacima,
jahanje letećih zmajeva. Da su u svojoj zemlji besmrtnosti letjeli s jedne planine
na drugu i lutali onkraj četiri mora. U drevnoj Mezopotamiji orao je naznačen kao
simbol ratnog božanstva, sumerskog Ningirsua (Enlilov sin). U legendama drevne
Indije spominje se da su se bogovi vozili "nebeskim kočijama", brzo savladavajući
velike udaljenosti.

INFORMACIJSKA TEHNOLOGIJA

40
Među informacijskom tehnologijom spomenuta je sposobnost proizvodnje i
upotrebe holografskih slika te njihova prijenosa na daljinu. Bogovi s Olimpa mogli
su uzimati različite oblike; Sam Zeus je često za sebe uzimao sliku oblaka, kiše,
bika ili orla, posjećujući različita mjesta. Lik bika uzimali su još Marduk i Enlil.

TEHNOLOGIJA GRADNJE

Tehnologija gradnje također se spominje u legendi o Zetu, Zeusovom sinu i

njegovu bratu blizancu Amfionu. Tijekom gradnje zidina grada Tebe Zet je nosio i
gomilao kamenje, dok ih je Amfion pukim sviranjem lire pomicao i slagao na
određeno mjesto.

ČAROBNI PREDMETI

Jasni su znakovi uporabe raznih tehničkih predmeta. Tako, na primjer, Hermes,

jedan od predstavnika elite Olimpa (sin Zeusa i Maje, jedne od Atlasovih kćeri),
koji je bio posrednik između ljudi i bogova, zaštitnik magije, trgovine, vjesnika,
imao je krilate sandale - talaria, koje su mu omogućavale da poleti i kreće se
velikom brzinom. Imao je i čarobni štap - kaducej, zbog kojeg bi ljudi zaspali ili se
probudili. Koristio se za prenošenje volje bogova smrtnicima, a to se najčešće
radilo u snu, dok je osoba spavala. Hermes je junacima dijelio čarobne predmete,
znao je tajne Hada, skrivene i dostupne samo iniciranima.

KONTROLA VJETROVA

U drevnim grčkim legendama spominje se gospodar vjetrova Eol - kralj plutajućeg

otoka Eolije. Prema Homerovoj Odiseji, glavni lik, gostujući kod Eola, dobije od
njega kožnu torbu na poklon, u kojoj su bili zašiveni vjetrovi, uz strogu naredbu
da se ne otvaraju. Ali kad je Odisej nastavio putovanje brodom, njegovi suputnici
slučajno su otvorili torbu. Vjetrovi su, pobjegavši odatle, usmjerili brod s putanje
i odvezli ga natrag na otok Eoliju, gdje je Odisej već bio uskraćen za
gostoprimstvo. Legenda o kožnoj torbi sa zatvorenim vjetrovima nalazi se i u
drugim mitologijama. Brzi brod sa sustavom autopilota također se spominje u
legendama o Odiseju. Također se spominje da su brodovi istog Odiseja bili
opremljeni komunikacijskim uređajima. Komad dodonskog hrasta učvršćen je na

41
pramcu broda, zahvaljujući kojem je sam brod dao proročanstvo i objavio
Argonautima Zeusovu volju.

KAKO JE EL DIJELIO SUDBINE SVOJOJ ODRASLOJ DJECI

Legende o bogovima Olimpa, kao i legende o bogovima sumerskog i akadskog

panteona, i legende drugih naroda Istoka sačuvali su razne reference o tome kako
je El dijelio sudbine - zemlje na različitim kontinentima naseljenim tamošnjim
narodima, svojoj djeci koju je proglasio bogovima. Imena gradova, plemena,
lokaliteta, planina, mora, kalendarskih mjeseci i tako dalje dolazili su od imena tih
bogova. Na primjer, u legendama o bogovima Olimpa spominje se da se jedna od
voljenih Zeusovih nimfa, koja mu je rodila Hermesa, zvala Maja. Od nimfe Maje
izveden je naziv mjeseca maja. Prinošene su joj žrtve 1. maja. Zanimljivo je da se
do danas 1. svibnja službeno slavi kao praznik rada u mnogim zemljama, iako su
naziv samog praznika i razlog za ovaj nezaboravni datum različiti.

ZABAVA DJECE-BOGOVA

Kao u legendama o Sumeru, tako i u legendama o Olimpu spomenuto je kako su

se ti bogovi (djeca El-a) zabavljali, uključujući udovoljavanje svojim sebičnim, zlim
hirovima, od preimenovanja naroda, sijanja nesloge među ljudima, sporova
među sobom za područja naprednih gradova i kažnjavanja ljudi za bilo koji njihov
odabir u korist jednoga ili drugog svađajućeg boga, prisiljavanjem ljudi da im se
mole. Sve do njihovih orgija i ubojstva ljudi, što je bila uobičajena zabava bogova.

Tako, na primjer, u olimpskoj mitologiji postoji legenda o sudbini Niobine obitelji

- kćeri Tantala, supruzi tebanskog kralja. Nioba je imala 7 sinova i 7 kćeri, božanski
lijepih. Jednom prilikom nije prisustvovala molitvi i žrtvovanju boginji Olimpa - kći
Titana - Leti i njezinim blizancima Apolonu i Artemidi, kako su to činile žene ovog
grada, molivši im se kao bogovima. Nioba se nepromišljeno hvalila brojem svoje
djece u usporedbi s Letom. Napokon, Leta je imala samo dvoje djece, štoviše,
Zeusove izvanbračne - Apolona i Artemidu, zbog čega ju je progonila Zeusova
supruga Hera. Leta je doznala što je supruga tebanskog kralja rekla o njoj, naljutila
se i požalila svojoj djeci koja su živjela na Olimpu.

42
Apolon i Artemida odmah su pojurili i strijelama pobili svu Niobinu djecu. Cijela
je obitelj umrla u trenu, a njezin suprug, kada je saznao za smrt djece, počinio je
samoubojstvo. Zbog tuge se Nioba pretvorila u stijenu s izljevajućim izvorom -
njenim suzama. Ni u obliku stijene Nioba nije prestajala osjećati tugu, oplakujući
svoju djecu. Tako su se zabavljali bogovi. Zanimljivo je da se danas prvi dan ljeta
slavi u mnogim zemljama kao praznik - Međunarodni dan djeteta. Pitanje je samo
u čast čijoj djeci je nazvan praznik prvog dana ljeta? Danas mnogi ljudi znaju za
Letino ime, odnosno ubojicu djece, ali ne i za Niobu - majku koja je izgubila djecu
i cijelu obitelj.

IGRE BOGOVA (Zeusova zabava)

Na Olimpu su prevladavali zavist, bijes, ljutnja, osveta, stalni sukobi i svađe,

razjašnjavanje tko je bolji, tko ima veći utjecaj među elitom bogova i tko je moćniji
i slavniji među smrtnicima. Kako kažu, riba smrdi od glave. Kako se Zeus
zabavljao? Legende o bogovima s Olimpa spominju sljedeće: Zeus uništava rasu
Atlantiđana, koji su zaboravili na štovanje bogova. Zeus je nekoliko puta
uništavao ljudski rod pokušavajući stvoriti savršenog čovjeka. Jer njegova je želja
bila uništiti bijednu vrstu ljudi i "zasaditi" novu. Zeus šalje kletve, čiji se užas
provodi nad određenim junacima i brojnim generacijama ljudi (legende o Tantalu,
Sizifu, Atreidu, Kadmu).

Po Zeusovoj zapovijedi Prometej je zavezan lancima za stijenu zbog krađe iskre

Hefestove vatre da bi pomogao ljudima, a onda ga je Zeus osudio na jadnu
sudbinu. U čast Zeusu, u Olimpiji su održane Panhelenske olimpijske igre.

TROJANSKI RAT - ZEUSOVO RASPOLAGANJE HEROJIMA

Jedna od središnjih tema Homerove Ilijade je Trojanski rat. Drevni pisci podrijetlo
trojanskog rata objašnjavaju kao ZEUSOVU VOLJU, ČIME JE ŽELIO "SMANJITI
TERET NA ZEMLJI". Zeus nije samo pridonio nastanku Trojanskog rata, već je i sam
rat bio posljedica Zeusove odluke da kazni ljude zbog njihove zloće. Počelo je s
ponosom i svađom. Sukladno Zeusovoj volji razvili su se događaji koji su doveli do
dugog rata. I započele su igre bogova; počele su se igrati šahovske partije. Ako
pažljivo pratite povijest raznih ratova čovječanstva, počevši od Sumerana do
danas, možete vidjeti da su se najteži ratovi u ljudskoj povijesti odigrali identično.

43
Iz zaraćenih strana okupljene su velike trupe. Ahejska vojska uključivala je
najplemenitije junake:

Odisej, Ahil, oba Ajaxa, Diomed i mnogi drugi. Agamemnon, kao najmoćniji od
ahejskih kraljeva, izabran je za vođu cijele vojske. Bio je nevjerovatno bogat i imao
izvanredan položaj među helenskim kraljevima. Ahejska flota, koja je bila
okupljena u luci, sadržavala je preko tisuću brodova. Prije odlučujućih borbi na
trupe je poslana kuga. Nakon dugih ratova i osvajanja Troje, nije ubijeno samo
stanovništvo tog područja i njegovi branitelji, nego su i junaci pobjednici bili
uništeni. Svađe su odmah nastale u taboru Ahejaca.

Voljom bogova mnoštvo brodova, prevareno lažnim Nauplijevim signalom,

stradalo je od valova i vjetra za vrijeme strašne oluje, dok su se drugi razbili na
obalne stijene. Čak je i preživjeli Agamemnon, zapovjednik trupa, koji je dobio
bogatstvo, plijen iz rata, ubijen odmah po povratku kući, kao žrtva zavjere
njegove supruge Klitemnestre i Egista. Zeusov krug unaprijed je znao za heroje
kojima je suđeno da umru u ovom ratu, odnosno njihova je sudbina bila unaprijed
određena. Svijetli je primjer Ahilej, koji je kasnije bio uzor Aleksandru
Makedonskom.

"Ahilova peta"

Morska božica Tetida, znajući da je njezin sin Ahil (najmlađi iz generacije heroja,
budućih sudionika Trojanskog rata) bio predodređen da umre, pokušala ga je
sakriti. Međutim, to ipak nije spasilo junaka, koji se smatrao neranjivim.
Pronađen je, vraćen u Trojanski rat i ubijen. Umro je od dvije Parisove strelice
vođene Apolonovom rukom.

Izraz "Ahilova peta" za elitu - bio je primjer da je junaka dovoljno pogoditi u

ranjivo mjesto da bi ga se ubilo. Dok je za puke smrtnike Ahilov način života bio
dan kao model ponašanja za nove generacije smrtnih heroja, gdje je junak trebao
znati da mu je suđeno živjeti kratak život i morao se truditi da ga tako i živi da bi
slava njegova nenadmašive hrabrosti stoljećima trajala među potomcima.

JUNAK

44
Zanimljiva je etimologija drevne helenske riječi HEROJ. Riječju "heroj" stari Grci
su izvorno označavali DUH MRTVIH KOJI UTJEČE NA ŽIVE (odnosno podosobnost).
Heroji su bile duše izvanrednih predaka, vođa. Tada se koncept proširio, a neki
ljudi rođeni iz sjedinjenja bogova sa smrtnicima počeli su se kategorizirati kao
heroji. U pjesmama poput Ilijade heroji su smatrani dobročiniteljima naroda,
ubojice čudovišta i golemih pljačkaša. Ali važno je bilo jedno: glavni junaci voljom
bogova često bi bili osuđeni na smrt ili bi počinili samoubojstvo. I u pravilu u čast
dana njihove smrti, opće sportske igre održavale su se s upaljenom bakljom, a to
je dovelo do tradicije olimpijskih igara u drevnoj Grčkoj.

Ista se priča može pratiti u sumerskom Epu o Gilgamešu, u kojem bogovi odlučuju
o smrti junaka, uskraćujući mu besmrtnost. Oni putem svojih glasnika izvještavaju
da će nakon smrti imati izvanrednu sudbinu i bit će mu podignut spomenik. Uz
to, sportska natjecanja u njegovu čast održat će se u blizini njegova kipa svakog
ljeta tijekom mjeseca Nenegara. Bogovi su podsjetili Gilgameša da je rođen za
dugotrajno kraljevanje, ali mu nije obećan vječni život. Savjetovali su mu da
prihvati svoju sudbinu i brzo ode svojim precima.

Kult umrlog junaka namjerno se njegovao. Život jednog junaka nije bio dovoljan
da ispuni sve planove elite bogova. Stoga ideja patnje herojske ličnosti i beskrajno
prevladavanje kušnji i poteškoća ojačano je u mitovima. Junak često doživljava
bolnu smrt (samospaljivanje Herakla), smrt od ruke lažljivog negativca (Tezej),
voljom neprijateljskog božanstva (Orfej, Hipolit). Kao rezultat, slika Herakla ostaje
na Olimpu, dok njegova sjena luta u Hadu. Pri tome se junakovi podvizi i patnje
smatraju vrstom iskušenja, a nagrada za njih dolazi nakon smrti. Svećenici su
tražili formulu po kojoj će ljudi živjeti čitav život očekujući besmrtnost, ne radeći
duhovno na sebi, već trateći svoje živote jačajući moć svećenika i vođa. Odavde
su potekle zamjene da čovjek može upoznati Boga tek nakon smrti, a ne sjediniti
se s Njim tijekom života radeći duhovno na sebi. Znači, to je lažna nada, obećanja
iz sustava za kasnije...

Prolazila su tisućljeća, a ista se igra nametala ljudskom društvu, ista podjela na

bogove, heroje i divljake, kao kod Sumerana. Osim što se ovi koncepti sve više
usađuju u umove novih generacija kao jedini oblik postojanja čovjeka, gdje su
navodno sadržani njegova sloboda i cilj života. Ali zapravo je došlo do

45
porobljavanja čovječanstva od strane sustava i koncentracije pozornosti na diktat
svijesti.

Etimologija starogrčke riječi TRAGEDIJA

U drevnom grčkom jeziku riječ tragos značila je "koza", oda - "pjesma". Dakle,
riječ tragodia doslovno je značila "pjesma koza". Kao što je poznato, tragedija kao
kazališna zabava za elitnu publiku rodila se u drevnoj Grčkoj - Eladi. Najstarije
kazališne predstave bile su neraskidivo povezane s kultom helenskog boga
plodnosti, Zeusovim i Demetrinim sinom - Dionizom (njegovo drugo ime je
Bakus); odakle je riječ "bakanalija" došla kao neobuzdana samovolja, divlja gozba,
orgija; festival u čast Bakusa, boga vina i veselja. Prvo su iznesene razne legende
o Dionizu u obliku dijaloga između zbora i njegova vođe, korifeja. Zbor se obično
sastojao od satira, papkastih jarčeva, Dionizijevih suputnika.

Glumci, oponašajući satira, ove poluljude-polujarce, bili su odjeveni u kozje kože.

Pjevački zbor satira s kozjim papcima zvao se tragodia. I to se događalo od tada:
za ljude je to tragedija, a za elitu to je samo pjesma koza. To je nekontrolirano
veselje sustava životinjskog uma u ljudskom društvu, gdje je čovjekova pažnja
koncentrirana isključivo na ljudsku životinjsku prirodu: strah, mržnju, bijes,
sukobe.

Sustav je uvijek nezasitan. Što zahtijeva diktat svijesti, kada autokratski vlada
Osobnošću? Kruha i igara. Za sustav, koji je uvijek gladan, kruh je ljudski život -
krvavi pokolji, a igre su koncentracija pažnje ljudi na te događaje, poticanje
životinjske prirode u čovjeku i posljedično, to je sistemska hrana. Stoga ne čudi
da je glavna zabava El-a i njegove elite bila koncentrirana na ratove i sukobe,
pogotovo kad su jedini imali nenadmašno oružje.

KLIMATSKO ORUŽJE

AEGIOCHOS je jedan od Zeusovih epiteta, koji doslovno znači "nositelj egide",

štitonoša. AEGIS je Zeusov štit. Aegis ili egis u prijevodu sa starogrčkog znači
"oluja, vihor". Vjerovalo se da je Zeus uz pomoć ovog štita pokretao snažne oluje.
Suvremeni izraz "pod egidom" znači biti pod zaštitom, pokroviteljstvom osobe ili
djelovati u okviru institucije, organizacije ili poduzeća. Na primjer, djelujete pod

46
egidom Ujedinjenih naroda i tako dalje. Spominje se da Zeus, vladajući na planini
Olimp, zapovijeda prirodom i vlada sudbinama ljudi. Stvara grmljavinu i nakupivši
oblake, jednim drhtajem egide izaziva oluje. Pošiljatelj je vjetrova, kiša i
pljuskova. Zeus ovo oružje nije posjedovao odmah. Na početku njegova uzdizanja
i borbe za vlast, njegova braća i sestre bili su prisiljeni davati grmljavinu i munje
Zeusu u posjed. Vjerovalo se da se Zeus uz pomoć egide, strašnog štita, izdigao
preko oluja. Bacajući grom desnom rukom, Zeus lijevom rukom trese egidu,
prekrivenog sa 100 resa. Egida je u svom središtu sadržavao glavu Meduze
Gorgon. Tresući egidu, Zeus je stvarao tutnjavu gromova, koja je prestrašila
bogove i smrtnike. Egida nije pripadala samo Zeusu, mogla ga je nositi Atena i, u
iznimnim slučajevima, Apolon. Činjenica da su razorne oluje i vjetrovi bili
područje djelovanja raznih bogova, koji su uništavali svoje omražene neprijatelje
i gradove, također se spominje u sumerskom i akadskom epu.

Prema legendi, Zeus je posjedovao vjetrove. Zatvorio je vjetrove iza strmih litica
plutajućega eolskog otoka okruženog bakrenim zidom. Zeus je čuvanje povjerio
Eolu, kralju ovog otoka. Spominje se da ako netko da potpunu slobodu ovim
vjetrovima, podići će zemlju i more u zrak. Eolova je dužnost bila ispuštati
vjetrove jedan po jedan u skladu s božjim ili vlastitim željama. Kad je bila potrebna
oluja, Eol je bacio koplje u stijenu i vjetar je počeo puhati iz stvorene rupe sve dok
je Eol nije zatvorio. Bio je toliko vrijedan olimpskim bogovima da je, prema
mišljenju Zeusove supruge Here, čak zaslužio poziv da prisustvuje svetkovinama
bogova.

ATRIBUTI ZEUSA

- egida, žezlo, čekić. Zeus je ustanovitelj svakog poretka i zakona na zemlji, bogovi
i smrtnici su u strahu od njega. Grubom silom potiskujući otpor i kažnjavajući,
Zeus uspostavlja svoja načela uz pomoć sile. Jedno od Zeusovih oružja je i udar
groma. Slika božjeg oružja može se naći ne samo na artefaktima antičke Grčke
nego i na sumerskim, staroindijskim i drugih naroda. Starogrčke legende kažu da
su Kiklopi iskovali grmljavinu i munje za Zeusovu borbu protiv Titana. Zeus
oslobađa munje i gromove u bitkama, tako da sam Had podrhtava, a divovska
Zemlja tužno stenje. Dok Olimpijci i Titani bacaju stijene i planine jedni na druge,
toplina iz Zeusove munje sprži svijet, digne se vihor plamena, kipe zemlja, ocean
i more. Zemljom su prožeti vrućina i kaos, sunce je zaklonjeno oblakom kamenja

47
i litica koje neprijatelji bacaju, more buči, zemlja podrhtava od gaženja divova, a
njihovi divlji poklici dopiru do zvjezdanog neba. Nisu li vam ovi opisi poznati kao
posljedice eksplozije atomske bombe?

NUKLEARNI RATOVI DAVNINA

Skrivena povijest - Jeste li se ikad zapitali odakle je u pradavnoj literaturi poteklo

mišljenje da je rat povezan s voljom bogova? Odakle je takav ritual potekao u
ljudskom društvu, kojem je plemenu ili narodu prije odlaska u vojni pohod trebalo
žrtvovanje nekom od božanskih zaštitnika sa zahtjevom da ih zaštite i donesu im
pobjedu? Zašto je postojala sigurnost da će ovo božanstvo zaštitnik osobno
sudjelovati u bitkama, podupirati ih oružjem bogova? I konačno, odakle su narodi
koji su poznavali samo koplja, luk i strijele, znali za drevne događaje koje
karakterizira vođenje nuklearnih i termonuklearnih ratova?

Do danas se nakupilo puno nezgodnih činjenica, u suprotnosti sa službenom

verzijom svjetske povijesti, što ukazuje na to da je svijet već bio zaronjen u ponor
svjetskoga nuklearnog rata, a to je rezultiralo globalnom katastrofom, krajnje
pogubnom za cijelo čovječanstvo tog doba. Nuklearni ratovi već su se odvijali u
dalekoj prošlosti i ostavili mnogo geoloških dokaza o velikim vojnim sukobima u
davninama. To su prisutnost raznih kratera, visok sadržaj radioaktivnih izotopa,
prisutnost radioaktivnih zona, postojanje ogromnih polja curenja tektita na
različitim kontinentima, a formacije nekih spadaju u razdoblje od prije 12 000
godina, kao i niz različitih tektita prirodnog podrijetla.

Tektiti su komadići prirodnog stakla, topljeni oštrim, značajnim porastom

temperature i brzim hlađenjem. Danas se slična slika može primijetiti na
nuklearnim poligonima. Poznato je da su se polja tektita pojavila u japanskim
gradovima Hirošimi i Nagasakiju nakon eksplozije nuklearnih bombi 1945. godine.
Takvi drevni epicentri, posljedice atomskih eksplozija razorne moći, nalaze se u
različitim dijelovima svijeta, što ukazuje na vojni sukob velikih razmjera, uz
upotrebu ne samo nuklearnog, već i vrste trenutno nepoznatog oružja. Legende
različitih naroda također svjedoče o velikom ratu bogova uz upotrebu razornog
oružja. Jedan od takvih živopisnih primjera je drevni indijski ep "Mahabharata",
koji opisuje rat i njegove posljedice nakon upotrebe neobičnoga sverazornog
oružja.

48
ZANIMLJIVOSTI

Činjenica 1.

Zanimljivo je da je prvo izdanje epske pjesme "Mahabharata", koja priča o

velikom ratu i razdorima, izašlo u istom... 7. stoljeću prije Krista, bogata
događajima Elovih pristaša. Štoviše, povijest se ponavlja: baš kao i u priči s
misterioznim Homerom, obrada teksta pripisuje se jednom autoru - legendarnom
tajnovitom mudracu koji uređuje poznati drevni indijski ep "Mahabharata", kao i
Vede, Purane i druge indijske filozofske tekstove.

Zovu ga mudrac Vyasa, čije ime na sanskrtu znači "podjela", "odvajanje",

"odvraćanje pažnje", "raspršivanje". Zovu ga i Shashvata, odnosno „besmrtni“,
„vječni“.

Činjenica 2.

U epskoj pjesmi "Mahabharata" prema planu bogova, rukama nekih ljudi ostale
treba istrijebiti, a neki su im i rođaci. Jedan od glavnih negativnih likova je Karna,
čija je slika, u žaru tragedije, bliska liku junaka Ahila iz epske pjesme Homerove
Ilijade. Baš poput Ahila, i Karna je umro. Štoviše, legenda opisu Karnine smrti
posvećuje više mjesta nego bilo kojoj drugoj, uključujući božanskog Krišnu.

Činjenica 3.

"Mahabharata" navodi da su se ti događaji (rat upotrebom oružja bogova i

nadolazeće kataklizme) zbili na prijelazu epoha iz Dvapara Yuge (u kojoj su ljudi
imali priliku živjeti 1000 godina) u doba Kali Yuge.

MEGALITI

Dakle, je li u davnim vremenima postojala civilizacija s visokim tehnologijama koje

su u svom savršenstvu nadmašivale otkrića suvremene znanosti? Sigurno. Više
informacija o pradavnoj znanosti može se naći u "Primordial AllatRa Physics". Do
danas postoji mnogo artefakata, u rasponu od ostataka drevnih znanja do

49
megalitskih struktura, idealno očuvanih tisućljećima. Bilo kojem skeptiku
dovoljno je obratiti pozornost na znanost drevnog Istoka i zapitati se odakle su
drevni ljudi znali točne veličine u geometriji, matematici i fizici. Ali, možda su
najočitiji dokazi megalitski gradovi smješteni u različitim dijelovima svijeta,
tehnologije njihove gradnje, koje moderno čovječanstvo do sada ne može
reproducirati. Monoliti, menhiri, piramide, gradovi, hramovi, palače, zračne luke
i druge drevne građevine, koji su pronađeni u različitim dijelovima svijeta,
zadivljuju svojom razmjerom, stabilnošću, savršenstvom struktura. Gotovo sve
drevne građevine izrađene su od velikih i teških kamena - megalita, teških
nekoliko desetaka, a ponekad i stotina tona. Ponekad u oblogama zgrada i u
obliku zasebnih monolita, ima i više teških kamenih blokova - trilitona, čija je
težina veća od tisuću tona. Inženjeri iz daleke prošlosti imali su znanje kako
napraviti solidnu konstrukciju od kamenja s ogromnom težinom. Kako podići
velike kamene blokove, postaviti ih na visoku nadmorsku visinu i učvrstiti ih bez
žbuke. Znali su napraviti poligonalno polaganje. Kako napraviti visokokvalitetnu
legure za rezanje tvrdih metala. I danas možemo vidjeti da su urezi na kamenju
učinjeni visokopreciznim mehanizmima, što je dalo učinak čvrstog prianjanja
kamenja, između čijih praznina je nemoguće umetnuti niti oštricu britve.

Majstori prošlosti ostavili su puno tragova koji ukazuju na upotrebu

visokotehnološke opreme: supermoćne kružne ploče, brusilice, bušilice (moguće
ultrazvučne), rezači i mnogi drugi uređaji kojih trenutna civilizacija još nije
svjesna. Ostavljeni tragovi impresioniraju svojom plosnatošću, ultratankošću i
preciznošću, veličinom i visokom kvalitetom samih uređaja koji lako mogu
obrađivati visokokvalitetne i tvrde stijene.

Megaliti su izrađeni na visokoj razini, ne samo tehnički, već i po svojim lokacijama,

obliku konstrukcija, a slike ostavljene na kamenju temeljile su se na znanju
astronomije, zemljopisa, napredne matematike i drugih egzaktnih znanosti. Ali,
što vrijede sve te visoke tehnologije i velike zgrade kad društvo izgubi svoju
duhovnost? "Ne postoji ništa strašnije od ZLA na prijestolju kada njegova supruga
postane MOĆ koja je sama po sebi strašna".

Ispod El-ovog Egisa

VISOKE TEHNOLOGIJE

50
JEDNA SVJETSKA VLADA

“BESMRTNOST” U TIJELU ZA ODABRANE

“KLONIRANJE”

IGRE BOGOVA

KLIMATSKO ORUŽJE

NUKLEARNI RATOVI

UNIŠTENJE ATLANTIDE

Do danas svjetska javnost ostaje u zarobljeništvu ELcentrizma. I sve je njime

prožeto: počevši od programa obrazovnog sustava novih generacija koji je
usvojen u civiliziranim zemljama i koji nameće proučavanje povijesti i književnosti
u određenim granicama. Završno s usađivanjem imena iz književne baštine El-
ovih sluga, kao imena različitih zajednica, globalnih projekata, tvrtki, poduzeća,
kućanskih predmeta itd. Jeste li se ikad zapitali zašto danas ima mnogo ljudi koji
ne vjeruju u Boga, pogrešno vjerujući da je to starac s bradom koji sjedi na
prijestolju, ali u isto vrijeme razumiju da ipak postoji nešto vrhovno, ali... u obliku
Univerzalnog Uma, sustava? Kao rezultat toga, vjernici se pitaju: budući da Bog
toliko voli, zašto dopušta ratove i sukobe?

Odakle toliko ljudi koji su ponosni na ateizam i koji smatraju povijest ratova
važnijom od duhovnog znanja? Kako to da je svjetsko gospodarstvo puno važnije
od ljudskih sloboda, da materijalne vrijednosti prevladavaju u ljudskim životima?
Ljudi ne primjećuju tko dugo vlada u njihovim glavama. Koriste se riječima ne
shvaćajući njihovo pravo značenje. Čak i osobna imena mnogih ljudi nisu izvorna
imena naroda kojima pripadaju, već su to imena starogrčkoga ili hebrejskog
etimološkog podrijetla.

Pitanje je zašto je tako a ne drugačije. Mislite li da vas se ovo ne tiče i niste

uključeni u igru sustava? Pažljivo pogledajte kakvim ste informacijama okruženi i

51
koje su usporedbe i slike vrzmaju po vašim mislima? O čemu današnje rapsodije
Elovih sluga žele da sanjate? Što podsvjesno odabirete svaki dan? Danas je riječ
"elita" ugrađena u svijest potrošača kao nešto kvalitativno više, čemu bi osoba
trebala navodno težiti, što može postići na ovom svijetu uz pomoć svoje lukavosti,
poduzetnosti, maksimalne primjene moći pažnje. Elitni automobili, elitne kuće,
elitna roba, poslovna elita, sportska elita, umjetnička elita, politička elita, vojna
elita, ideološka elita. Ali što je elita u izvornom razumijevanju ove riječi?

ELITA

ZNAČI SLUGE... VRAŽJEG ROBA - EL-a.

Ali koja je cijena takve odabranosti? Koga to rađa u potrošačkom društvu? Je li

literatura koja se danas uvodi u red remek-djela svjetske klasike tako bezazlena?
Ostaci znanja o Atlantiđanima čuvaju se u ezoteričnim religijskim tradicijama
različitih naroda. Svećenici su bili njihovi čuvari. Mnoge okultne organizacije
pozivale su se na znanje Atlantiđana. Teozofska i antropozofska društva pokušala
su obnoviti naslijeđe Atlantide. Naglasak je bio na odabranoj rasi ljudi ili
dominaciji jedne nacije, koja navodno potječe od bogova Atlantide, nad drugima.
Ovu ideju razdvajanja između gospodara i robova diktatori su koristili u različita
vremena. U kulturnoj tradiciji modernog doba Atlantida je postala jedan od
simbola pobjede uma, nositelj ideja za formiranje društvenih ideala potrošačkog
društva.

Aleksandar Makedonski, koji je bio uvjeren u ideju uspostave monokracije, to jest

samostalne dominacija svijetom, daleko je od jedinog primjera utjecaja na izbor
ljudi, pod utjecajem takve literature u interpretaciji El-ovih sluga. Još jedan dobar
primjer je Reichsführer SS-a Heinrich Himmler, koji je u svoje vrijeme također bio
čvrsto uvjeren ne samo u postojanje Atlantide i kasnije preseljenje Atlantiđana,
nego i da su potomci Atlantiđana ostali u svom najboljem izdanju samo u
Njemačkoj. 1945. godine saveznici su u njegovoj knjižnici pronašli prilično
ishabane knjige o Atlantidskoj civilizaciji, uključujući "Glacijalnu kozmogoniju
Hörbigera" o super-rasi ljudi, "rasi bogova", koja je Grke, Egipćane i druge
upoznala s civilizacijom.

Kome ovo koristi i zašto?

52
Mislite li da je slučajno u kulturološkoj tradiciji modernog doba Atlantida simbol
pobjede uma? Koliko je toj temi posvećeno filmova, knjiga, članaka, koliko je
pažnje i truda utrošeno i uključeno u potragu za njom? Ali čemu to sve služi? Jeste
li se ikad zapitali zašto se u vašem umu, bez želje za tim, aktivno stvara namjerno
pozitivna slika Atlantide? Atlantida se do danas istražuje. Ali zanimljivo je na što
se usmjerava pažnja novih generacija. U potragu za odgovorima na pitanje gdje
je bila smještena i što se s njom dogodilo. Ali ne više od toga...

Što je moderni čovjek mogao načuti o Atlantidi? Da se dogodila tragedija s

Atlantidom, da su tamo živjeli visoko duhovni i visokoobrazovani ljudi, "rasa
gospodara". Koji je očekivani rezultat? Program koji je postavio El - želja za
svjetskom dominacijom. Sasvim je očit globalni interes određenih pojedinaca koji
planiraju za stoljeća unaprijed. Uspostava novog svjetskog poretka u ljudskom
društvu i El-ov povratak na prijestolje. Ali postoji drevni izraz: svaka sila pobuđuje
poroke, apsolutna moć generira zmaja. Informacije su raspršene i bez ključa
osoba nema globalno razumijevanje, vjeruje u nešto što hrani njen ponos, čime
ulazi u sustav koji njome manipulira izvana. A takvih poput nje je na milijune.
Sluge El-a samo naručuju PR u medijima, ali sva ta propaganda i realizacija ideja
svjetske dominacije vrši se preko obmanutih ljudi lišenih svoje povijesti.
Ljudskim životima elita - potomci El-a - popločavaju si put u budućnost, u kojoj
duboko vjeruju u da će obnoviti svoju nekadašnju moć. Ali što motivira El-ove
sluge da danas rade sve te stvari, ako je ovo samo povijest? Odgovor je
jednostavan: sustav obećava "deveti dan". Oni vjeruju da će u budućnosti koju će
izgraditi, kad El ponovo dođe na vlast, oživjeti u materijalnim tijelima u Eliziju, jer
u njihovim tajnim redovima, pod velikom tajnom, dostupnom samo iniciranima,
čuvaju se legende da je sve ovo apsolutno stvarno, ima znanstvena opravdanja,
a slična uskrsnuća u tijelima događala su se u El-ovo vrijeme. Ovo je zapravo laž.
Budući da su se za El-ove vladavine provodili eksperimenti, ali samo po pitanju
prijenosa dijela ljudske svijesti i stvaranje tijela iz DNK preminulog, 40 dana nakon
njegove smrti. Ali obmana se sastojala u činjenici da je Osobnost samog čovjeka,
onaj tko čovjek jest i osjeća se tijekom života - zapravo postala podosobnost, a
ljudima je pokazana kopija - samo klon čovjeka, ali ne i sam čovjek.

U sustavu je sve lažno. Tko zna prošlost, razumije sadašnjost i može predvidjeti
budućnost. (Sumerska klinasta ploča) I kakav je rezultat? Sustav standardno

53
stvara svoja žarišta i koristi ljude koji žive u iluzijama opsesivnih misli, ne znajući
da njima manipulira sustav i kako će ova igra "materijalne besmrtnosti" završiti,
prije svega za njih same. Njihov san o besmrtnosti u materijalnom tijelu san je
sustava o "devetom danu", koji će ostati prazna iluzija jer je sam sustav konačan
i smrtan. Njegovo trenutno postojanje s milijardama godina nije ništa za svijet
vječnosti, Duhovni svijet.

Kao što je rekao Igor Mihajlovič Danilov: "Sustav je dizajniran na takav način da
vam svijest izbriše sve što otkrijete, a sva shvaćanja vrlo brzo nestaju, tjerajući
vas na kolosijek uobičajenog života. A od vaše slobode i razumijevanja ostaje
samo magla. A da vam sustav ne bi uskratio razumijevanje i stečenu slobodu,
morate jako mukotrpno raditi, a ne slabjeti sebe kao osobnost u korist demona u
svojoj glavi, onih koje doživljavate kao vlastite misli i želje. Samo na taj način
možete pronaći pravi život i stvarnu slobodu!"

ONAJ TKO ZNA ISTINU MOŽE PROMIJENITI BUDUĆNOST, Budućnost cijelog

čovječanstva ovisi o vašem osobnom izboru. Moderno čovječanstvo ima ŠANSU.
Sve ovisi o VAŠEM IZBORU. ŠTO ODABIRETE?

54
NASTAVAK INTERWIEVA

T: Zanimljivo je i ono što ste rekli u prethodnoj emisiji, da je u stvari postojalo i

razdoblje za čovječanstvo kada je bilo na rubu, iz kojega je čovječanstvo, moglo
bi se reći da je izašlo sigurno iz ovog razdoblja i došlo je do tisućljetne vladavine
sestara Allat.

IM: Pa, ako uzmemo u obzir što se dogodilo dalje, sigurno je bilo ljudi koji su
ostali, i od njih je nastalo nešto što je kasnije nazvano Hiperborejom. Postoji
alternativna povijest koja govori da je postojala Atlantida, postojala je
Hiperboreja i borile su se međusobno. Ne. Hiperboreja je već bila duhovna
tvorba, praktički svi su poslije otišli, Hiperborejci. Da, narasla je i bila ogromna, i
karte i teritoriji postoje i ostaju, ali ovo je kasnija povijest. Nisu postojali zajedno.
A upravo nakon Hiperboreje je bilo zlatno tisućljeće duhovne vladavine sestara
Allat.

Uslijedilo je tisuću godina normalnog života ljudi, kad je vrag bio oslabljen do
krajnjih granica. A slabljenje vraga događalo se upravo za vrijeme Hiperboreje.

T: Postavlja se pitanje, kako su se ljudi u stvari snalazili, u trenucima kad je,

takoreći, vrag bio vrlo jak?

IM: Pa, tada je vrag bio jak kao i sada. Ali i danas ima ljudi koji teže Bogu, koji
mogu prekoračiti vraga, koji su sposobni raspravljati sa svojom sviješću, nije li
tako? Koji su sposobni promatrati svoju svijest i analizirati. Oni razumiju, na
koncu, da njihova svijest nije njihov alat, da oni nisu svijest i nisu tijelo.

Napokon, ljudi stječu ovo iskustvo. Dakle, i u ono doba je bilo takvih ljudi. I
zahvaljujući njima, svijet od, recimo, pažljivo ću reći, manje od sto pedeset tisuća
ljudi, cijela se civilizacija preporodila. Pa, samo računajte... od osam milijardi...
Nije li tužno?

T: Tužno je.

IM: Pokušaj ih danas skupiti.

55
T: Sto pedeset tisuća.

IM: Na primjer. U svim religijama, svi samostanima... Jednostavno je zanimljivo.

Oni koji uistinu teže Bogu. Koliko bi ih se moglo skupiti? Eto odgovora. Iako svatko
u sebi smatra da je dostojan, da je vjernik, da služi. Može biti. Pitanje je samo:
kome? Čega je vrijedan i u koga vjeruje? I kome zapravo služi? To je poanta.

T: Svijest je zbunila ljude. Pitanja je doista puno.

IM: To je poput programa. Tako radi, tako funkcionira. Napokon, nitko ne dolazi
i prisiljava čovjeka ni da učini korak. Nitko, uključujući svijest. Sugerira samo
Osobnosti, a Osobnost već usmjerava pažnju. Svijest počinje djelovati u skladu s
izborom Osobnosti. Znači, svijest istovremeno daje puno prijedloga, ali iz nekog
razloga Osobnost odabire ove ili one misli, ove ili one emocije. Jasno je da
Osobnost ne vidi trodimenzionalni svijet, upravo to je sudbina svijesti, to je
materijalni svijet, smrtni svijet. Ipak, čovjek postoji ovdje, a Osobnost se mora
razvijati. Od djetinjstva je porobljena sviješću, zar ne?

Što se ljudima zakucava u glavu?! Eto odgovora što je najvrjednije i najvažnije.

T: I danas bismo htjeli poljuljati pozicije svijesti ljudi kao što su ateisti, jer... IM:
Zašto?

T: Jer na kraju krajeva, ako svatko iskreno prizna sebi... (IM: To je njihov izbor.)
tada zapravo osjeća i traži Boga. A u nekim slučajevima i bez dobivanja odgovora
na neka pitanja...

IM: Zbog ponosa. Jednostavno su nasjeli na trikove svijesti. Banalno je, dijete bi
moglo biti i u prilično mladoj dobi dok se obraća Bogu, ne dobiva ono što želi. Ali
obraćajući se Bogu s materijalne pozicije, naravno da neće dobiti ono što želi. Pa,
ovo je poticaj da osoba stane na drugu stranu: "Ah, budući da mi Bog nije dao,
onda ću ići služiti sotoni." Opet se vraćamo upravo tim problemima.

Još jedna situacija - osoba je rođena u normalnoj obitelji, ali nakon što je vidio
svoje prijatelje, pogledao emisije, poželio je biti opušteniji, bolji i tako dalje.

56
Dakle... u njemu su rođeni pohlepa, zavist i sve ostalo. Onda, kako opravdati
unutarnju negativnost koju mu je sotona dao? Ateizmom. Nije li tako?

"Nema Boga, čega bih se trebao bojati?". Štoviše, ovo je jedan od načina
uvjeravanja, jedan od oblika rada svijesti, da "nema Boga". Ali nitko ne stoji pred
zrcalom i kaže "Nema mene". To je potpuno isto.
Dođite do zrcala i recite: "Nema mene, ne vidim ništa, ja jednostavno ne
postojim, ovo je samo halucinacija, fatamorgana koju promatram".

Zh: Oni jednostavno misle da Boga nema, jer ga je nemoguće izmjeriti spravama.

IM: Tada također nema svijesti, ni ona se ne može izmjeriti. Intelekt je moguće
izmjeriti. Ali intelekt je upravo ono što morate sami razvijati, zar ne? Što se više
trudite, to postaje razvijeniji. Ako vam treba,
samo naprijed i razvijajte ga. I naravno da je nemoguće izmjeriti Boga, jer kako ga
možete izmjeriti u materijalnom svijetu?

Zh: Nikako.

IM: Nikako.

T: Zanimljivo je kako sustav općenito djeluje, oduvijek. Vraćamo se u davninu i

upravo sada - kako se sve to presijeca. Opet se ispostavlja, što je ponudila ova
elita? Da bi obranili svoja socijalna i neka ekonomska uvjerenja, postavljali su
pitanja na koja svećenstvo nije moglo odgovoriti u toj religiji, i kao da brinu o
duhovnom za osobu - oni su jednostavno izvrnuli informacije, dali neke vlastite
odgovore, doživljavajući ljude kao, dobro, pučane,

T: da su sve ove dječje bajke... IM: Neobrazovani; oni ne razumiju...

IM: To se događa do danas.

T: Da je sve ovo za jednostavne ljude, ali za one mudre, obrazovane,

IM: Za elitu, T: duboke mislioce...

57
IM: Za odabrane...

T: Za odabrane, da.

IM: ...Od strane El-a. Zh: Da.

IM: Oni trebaju znati da Bog ne postoji.

T: Pa, mislim da će ovo doista iznenaditi mnoge ljude. Ove informacije ljudima
iznova otvaraju oči, jer zasigurno, ako svatko iskreno prizna sebi, mislit će da su
jedinstvene, da nikome ne služe, jer ateisti ne žele nikome služiti ni na koji način
i njihova se svijest snažno suprotstavlja činjenici da ih netko može kontrolirati.

IM: Najviši oblik egoizma, recimo oholost, je ateizam. Prirodno, oni misle da su
apsolutno slobodni, ali samo zato što nikada zapravo nisu radili na sebi. Nisu
proučavali ni svoju svijest, ni sebe ili svijet oko sebe, bili su zadovoljni samo onim
šapatom koji dolazi iz dubine njihove svijesti, i nisu razumjeli da su to bili demoni
koji su šaputali i ništa više. Ali oni misle da su demoni bajke, sve je to privid, nema
smrti.

"Da, smrt postoji, ali...", "ali nema pakla, nema ničega", da je sve u redu, sve je
dobro, a Bog je samo fantazija, recimo, u prošlosti su ga ljudi izmislili jer je trebalo
nekako objasniti grmljavinu, munje ili nešto drugo, ljudsku smrt, da se sve događa
u smislu viših sila. A sve je ovo banalna fizika i kemija.

"A ljudsko biće jednostavno slučajno potječe od životinja. Pa, ipak je to Darwin
rekao". Lako je sve opravdati. Svijest uvijek sve kritizira i izopačuje. Ali postoji i
drugo iskustvo. Ali treba vremena, trebaju napori. Što je lakše: hodati duhovnim
putem ili služiti vragu? Ovo je jednostavno pitanje za svijest. Ali svijest uopće ne
može hodati duhovnim putem, samo vodi ljude po svetim mjestima s nadom da
će vidjeti Boga i stvara nadu za ljude govorivši: "idete tamo i stupit ćete u doticaj".
Osoba dođe - i ne stupi u doticaj. Izlazi, nadahnuta je, sve je lijepo, sve je divno i
krasno, ali unutra je prazno, zapravo nije pronašao Boga. Jer nemoguće ga je
negdje pronaći, kako smo već rekli. On je unutar osobe. Samo kroz unutarnja
vrata, a koja ljudi nazivaju Dušom, samo putem njih osoba može doći u doticaj s
duhovnim svijetom. Nema drugog načina.

58
Svijest govori suprotno: "Tamo je bio mudrac, tamo je bio svetac". Dakle... Tako
ljudi jure za vanjskim, za slikama.

Zh: Imali smo i situacija kada je žena napisala komentar: "Svugdje sam tražila
Boga, prošla sam sve hramove; toliko sam se željela riješiti svojih grijeha i... pa,
prosvijetliti se i tražila sam..."

IM: Ovdje dolazi do vrlo zanimljive situacije. Žena se željela riješiti svojih grijeha.
A što je grijeh? Grijeh je upravo služenje sotoni. To je najveći grijeh. A sva grešnost
ne leži ni u čemu drugome nego u prepuštanju našoj svijesti, jer upravo je svijest
ta koja stvara cijelu ovu grešnost. Ali ta ista svijest vodila ju je k Bogu u želji da je
se riješi - eto, tako se svijest šali. A vrag je dobar šaljivdžija.

Zh: Da, i...

IM: I čovjek kao Osobnost osjećao je, osjećala je potrebu za traženjem Boga, ali u
konačnici, jer nigdje Ga nije našla, mogla bi postati ateistom.

Zh: Da, pa, ona je sva obeshrabrena i još uvijek traži odgovore.

IM: Aha. Biti obeshrabren i tražiti ljubav? To je nemoguće. Bog je ljubav. Ne

postoji ništa drugo i ne može biti. I dok osoba to ne razumije, i dok ne počne
voljeti, neće ništa shvatiti. Sve je zapravo jednostavno.

T: Ljudi doista troše puno vremena kako bi... Pa, oni se samo vrte u začaranom
krugu i ne razumiju što je dostizanje ove Ljubavi, što je Ljubav. Čak ne razumiju ni
što znači voljeti, jer postoje kategorije svijesti...

IM: Evo starog izraza "bogatyr", da? Što je "bogatyr"? To je stjecanje, nakupljanje
Boga. Što to znači - nakupljanje Boga? To je nakupljanje moći Allata. Što znači,
kada osoba kao Osobnost zaista teži, kad počne osjećati - to je percepcija kroz
osjećaje, a ne neka opipljivost ili nešto treće... Upravo percepcija kroz osjećaje
omogućuje osjetiti duhovni svijet. A što je duhovni svijet? To je beskrajna radost,
to je Ljubav, to je apsolutna Milost. Zar ne?

59
A kada osoba, osjetivši to, počne sama slati Ljubav, sama počinje voljeti iskreno i
istinski, što onda može dobiti zauzvrat? Samo ljubav. Dakle, to je ono nakupljanje.
I ispada da, što više daje svoju ljubav, više mu se vraća, a budući da je njome
ispunjena, samo je dijeli. Tada se kaže... "osoba je s Bogom". Jer dolazi od njega.
Ali opet, tko to može osjetiti? Jako malo ljudi...

A drugi, naprotiv, doživljavaju mržnju koja dolazi iz svijesti, zavide joj ili nešto
drugo. Zašto? Jer gledaju sliku. Oni vide sliku Oni vide sliku i odmah je uspoređuju
sa sobom. Dakle, tu nastaje sukob interesa: između same svijesti i egoizma, kojeg
je sama svijest stvorila u čovjeku. Je li to točno? Sve je jednostavno.

T: Igore Mihajloviču, a ljubav... je li je potrebno naučiti ili se nekako razvijemo u

ljubavi?

IM: Potrebno je stalno učiti i razvijati se. Osoba dolazi na ovaj svijet učiti i razvijati
se. Nakon što se naučila i razvila, može postati Anđeo. A ako osoba ne uči i ne
razvija se, 100% će postati podosobnost. Nema drugog načina. A svijest je koči,
istina je. Ali na putu treba postojati prepreka. Kako drugačije? Kakav je to put ako
je gladak i ravan? To nije put. Je li tako? Koja bi bila zasluga osobe kad bi put bio
lak? Jednom smo već razgovarali o zoroastrizmu i drevnim religijama. Tamo je to
jasno opisano, jer još uvijek postoji razumijevanje svega toga. To je upravo ono
što smo spominjali i o Hiperboreji, i odatle su potekla ova objašnjenja.

To je u suvremenoj civilizaciji. Pa, opet, slična objašnjenja postojala su i u

prethodnoj civilizaciji. Onoj koja je završila nestankom Atlantide i gotovo osam
milijardi ljudi. Kako je do toga došlo?! Bilo je znanja, bilo je religija, bilo je svega!

T: Evo opet tog trenutka, ispada da ljudi osjete u nekom trenutku svog vremena
upravo taj časak kontakta s Bogom. Svijest jednostavno obmanjuje ljude da...

IM: Pa ponekad su ljudi impresionirani nečim, doživljavaju euforiju, recimo

djelovanje endorfina unutar sebe. Ali opet, ne smijemo zaboraviti funkciju
svijesti. Ljudska svijest dio je zajedničkog sustava. Sustav je uvijek gladan. Pažnja
koju naša Osobnost distribuira nije ništa drugo do hrana, ništa više od toga. Bilo
koje informacije treba nahraniti nečim, nekom vrstom energije, u suprotnom, ne
može postojati. Sve je vrlo jednostavno. A u vezi s činjenicom da je sustav

60
misaono biće (ne možete ga imenovati na drugi način), to je vrsta umjetne
inteligencije, kao što smo rekli. Neka je čak i umjetna, ali je inteligencija. To znači
da je već biće. Zar ne? To je već svojevrstan život, čak i ako je privremen. Ali opet,
što znači privremen?
Privremen je s pozicije duhovnog svijeta, ali s položaja ljudskog bića - vječan je,
kao što je i Svemir bezgraničan. Ali u stvarnosti vrijeme prolazi vrlo brzo, a Svemir
je vrlo malen. Ovisi što i iz koje pozicije uspoređivati i iz kojeg smjera gledati. Ako
sustav gledate iznutra, on je ogroman, ali ako gledate izvana, praktički je nevidljiv.

To je poanta.

T: Igore Mihajloviču, upravo ste sada rekli o vječnosti i besmrtnosti. A također

smo se u potrazi za informacijama vidjeli što ljudi u osnovi kažu o besmrtnosti.
Zašto ne vjeruju u to? Kažu da se navodno, po njihovu razumijevanju, Duša sastoji
od atoma, a atomi se na kraju života jednostavno raspadnu zajedno s tijelom...

IM: Ako pogledamo iz njihove perspektive da se "Duša sastoji od atoma, a atomi

su dio materijalnog svijeta, pa će Duša nestati," ali na taj način dolazi do zabune,
oni je brkaju s podosobnošću. Napokon, podosobnost se zapravo sastoji od
čestica Po (to nisu atomi), sastoji se od toga, od čega se sastoji nešto što tada
precizno stvara atome, recimo tako. To je čak malo iznad kvantne granice, to još
nisu kvantna stanja. Dakle, da, podosobnost je materijalna, jer svijest ostaje i sve
ostaje. Prirodno, ne može postojati vječno. Postoji privremeno. Ali ne i Duša.
Duša ne pripada ovom svijetu i ne može se uništiti.

A sviđa mi se i kad kažu: "Spasiti dušu", zar ne? Takav je izraz. Ali spašavanje Duše
je poput spašavanja pojasa za spašavanje. Jednostavan primjer, s vama smo već
razgovarali u prošloj emisiji i ponovit ću još jednom: osoba se davi, ocean divlja,
bačen joj je pojas za spašavanje s broda, a počinje ga bacati natrag. "Kako to?! To
je pojas za spašavanje, treba ga spasiti". Tako se naziva - "pojas za spašavanje",
tako da morate spasiti pojas po cijenu života. To ljudi rade: spašavaju pojas za
spašavanje bacajući ga natrag dok se ne utope.

Zh: Postoji još jedno vjerovanje. Ovdje ste se dotakli teme podosobnosti.
Ateistima se postavljaju pitanja, a oni odgovaraju. Pa, kao da negdje znaju čak i
intuitivno, podsvjesno, to jest, oni i dalje osjećaju, imaju i komponentu kao što je

61
Duša... Kažu "pa dobro, neka je nešto tamo, shvatit ćemo nakon smrti, ali sada mi
je sve dopušteno. Neću imati grižnju savjesti, neću se ničega bojati, ne želim ove
sumnje..."

IM: Pa, i sami ste rekli. Ovo je ugodan oblik bivanja u ropstvu. (Zh: ...da, to je
argumentacija...) Kao što smo već rekli, to se događa samo zato što ljudi ne
razumiju da se njima manipulira i kontrolira. Da svijest odlučuje umjesto njih:
kuda ići, što činiti, hoće li ustati, pa čak i što osjećati. Svijest kontrolira sve. (Zh:
Točno.) Što jesti, što doživjeti, kada se razboljeti, kada oporaviti. Ovo je dio
materijalnog svijeta.

Zh: Imamo drugu situaciju - kada si ljudi postave materijalni cilj. Oni već imaju
sve, već su postigli ovaj cilj, sve se već savršeno dogodilo u životu: djeca, kuća,
sve je posađeno...

IM: Nije dovoljno.

Zh: Nije dovoljno, ali...

IM: Nikad nije dovoljno.

Zh: ...U jednom trenutku izgleda da su razočarani u ovom materijalnom svijetu i

već...

IM: I upravo ovdje započinje osjećaj njihove Osobnosti da ono neizostavno dolazi,
ono što se naziva smrću, a nisu dobili zadovoljstvo od života i nisu učinili ono
najvažnije, i nema izlaza. I tu ostaju dva puta: ili uhvatiti svijest svom snagom,
pomesti duhovno u stranu, ili se pretvarati da ste duhovni. Odnosno, bez
razumijevanja, bez znanja i proučavanja, ali opet - bez rada na sebi. Zar ne?
Gotovo je uvijek ovako.

T: A također da bi se prevario ovaj strah od smrti, sljedeći izraz koristi se prilično

često, čak nije ni izraz, a tiče se iskustva onih ljudi koji su preživjeli kliničku smrt,
i kažu da su navodno ljudi koji su se vratili od tamo osjetili stanje radosti, dakle,
zašto se bojati ove smrti... "

62
IM: I to je uvijek tako. Zapravo je klinička smrt kratko iskustvo. To je samo kratko
iskustvo bijega Osobnosti od moći svijesti. Ali u većini slučajeva primarna svijest
zapravo ostaje aktivna, u principu čak i u nekoj povezanosti s Osobnošću. I
prirodno je, naravno, da ljudi dožive radost, euforiju, skidanje ovoga fizičkog
tereta. Ali to je privremeno prijelazno stanje. A kad dođe prava smrt, osoba se
trenutačno pretvara u podosobnost. U početku, naravno, neće ništa razumjeti.
Ali početno razdoblje prolazi vrlo brzo. I osoba razumije da nema ruku, nema
nogu.

A onda će postupno razumjeti više: kako je protratio život. Nije živio svoj život,
već ga je potratio. Dakle, ovo je... T: Zanimljivo je da čak...

IM:... ovo je tužno. Razgovarajmo o nečemu dobrom.

T: Pretpostavljam da su problemi i nesporazumi prvenstveno povezani s

činjenicom da ljudi (čak i oni koji nas ne gledaju prvi put), oni jednostavno ne
razumiju osnovne pojmove: što je Osobnost, što je Duša, što je podosobnost,
stanje...

IM: A tko ih sprečava? Napokon, ako uzmete bilo koju temu, isprva je morate
detaljno proučiti, zar ne? Ako osoba teži Bogu, mora što više proučavati sve što
se tiče Boga. Nije li tako? A kad se osoba ograniči, recimo, na jedan pravac, ne
vrijedi. Uzmimo znanost, bilo koju znanosT: ako osoba ne proučava djela svojih
prethodnika, djela, recimo drugih ljudi koji se time bave, svojih kolega, kako će se
onda on razvijati u znanosti?! To je lako. Da bi ostvario ikakav napredak, najprije
mora prikupiti kritičnu masu informacija. Tada mora vrlo dugo i vrlo ustrajno
ulagati ogromnu količinu pažnje u ovu znanost, u vremenskom smislu.
Posljedično će, u pravilu, ako je dovoljno ulagao, dobiti odgovor. Ali smatrat će
da je on to prodao, i to je njegovo postignuće - to je on smislio. Dakle, to je tako.
Ali on dobiva gotov odgovor.

Zh: Da. Malo ljudi zna da ateisti, pa, oni ne vjeruju u religije i to se smatra
ateizmom, zar ne? Ali postoje religije koje ne vjeruju u druge religije i podastiru
iste dokaze, što znači da barataju istim konceptima kojima barataju ateisti.

63
IM: Pa, opet, o ovome smo već razgovarali, da praktički u svim religijama (ne
praktično već u svima) postoji puno skrivenih ateista. I ne trebaju Boga - trebaju
sudjelovanje, slijede potpuno različite interese, i njima manipulira sotona, bez
obzira što su u nekoj vrsti vjerske organizacije. Ali njima upravlja sotona. Poriču
sve i svašta, samo su oni dobri, samo su oni najinteligentniji, dobro im ide.

(Zh: Da.) Jasno.

T: Zanimljivo je da su suvremeni ateisti kao osnovu uzeli sljedeće: još u
osamnaestom stoljeću Holbach je rekao da su djeca ateisti jer ona navodno
nemaju nikakve pojmove o Bogu... A sada se ova, recimo, izjava jako promovira.
A kakvo je zapravo stanje?

IM: Dječja svijest se zapravo počinje razvijati dok spoznavaju svijet, a ona ga
spoznavaju, materijalni dio ovoga svijeta. Ali nitko ne dira u ono osjećajno, ono
što djeca osjećaju. A tko od djece razvija percepciju kroz osjećaje? Nitko. I ispada
da je prva stvar koja se intenzivno razvija - svijest. Prirodno, to joj omogućava
puno brži start pred Osobnosti, a kasnije jednostavno suzbija osobu i manipulira
njome. Tako nastaje sotonin rob, ali ne i Božji sluga.

T: To znači da uzimaju riječ (u ovom slučaju nerazumijevanje ovog stanja osjećaja

od onih ljudi koji su ateisti), i jednostavno se pozivaju na činjenicu da "ako to nije
nazvano riječju Bog, onda..."

IM: Ali dijete koje još ne zna riječi, ne može, recimo, upotrijebiti riječ Bog. Ali
dovoljno je, kad dijete počne više ili manje slobodno razgovarati, razgovarati s
njim srce u srce. Mogli biste se iznenaditi njegovom mudrošću. Napokon, mnoga
djeca imaju mudrost, recimo, istinski svetih staraca. Nije li tako? Jest.

Ona imaju percepciju kroz osjećaje. Možda ne znaju kako se Bog zove na njihovu
jeziku, ali sigurno osjećaju što je to. I savršeno osjećaju da ovaj svijet nije njihov
dom. I oni razumiju kamo trebaju ići. Oni svoju zemaljsku težnju ne mogu pravilno
pretočiti u zemaljske riječi, ali imaju to razumijevanje. Zato su upravo djeca puno
bliža Bogu jer još nisu prljava kao odrasli, nisu toliko opterećena svojom sviješću
i tom "grešnošću", kako kažu.

64
T: Ispada da ateisti sumnjaju u bilo koje od ovih iskustava osjećaja. I naišli smo na
informacije da često kažu... Sad ću pročitati:

"Proučavao sam rad mozga. Bilo je zanimljivo u pitanju nekih otkrića, nekog
duhovnog iskustva: kako, ako se to dogodi u određenoj svijesti, kako se to može
razlikovati od kvara u radu mozga (prefrontalni korteks) i općenito od
halucinacija?"
_____________________________________________________

IM: Zapravo, rekao bih, ovo je zanimljivo pitanje. Ali to je upravo nedostatak
razumijevanja što je svijest i što je jednostavno neurofiziologija. I kako djeluju
neuroni našeg mozga. Naposljetku, kemijske reakcije koje se prikazuju i koje
promatramo na instrumentima - encefalografi, PET i sve ostalo - to se već događa
nakon što Osobnost počne financirati ovu ili onu misao, ovu ili onu sliku. A što se
događa? Prvo se slika rađa, a zatim, nakon rođenja ove slike, ili točnije, kad slika
nastane, u tom trenutku mala skupina neurona se upali, ali kad je Osobnost
financirala, recimo, ovu sliku, ovu ideju, tada se određeno područje neurona
našeg mozga pali, što znači da već postoji reakcija.

Ali prirodno, kako mogu razlikovati, recimo, duhovno ili ne duhovno, ako je u
tijeku materijalni posao?! Evo jednostavnog primjera za razumijevanje: uzmemo
tablet ili, ne znam, laptop, svejedno; instaliramo određene programe: u jednom
je napisano "vrag", u drugom je napisano "Bog", oba su u istom fontu, iste
svjetline, podebljano; a zatim označeni/istaknuti. Ali tablet ih ističe jednako. (T:
istovremeno). Da.

Ovdje su neuroni mozga svojevrsni ekrani tableta i svega ostalog. Ali jedina je
razlika što njihova kombinacija izaziva kemijske reakcije. To znači da slijedi fizička
reakcija na tijelo. I ovdje Osobnost odlučuje: financirati daljnju akciju ili ne. Znači,
dati energiju za daljnji razvoj ili ne. Ako su podaci došli od samog tijela, da,
osobnost bi ih trebala financirati. Ako Osobnost ne daje određenu količinu
energije, svijest neće raditi. Svijest ne radi na istoj energiji na kojoj rade neuroni
mozga - to se također mora razumjeti. Zašto? Jer neuroni rade upravo na struju,
na kemiju koja nastaje kad nešto pojedemo - to je stroj koji obrađuje. Reći ću
jednostavnije: imamo automobil s daljinskim upravljačem, u njemu je

65
akumulator, ili ide na benzin, na primjer, ili na motor s unutarnjim izgaranjem, ali
upravo je operator taj koji ima daljinski.

Pa, postoji takva vrsta paralele. Stroj vozi udesno, vozi ulijevo... Pa, ovdje je,
štoviše, osoba sposobna preraditi jednu vrstu energije u drugu, zahvaljujući kojoj
upravo ukupnost naših stanica obavlja funkciju ovog automobila. I u ovom slučaju
operater je poput Osobnosti, koja šalje signal - a auto vozi desno i lijevo. Može se
voziti do smetlišta, a može i do benzinske pumpe. A to je, naravno, izbor
operatera. Stoga Osobnost, kao operater, ima priliku, ima pravo, a ovo pravo
nitko ne može osporiti - izbor.

Pa, druga stvar je da je duhovni svijet statičan. O tome smo već jednom
razgovarali, čini mi se u prošloj emisiji. Nikuda ne trči, ničemu ne teži. On jest, jer
je vječan. Ali materijalni svijet, on neprestano juri s ubrzavanjem, već više
milijardi godina. Iz tog razloga, ispada da sotoni treba puno i brže. Stoga je on
tako lukav i sve ostalo. I bori se za svoju hranilicu do posljednjeg daha. To je
normalno.

T: Igore Mihajloviču, spomenuli ste trenutak izbora, zar ne? To u idealnom slučaju
znači da Osobnost bira između programa... Ali što se događa? Neki automatizmi
stupaju u akciju. Zašto ljudi obraćaju pažnju na ovaj ili onaj program, ovu ili onu
misao?...

IM: Pa, ljudi o tome i ne razmišljaju.

T: Oni ne misle.

IM: Prirodno, nemaju iskustva, nemaju stvarno iskustvo u duhovnom radu, ljudi
ne razmišljaju o tome.
A što je duhovni rad na sebi? Pa, o tome smo već razgovarali više puta, ali
razgovarat ćemo opet, barem onako kako su ga opisivali stariji, koji su dostigli
duhovno oslobođenje. To je kontrola, kontrola demona u glavi, onoga što šapuću.
Nešto prihvatiti ili ne prihvatiti. To je stalno promatranje, stalni rad na sebi. I
naravno, bolje je sve napisati kako bi se vidjelo. Samo ćete tako shvatiti da vas
zavaravaju. Kad svaku misao stavite na papir, kad svako otkriće dođe na papir. Na
primjer, osobi je došlo prosvjetljenje, razumijevanje, da, znači da je postala

66
nadahnuta, došla u kontakt s nečim Božanskim. Doista je razumjela. U stanju je
opaziti tu silu. Opazila je. Ova je ljubav zasjala u njoj. Čak i ako je tek počelo tinjati,
već je toplo. Samo naprijed i zapišite! Ako to niste zapisali, sutra ćete zaboraviti,
svijest će sve izbrisati. I reći će: "to je bila samo vrsta halucinacije, to je bio
emocionalni ispad". Kakve emocije, ako je to stvarno, to je živo?! Pa, upravo je to
posao. Duhovni put započinje od ovoga - od proučavanja sotone.

(Zh: svijest u svakom pogledu...) I nigdje ne možete pobjeći od ovoga. Naravno,

od proučavanja svijesti. Proučavajući vlastitu svijest, ispada da osoba počinje
razotkrivati sotonu. Je li to korisno za sotonu ili nije? Naravno da nije. Hoće li se
opirati? Opirat će se vrlo snažno. I ljudi se suočavaju s ovim.

Zh: Da, opiru se. I upravo ovdje, također, žena je u pismu napisala da se susrela
sa zabunom i počela se zaustavljati na pola puta. Što znači "živjeti duhovno je
lako, ali vrlo je teško doći do toga, to je titansko djelo"?

IM: Ogroman posao. Zapravo, da je lako, svi bi bili sveti. Dakle, onda se to ne bi
cijenilo. To je kao prije, kad ljudi nisu imali tijelo, zar ne? To je kao u zoroastrizmu.
Ali oni su ga sami zatražili, da bi postali dostojni i ušli u Božji svijet kao jednaki
među jednakima. Čovjek, proučavajući kako sustav funkcionira, razumije da se
njime manipulira, onda se nauči tome oduprijeti, pronađe se kao Osobnost,
počinje se razvijati kao Osobnost, a zatim i kontrolirati. Uči Božju ljubav. To znači,
stupajući u kontakt sa Svijetom... u početku razumije da postoji vrag, razumije da
postoji duhovni svijet, postoji ljubav, počinje razvijati ono što mu je dragocjeno,
ono što mu donosi Život. Dakle, jednoga lijepog dana jednostavno počne živjeti i
shvati da je to tako lako...

Zh: Da, vrlo je jednostavno i vrlo je ugodno.

IM: Da, ali... lako je, ugodno, radosno, ovo je Život. Ne može biti... Pa, kako život
može biti kompliciran ili težak?! Kako da ne bude radostan?! Kako Ljubav može
biti opterećujuća, točno?! (Zh: Da.) Bez nje oupće nema smisla ovdje postojati
čak niti jednog trenutka. Kažu: "Je li teško voljeti ili?..." Pa, zašto je teško voljeti?!
Ne voljeti je zastrašujuće, a voljeti - to je (Zh: sreća.) sve, ovo je sreća, da. Ali to
je kad osoba zna. Kad je pronađe, čini se da je tako lako, tako jednostavno. Zaista
je lako i jednostavno. Ali za učiniti ovaj korak prema ovoj jednostavnosti, prvo

67
treba prekoračiti vraga. A to nije tako jednostavno, jer se krećete uz pomoć iste
svijesti, proučavate je upravo uz njegovu pomoć.

Dakle, prirodno je da naletite na otpor, obilje zamjena i svega ostalog. Ali pitanje
je: ako je vaša težnja iskrena i istinita, a vi stvarno idete - sigurno ćete doseći!
Nemoguće je da ne dosegnete. Ali, ako slušate svijest koja kaže da niste ništa i
niste ništa naučili i nikad nećete naučiti... Dakle, ovo je opet tvoj izbor, ljudi, što
da vam kažem... To je demokracija, najviša Božja demokracija, ljudsko pravo
izbora: odabrati život ili smrt. To je jednostavno to. Ipak, postoji jedna stvar: svijet
Božji je vječan i on je za sve koji teže Životu, ali... drugi svijet, pod vodstvom
sotone - definitivno je smrtno opasan.

Zh: Pa, naravno, bilo bi lijepo razgovarati o tim stvarima na kojima se ljudi
spotaknu. Napokon, kad se dobije ovaj uvid, kontakt i kad se već ima iskustva s
uranjanjem u duhovno percepcijom kroz osjećaje..., ali čovjek je i dalje rastresen,
svijest mu odvlači pažnju.

IM: Naravno. Pa, recimo samo, postojanje osobe idealan je uvjet za stvaranje
Anđela. Ovo treba razumjeti. To nije okrutnost Boga, apsolutno nije. Bog je dao
priliku. (Zh: ateisti misle da je to okrutnost.) Bez obzira koristite li je ili ne, to je
vaš izbor. Bog ne može biti okrutan, Bog je ljubav. A tko vas sprečava da volite?
Tko vas sprečava da živite? Dakle tko? Nitko. To je samo vaš izbor. A zašto čovjek
bira baš zemaljsko, baš materijalno? Zašto bira nauditi nekome? Zašto odabire
razdor, ratove? Zašto odabire prljavštinu umjesto čistoće? Pa, tko ga prisiljava?
Nitko osim svijesti. Ali ako znate da je svijest vražje oruđe, zašto joj onda
podlegnete?! Napokon, nitko čovjeka ne ponižava koliko vlastita svijest. Nije li
tako? Nitko čovjeka ne čini toliko nesretnim kao njegova svijest, zar ne?
Omalovažava ga, vrijeđa ga, ruga mu se, veliča ga i omalovažava u isto vrijeme,
vodi ga u krug oko praznine. I ljudi su time zadovoljni. Pa...

Zh: Da. Ali postavlja se i pitanje: "U redu, vjerujem, osjećam, ali ne mogu. Trebam
nekoga da vjeruje u mene".

IM: A vjera je, pa, puno smo razgovarali o ovome... Vjera u ovom slučaju nije
prihvatljiva. Vjera bi trebala biti prvi korak, kad se čovjek nada - vjeruje i ide. Vjera
vas može potaknuti na put do Boga, ali neće donijeti spas. Znanje i iskustvo. Ne

68
može biti ništa drugo. Treba zaraditi svoje iskustvo, mora se steći znanje, mora
ga se postići. Kad naučite sustav, kad sve to razumijete, kad osjetite tu
jednostavnu Ljubav, kad dođete u kontakt s Duhovnim svijetom - koji vas sotona
može srušiti?! Ovo je jednostavno pitanje. Što on može učiniti? Ništa. Sve je
nemoćno, jer nadilazi materijalni svijet. Sve zemaljsko, sve svjetovno, sve to
ostaje daleko iza. To je istina. Baš kao i činjenica: "život treba steći dok si živ".
Nakon smrti nećete steći ništa, jer ćete biti bespomoćni. To je također istina. Ali
svijest govori drugačije, jer joj je to isplativo. A cijela nevolja... (Zh: ...da, svakom
njegova.) Da, a cijela je nevolja u tome što ljudi ne razumiju da svijest nije ono što
oni jesu. Ali mnogi ljudi misle: svijest sam ja, tijelo sam ja, sve je moje. Da,
osjećamo, osjećamo da kemija djeluje, neuroni djeluju. Primarna svijest percipira
sve informacije o tijelu i osjeti dodir. Sve se to analizira, sve funkcionira. Prvo
iskustvo koje se događa - prolazi kroz neurone. Odnosno, dodirnuli ste i neuroni,
tu su i neuroni u prstima, oni su aktivirani, informacije kreću. Što je krenulo?
Krenula je električna struja. Dogodilo se pražnjenje, što je uzbudilo određenu
skupinu neurona. To je pak dalo određenu sliku. Ta je slika već bila opažena,
recimo, kvantnim mehanizmom, zar ne?

Znači, sama svijest je kvantno računalo. Svijest je djelovala, percipirala sve - i sada
Osobnost već dobiva određenu sliku. Dakle, nadalje - bez obzira je li Osoba bila u
iskušenju ili ne, kuda ići: desno ili lijevo, izbor je Osobnosti. Ali svijest nudi mnogo
puteva istodobno, a ovo je viševektorsko.

Zh: Da, svakom njegovo: ateist, to je... (IM: Naravno), jedno je da "ako postoji
ljubav, zašto onda jadi, ratovi, razaranja?..."

IM: Stvar nije u ljubavi, zapravo o samom konceptu već smo više puta razgovarali,
o tome što je ljubav. Ljubav se također razumije na različite načine. Postoji ljubav
iz svijesti, a postoji i Ljubav iz Duha. I tu je razlika značajna. Recimo, ljudi se vole,
ne mogu živjeti jedni bez drugih, ali, oprostite, neprestano se varaju. Štoviše, u
glavi to rade cijelo vrijeme. Nije li tako? Ako ne fizički, onda u mislima. Ali u čemu
je razlika?! Nakon svega, naša misao je materijalna. Zapravo, nema razlike: jeste
li bili nevjerni u svojoj glavi ili ste bili nevjerni fizički - sve je isto.

Pa, jedina su razlika infekcije, ako su fizičke. Osim toga, suština je ista. Napokon,
Osobnost to doživljava apsolutno identično. Ovo je grijeh, a i ono je grijeh. Dakle,

69
gdje je tu ljubav? Zar nije tako? A kad se neprestano svađaju, pokušavaju
dominirati jedni drugima - je li to ljubav? Zašto toga nema u Duhovnom svijetu?
I ne može biti. Dakle, to je tako...

T: Ovdje svijest istih tih ateista stavlja ovakav protuargumenT: "Zašto tako
milosrdni Bog u kojeg vjerujete dopušta sve ovo? Dopušta sukob, (IM: Što točno?)
dopušta ratove, dopušta..."

IM: Razumio sam. Ovo je prastaro pitanje: "Zašto dopušta nepravdu i sve loše
stvari koje se događaju na ovom svijetu?" (T: Da, "ako je tako milosrdan...") Pa,
reći ću jednostavno: Bog se nikad ne miješa u ljudske poslove, u ljudski izbor. I
sve što se ovdje događa: ratovi, sukobi, sve nevolje - to je ljudski izbor. Nisu li ljudi
ti koji započinju ratove? A gdje ratovi počinju? U glavi. Tko šapće? Svijest. Što je
tome uzrok? Ponos i pohlepa.

Ne postoji ništa drugo. Ponos i pohlepa određenih ljudi koji imaju moć. I zašto
započinju ratove? Dosadno im je. Ili žele uzeti ono što pripada drugima. Uzeti
tuđe. Ako ne možemo kupiti, onda idemo u rat, jer smo navodno jaki, uzet ćemo
tuđe. Zar nije tako? Tako je.

Zh: Da, i tada se pojavljuju upravo takvi ateisti koji govore "Ne vjerujem u Boga,
ne vjerujem u vašu religiju, jer se ne ponašate onako kako je napisano u vašim
svetim spisima. Jer je napisano: "ne ubij", a ratovi su u tijeku."

T: "Ako vas lupe po lijevom obrazu, okrenite desni. A vjernici to ne rade. Dakle..."

IM: Već smo razgovarali o tome, da je nekoć to bilo relevantno. Ljudi su bili
duhovniji i zla osoba koja živi pod kontrolom sotone... Pa, osoba ne može previše
kazniti drugu. Udarit će vas u lijevi obraz - razumijete da ga usmjerava sotona.
Osoba je sebe kaznila. Kako je možeš više kazniti? Nema šanse. Zato su i rekli:
okreni desni obraz, ali nemoj biti ljut. To je bila poanta. Zaboravi ovu osobu,
kaznila je samu sebe. Ne možeš je više kazniti. Ali, oprostite, kad je nakon samo
nekoliko tisuća godina sustav postao toliko jak da sada... Ako okreneš drugi,
udarit će te čak i u nos.

70
Već sam rekao da, ako vas bijesni pas ugrize za lijevu nogu, ne dajte mu desnu.
Zlo mora biti kažnjeno. Ali ovdje imamo pitanje koje netko može pogrešno
shvatiti: što je zlo, a što dobro? I sam možeš postati bijesni pas te ujedati druge.
Ovo je važno.

T: Bilo je i ovakvo ključno pitanje: "Kako možemo razlikovati dobro pobožno djelo
od djela koja nisu po Božjoj volji?" I naveden je primjer, da je "pobožno djelo
radnja pri kojoj u trenutku doživite radost, ali ako se dogodi..., dođu neka druga
stanja..."

IM: Slušajte, ako jedem slatkiše i osjećam radost zbog toga, udovoljavam li time
Bogu ili ne? (T: Pa, znate...) Ovo je moja osobna radnja, zar ne? Pod diktatom
svijesti. Napokon, užitak je. Sad me kao Osobnost zapravo nije briga što
organizam koji živi u mom organizmu želi jesti i zašto mu je bila potrebna ova
čokolada.

(Zh: A koju parazit želi...) Pa, općenito govoreći, koji parazit sada želi čokoladu?
Ali svijest brine o ovome. Kakve veze Bog ima s ovim? Pa, jednostavno... Što znači
pobožno djelo ili ne pobožno? Jednostavno ću reći: sva djela koja vode ka
duhovnom razvoju i pogotovo duhovnom spasenju ljudi,
su pobožna djela. Sve ostalo su ljudska djela, djela koja su neizbježno mrtva i
nemaju nikakve veze s duhovnim svijetom. Hvalio te ili grdio, što se promijenilo?
Jednostavno pitanje. Ali ako sam vas potaknuo, dao alat i tek kad ste ga prihvatili
i počeli ga koristiti, sad je to već pobožno djelo. Ali ako sam vam dao alat, potrošio
vrijeme, a vi ga niste željeli, opet vam se vraćam i govorim vam, činim li pobožno
djelo ili ne? Naravno da ne. Jer kad sam vam ponudio alat, odbili ste - odabrali
ste. Pa, Bog bio s tobom, zlatna ribice, plivaj dalje, a ja ću naći nekoga kome ovaj
alat treba. Neću trošiti živo vrijeme na mrtve, znaš. Jer ta su vremena gotova. Živo
živima, mrtvo mrtvima.

Sve je jednostavno. A možda će to u svijesti istih tih ateista biti shvaćeno kao
nepravda: "Kako to? Bog je u obvezi." Bog, prije svega, nikome ništa nije dužan.
Bog čak ni ne zna postojiš li ti ili ne, dok ne postaneš zreo i postaneš netko koga
će Bog primijetiti. O tome smo već razgovarali mnogo puta. Eto, rekao sam još
jednom. Ali ovo će izluditi ateiste, oni će reći: "Ma, kako to? On je Bog, mora sve
znati." Žao mi je, internet danas zna sve. Zna li što imate u lijevom džepu? A

71
možda i nemate džep, ako se, oprostite, odmarate u negližeu. Nije li tako? Kakve
to veze ima s internetom? Samo navodim primjer. Ili, kakve veze zapravo živo ima
s mrtvim svijetom? Da, može biti uvredljivo. Uvredljivo za koga? Uvredljivo za
svijest. Na što ste se navukli? Navukli ste se na ponos. A što je ponos? Ponos je
upravo sidro koje vuče na dno. Nije li tako? Tako je.

I tako sve počinje. Ne smijemo milovati i njegovati ponos i sebičnost u sebi, već
moramo raditi, moramo učiti, moramo težiti. Ako želite biti spašeni, spasite sami
sebe! Neće biti drugog izlaza. Nitko to neće proći i učiniti za vas. Ali postoji i drugi
izraz. Tako kažu da "ponosni ljudi", kažu, "spasit ćemo se" i tako dalje, da "bez
Boga čovjek neće biti spašen". A tko je ovdje u pravu, tko je u krivu, recimo tako?
Zapravo je istina da se čovjek ne može spasiti bez Boga, jer je to nestvarno. Ali s
druge strane, nakon svega, čovjek je taj koji čini izbor, zar ne? Kada dobiva
stvarnu moć, ljubav i slobodu? Tek kad to zasluži. Kad to postane njegova jedina
namjera i želja. Kad prekorači sotonu, ide prema Svjetlu, zar ne? Kad preskoči ove
jame bez dna, težeći izlasku. Onda, naravno, dobije pomoć.

Recite, daje li Bog ruku pomoći? (Zh: Da.) Da, pruža vam ruku kad dođete u
Njegov dom. (Zh: Da, kad ste čisti s Njim...) Pozdravlja vas. Ali, tek kad uđete u
Njegov dom. I to je poanta. (Zh: Kad postoji čistoća namjere.) Ali svijest će vas do
kraja držati za rep. (Zh: Da, i iscijedit će vas. I pokušat će vas otrgnuti, da.) Čak i
kad prođete kroz vrata, ona će vas i dalje pokušati povući natrag. (Zh: Vrištati...)
Naravno. Ovdje je opet vaš izbor, što slušati: svijest ili otići Bogu. Dakle, kad osoba
već ulazi na vrata, onda nema sumnje da svijest ne igra nikakvu ulogu. Nije li tako?

T: Igore Mihajloviču, što je Božja pomoć?

IM: To je Njegova ljubav. To je Njegova snaga. To je upravo Božja pomoć. Pa,

opet, što god se dogodilo, Bog nikada ne ostavlja ljude. A kad je potrebno, daje
im alat. Sigurno će im dati alat, naći će priliku i način. Pitanje je: hoće li ljudi uzeti
ove alate i hoće li ih koristiti ili neće? Puno smo puta rekli da je lako raditi s dobrim
alatom, međutim, s girjom od trideset i dva kilograma privezanom za gletericu ne
možete sagraditi kuću. To je poanta. A uz dobre alate čovjek može lako proći put,
put kući do Boga. Bog nikad ne odlazi, uvijek daje. Dakle, pitanje je opet u
čovjekovom izboru.

72
Zh: Da. Upravo ste odgovorili na mnoga pitanja koja također postoje u religiji. Po
pitanju "Bog je dužan" postoji vjerovanje, a postoji i nastavak da "ne samo što
Bog duguje, patrijarh je dužan, ali sam laik uopće nije u stanju učiniti ništa i ne
pokazuje mu se..."

IM: Da, svi duguju čovjeku...

Zh: Da, svi duguju. I u nastavku je postavljeno pitanje: "Kako mogu vidjeti Boga?
Kako ga mogu spoznati?" A od crkvenjaka je uslijedio odgovor: "držite se podalje
ili biste mogli izgorjeti kao svijeća, ne možete se izravno obratiti Bogu, trebaju
vam posrednici, potreban vam je svećenik, potreban vam je pastor."

IM: Odgovor je od koga? Odgovor je od sotone. Doslovno. Napokon, što će

gorjeti pri pojavi Boga? Materijalno. Ako se Božja snaga doista očituje, dakle ne
mislim u skrivenom... To je poput antimaterije. Sva će materija odmah nestati. Ali
s jedne strane, ovaj je svećenik čitao o takvim fizičkim pojavama, recimo. Ali s
druge strane, opet, njegov egoizam i njegova samovažnost... Pa, to je ponos i
megalomanija. "Drži se dalje od Boga, što to radiš?! Da bi voliio Boga ili nešto
treće, moraš se bojati Boga. A spašen će biti samo onaj bogobojazni." Od čega će
biti spašen? "Samo onaj koji je poslušan crvenjaku, koji ga slijedi i čini sve što ovaj
kaže. Samo će on biti spašen." Spašen od čega? Od života? Od života, da, bit će
spašen. Pa, ako je za njih ovo spasenje, neka sami biraju, oni su ipak slobodni
ljudi. Ali samo je jasno da je ovaj crkvenjak bio, recimo, predstavnik organizacije,
a ne onaj koji dolazi Bogu. Da je zaista služio Bogu, a ne organizaciji, to nikada ne
bi rekao. A pogotovo kad bi imao iskustva. A onaj koji krene putem služenja, mora
ići Gospodinu. Mora se truditi doći kući.

Zh: Da je organizacija pravilno organizirana...

IM: Bilo koja organizacija postoji prema određenim obrascima, kakva god bila.
Organizacija ne može biti drugačija, stoga ih je potrebno percipirati onakvima
kakve jesu. Tako i ovdje... Treba pristupiti ispravno. Jer isti vjernici krive, recimo,
"Ne idem u crkvu jer se tamo sve prodaje..." (Zh: Da, "svijeće za pare"...), svijeće
za pare i tako dalje."

73
Pa, evo jednostavnog argumenta koji bih želio uputiti takvim ljudima: ako vam se
ne sviđa što se sve u crkvi plaća, svijeće koštaju novaca... Uopće nema problema,
to se lako rješava. Jednostavno kupite tvornicu svijeća, kupite sirovine za
proizvodnju svijeća. Angažirate stručnjake koji dođu i naprave određenu količinu
svijeća za vaš hram, u koji ne želite ići... Recimo, najmanje godinu dana. A onda
sve uzmeš i doneseš svećeniku. Mislim da niti jedan Otac ne bi odbio. I podijelio
bi ove svijeće svima. Neka se mole Bogu uz svijeće. Više to ne želiš, je li? Sva želja
se odjednom izgubi. "Ali potrošit ću puno novca" i tako dalje. "Ali u hramu sve
košta. Dakle, kako je to moguće?"

Oprostite, ali je li u vašoj kući sve besplatno: besplatna struja, besplatan plin?...
Nije li tako? Kad dođemo u hram dok je zima, bljuzga, hladno, uđemo u
osvijetljeno, toplo, čisto. Pa, to nije samo od sebe. Svjetlost košta, struja danas
nije jeftina, plin za grijanje također košta. Čak i ako se ne griju na plin, već na drva,
također košta. Netko ovo mora nekako platiti, zar ne?! Nije li tako? I ispada da
jadni svećenici moraju nekako muljati. Umjesto da se uključi u nečiji duhovni rast
i, recimo, duhovni rast zajednice, laika koji mu dolaze, čovjek se bavi
administrativnim poslovima. Traži gdje bi našao dinar za popravak hrama kako bi
se nešto obnovilo, kako bi se nešto izgradilo. Za koga graditi? Za te župljane. One
koji će mu kasnije zamjeriti. (Zh: Da. To čine.) zar ne?

Zh: Da. "Zašto se svećenik bavi svakodnevnim stvarima? Zašto..."

IM: Što bi trebao učiniti? I kako bi trebao održavati hram? Sve to košta. Također,
svećenik je čovjek kao i svi ostali. Možda ima obitelj, djecu i sve ostalo. Napokon,
on nije lišen tih potreba, recimo, običnih, onakvih kakve i vi imate. A odakle
novac, jednostavno rečeno? Zato moraju: obred krštenja - ovoliko košta, sprovod
- toliko... Pa se nekako negdje sredi... Dakle, on jednostavno pomalo skuplja
sredstva kako bi sve to održavao. Ali zašto ne učiniti suprotno, što znači, zašto se
u nekim zemljama dogodi da nešto učine, recimo unutar nekih religija...

Pa, sve je jednostavno.

Postoji župa, postoji određeni broj ljudi koji tamo dolaze i posjećuju taj hram:
tisuću, dvije tisuće ljudi, čak sto ljudi, na primjer, u čemu je razlika? Ljudi su
procijenili. U svakom slučaju, napravili ste proračun, koji se, eto, troši na sve: na

74
održavanje hrama i sve ostalo. Procijenjeno je koliko je novca potrebno za plaće
onih koji tamo rade (svećenik, đakon), jer se njih mora platiti, zato što ljudi na to
potroše cijeli dan... Opet, ljudi izračunaju koliko će koštati obnova, održavanje
crkve, uzimajući u obzir da je ovo organizacija, a u bilo kojoj organizaciji jedan dio
novca uvijek treba ići iz male ćelije...

Dakle, kao u državi - mi ovdje plaćamo porez na poslovanje, on ide u grad,

pokrajinu i slično. Sve treba održavati. Prirodno je, normalno. Uz sve odbitke,
koliko god iznosili. Tako da bi to zadovoljilo sve i... normalno je. Izračunali bi,
određeni dio podijelili između sebe za tromjesečje, mjesec, kako god smatrali da
je najbolje. Mislim da bi to bio samo sitniš za svakoga. Dakle, onda biste došli i
nitko vam ne bi uzeo novac. U idealnom slučaju, trebao bi postojati poslovođa.
Mora postojati neki administrator: laik iz naroda, koji treba održavati čistoću,
popravljati, plaćati račune, naručivati... Odnosno, svećenik bi toga trebao biti
oslobođen što je više moguće. Mora raditi na vlastitomu duhovnom rastu. A kad
se kreće duhovnim putem ispred vas, bit će vam lakše slijediti ga tim putem.
Dakle, tada neće učiniti ništa glupo, tada vas neće opljačkati. Nije li tako? Jest.

Takvih je puno. Naravno da postoje oni koji, pa, prijeđu granicu, žive po svijesti.
Njih ima u bilo kojoj organizaciji i jednostavno nema načina da se to zaobiđe.
Dobro, postoje više vlasti. Ako se takva osoba pojavi, ta ista župa se okupi i odluči
da im ne treba takav svećenik, da trebaju drugog, pravog. Smjesta će ga
promijeniti. I to je prirodno. Ovo je jednostavno rješenje. Ali svijest će biti protiv:
"Zašto bih davao novac?" A onda dođe kad mu je potrebno, pa, svejedno platiš, i
dalje trošiš, u čemu je razlika? Na ovaj način sve bi bilo pošteno, lijepo i korektno.
Barem ne bi bilo problema ni u jednom hramu. Je li tako?

T: Samim svećenicima nije lako na tom položaju...

IM: Ovo bi bila pomoć, ogromna pomoć. (T: Da.) Osoba bi imala slobodu, slobodu
od ovih materijalnih dužnosti: koji materijal koristiti za pokrivanje krova, čime se
grijati tijekom sezone?... To su kućanske stvari, to bi trebao činiti obični
administrator. A svećenici moraju rješavati sve to. Nije li tako?

T: A svećenici se žale da se toliko vremena troši na ovu administrativnu aktivnost,

sve te stvari...

75
(IM: Jako puno toga.), Obrazovne aktivnosti, za koje nema vremena, čak ni za
molitvu.

IM: Opet, morate razumjeti kako funkcionira svijest, zar ne? I nisam iznenađen
što nema vremena za molitve. Opet, kad osoba ima puno materijalnih problema
i stalno je uronjena u te materijalne probleme, to znači da je aktivnost svijesti vrlo
visoka. Brine li se osoba o duhovnim porivima? Dakle, to je jednostavno pitanje.

T: Sve što može učiniti...

IM: Sve što može, čini...

T: ...nadati se da će Bog vidjeti njegovu revnost, (IM: smilovat će mu se.) ...i biti
milosrdan.

IM: Nema ništa džabe, to je problem. Čovjek mora doći sam. Izuzetno rijetko ljudi
kao nagradu za izvanredno služenje dobiju... pa, postoji izraz o miru i spasu, što
je zapravo... to bi zapravo trebalo zaslužiti u očima duhovnog svijeta, kako biste
kao Osobnost bili uzeti i odgajani u Duhovnom svijetu poput bebe. Dakle, ta
osoba mora pregrmjeti prilično puno i učiniti nešto izuzetno dobro, što ovisi o
njoj. To su rijetki fenomeni. Češće je upravo suprotno.

Zh: Da, postoji i pitanje laika. A to je: "ako je sve ispravno izgrađeno u vanjskom
hramu, kako izgraditi unutarnji hram?"

IM: To je još lakše nego izgraditi vanjski. Hram je u čovjeku, on postoji, to je

poanta. Ali, nažalost, dva su. I to smo obradili u prošloj emisiji. Evo... Ne trebate
ga graditi, već morate češće ulaziti u njega, u pravi hram, u hramu Božji, a ne u
sotonin. Tada će sve biti u redu.

T: Igore Mihajloviču, sada bi bilo lijepo vratiti se na pitanja kojima se obraća

svijest različitih ljudi: ateista, laika i vjernika.

76
Zh: Da. Evo sljedećeg pitanja. Djelomično smo otkrili da "ako nema Boga, onda je
sve dopušteno. Ako postoji ispovijed, onda se ispostavlja da možete griješiti
koliko god hoćete, a onda ćete se ispovjediti na smrtnoj postelji.

IM: Pa, možeš se ispovijediti, ali nećeš si pomoći. Možeš se ispovijediti, naravno,
ali to ti neće olakšati. Ako osoba nije počela živjeti tijekom života, naravno da se
to neće dogoditi ni nakon smrti. I u zadnji trenutak... pa, također ne možete
izbrisati svoj život. Kao što smo već rekli, duhovni put nije brz. Zahtijeva ogromne
napore od osobe. Nije to tako jednostavno. Nećete moći prevariti Boga, koliko
god svijest tome težila, točno? Zh: Da.

T: Postoji argumenT: "Ako vrijeme ne promatrate isključivo s ljudske točke

gledišta, tada će nam se sve što nam se događa u ovoj sekundi, vječno događati
upravo u ovoj sekundi. Dakle, mi smo zapravo besmrtni ako izjednačimo vrijeme
s ostalim koordinatama prostora."

IM: To nikako nije točno. To je pokušaj svijesti ili sustava da postane jednak
duhovnom svijetu. Kao da će "ova sekunda živjeti vječno, a mi ćemo i dalje
postojati zauvijek." Nikako, ni u kom slučaju. Duhovni svijet je vječan, statičan je,
nema protok vremena. Tamo uopće nema vremena. I ne može biti. A budući da
se materijalni svijet ne može zaustaviti ni na jedan mali trenutak, uvijek leti brzo...

Evo, dok sam rekao ove riječi, preletjeli smo milijune kilometara u svemiru, sva
naša tijela zajedno s planetom... Zato ne može biti ta točka i vrijeme. Vrijeme
formira upravo proces širenja, da tako kažem, materije, materijalnog svijeta.
Odnosno, svi planeti se razdvajaju, galaksije se razdvajaju ogromnom brzinom,
sve se vrti, sve se kreće, to jest stalno je kretanje u ezoosmičkoj mreži. To je uzrok
protoka vremena, i ne prestaje ni jednog trenutka. Stoga je ovo nestvarno. Ovo
je želja i težnja, kažem još jednom, sotone da postane poput Boga. To se neće
dogoditi.

Zh: Da. Sljedeći je argument da "želim vjerovati u Boga, ali ne mogu upoznati
osobu koja iskreno vjeruje".

IM: A što osoba koja vjeruje ima s vašom željom i težnji ka Bogu? Ovo je iz principa
"pokaži mi ovo, i bit ću takav". (Zh: Da.) Što je to opet? I od koga dolazi? Iz svijesti.

77
To je preslika, to je nečija slika, rad zrcalnih neurona i tako dalje. (Zh: Da.) A gdje
je težnja Bogu? A u samom pitanju je: "Želim vjerovati u Boga...", ali ne težim
Bogu, ne težim ulasku u duhovni svijet. "Želim vjerovati" - već to je isključivanje.
Ovo pitanje dolazi od demona u glavi. Tako, recimo, svijest manipulira i igra se s
Osobnošću, i ne daje priliku za oslobođenje.

Zh: Da. To je povezano s temom autoriteta među onima koji su na putu i onima
koji su laici, odnosno opet traže autoritet...

IM: Ali što oni traže? Ne, recimo, ići istim duhovnim putem kao i oni. Nego oni
upravo traže ljude na koje mogu svaliti svu odgovornost za svoju budućnost, za
svoje duhovno spasenje, za sve, odnosno prebaciti odgovornost sa sebe na nekog
drugog. Baš kao i ljudi, pa, mnogi ljudi, posebno oni koji su u religiji, i kažu:
"Gospode, Ti si onaj u koga vjerujem i potpuno se predajem u tvoje ruke. Radi sa
mnom što želiš, samo da je na kraju sve u redu". To rekavši, otišao je učiniti sve
što mu je svijest rekla. I vjeruje da je to Božja volja. "Ako želim, nekoga ću
prevariti, jer Bog to tako želi. Na kraju krajeva, predao sam se u njegove ruke".
To je izbjegavanje odgovornosti, to je igra svijesti, to je manipulacija. Ništa drugo.
Ne, to neće uspjeti.

Zh: A u kojem je slučaju tema autoriteta prihvatljiva? Čak ne ni autoriteta, već

učitelja.

IM: Pa, jedini učitelj je na nebu, kao što kaže Biblija. Ovo je pitanje prihvatljivo
samo ako osoba stvarno teži Bogu, ide putem i njegov život služi kao primjer
drugima, ništa više. Ali to se rijetko događa, ali ima pravo na postojanje. Samo u
tom slučaju, recimo, može se nešto naučiti. Ipak, to se mora shvatiti i razumjeti
da će svatko hodati svojim putem, samo na svoj način, kad krene na put.
Nemoguće je hodati istim putem, jer je taj put prekratak i on je unutar osobe.
Dakle, vi imate svoj put, ona ima svoj put. Ona nikad ne može ići vašim putem,
jer je to vaše tijelo, vaša svijest, vaša osobnost, oprostite, vaša duša. Nije moguće.

Ali nemoguće je bez mentora u procesu službe. Istina je, nema sumnje. Ali ovo
nema nikakve veze s duhovnim spasenjem, da se razumijemo. A istinska služba
su oni koje mi ovdje nazivamo Gelijarima ili, dobro, od pamtivijeka je bilo onih
koji su stvarno išli putem služenja Bogu, ne neke vrste organizacije, i nisu u nekoj

78
organizaciji služili interesima organizacije, već stvarno služili Bogu. Ipak, to je zbog
činjenice da se ljudi koji služe Duhovnom svijetu aktivno suočavaju s, recimo,
metafizičkim manifestacijama, koje dolaze od istih vražjih sluga i ometaju ljude
na duhovnom putu. I oni (Gelijari) su ti koji štite na ovom putu. Za to su potrebni
alati. Uz alate, prirodno je da oni primaju i određene duhovne moći koje se mogu
metafizički manifestirati u ovom svijetu.

Ovdje je sigurno da ne ide bez učitelja. Ali to su izuzetno rijetke prilike, koji nisu
povezane s duhovnim putem. Ovo je najviši oblik službe i o tome sam već govorio.
Kad je osoba došla u Duhovni svijet, otvorila vrata, napravila korak, onda stala,
vratila se i ostala služiti Duhovnom svijetu, jer su mu dragi oni koji su ostali na
tom svijetu. Ovdje im želi olakšati, recimo, put. Dakle, to je rijetkost. Ali da bi se
učilo ovdje, naravno, potrebni su mentori. Ali ovo je rijedak fenomen.

Zh: U redu. Ovdje je i pitanje o gelijarstvu. Mnogi ljudi, kad se nađu u situacijama
s kojima se teško nositi... Recimo da žele primiti ovo znanje, te super sposobnosti,
kako bi se nekako snašli u poteškoćama na koje nailaze.

IM: Zapravo, oni žele dobiti čarobne sposobnosti kako bi dominirali nad drugim
ljudima. To je sve na što ih svijest gura. Ljudi će se nositi sa svim preprekama, s
bilo kojim problemima koji im stoje na putu, ako doista teže Bogu, ako je želja za
životom iznad svega materijalnog na ovom svijetu. Ali oprostite, ako iznad ljubavi
prema Bogu, iskrene i stvarne, koje možete steći, za vas postoji ikakva vrijednost
na ovom svijetu - nikada nećete biti spašeni. Jer čak i samo razumijevanje
"jednake vrijednosti", a posebno "iznad", isključuje proces oslobađanja. Nije li
tako? Tako je. Pa kakve prepreke osoba može imati za koje joj trebaju alati,
magične moći koje on može...

Zh: ...utjecati...

IM: ...na druge ljude, i ne samo njih. Podrediti demone, zapovijedati im, tako
kasnije napadnu neželjene susjede koji noću prave buku.

T: Igore Mihajloviču, ljudi se također pitaju: "Koja je razlika između religije i

etike?" Vjeruje se da religija uči čovjeka da bude dobar.

79
IM: Pa, etika uči ljude učiniti pravu stvar, prema, recimo, općeprihvaćenim
normama, ali religija još i nudi šansu za duhovno spasenje. Zato što u religiji
postoje zrna istine, duhovna zrna koja osoba može shvatiti, a time se i spasiti
duhovno. A etika - to je samo skup morala, samo maske, nošenje maski: kad vam
pozli, ali smiješite se. Ipak, religija nas uči da djelujemo baš na način da nam ne
pozli, nego da razumijemo suštinu stvari. Razlika je znatna.

Zh: Da. Evo sljedećeg pitanja: "Tko je Bogu ugodniji - iskreni ateist ili onaj koji je
u Njega povjerovao iz straha?"

IM: Nijedan. Bogu su ugodni samo oni koji Mu dolaze. Oprostite, ali dat ću
jednostavan primjer: koja vam je jajna stanica ugodnija, znate li za njih?

Zh: Ne, ne znam.

IM: Pa, eto vam odgovora. Ali oprostite, kad sretne spermatozoid i život se rađa
u vama, ništa ne možete učiniti, ono što dobijete je ono što će vam se svidjeti, što
god se kasnije dogodilo. Nije li tako? Dakle, to je zemaljski primjer. Ovdje može
imati samo spol i oblike, a u konačnici će biti netko po njegovu ili njezinu izboru.
Ali samo jednaki i slobodni dolaze u duhovni svijet, anđeli dolaze tamo. I osoba
bi trebala steći ovaj život ovdje kako bih tamo došla s radošću.

Jer, kao što vidite, filtar je vrlo ozbiljan. U ulozi sotone je vrlo ozbiljan filtar,
recimo, koji eliminira sve koji sumnjaju, ponosne i sve ostale, iako isti taj filter
stvara te smetnje. Ali oprostite, to je slabost i nezrelost čovjeka, kad podlegne
iskušenju. Nije li tako? Ako je za osobu, ponavljam, nešto na ovom svijetu iznad
Božje ljubavi, tada nije dostojan Duhovnog svijeta. Ali to je njen izbor. I sve je to
pošteno.

T: Igore Mihajloviču, postoji i pitanje, a to je vrlo čest argumenT: "vjernici govore

o vječnom životu, ali nitko se iz njega nije vratio".

IM: Tko kaže da se nitko nije vratio odande? Isus je dobar primjer. Gledaju li ljudi,
recimo, druge ljude koji zastupaju interese duhovnog svijeta, recimo pažljivo?
Napokon, oni gledaju zemaljskim očima. A što oni vide? Sliku, ništa više. A slika
odgovara njihovoj vlastitoj slici koju vide u ogledalu, zar ne? Možete osjetiti.

80
Reći ću jednostavno, ne možete ne osjećati. Ali to se događa, opet, tek kada je
osoba u stanju percipirati sveto i duhovno. Ali ako osoba stvarno ne opaža, na
primjer, predstavnike duhovnog svijeta, ona ih ne osjeća, ali sebe smatra
duhovno slobodnom, tada mu svu slobodu diktiraju demoni u glavi. To je to, nije
li? Već smo razgovarali s vama u prošloj emisiji i ponovit ću. Istinski vjernici su
zapravo gađali samog Isusa Krista. I na kraju ga razapeli. Nisu vidjeli tko je pred
njima i nisu osjećali. Pa kakvi su to vjernici, još istinski?! Eto odgovora.

Zh: Postoji još jedno pitanje: "Korijen religije je praktična nemoć čovjeka". To jest,
ateisti kažu da "je to prebacivanje odgovornosti na Boga, da je Bog odgovoran za
sve, da ako Bog nestane, onda će sve nestati, a tada neće biti smisla života
vjernika."

IM: Pa, ovdje su apsolutno u krivu. Pokušavaju se svađati, a da ne uče i ne znaju.

To nije istina. Prvo, Bog ne može nestati. Ovo je nagađanje iz svijesti. Ali oni kažu:
"ako ova religija nestane, onda se gubi smisao ljudskog postojanja." Ako osoba
dođe u religiju ne da bi povećala broj, recimo, ukupan broj osoba u koje pripadaju
ovoj instituciji, nego tražiti Boga, i stvarno traži Boga, tada nije važno kako se to
zove, ova ili ona religija, ona ga ipak traži. Pa, zar nije tako? Ništa neće nestati za
osobu, ali to je šok i horor priča te argument iz svijesti. Zašto? Jer ne daj Bože da
bude uvjerljivih dokaza o postojanju Boga, što će tada učiniti ateisti, jednostavno
pitanje? Što za njih znači ako postoji Bog i bude dokaza?

A postoji, i mnogo ih je. Jednostavno rečeno, slijepci ne vide izlazak sunca. Pa, što
se tu može učiniti? Ono ne nestaje zbog toga. Sunce će izaći kao što je uvijek
izlazilo, zar ne? Bez obzira što to netko ne vidi.

T: Također se može reći, ateistička svijest se s tim ne slaže: "Religije nude

vjerovanje u mnoge stvari. A pravilo je da ne treba vjerovati glavom, već u srcem.
Ali Bog je stvorio čovjeka, dao mu prekrasan alat za spoznaju Svemira - um, logiku.
Uz njihovu pomoć pravimo avione, liječimo zube... A razmišljajući o Bogu, iz
nekog razloga moramo ostaviti sa strane i um i logiku. Vjerujem da kada
dobrovoljno odustanemo od ovoga, šteti našoj vjeri, nesumnjivo smo uzrujali
Stvoritelja... "

81
IM: Znate, evo me na strani ateista, definitivno. Napokon, prvi korak na putu do
Boga, onaj stvarno istiniti, je proučavanje vlastite svijesti uz pomoć vlastite
svijesti; proučavati vraga, proučavati sve ono što on gura. Samo ako shvatite da
vaša svijest nije vaša i da ne pravite vi te avione, nego vi samo financirate ove
projekte snagom svoje pažnje, da gubite dane postojanja, tek tada ćete početi
shvaćati da je moguće postojati na drugi način. Tek tada, na ovom putu, kada
primorate primarnu svijest da proučava sekundarnu svijest, počet ćete se osjećati
kao Osobnost, kao promatrač ovog procesa. Samo u ovom procesu započinju prvi
koraci na duhovnom putu. I na neki su način upravo ovdje. A alat koji bi trebao
porobiti Osobnost služi i kao ključevi njegovih brava.

T: Ali to nisu jedini ključevi, je li tako?

IM: Naravno da nisu. Ali ovo je ključ koji treba većini ljudi. Postoji... T: U
prijelaznoj fazi ovog...

IM: U početnoj fazi spoznaje. Kada osoba osjeća težnju Bogu, ali ne zna kako
proći, ovo su prvi najpouzdaniji alati koji to stvarno omogućuju. Ali opet, ovdje
morate biti ustrajni i čvrsti, jer će svijest sutra izbrisati svaku spoznaju, bilo koje
otkrivenje. Ali kad pročitate, danas vam je došlo otkriće - zapisali ste, sa
zaključcima, sa svime. I sutra shvatiš da si nešto izgubio. A onda pročitaš svoje
bilješke, i opet ti dođe ovo razumijevanje te shvatiš, zapišeš novu, koju svijest već
briše. Zašto? Godinama se sjećaš neke gluposti, nekog smeća, TV serije, ali one
važne i ozbiljne stvari briše. I počinješ shvaćati kako mehanizam djeluje, a ovo je
mehanizam; kako ovi programi rade, a to su programi, to su postavke. A onda
shvatiš da ispada da ti je mozak računalo, dio sustava, materijalni dio. Ali čini se
da postoji i nešto što je izvan kvantne granice, nešto što ne možeš dodirnuti
rukama - to je svijest, koja utječe na rad mozga samo kao jeka i kada je to
potrebno. A zatim, ima još.

Zh: Sljedeće je pitanje da nije Bog taj koji je stvorio čovjeka na sliku...

IM: ...nego je čovjek stvorio Boga. (Zh: Da.) Ovo im je snažan argumenT: "Da
nema ljudi, ne bi bilo ni Boga." Zašto? Jer čovjek je izmislio Boga i vjeruje u njega.
Pa, brahmani, također smo pričali u jednoj od emisija o ovoj temi, su otišli i dalje
- da ljudi stvaraju bogove. Ako želimo, nećemo se moliti tom bogu, i to je to, on

82
će nestati. Ali zapravo su to sve igre svijesti. Ali ugađaju ljudskoj megalomaniji.
Ovo više nije slično Bogu, već se već uzdiže iznad Njega. To je ono čemu sustav
teži. Cilj mu je postati poput Boga, dostići te moći, ali zapravo sustav apsolutno
ovisi (kao i svako računalo) o električnoj energiji. Samo izvadite bateriju (iz
tableta) - i to je sve, mrtav je. One moći koje su dane, recimo, svemu
materijalnom (dane su pri stvaranju) - to su moći koje dolaze od Boga.

I sustav to savršeno razumije. Zbog toga želi stvoriti zatvorenu petlju i nastoji...
Ta želja za devetim danom, mitom, do danas jako uzbuđuje svijest mnogih ljudi.
A ljudi su, kao što sam rekao, dio računalne mreže. Svatko sa svojim računalom,
sa svojim željama. A ako svijest uspije (kako se i nada) riješiti ovaj problem, tada
će sustav postojati zauvijek, i ljudi će postati apsolutno besmrtni. Odnosno,
stvoriti unutar Beskrajnog svijeta takav još jedan beskrajan svijet poput ovog. Ali
to je mašta. Zašto? O tome sam već mnogo puta govorio. Jer iznad šest dimenzija,
u kojima postoji materijalni svijet, postoji šezdeset i šest dimenzija koji su opet
povezane sa svijetom, dobro, ne sasvim materijalnim, ali ne ni s duhovnim
svijetom, i one kontroliraju ovih šest dimenzija.

Ovo je prvo. A drugo, dat ću jednostavan primjer: zamislite kamilicu, dobro se

sjetite kamilice. U redu. Zamislili ste, da? A sada, ljudi, sjetite se kako riba pliva u
vodi. Samo zamislite bilo koju ribu: šarana, smuđa, koju god želite, kako pliva u
vodi. Prisjetili ste se. Ali pritom ste zaboravili na kamilicu. Čitav materijalni svijet
- dovoljno je da Duhovni svijet razmišlja o ribi. Na vama je da shvatite. I ništa više.
Materijalnih svjetova uopće nema. To su nespojive stvari.

Zh: Jasno.

IM: Istina je. Ali kamilica na koju ste mislili potrošila je vašu energiju i živjela je u
to vrijeme, i bilo je puno procesa za koje niste ni znali. To je također istina.

T: Još jedan argument da su "religije - samo obmana, neka vrsta nagađanja,

fikcije, a vjera u laž ne može apriori biti korisna".

IM: Reći ću jednostavnije - vjera u laž, naravno, ne može biti korisna, ona je
kobna. Ali tko je zapravo lažljivac? I sve dođe na svoje mjesto. Zar se laž ne rađa
u našoj svijesti? U svijesti, naravno. Zar ne? Nije li naša svijest ono što koči i stoji,

83
recimo, kao kamen spoticanja na duhovnom putu, kada osoba želi znati istinu?
Napokon, čovjek se ne spašava vjerom, već znanjem, putem, kroz težnju... (T: Ovo
je prekrasno...) dok ne spozna istinu. Istina, a istina je jedno - to je Bog. Sve ostalo
je kamilica u nečijoj glavi.

T: Upravo ste iznijeli vrlo važnu stvar, da sustav i svijest uvijek traže lažljivca u
vanjskom, na primjer u religiji, (IM: Svakako.) u vlasti ili negdje drugdje (IM:
Naravno.). Ali vidjeti...

IM: Poanta je da lažljivci uvijek krive druge. Ovo je prvo pravilo za sustav. Uvijek
sve zamjenjuje i iskrivljuje. I uvijek nekome prebaci vlastitu laž. To jest... pa, tako
jednostavan primjer - ljudi uvijek imaju tendenciju poniziti nekoga. Zašto? Jer
vjeruju da se na taj način uzdižu. To su varljive ideje, glupe, koje nemaju nikakve
veze sa stvarnošću. To su, recimo, glupave igre među mrtvima. To ne znači ništa.
Samo... mrtvi se zabavljaju na ovaj način. T: Samo da se zna da sustav, ovaj
lažljivac, živi u svakom čovjeku.

IM: Živi se od laži. (T: Samo da se zna...) Svaka je osoba varljiva. Svaka. Nema ljudi
koji ne lažu. Zašto? Jer svijest je lažljiva. Neki koji žele biti potpuno iskreni,
zavaravaju se.
T: Dvojnost.

IM: Naravno. Dvojnost. I ne može se pobjeći od nje. Oni trče u sotonin hram od
jutra do mraka, a kažu da nisu religiozni, isti ti ateisti. Nisu li lažljivci? Ali ako bacite
ružičaste naočale i fantaziju, i vidite - u kojem hramu i pred kojim oltarom klečite?
Ovdje će sve postati jasno, čak i za njih. Ali potrebno je imati veliku hrabrost,
potrebno je imati hrabrosti za suočavanje s istinom.

Zh: Čitav je ateizam u principu izgrađen na ponosu.

IM: Pa, zato postoji, jer ponos postoji. I uspoređivanje i sučeljavanje. Doista,
pogledajte čak i mali dio cijelog sustava - čovjek, on se suprotstavlja Bogu. Dakle,
to vam je odgovor. Ljudska svijest.

Zh: U redu. Evo sljedećeg pitanja... Ateisti, kao i drevni ateisti, smatrali su religiju
zlom, jer namećući strah od bogova i život nakon smrti, oduzima čovjeku sreću.

84
IM: Pa, ovako ću reći. Ovdje su donekle u pravu. Nisu u pravu govoreći da je
religija zlo. Ali činjenica da ulijevaju strah od Boga - to je zlo. Nemoguće je voljeti
nekoga koga se bojite. Primjerice, ako se bojim psa, kako ga mogu voljeti?! Ili
bijesni medvjed, recimo, ili ne bijesni, već zli medvjed. Pa, bojim ga se. Pa zašto
bih ga volio? Zmija... Hoćete li joj izjaviti ljubav? Evo jednostavnog primjera.
Zamislite otrovnu kobru koja stoji ispred vas, a vi kažete: "Tako si lijepa, volim te",
da? Svijest navodi mnoge ljude: oni uzimaju svete knjige i odlaze ih čitati
lavovima, jer je netko napisao da te ni divlja životinja neće dotaknuti. Pa, u pravilu
završava smrtonosnim ishodom. Zašto? Jer one jednostavno ne razumiju ljudski
glas. A sveti spisi za životinje su samo mrmljanje hrane pred njima. Zar ne? To je
poanta. Samo se kroz Ljubav može doći do Boga. Drugog načina nema i ne može
biti. Ispada da je svijest pomiješala dva pojma i dala ih u tom obliku, pritom
optužujući religije, govoreći da su zle jer "ulijevaju strah od Boga?" Ne strah od
gubitka Boga, poput bogobojaznosti, pa, mislim da smo i to objasnili, već strah od
samog Boga. To je zamjena. Tako to djeluje.

No, na temelju ovih pitanja jasno vidimo tko ih upotrebljava kao argumente.
Upravo demoni. A gdje je Osobnost, gdje je čovjek? Samo siva masa kojom
manipulira sotona. Zar ne?

Zh: Da. Pa, svijest uvijek kaže (IM: Naravno.): "Ne može biti tako jednostavno, ne
može biti..."

IM: Pa, svijest uvijek govori da to ne može biti, pogotovo kada se tiče duhovnog
svijeta. Zato što svijest to ne može učiniti. Svijest se ne može ni približiti
Duhovnom svijetu. Zato je bijesna, jer tamo je toliko života, toliko energije, (Zh:
A nikako ni ne može), a ne može se povezati. Jednostavno ne može. To je, znate,
kao i za ribara: postoji jezero otvoreno za ribolov, ali nema ribe, ipak postoje
zatvorena, ali ima puno ribe. Želiš, ali ne možeš. Eto, tako nešto.

T: Inače, neka od glavnih pitanja vjernika različitih religija su pitanja, u osnovi, na

koje ste odgovorili u različitim emisijama, uključujući emisiju "Svijest i osobnost.
Od neizbježno mrtvih do vječno živih" i u knjizi "AllatRa". Jednostavno ću pročitati
ova pitanja, jer ako ljudi gledaju prvi put, mogu se barem pozvati na izvore gdje

85
su ovi odgovori. "Zašto je Bog stvorio svijet i čovjeka? Kakav je bio život čovjeka
u raju? Koji je uzrok pada? Što je grijeh predaka?" i druga pitanja...

IM: Recimo to jednostavno, na to postoje odgovori, a ako je netko zainteresiran,

neka pogledaju emisije koje ste spomenuli. Mislim da bi to bilo iskreno i pošteno.

T: Da... Jer osim ovih pitanja, koja smo upravo naveli, postoji još doista golem
broj. Svijest je toliko zbunjujuća (IM: Onda idemo...). Pokušajmo...

IM: Hajde. Pristupimo racionalno (T: Da.) vremenu, jer ga nema previše.

Zh: Ovdje laici postavljaju pitanje: "Tko je vrag i kako on djeluje?" A crkva im
odgovara... da je to netko tko vas navodi na... (IM: Tako je...) na zlo.

IM: To jest, slika koja se formira u, recimo vjernicma, da je vrag nešto treće, na
nekoj slici, češće s velikom njuškom, s kopitima, repom i rogovima. (Zh: Točno.)
Pa, nešto nalik na kozu. I zato, ako želite vidjeti ovu kozu, pogledajte se u
ogledalo. Ponekad je prilično lijepa. Jer materija, posebno živa materija, je... a ako
ona još i razmišlja, to je pravi primjer istog tog vraga. Vrag nije nešto
objektivizirano, već je to uobičajeni naziv za gomilu demona koji... Pa, za
razumijevanje: da, ima puno mrava, ali za te mrave postoji zajednička svijest.
Dakle, to je to uobičajeno ime, to je vrag. Ili jednostavno: postoji puno računala
koja su povezana u jednu mrežu, to nije ništa drugo do internet. Oni međusobno
dijele informacije. Ovdje je internet vrag. A svijest... Pa, recimo, na svakom
računalu postoje programi, dakle, ta su svojstva upravo demoni. To je to
razumijevanje.

A što je za vraga uopće potrebno? Razumijemo kako on radi - kroz nas, kroz našu
svijest (o tome smo puno razgovarali) i svake sekunde, cijelo vrijeme. Također
moramo naglasiti za razumijevanje ljudi, Isus i sam Muhamed, mir bio s Njim,
neprestano su se borili sa svojom sviješću. Zar nije tako? Jest. O ovome je jasno
napisano. A Muhamed je također bio primjer svojim sljedbenicima: koliko je
vremena proveo u duhovnim vježbama, kako bi ukrotio svoju svijest, kako bi je
sebi podredio kao divlju zvijer. Nije li? Jest. Napokon, takvi učitelji nam trebaju
biti primjer. Blaženo je.

86
T: Postoji također pitanje na vječnu temu dobra i zla. Jednostavno nedostaje
razumijevanja u objašnjenjima koja se daju, recimo, tradicionalno. Dakle, sve se
čini jasnim kad je u pitanju dobro, da je "ovo sam Bog, sve dolazi od njega i
okružuje ga"...

IM: Nije istina. Dobro se razumije na različite načine, sve što ga okružuje. Pa, na
primjer, želite jesti, dao sam vam jabuku - je li to dobra radnja? Dobra je. Kakve
veze Bog ima s tim? Napokon, postoje dva principa u čovjeku, a izbor donosi
Osobnost. Ono što je dominiralo u osobnosti, dalo je rezultat. No je li to dobro ili
loše djelo? (T: Iz perspektive...) Kad si htio jesti, dao sam ti jabuku (T: Dobro je.).
Dobro je. Kako znate?

Možda imate ono što mi treba, a ja sam upravo došao s drugom svrhom, kako bih
vam pravilno pristupio. Možda se nalazi točno tamo, na stražnjoj polici. Naizgled
je ovo dobro djelo, ali zapravo slijedim svoj vlastiti interes, jer bi mi moglo nešto
trebati od vas. Sve je ovo dvojako, ovo je materijalni svijet. I još jednom kažem,
dobro i zlo čine ljudi po svom izboru. Zato, povezati nešto i razdvojiti, pripisati to
Bogu ili nečem drugom, bogougodna djela ili ne bogougodna...

Bogougodna djela su kad osoba već ide u Duhovni svijet iz ovog pakla - to je
bogougodno. Kad se osoba ponaša na način da pridonosi svome odlasku u
Duhovni svijet, još ako pomaže i drugima, zaista pomaže, ne dvoji i ne izmišlja,
nego dijeli alate i pomaže ljudima izaći, to je Bogougodno. Sve ostalo su zemaljske
stvari, nemaju ništa s Duhovnim svijetom, nego imaju veze sa samom Osobnošću.

Što je Osobnost razvijenija, svijest viša, čini više dobrih djela, manje sluša loše
stvari u svojoj svijesti, manje je zla u njoj. To je dobro. Za što dobro? Za Osobnost,
za slobodu Osobnosti. Ali prikrivati to bogougodnim ili neugodnim djelima, to je
manipulacija, oprostite, religijska manipulacija.

T: Također je zanimljivo što kažu da "zlo samo po sebi nije stvarno, dakle na
postoji i zato nas ne bi trebalo plašiti. Samo zbog svoje aljkavosti... se na njega
pozivamo."

IM: To govore upravo oni koji čine zlo da bi ga opravdali. Ako kažu da ne zlo ne
postoji, pa... Božesačuvaj da sretnu gore od sebe, jer ovo je pokušaj

87
samoopravdanja, jer u svijesti ovih ljudi događaju se stvari o kojima ni Čikatilo
nije sanjao, znate? Sto posto.
T: Utišaju glas savjesti...

IM: Naravno. Kažu da zlo ne postoji, nema dobra, nema zla... Što onda postoji?
Oni? Samo oni i to je to. I cijeli se svijet vrti oko njihova egocentrizma, je li? Onda,
budući da su oni središte svjetskog egoizma, čak i vrag obavlja stvari za njih. Eto...

Zh: Postoji proturječan koncept, ovdje piše "ne sudi", ali u drugom slučaju piše
"donesi pravednu prosudbu". Što je pravedna prosudba?

IM: Pa, pravedna prosudba je... Rekao bih ovako, pravedna prosudba u ovom
svijetu je u skladu sa zakonom države u kojoj živite. Ali ove su zakone napisali i
izmislili ljudi. To je svojevrstan sporazum unutar društva, dakle, ono stvara
pravednu prosudbu. Sve drugo spada u domenu prosudbe, dakle... To ide puno
dublje. I može postojati samo jedna prosudba - hoće li biti budućnosti za
čovječanstvo ili... kao Atlantida i svi ostali... Ovo je prosudba. Ovo je ozbiljno.

A sve drugo su osobne stvari. Reći ću jednostavno: Bog ne sudi. Bog je daleko
iznad svega ovog. Postoje oni koji se bave ovim bedastoćama. Atlantida je
primjer.

T: Još jedna tema: što je bezdušnost? Što je bezosjećajna osoba?

IM: Bezosjećajna osoba? Pa, to je većina ljudi, znatna većina, nažalost, u ovom
svijetu. To je nedostatak opažanja Duhovnog svijeta duhovnim osjećajima, to je
bezosjećajna osoba. Sve drugo su emocionalne ili neemocionalne. A što se tiče
osjećaja, pa... Osjećaj dolazi od Osobnosti, a kad je Osobnost razvijena, opaža sve
što dolazi iz Duhovnog svijeta ili od osobe. Dakle, to je osjećajna osoba.

Zh: Kamo istinsko pokajanje vodi osobu?

IM: Pa, to ovisi o razumijevanju istinskog pokajanja, znate. Pokajanje je

priznavanje počinjenih grešaka. Na primjer, dobio sam jedinicu iz diktata, onda
se dođem pokajati, hoću li dobiti peticu? Dok je ne popravim, ništa se neće
dogoditi. Dok ne prestanem služiti vragu, neću se približiti Duhovnom svijetu. A

88
ako budem išao okolo i pričao: "Oh, učinio sam to, jesam; oprosti, svijest me
zavarala i učinio sam to". Dobro, da, pa šta? U redu, pokajao si se, da. Onda nauči.
To su tvoji problemi. Uzmi dnevnik, nauči, zapiši. I ne čini takve loše stvari, u redu?
Ali ako to činiš stalno i svaki put se pokaješ (Zh: pokaješ se), gdje si sjedio, tamo
ćeš i ostati.

Zh: Postoji i pravilo koje kaže da što se više pokaješ, bolji si i uvijek... (IM: Bolji
što?) Postaneš bolja osoba... očistiš se, postaneš bezgrešan...

IM: Pa, reći ću ovako... Dakle, kako postati bezgrešan? Osoba ne može biti
bezgrešna dok je kontrolira svijest. A ako se kaješ, znači da za to postoji razlog.
Nije li tako? Zh: Da... da.

IM: Dakle, svaki put kad nešto učiniš, pa, gdje si i tko si? Zh: Točno, I svaki put se
naziva istinskim pokajanjem.

IM: Pa, tako to ljudi nazivaju. Opet, svatko ima svoje tradicije. Zato ne možemo
pričati o tradicijama. U osnovi možemo razgovarati o suštini stvari. I u ovom
slučaju govorim u osnovi o suštini stvari. Pokajanje je razumijevanje procesa
manipulacije Osobnosti od strane svijesti. Primjerice, razumjeli ste situaciju,
izrazili ste to, recimo među prijateljima, i svi skupa već ne činite takve greške. To
jest, poznajete obrasce svijesti i ne idete više tim putem. U tome je stvar. A ako
svaki put učinite isto i cijelo vrijeme pričate o tome, pa, ljudi, to je vaš izbor.
Možete to činiti koliko hoćete. To je vaš život i s njim možete činiti što god vam
volja.

T: Divno je što se ne radi samo o pokajanju negdje iznutra, shvaćanju i ne činjenju

u budućnosti, već o dijeljenju s drugima, da ni oni ne bi...

IM: Pa, u tome je stvar. Ako pokajanje shvatimo kao katarzu (pročišćenje), što se
prije činilo, to je bilo upravo proučavanje, skupno proučavanje sotone, znači rad
na vlastitoj svijesti, proučavanje obrazaca, kako se hvataš u zamku, o čemu
govori. Skupno su proučavali i skupno se trudili ne činiti iste pogreške. Znate, kao
kad je pirotehničar ušao u minsko polje, a ostali mu pratili trag i svi stigoše živi. A
ako netko učini pogrešan korak, to je njegov izbor. Jednostavno je htio učini korak

89
u stranu: "Zašto bih hodao kuda i svi ostali? Mogu hodati u blizini, hrabar sam".
Hrabar... je bio. Ali preživjeli su oni bez hrabrosti. To je to.

T: Dakle, to iz temelja mijenja pojam pokajanja i ispovijedi.

IM: Svijest se igra s ljudima. I sve izobličuje. Sve. Izobličuje čak i koncept
pokajanja. I svakog tjedna, svakog mjeseca ljudi odlaze, kaju se zbog počinjenih
grijeha i misle da se na taj način spašavaju? Pa, na ovaj način, oprosti mi, Bože,
zafrkavaju se sa svećenikovom glavom, znate? Ništa drugo. U osnovi svećenika to
više ne zanima, i to više nije služenje, nije posao, i oni se ne kaju, to je jednostavno
glupost.

T: Također bih htjela spomenuti da u pravoslavlju postoji plakanje, plakanje

vjernika. Kažu da je velika dobrobit od tog plakanja. A postoji čak...

IM: Ovako ću reći. (Zh: Upute) Postoji nešto unutar nekih obitelji, kad žena
upotrijebi ovaj alat i sa svojim mužem se oko nečega pogađa u svoju korist. Malo
plače vamo, malo tamo... Pa, bez obzira koliko se trudili, kažu, muž je zasigurno
glava, ali žena je vraT: kako se okrene, tako se okrene i glava. Dakle, glava je alat
koji se okreće. Zašto onda isto ne bismo činili s Bogom, je li? To govori svijest.

(T: Jer On je tješitelj.)

IM: Ako plačem i patim, to znači da pletem, toliko se trudim, toliko se loše
osjećam. Ali ako se loše osjećaš... Reći ću jednostavnije. Evo jednostavnoga,
banalnog primjera: volite li biti u blizini cmizdravca?

T: Ja bih pobjegla.

IM: Eto odgovora. Ali za Duhovni svijet, ti egoisti, koji samo dižu frku i plaču nad
sobom... A to su zbilja egoisti. Misle da na taj način plaču za cijeli svijet, da ga
spašavaju, plaču zbog sebe, zbog svojih grijeha - a upravo to je grijeh! Umjesto da
vole, žive, zaista žive, ispune se tom Ljubavlju, oni, oprostite, sve to puštaju niz
vodu. Rone u suzama i žalosti, prave predstavu pred drugima da bi privukli pažnju
na sebe. I kažu da je to duhovnost. U redu, ako tako misle, to je njihov izbor, nitko
nikome ništa ne brani.Ako im se plače, neka plaču. Bože...

90
T: U stvari, taj čin cmizdrenja je čin hranjenja sustava. Općenito, što je
samosažalijevanje?

IM: Sebičnost... Jednostavno. Jednostavnije rečeno, to su dalekovidni ljudi koji

unaprijed plaču za sobom. To je jedino predviđanje koje postoji.

T: Zašto u ljudima postoji takva ovisnost, kao o narkoticima, da stalno plaču,

kukaju?

IM: To se endorfini probijaju. A onda opet... Ovo je obična fizika, sve se temelji
na emocijama. Ove ljude u potpunosti kontrolira njihova svijest, a tijelo se
pokorava. Zapravo, kada osoba plače, dolazi do olakšanja, osjete svojevrsnu
euforiju. Jednostavno rečeno, za osobu je dovoljno, dobro, ako ima zdravu
kralježnicu, duže vrijeme skakati - i doći će do euforije. Plivati, vježbati ili puno
trčati - slijedi ista euforija. Umjesto što plaču, bolje da trče, recimo, ako zdravlje
dozvoljava, naravno. Zašto? Zato što tada dolazi do traumatizacije, tijelo to
doživljava kao..., trčanje znači stalan udarac u zglobove, uključujući kičmene, oni
su bolje oživčeni. Pa, tijelo svjesno blokira i stvara endorfine. Također proizvodi
endorfine radi stvaranja kiselina... Ok, udaljio sam se. Ali što je bitno? Nije važno,
reakcija na tijelo ili na kukanje... Kad je u pitanju srceparajuće kukanje i slično,
kao kompenzaciju tijelo proizvodi endogene opijate, to jest iste endorfine, izljev.
A osoba osjeti euforiju i uzlet. I to doživljava kao Božji dar. To jest, osoba ne može
dobiti Božju ljubav i steći istinsku sreću, ne može čak ni doći u doticaj s njom, ali
pristaje na trikove svijesti i doslovno na zamjenu, razumijete? Evo, dat ću vam
primjer: pojesti domaću piletinu hranjenu čistim žitom, ili, oprostite, genetski
modificairano tko zna što, u čemu živi vrsta meduze, račića ili nečega drugog.
Osim toga, hranjeno je antibioticima i tim stvarima, dakle... Gdje je korist? Slične
je veličine, sličnog okusa, ali onda se razviju alergije i mnoge bolesti. A prvo je
dobro za zdravlje. Točno? Vidite razliku? Pa, to je uglavnom za primitivne ljude,
recimo s ograničenim razmišljanjem.

T: Hvala, Igore Mihajloviču. Mislim da će to iz korijena izmijeniti stav drugih ljudi

(IM: nadam se, nadam se.), kad se susretnu s jadikovanjem i žaljenjem samog
sebe u svijesti...

91
IM: Neće se promijeniti. Znate zašto? Zato što me ne čuju. Da bi čuli, moraju
osjećati. A kako će me čuti kad su zaokupljeni, ti egoisti, samo sobom i svojim
plakanjem. Oni su poput ovisnika o drogama. Nisu u stanju čuti ikoga, pogotovo
mene, vjerujte. Vjerojatnije je da će slušati nekog drugog u svojoj glavi, jer kleče
i traže zemaljske stvari u drugom hramu.

Zh: Da. A sljedeće pitanje je: "zašto Božja milost, koju toliko puno tražim, češće
dolazi onima koji su prema njoj ravnodušni?"

IM: U ovom slučaju je Božja milost viđena kao materijalna korist - znači imovinu,
novac, red u kući, zdravlje i slično. Dolazi onima... Osoba živi prijevarno, prodaje
na tržnici, vara na vagi, ima prekrasnu kuću, dobar auto, svi u njenoj obitelji nose
krznene bunde, dok ja pošteno radim, molim se, a milost mi ne dolazi. To jest,
Bog mi ništa ne daje badava. Točno? Je li to doista milost? To nije milost, to su
zemaljske stvari. Sve su to sotonine, recimo igrice. A milost je Božja ljubav, to je
blagodat. Ali u ovom slučaju svijest je milost zamijenila nekom vrstom
kapitalizacije, stjecanja materijalnog. Pogledajte kako svijest zamjenjuje.
Najstvarnije, najvrednije moguće je život. Što može biti važnije? A umjesto toga
se želi kuća ili bunda. Ali kamo ideš s tom bundom? Pa...

Zh: U Duhovni svijet.

IM: Da.Recimo da, slušajući ova pitanja, razumijem jednu stvar - da filtar radi
odlično. Zbog toga je potreban.

T: Pokušajmo ga očistiti. Jedno prilično često pitanje: ne razumiju kako znati Božju
volju. Je li nešto Bogu ugodno i drago ili nije?

IM: Čekajte... Što znači znati Božju volju?

T: "Postoji li Božja volja za ovo ili za ono?" Kako razumjeti..., sad ću pročitati, da
ne bi bilo neosnovano...

IM: To je kao, mogu li objasniti? Probudim se ujutro i postavim pitanje, kao preko
interkoma, je l'? Kažem: "Onda, Bože, na koju nogu da ustanem?". On kaže:
"Ustani na lijevu". Ja kažem: "Ali ležim na desnoj strani, nije mi zgodno, mogu na

92
desnu?". On kaže: "Ne. To je moja volja". Tako ustanem na lijevu nogu i sve bude
u redu. A da sam ustao na lijevu, pao bih i ozlijedio se ili ne bih pronašao papuče,
pa bih bosonog morao do kupaonice... Dakle, znači li to Božju volju? To su sve
igrice i ruganja svijesti, iskreno govoreći. (T: Trodimenzionalnost.) Samo zamislite
kakav ponos i megalomaniju savjest nameće osobi, ako ona misli da Bog ne čini
ništa drugo osim planiranja svakog tvog koraka. Sustav da, planira, jer to je
program, on tako mora.

To je kao, oprostite, sustav za navigaciju, točno? Na svom telefonu uključiš kako

stići od točke A do točke B, a on ti prikaže upute korak po korak. Promijenio si
skretanje, otišao izvan rute, a on ti prikaže drugi put prema istoj točki. Smisao
navigatora je, oprostite, to je smrt, podosobnost. I pokazivat će ti, bez obzira
koliko si izvan rute, nacrtat će ti mnoge ceste i različite puteve.

T: Izmijeniti putanju.

IM: Da. Ali, oprostite, Duhovni svijet je Život, to je sloboda, nema cesta, tamo je
Život. Tu postoji velika razlika. A u ovom slučaju, kakvu megalomaniju osoba ima
ako kaže: "Kako mogu razlikovati Božju volju, što smijem raditi, što da činim sa
svojim susjedom i o čemu da pričam sa susjedom navečer...", ili bolje: "Što da
radim sa susjedom večeras?". I Bog treba sve nadzirati. Dakle, ovdje opet
govorimo o prebacivanju odgovornosti sa sebe na nekog drugog. U ovom slučaju,
naravno, najbolje je prebaciti je na Boga, tako da nam mjesto u raju bude
zajamčeno, u kojem lav i zec sjede jedan pored drugog, hrskaju mrkvu i obojica
su sretni. Oba su materijalna i u trodimenzionalnoj slici. Sve je krasno. Zato što je
na ovaj način shvatljivo svijesti, to je u stanju opaziti.

I ljudi opažaju. Ali ne mogu, oprostite, raditi na duhovnom razvitku. Nebitno je

koju religiju osoba prakticira, da zaista želi poznavati Boga, razumio bi da taj svijet
nije materijalan. I da Bog stvarno postoji. I da je osoba ustvari odogovorna za
sebe. I čovjek može ispuniti Božju volju samo kad je na putu služenja. Ali dotad,
oprostite, nije se još ni spasio i ne teži tome, kako onda može služiti Bogu? To je
jednostavno pitanje. Isto kao, znate... Ja bih plesao balet, upišite me, točno?
Dakle, zamislite da se sada upišem na balet. Naravno da bi me upisali, jer ipak
imam prijatelje, fine ljude. Oni će reći: "Jašta, Mihajloviču, upisat ćemo te". Šta

93
bih ja radio na baletu? Nasmijavao ljude? Vidim da vam je već smiješno. Pa, meni
je jednako smiješno slušati takve ljude. Oprostite, ljudi, na istini.

Zh: "Bog je milostiv prema skromnima. Što znači biti ponosan?"

IM: U ovom slučaju, ako pogledamo korijen stvari, odakle dolazi, skroman je onaj
tko kontrolira svoju svijest, a milost je Božja ljubav. Ja bih se izrazio baš ovako:
"Bog daje Život onima koji su porazili vraga iznutra" - ako sam dobro protumačio.
Ali može se protumačiti na više načina. Svijest će protumačiti kao "poslušan",
"ponizan", ali ne poslušan i ponizan prema Bogu, nego prema nekome tko je
navodni posrednik, pa, predstavnik neke organizacije, a skromno znači
"blagoslovljen si radovati se, pa se raduj." To bi bila sva milost. Dakle, to je ako
tumačimo s pozicije svijesti. Ali zapravo sam rekao što je. Ovaj je izraz postojao
odvajkada i cjelokupno njegovo razumijevanje je dobro opisano.

T: Igore Mihajloviču, također se puno priča o alatu Isusova molitva i...

(IM: To je sjajan alat.). Sjajan alat.

IM: Da. I zaista radi. Moram reći da su mnogi ljudi zahvaljujući njemu pristupili
Anđelima. Dobar je. Ali zahtijeva nevjerojatnu predanost, a ovdje je problem što
su ljudi koristili metodu eliminacije. To jest, eliminirali su svaku misao,
potiskivajući je unutarnjim stremljenjem točno k Isusu Kristu, trudeći se doći mu.
To je ogroman, recimo potencijal, koji je precizno usmjeren i produbljen ovom
molitvom. To je želja i težnja za dolazak u Duhovni svijet. Naravno, zamislite kakav
otpor su imali od samog sustava. To je zaista težak put. Jasno, drugim alatima je
puno lakše sagraditi kuću. Pa, dobar je to alat.

T: Zapravo postoje i zamjene, je li tako, već u sadašnjoj fazi?

IM: Isusova molitva je vrlo jednostavna i laka za razumjeti. To je dostizanje Božje

Ljubavi, njezino jačanje. Cijela misao je usmjeravana i unesena u jednu točku.
Dakle, što to znači? Snaga pažnje je sva na Božjoj Ljubavi, na Ljubavi i predanosti
Isusu Kristu. To je sve. A to znači da se Duhovni svijet opaža kroz Njega. Pa, šta tu
ima loše? Ništa. Taj alat u potpunosti funkcionira, ali je teško. A zamjena je u tome
što se mnogi ljudi uspoređuju s onima koji su prošli najteži put. Dakle, recimo da

94
je lakše reći nego učiniti. Samo zamislimo, ako bismo nosili veliki teret na
ramenima i penjali se na planinu ili samo sjedili ovdje i pričali - pa, naravno da je
lakše.

T: Rekli ste da se usmjeri snaga pažnje, je li tako? Stvar je u tome da je ovo

razumijevanje već bilo izgubljeno, kakva je to snaga pažnje, kako...

IM: Pa, činjenica da sustav oduzima alate ljudima zbog njihove gluposti je istinita,
naravno. Ali hvala Bogu da su sačuvani opisi onih koji su zaista prošli... Problem
je o tome što su mnogo kukolja dodali oni koji nisu prošli taj put, nego su samo
pokušali. Izdržao je dan-dva, onda mu je postalo teško, pa... Kad vidi nekoga,
šapne mu nešto, znate? To je velika razlika. Ovo je unutarnja molitva, ne
šaputanje usnama. Oni koji šapuću se uspoređuju. Na kraju, moraju pokazati da
su u molitvi. Čim netko ode, u ćeliji se čuje hrkanje. Takvih je isto puno. To je...
To je svijest. I dalje žele biti uzvisivani i smatrani onima koji također shvaćaju. Ali
prema njihovim djelima se vidi tko su. Neka im bude. Općenito, Isusova molitva
otvara percepciju kroz osjećaje. Dobar je to alat, ali vrlo težak.

Zh: Pitanje glasi: "Zašto sveci, Božji prijatelji, dok ih se progoni, ponekad uživaju
u progonu?"

IM: Dat ću vam jednostavan primjer. Opet, zašto ih se progoni? Zato što
predstavljaju opasnost za sustav. Evo jednostavnoga praktičnog primjera: dok
nešto radite i osjetite da se svijest aktivira, makar i u skupini, da, ljudi - i vi se
radujete, kao da to znači da radite dobro. Dakle, je li to pravi odgovor? (Zh: Da.)
Eto vidite. Da bi ljudi razumjeli: kad su ljudi na duhovnom putu i zaista steknu
Božju Ljubav, i trude se učiniti nešto dobro za ljude, a sustav se aktivira - vrag se
aktivira, počinju biti proganjani, javljaju se mnogi problemi - sretni su jer čine
bogougodno djelo i rade dobru stvar. Međutim, sotona je ljut. Dakle, to ih čini
sretnima - nekako su uspjeli stvoriti probleme rogatom.

Zh: Sjajno.

IM: Zapravo, raduju se zato što bez napuštanja, recimo, ceste koja vodi Bogu,
stječu novu snagu. I sretni su zbog ljubavi koja ih preplavljuje, a ne zbog problema
koji se događaju. Samo budala može pomisliti da su sretni zato što ih se

95
povređuje. Ne, bol osjećaju isto kao i vi. Dakle, raduju se unutarnjim silama,
Ljubavi koja ih ispunjava. A tijelo... je ionako smrtno. Prije ili kasnije svakako ćemo
umrijeti. Samo je pitanje gdje ćemo biti.

Zh: Da, kad razumiješ iznutra, tada jednostavno...

IM: Da, ali danas ne pričamo o tome. Naša su tema pitanja iz uma, je li tako?

Zh: Da. T: Dakle, ovo je uobičajena situacija, kako za vjernike, tako i za ljude koji
prate duhovni put, da u jednom trenutku molitva ili duhovna vježba pomalo
postaje formalnost. Tako... Zašto se to događa?

IM: Zato što osoba isprva dobije duhovni poticaj na određenom valu. Evo
primjera: osoba osjeti Božju Ljubav. Jednostavno je osjeti. I ona je ispuni.
Jednostavno želi biti tamo, točno? Na kraju krajeva, to je odlično, naravno, ako je
može osjetiti. Ali ako je ne može osjetiti, a Božja Ljubav zrači, tada će svijest biti
zgranuta. Ali pitanje je, ako ne stekneš Božju Ljubav, dakle ne pojačaš je, i bude
neuzvraćena, onda, kako je rekao Winnie the Pooh, poput meda - polako nestaje;
zato što jedeš, ponestane ga. Naposlijetku, uživaš u Božjoj Ljubavi, koristiš je, ali
je ne umnožavaš. A čim oslabi, svijest odmah počinje napadati, je li tako? Onda
se ispostavi da je idućeg dana već ne osjećaš. A savjest kaže: "Je li postojala ili
nije?" Ispočetka, nakon što si osjetio tu milost, radiš to sa željom, moliš se,
zahvaljuješ Bogu na ovom daru, zato što ga osjećaš. Preplavljen si ovom radošću
i ona živi unutar tebe. Čak i svijest posustane, ne želi razumjeti išta drugačije, zato
što si ispunjen. Ali ovog puta dolazi iz tebe, iz cijeloga tvog srca. Moliš se, radiš
duhovne vježbe, nazovi kako hoćeš, živo je. Ali čim te malo ometu, razmišljaš o
kamilici, o nečemu drugom - i snaga jenjava. Tada se krećeš moliti, ali nema
radosti. Obaviš duhovnu vježbu, ali je prazna. A sutradan je još gore. Ali obaviš je
reda radi. Nije li tako? Ali pitanje je: što radiš? Nastojiš je probuditi uz pomoć
svijesti, opaziti to duhovno, poslano iz Duhovnog svijeta. Nije li tako? Simulirati.
Svijest postaje tužna i dosadna. Pa, ne voli to činiti, nije to za nju. I počinje ti
govoriti da tratiš vrijeme. Ali s druge strane ti govori: "Ne, potrudi se", jer svijest
je dvojaka. S jedne strane te tjera, a s druge ti se smije. Ti kao Osobnost postaneš
uistinu tužan. Onda počinješ slušati svijest. I sve se pretvori u prazninu. A što
možeš? Mogao si (T: Živjeti.)... je ne zaustaviti, mogao si ostati u toj Ljubavi. Nisi
trebao zaustaviti dijalog s Bogom. A dijalog s Bogom nije ćakula iz svijesti o

96
nečijim problemima i željama, to je upravo unutarnji impuls i Život. Nije li tako?
Jest.

Samo je ovako moguće. Sve drugo su trikovi onoga kojeg nazivamo sotonom, to
su zamjene. Okrutne su, ali poštene. Zašto poštene? Zato što ih vi financirate. Vi,
kao Osobnosti, birate: kome služiti i što opažati. Zato je ovo u potpunosti
pošteno.

Zh: Božja volja i unutarnja sloboda - jesu li jedno te isto?

IM: Ne, to su potpuno različite stvari. Unutarnja sloboda je Božja Ljubav, koja sve
ovo omogućava, dok je Božja volja, pa, pojavljuje se i očituje samo u slučaju... reći
ću još jednom: kad je osoba na putu služenja. To jest, ona koristi određene alate
da bi dodala nove Anđele u već neograničeni svijet. Recimo da je u tome razlika.
Sloboda je Ljubav, to je život, sloboda.

T: Oh, Igore Mihajloviču, val je vrlo dobar, ali pitanja... Ne želim odvraćati
pažnju... Dakle, zapravo postoji zamjena od strane sustava, u činjenici da sustav
stalno nastoji podmetnuti osobi rezultat i svojevrsno jamstvo da će biti spašena.
I zanimljivo je kako izmišlja vrlo lake načine za spasenje, kao da je put spasenja
lagan: ili nekakav oprost ili jednostavno prihvatiti...

IM: Pa, do spasenja je doista lak put. Upitno je nešto drugo: sustav preuzima ovu
funkciju. To je jednostavno lukava laž. Dakle, na taj način rješava si probleme.
Naposlijetku, ljudi također osjećaju da je to laž. Oprostite, dođeš u organizaciju,
daju ti komad papira, platiš ga kesom zlata - i već si spašen, sve je ugovoreno, već
te čeka mjesto, to je sve... To nije nekakav hotel u kojem si rezervirao sobu ili
dvije, ili nekakav apartman, ne znam, predsjednički, dobro, ovisi koliko novaca
imaš, i on te zauvijek čeka. Dakle, na kraju krajeva, i sami ljudi razumiju da je to
glupost. To su samo igrarije radi ispiranja savjesti.

T: Takva pozicija im je ugodna, zar ne? Znači...

IM: Dakako, ta je pozicija ugodna. Za hvalisanje pred susjedima. Također imamo

ljude... Pa, razumijem, ako netko nekome predstavlja, recimo... ime zvijezde.
Imenovali su zvijezdu, dakle, u tvoju čast, predstavili ti je, samo da bi ti zadovoljili

97
megalomaniju. Ali netko netko plati da zvijezdu imenuju prema njemu, a da nitko
neće znati za to, stvarno bi bilo besmisleno.

Zh: Kako znamo u čemu leži razlika između molitve i magije?

IM: Oh, tu je razlika vrlo jasna. I sve je jako jednostavno. Molitva, to je kao Isusova
molitva - nitko ne traži ništa osim Božje Ljubavi. Dakle, molitva usmjerena na
spasenje duše, na Božju Ljubav, na izražavanje ljubavi i zahvalnosti prema Bogu -
to je molitva. A sve gdje se nešto traži - je magija. U ovome je razlika: molitva
Bogu događa se, pa zaista, iskreno i s težnjom. Savjest kao da ne voli ni izgovarati
takve molitve. Ovdje dolazi više iz osjećaja. A traženje za sebe - uvijek dolazi od
svijesti. Osobnost nikad neće od Boga tražiti ništa osim težnje za povratkom kući.
Sve je vrlo jednostavno. Što god bilo. Čak i ako se molite za spas čitavog svijeta,
Samo za... mačku, čitav svijet, sebe, bilo čega. Sve što se odnosi na materijalni
svijet - to je sve magija. A davno je rečeno: ne traži od Boga ništa osim svog
spasenja. Dobro, osim Božje Ljubavi, kako je prije bilo, i spašavanja samog sebe,
različito se nazivalo. Onda se, u konačnici, počelo nazivati spasenjem duša, pa, to
je takav kliše, ali to je pogrešno, naravno. Već smo rekli: spašavanje duše je poput
spašavanja pojasa za spašavanje. Dakle, jednostavno ne tone. Trebate se spasiti
kao Osobnost. Zbog toga ste dobili pojas za spašavanje, taj koji se naziva dušom.
Upravo to su vrata koja vode u Duhovni svijet. Blizu je, i dom je blizu, ali ne
možete ući, recimo... preuranjeno.

T: Također postoji koncept pravednog bijesa prema neistomišljenicima,

uključujući u obitelji, u društvu, u religiji. Može li bijes biti pravedan?

IM: Naravno da ne može. Definitivno ne može. Kako bijes može biti pravedan?
Opet ću reći jednostavno: kad na sve to pogledamo globalno, zbog činjenice da
se radi o zamjeni, i to pogoršanoj, bijes može biti pravedan. Dao sam primjer
Atlantide. Da, to je bio pravedni bijes, koji je naprosto zbrisao civilizaciju s lica
zemlje, potopivši je i uništivši. Ali to je kao bespotreban teret. A kad su ljudi u
pitanju, to se ne može manifestirati. Prije svega, pravedan bijes dolazi kroz
Duhovni svijet, iz Duhovnog svijeta. Dakle..., kako može postojati u ljudima koji
su daleko od Duhovnog svijeta koliko ja od baleta? Ali ovo je ugodan oblik
manipulacije: proglasiti nekoga sotonom i sručiti na njega sav nečiji pravednički

98
bijes. Tako se nečiji zemaljski problem lako može riješiti pod maskom, recimo,
pretpostavke.

T: Sebičnost, obrana svojih misli. (IM: Da, naravno.) Jesu li njihove?

Zh: Igore Mihajloviču, ima još jedno pitanje. Laici vjeruju da je svetost sudbina
odabranih.

IM: Naravno. Svetost je sudbina odabranih. Ali ljudi se ne rađaju odabrani, oni to
postaju. Jer prekoračiti sotonu i doći u Duhovni svijet - to je od velike vrijednosti.
A svetost je, opet, nakupljanje i zadržavanje onih duhovnih moći. Evo, recimo
jednostavnije, svetac i spašenik - tu postoji velika razlika. To jest, svet ili živ - tu je
razlika. Znači da je osoba još uvijek ovdje, ali stječe već tijekom života... Tijekom
privremenog života, našega zemaljskog života, ona stječe vječni život. Taj čovjek
je već slobodan i spašen. Dok je svetac ispunjen tom snagom, tom milošću, tom
Božjom Ljubavlju. I čuva je poput škrtice, ne dijeli je ni s kim, nego je neprestano
povećava. Dobro, naravno da je dijeli, nemoguće je... Samo kažem...

Rekao sam u dobrom kontekstu da je ne dijeli sa sotonom, ali rado je dijeli s

drugim Osobnostima. Zato se u njemu umnožava. To je svetac - onaj tko ne gubi
tu snagu Ljubavi, to unutarnje svjetlo. A zašto ih se naziva svecima? Zato što
svijetle dok dijele.

Zh: Da, postoji još jedno slično pitanje o tome da trebate čekati da se milost spusti
na vas, a sami u tu svrhu ne morate ništa činiti. Vi sjedite...

IM: Dakle, ponovo, to su upute iz svijesti. Znači, budi poslušan, sjedi mirno, čekaj
i definitivno će se na tebe spustiti; to jest, ne čini ništa. To je vrlo ugodno. Isto
kao da, znate, dugujete nekome novac i kažete mu: "Mirno sjedi i čekaj, donijet
ću ti." Godina, dvije, tri, pet, deset i tada već, kako je rekao jedan istočnjački
pjesnik: "Ili će umrijeti magarac ili sultan ili ja. Nekako će se riješiti". S ovim je isto:
"Sjedi i čekaj", najvažnije - ne čini ništa. Ne sprečavaj svijest da te potkrada, krade
velike količine, oduzima ti život i svaku priliku. A ti "sjediš i čekaš". Ako želiš živjeti,
ustani i idi. Nema drugog načina. Ako sjediš, život ti neće doći.

99
T: Igore Mihajloviču, imamo i ovo pitanje. U mnogim religijama se spominje da će
doći dan kada će se dogoditi vaganje dobrih i zlih djela. Kakvo je to vaganje? Kakav
je to dan?

IM: Taj dan je zapravo vaš život. To je dan. A vi ste vaga. I svake sekunde, svakog
sata sve važete. Jer čim se čovjek rodi, već umire. I on je vaga svojih radnji. Ako u
vama prevladaju dobra bogougodna djela, zadobit ćete život. Zadobivši ga ovdje,
prijeći ćete most prema životnoj vječnosti. Ali most od smrti prema životu je
zapravo vaše postojanje.

T: Znači da se ne radi o nekakvu sudnjem danu, nego o nečemu što se osobi

događa svakog...

IM: Sudnji dan... Pa, može se reći i sudnji dan, a može i Armagedon, ali svatko ima
svoj. Samo što se za neke život sastoji od mnogo godina, desetljeća ili tako nešto,
ali u stvarnosti je to samo jedan dan, čak i manje. Ujutro je započeo, sunce je
izašlo, a navečer je otišlo u suton. Isto je sa životom. Ne tako davno su ljudi ovo
razumjeli.

Zh: Sljedeće pitanje: kad se osoba duhovno razvija i krene tražiti potvrdu svoje
duhovnosti u vanjskom, kad čini prave stvari: ili joj oči blistaju, kako izvana
izgleda...

IM: Pa, oči blistaju. Oči mogu blistati iz puno različitih razloga: dim uđe u nečije
oči, rezao je luk, netko mu je nagazio nogu. Oči mogu blistati i od suza, a... A suze
mogu biti različite. Postoje suze od tuge i od radosti. To nije pokazatelj. Život u
očima - to je pokazatelj. Ali stvar je u tome što ga ne vidi svatko, ali svatko osjeća.
Samo što se ponekad svijest pobuni i shvati to kao gestu mržnje. A to se događa
često. Znate i iz vlastitog iskustva - uđete i osjetite poglede mržnje. Zašto? Zato
što su zavidni, uspoređuju se i slično. Nije li tako? Rijetko čije oči zablistaju kad
uđete. Je li točno? A ostali - upravo suprotno. Čak se vidi grčenje mišića. Zašto?
Tko koga kontrolira? Kad Bog živi u ljudima, on te čini sretnim što si došao. A kada,
oprostite, vrag upravlja njima, počinje micati rogovima, ljudi osjećaju bol iznutra,
grče se, postaju napeti. Eto vam odgovora. A to ste samo vi. Zar nije tako?
Hajdemo dalje.

100
T: Postoji nešto, pa, jedan izraz među ljudima, da trebate "brinuti za nekoga",
"patiti za nekoga". Što je "patnja za nekoga"?

IM: To je izravan izraz. Zapravo je... znate, jezik je vrlo zanimljiv. A sustav zapravo
daje mnoge znakove i mnoge stvari naziva pravim imenom. Recimo da ste
zabrinuti za nekoga - znači da živite za nekog drugog. Patite zbog nekog -
doživljavate bol zbog nekog. Ako to prevedete na uobičajeni jezik, svojim
radnjama jednostavno uludo trošite život i moć svoje pažnje upucavate u sustav,
hranite ga. Za koga je to dobro? Bolje je za demone, za sustav. Je li dobro za vas?
Naravno da nije. Jednostavno živite život ili gorite kroz dane, mjesece i tako dalje.
To jest, skraćujete si život, smanjujete si šansu za duhovno spasenje, zato što
samo bacate ovu moć u smeće, oprostite, ovo je izravan izraz, da bi svatko
razumio.

T: Igore Mihajloviču, još je jedno pitanje rašireno u kršćanstvu, da ljudi u dnevnoj

molitvi odaju počast umrlima, a smatra se da odavanje počasti mrvima može
nekako poboljšati ili olakšati njihovu poziciju...

IM: Što je rekao Isus Krist? Na koncu, tko je Isus za kršćana? Kažite mi tko je iznad:
onaj tko je kasnije napisao ove molitve i ljude natjerao da se ovako ponašaju, ili
Isus? Što je Isus rekao?

Zh: Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.

IM: Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, ali živi idu istim putem kao i mi. Kada
osoba molitvama odaje počast mrtvacu i želi mu najbolje, pokušava nešto užicati,
pogađati se - hrani sustav. Da, o ovome smo razgovarali više nego jednom. Dosta,
podosobnost se nakratko osjeća bolje, ali trošak je ogroman, jer mrtvi jedu jako
puno. Dakle, za njih je... Ovo je... Evo vrlo jednostavnog primjera. Zamislite: osoba
je jako gladna i doživljava stalnu glad, a vi, ne znam, date joj komadić kruha. Uzeli
ste svoj dnevni obrok, ali njoj ste dali samo mrvicu. To mu neće biti dostatno za
preživljavanje ni za spasenje, ali na trenutak će utažiti žeđ. Naposlijetku, za
podosobnosti koje stoljećima lutaju, za njih je dan sitosti, pa..., da, nakratko im je
praznik. A što će se s njima dogoditi kada i vi također postanete podosobnost?
Tko će ih hraniti?

101
Jednostavan primjer. Ako osoba... Pa, možda nije moralno, možda nije dobro, ali
to govori svijest. Zašto? Zato što je to korisno za hranjenje svijesti. Gradi čitav
sustav neprekidnosti, tako da je djeca, unuci, praunuci - već smo pričali o tome -
hrane, hrane i hrane, zato što, pa, korisno je, ugodno i lijepo biti nahranjen. Nije
li? Možda biste trebali prestati očekivati hranu, a stjecati život, tako da ne
umrete? Tako da neće biti potrebe za hranom. Nije li tako? Kažu: "Da, možeš
osjećati žeđ ili možeš postati ocean." U tome je razlika.

Zh: Što je religijski fanatizam?

IM: Religijski fanatizam? Isto što i ateizam. Prije svega, to je negiranje Boga,
nepoznavanje Boga. Ovi ljudi fanatično vjeruju u dogme svojih institucija, svoje
religije i čine što im autoriteti kažu. Znači da je upravo to fanatizam, ali nikako
nije Božje znanje, zato što će se ovi ljudi vrlo vrlo snažno opirati i protiviti Istini.
To je... Dakle, često primijetimo da ljudi, dok brane svoju religiju, isključuju sve
ostalo. Čak si ne dopuštaju misao da je druga religija jednako dobra kao i njihova,
gdje se ljudi također mogu spasiti. A oni su se spašavali i spašavat će se. "Ali ne,
samo naša religija", ovo je... "U ime Boga, sve ću učiniti," reče on, "i ubit ću
svakoga", je li tako? Eto odgovora. To je put smrti. To je nedostatak znanja i, prije
svega, lijenost. Robovsko postojanje. Jedan od oblika zamjena savjesti. Ali, što
ćete...

T: Ovo je također vrlo čest fenomen među predstavnicima raznih religijskih

organizacija, sekta, okultnih, magijskih salona, gdje koriste jednu te istu frazu dok
obavljaju neki ritual. Tako kažu: "Autoritetom kojim me Bog ovlastio" ili "Vlašću
koju mi je povjerio Svevišnji" dajem ti dozvolu za nešto, ili te rješavam nečega,
darujem ti nešto, dajem ti oprost i tako dalje. Dakle, riječ je o vlasti i autoritetu
koje je, navodno, Bog dao ovom ili onom predstavniku njihove organizacije. Čak i
kršćanski tekst spominju u vezi s apostolima da Svevišnji...

IM: Reći ću ovako. Sve to dolazi od želje i nastojanja samog sustava, recimo, da
ima nekakvu moć. Ali svemu ovome je prethodilo, ako uzmemo kršćanstvo, da je
zapravo Isus obdario učenike nekakvom moći. Neke od njih, naglašavam, za koje
danas ne čujemo. Imali su određenu moć, ali opet, oni su služili - to trebate
shvatiti. Služenje u najvišem razumijevanju. I zaista su bili obdareni moći. A ostali
- pa, oni su se izjednačavali. Naposlijetku, lijepo je znati da posjeduješ neku moć

102
samo zato što si u ovoj organizaciji. Pa, to je običaj, zato se i događa. Što ćete?
Tako je kako je. Vjeruje se, na primjer, da je moć, neka vrsta moći dana demonima
ili nečemu drugom. Poanta je drugo. Osoba dođe takvu svećeniku, a ovaj kaže
ovlastima mu povjerenim, takoreći: "ja sam predstavnik Boga i svi ti se grijesi
opraštaju." Osoba ostane u istom stanju u kojem je bila kad je došla. Ostala je
jednako prazna iznutra. Je li postala manje grešna? Ili joj se svijest zaustavila,
prestala raditi? Dakle, što zaista?Već su odrasli, moraju ovome pristupiti
ozbiljnije, nekako, recimo, ili sa znanstvenog stajališta ili barem s osnovnim zrelim
razumijevanjem što je duhovni put, ozbiljnije se odnositi prema njemu. Dok se
ljudi odnose kao prema igri, a ne kao... Vidite, tu je cijeli problem.

Netko želi vjerovati u bajke, unatoč činjenici da je on ili ona već star(a), točno? U
djetinjstvu je u redu, ali zašto se igraš ovoga kao odrastao? Ako želiš spasenje,
ustani i kreni. Idi se spasi. Postoje alati. A misliti da ti druga osoba može oprostiti
grijehe - pa, to je smiješno. Već smo puno pričali o ovome. Opet, kako shvaćamo
sami grijeh? Naposlijetku, užasno je izobličen. Reći ću jednostavno: biti rob
sustava, biti lutka u rukama sotone, živjeti pod diktatom demona, gdje se sve
odlučuje za tebe, apsolutno sve, čak i noga na koju ćeš ustati, sve odlučuje i
prosuđuje svijest - to je grijeh. A sve drugo... Nema ničega drugog na svijetu.
Postoji samo jedna stvar na svijetu: diktatura sustava ili duhovna Ljubav.

Zh: Također, sljedeće pitanje: prisutnost nekog svetog reda čini osobu
duhovnijom, ispunjenijom...

IM: Pa, Bog ne rangira. Ljudi se pogađaju, kupuju, zaslužuju rangove. Ne kažem
da to rade svi. Ni da zaslužuju. Kao u svakoj drugoj organizaciji. Opet, netko gazi
ljude... u pravilu. Nije li tako? Ako ćemo stvari gledati razumno, nekome se netko
sviđa, netko je višeg ranga i sviđa mu taj ulizica, pa ga promiče. A ako osoba prati
put Boga i brani se, pa, obično sami sebe isključe. Tko bi ga stavio na visoku
poziciju? Uništio bi cijeli sustav.

Zh: To je samo prebacivanje odgovornosti s vjernika na nekoga tko je svećenik,

to jest...

IM: Dakle, opet smo natrčali na autoritet, je li? To jest, osoba umjesto da zaista
ide sama... Svećenici su važni i potrebni. Moraju poticati i govoriti. Opet, tko je

103
iznad: svećenici, crkva ili Isus? Jednostavno. Isus. Što je rekao o pismoznancima i
farizejima? To vam je odgovor, društvo. Ne budite kao oni, ne ponašajte se kao
oni, ali činite sve što kažu, jer upute su im obično točne. Ponovno, dobri ljudi su
svuda okolo, prekrasni ljudi, a postoje i, oprostite, ljudi koje jednostavno sustav
kontrolira, koji su pohlepni i slično. Ti pohlepni, to je... To je nebulozno, počinju
pričati svoje...

I to je istina, to je iz života, ljudi dođu, kažu... Ti dođeš i pomisliš da je to nekako...

Opet, treba kriviti same ljude, oni sami stvaraju autoritete, zato što ih slušaju i
ugađaju im, točno? Netko bi mogao reći: "Ne!", okrenuti se i otići drugom
svećeniku. I to je to. Kad bi se svatko ponio na taj način, tada bi se onaj lijeni i
pohlepni drugačije ponašao. Nije li tako? Jest. Ovdje sam počeo pričati da mi
dolaze i pričaju kako neki oci govore da je tijekom sjećanja na umrle svakog tjedna
predstavnik obitelji dužan donijeti hranu. I ne samo hranu, mora biti svježa, svježe
kuhana, topla i vrhunska. Sad sjedite za blagdanskim stolom, a najbolja hrana je
razdijeljena i odnesena u crkvu. I nije stvar samo u donošenju tople hrane u crkvu,
nego još mora i biti umotana u maramu. Obavezno u novu maramu, i ne neku
jeftinu, jer ne možeš škrtariti na mrtvima. Ali ako svećenikova žena nosi ovu
maramu, utoliko više milosti za tvoje mrtve. Pa... pa... pa... ljudi, to je podvala,
pa... mučno je za čuti, iskreno. Upitam ljude: "Je li stvarno tako?", "Da, stvarno."
Ja kažem: "Nosite li i vi?", "Nosimo", kažem: "Tko je onda ovdje budala? Je li to
svećenik?" Pa... znamo neke oce koji pucaju od pohlepe. Ali šta im možeš? Sotona
ih kontrolira. Sotona se baš ne boji ni hrama ni križa ni vode - ne boji se ničega,
jer on sjedi u glavi čovjeka. Jedino čega se boji - je kada osoba zakorači stazom
prema Bogu. A on se boji Božje Ljubavi iznutra - toga se on boji. A ostalo su igrice,
ljudi i slično. Istina je. Koga onda kriviti za pojavu takvih ljudi, na primjer u
crkvama kao u organizacijama? Same ljude. Kad si jednom čuo glupost dok su ti
je prvi put govorili - pa, jednostavno budi otvoren i pošalji tog oca da ide brati
gljive, po mogućnosti nejestive. To je to i sve će biti u redu. Zar nije tako? Jest.
Oni sami ugađaju, sami donose. "Ali kako da se usprotivim? On je svećenik." Da,
prije svega je čovjek. Što to znači da je svećenik? Oprostite, ako gorim u vatri,
jesam li ja sad čuvar srca ili nešto slično?

To je jednostavno pitanje. Ako nisam tamo, vatra će se ugasiti i više je na svijetu

neće biti? Jednostavno pitanje. Je li to moguće? Trebate razmišljati, ljudi, samo
razmišljati. Napravite si problem, onda se uvrijedite, a onda optužujete čitavu

104
crkvu i svakoga. Koliko god razgovaram s ljudima, a razgovarao sam, vjerujte,
puno, ovo je prvi put da čujem za "radost" koja je sada u tijeku. Tko je tome kriv?
Treba li, oprostite, kriviti vodstvo crkve što je tu...? Nemoguće je da svaki svećenik
postavi još dvojicu. Zašto dvojicu? Jer ako postaviš jednog - on može podijeliti što
mu je doneseno, znate... Zato je nužno postaviti još jednog, da bi on bio iskren.
Dakle, za što su ljudi, za što su laici? Pa... Hram ti je zapravo kuća. Tamo odlaziš
radi duhovnog rasta. Ako te nešto ometa, to eliminiraj.

T: Zato se traži, kao što ste rekli, da ga se pošalje u šumu po gljive, po mogućnosti
nejestive.

IM: Tako je. Zašto u šumu i po nejestive gljive? Zato da bi u šumi ostalo više
jestivih, da bi manje ljudi slučajno uzelo nejestive. Mislim na dobre ljude,
obećavajuće. To je također dobro, takvi šumski dežuratelji. Ako ljudima ne možeš
donijeti dobrobit, budi barem malo koristan.

T: Igore Mihajloviču, također postoji pitanje, netko bi rekao da je nepremostivo

za laika: kako voljeti svoje neprijatelje? Oni se trude, ali...

IM: Znate, osoba zapravo ima jednog neprijatelja, a taj je neprijatelj sotona. A
njega je nemoguće voljeti. Dakle, kako je moguće voljeti bijesnog psa koji te
ujeda? Nije li tako? Zašto bi se voljelo vraga? Moraš voljeti Boga. I tada će doći
do pomirenja, tada će doći do razumijevanja da ne treba napadati ljude, jer njima
upravlja vrag, baš kao što upravlja tobom. U ovaj izraz je ugrađeno da ne treba
napadati ljude koji rade loše stvari, zato što se ne može napadati one Osobnosti
koje su zavedene od sotone, a one ne znaju što rade i zato rade zlo. To je zaista
tako. Zato što kažnjavaju sebe. Dakle, zbog čega napadat onoga tko je rob
sotone? To u njemu rade demoni. Ne trebaš se osjećati napadnuto. Ali voljeti...
koga, voljeti vraga? Voljeti mrtvo? Nekako je pogrešno, nije li? "Vozlubit" - to je...
Pa, postojao je takav izraz - ali ne voljeti. Blizu voljenja, u značenju "ne napadati,
ali ne voljeti".

Zh: Imamo pitanje: koje bi radnje vjernici trebali poduzeti na početku?

IM: Kako mislite?

105
Zh: Dakle, kako započeti, konkretno, kako ne biti pasivni iščekivalac, nego...

IM: O ovome smo pričali mnogo puta. Znači, svaki duhovni put počinje prvim
korakom. Prvi korak, onaj najjednostavniji, recimo zaista provjeren put - počinje
proučavanjem tvoje svijesti uz pomoć tvoje vlastite svijesti. Ako ćemo ozbiljno,
osoba će jednostavno biti užasnuta do koje je mjere izmanipulirana. Upravo ovo
vas jača na duhovnom putu, kad osoba zaista počne raditi, jer dolazi
razumijevanje da netko za vas odlučuje u svemu. Ali tko ste vi i gdje ste? Sustav
to baš ne voli otkrivati i dati osobi priliku da počne na tome raditi, stalno ometa,
odgađa za kasnije, jer sustavu nije ugodno da ga se razotkrije, zato što mu se
oduzima alat. A on tim alatima jede, usput; to su mu žlica i vilica. Ne trebate žaliti
sotonu, jer ni on vas ne žali. Uskraćuje vam najvažniju stvar u životu. Nije li tako?
Jest.

T: Kaže se: "Molitva svećenika, koji je zaređen, ima posebnu snagu. Vjerojatnije
je da će Bog čuti vas kršćane kad svećenstvo moli s vama i za vas. Kad crkveni
svećenici mole za vas, s vama..."

IM: Oh, Gospode. Božmiprosti, bez obzira tko molio s vama i radio nešto s vama,
ako molitve u vašoj glavi recitiraju demoni, nitko vas neće čuti osim sotone. Opet,
bolje je put pratiti zajednički, zajednički proučavati obrasce, utjecaj sotone i
njegova ometanja. Bolje je dijeliti iskustva, učiti na iskustvima predaka, sačuvati
kulturu i učiti povijest zajednički - bolje je, i to je poanta. Ali ponosno uzdizati
sebe iznad nekog drugog, dok ste vi sami isti, bez obzira kakav vam je status
dodijeljen - pa, to je grijeh. Već je grijeh i ovo: "Gospod će te čuti". Nema
posrednika, ne može ga ni biti, između Boga i čovjeka, jer put je prekratak, nitko
se neće uklopiti. Zamislite, dat ću vam jednostavan primjer. Osobnost i duša,
kratak put. Kako ćete između toga ugurati velikog tipa, bez obzira kakvu odjeću
nosi, bez obzira kojoj religiji pripada? Sve je banalno. Ljudi, sve je banalno. Ali u
značenju manipulacije ljudskom sviješću, uzdizanju, zašto bi se ljudi pridržavali i
izvodili "molitvu koja je snažnija"?

Tada skliznu, tako da im morate donositi tople obroke svakog tjedna. Baš tople
obroke, i umotane u skupe marame. I sanjati da svećenikova žena nosi tu
maramu, a tada će vam blagoslovljeni biti pokojnici, kojima odajete počast na
ovaj način. Dakle, na ovaj način sve započinje. Svećenici... Ovdje također trebamo

106
razumjeti da se ovo događa još od davnina, kad su ljudi doista služili Bogu, a
njihova su djela bila apsolutna tajna. U konačnici, oni koji su u službi Boga djeluju
u tajnosti i osoba za to ne zna. Ali to nije zanimljivo, tajno djelovanje dok... Pa,
recimo samo, oni koji su u sjeni, već smo rekli, ima puno različitih manifestacija i
zaista postoji utjecaj, i kad netko stane i ometa utjecaj na vas, ne znate za to,
samo ste se osjećali loše, počeli ste se osjećati bolje i imali ste nešto slobodnog
vremena, trenutak, neki teret pao je s vas i sjetili ste se Boga, sjetili ste se Ljubavi,
sjetili ste se dobra, to vas je nadahnulo i osjetili ste radost, i možda je nešto dobro
postalo od vas. Ali ne znate čije je to djelo i zašto je tako. Samo ste loše
raspoloženi, vrijeme se promijenilo, krvni pritisak povećao, hormoni zaigrali,
mnogo problema, nešto ste loše pojeli. Ponekad, baš kad osobu napadaju oni koji
su u sjeni, neki treći, kako se nazivaju, koji nisu povezani sa sustavom, (dobro, i
dalje su dio sustava, to je sve to... isti demoni)

pa, također puno jedu, i osoba se deprimira. Oni koji su doista u službi Boga
potajice uklanjaju ove nepotrebne smetnje, jer čak je i svijest više nego dovoljna
za osobu. I ako Bog da, ovaj je filtar dovoljan za izvući se, a oni su se već zakačili
kao pijavice. Dakle, to je bit služenja. Dok se svijest uspoređuje i izvrće stvari, jer
zapravo, što su radili Isusovi učenici? Nosili su ovo znanje i davali ga ljudima. Je li
tako? Ali ipak nisu rekli... Pa, svi su čuli za Šimuna, koji se pokušao uspoređivati,
čak je nadišao... pa, "Isus Krist je ništa u usporedbi s njim". Dok je on (Šimun)
hodao, ako bi njegova sjena pala na osobu, već bi bila blagoslovljena i izliječena.
I to je sve, postojala je takva ooo..., takva "Božja snaga koju je posjedovao", da je
prštao njome. Dakle, ljudi, eto vam odgovora. Sve je iz svijesti, uspoređivanje i
tako dalje. Stoga, kakvu snagu nečija molitva može imati za vas ako ne želite i ne
idete nikuda?! Nikamo nećete stići. Nije li tako? Sve je u vašoj glavi.

T: Igore Mihajloviču, imamo još nešto; voljela bih se dotaći teme monaštva.
Naposlijetku, monaštvo je u biti prilično, recimo nova pojava, ali...

IM: Da, nova je. Zh: Kako je bilo prije?

T: Što je bilo protorip, da, monaštva?

IM: Dakle, u korijenu prototipa monaštva, od čega je sve nastalo, a onda...

Pojavilo se kasnije. Recimo samo, spominjanje sestara Allat. U početku je

107
postojala duhovna služba, mislim, već poslije sestara Allat, postojalo je duhovno
služenje samo sa ženama. Kasnije, s dolaskom patrijarhata, već s razvojem, pa,
recimo, kad se sve već promijenilo, vrag je ojačao i nije se toliko bojao, postao je
jači - tada se pojavilo svećenstvo. To jest, ženske grupe ljudi koja su živjele u
određenim zajednicama srodnim samostanima, ali nisu više bile uključene u
služenje Bogu, nego su služile sotoni, znači prakticirale su magiju, predskazivanja
i slično, to jest, tratile su moći Allata pretvaravši ih u antiallat, pa, u zamjenu za
informacije, recimo. Dakle, ovo je poslužilo kao prototip, opet, za uspostavu
monaštva, određenih grupa, a već su postale muške i sve to. Zašto?

Zato što su vidjeli da postoji zajednica žena koje žive usamljeno i tko zna što tamo
rade, ali imaju ogromnu moć. Čežnja za tom moći je zapravo dovela do ovoga. I
također išla u prilog činjenici da su ljudi koji su težili praćenju jednostavnijega
puta, lakšeg, odbacili su sve ovozemaljske stvari, došli u takvu koncentraciju, u
samoću, dakle, da bi bili nerazdvojni jedan na jedan s Bogom. Iz nekog razloga se
to smatralo lakšim. Ali baz obzira od koga se skrivaš i kamo ideš... čak i na visoku
planinu, čak i u duboku pećinu, svijest te svakako neće napustiti, bit će uz tebe, u
samoći i u društvu, svijest će još uvijek ostati u tebi, od nje se nigdje nećeš skriti.
Dakle, to je životna istina. Nema ništa loše u monaštvu,
to je zajednica ljudi, a znate, ljudi su ljudi. Ljudi su svuda: ili u monaštvu, u religiji,
svuda. Nije li tako? Ovisi o osobi.

Osim toga, u tome nema ništa loše. Naprotiv, to je zanimljivo; naprotiv, to je

dobro. Recimo, kad se ljudi zaista razviju, kad teže Bogu, naravno da je lakše i
bolje činiti to u grupi, a kad se to sve obavi u disciplini i usmjereno na duhovni
razvoj, naravno, to pojednostavljuje stvar.

T: Postoji i pojam odricanja od svijeta, točno? Znači, svojevrsno presijecanje

nečije prošlosti, promjene imena...

IM: Dakle, opet uvodimo uspoređivanje u služenje, jer kada osoba kreće služiti,
odriče se svega što je bila ranije. Dakle, što to znači, odriče se? Vještina i sjećanja
su sačuvane, nemoguće se odreći svega od prije i krenuti od prazne ploče. To
znači da morate naučiti jezik, naučiti hodati, znači sve živo, dakle, ako ćemo biti
iskreni. Inače, ne, nego se radi o nekakvoj igri: Odričem se svega od prije i sada
započinjem nešto novo. Takvo vjerovanje je više kao igra svijesti.

108
T: Osim toga, zamjena od strane svijesti, koja je zvučala, u osnovi, u prvim fazama
također u mojoj glavi: što znači odreći se, je li tako? Tako sam se upustila na
duhovni put... IM: I izgubila sve.

T: Mora se tako, "Sve što se dogodilo u prošlosti je laž." Mora se...

IM: Šta? Nećete kuhati, nećete živjeti, nećete komunicirati sa svojom rodbinom,
šta...?

T: Morate postati nekako novi. Ali kako novi?

IM: Novi, kako novi? Zeleni ili crveni?

T: Tada kreće traženje, koja vrsta novoga, gdje su ti sveci, kako...?

IM: Dakle, to je svijest. Ništa se ne mijenja u osobi. Kako se nešto može izmijeniti
u izgledu ili u sjećanju? Ništa. Život je jednostavno stečen i nešto je postalo
besmrtno, dok je sve drugo smrtno. To je sve. Kako može biti drugačije?

T: Hvala. Ključna točka je da to nije... to nije promjena maski, već samo...

IM: Ne, naprotiv, to je skidanje maske. (T: Da.) Iako ponekad hotimice osoba
svjesno navlači maske. U svakodnevnom životu svaka osoba, naglašavam, svaka,
ne primjećuje kako joj se maske mijenjaju, čak ni ne primijeti. Zatim recimo, kad
osoba stekne život i još uvijek je prisiljena, pa, već ovdje kao što kažu: "tko se
druži s vukovima, nauči zavijati", a da se vas ne bi smatralo ukusnim janjetom,
dok ste među vukovima trebate nositi masku vuka, je li tako? Govorim
figurativno. Sve su ovo maske, to su već svjesne radnje. Dakle, kako možemo,
primjerice, razgovarati o Bogu, ako su samo ateisti okolo? Tako ćete pričati o
ribarenju, sportu, o bilo čemu. Iako shvaćate patnju onih u blizini. Ali što možete,
to je njihov izbor.

Zh: Također imamo pitanje o monahu s Atosa, koji je s divljenjem rekao da dok je
sjedio i molio na planini, orao je kružio iznad njega.

109
IM: Dakle, orao... Možda nije bio orao, čovjek je samo pogriješio, zbog svojih
starih godina iz zbog ponosa, možda je zapravo bio Grifon?

T: To je trenutak u kojem ljudi traže nekakvu potvrdu: ako je molitva prava, orao
kruži; ako orao ne kruži, tada...

IM: To je megalomanija. To je pojava, znak Boga koji mu je poslan, budući da je

on monah s Atosa, on sjedi na planini i moli se Bogu, on sam se moli nekom Bogu.
I tu Bog kaže: "Wow, kako si ti dobar lik, daj da te barem pogledam orlovim
očima." Dok je zapravo u pitanju ptica koja želi jesti, čeka da se ovaj lažov i
ponosna osoba napokon pretvori u hranu. Sve je vrlo jednostavno. Dakle, ovo je
ponosan čovjek i lažov. Takve ljude ne vrijedi slušati, jer oni sami griješe i druge
vode u pogrešnom smjeru. Ali moram reći da na Atosu ima jako pristojnih ljudi.
Imam mnogo prijatelja tamo i dobri su ljudi...

T: Da. Ali ovo pitanje...

IM: Oni koji nisu čekali da orlovi lete iznad njih su ustali i otišli. Imaju jednu
nevolju, ali nevolja je nevolja organizacije, da se ne može otvoreno razgovarati o
ključevima, onim istinitim. Eto, to je organizacija.

Zh: Što je nevidljiva borba monaha? Dakle, ona u kojoj se nađu, koja ih ometa.

IM: Svijest. Ništa drugo. Što ih drugo ometa? Što može ometati monaha, kao i
laika, ili kako god se osoba nazivala i što god činila? Osim svijesti, osim sotone,
nema nikoga između njega i Boga. Ništa više.

Zh: Da, ovdje također imamo pitanje laikinje: "Molim se da grijehovi nestanu,
neprestano se brinem, bojim se, što ako se ponovo dogodi, što ako opet upadnem
u..."

IM: Sve ovo nije ništa drugo do djelovanje svijesti, točno? Znači, svijest krivi,
razotkriva - to je njezina omiljena metoda. Osoba krene duhovnim putem i
počinje ocrnjavanje, ponižavanje i punjenje strahovima. Hoće li ova osoba ikamo
stići? Nikamo, osim do podosobnosti. Zašto? Zato što moć pažnje troši na slušanje
tih glumaca koji joj brbljaju u glavi. Financira ih, hrani ih svojom pažnjom, umjesto

110
da usmjeri svoju pažnju na Boga, na Ljubav, na iskrenost. Naposlijetku, to je vrlo
lako. Nije li? Dakle, oprostite, tko je budala u ovom slučaju? Budale su demoni
koji ovo sve šapću, ili osoba kao Osobnost koja financira to brbljanje u glavi
umjesto da stječe život? Pa, sve je to pošteno. To je istina. Ali dok je u brigama,
to je kao ono plakanje, zar ne? Dakle, oni smatraju da s bore, da nešto čine, da se
suprotstavljaju i da nešto postižu. Nekakva akcija se odvija, jer savjest govori:
"Kako je to samo voljeti? Nema akcije, samo ljubav, i to je to?"

A zašto? Zato što svijest ne zna što je Ljubav. I neće nikada znati što je istinska
Ljubav. Ljubav koju poznaje svijest je, pa, ne znam, možda postoji neka vrsta
feromona, hormonske igre - to je za nju ljubav, i to je to, tamo završava, a tada
počinju sukob i mržnja. Ali ne zna što je ljubav i ne može znati. Zašto? Zato što
smrtno ne poznaje Život, i to treba zapamtiti.

T: Igore Mihajloviču, u nekim samostanima i zajednicama također postoji praksa

da se ljudi odvoje od izvanjskog svijeta, ograniče si pristup sredstvima
komunikacije, interakciju, internet (IM: Dakle, ponovo, to je samoća, to je...) Kako
ovo pomaže ili pomaže li pri radu na sebi?

IM: Apsolutno ne, ni na koji način. Dobro, da, primaju manje informacija, manje
ometanja, ali svijest je svijest, znate. Ali pitanje je, bez obzira koliko se trudili,
recimo, nekako spriječiti napade sotone, pa, neće uspjeti. Kako god bilo, čak i ako
su ih dvojica u istom samostanu, opet će se ljutiti jedan na drugog. Pritom svijest
sve razdvaja. Pitanje je je li osoba prilagođena, koliko se trudi i koliko joj je iskrena
potreba, koliko je voljna iskreno i predano raditi. Ako osoba zaista osjeća i čezne
za Životom, teži Duhovnom svijetu i spremna je, tada ne mari: čak i ako je tamo
internet ili nešto drugo, čak i ako su svi televizori svijeta oko njega u isto vrijeme
i zvrndaju od jutra do večeri, ni na koji način neće omesti ili kočiti osobu. Ne
postoje smetnje koje svijest može nametnuti, niti ih može biti... Što god svijest
ponudila, recimo to jednostavno, tisuću godina najuzbudljivijih emisija, savršeno
zdravlje, sve dobrobiti i veselja - s jedne strane; i jedan trenutak u Duhovnom
svijetu, samo jedan trenutak. Je li moguće to usporediti? Nemoguće je, jer će
ovdašnjih tisuću godina prohujati kao trenutak, dok je jedan trenutak u
Duhovnom svijetu zauvijek, jer tamo ne postoji vrijeme. Tako stari štosevi. Ali
istina je, nema usporedbe.

111
Zh: Život vjernika poprimio je svojevrsnu usredotočenost na grijeh, što znači da
traže jedan grijeh, zatim sljedeći, prevladaju ga, onda traže sljedeći...

IM: To je traženje borbe i slično tome. Ljudi na duhovnom putu također često,
dok izvode Isusovu molitvu ili duhovnu vježbu, dođu do shvaćanja kako svijest
radi, suočavaju se s određenim obrascima iz svijesti, napadima i slično, počinju se
odupirati, i tu se isto događa da sotona pobjeđuje. Umjesto da počne živjeti,
osoba se ograničava na postupak same borbe, događa se zamjena i osoba moć
pažnje više ne ulaže u Božju Ljubav ili nešto drugo, ne stječe Vječnost,
zaokupljena je potrebom da se bori, treba joj neprijatelj, s kojim će... Pa, svijest
lako ode za tim. To je tako, i život na kraju završi u borbi. Potrebno je proučavati,
to je jedna od faza, ali kad jednom shvatite da ste manipulirani, dalje trebate
stjecati Život, dalje trebate nastaviti kao Osobnost, kad jednom shvatite da ste
Osobnost, da ste onaj koji daruje svojom pažnjom i da imate slobodu izbora -
preraspodjele ovih sredstava, recimo, ove energije, ove životno važne energije
pažnje, tada već trebate sami izabrati kuda sve to usmjeravati.

Ako se volite boriti, pa, svejedno je, ne znam, kao s nekim drugim životom, kao
ateizam ili sporovi oko Boga, ili u potpunosti zaboraviti na Boga i živjeti svoj život.
Naposlijetku, većina ljudi to radi. Sjete se samo kad, oprostite, kao pacijent s
enurezom kad se sjeti kahlice, samo kad ga doista potjera. Ali inače, pa, žive bez
Boga i on ih ne gnjavi, znate, jer općenito je sve prekinuto i izgleda da im da bi
trebali tako živjeti. Životinje tako žive, a i ljudi. Pa, što se tu može? Gdje postoji
razumijevanje da ulažete snagu svoje pažnje i izabirete, slobodan ste čovjek i
izabirete ulagati snagu pažnje u Duhovni svijet - to je duhovni rast. A borba je...
To je borba, to je strka. U prvoj fazi je opravdana, ali poslije više nije.

Zh: Ne zaglaviti.

IM: Nemoguće je prevladati sustav. Ovome trebamo pristupiti razumno. To znači

da ćete se opet boriti iz ponosa: "pobijedit ću sotonu". Ali kako ga možete
pobijediti? To je kao da ćete sada pregledati cijeli internet na svom tabletu. Dakle,
sad ćete proći cijeli internet - to je besmisleno. Ali to je samo nekakav internet,
dok je tamo, oprostite, sustav.

112
T: Također bih željela podijeliti spoznaje jednog svećenika: "Ključni, odlučujući
trenutak u životu je trenutak ovdje i sada. A što je najvažnije i najznačajnije u
ovom trenutku? Razumjeti što Bog od tebe traži."

IM: Ništa. I to je poanta. Bog ništa ne može tražiti od osobe koja nije počela živjeti.
Već smo spomenuli primjer sa Zhanninim jajnim stanicama. Je li razumjela što
one hoće od nje ili nije? Je li tako? Jest. Ništa. Bog od osobe ne može tražiti ništa
dok je ne vidi, a Bog će je vidjeti tek kada uđe na vrata Njegove kuće. Stvar je u
tome da trebate shvatiti što vaša Osobnost želi, ne svijest nego Osobnost. To je
ono što ostaje nakon smrti. Čemu težite: Životu ili podosobnosti? Želite li živjeti
ili umrijeti? To je bitno. Ovo razumijevanje mora se sačuvati, unatoč činjenici da
će se svijest najaktivnije opirati, i treba se opirati, a što se snažnije opire, put vam
je ispravniji.

Zh: Gdje je ta tanka crta između odgovornosti za ljude i prekoravanja?

IM: Dakle, odgovornost i prekoravanje, pa, vrlo je jednostavno, crta nije tanka.
Odgovornost je kad preuzmete odgovornosti, ne želite ništa i ne činite ništa, kada
ste u sjeni, ali recimo da ne osjećate nikakav ponos zbog činjenice da vas svi
poštuju zato što ste tako velik učitelj ili nešto slično. Nije li tako? Jest.
Odgovornost znači da, unatoč činjenici da vam stvara mnoge probleme i brige, ali
sve to znate iz vlastitog iskustva, da sve to, recimo, kad netko u dućanu pokaže
prstom na vas i kaže: "Oh, dođi ovamo, gle, da, kaži mi što sam sanjao jučer. Jučer
sam sanjao hren s ciklom, o čemu se tu radi?" ...Nije li tako?

To se naziva odgovornost, kad razumijete i iskusite sva ta glupa pitanja, npr. o

hrenu i cikli, da, koja dolaze iz svijesti nasred, oprostite, supermarketa. Ali dobro,
unatoč tome nastavljate svoj rad, jer vam je savršeno poznato da postoje i
normalni ljudi, koji ne rade za sustav i koji ne čeznu za čarolijama, koji zaista žele
živjeti, a pravi alat u pravom trenutku bio bi im od velike pomoći. I na taj način
zaista služite Duhovnom svijetu. Dakle, to je tako. To je odgovornost. Usprkos
činjenici da vam donosi mnoge nevolje i neugodnosti, nastavljate služiti
Duhovnom svijetu, recimo tako. U redu?

113
T: Ima još jedna stvar. U samostanima je ogromna količina, recimo, vremena,
namijenjena disciplini. I naravno, iskrsavaju neke kućanske stvari: zašto novaci ne
poštuju neka pravila ili kasne na službu...

IM: To je kolektivno. I neizbježno. Naposlijetku, bilo koja organizacija, bilo koja

zajednica, pogotovo zato što žive zajedno, moraju se držati reda. I prirodno je da
imaju administrativna pitanja, odluke i disciplinska pitanja. Zajednica mora
postojati u skladu s jasno određenim algoritmom. Dakle, to je normalno. Ali ipak,
ako se to događa stalno i umjesto duhovnog razvoja... Pa, to je kao propust
vodstva, ne čine ispravne stvari, nisu se radi toga skupili.

T: Kako disciplina pomaže u stjecanju slobode?

IM: Ni na koji način. Ali disciplina pomaže, recimo, uštedjeti vrijeme. To zbilja
pomaže. A što se tiče slobode... U kojem obliku? Mora postojati disciplina,
prvenstveno u odnosu na svijest, a ona dolazi od Osobnosti. Mora postojati
disciplina u raspodjeli snage pažnje i odgovornosti - toga mora biti, to pomaže.
Ali činjenica da ustajete svako jutro u četiri sata i onda idete u krevet u tri sata u
noći - to nije disciplina, to je mrcvarenje tijela, recimo tako. Može li to dobro
završiti? Za tijelo ne može.

Dok ako je osoba slobodna, pa, kakvu to prijetnju može predstavljati? Općenito,
nikakvu. Ali upravo ovdje je potrebna odgovornost. Tijelu treba pružiti odmor,
treba ga redovito hraniti i održavati čistim. Kako može biti drugačije? To je
odgovornost. Kako kad osoba vozi auto koji se raspada i kaže: "u redu je, imam
još jedan". To je neodgovorno. Na vrijeme promijeni istrošeni dio i trajat će duže.
Na vrijeme promijeni gume, naposlijetku, radi sigurnosti i svega drugog. Dakle,
opet, trebate češće prati auto, druga je stvar što nemate uvijek vremena. Ali tijelo
nije auto, o njemu se treba više brinuti.

T: Igore Mihajloviču, postoji još jedno pitanje od ljudi: može li osoba, dok je ovdje
u ovome trodimenzionalnom svijetu naletjeti na čudo, manifestaciju čuda?

IM: Može. Ali recimo ovako, hoće li ga primijetiti? Dakle, jednostavno, je li se

danas dogodilo čudo?

114
T: I više nego jedno.

IM: Ali tko ga je vidio? samo onaj tko ima sposobnost, recimo, promatrati svijet
kroz duhovne oči, a ne samo zemaljskima. A oni koji žive po diktatu svijesti i
gledaju samo zemaljskim očima, jesu li oni vidjeli? U tome je stvar.

Zh: Što tjera osobu da zamijeni stalno izražavanje ljubavi za borbu sa svojim
demonima?

IM: To je uobičajena, puka, recimo, umjetnost... Rekao bih, odličan posao

glumaca u njenoj glavi. Ili recimo jednostavno, to su trikovi demona, jer oni
ometaju osobu i tjeraju je da izda Život, izda Istinu, izda Boga i zamijeni Ga za
zemaljsku prašinu, za prazno, za privremeno - to je jednostavno posao svijesti.

T: Igore Mihajloviču, također imamo pitanje... Dakle, ljudi koji rade na sebi već su
uočili da pri radu na sebi, ako neka misao dođe, dođe istovremeno dvoje ljudi.
Isto tako...

IM: Ne samo dvoje ljudi, dolazi, pa... Dok grupa radi i vrlo je vidljivo da se radi o
skupini istomišljenika te da se trude duhovno razviti, ne zafrkavaju se, ne igraju
se duhovnosti, već se zbilja trude, zbilja se kreću. Dok uče obrasce, kako rade,
ljudi su već spremni analizirati, vidjeti, promatrati kako misli dolaze, u stanju su
ih istog trenutka izreći. Dakle, zaista, dok je u tijeku skupni rad na duhovnom
samousavršavanju, ispada da misao dolazi u isto vrijeme barem jednoj trećini
skupine. Može se malo izmijeniti, ali glavna poanta ostaje ista, te iste misli.

T: Žena također pita, jednostavna laikinja, vjernica, kaže da je napadaju demoni.

I vrlo je zabrinuta da će povrijediti druge ljude svojim mislima. Može li ili ne može
povrijediti drugu osobu svojim lošim mislima?

IM: Kako može drugu osobu povrijediti svojim mislima? Nema načina. Može
povrijediti djelima, ne mislima. Štoviše, misli nisu njezine. Ona jednostavno
promatra predstavu svojih glumaca i vodi računa o glumcima u svojoj glavi. Ali to
je sve inscenirano, sve dolazi od šejtana.

115
Zh: Često se događaju blokade u duhovnim pitanjima, to jest, strah od pitanja.
Upitati za neke materijalne stvari je lako, dok...

IM: Ali tko točno ne dopušta nekome izreći istinu? Dakle, opet nalijećemo na
djelo svijesti, na sam sustav, točno? Znači, za koga je ovdje nepovoljan? Nije
koristan za svijest. I koje je prvo pravilo? Svijest kaže ne, ali vi to učinite. Točno?
I tada pratite kako će se povinovati. Što je još važno: da biste smanjili napade
svijesti, mora biti natrpana što je više moguće. Ako nema što raditi, dakle sve je
učinjeno, nema se čime natovariti, dajmo joj da nauči kineski jezik, naravno, ako
ga ne znate, ako niste Kinez. Zaposlite je, neka svijest uči. Rasrdit će se, reći:
"Halo, zašto želiš naučiti tako težak jezik?" Da, nema potrebe, samo da svijest nije
besposlena. Ili joj dajte da rješava neke probleme. Dakle, svijest bi stalno trebala
biti natovarena poslom. Još jednom, obratite pažnju samo na obavljanje
određenog posla, a ne na beskorisnost razmišljanja. Ako osoba ništa ne radi, leži
na kauču, odmara se, gleda film i filozofira, daleko je od duhovnog, vjerujte. Ako
gleda neke televizijske serije, brine o likovima, uspoređuje se - dakle, o kakvoj
duhovnosti pričamo ovdje, nije li tako? Zato svijest mora neprestano raditi, tako
neće biti besposlena, tako vas neće napadati, tako... neće imati vremena, jer ste
joj dali zadatak: "Pažnju ću obratiti samo na učenje kineskog jezika i ništa drugo."
Neće imati izbora, morat će učiti. Što ima loše u učenju stranih jezika? Ništa. Neka
uči, ako ne želi biti pokorna.

T: Igore Mihajloviču, ljudi se također suočavaju s činjenicom da im nakon iskustva

prvog dodira s Duhovnim svijetom nestaje interes za sve izvanjsko. I dogodi se da
izbjegavaju sve izvanjsko: kontakte...

IM: Dakle, ovo je strah. Opet... ova osoba se susrela s Duhovnim svijetom i boji
se da će izgubiti ovu ljubav, izgubiti taj dodir, taj, takoreći, neverbalni dijalog, pa
naravno da izbjegava, da ne bi bila ometena. Ali ovdje treba razumjeti, recimo,
da je dovoljno da te bilo što omete, i Duhovni svijet nestaje istog trenutka, znači
ta unuarnja veza. Dakle, to su prvi koraci. Naposlijetku, ako pogledamo djecu
kako uče hodati, padaju i spotiču se, ali to je normalno, ništa strašno, ustanu i
krenu. U redu je, to će proći, i ne trebaš se ničega bojati. Samo se ne daj
pokolebati i sve će biti dobro.

116
T: Stoga, mislim da je iduće pitanje u ovom kontekstu: "Kako uskladiti ove veze s
rodbinom", već je...

IM: Pa, već je...

T: ...odgovoreno.

IM: Naravno. Samo voljeti.

Zh: Svijest često od Osobnosti krije čak i razumijevanje da je ovaj život prolazan,
da je sve u njemu iluzija.

IM: Prirodno. Svijest je obvezna to skrivati. Zašto? Zato što Osobnost razumije
postojanje Vječnosti, razumije postojanje Duhovnog svijeta. Razumije ljubav i
sreću koji proizlaze iz Duhovnog svijeta, nastoji tamo otići. Ali svijest mora nešto
ponuditi kao protutežu i prikriva razumijevanje. Da, ostavlja vam razumijevanje:
"hoćeš, jednog dana ćeš umrijeti", ali ne daje procjenu smrti. Zašto? Zato što
svijest savršeno razumije da nakon smrti fizičkog tijela, ako je pobijedila u
Armagedonu i Osobnost je ostala poslušni rob, tada su pred sviješću još uvijek
stoljeća i stoljeća postojanja, ovo nije smrt i zato... Na kraju, svijest ne doživljava
bol i patnju - ona je samo program, a program ne može biti zabrinut. Upravo je
Osobnost ta koja je obdarena patnjom i svime ostalim. To je mučenje za čovjeka,
ne za svijest. Stoga, to je vrlo korisno za svijest - naknadno postojanje, nakon
smrti fizičkog tijela u stanju podosobnosti. Nakon svega nastavlja živjeti i
postojati.

T: Imamo i pitanje: "Tijekom duhovnog razvoja moguće su nuspojave, ali svijest

vrši zamjenu i kaže da ako razviješ te nuspojave, postat ćeš duhovan. I ne postoji
znanje kako bi se osoba drugačije trebala ponašati."

IM: Nuspojave tijekom duhovnog razvoja su ono što se naziva mudrošću,

darovima i tako dalje. To je prirodan proces, jer kad osoba proučava kako sustav
radi, skupljajući Božju snagu, puno toga joj se otkriva. To doista nije za svakoga,
ali događa se prilično često. Neki ljudi duhovni put prođu vrlo brzo,
razumijevanjem, shvaćajući suštinu. Dakle, oni u punoj brzini, bez bilo kakvih
pojava, provaljuju u taj Bezgranični svijet i nikad više iz njega ne izlaze.

117
Ako osoba uđe u nekakvu borbu, u sukob, tada se, naravno, događa otvorena
manifestacija, recimo, metafizičkih sposobnosti. Normalno je da svijest, uhvativši
se za to, pokušava omesti, nastoji uzvisiti osobu govoreći: "Vidiš, znaš što će se
sutra dogoditi." I sutra se to zbilja dogodi. Svijest na to stavi naglasak govoreći:
"Gle, već si duhovan, toliko si se već razvio" i tako dalje. To su smicalice, trikovi i
smjernice svijesti. Ali mnogi ljudi, promatrajući to, pogotovo ako radi u grupi, i
vide kako netko raste i ove se metafizičke sposobnosti krenu manifestirati u toj
osobi, počne slušati svoju svijest, a svijest mu počne govoriti: "Moraš razviti
nadnaravne sposobnosti", i osoba jednostavno sklizne u magiju. To je nuspojava
duhovnog razvoja, ali se ne očituje u svakome, ponovno kažem. Ali razvoj
metafizičkih sposobnosti nema veze s duhovnim napretkom. Naprotiv, udaljava
od, recimo, Duhovnog svijeta i svakako ubija osobu.

Zh: Događa se da netko bude uključen u nekakve projekte koji su, na primjer,
usmjereni na duhovno izjednačavanje ljudi, a tamo se obavezno pojave neki sluge
sustava koji počnu osuđivati djela osobe koja mnogo čini.

IM: Pa, sustav uvijek osuđuje i uvijek se protivi. Opet, uobičajena zavist, mržnja
koja raste iznutra. Mržnja dolazi iz svijesti, a osoba se ne može odvojiti od svijesti,
ne može joj se oduprijeti. Sve se ovo očituje u njoj i to je normalno. Ali, kao što
znamo, kad činiš dobra djela, više se svijest buni, više se trebaš truditi, je li tako?

Zh: Da. Kad bi barem ciljevi bili usmjereni na miroljubivost.

IM: Pa, kad bi sve išlo u smjeru dobroga, svijet bi bio prekrasan. Kad bi ljudi barem
malo, barem mrvicu zakoračili u smjeru Duhovnog svijeta, bio bi raj na zemlji, ali...

T: Igore Mihajloviču, ljudi su također u strahu: boje se da što su više uključeni u

duhovne vježbe ili Isusovu molitvu, događa se veća aktivacija mračnih sila i
demona. Znači da...

IM: Već smo razgovarali o tome. Ali zbilja je tako. U određenoj fazi se zaista
počinju opirati, jer njihov je cilj i zadatak držati osobu pod kontrolom zato što im
je to hrana. A kad se osoba duhovno oslobodi, tada se, oprostite, on već pita:
koga hraniti, kada i čime. To jest, osoba već ima izbor i ne daje hranu bez

118
oređenog razloga. Ali to im nije ugodno, pa se bore da zadrže ono što je njihovo.
Dakle, to je normalno.

T: Kako ljudi mogu proći tu fazu zaustavljanja?

IM: Dakle, kako? Pričekati. I... Vidiš cilj, ne primjećuješ prepreke. Danas smo već
pričali o tome. Dakle, što? Pa... Ako se buni, znači da postupaš ispravno, na
pravom si putu. Sve prođe brzo.

Zh: Svijest se jako protivi ujedinjavanju.

IM: Svijest ne može ujedinjavati. Naposlijetku, ako su i dva čovjeka u grupi, loše
će misliti jedan o drugom, jer svaka materija teži porobljavanju, suzbijanju,
dominaciji nad drugom materijom. Zar nije tako? Jest. Ako su troje u grupi, bit će
dva protiv jednog. Takav je zakon. Štoviše, danas sam s njom protiv tebe, sutra
sam s tobom protiv nje. Dakle, to su igre, igre svijesti - podijeli pa vladaj. Ali na
isti način svijest dijeli čovjeka iznutra, to je također istina.

Zh: Da. Jednostavno postoje trenuci u kojima se ljudi suoče s činjenicom da im

svijest ne dozvoljava biti u grupi, točno? Ali jasno da je u grupi rast brži i...

IM: Naravno, ne dozvoljava im, to je prirodno. Zašto bi osobu pustila da ode tamo
gdje može pronaći slobodu i pobjeći od snage svijesti? Dakle, mora se oduprijeti.
Ljudi se razlikuju od životinja po činjenici da imaju, recimo, osim toga što su
produhovljeni, imaju i osjećaj duše. To jest, osim svijesti imaju i Osobnost, a imaju
i pravo birati kuda ići i kako se ponašati - ne po volji sotone, već po svom izboru.

Zh: Točno, samo što postoje smjernice poput "Neću ići, jer kad sam sam, nema
čimbenika koji me izazivaju, nema onih"...

IM: Pa, nekako je lakše. (Zh: Da...) Ali, recimo, lakše nije uvijek ispravno, a ovo
"lakše" - bi upravo mogla biti iluzija koja vodi u krivom smjeru, točno? (Zh: Da.) A
to je opasno za svijest, jer ako se ljudi budu bavili svojim vlastitim duhovnim
razvojem, osobito u skupini, i bez straha sve to obznane, kažu, prouče obrasce
sustava... Naposlijetku, nakon što dođe tamo, osoba može čuti točno kako se
riješiti, kako se otrgnuti ovoj kontroli, kako se riješiti sotoninog tlačenja. Ali je li

119
to unosno za njega? Naravno da nije. Zato on kaže: "Sjedi i to je to." A tko je ta
osoba? Lutka u rukama sustava, ako poslušno obavlja sve što je zapovijeđeno od
demona. Dakle, što mogu reći ovdje? Možemo je žaliti, ali to je njen izbor.

Zh: Još jedna stvar: svijest uvijek stišće crvene gumbe osobe, znači, precizno gađa
najbolnije točke.

IM: Jasno. Dira u bolne točke zato što osoba na to reagira. Dakle, ako osoba ima,
recimo, nešto za što ga sustav može svakog časa potezati ili stvoriti uvjete da
osoba bude odvučena od duhovnog, sigurno će to učiniti. Ali opet, tu je
razumijevanje, što je važnije - njen egoizam, njegi crveni gumbi, dakle bilo što u
ovom svijetu, ako je važnije od Duhovnog svijeta, tada osoba nije vrijedna tog
Svijeta. Znači da treba rasti, treba dati sve od sebe. Ali to je njen izbor. Radi ovoga
je potreban vrag - kao filtar koji će prosijavati mrtve od svijeta živih. Ali ako je
osoba prošla kroz ovo, ima pravo na Život. Ali to je izbor osobe. Na kraju krajeva,
osoba sama stvara: sama sebe čini živom ili mrtvom. To je izbor, to je istinska
sloboda, to je predivno.

T: Također se može primijetiti kako svijest, podmetnuvši neke nepotrebne misli i

svađe, kaže da "to nije ništa strašno." U tom trenutku prvog ulaska...

IM: Pa, to "ništa se neće dogoditi", "ni do čega neće doći", "samo misli na to",
"zaokupi se time" i slično, baš u vrijeme dok osoba baš, recimo, kontaktira s
Duhovnim svijetom, znači, baš dok je u tom neverbalnom doticaju. Dakle, "ništa
strašno". Ali Osobnost je obratila pažnju. Poslije, nakon tog "ništa strašno" dolazi
nešto jače, veće, a na kraju osoba gleda kako je već, oprostite, ne u razgovoru s
Duhovnim svijetom, već je promatrač, pri čemu se na pozornici, u svijesti, odvijaju
neke radnje, a glumci su već došli u puni posjed sve njene imovine, je li tako?
Znači, čitave njene pažnje. To se isto često događa. Ali to samo otkriva ili slabost
osobe koja se ne može oduprijeti ili... Ne želi.

Svatko može, nema slabih ljudi i svako može. Ako ne želi, ako više voli biti u
ropstvu, pa, to je njegov izbor.

T: Možda vi imate pitanja?

120
A. Tehničarka 1: Ja imam pitanje. Ranije ste u emisiji rekli da ispada da svijest traži
pronaći nekoga izvan vas tko vam laže, dakle, nekoga izvana tko vas porobljava,
iako zapravo, ono je to što vas porobljava. I sad imam pitanje: ovo porobljavanje
od svijesti čovjek vrši svojom pažnjom, jer i on sam tijekom dana želi nekoga
porobiti...

IM: Jednostavno rečeno, svojom pažnjom osoba snaži utjecaj svijesti na sebe kao
Osobnost. Zašto? Zato što ova strka svijesti, ovi strahovi od nje, ako se financiraju
snagom pažnje i osoba ih počne slušati, tada igra počinje - i sve unutarnje se gubi.
Svijest je podla. Pa, kako može ne biti podla? Sustav je postojao milijarde godina,
tako da je prirodno da ima iskustva u obmanjivanju, uključujući obmanjivanje
čovjekolikih bića, znači, produhovljenih i duševnih. To je normalno. Ali ne može
odabrati umjesto vas i to je istina. Vi ste jedini koji odabirete Život ili smrt.

A. Tehničarka 1: Ispada da osoba, jednostavno vidjevši da je obmanjuje, da je to

istinski porobljavač, tada, zapravo, prestaje vjerovati bilo što..., Mogla bi ne
vjerovati. Znači, vidi istinsku suštinu svijesti, to jest...

IM: Dobro, zašto "ne vjerovati"? Ovdje isto treba razlikovati. Ne znači da svijest
laže o svemu. Dva puta dva su četiri, dakle, to nije laganje, to su elementarne
stvari. Ali svijest zamijeni sve što se tiče duhovnoga. Uvijek radi isključivo za sebe.
Nikad neće raditi za Osobnost, posebice za oslobađanje Osobnosti. Kako
drugačije? Na koncu, ne isplati joj se. Oprostite, svijest je dobar ekonomist i
jednostavno želi jesti. Nikad neće raditi da bi gladovala. Ne poznaje kocepte
Savjesti, Časti, Dobrote, Ljubavi, pa, ne postoje nikakvi koncepti, ona je program,
ona je bezdušna. Mi je oživljavamo investiranjem snage koja dolazi iz Duše,
oprostite... Da, produhovljena je, da, dio je Živoga, ali istovremeno neizostavno
mrtva. Ona je samo program i iz nje ne bi trebalo stvarati išta živo, išta što zaista
postoji i ima ljudske kvalitete. Ne, nema te kvalitete. Pažljivo slušajte sebe, sve
zapisujte, do zadnje misli koja dolazi, i razumjet ćete kako je užasna vaša svijest.
Svačija, čak i svijest najbolje osobe. Tijekom dana svijest joj ubaci takve misli da...
Čak i taj sam psihijatar koji pokušava razumjeti, neka zapiše - napisat će si
svakakve dijagnoze.

Y. Tehničarka 3: Za slobodu od svijesti. Vrlo često svijest koristi geslo: "Za slobodu
svijesti".

121
IM: Koncept "svijesti" opet je često zamijenjen. Što je svijest? Odakle potječe?
Zapravo je svijest težnja osobe kao Osobnosti za slobodom. A svijest je kvaliteta
Osobnosti. Ali svijest je lako zlostavlja. Ako, oprostite, vodi osobu u smrt, koliko
bi je koštalo prekoračiti svijest jednostavnom promjenom gledišta i prikazivanjem
drugih slika? Dakle, popriličan je lažac. To je uzrok svih problema ovdje na zemlji,
zato postoji mržnja, neprijateljstvo među ljudima i sve ostalo. Zbog toga što ljudi
slušaju upravo one koje ne bi trebali slušati, slušaju demone u svojim glavama. A
ovo su, kao što smo puno puta rekli, upravo glavne podmukle i lukave
sposobnosti sotone: jednostavno se skriva iza nevidljivog svijeta i djeluje kroz
svijest, jer svijest je njegovo područje, a čovjek ne može razumjeti gdje pronaći
sotonu. Dakle, gdje? On sam je dio sotone.

A. Tehničarka 2: Zašto se, ako je sve tako jednostavno, sve svodi na jednu stvar,
da... dakle, moć pažnje i to je sve, i da je svijest neprijatelj.

IM: Ne treba samo razumjeti. Treba proučiti i primijeniti. Naposlijetku, to je onaj

koji ti ne da mrdnuti, sunašce.

A. Tehničarka 2: Pa, ja... suština je jedna. Svo vrijeme, sve što je snimljeno, sve
što govorite, suština svega toga je jedna.

IM: Samo jedna.

A. Tehničarka 2: Jedna. Zašto je onda tako..?

IM: Zašto je tako teško? Zato što ne radite na sebi, sve je prilično jednostavno.
Kada ste zadnji put pokušali s blokom i olovkom?

A. Tehničarka 2: Nekada davno pokušala sam s blokom i olovkom.

IM: To vam je odgovor. Hoće li biti lako? Ne, neće, jer ne proučavate, jer vas vrti
oko prsta. Dođete do trenutaka naleta za vrijeme tog istog snimanja; dok
komuniciramo, ohrabruje vas i osjećate da je istinito, ali vam svijest istog trena
kaže: "Sve je to smeće". Nije li tako? Jest.

122
A. Tehničarka 2: Pa, ne priča o smeću.

IM: Ma hajde, priča. Ne budite stidljivi. Naposlijetku, ne optužujem vas, pričam o

svijesti. Da, općenito govoreći, "sve je ovo bezvezarija, toliko je toga okolo, a sve
ovo su tričarije."

A. Tehničarka 2: Pa, rečenice odjekuju, ali ja...

IM: Da, ali odjekuju.

A. Tehničarka 2: Rečenice odjekuju.

IM: Naravno. To vam je odgovor.

A. Tehničarka 2: Ali ja znam da nije tako.

IM: Ali vi znate. Otkud znate? Zašto ste onda, oprostite, s druge strane stola?
Niste li imali priliku biti s ove strane? I tko vas je spriječio, osim vaše svijesti? Eto
vam odgovora. Je li to vrijedno razmišljanja? Jest.

A. Tehničarka 2: Pa, neprestano razmišljam o tome.

IM: Ali ne trebate ni razmišljati o tome, ni ulagati pažnju u to, jer na ovaj se način
samosažalijevate i suosjećate sa sobom, budući da ste toliko dobri. A što radite
da biste tome stali na kraj? Ništa. Nastavljate se samosažalijevati. Nije li tako?
Ljubljenu sebe, dobru i vrijednu. Ali što je potrebno? Potrebno je djelovanje.
Neaktivnost ništa ne rješava. Ako je osoba neaktivna, ako ne ide k Bogu, Bog joj
neće doći i to je istina. Želite biti slobodni? Budite slobodni. Jako je jednostavno,
zaista jednostavno. Ali ovo zahtijeva mnogo napora, ispočetka trebate biti
selektivni, jako selektivni: što točno financirati i zašto vam svijest brani da to
činite, a vi ne činite. Doslovno vam brani da se razvijete duhovno, a vi je slušate i
povinujete se. Naposlijetku, tko ste vi u ovom slučaju?

A. Tehničarka 2: Nitko. Podosobnost.

123
IM: To vam je odgovor. Ovo nije šala, ovo je život koji ste si, recimo, zabranili. Nije
li?

A. Tehničarka 2: Pa, jest. Dakle, ne vidim zato što ne zapisujem i ne promatram,

točno?

IM: Zato što ne radite na sebi, zato što čežnete za tim i samo kukate, to je plakanje
uza zid, baš kako je Tatjana rekla.

A. Tehničarka 2: Pa, gurnula sam to duboko u sebe, jer što se tiče plakanja,
zapravo ne...

IM: Govorim vam figurativno. I nema razlike. Uvijek mislite na to. Ali što vi
mislite? I kakve vam misli vaši glumci uvalju, one dobre? Ne. Žao im je vas, govore
vam: "ovo ne radi, ne možeš uspjeti, ne želiš",
i ništa ne radite, samo uvijek mislite na to. Ali da ste te sile upotrijebili za
proučavanje sustava, jednoga lijepog dana, davno, već u prošlosti, shvatili biste
koliko vas vara i vjerujte, vaš ponos bi preobratio vašu lijenost, više ne biste
dopuštali demonima da vas kontroliraju. Ali dopuštate, i oni vas manipuliraju,
oprostite, čine s vama što hoće. Ali ovdje je zadovoljstvo iluzorno. Nije li tako? Je
li dobro živjeti u iluziji, shvaćajući da si kopate rupu kao da ne možete ništa? Tko
vam kaže da ne možete ništa učiniti, glumci u vašoj glavi? Oni ne mogu ništa, ali
vi možete sve. A zašto ne činite? Zato što vam brane? Dakle, nije li tako? Dajte mi
barem jedan razlog...

A. Tehničarka 2: Pa, nema razloga jer... pa, ne znam, nekako brani, samo što zbog
njih obmanjujem sebe, jer također izvana, na primjer, stvari činim izvana.

IM: Upravo je to njihova zabrana. Izvana pokušavate hiniti, ali zapravo ne radite
na sebi, zapravo se slažete s njihovim bajkama, koje vam pričaju, a vi hodate
ukrug po njihovu diktatu.

A. Tehničarka 2: Vjerojatno sam samo promijenila ploču.

IM: Pa, da si mijenjala ploču, sunašce,

124
(A. Tehničarka 2: Ali mijenjam...), barem bi bila druga melodija, tok ti, u osnovi,
imaš tri stiha u glavi.

A. Tehničarka 2: Pa, da.

IM: "Pa, da." Prije svega, prestanite si lagati, i sve odatle počinje. Ali ne laganje je
dosadno, postaje zastrašujuće. Zapravo, kad si osoba prestane lagati, a to je prva
stvar s kojom započeti prije stupanja na stazu proučavanja sustava, postaje
zastrašujuće i jezivo suočiti se sa stvarnošću, i to je upravo ono što mnogi
izbjegavaju. Opet, tko je uplašen, vi kao Osobnost? Ne. Svijest je uplašena i
prestravljena, sotona se boji da će biti prokazan. Ali dok ga vi, oprostite, za uši
izvlačite iz dubina svoje svijesti, pa, ona će sjediti i manipulirati. Treba li vam to?

A. Tehničarka 2: Ne treba.

IM: I to nitko neće učiniti za vas. Sama osoba izabire.

Zh: Svijest sije sumnju, a što je s iskustvom, duhovnim iskustvom?

IM: Ovo je sigurno, jer svijest zapravo ne prima ovo duhovno iskustvo i ne može
ga primiti. Nije joj dostupno. Na kraju, svo duhovno iskustvo koje osoba opaža,
sve se to odvija na razini razvoja Osobe. Dok je svijest obvezna bacati sumnju i to
uništavati. Zašto? Prvo, to joj je nedostupno, ne može joj odgovarati, pa, u
logičkoj kategoriji, ne može razumjeti. Sve radi čega trebamo svijest i što možemo
dobiti od nje na duhovnom putu je opet, u početnoj fazi, naučiti i shvatiti da
sotona postoji i kako djeluje. To je maksimalna korist koju možemo dobiti od
svijesti na duhovnom putu, a sve ostalo je smetnja.

T: Također, osim argumenta "nema veze", svijest ima još jedan argument.
Tijekom dubokog kontakta, kaže se u nastavku: "napravi stanku, odmori se od
duhovnog."

IM: Oh, to je također sigurno. Ali zašto, jeste li zbilja umorni? Kako se možete
odmarati od duhovnoga?
To samo pokazuje da je umorno i da traži odmor. Dakle, što treba učiniti? Činiti
više s visokim intenzitetom, je li tako? Jest, to je jedini način. Ako se samo malo

125
odmorite, "Pa, odmori se, pa, nije ništa zabrinjavajuće, ovdje budi ometen, sanjaj
kao ranije; na kraju krajeva, ranije je bilo dobro" - ali ako se osoba osjeća dobro
u pećnici, tada je, oprostite, pita, ne čovjek. To je njen izbor, naravno.

Zh: Također postoji još jedan upit. Osoba koja je jednom bila u doticaju traži put
nazad, kako se vratiti, znači, kruži okolo zato što nema saznanja...

IM: Ovdje se ponekad dogodi sljedeća stvar. Osoba koja je stupila u doticaj s ovim
stvarnim čudom, s ovom radošću, s Božjom Ljubavi barem jedanput, kasnije se
često trudi pronaći sve to, ali uz pomoć svijesti, a to ne funkcionira. Svijest joj
često govori da je to bila samo obmana, nije se dogodilo. Zašto? Zato što svijest
to ne doživljava. A što osoba doživljava osim ljubavi i radosti, prije svega? To je
sloboda od svijesti. Ali, naravno, to nije isplativo za svijest. Sve je jednostavno.

T: Samo bih htjela izreći argument svijesti koji zaustavlja ljude na putu, pa, u
načelu, čak i u duhovnim vježbama: "nećeš uspjeti", "želim spavati," "moram
ponovo pogledati, a u ovom stanju neću moći na pravi način", (Zh: ...na putu rada
na sebi...) "Bit će bolje kad budem bolje raspoložena", ili "nemaš dovoljno
iskustva, kad stekneš malo više iskustva, uspjet ćemo".

IM: Pa, reći ću ovo. Ova paleta je vrlo raznolika i puna boja kojima svijest boja
svoje težnje. A želja je jedna - ometanje osobe u duhovnom spasenju. Kako osobi
može dosaditi Božja Ljubav? To je nestvarno. Dok svijesti dosadi, naporno joj je i
moljaka da bi omela osobu, govori joj "umorna si", "potreban ti je odmor", "kakva
duhovna vježba ili molitva, o čemu pričaš, idi u krevet, odspavaj i sve će proći".
Dakle, ako osoba posluša i ode u krevet, tada će zaista sve otići, a ujutro će sve
postati lakše, jer više neće biti potrebe brinuti se za sebe, razmišljati, boriti se,
baš kao rob, kao životinja, živiš po instinktu, po diktatu svijesti i "sve je tako
jednostavno", "sve je tako dobro", ali ne zadugo.

Zh: Kasnije se pojavljuju sumnje i strahovi, nakon što već počne djelovati, već je
došao u doticaj, (IM: a tada... da, naravno.) napad je već započeo, serija misli čini
da osoba sumnja u sve.

IM: naravno... Čini da osoba sumnja, tlači je, pa, ne može drugačije. To je posao
svijesti, ona plaši, tjera, čini sve da osobu odvede u stranu. Ali, oprostite, ovo je

126
filtar, tako treba raditi. Tko je dostojan, mora proći, a nedostojan i slab... Izbor je
njegov.

Naposlijetku, svi ljudi su rođeni s mogućnošću duhovnog oslobođenja, ali ne teže

mu svi. Znači li to da im se sviđa? Pa, zapravo im se ne sviđa, zapravo se svatko
boji i iznutra osjeća što je Duhovni svijet, ljudi shvaćaju da pakao ne postoji, ali
postoji nešto gore, postoji stanje podosobnosti - to je ono što ljudi nazivaju
paklom. Ljudi ovo savršeno osjećaju i razumiju. Ali ne dozvoljavaju tom
razumijevanju da se pretvori u spoznaju. Dakle, samoobrana, instinkt, refleks,
može se različito nazivati. Ali to je samo borba svijesti za vlastiti život.

Zh: Točno. I sa sljedećom točkom svijest jednostavno briše stečeno iskustvo.

Ispada da ona nameće neke nove ideje, nove projekte, nove, pa, neku vrstu
novoga životnog cilja. Da, tisuću i jednu stvarčicu da vas omete nekakvim
problemima, ili se nešto dogodilo...

IM: Dakle, još jednom je riječ o ometanju. Recimo to jednostavno, ništa osobi ne
brani: ni da nauči novi jezik, čak i neki prilično složeni, ni da se uključi u neke
projekte, posao, biznis, učenje; ništa, čak ni bolest, ništa ne brani osobi da stekne
Božju Ljubav. Ali to je nemoguće ako osoba, recimo, sama to ne želi. Ako ona kao
Osobnost ne uloži pažnju u želje i težnje svijesti, ali usmjeri ih u duhovni razvitak,
onda definitivno ima samo jedan put - put u besmrtnost, put prema izabranima.
Dakle, nije li tako? Jest.

T: Igore Mihajloviču, molim vas da nam kažete što je najvažnije u životu svake
osobe.

IM: Ljubav. Ona je najvažnija, jer Ljubav daje Život. Ljubav za Duhovni svijet i
Ljubav jednih za druge. Dakle, društvo, volimo jedni druge i samo živimo. Puno
hvala na vašoj pažnji. Hvala vam.

Zh: Hvala.

T: Hvala, Igore Mihajloviču.

IM: Hvala.

127
128