Professional Documents
Culture Documents
Graditelji CG 3 - Tekst Za Pogled
Graditelji CG 3 - Tekst Za Pogled
Graditelji CG 3 - Tekst Za Pogled
Članak je, uz to, podsticaj i putokaz onima koji budu imali znanja, želje,
volje i snage za eventualna šira istraživanja njihovih biografija i naučnu
valorizaciju nasljeđa koje su nam ostavili.
INDŽINIRSKA ŠKOLA U BEOGRADU
Stvaranjem Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, Crna Gora
nestaje sa političke karte Evrope, a nešto kasnije postaje dio Zetske banovine.
Život ipak teče dalje pa su i crnogorski studenti, koji su se prije Prvog svjetskog rata
školovali na evropskim univerzitetima dobili priliku da nastave studije u svojoj
državi, prije svega na Beogradskom univerzitetu i Zagrebačkom sveučilištu.
1Prof. dr Vojo Anđus, grupa autora, „Građevinski fakultet u Beogradu 1846-1996 godine“ monografija,
Beograd 1996, godine
Balkanski i Prvi svjetski rat na kratko prekidaju rad Tehničkog fakulteta na
kojem je od 1912. do kraja aprila 1919. godine rad bio potpuno obustavljen i
nastavljen je tek 1. maja 1919. godine.2
Na fakultet su se vratili studenti čije studiranje su prekinuli pomenuti ratovi
kao i pojedini studenti koji su studirali na drugim evropskim univerzitetima o kojima
je bilo riječi u prethodnom broju. Mnogi od njih i sa zavidnim vojničkim iskustvom
u minulim ratovima. Naravno, među njima su bili i studenti iz Crne Gore.
Zahvaljujući Vojislavu S. Markoviću, sekretaru Tehničkog fakulteta, sačinjen je i
1939. godine objavljen “Imenik diplomiranih inženjera i arhitekata na Tehničkom
fakultetu Univerziteta u Beogradu 1919-1938.” U ovom Imeniku su hronološkim
redom, prema datumu diplomiranja dati najosnovniji podaci o inženjerima i
arhitektima koji su u pomenutom periodu diplomirali na nekom od odsjeka
Tehničkog fakulteta. Iz ovog Imenika neprocjenjive vrijednosti izdvajam
diplomirane inženjere i arhitekte iz Crne Gore, odnosno Zetske banovine prema
tadašnjem državnom ustrojstvu, a bilo ih je više od 70. Pored podataka iz Imenika
a na osnovu raspoloživih i trenutno dostupnih podataka, neki od ovih inženjera će
biti predstavljeni malo opširnije.
3Zakon o priznanju za penziju godine službovanja u SSSR-u Cemović Gavru, inženjeru, Službeni list
NRCG br. 21/1946.g
Ministarstvo vojske i mornarice Kraljevine SHS, 19 februara 1923 godine na zahtjev
inženjera Gavrila Cemovića izdaje Uvjerenje u kojem se navodi “Da je GAVRILO A. CEMOVIĆ
učestvovao u ratu u pređašnjoj crnogorskoj, a po tom u našoj vojsci od 1.oktobra 1912. do
1.avgusta 1913.god. od 1.avgusta 1914. do 1.avgusta 1915.god i od 1.avgusta do 1.decembra
1919.god. kao obveznik Bučičko-Vinickog bataljona I Jugoslovenskog Odreda…”
Prekaljenog ratnika iz balkanskih i Prvog svjetskog rata, Drugi svjetski rat nije
zatekao nespremnog. Pristupio je antifašističkom pokretu i čitav rat proveo na
pravoj strani istorije. Ostalo je zabilježeno da je bio jedan od organizatora ustanka
u Beranskom kraju i jedan od istaknutih članova Odbora narodnog oslobođenja
Berana. Naglašavao je: “Ova borba je veličanstvena, ravna onoj koju su u svoje
vrijeme vodili vojvoda Miljan Vukov, Panto Cemov i drugi narodni prvaci
Vasojevića”.4
Poslije oslobođenja prelazi na Cetinje na odgovorne političke dužnosti.
Biran je za člana prezidijuma Narodne skupštine NRCG, Generalnog sekretara
Prezidijuma… Biran je 1946 godine za prvog predsjednika Udruženja inženjera I
tehničara Narodne Republike Crne Gore…
4
Slobodan Vuković, Parlament na Limu, http://www.vijesti.me/forum/parlament-na-limu-787793
Tehničkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Diplomirao je u decembru
1921.godine, diploma br: 3039 od 30, decembra 1921 godine.
5 Foto: Prof.dr Vojo Anđus, dipl.ing.građ i grupa autora GRAĐEVINSKI FAKULTET UNIVERZITETA U
BEOGRADU 1846-1996, str. 344
6 Prof.dr Vojo Anđus, dipl.ing.građ i grupa autora GRAĐEVINSKI FAKULTET UNIVERZITETA U
7
https://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Ljudi%20i%20dogadjaji&clanak=503473&datum=2015-07-31
Istorija Crne Gore traje čitav milenijum. Milenijum krvi i ognja sa rijetkim i
kratkim periodima mira koji su trajali samo onoliko koliko je trebalo da stasaju novi
regruti, novi junaci i vitezovi - svježa topovska hrana, pa opet ratovi, vojske i
vojskovođe, izgubljene bitke i slavne pobjede, glasoviti junaci, mrtvi heroji i majke
u crnini.
Ovdje su ratovi prestizali generacije pa su novi junaci i vitezovi stasavali I
zrijevali brže nego bilo gdje drugo. “Mlado žito navijaj klasove,/pređe roka došla
ti je žetva”. Crnogorci su na poklič “Aj, ko je vitez”, kao i sve one prije njega, Drugi
svjetski rat dočekali spremni za nove juriše, velike bitke i slavne pogibije.
Kao što sam započeo u prethodmom nastavku ovog serijala, dio priče o
graditeljima u Crnoj Gori sa posebnim pijetetom posvećujem njima i u slavu svih
onih koji su kao mlado žito “navili klasove.
Najtragičnija, po mom sudu, najtragičnija ličnost među svim građevinskim
inženjerima o kojima sam pisao ili namjeravam da pišem je bez sumnje inženjer
Lazar Jauković.
Lazar D. Jauković, građevinski inženjer iz šavnika, rođen je 5. maja 1904.
godine. Diplomirao je, u junu 1930.godine, na Građevinskom odsjeku Tehničkog
fakulteta Univerziteta u Beogradu.
U istoriji crnogorskog graditeljstva ostaće upamćen po tome što je morao
da sruši najvećin drumski most od armiranog betona u tadašnjoj Evropi i jedan od
najšepših mostova u svijetu - Most na Tari.
O ovom mostu sam već pisao u serijalu o crnogorskim putevima (VIA
VITA). Zato ovom prilikom samo par osnovnih podataka. Most je dug 374, a širok
5,5m. Nadmorska visina kolovoza je 805,94 - 811,28 m. Visina mosta iznosi 150m,
raspon najvećeg luka je 116, a ostalih lukova po 44,08m. Prema nekim izvorima,
bio je u to vrijeme najveći drumski most od armiranog betona u Evropi i jedan
od najljepših mostova u svijetu. Projektovao ga je i sagradio inženjer Mijat
Trojanović. Most je završen 1940. godine.
Most na Tari nakon rušenja
Put Nikšić – Šavnik – Žabljak – Pljevlja bio je jedan od ključnih koridora koje
je okupator koristio u ovom dijelu Balkana. Utoliko je značaj mosta na Tari bio veći.
To je i bio razlog da partizani, kako bi spriječili prelazak okupatorskih snaga u Crnu
Goru, donesu odluku o njegovom rušenju. Inženjer Trojanović se nalazio u
zarobljeništvu pa je zadatak povjeren inženjeru Lazaru Jaukoviću. On je 6. maja
1942. godine uspio da sruši poslednji krak mosta, sa žabljačke strane, na lijevoj
obali Tare. Naravno, most je porušen na način da se kasnije može obnoviti. Po
završetku rata most je, prema sačuvanim projektima, obnovljen i svečano pušten
u saobraćaj 1946. godine.
(Nastaviće se )