OSNOVE INFROMATIKE

INFORMATIKA- TEMELJNI POJMOVI I RAZVOJ

INFORMATIKA

Informatika (znanost o informacijama) se primarno bavi prikupljanjem, registriranjem,

oblikovanjem, obrađivanjem, prenošenjem i korištenjem informacija (podataka i znanja).
Razvila se s primjenom tehničkih sredstava za obradu podataka, a posebice primjenom
elektroničkih računala. Informatiku možemo definirati kao znanstvenu disciplinu koja
istražuje sastav, funkcije, oblikovanje, provedbu i rad informacijskih sustava s računalnom
potporom.

NAZIV INFORMATIKA

Sam pojam informatika nastao je spajanjem dviju riječi:

“informacija” + “automatika” - upotrebljava se u Europi. U SAD-u se upotrebljava pojam
“Computer Science”.

INFORMATIČARI

To su sustavni analitičari, organizatori sustava, sustavni inženjeri, programeri, operateri i

slični profili informatičkih kadrova. Informatičari sudjeluju pri rješavanju različitih problema
primjene elektroničkih računala u poslovnim i drugim sustavima, te pridonose razvoju
informacijskih sustava s računalnom potporom.

INFORMATIKA

Znanstvena disciplina koja proučava informacijske sustave s računalnom potporom.

INFORMATIKA- CILJ I ZADATAK

cilj informatike je razrada optimalnih metoda i sredstava primanja, pohranjivanja, prijenosa,

obrade, pronalaženja i korištenja informacija;

zadatak informatike je: istraživanje struke, funkcioniranja, oblikovanja i izgradnje

informacijskih sustava čiji rad podržavaju analogni, digitalni i hibridni računalni sustavi;
naziv: nastaje spajanjem francuskih riječi information i automatique (Filip Dreyfus, 1962.).

INFORMATIKA- TEMELJNE ODREDNICE

jedna od najmlađih znanstvenih disciplina; razvila se kao samostalna znanstvena disciplina

šezdesetih godina ovoga stoljeća. Interdisciplinarna je (koristi formalnu logiku, matematiku,
teoriju informacija, elektroniku).

SUSTAV
sustav je skup objekata sjedinjenih pravilima uzajamne interakcije, sustav je skup elemenata
koji čine integralnu cjelinu u sklopu koje se ostvaruju određene funkcije (procesi) i postoji
neka vrsta kontrole (npr. sustav automobila), sustav je i formalna shema s pomoću koje su
opisuju neki elementi ili pojave kao uređena cjelina.

Skup veza između elemenata sustava tvori strukturu sustava. Svaki sustav ima granice koje
su utvrđene prirodno ili proizvoljno.

PRIRODNI SUSTAV

Tri bitne karakteristike svakog sustava:

• statičnost – dinamičnost

• mehaničnost – organizmičnost

• orijentiranost cilju – nepostojanje cilja

-uobičajeni gospodarski sustav je otvoren i komunicira sa svojom okolinom – razmjenjuje

materiju, energiju i informacije
Sustavi za obradu podataka:
Sustav obrade podataka:

Ulaz podataka Obrada podataka Izlaz podataka

-unaprijed utvrđeno čitanje, provođenje računskih i logičnih operacija izdavanje rez. obrade
na tim podacima
- registriranje,
-sređivanje podataka
u vezi s određenim
procesom poslovanja

KIBERNETIKA
Proučava proces rada i razvoja sustava, komunikacije i upravljanje u sustavima
Temeljne postavke kibernetike izražene su kroz:
• teoriju komunikacija,
• teoriju algoritama,
• teoriju povratne veze,
• teoriju odlučivanja,
• teoriju sustava.

Kibernetika istražuje:
- formalne, strukturne i funkcionalne zakonitosti upravljanja
- prijenos i obradu informacija u realnim i teorijski mogućim pojavnim oblicima dinamičkih
sustava sa svojstvima upravljanja i auto-kontrole.

SEMANTIČKE I FIZIČKE JEDINICE PODATAKA

Su jedinice podataka koje se primarno prenose u razmjeni informacija između ljudi, te (za
čovjeka) na prihvatljivim nositeljima podataka.
Pod semantičkim jedinicama podataka razumijevaju se jedinice podataka koje se koriste u
komunikaciji između ljudi. Semantičke jedinice podataka se razlikuju po svojoj ulozi u
komunikaciji, po svojoj složenosti, veličini i organiziranosti.

Najmanja semantička jedinica podataka jest

• znak (signal), a zatim slijedi
 • pojam,
• segment,
• slog i datoteka.
U znakove ubrajamo slova abecede, brojke od 0 do 9 i različite specijalne znakove, koji služe
kao aritmetički ili logički operatori
i znakove za označavanje dimenzija podataka.
Pojam je (smislena) misaona kombinacija sastavljena od niza fizički susjednih znakova,
Pojmom se izražavaju određene značajke predmeta, matematički i logički izrazi.
Segment se sastoji od skupine fizički susjednih pojmova koje možemo ujediniti u jednom
misaono nadređenom pojmu.
Slog (record) se sastoji od skupine međusobno povezanih pojmova i/ili segmenata.

Datoteka jest skup istovrsnih i eventualno prema strukturi istovjetnih slogova.

Značajnije fizičke jedinice podataka jesu

• bitovi,
• tetrade,
• bajtovi,
 • riječi
• blokovi.
-bit (binary digit) jest elementarna jedinica količine informacija.
- tetrada (polu-bajt) ima 4 bita,
-bajt (byte) ima 8 bitova,
-poluriječ 16 bitova,
-riječ (word) 32 bita,
-dvostruka riječ 64 bita

Blok sadrži više bajtova i riječi, odnosno dvostrukih riječi. Blokovi su jedinice koje služe za
prijenos podataka između glavne memorije i ulaznih, odnosno izlaznih jedinica.

KORDINIRANJE, KOMUNIKACIJE I POVRATNA VEZA

Kodiranje u informatici znači pretvaranje signala iz jedne izražajne mogućnosti u neku drugu
izražajnu mogućnost prema pravilima svojstvenim za određeni način izražavanja.
KODIRANJE je svako oblikovanje poruka, podataka ili informacija sposobnih za prijenos
• medij,
• sredstva za prijenos
• kanal informacija.
Računalo razumije samo binarni jezik, jezik koji se sastoji od dva simbola, “0” i “1”. Unutar
računala znakovi su prikazani pomoću binarnih brojeva. Binarni brojevi imaju samo dvije
znamenke: "0" i "1". Postupak pripisivanja simbola (npr.binarnih brojeva) znakovima
vanjskog svijeta naziva se kodiranje. Skup takvih simbola naziva se kôd. Kodni sustav je
dogovor o načinu kodiranja (propis, norma). Najrasprostranjeniji kodni sustav je ASCII kod
(engl. American standard code for information interchange). Svaki simbol i znak je predočen
jednim sedmeroznamenkastim binarnim brojem, a ukupno je na raspolaganju 27 = 128
znakova. Postoji i prošireni, osambitni ASCII (engl. extended ASCII): prvih 128 znakova je isto
kao u ASCII, a preostalih 128 znakova se rabi za slova različitih zemalja pa postoji mnogo
različitih proširenih ASCII normi. U Hrvatskoj se primjenjuje nekoliko različitih kôdnih normi.

KOMUNIKACIJA je uspostavljanje informacijske veze između dvaju sustava ili podsustava, a

koji su sposobni:

• primati,
• memorirati,
• obrađivati
• slati određene (fizičke, kemijske, biološke ili neke druge) signale.

Između pojedinih sustava mogu se uspostaviti različiti komunikacijski odnosi, a koji se mogu
podijeliti:

• prema smjeru kretanja signala,

• prema komunikacijskim partnerima,
• prema vrstama informacija koje se prenose.
•
Prema smjeru kretanja signala razlikuju se:

• jednostavni unilateralni (simpleks) komunikacijski odnosi,

• dijagnostički (polu-dupleks) komunikacijski odnosi,
• dvosmjerni (dupleks) komunikacijski odnosi.

Povratna veza (feedback) zatvara krug tijeka informacija u kojem se na osnovi izlazne
informacije donose odluke pomoću kojih se regulira ulazna veličina sustava u novom
procesu (FALI TI SHEMA TU :D)

KIBERNETIKA
Kibernetika se tek 1948. pojavila kao samostalna znanstvena disciplina.
Nastanak kibernetike je rezultat napora mnogih znanstvenika različitih disciplina:
matematičara, biologa, fiziologa, fizičara, logičara, tehničara i dr.
Vodeću ulogu u razvitku ove znanosti imali su: (tzv. otac kibernetike) Wiener, Neumann,
Rozenblat, Ashby, Shannon, Beer, Berg, Trapeznikov, Novik, Lerner, Kolmogorov, Gluškov i
drugi.
Norbert Wiener je 1950. godine definirao kibernetiku. On poima kibernetiku kao sustavno
povezivanje prijenosa podataka, elektronskih uređaja i živih bića. Dvije glavne ideje koje
zastupa u kibernetici: korištenje informacija kako bi se dijelovi povezali u cjelinu, te
dobivanje povratne informacije. Kibernetika je dio znanosti o općim zakonitostima procesa
upravljanja, reguliranja, dobivanja, pohranjivanja, pretvorbe i prijenosa informacija u sustavima
neovisno o njihovoj prirodi.

• kibernetika je znanstveno proučavanje regulacije upravljanja i povratne sprege u

električnim vezama, strojevima, osobama, socijalnim skupinama;
• kibernetika je znanost koja omogućuje sustavno postizanje bilo kojeg cilja;
• kibernetika je znanost o načinu upravljanja;
• kibernetika je općenito, formalna znanost o strukturi, odnosima i postupcima
dinamičkih sustava;
 • kibernetika je matematička disciplina o sustavima upravljanja;
• kibernetika je znanost koja se bavi postupcima upravljanja i regulacije svim mogućim
strukturalnim dinamičkim sustavima pomoću komunikacijskih informacija;
• kibernetika je znanost o upravljanju procesima i sustavima svake vrste;
• kibernetika je znanost o upravljanju i regulaciji međusobno povezanih procesa koji se
zbivaju u sustavima.

Kibernetiku možemo podijeliti na tri temeljna usmjerenja:

• teorijska,
• tehnička
• primijenjena kibernetika

Teorijska kibernetika
Teorijska kibernetika bavi se izučavanjem problema upravljanja pretežno složenih dinamičkih
sustava s teorijskog gledišta.
Teorijska kibernetika obuhvaća:
• teoriju sustava upravljanja,
• teoriju informacija,
• teoriju automatizacije,
• teoriju algoritama,
• teoriju igara,
• teoriju programiranja

Tehnička kibernetika

Tehnička kibernetika bavi se konstrukcijom: kibernetskih strojeva i sustava za automatsko

upravljanje.

Primijenjena kibernetika

Primijenjena kibernetika bavi se primjenom teorijske i tehničke kibernetike u svim oblastima

čovjekove djelatnosti

BIONIKA

U okviru kibernetike javlja se i posebna vrsta znanosti koja se zove bionika.

Bionika je znanost koja se bavi analogijama između bioloških i tehničkih procesa.

HIJERARHIJSKI MODELSUSTAVA RAČUNALA

(shema)
Sklopovlje
sve materijalno od čega je računalni sustav sačinjen (svi mehanički dijelovi, magnetski,
električki, elektronički sastavni dijelovi, naprave i uređaji)
Jezgra operacijskog sustava
 skup osnovnih programa koji omogućava izvođenje osnovnih radnih zahvata u računalu
/operating system/
Programska oprema
Namijenjeni su rješavanju specifičnih problema
Ljudi-korisnici računarskog sustava
Komunikacija i međudjelovanje čovjek-računalo

FUNKCIJSKE JEDINICE RAČUNALA

(slika)
ČETIRI OSNOVNE FUNKCIJSKE JEDINICE:
1. MEMORIJSKE JEDINICE ILI MEMORIJA
2. UPRAVLJAČKA JEDINICA
3. ARITMETIČKO LOGIČKA JEDINICA
4. ULAZNO-IZLAZNA JEDINICA

Memorijska jedinica
-Instrukcije i podaci pohranjuju se u memoriju
- Memorija ima jednostavnu funkciju čitanja (dohvaća podatke u memoriji) i zapisivanja
(zapisuje podatke u memoriju)
- Uređene - konačna jednodimenzionalna lista memorijskih lokacija
- Lokacije su adresirane (od 0 do N-1)

Upravljačka jedinica
-Jedinica koja “razumje numerički kod”
- Generira upravljačke signale koje se sastoje od niza instrukcija pohranjenih u memoriji
- Instrukcije - osnovne operacije koje su razumljive računalu i koje se dadu obaviti izravno
njegovim sklopovljem
Aritmetičko - logička jedinica
-Jedinica za obradu podataka
- Obavlja matematičko (zbrajanje,oduzimanje,množenje i djeljenje) logičke zadaće (logičko I,
logičko ILI i logičko NE)
- Registar za privremeno pohranjivanje podataka
- Binarni brojevni sustav (matematički i logički sustav)

Ulazno - izlazne jedinice

Omogućavaju komunikaciju čovjeka i računala odnosno računala i vanjskog svijeta.

SABIRNICA (BUS)
Putovi podataka i instrukcija te upravljačkih signala
Predstavljaju binarne zapise adresa
Adresnoj sabirnica /address bus/(jednosmjerna i omogućava prijenos adresa od procesora
prema ostalim funkcijskim jedinicama)
Sabirnica podataka ili podatkovna sabirnica /dana bus/(dvosmjerna sabirnica za prijenos
podataka)
Upravljačka sabirnica /control bus/(skup linija kojom se prenose upravljački signali)

POVIJEST I RAZOVJ RAČUNALA

Računala nisu oduvijek bila ni elektronska ni digitalna ni programibilna.
Osvrnimo se malo u nazad i pogledajmo kako su se tijekom povijesti razvijala računala.
Od davnina se čovjek domišljao kako da računanje i računske operacije pojednostavi i učini ih
lakšim. Stoga ne čudi da su već davno prije pojave računala kakve danas poznajemo ljudi
osmislili naprave i strojeve koji su im pomagali pri računanju.

Računala PRVE GENERACIJE

Zbog toga što su bili glomazni i nepouzdani, zauzimali gotovo čitavu zgradu i trošili ogromnu
energiju. 1947. godine isporučeno je prvo korisničko računalo UNIVAC (UNIVersal Automatic
Computer).

Računala DRUGE GENERACIJE

Otkriće tranzistora i konstrukcija prvog tranzistorskog računalnog sustava 1960. godine u
kompaniji CDC (Control Data Corporation), uvod je u DRUGU generaciju računalnih sustava.
U odnosu na elektronsku cijev tranzistor se manje grijao i bio pouzdaniji u radu.
To je dovelo do smanjivanja dimenzija računala, njihove stabilnosti u radu i jeftinije izrade.
Nakon te godine, slijedi ubrzani razvoj računalske industrije.

Računala TREĆE GENERACIJE

IBM 1964. godine nudi šest modula sustava IBM 360, kojima praktički uvodi standarde
današnje računalne tehnike. Napravljeni u integriranoj tehnici (više tranzistora u
zajedničkom kućištu), predstavljaju uvod u TREĆU generaciju računalnih sustava i njihovu
minijaturizaciju.

Računala ČETVRTE GENERACIJE

Američka tvrtka Intel 1970. godine proizvodi prvi mikroprocesor (engl. Microprocessor) -
pločicu silicija dimenzija 5x5 mm na koju su smjestili sve elektroničke elemente potrebne za
rad središnje jedinice računala (engl. Central Processor Unit).
Bio je to revolucionaran izum koji je potpuno izmijenio daljnji tijek razvoja informatičke
tehnologije.

Ubrzani razvoj mikroprocesora omogućio je pojavu osobnih računala.

1973. izumljeno je prvo osobno računalo (Xerox Alto), ali se moglo nabaviti samo u
dijelovima
-Mnogi ga smatraju prvim osobnim računalom zbog novog koncepta rada operativnog
sustava
-posjedovao je i mrežnu karticu ali nije ušao u serijsku proizvodnju

1975. Ed Roberts i Les Solomon proizvode prvo široko dostupno osobno računalo i daju mu
ime Altair 88000, prodano je oko 5000 primjeraka.
- Nakon kupovine računalo je trebalo sastaviti, trebalo je spojiti brojne žice uklopiti
brojne elemente i sve zajedno zalemiti
- ovo računalo nije imalo ni tipkovnicu ni monitor, a imalo je samo 256b rama (gotovo
nije imalo trajnu memoriju)
- programiranje je bilo binarno u serijama 0 i 1
- kad bi se računalo isključilo nestalo bi programa podataka i rezultata
- iste godine Paul Allen i Bill Gates osnivaju Tvrtku Microsoft

1976. - Steve Wozniak i Steve Jobs osnivaju tvrtku Apple, te izrađuju mikroračunalo Apple I
- Prvo računalo na kojem se moglo odmah početi raditi bez velikog lemljenja i spajanja žica.
(Apple I)

1977. Apple predstavlja Apple II

- Potpuno sklopljeni sustav s MOS 6502 procesorom i 4 KB RAM
- Korisnici upotrebljavaju vlastite televizore kao monitore i kazetofone za pohranu
podataka
 - s njim su se isporučivale: tastatura, upute za rad i sastavljanje, kabel za napajanje,
kompjuterska igra “Breakout” i igraća palica za dotičnu igru

1979. - Tvrtka Atari isporučuje svoja prva računala Atari 400 i Atari 800
- Označili početak ere računalnih igara
- model 800 prava “zvijer” sa 8KB RAM-a, ima posebne čipove za grafiku i zvuk.

1980. - Pojavljuju se računala ZX80 i

ZX 81
- Imali su 1 KB RAM-a i 4KB ROM-a u kojem je bio upisan BASIC
- Cijenom čak ispod 100 USD, što je približilo kompjutere masama i potaknulo pravi
informatički bum
1981. - Osborne I
- predstavljao je prvo prenosivo računalo
- težio je 12kg
- koristio je ZILOG Z-80 procesor i 64KB RAM-a
- imao je 5 inch monokromatski zaslon
- računalo i aplikacije koštali su 1899 USD

1981. - IBM proizvodi prvi IBM PC (Personal Computer)

- Računalo je namijenjeno malim poslovnim korisnicima
- koristi MS DOS operativni sustav, INTEL-ov mikroprocesor
- 16 KB RAM-a i disketni (floppy) pogon
- mogao se dokupiti color monitor i iglični (matrični) pisač

1983. -Apple Lisa

- Tvrtka Apple proizvodi prvo računalo sa mišem i grafičkim sučeljem
- ima tvrdi disk od 5 MB
- nije postala popularna zbog cijene od 10 000 USD

1984. - Apple Macintosh

- Prvo opće prihvaćeno računalo sa grafičkim sučeljem i mišem
- 1985. - IBM PC, Windows 1.0
- IBM unapređuje svoju PC liniju Intelovim 80286 mikroprocesorom (popularno zvani
286)
- Ima grafičko sučelje i Windows 1.0 koji je Microsoft razvio posebno za tu liniju
kompjutera

1987. - IBM PS/2, OS/2

- Uvodi novi operativni sustav sa grafičkim sučeljem zvanim OS/2
- u PS/2 računalima postoji 3.5 inchni disketni pogon i grafička kartica što postaje
standard za sva buduća IBM računala
- do kraja 1987 IBM je isporučio 1 000 000 IBM PS/2 računala
1989. Mac portable
- To je prvo prijenosno (laptop) računalo tvrtke Apple sa trackballom

1990. IBM PC, Windows 3.0

- Windowsi dosežu verziju 3.0
- IBM isporučuje prvi PC s Intelovim 486 procesorom (popularno 486-ice) koji je radio
u taktu 33MHz

1990. Apple Macintosh

- Macintosh računalo sa Motorolinim procesorom u radnom taktu od 40MHz
- prvo je osobno računalo koje ima grafički ubrzivač

1991. Linux
- Linus Torvalds stvara novi operativni sustav nazvan Linux koji je, za razliku od Windowsa,
bio besplatan.

1992. Windows 3.1

- Nakon izlaska verzije Windowsa 3.1 Microsoft ostvaruje primat na tržištu operativnih
sustava a Windowsi postaju standardni operativni sustavi na osobnim računalima
- to je početak stvaranja WIntel osobnih računala nazvanih tako jer koriste Windows
OS i Intelove procesore (što je i danas standard)

1995. Windows 95, Internet

- Microsoft izdaje novu verziju Windowsa s još jednostavnijim pristupom grafičkom
sučelju i pojednostavljenim pristupom Internetu
- Internet postiže popularnost i postaje dostupan masama

1998. - Windows 98, iMac, USB

- Izlaze Windows 98, puni su grešaka
- Apple počinje s isporukom nove linije iMac osobnih računala kojemu je sav hardware
bio integriran u monitor
- iMac je prvo računalo koje koristi USB kao ulazno-izlazni sklop
- nakon 1998 USB biva priznat i postaje novi standard na matičnim pločama

2000. - Windows Me, AMD

- Microsoft izdaje Windows Me (Millenium Edition)
- pojava Windows Live Update
- AMD (Intelov rival na polju procesora za osobna računala) proizvodi liniju procesora
Athlon sa taktom od 1GHz
2001. - Windows Xp
- Prvi Windowsi podjednako namijenjeni privatnim i poslovnim korisnicima (poslovni
korisnici su prije koristili Windows NT)
2007. - Windows Vista
APPLE I RAZVOJ OSNOVNIH KOMPONENTI RAČUNALA
APPLE
Jedan od najpoznatijih logo tipova na svijetu iza sebe nosi jedan cijeli kult korisnika, karizmu
jednog vizionara, mnoštvo inovativnosti, kvalitete, hrabrosti uspona i padova.
Apple je američka tvrtka koju su 1976. godine u Cupertinu osnovali Steve Jobs, Steve
Wozniak i Ronald Wayne.
Renomirani je proizvođač računala, periferijske opreme, softvera, glazbenih reproduktora i
mobilnih telefona

Apple I
Prvo računalo Apple I imalo je slijedeće osobine
• Koristilo je TV prijemnik kao zaslon
• Imalo osnovnu rutinu u ROM-u koju je pokretalo računalo pri uključenju
• Za spremanje i učitavanje podataka korišteno sučelje prema kazetofonu
• Brzina čitanja i upisivanja na kazetu bila je 1200 bit/s.

Apple II – travanj 1977. godine

• Radilo je čim se izvadi iz kutije i uključi u struju
• Mogao prikazivati znakove kao i slike koje su kasnije bile u boji
• Omogućilo stvaranje industrije jefinijih strojeva tj. klonova.
• Jedino je trebalo preslikati s appleovog stroja bio je sistemski ROM (sada se
uobičajeni naziv BIOS)
• Klonovi su se proizvodili u SSSR, Koreja, Japan, Njemačka, Hrvatska, SAD, Kina, Tajvan
• Klon Ivel Ultra (Jugoslavija/Hrvatska)

Apple računala:
Razne skupine unutar tvrtke Apple radile su na računalu koje će posjedovati mnoge nove
sposobnosti: slikovno korisničko sučelje GUI, računalni miš, sposobnost priključivanja u
lokalnu mrežu LAN, te objektno orijentirano programiranje
Posjeta PARCu je mnogo vrijedila za Apple, jer je napravila prekretnicu u filozofiji tvrtke, i
četiri godine poslije (1983.) na tržište izlazi računalo Apple Lisa, koje je utjelovilo sve nove
pricipe ali je cijena bila prevelika: 10,000$.
Apple Macintosh je računalo koje je spasilo tvrtku Apple od skore propasti.

Macintosh
Jobs je bio odstranjen od projekta Lisa u sredini razvoja i obratio je punu pažnju na projekt
Macintosh
• Računalo izišlo u javnost 24. siječnja 1984
• Revolucionarno korisničko sučelje
• Računalni miš i mogućnost spajanja na računalnu mrežu
• 128KB RAM, 12 inčni monokromatski zaslon
• Disketna jedinica od 400 KB
• 16 bitni procesor 68000 s taktom od 8MHz
 • Problem bila je cijena od 2,495$
Uz računalo su se isporučivale i dvije aplikacije:
• Paint (jednostavni program za obradu slika)
• MacWrite - program za obradu teksta.

Jobs
• Biva preskakan u bitnim odlukama firme i izjavljeno je da je kompaniji bolje bez njega
• Prodaje preko 20 miliona $ vrijedne dionice i napušta tvrtku
• Donosi odluku o bavljenju softwerom.
• Osniva tvrtku pod simboličnim imenom NeXT ("sljedeći")
1996. Apple Computers se nalazio u najvećoj krizi
• U dogovoru s Jobsom, Apple kupuje NeXT za 402 milijuna dolara
• Cilj je na temeljima NextStepa izgraditi zasebni OS za novu generaciju Macintosh
računala
• Jobs se kao spasilac vraća u Apple i odmah postaje v.d. predsjednika
• 1986. on je i suosnivač animacijskog studija Pixar
• I danas rukovodi Appleom za godišnju plaću u visini od 1 USD
• Najslabije plaćenih menadžer u Guinessovoj knjizi rekorda

Mac OS X
I danas predstavlja jedan od najmoćnijih operativnih sustava kad je u pitanju obrada grafike i
videa, naročito u profesionalne svrhe
platforma na kojoj će programeri, koristeći standardne kompajlere, moći razvijati Apple
softver
· Mac OS X 10.0 - Cheetah
· Mac OS X 10.1 - Puma
· Mac OS X 10.2 - Jaguar
· Mac OS X 10.3 - Panther
· Mac OS X 10.4 - Tiger
· Mac OS X 10.4.4 - Tiger
· Mac OS X 10.5 - Leopard
· Max OS X 10.6 - Snow Leopard

iMac
• Steve Jobs je usmjerio svoju snagu da obnovi računarsku ponudu tako da je smanjio
broj linija
• Od stolnih računala ostao samo Power Macintosh G3
• Prva iMac računala biti puštena u prodaju u SAD, 15. kolovoza 1998
iMac G3
• Osnovni dijelovi su u jednom kućištu (zaslon i računalo)
• Jedinstven dizajn, koncentracija na male detalje
• Zatvorena hardverska arhitektura, ručka za prenos
• Mikroprocesor Power PC G3 sa 512 KB L2 cache
• Takt: 233 Mhz
 • Radna memorija: 32MB RAMa
• Grafika: posebno integrirano kolo ATI Rage IIC sa 2MB SGRAMa
• Tvrdi disk: 4GB
• Optička jedinica: CD-ROM
• Zvuk: Ugrađeni zvučnici
• Zaslon: Ugrađeni 15" (38 cm)
• Ulazno/Izlazne jedinice: USB x 2, Ethernet 100Base-T, Modem 56kbps, Audio 3.5mm,
ulaz za mikrofon
• Cijena 1.200 USD
• Operativni sustav Mac OS 8.1, applikacija Apple Works, CD
• Demo programima

iMac G4
• LCD zaslonom od 15“
• Poboljšani mikroprocesorom
• Četvrtom generacijom (G4) Power PC mikroprocesora (PPC 74xx-serija)
• Noviji grafički integrirani kol
• Dizajn nove jedinice je bio sličan stolnoj lampi, sa pomičnom rukom i postoljem u
kojem se nalazio ladičasta CD-RW jedinica
• Satirično imenovan od tiska - iLamp (lamp - lampa) zbog sličnosti sa Pixarovim Luxo
Jr.
• (2004.) prestaje proizvodnja iMacova sa
katodnim cijevima

iMac G5
Odbačeno je postolje tako da je matična ploča, i sve ostale radne komponete su sada
smješene u istom (malo podebelom) kućištu LCD zaslona
Kasnijim osvježenim modelima, iMac G5 dobiva i ugrađenu iSight kameru , te FrontRow
korisničko sučelje
iMac G5 je zadnje PowerPC stolno računalo koje je Apple proizvelo, 2006. Apple ulazi u
ugovor sa tvrtkom Intel za korištenje njihove mikroprocesorske tehnologije.

Mac Pro
Iz linije profesionalnih radnih stanica
Temelji se na Intelovim četverojezgrenim procesorima Xeon
S ovim modelom Apple se pozicionirao kao vodeći proizvođač radnih stanica za nelinearnu
obradu videomaterijala
Nudi tri osnovna modela i ogroman broj opcija nadogradnje koje omogućavaju sastavljanje
modela po željama kupca
Na ovo računalo, osim Mac OS X 10.5 mogu se instalirati i brojni drugi OS kao:
Windows XP i Vista, Linux, x86 Solaris, DOS, BeOS i BSD
MacBook Pro
- Appleova linija profesionalnih
prijenosnih računala
- Upotrijebljeni mikroprocesori tvrtke Intel
- LCD zasloni veličine 15,4 inča koriste LED tehnologiju, iSight kamera
- Senzor osvjetljenosti ambijenta koji po potrebi uključuje i regulira osvjetljenje tipki
- Procesori Intel Core 2 Duo na 2,4 GHz, 2,5 GHz ili 2, 6 GHz
- Standardno je ugrađeno 2 GB DDR2 memorije
- Grafička kartica nVidia Geforce 8600M GT sa 256 ili 512 MB RAM
- USB, FireWire 400, FireWire 800, ExpressCard/34, DVI, S/PDIF, Gigabit Ethernet, analogni
ulazno/izlazni audio priključci
- Bežično povezivanje po Wi-Fi standardima 802.11/b/g/n te Bluetooth

MacBook Air
• Predstavljen 15.1.2008
• Najtanje prijenosno računalo na svijetu
• Izostavljene su neke komponente, nema optičku jedinicu, Ethernet priključak,
modemski priključak
• Ekološki prihvatljivo računalo - smješteno je u kućište od aluminija koji se lako
reciklira

Ostala Mac računala:

Mac Mini
je izašao još u doba G4 platforme i predstavljao je originalno rješenje za stolno računalo koje
zauzima skoro pa nimalo prostora, a nudi osnovnu funkcionalnost potrebnu za obavljanje
svakodnevnih ne zahtjevnih zadaća
eMac
lansiran 2002. godine s 17-inčnim zaslonom, no Apple ga je 2006. godine povukao iz
proizvodnje
Xserve
nakon računala Mac Pro, Apple je predstavio i osvježenu liniju servera Xserve temeljenu na
procesorima Xeon Nehalem arhitekture

iPod
iPod ime je za obitelj dlanovnih medijskih uređaja.
Prvi iPod izašao je na tržište 23. listopada 2001
Uz iPod također dolazi pripadni softver iTunes koji služi za sinkroniziranje iPoda sa
računalom, prebacivanje medijskih datoteka sa računalo na iPod, digitaliziranje pjesama, te
za priključivanje na Internet radi kupnje medijskih datoteka
iPod Touch je prijenosni media player s ugrađenim WiFi-om koji omogučava bežično spajanje
na internet. iPod Touch koristi multi-touch sučelje, a dostupan je u verziji od 8, 16 i 32 GB
flash memorije
iPod Touch je zapravo iPhone bez kamere i telekomunikacijskih usluga
iPhone
• Radi se o mobilnom telefonu
• ima internet brzog Wi-Fia (802.11b/g/pre-n)
• Veličina zaslona je 3.5 incha.
• Za Internet koristi HTML i HTTP protokol jezike
• kameru rezolucije od 2.0 mpx (megapixela)
• hard disk iz tvrtke Toshiba kapaciteta 8 GB
• Glazba se može slušati 16, a razgovarati se može 5 sati
• iPhone je quad-band GSM telefon, nema UMTS ni GPS chip ali ima mogućnost geo
lociranja pomoću GSM triangulacija
• pogoni ga verzija OS X iPhone, koji zauzima samo 300MBa
• 2009. izlazi nova verzija 3G iphone-a sa UMTS i pravim GPS chipom, kao i kamerom
veće rezolucije i kapacitetom diska od 32 GB

Apple dizajn
Revolucija u industrijskom dizajnu informatičke opreme započela tek s dolaskom iProizvoda,
kasnih devedesetih godina
Apple osvaja nagrade za dizajn, postavlja standarde, inspirira druge
Steve odlučio za partnere uzeti dizajnersku tvrtku Frog Design
Paul Kunkel - autor knjige Appledesign kaže da u dizajnu postoji određeni “genetski kod”,
osiguravamo se da će kupac zadovoljan proizvodom A posegnuti za proizvodom B upravo
zbog istog “genetskog koda”

Apple polaže nevjerojatnu pozornost izboru materijala, svim kemijskim i fizičkim svojstvima
tih materijala, ali i njihovom estetskom dojmu.
Apple utjecao na tvorničke proizvodne procese zbog svojih kompleksnih izričitih narudžbi
stvari za koje se tek trebala koncipirati proizvodnja.
Apple danas posvećuje 20% svog vremena industrijskom dizajnu.
Apple tjera tvornice na usavršavanje i inovativnost, i na taj način izravno utječe na proizvodni
proces i drugih tvrtki koje onda tu tehnologiju samo usvoje.
Apple ima tri točke kad se radi o novom proizvodu:
Marketinšku
Označava ono što korisnici žele, o čemu maštaju
Inženjersku
Označava ono što je realno izvodivo
Korisničku (najvažnija)
Označava kako proizvod djeluje na korisnike
Dobivaju najviše pohvala ili kritika jer se od njih očekuje da uvijek zadovolje sve korisnike

Zanimljivost:
Na HTV-u u središnjem dnevniku išao je prilog o nevjerojatnom računalu iz budućnosti kojeg
je predstavio Apple.
To nevjerojatno računalo uključivalo je nevjerojatne proizvodne poteze. Okruglu matičnu
ploču, pokretnu ruku na kojoj stoji zaslon dizajnirali su u NASA-i
Steve Jobs jednom je prilikom izjavio :
“Nitko prije Apple-a nije pravio računala koja su izgledala kao da ih možete lizati”
Tajna dizajna i uspjeha ove tvrtke je upravo jednaka pozornost kvaliteti dizajna, konfiguracije
i software-a.

APPLE PROGRAMI
QuickTime
• Multimedijalni program
• Rad sa različitim vrstama digitalnog videa,
muzike, teksta, animacije i slika
• Kompatibilan je i sa Windows sistemima
• Integriran je u Mac OS

Final Cut Pro

• Profesionalni alat za obradu videa
• Radi samo na Mac OS platformama
• Koriste ga mnogi nezavisni filmaši a
probio se i na film i televiziju te
zamjenio neko od do tada korištenih
alata
•
iWork
• Skup programa za obradu teksta desktop publikacije i prorčunske tablice
• Dizajniran je tako da se integrira sa postoječim programima iz paketa iLife

iLife
Skup aplikacija koje uglavnom služe za rad i organiziranje digitalnog sadržaja (slike, filmovi,
muzika, i web stranica
Sastoji se od:
• iPhoto
• iMovie
• iDVD
• Garageband
• iWeb

TIJEK RAZOVJA MIKRO-PROCESORA

Da bi bolje shvatili brzinu i smjer razvoja osobnih računala moramo shvatiti njihova
ograničenja u dobu kojem pripadaju, a najbolji način da to shvatimo je promatranjem
razvojem «mozga» računala, procesora.
Pratit ćemo primarno razvoj Intel-ovih procesora jer su oni standardni i najprodavaniji
procesori kroz povijest osobnih računala .

Mikro-procesor (CPU – Central Processing Unit) čine je dva funkcionalno različita no

međusobno ovisna dijela
1. Upravljačka jedinica (CU – Command Unit)
nadgleda rad i upravlja radom svih pojedinih dijelova računala te računalom kao cjelinom. Pri
izvršavanju programa odnosno pojedinih programskih uputa ona, ako je to potrebno (ako se
zatraži) uključuje u rad ostale uređaje
2. Aritmetičko - Logička jedinica (ALU - Arithmetical and Logical Unit), koja izvršava
osnovne aritmetičke operacije s podacima. Sve ostale operacije mogu se svesti na te
osnovne operacije

Snaga CPU-a se mjeri sposobnošću obrade podataka tj. količinom podataka koju može
obraditi u jedinici vremena
Na snagu CPU-a utječe više činitelja, neki od njih su:
1. Frekvencija takta ili učestalost koraka (engl. Clock) CPU jedinice
Svaka od osnovnih operacija CPU-a odvija se u jednom koraku. Što je korak vremenski
kraći, više će se izvesti elementarnih operacija u zadanom vremenskom periodu.
Broj koraka za određenu naredbu ovisi o njenoj složenosti.
Na snagu CPU-a utječe i:
2. Količina bita koju istovremeno može obraditi CPU jedinica
(u jednom koraku)
Prvi mikroprocesori mogli su obraditi 8 bita u jednom koraku Suvremena osobna računala
mogu obrađivati 32, 64 pa i više bita (super-računala)
Čovjek može svjesno obrađivati oko 25 bita po sekundi, dok nesvjesno prima i obrađuje
oko 1019 bita po sekundi
3. Građa (arhitektura) jedinice
Potrebno vrijeme za dobavljanje i obradu podataka
- bitno ovisi o načinu dobavljanja i obrade no primjena boljih rješenja povlači i veću cijenu
pa treba naći kompromis
Važnost Mooreova zakona
Gordon Moore (suosnivač Intela) iznio je svoju poznatu opservaciju 1965, godine, a tek par
godina nakon predstavljanja plošnog integriranog strujnog kruga. Novinari su tu
pretpostavku odmah nazvali Mooreovim zakonom.
Gordon Moore promatra rast broja tranzistora po integriranom strujnom krugu, i uviđa da je
taj rast eksponencijalan, tj. da se svakih par godina broj tranzistora poduplava (samim time i
snaga procesora).
Mooreov zakon koji navodi da će se broj tranzistora koji se nalazi na određenoj površini čipa
udvostručavati svake dvije godine jedna je od glavnih smjernica poluvodičke industrije od
1965. kada ga je Moore iznio.
Godine 2003. Intel-ov suosnivač, Gordon Moore, izjavio je da će čuveni zakon koji nosi
njegovo ime vrijediti još barem narednih deset godina.

Moore upozorava da bi se taj korak u budućnosti mogao usporiti obzirom da su proizvođači

čipova suočeni sa sve većim tehničkim ograničenjima, od kojih se posebno ističe problem
toplinske disipacije, odnosno gubitka dijela električnog toka u vodičima koji uzrokuje sve
veće zagrijavanje čipova.
Moore je istaknuo da se napredak jednom mora zaustaviti obzirom da se niti jedna fizikalna
veličina ne može vječno eksponencijalno uvećavati.

Povijest razvoja primarno Intel-ovih procesora

1971: «4004 Mikroprocesor»
4004 je bio Intel-ov prvi mikroprocesor. Dotični je imao takt od 108KHz, te je tada bio srce
Busicom-ovog kalkulatora. Model 4004 je imao 2250 tranzistora. On je «probio» led na
tržištu procesora, te je zato revolucionaran.
1972: «8008 Mikroprocesor»
Model 8008 je bio dvostruko brži od modela 4004, ali uz veći broj tranzistora (imao ih je
2500). Mark-8 je poznat kao jedan od prvih računala za kućnu uporabu, ali je u usporedbi s
današnjim osobnim računalom zbog svoje veličine nezgrapan, težak za sastavljanje i
održavanje, te za operiranje na njemu.
1974: «8080 Mikroprocesor»
Model 8080 koji je imao 5000 tranzistora je prvi iz porodice Intel-ovih mikroprocesora
postao «mozak» jednog osobnog računala, poznatog Altair-a tvrtke MITS.
Navodno je Altair dobio ime po odredištu zvjezdanog broda Enterprise iz televizijske serije
Star Trek. Altair je prodavan sve do 1978. godine kad je povučen iz proizvodnje zbog svoje
zastarjelosti.
1978: «8088 Mikroprocesor»
Model Intel-ovog mikroprocesora 8088 je postao «mozak» nove generacije IBM-ovog hit
proizvoda, IBM PC-a. Uspjeh IBM PC-a, a samim time i modela 8088 se odrazio na povećanu
Intel-ovu zaradu, tako da je iste godine uvršten u listu Fortune 500 (500 najbogatijih tvrtki),
američkog časopisa Fortune, a koji je Intel nazvao «Poslovnim trijumfom sedamdesetih».
1982: «286 Mikroprocesor»
Model 286, još poznat kao model 80286 je bio prvi Intel-ov mikroprocesor koji je mogao
izvršiti programe napisane za svoje prethodnike, a što je prije toga bilo nemoguće. To
svojstvo postaje standardno u svim budućim Intel-ovim procesorima.
1985: «386™ Mikroprocesor»
Intel-ov 386™ model mikroprocesora ima 275 tisuća tranzistora, što je više nego 100 puta
više nego prvi Intel-ov mikroprocesor, model 4004.
Model 386 je bio prvi mikroprocesor koji je bio sposoban za aktivno obrađivanje više
programa istovremeno (multitasking), a što je do tada bilo nemoguće.
Ujedno je bio i prvi 32 bitni procesor, što je značilo da može obraditi 32 bita u sekundi.

1989: «486™ DX Mikroprocesor»

Generacija mikroprocesora 486 pridonosi razvoju računala utemeljenih na «point-and-click»
tehnologiji rada, jer je su vrijeme izlaska modela 486 već postojali operativni sistemi sa
grafičkim sučeljem.
Intel-ov 486 model je bio prvi mikroprocesor koji je imao ugrađeni matematički koprocesor,
a koji izračunava sve kompleksnije matematičke operacije i samim time oslobađa procesor
tog zadatka, što dovodi do ubrzanja rada procesora (jer nije više opterećen dotičnim
matematičkim operacijama).
Grafički način rada time postaje olakšan, jer pozadinu svih grafičkih procesa čine
matematički proračuni.
1993: «Pentium® Procesor»
Godine 1993. izlazi prvi procesor Pentium® kategorije koji je omogućavao osobnom računalu
lakšu implementaciju podataka iz «stvarnog svijeta», poput govora, zvuka, potpisa, te
fotografija.
Ime Pentium, nakon uvođenja biva spominjano u raznim stripovima i na televizijskim «talk
show»-ovima , te postaje sinonim za moderni procesor.
1997: «Pentium® II Procesor»
Pentium® II procesor kodnog imena Klamath, izlazi na tržište sa 7,5 miliona tranzistora, te za
tadašnje doba revolucionarom MMX™ tehnologijom, koja je dizajnirana za optimizaciju rada
procesora pri multimedijalnom procesiranju audio-vizualnih sadržaja.

Zanimljivost: Najjači Pentiumi II su bili sa Deshutes jezgrom, koja je omogućavala više

radne taktove zbog manjeg zagrijavanja, pa tako i najveći Pentium II radni takt od 450MHz.
1999: «Celeron® Procesor»
Celeron procesor nastaje kao rezultat Intel-ove politike proizvodnje procesora za razne
dijelove tržišta procesora.
Celeron procesori su namijenjeni donjem segmentu procesorskog tržišta (ljudima s malim tj.
osnovnim potrebama na računalu).
Celeron procesori su pravljeni tako da omoguće što veće performanse uz nisku cijenu. U
pravilu tehnološki prate glavne («mainstream») procesore (Pentium III, te Pentium 4), ali uz
niži radni takt i manje L2 «cache» memorije.

Zanimljivost: U drugoj polovici 2001. godine Celeron dostiže veći radni takt od 1GHz, dok
već 2003. godine dostiže i radni takt od 2.2GHz.

1999: «Pentium® III Procesor»

Pentium® III procesor (kodnog imena Coppermine) ima oko 70 novih instrukcija nazvanih
Internet Streaming SIMD ekstenzije, a koje dramatično povećavaju performanse pri
naprednim crtačkim operacijama, u 3D-u, reprodukciji zvuka i videa, te aplikacijama za
prepoznavanje govora. Pentium® III procesor je osmišljen za dramatično poboljšanje rada s
Internet aplikacijama, dopuštajući korisniku da se koristi realističnim «on-line» muzejima i
dućanima, te za brzi način skidanja («download») video zapisa visoke kvalitete.
Procesor je predstavljen sa 9,5 miliona tranzistora.
Prodavao se u taktovima od 450Mhz pa sve do verzije od 1Ghz, predstavljene 2001. godine.
Te iste godine izlazi Pentium® III s kodnim imenom Tualatin, odlikuje ga manji radni napon
(od 1,45V), te manje zagrijavanje procesora, a samim time i veće radne taktove.

2000: «Pentium® 4 Procesor»

Pentium® 4 procesor (kodnog imena Willamette) nastavlja tamo gdje je Pentium III stao, tj.
kod veće i jače podrške za multimediju, te sa mogućnošću izvršavanja više vrsta programa
odjednom («multitasking»).
Izlazi na tržište sa 42 milion tranzistora.
2001. godine izlaze novi i hladniji Pentiumi 4 kodnog imena Northwood.
2002. godine dotični procesori probijaju granicu od 3GHz.
S modelom od 3GHz Intel uvodi još jednu novinu u Pentium 4 procesore, tj. novi skup
instrukcija zvanih Hyper Threading.
Te instrukcije pomažu pri multitaskingu, te dopuštaju procesoru da obrađuje duplo više
operacija odjednom, a što u stvari znači da se ponaša poput dva procesora istog takta (što ne
znači da je duplo brži).
Npr., da se slično tom napretku, razvijala brzina automobila, danas bi bilo moguće
automobilom doći iz New Yorka u San Francisco za 13 sekundi.

Predvidivi tijek razvoja mikro-procesora

Za očekivati je da će slijedeća velika granica od 10GHz biti probijena za četiri ili najviše pet
godina (a možda i brže).
Intel već sredinom 2003. godine planira izbaciti Pentium 4 sa novom jezgrom, rađenoj
pomoću 0,08 mikron tehnologije, a što će omogućiti nove i veće radne taktove, pa je logično
očekivati da će taj Pentium 4 brzo probiti granicu od 4GHz.
Plan razvoja procesora je vrlo jednostavan:
iskorištavanje «finije» mikron izrade da bi se smanjila jezgra procesora, te njezina radna
temperatura, a da bi takt bio veći.

Uvođenje novih rutina u procesore da bi se poboljšao njihov multitasking, te ostvarilo

povećanje količine ugrađene memorije u procesoru. Nakon kraja ovog desetljeća se očekuje
da Mooreov zakon «ode u mirovinu», jer je najvjerojatnije da proizvođači više neće moći
pratiti njegov eksponencijalan rast kao do sada, i to prvenstveno zbog povećane topline,
najvećeg neprijatelja procesora.
Jedino novo revolucionarno rješenje za toplinu bi (možda) bila standardizacija nekog novog
načina hlađenja u računalima i procesorima. Možemo očekivati relativno usporavanje rasta
broja tranzistora u procesorima, a samim time i njihovog povećanog radnog takta.
RAZVOJ MATIČNE PLOČE
Matična ploča je osnova osobnih računala.
To je ploča na kojoj su ugrađeni temeljni dijelovi računala:
sabirnice, utori za kartice i memorije, priključci za vanjske jedinice, sat, te se potom na istu
dodatno ugrađuju: procesor, memorije, razne kartice (grafičke, zvučne, modemske ...).

Glavni dio ploče, tj. srce ploče je «chipset»

Chipset je elektronički sklop koji sadrži program za upravljanje osnovnim sklopovima na
matičnoj ploči. Znači da o chipsetu ovisi vrsta sklopovlja koja će određena ploča podržavati.
Npr. za različite proizvođače procesora (Intel, AMD…) postoje različiti chipseti, a zbog
različitog sklopovlja potrebnog određenom procesoru.
U osnovi, razvoj matične ploče je ustvari razvoj chipseta, i onog što dotični podržava, te znači
da podržava razvoj procesora, sabirnica, te ostalog pridruženog sklopovlja.

Više o «chipsetu»
Chipset: Glavni je dio, koji veže sve ostale dijelove sa procesorom, te šalje glavnom
procesoru (CPU) informacije o ostalim dijelovima.
Sastoji se od dva dijela:
1. NorthBridge: NorthBridge je direktno povezan sa procesorom preko FSB-a (en. Front
Side Bus ili sabirnica) što omogućava brzu dostupnost podataka iz memorije i grafičke
kartice. Od njega najviše ovise performanse matične ploče.
2. Southbridge: Southbridge je sporiji od Northbridge-a te sve informacije iz procesor-a
idu prvo preko Northbridge-a pa tek onda na Southbridge koji je sabirnicama spojen
na PCI, USB, zvučni čip, SATA konektore itd.
Socket: Socket određuje koji procesor se može ugraditi u matičnu ploču. Nemoguće je staviti
AMD procesor u matičnu ploču koja podržava Intel socket (i chipset).

Razvoj sabirnica (Bus)

Dijelovi računala međusobno su povezani pomoću posebne skupine vodiča koji se nazivaju
sabirnicama (engl. Bus).
Dodatni sklopovi, koji se naknadno žele ugraditi u računalo, moraju biti građeni na takav
način da se mogu priključiti na sabirnice koje se nalaze u računalu.
Pojedine sastavne dijelove računala potrebno je povezati električnim vodičima u jedinstveni
sustav. S obzirom na veliki broj sastavnih dijelova, veoma je važan način povezivanja tih
dijelova i propusna moć obavljenog povezivanja.
Kako bi se izbjeglo da svaki proizvođač računala ima svoju sabirnicu, što bi otežalo i
poskupilo izradu dodatnih sklopova za ta računala, tokom povijesti je dogovoreno nekoliko
standardnih sabirnica

(shema)
ISA (Industry Standard Architecture)
Je do 2000. godine još bila prisutna na novijim matičnim pločama, i to primarno zbog starijih
modema koji su koristili tu sabirnicu, ali je ona ubrzo totalno napuštena.
Ima sabirnicu podataka od 16 bita, ima 24 adresne linije, a što omogućuje adresiranje 16 MB
memorije. Učestalost koraka je: 8,3 MHz (8 MB/s).

MCA (Micro Channel Architecture)

sabirnica je predviđena za frekvenciju signala od 10 MHz, a omogućuje adresiranje 16 MB
memorije i ima 32 bitnu sabirnicu za prijenos podataka.
Poboljšanja u odnosu na ISA sabirnicu su: mogućnost automatske konfiguracije sustava, te
tzv. "burst" (rafalni) način prijenosa podataka.
Autorsko je vlasništvo tvrtke IBM, te zato i nije kompatibilna s ISA sabirnicom. Nije postigla
veću rasprostranjenost, zbog zastarjelosti ISA sabirnice koja joj je temelj, a koju je samo
neznatno poboljšala.

PCI (Peripheral Component Interconnect)

Jedna od novijih sabirnica koja je postala široki standard. Intel je patente stavio u javno
vlasništvo pa je cijena sabirnice postala prihvatljiva čime je došlo do njenog prevladavanja na
tržištu.
Učestalost njezina koraka je: 33 MHz, 66 MHz, 100 MHz, 133 MHz, te ponegdje već i 200
MHz (>300 MB/s - brzina prijenosa u memoriju).
To je sabirnica opće namjene, pa znači da nije kao VGA sabirnica, tj. da je namijenjena samo
grafičkim karticama, već podržava svakojake kartice. Neki su proizvođači čak i određeno
vrijeme proizvodili grafičke kartice koje su bile namijenjene PCI sabirnici, ali to se pokazalo
nerentabilnom odlukom zbog bolje varijante (tj. VGA sabirnice).

AGP (Advanced Graphic Peripheral)

Predstavlja dogovoreni standard za komunikaciju grafičke kartice i memorije.
U svojoj najrasprostranjenijoj verziji (4X) osigurava 120 MB/ s. Postoje 1X, 2X, 4X i najnovija
8X verzije VGA sabirnice koja je uvidjela svjetlo dana 2002. godine.
Bilo je par pokušaja od strane proizvođača matičnih ploča da se AGP sabirnica iskoristi i kao
utor za dodatnu memoriju, postojećoj grafičkoj kartici ugrađenoj na matičnoj ploči, ali se ta
opcija pokazala nerentabilnom, pa se shodno tome i napustila.

3GIO
Predloženi i dogovoreni standard (od strane Intela) koji je stupio u praksu već 2004. godine.
On osigurava znatno veće brzine od PCI sabirnice. Koristi asinkroni prijenos umjesto
sinkronog kod PCI-a.
Postiže brzinu od 206 MB/s po jednom vodiču, na 32 vodiča to je 6,6 GB/s što je 6 puta brže
od danas najbrže PCI sabirnice (17 MB/s po vodiču, 64 žice daju 1,1 GB/s).
Dakle 3GIO standard je postavio standard sabirnice budućnosti.
ULAZNO- IZLAZNE JEDINICE I MEDIJI ZA POHRANU PODATAKA
ULAZNO-IZLAZNI SKLOPOVI

Zadaća ulazno - izlaznih sklopova je povezivanje osobnih računala s okolinom. Programe i

podatke, koji se obrađuju u računalu, potrebno je dostaviti računalu, a isto tako je rezultat
obrade potrebno dostaviti korisniku.
Ulazni sklopovi su građeni tako da omogućuju priključenje vanjskih jedinica, a pomoću kojih
je moguće iz okoline podatke predavati računalu.
Neki neki uređaj ili sklopovlje može biti ulazno ili izlazno, ili pak dvojako, dakle i ulazno i
izlazno kao npr. Monitor (predočnik) koji je tipičan ulazno izlazni sklop.

Parallel Port Paralelni ulazno-izlazni sklop

Kod osobnih računala paralelna vrata (Parallel Port) su građena tako da mogu odjednom
razmjenjivati osam bita (jedan Byte).
Prednost paralelnih vrata je brzina prijenosa podataka, tipičnih brzina od 100 kbps do l Mbps
(čak i 3 MB/s za novija ECP/EPP vrata).
(slika)

Serial Port Serijski ulazno-izlazni sklop

omogućuje razmjenu podataka između računala i okoline
odjednom razmjenjuje l bit podataka
za razmjenu podataka preko serijskih vrata dovoljna su tri vodiča:
• vodič za slanje podataka
• vodič za prijem podataka i
• zajednički vodič
Upravo taj mali broj potrebnih vodiča najveća je prednost serijskih vrata.
Nedostatak je Maksimalna brzina prijenosa podataka od 115 kb/s.

USB (Universal Serial Bus)

• omogućuje brzine veće i od paralelnih vrata. Uređaji se obično automatski
prepoznaju kad se spoje (tehnologijama modernih operacijskih sustava: «plug and
play», «hot swapping»),
Uređaj po uključenju odašilje jedinstveni identifikacijski broj, po kojem ga se prepoznaje. Za
uređaje manje potrošnje osigurava i napajanje, čime se smanjuje broj potrebnih kabela.
Brzina prijenosa su od 1,5Mb/s do 12 Mb/s.
Očekuje se da će USB postati glavni standard za priključivanje tipkovnice, miša i modema,
eksternog diska, jer se na tržištu već sada rijetko gdje mogu naći dotični uređaji koji koriste i
serijski ulazno – izlazni sklop.

FireWire
FireWire (I. Link ili IEEE 1394) osigurava relativno najveće brzine prijenosa (od l00Mb/s do
400 Mb/s) no uz vrlo visoku cijenu.
Neophodan je za digitalni prijenos video zapisa. Zbog velikih brzina duljina kabela je
ograničena na 4,5 m.
Za razliku od USB, prednost mu je jer ostala računala mogu izravno komunicirati s uređajem
koji podržava FireWire.
Danas se FireWire primarno koristi za priključak vanjskih tvrdih diskova na računalo, te za
priključivanje skenera na računalo.

Ulazne jedinice
-svi oni sklopovi i uređaji koji primarno omogućuju unos podataka ili programa iz okoline u
računalo
- podatke treba prikladnim pretvornicima (senzorima, osjetilima) i njima prigrađenim
sklopovima pretvoriti u oblik električnih digitalnih impulsa prihvatljivih računalu
Ulazne jedinice mogu se podijeliti u dvije osnovne skupine:

1. ulazne jedinice koje služe za predaju podataka računalu posredstvom i pod izravnim
djelovanjem čovjeka

2. ulazne jedinice koje služe za predaju podataka računalu iz okoline bez pomoći
čovjeka.

Ulazne jedinice iz prve skupine

Jedinice iz prve skupine, u koju spadaju npr. tipkovnica, miš, grafička tabla, itd., svojom su
građom i načinom djelovanja prilagođene jednostavnoj ljudskoj upotrebi.
Ulazne jedinice iz druge skupine
Jedinice iz druge skupine, među koje spadaju npr. A/D pretvornici, mikrofoni, magnetski
diskovi i vrpce, mrežne i komunikacijske (modemske) kartice, itd., građene su za djelotvornu
pretvorbu i predaju podataka iz okoline računalu bez direktnog posredovanja čovjeka.

Tipkovnica
Tipkovnica Naslijeđene izravno od mehaničkih pisaćih strojeva, služi za unos teksta. Broj tipki
kreće se od 40 do preko 100.
Uobičajeno je koristiti se dvjema i trima tipkama (istovremenim pritiskom), čime možemo
dobiti i znakove koji nisu prisutni na tipkovnici, a pripadaju mogućem (dozvoljenom) skupu
znakova (najčešće 256, ili 512).

1. Raspored tipki ili (keyboard layout) je najčešće određen po jednom od slijedeća dva
standarda: QWERTY (ili QWERTZ)

2. DVORAK
Tipkovnica - QWERTZ
QWERTY (ili QWERTZ) raspored je najčešći. QWERTZ je raspored tipkovnice koji se koristi u
Hrvatskoj, Njemačkoj i većini drugih srednjoeuropskih zemalja. Ime je dobio prema prvih pet
tipki koje se nalaze u prvom slovnom redu tipkovnice. Raspored je nastao tako da su u
izvornom angloameričkom QWERTY rasporedu zamijenjena slova Y i Z (Z je uglavnom češće u
srednjoeuropskim jezicima). Ovaj raspored je nastao s ciljem usporavanja tipkanja jer su se
prvi mehanički pisači strojevi često zaglavljivali.
Tipkovnica - DVORAK
DVORAK raspored (nosi ime po svom tvorcu Augustu Dvorak-u) nastao je kao posljedica
intenzivnog istraživanja gdje je analizirana frekvencija ponavljanja i grupiranja slova u
Engleskom jeziku.
Rezultati istraživanja su pokazali da ruka daktilografa na klasičnoj QWERTY tipkovnici, za
prosječan dnevni rad, napravi put od između 25 i 30 km, dok na Dvorakovoj tipkovnici ne
napravi ni puna 2 km.
Raspored je napravljen tako da se najčešća slova nalaze u srednjem redu, a najjači prsti
obavljaju najveći dio posla.
DVORAK je raspored tipki postavljen tako da su učestaliji znakovi smješteni bliže jedan
drugom tako da npr. Umjesto slova q, w, e, r, t, y dolaze slova a, o, e, u, i. Na ovoj tipkovnici
se postiže i do 50% veća brzina tipkanja. Nažalost QWERTY raspored se zadržao zbog navike
uporabe.

Miš
Miša je 1963. godine izumio Douglas Englebert, s istraživačkog instituta Stanford. Miš je
značio revoluciju za osobna računala zbog mogućnosti potpune iskorištenosti grafičkih
operativnih sistema, a što ih čini popularnim i jednostavnim za korištenje. Broj tipki na mišu
se s vremenom povećavao radi proširenja njegove funkcionalnosti.
(slika)
Mišu je dodan i kotačić (scroll), koji omogućuje korisniku brže kretanje kroz dokumente
vodoravno (horizontal) ili uspravno (vertical) jer, naime neki proizvođači su uveli za standard
i 2 kotačića, što je postao određeni trend među proizvođačima miševa, unatoč relativne
nezgrapnosti. Rezolucija (razlučivost) miša je broj električnih impulsa koje može generirati
miš pri pravocrtnom gibanju na dužini jednog inča (l inch = 2,544 cm). Razlučivost se mjeri u
točkama po inch-u (ppi - Points Per Inch), a tipične vrijednosti se kreću od 100 ppi pa do 400
ppi.
Postoje dvije (tri) vrste standardnih miševa:
1. Elektromehanički miš
2. Optički miš
3. Bežični miš

Miš – Elektromehanički miš

Najrasprostranjeniji zbog jednostavnosti i cijene. Koristi kuglicu koja pri okretanju, koja pokreće
mehaničke senzore koji daju položaj kursora na ekranu. Potrebna je podloga za optimalan rad, te
redovito čišćenje unutrašnjosti, jer se preko kuglice razna prljavština skuplja unutar miša, a što
umanjuje preciznost i performanse uopće.
Miš – Optički miš
Precizniji, a samim time i kvalitetniji, no nešto skuplji od elektromehaničkog miša, jer umjesto kuglice
koristi optičke senzore (kamere) da odredi poziciju na ekranu. Nije predviđen za rad na
reflektirajućim podlogama (npr. staklo). Još jedna od dobrih strana ovakvog miša je to što ne treba
standardnu podlogu za optimalan rad.
Miš – Bežični miš
Karakterizira ga bežična komunikacija miša sa odgovarajućim postoljem koje je spojeno s
kompjuterom. Udaljenost komunikacije je ograničena, ali dovoljna za normalan rad sa udaljene
pozicije od prijamnika (oko 2, ili 2,5 metara je standard). Bežični miš može ujedno biti i
elektromehanički, ali i optički, što je popularnija varijanta.

Pomična kuglica – Trackball

Djeluje na sličan način kao i miš, a izgleda kao naopako okrenuti miš zbog kuglice koja strši iz njega.
Primjenjuje se za iste poslove kao i miš, no zbog svoje višestruko veće cijene zastupljen je najčešće
kod prijenosnih računala prvenstveno zbog svoje veličine koja može biti minimalna. Tijek razvoja mu
je isti kao i kod miša: optički trackball, pa bežični.
Igrača palica – gamepad
Sa dolaskom osobnih računala u domove ljudi pojavile su se prve igre za osobna računala. Kako je
vrijeme prolazilo igre su postajale kompleksnije i s boljom grafikom, slijedeći razvoj grafičkih kartica.
Ubrzo su izašle na tržište razne «igraće palice», ulazne jedinice prilagođene igranju na osobnom
računalu.
Prvo je nastao tzv. «gamepad», palica sa gumbima koja se drži u dvije ruke, a bila je opće namijene,
tj. koristila se za sve vrste igara, ali najviše pri igranju simulacija kontaktnih sportova. Gamepad se
kasnije sa osobnog računala prebacuje na konzole (GameCube, X-Box, Playstation…) zbog slabog
interesa korisnika osobnih računala za simulacije kontaktnih sportova.
Igrača palica – joystick
Nakon nekog vremena počinju se na osobnom računalu pojavljivati simulacije leta (aviona, svemirskih
brodova…), pa se shodno tome pojavljuje prava «igraća palica», joystick. Napravljen je da izgleda
poput palice s kojom se upravlja letjelicama u stvarnom životu.
• S pojavom simulacija vožnje auta pojavljuju se i razni dodatci za osobna računala u vidu
volana i pedala radi većeg doživljaja simulacije.
• Zadnja revolucionarna promjena kod igraćih palica je uvođenje Force Feedback tehnologije,
koja kao što joj ime kaže daje povratne informacije, ali u obliku vibracija na samom uređaju
čiji se intenzitet može kontrolirati pomoću aplikacije koja dolazi sa uređajem.

Scanner – Pretražnik
Pretražnik je ulazna jedinica računala namijenjena izravnom unosu crteža i slika s papira u računalo.
Slika koju se želi unijeti u računalo, osvjetljava se ugrađenim izvorom svjetla. Razlučivost pretražnika,
koja se izražava u broju točaka po jedinici dužine, kreće se od 200 dpi (Dots Per Inch - točaka po
inchu) do 4800 dpi., ili pak više kod profesionalnih uređaja. S obzirom na način očitavanja slike
postoje tri glavne skupine klasičnih pretražnika:
• ručni pretražnik. Tipična širina linije ručnog pretražnika, dakle širina očitavanja je oko 10 cm
(4 incha). Razlučivost se kreće od 200 dpi do 800 dpi. Osjetljivi su na pravocrtnost i brzinu
pokretanja, tako da nisu pogodni za profesionalnu uporabu.
Scanner – Pretražnik – Vrste:
Sheet Feed Scanner
• stolni pretražnik s pokretnim papirom
• Širina očitanja je tipično oko 21 cm (8 incha), tako da u jednom prolazu može očitati papir
veličine A4. Sustav leća miruje a papir se pomiče.
Flatbed Scanner
• stolni pretražnik s mirujućim papirom
• Papir miruje a sustav leća se pomiče Postiže najbolje razlučivosti: 600, 800, 1200, 2400 dpi.
Ta vrsta pretražnika je najpopularnija (najrasprostranjenija) danas.

PRIMARNO IZLAZNE JEDINICE

Primarno izlazne jedinice su:
• uređaji koji podatke iz računala pretvaraju u oblik prihvatljiv okolini.
• Okolina mogu biti ljudi ili strojevi. I u jednom i u drugom slučaju zadaća je izlaznih
jedinica brzo, jeftino i djelotvorno pretvaranje digitalnih električkih signala iz računala
u oblik prihvatljiv okolini.
Monitor (Predočnik)
• Predočnik je izlazna jedinica koja podatke iz računala prikazuje na svom zaslonu u
čovjeku razumljivom obliku. Prikaz se sastoji od teksta, crteža, razumljivih simbola,
itd.
Primarno izlazne jedinice – Predočnik (monitor)
Razlučivost (rezolucija) zaslona predočnika
• Kvaliteta slike prvenstveno ovisi o broju točaka od kojih je slika sastavljena. Razlučivost je
broj koji govori o broju točaka ili osnovnih elemenata slike koje (maksimalno) na zaslonu
može prikazati neki predočnik.zaslonu predočnika je elementarna točka (engl. Pixel) koja je
po svojoj cijeloj površini jednake boje i intenziteta svjetla. Porastom razlučivosti cijena naglo
raste, pa se predočnici većih razlučivosti rabe uglavnom za profesionalne primjene, kao npr.
projektiranje pomoću računala (engl. CAD - Computer Aided Design).
• Predočnici se mogu svrstavati u grupe s obzirom na različita svojstva, a od najčešćih podjela
je podjela s obzirom na tehnologiju izrade pokaznog dijela predočnika (Display Technology).
Predočnik s katodnom cijevi (CRT Monitor, Cathode Ray Tube Monitor), snop elektrona iz
elektronskog topa usmjeren sustavom za fokusiranje udara na fosforni premaz na zaslonu, ovisno o
tipu predočnika fosforni premaz je jednobojan ili trobojan).
• Fosfor ima svojstvo emisije svjetla određeno vrijeme nakon što zraka elektrona više ne udara
u njega. To svojstvo naziva se perzistencija (postojanost, ustrajnost) i može biti kratkotrajna
ili dugotrajna. Kod većine predočnika u širokoj uporabi, perzistencija se nastoji učiniti
kratkom.
• Predočnici s tekućim kristalom (LCD - Liquid Crystal Display). LCD predočnici odlikuju se
malim dimenzijama (debljina od l cm do 3 cm, a veličina zaslona od 2 incha pa nadalje, a
najčešće 19 incha), vrlo malom potrošnjom energije Najširu primjenu su našli kod prenosivih
računala.
• Nedostaci prvih LCD-a bili su : ograničenost vidnog kuta (35 do 60 stupnjeva), ograničena
razlučivost, temperaturno područje rada koje se kreće u rasponu od O C do 50 C.
• Danas su LCD predočnici veličine i do 27 inča, odlikuju se vrlo visokom (HD) razlučivosti, a
ograničenost vidnog kuta je svedena na minimum: 175 stupnjeva u vertikali i 175 stupnjeva u
horizontali.
Primarno izlazne jedinice – Printeri (pisači)
Pisač je izlazna jedinica praktički stara koliko i samo osobno računalo. Od svojih početaka se pisač u
mnogočemu promijenio, odnosno poboljšao. Pisači se osim po vrsti razlikuju po formatu i vrsti papira
koji primaju. Format pisača je podatak koji govori o dimenzijama papira koje može prihvatiti pisač
Dva su osnovna oblika papira koje može prihvaćati pisač: pojedinačni listovi papira (Cut Sheet) i
beskonačni papir (Continous).
Neke od najraširenijih vrsta pisača su:
1. Iglični poznat kao Matrični
2. Laserski pisači
3. Pisači s mlazom tinte, tj. kapljični pisači
Primarno izlazne jedinice – Printeri (pisači) – Iglični pisači
Iglični tj. matrični (Dot Matrix Printer). Otisak se postiže pomoću iglica smještenih u glavi pisača. Iglice
su međusobno neovisne i mogu se pomicati svaka za sebe. Otisak nastaje udaranjem iglica po vrpci
navlaženoj bojom (Ribbon) koja se nalazi između glave pisača i papira i tako ostavlja trag na papiru u
obliku obojenih točkica. I danas se koriste za tiskanje svih dokumenata koji imaju jednu ili više kopija:
npr.: ulatnice, police osiguranja itd.
Primarno izlazne jedinice – Printeri (pisači) – Laserski pisači
Laserski pisači (Laser Printer). Osnovni dio je bubanj koji se naelektrizira laserskom zrakom na
svakom dijelu na kojem želimo točku slike. Potom bubanj prolazi iznad kutije s bojom u prahu
(Toner), a električki nabijeni dijelovi bubnja privlače prah, koji zatim pri temperaturi od 200 C prelazi
u tekuće stanje i učvršćuje se na papir.
Primarno izlazne jedinice – Printeri (pisači) – Kapljični pisači
Pisači s mlazom tinte, tj. kapljični pisači. Vrste su: Bubble Jet, toplinski i termalni. Otisak nastaje
štrcanjem vrlo tankih mlazova boje iz mlaznica u smjeru papira. Slika u boji nastaje tako što se na
svaku točku slike postavi određena gustoća svake od osnovne 3 boje: Cyan, Magenta i Yelow
(CMY).

Jedinice za pohranu podataka - Osnovno o tvrdom disku

Tvrdi disk je elektronički uređaj koji se koristi za pohranu podataka (upravljačkih programa,
korisničkih programa i dugih informacija koje, za razliku od radne memorije, uslijed nestanka
električne energije ne gube podatke, već ih u obliku magnetnog zapisa, zapisuju na medij).
Količina podataka mjeri se u GB (giga bytima).
Veličina jednog bilo kojeg znaka, bilo slova, broja, razmaka ili nekih specijalnih znakova
zauzima 1 byte.
1 byte je binarna znamenka zapisana u obliku jedinica i nula koji se nazivaju bitima. 1 byte
sadrži 8 bita.
Veličina veća od 1 byta je KB (kilo byte) koji sadrži 1024 bita.
Veća jedinica od KB je MB (mega byte), GB (giga byte), TB (tera byte), itd.
• Današnji kapaciteti diskova kreću se od 10 – 200GB, a oni najveći imaju kapacitet oko
400 TB.

Osnovno o tvrdom disku – Vrste

Postoje dva tipa diskova: SCSI i IDE. Glavna razlika je u brzini rotacije motora koji pokreću
glavu.
SCSI ima brzinu od 10000 do 15000 rpm. (engl. rounds per minute – rotacija po minuti), dok
IDE diskovi imaju brzine 5400 rpm.,7200. rpm, te najnoviji IDE diskovi i 10000 rpm.
Disk se sastoji od:
• magnetskih ploča na kojima se nalaze podaci,
• glave s magnetskim čitačima na vrhovima,
• motora koji pokreće glave te
• elektroničke kartice s čipovima koji sadrže upravljačke programe za rad diska
(uglavnom su to ROM čipovi).
Magnetske ploče su okrugli diskovi koji se nalaze na istoj osovini.
• Podaci se snimaju na obje strane ploče.
• Svaka strana ima određen broj staza, na svakoj stazi određen broj sektora.
• Svaki sektor se sastoji od određenog broja bajta. Skup svih staza na svim pločama
jednako udaljenih od centra zove se cilindar.
• Materijal od kojeg se sastoje najčešće je izrađen od aluminija, stakla i drugih legura
koje su lagane i koje se neće lako deformirati pod utjecajem topline.
(slika)
Razvoj tvrdog diska
Razvoj čvrstog diska neraskidivo je vezan uz razvoj ostalih računalnih komponenti. Dok je
stari MS DOS bio operacijski sistem, trebalo je osigurati na tvrdom disku nešto više od 5 MB
memorijskog prostora. Windowsi 3.1 su trebali tek nešto više. Multimedija, a prije svega,
računalne igrice, su vjerojatno najodgovornije za početak divlje utrke proizvođača tvrdih
diskova u povećavanju memorijskog prostora. Sve agresivnije korištenje grafike od strane
proizvođača računalnih programa dovelo je do novih pritisaka na stalni porast memorijskog
prostora. Gotovo da je pravilo da je svaka nova inačica nekog softvera dvostruko veća.
Razvoj tvrdog diska se temelji na njegovoj brzini, odnosno brzini rotacije motora koji pokreće
glavu koja čita podatke s magnetskih ploča.
U zadnje vrijeme kod mnogih proizvođača računala tvrdi disk postaje "usko grlo" jer ne može
pratiti brzinu ostalih komponenti i zbog toga se mora povećati ta brzina okretaja.
Kad IDE diskovi sa 10000 rpm-a postanu standard taj će problem biti riješen.

Floppy disk – disketa – pohrana i prijenos podataka

1973. IBM izrađuje 8 inch-ni disketni pogon koji je bio sposoban pisati i brisati na
odgovarajući medij. Kapacitet tog medija je iznosio 250Kb. Slijedeći korak u razvoju floppy
diska je bilo predstavljanje 5.25 inch-nog pogona, kojeg je osmislila tvrtka Shugart
Associates. Naime 5.25 inch-ni mediji su bili sposobni zapremiti 1.2Mb podataka, što je bio
veliki korak naprijed. 1980.
Sony izrađuje 3.5 inch-ni disketni pogon, onakvog kakvog ga danas poznajemo. Floppy disk
ostaje standard sve do 2003. godine kada ponukan trendom minijaturizacije i trendom
mobilnosti, Dell povlači floppy disk iz svoje proizvodne linije, te ga zamjenjuje flash
memorijama od 16 Mb koje stanu u džep, a priključuju se preko USB-a.
CD – ROM – pohrana i prijenos podataka
CD-ROM je skraćenica od “Compact Disk-Read-Only Memory”. To je optički disk promjera 12
cm koji može pohraniti minimalno 650 MB podataka, a maksimalno 1.2 GB podataka. Medij
je namijenjen samo za jednokratno zapisivanje koje vrši proizvođač, a CD-ROM uređaj služi
čitanju tih podataka. Najvažnija razlikovna karakteristika CD-ROM uređaja je brzina.
Dva značajna parametra brzine su vrijeme traženja i pristupa (engl. “seek time, access time”)
te brzina prijenosa podataka (engl. “data transfer rate”). Brzine uređaja se obično
označavaju u odnosu na brzinu čitanja audio CD-a jednostruke brzine (engl. “single speed”,
1x).

DVD – ROM – pohrana i prijenos podataka

DVD je iste veličine i debljine CD-ROM medija, samo što umjesto 650 MB može pohraniti od
4,7 GB do 17 GB.
To je postignuto uporabom tri tehnike:
Prva tehnika se bazira na smanjenju rupica, te razmaka između staza. Debljina rupice je
upola smanjena sa 0,83mikrom na 0,4mikrom, a razmak staza sa 1,6mikrom na 0,74mikrom.
Na taj način na jedan DVD-ROM medij može se pohraniti 4,7 GB podataka.
(slika)
Druga tehnika koja omogućava povećani kapacitet, je dvoslojna arhitektura medija.
Smanjenjem debljine nosioca informacije moguće je pohraniti dva podatkovna sloja po
svakoj strani medija.
Treća tehnika se sastoji u popunjavanju druge strane medija, te se tako dobiva kapacitet od
17GB na jednom DVD-ROM mediju. Ovdje se pojavljuje tehnički problem obilježavanja
(bojanja) ovakvog medija s obzirom da su obje strane namijenjene pohrani podataka.
okretanja medija, ali se to vrlo jednostavno može riješiti postavljanjem dvije laserske "glave",
za svaku stranu po jedna. No, nije nikako moguće izvesti čitanje sa obje strane medija u isto
vrijeme.

Predvidivost budućih trendova razvoja osobnih računala

Razvoj osobnih računala u budućnosti će se temeljiti na par uočenih trendova, a koji su
prisutni i prepoznatljivi (uočljivi) već i danas:
Mobilnost
• Prvi trend je mobilnost, odnosno pokretljivosti. Već 1981. je napravljen prvi
prijenosnik, a od tada su prijenosna računala dio naše svakidašnjice. . Prijenosnici
postaju sve jači, tj. performansama bliže stolnim računalima. najjači procesor za
stolna računala radi na taktu od 3.06 GHz, a najjači procesor za prijenosnike radi na
taktu od 2.4 GHz.
Minijaturizacija
• Tu dolazimo do novog trenda, trenda minijaturizacije osobnih računala. Primjer toga
su dlanovnici, tj. računala koja stanu na dlan (ili u prosječan džep).
Stvaranje potpuno novih vrsta osobnih računala
• Ova dva trenda (minijaturizacija i mobilnost) su sveprisutni, pa tako i kod stolnih
računala, te dlanovnika. Na koncu treba uočiti trend stvaranja potpuno novih vrsta
 osobnih računala, kao što su dlanovnici, ili pak Tablet PC osobna računala. Zato
spajanjem spomenutih tehnoloških inovacija i trendova nastaje koncept Tablet PC-a.
Spajanje trendova (minijaturizacija, mobilnost i nova računala)
• Tablet PC je osobno računalo sa nekim karakteristikama stolnog računala i
prijenosnika, te sa nizom posebnih svojstava. Naime, Tablet PC se preklapa tako da
može služiti kao osobno računalo kod kuće, ali i kao mobilno računalo, odnosno malo
veći dlanovnik. Posjedovanjem Tablet PC-a se gubi potreba za posjedovanjem stolnog
računala i prijenosnika, odnosno dlanovnika.

Trenutno predvidivi tržišni trendovi

Trenutno predvidivi tržišni trendovi
• Neki od trenutno opisanih i prisutnih trendova se kod stolnih osobnih računala
realiziraju na kvalitetno drugačiji način
• teže minijaturizaciji,
• danas postaju ne samo grafičke već i prave multimedijalne digitalne stanice
• Pojavom DVD pogona za računala, korisnici sve više gledaju DVD filmove
• Zvučni sistemi postaju važni i za doživljaj računalnih igara koje su popularne.
• Igrač danas svoje računalo koristi da bi igrao igrice sa ili protiv drugih igrača preko
servera na Internetu.

Trenutno predvidivi tržišni trendovi – case modding

Case modding
• novi tržišni trend prisutan kod stolnih računala je trend «case modding»-a, odnosno trend
prepravljanja kućišta osobnog računala radi sve boljeg i originalnog izgleda
• Bit case modding-a je prepravljanje kućišta osobnog računala u nešto posebno, osobno i
zanimljivo.
• Na bočne stranice računala se stavljaju otvori (prozori) da bi se vidjela unutrašnjost koja se
boji raznim fluorescentnim bojama, a koje sjaje pri svjetlu fluorescentne svjetiljke u
unutrašnjosti kućišta
• Granica je samo ljudska mašta
• Modificirana kućišta se također već mogu i kupiti u dućanima s računalnom opremom.

Općenito se može reći da se osobna računala predvidivo razvijaju u smjeru povećanja ukupnih
performansi, te povećavanja performansi, raznovrsnosti i raznolikosti svojih dijelova (procesora,
memorije…)

Osobna računala današnjice

Mikroračunala
• Razlikuju se od ostalih računala po specifičnom hijerarhijskom konceptu (unutar
računala) i po nekim dijelovima
• Mikroračunalo se sastoji od: mikroprocesora, memorije (RAM i ROM), ulazno-izlaznih
među-sklopova, te veza (vodova) između pojedinih elemenata tzv. sabirnica i
operativnog sustava.
 • Bitan dio mikroračunala je mikroprocesor koji unutar računala obavlja funkcije
upravljanja i provodi aritmetičke i logičke operacije. Mikroprocesor je čip koji po
funkciji i namjeni odgovara centralnoj jedinici digitalnog računala
Temeljne komponente osobnih računala
• Kao okvir mikroračunala (centralne jedinice) služi tzv. Matična ploča na kojoj su
razmještena priključna mjesta na koje se postavljaju pojedine komponente
mikroračunala.
• Priključnice su povezane vodovima koje nazivamo sabirnicama, 8, 16 ili 32-bitne
sabirnice.
• Postoje: sabirnice podataka, sabirnice adresa, i upravljačke sabirnice.
• Komponente računala koje se postavljaju na priključnice su: procesori, memorije,
ROM (Read Only Memory), RAM (Random Acces Memory),
– Ulazne jedinice: tipkovnica, scanner, svjetlosna olovka, miš, čitač bar koda, i sl,
– Izlazne jedinice obično spadaju: monitor (ekran); uređaji za ispisivanje,
printeri, ploteri;
– Jedinice vanjskih memorija : magnetni diskovi; diskete; jedinice s magnetnom
vrpcom; magnetno-optičke memorije, te dr.

(slika)

Tipovi Memorije
Postoje tri temeljna tipa memorije koji se mogu ugraditi u računalo:
• normalna memorija (conventional)
• dodatna memorija (extended)
• proširena memorija (expanded)
Gornji memorijski prostor (UMA) se nalazi između vrha normalne memorije i početka
dodatne memorije, u tom je području «mapiran» sustavni BIOS, memorija grafičke kartice te
neki mrežni adapteri.
Normalna memorija je naziv za prvih 640 kb memorije instalirane u računalu. Dodatna
memorija je ona koju koristi npr. aplikacija Windows 3.x kada radi u standardnom ili 386
poboljšanom načinu rada. Ova memorija uvijek počinje na 1024 K, tj. tamo gdje završava
gornji memorijski blok (tj. UMA).
Virtualna memorija je primarno karakteristika Windows okruženja i može se koristiti samo
unutar njega. Virtualna memorija je u stvari prostor na čvrstom (hard) disku koji program
Windowsa može i koristi kao memoriju.

Mreža računala
• sustav koji se sastoji od više računalnih uređaja i mreže tj. vodova za prijenos
podataka. Mreža sa osobnim računalima može u mnogim slučajevima djelotvorno
zamijeniti veći sustav za obradu podataka uz pretpostavku da na ekonomičan način
omogućava korištenje računalnih kapaciteta i baza podataka svim korisnicima.

Fizičke jedinice podataka

Poznato je da se podaci nalaze na fizičkim nositeljima podataka, pa se prema veličini, količini,
te dr. karakteristikama i fizičkim svojstvima pravi podjela prema nositeljima podataka
Bit - Najmanja količina informacije
• sadrži jednu binarnu znamenku, odnosno jedan bit, a on se može nalaziti u samo dva
različita numerička stanja (stanje 0 i stanje 1), dok se ona mogu odnositi na dvije
informacijske situacije u najširem smislu.
Bajt - Skupini (niz) od 8 bitova nazivamo bajt,
• ponegdje se spominju i polu-bajtovi (lijevi ili desni).
• Takav bajt sadrži najčešće i dodatni, deveti (redundantni) bit koji služi za kontrolu
parnosti. Uz njegovu pomoć broj bitova u jednom bajtu može poprimiti 28, tj. 256
različitih stanja, a što može poslužiti za pohranjivanje isto toliko različitih sadržaja.
Blokovi
• jedinice koje služe za prijenos podataka između glavne memorije i ulaznih, odnosno
izlaznih jedinicai poznatije fizičke jedinice podataka su: stupac bušene kartice (npr.
kartica od 80-stupaca ima 12 bitova u stupcu), stupac bušene vrpce (npr. najčešće
ima 5, 6, 7 ili 8 bitova), stupac magnetske vrpce (npr. najčešće ima 7 ili 9 bitova).

Semantičke jedinice podataka

Semantičke jedinice podataka su one jedinice podataka koje stvaraju i koriste ljudi u
međusobnoj komunikaciji i razmjeni informacija i/ili komunikaciji sa računalom. Vrste su:
znak, pojam, segment, slog, datoteka, baza i banka podataka. One nastaju logičkim
povezivanjem međusobno zavisnih baza podataka u jedinstveni sustav, te kao takve
predstavljaju pravi temelj informacijskih sustava, kako u poduzeću, tako i u ustanovi.
Pod semantičkim ili logičkim jedinicama podataka razumijevaju se jedinice podataka koje se
primarno prenose u razmjeni informacija između ljudi, te (za čovjeka) na prihvatljivim
nositeljima podataka.
Semantičke jedinice podataka
• U znakove ubrajamo slova abecede, brojke od 0 do 9 i različite specijalne znakove,
koji služe kao aritmetički ili logički operatori (npr. kao znakovi interpunkcije) i znakovi
za označavanje dimenzija podataka.
• Pojam je (smislena) misaona kombinacija sastavljena od niza fizički susjednih
znakova. Pojmom se izražavaju određene značajke predmeta, matematički i logički
izrazi, te sl.
• Segment se sastoji od skupine fizički susjednih pojmova koje možemo ujediniti u
jednom misaono nadređenom pojmu.
• Slog (record) se sastoji od skupine međusobno povezanih pojmova i/ili segmenata
• Datoteka jest skup istovrsnih i eventualno prema strukturi istovjetnih slogova.
TEHNOLOGIJA KORISTNIK- POSLUŽITELJ

UVOD: TEHNOLOGIJA KORISNIK - POSLUŽITELJ

Software je opći termin za sve programe koje koristi računalni sustav. Na najvišoj razini
softver se dijeli na:
• sustavni (sistemski) i
• aplikacijski softver.
Program predstavlja niz instrukcija koje računalu na odgovarajući način daje čovjek, u skladu
s kojima računalo izvršava određene aritmetičke i logičke operacije sa skupom podataka.
Programiranje je postupak kojem se pristupa uvijek kada se uz pomoć elektroničkog računala
želi riješiti neki informatički zadatak.
Sustavni softver je proizvod proizvođača računalne opreme i isporučuje se često korisniku
zajedno sa sustavom hardvera, a prilagođen je njegovoj konfiguraciji (ulaznim i izlaznim
jedinicama, te jedinicama masovne memorije).
Sustavni softver u načelu obuhvaća: operacijske sustave, programske jezike i alate
(programski prevoditelji i interpreteri) te pomoćne programe (servisni programi).
Operacijski sustav je organizirani skup programa i podataka koji su posebno razvijeni za
upravljanje svim kapacitetima sustava hardvera.
Funkcije operacijskog sustava su:
• kontrolira rad digitalnog računalnog sustava - sustavni dio,
• kontrolira izvršenje aplikacijskog programa,
• poslužuje korisnika (korisnike)
• inicira “servisne” programe i procedure kod perifernih jedinica.
PRIMJER:
• Kada upalimo računalo, nakon inicijalizacije hardvera (BIOS) pokreče se operacijski
sustav, (sustavni dio), koji provjeri diskove računala, disketne i CD jedinice, memoriju,
tipkovnicu, miša, zaslon (monitor), pisač i eventualno skener, pa nakon toga započne
učitavanje korisničkog sučelja: “Windows is loading…”
 • Po završetku učitavanja korisničkog sučelja možemo pristupiti radu na računalu
pozivanjem nekog od aplikacijskih programa (Internet Explorer, MS Word itd..), čije
pozivanje na zaslon kontrolira operacijski sustav
• Tijekom rada s aplikacijskim programom operacijski sustav se brine za točan prijenos
podataka upisanih na tipkovnici (i onih izabranih mišem), prikaz toga na zaslonu i
pohranu podataka na disku.
• Isto tako operacijski sustav poziva sve servisne procedure potrebne za ispravni ispis
na pisaču (poruke: pisač nije upaljen, pisač nema papira, pisač nema tonera...)

Operacijski sustavi u osnovi istovremeno mogu podržavati rad jednog korisnika (jedno-
korisnički operacijski sustavi - single user) ili pak rad većeg broja korisnika (višekorisnički
operacijski sustavi - multi user).
• MS-DOS je jedno-korisnički operacijski sustav
• Microsoft Windows XP Professional Edition je višekorisnički operacijski sustav

Kodiranje u informatici znači pretvaranje signala iz jedne izražajne mogućnosti u neku drugu
izražajnu mogućnost, a prema pravilima svojstvenim za određeni način izražavanja.
Kodiranje je svako oblikovanje poruka, podataka ili informacija sposobnih za prijenos putem
nekog medija, sredstva za prijenos i kanala informacija.
Sve oznake određene zalihe znakova poredane prema dogovorenom redoslijedu čine
određenu abecedu.
Zalihost abecede se zove i redundancija, ili redundantnost, određene abecede.

Dekadski brojni sustav svakodnevno je u uporabi i na njega smo navikli

koristi slijedeći skup znamenki: 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9.
Binarni brojni sustav se koristi brojkama: 0 i 1
Oktalni brojni sustav čine znamenke: 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7
Heksadecimalni brojni sustav: 0, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, A, B, C, D, E, F.
Pod komunikacijom se podrazumijeva uglavnom uspostavljanje informacijske veze između
dvaju računalna sustava ili podsustava, a koji su sposobni primati, memorirati, obrađivati i
slati određene (najčešće digitalizirane) signale.
Između pojedinih sustava mogu se uspostaviti različiti komunikacijski odnosi, a koji se mogu
podijeliti:
• prema smjeru kretanja signala,
• prema komunikacijskim partnerima,
• te prema vrstama informacija koje se prenose.

Povratna veza (feedback) zatvara krug tijeka informacija u kojem se na osnovi izlazne informacije
donose odluke pomoću kojih se regulira ulazna veličina sustava u novom procesu.

Pozitivnu povratnu vezu čine kontrolne informacije na osnovi kojih se donose odluke o rastu veličina
promjene sustava.
Negativnu povratnu vezu čine kontrolne informacije koje pokazuju kreće li se stanje nekog sustava
(objekta upravljanja) u granicama predviđenih standardnih vrijednosti.
Povratna veza se razlikuje i prema tome teče li ona unutar nekog informacijskog
(pod)sustava, ili je vezana uz rad dvaju ili više (pod)sustava.
Tako razlikujemo neizravnu i izravnu povratnu vezu.
Neizravna povratna veza odvija se u okviru dviju ili više organizacijskih jedinica, koje
predstavljaju zasebne (pod)sustave.
Izravna povratna veza teče unutar određenog (pod)sustava uz koji je vezana neka pojava,
proces ili stanje.
Pojavom osobnih kompjutora u svakodnevnom životu i radu pojedinca dolazi do neminovnih
promjena koje utječu na kvalitetu života, organizaciju poslova kako u osobnom tako i u
društvenom životu pojedinca.
Napredak kompjutera, IS i novih na njima zasnovanih tehnologija (poput korisnik-poslužitelj,
ili client-server tehnologije) davno je započeo i više ništa ga ne može zaustaviti.
Client/Server konfiguracija omogućuje krajnjem korisniku relativno jednostavniju izradu
aplikacije po potrebi.
Sustavni inženjer koji nadzire rad servera uskače samo prigodom većih problema.
Na taj se način dolazi do maksimalnog iskorištenja stručnjaka i korisnika u korištenju i razvoju
aplikacije, a na samom korisničkom radnom mjestu
Istodobno dolazi do decentralizacije IS kao velikih kompjutorskih sustava, zamjenom za
manje kompjutorske sustave međusobno povezane u lokalnom ili veliko-mrežnom
distribuiranom sustavu, a koji su ujedno i puno jeftiniji.
Takovim načinom informacijske potpore svakodnevnih poslova sve se više bave i uredi u
cijelome svijetu, pa i u Republici Hrvatskoj.
Sofisticirani sustavi kojima se u svome svakodnevnom radu koristi ured sve su više nužno
decentralizirani. Za razliku od veliko-mrežnih (mainframe) kompjutora, koji su bili
namijenjeni isključivo centraliziranom načinu rada, u ovakvom client/server okružju svaki
pojedinac u uredu radi isključivo u području svoga posla, koristeći pri tome samo one
aplikacije koje su njemu trenutno i lokalno zanimljive.
Korisnik svoje poslove obnaša u jednoj client/server arhiktekturi IS koja je naknadno
povezana i s velikim mainframe kompjutorom, a koja objedinjuje samo pojedine podatke koji
su neophodni za obnašanje poslova drugih djelatnika koji opet rade na sasvim drugim
poslovima i zadacima, i u sasvim drugom client/server okruženju.
Potrebito je posebnu pozornost obratiti na sljedeće dijelove sustava i to:
• temeljne komponente sustava,
• rad mreže,
• korištenje baze podataka,
• dizajniranje sustava te
• na client/server metodologiju
rada.

Serveri (poslužitelji) su u client/server sustavu prva karika u lancu.

Oni ne stoje na stolovima korisnika poput terminala mainframe kompjutora, a ne pripadaju
niti jednom korisniku osobno.
Fizički se mogu nalaziti zaista bilo gdje, na samome radnom stolu ili na drugom kontinentu.
Bit uporabe servera je u tome da on predstavlja prvo kompjutor koji istodobno može biti i
svojina radne skupine i organizacije, kao najmanje ili najveće cjeline.

Server mora ispunjavati određene zadatke a to su:

• raspodjela podataka IS,
• raspodjela kapaciteta obrade IS, i
• IS pristup GUI-u.
IS server omogućuje i raspodjelu podataka između drugih kompjutora clienta (korisnika) i
drugih servera u mreži.

Pomoću servera također se vrši i raspodjela poslova na više timova, a kako bi oni imali
mogućnost sami razviti aplikacije prema svojim autentičnim potrebama.
Postojanje učinkovitog grafičkog sučelja u client/server konfiguraciji vrlo je važno. Bez njega
bi bilo vrlo teško usvojiti i koristiti konfiguraciju client/server arhiktekture softwarea i drugih
kapaciteta.
Pomoću servera također se vrši i raspodjela poslova na više timova, a kako bi oni imali
mogućnost sami razviti aplikacije prema svojim autentičnim potrebama.
Postojanje učinkovitog grafičkog sučelja u client/server konfiguraciji vrlo je važno. Bez njega
bi bilo vrlo teško usvojiti i koristiti konfiguraciju client/server arhiktekture softwarea i drugih
kapaciteta.
Promjena tehnologije i usvajanje konfiguracije client/server izravna je posljedica
informacijsko-tehnološkog pomaka prema samo-regulirajućim procesima i samoupravljivim
timovima.
Samoupravljivi timovi općenito nisu vrlo veliki, a stvar je u tome da se isključivo radno
orijentirani zadaci zamijene nešto opsežnijim, samo-regulirajućim procesima.
Ako procesi i timovi koji ih provode postanu suviše veliki, onda se oni ili ne mogu uistinu
samoregulirati ili se moraju razdvojiti na manje i djelotvornije timove.
Samo-regulirajući timovi trebaju pristup podacima i mogućnost prekrajanja poslovnih
procesa IS (koji nije lagan i brzo ostvarljiv u jako centraliziranom okruženju).

Na serveru client/server arhitekture ne mora raditi isključivo i specijalno obučeno ljudstvo,

već to može biti i običan informacijski inženjer, a koji se uz održavanje servera može baviti
još i nekakvim drugim važnim poslom, te na taj način ostvariti veći proizvodni učinak.
Mainframe kompjutori zahtijevaju timove za održavanje dok server održava samo jedan ili
katkad i dva čovjeka.
Napredak osobnih kompjutora je ostvaren i kroz uspješnost rada client/server sustava IS, što
mijenja i važeće određenje kompjutora.
Kompjutori se određuju kroz načine na koje ih se koristi, a client/server sustavi otvaraju nova
područja i načine njihove uporabe.
Client je pouzdano jedan od glavnih pokretača i nositelja revolucije client/server sustava. On
je ono što krajnji korisnik u svom radu koristi.
Cijeli se sustav temelji na slobodnom korištenju aplikacija i alata, mijenjanju pojedinih
dijelova sustava, prilagodbom aplikacije korisniku ponaosob i mnogim drugim prednostima
koje pruža client/server tehnologija.
Informacija koja nije imala svoju pravu vrijednost sada doživljava puni procvat.
Ljudi žele da kompjutori koje posjeduju budu njihovi mostovi prema informacijama bilo gdje
u svijetu, oni žele kombinirati podatke iz mnogih izvora, ali brzo, jednostavno i učinkovito.
Da bi se uspjela ostvariti razmjena informacija potrebit je kompjutor koje će biti razdjelnik za
razmjenu, a tu uskače server kao najvažnija spona između klijenata koji žele dohvatiti ili
razmjenjivati informacije.
Serveri tako pronalaze svoju veliku ulogu, posebice u središtima za distribuciju i prodaju
proizvoda i usluga.
Serveri i aplikacije koje se na njima okreću prouzročili su novi proizvodni val koji donosi nove
i sveobuhvatne promjene, koje su izrazite posebice u kompjutorskoj industriji.
Serveri zaista moraju postati i postaju jednostavni do razine običnih kućanskih aparata.
Komponente korisnik-poslužitelj tehnologije
Koje su temeljne komponente cjelokupnog client/server sustava za IS?
Grafičko korisničko sučelje (GUI) u svom standardnom obliku pružala su okruženja u kojem je
danas moguć novi način interakcije s kompjutorom.
Svako grafičko korisničko sučelje ima četiri temeljna elementa:

1. Zajedničko korisničko sučelje, zaslon u boji visoke rezolucije s bitnim prikazom

2. Sustav: “ono što vidite to i dobivate”
3. Izravno rukovanje elementima sučelja
4. Strojnu opremu koja čini gore navedene osobine ostvarivim, sustavnu programsku
potporu koja graditeljima aplikacija omogućuje njihov lagan razvoj, te zaista široku
dostupnost aplikacija.

Tehnologija Korisnik Poslužitelj

Postoji nekoliko tehnika, odnosno nekoliko standardnih načina interakcije s objektima u
virtualnom svijetu grafičkih korisničkih sučelja IS, npr. Tehnika “povuci i spusti”, dvostruki
pritisak mišem i inspektori svojstava.
GUI su promijenila “lica” kompjutora, doslovce stvorivši potrebu da svaki korisnik na radnom
stolu ima kompjutor samo za sebe i učinivši uporabu programa dostupnom normalnim
ljudskim bićima.
Ta potreba za izgradnjom humanijih korisničkih sučelja dovodi do još dramatičnijih
promjena, koje se trenutno teško mogu predvidjeti i anticipirati.

Pokušaj određivanja client/server sustava nužno nameće razmatranje mreže.

Određenje se vrti oko kompjutora koji služe svima u složenoj arhitekturi, zvanih serverima, a
koji upravljaju dijeljenjem resursa i putem odgovarajućeg servisa omogućuju svojim
kompjutorima korisnicima/clientima pristup do njih.

Kasnih sedamdesetih godina kompjutori su postali jeftiniji tako da su se nalazili na sve više
radnih stolova. Kako su pisači i dalje bili relativno skupi, pokušalo se problem preraspodjele
pisača riješiti jednostavnim sklopkama.
Međutim, uskoro ni sofisticirani preklopnici nisu mogli opsluživati veći broj kompjutora.
Problem je riješen postavljanjem u rad prvih LAN, lokalnih mreža, koje su omogućile spajanje
velikog broja kompjutora, te je za svaki kompjutor ispis dokumenata bio dirigiran preko
servera.

Temeljna funkcija mreže je i ta da ona na neki način vara kompjutore. Naime varanje
kompjutora i njihovo držanje u uvjerenju da imaju pristup nekim nepostojećim lokalnim
servisima, omogućuje izvedbu najrazličitijih te vrlo složenih funkcija u isto vrijeme.
Prva generacija servera uvela je koncepciju logičkih uređaja, a mreža je putem servera
korisnicima pružala niz zajedničkih usluga.
Server je upravljao davanjem tih usluga, pružajući ih istodobno mnogim pojedinačnim
osobnim kompjutorima.
Svaki je korisnik mogao raditi kao da je svaki logički uređaj bio samo njegov, tj. fizički
priključen na njegov kompjutor.

Osim dijeljenja perifernih uređaja server kao drugu temeljnu zadaću ima elektroničko
rukovanje datotekama i dijeljenje dokumenata.
U kompjutorima su dokumenti pohranjeni u datoteke dok se lista imena svih datoteka na
disku zove direktorij.
Svaki disk ima hijerarhijsku strukturu direktorija. Svaka razina hijerarhije može se shvatiti kao
mapa u kojoj su datoteke doslovce pohranjene.

Već je 1983. godine tvrtka Novell uvela koncepciju dijeljenja datoteka. Ideja je u tome da se tvrdi disk
više ne dijeli na zasebne, diskretne, logičke disketne jedinice.
Tvrdi disk se konfigurira kao jedinstveni disk i svatko u svako vrijeme radi s tim nedjeljivim diskom. Na
taj način server postaje elektronički datotečni ormarić.
Disk postaje ekvivalent mnogim elektroničkim datotečnim ormarićima jer on može čuvati veliku
količinu informacija i jer je hijerarhijska struktura njegovih direktorija mnogo bogatija i fleksibilnija
nego što će to ikada biti struktura stvarnog ormarića za dokumente.

U okruženju u kojemu se odvija dijeljenje datoteka, jedinica dijeljenja je dokument ili datoteka.
Bilo koji broj korisnika može istodobno raditi na disku istog servera. Sve dok oni budu radili s
različitim dokumentima, neće biti problema.
Čim je korisnik započeo rad na nekom dokumentu on postaje dostupan samo njemu i nikomu
drugome.
Ako korisnik pokuša pristupiti istom dokumentu u isto vrijeme server će ga izvijestiti da je dokument
zauzet te na neki način zaključan.

Baza podataka predstavlja specijalnu vrstu datoteka, a koju istodobno može dijeliti više korisnika.
U slučaju većine datoteka koje predstavljaju dokumente smisleno je i dopustivo da samo jedna
osoba obavlja promjene na podacima. Ljepota i lakoća uporabe koncepta baze podataka leži u
činjenici da ona nikada nije odsutna.
Ideja koncepta baze podataka, čak i u sredini malih timova vrti se oko dvije temeljne pretpostavke:
- sve informacije su raspoložive čitavo vrijeme
- svaki konkretni djelić informacije u bazi podataka nalazi se pod nadzorom, tako da ga u
svakom trenutku samo jedna osoba može mijenjati.

Kada su se osobni kompjutori počeli konfigurirati kao serveri, postojala je jasna razlika između velikih
i malih kompjutora.
Veliki kompjutori nadzirali su informacije koje su bile predmet dijeljenja.
Mali kompjutori, čak i kad su djelovali kao serveri, rukovali su samo pojedinačnim informacijama.
Uvođenjem dijeljenja datoteka, a zatim i dijeljenja baze podataka, čak su i manji serveri postali
nositelji dijeljenja informacija.

Upravo stoga što je LAN toliko brz da se informacijama kroz njega može pristupiti jednako brzo kao
kroz sabirnicu osobnog kompjutora, moguća je nova sinteza.
Spajanje vrlina:
- osobnog raspolaganja kompjutorom
- grafikama i virtualnim svjetovima, s podijeljenom snagom kompjutora
- bazom podataka i koordiniranog nadzora
urodilo je novom sintezom: zajedničkim virtualnim svjetovima

Smisao mreže je da povezuje više kompjutora i terminala zajedno, a općenito na relativno velike
udaljenosti.
LAN kao temeljna mreža lokalnog karaktera ujedinjuje u sebi više funkcija. Također ga se može naći i
u konfiguraciji samih kompjutora kako mainframe tako i osobnih.
LAN stvara jednu vrstu virtualne prividnosti nudeći svojim korisnicima podatke koje oni na svojim
kompjutorima nemaju, a koristeći pri tome velike grafičke mogućnosti GUI-a i iskorištavajući ih do
maksimuma, navodeći korisnike na sljedeći zaključak:
mreža jest kompjutor, a kompjutor jest mreža.

WAN je za razliku od LAN-a bio prinuđen tražiti pogodan medij za uspostavu komunikacije između
kompjutora.
Za sada ga je pronašao u maksimalnom iskorištenju telekomunikacijskog sustava preko kojega se
kompjutori povezuju.
Izumom prvih modema, kompjutori i terminali mogli su međusobno komunicirati putem normalnih
telefonskih linija, tako da telefonski sustav nije ni na koji način mogao znati da prenosi podatke, a ne
glas.

Informacije koje se prenose treba razbiti na pakete, svaki paket mora biti provjeren s obzirom na
točnost prijenosa, neki paketi moraju biti poslani ponovo, i konačno paketi na drugoj strani moraju
biti korektno složeni u cjelinu.
Taj pristup dovodi do veće propusnosti prijenosa. Točnost komunikacijskog prijenosa informacija
komunikacijskom linijom ovisi o mjeri kojom se informacije u nju ulijevaju.
Javne mreže (kao Internet) sa sobom donose bitan kulturni i tehnološki skok. Skok počiva i na
relativnom sniženju cijena telefonskih usluga i razvoju elektroničke pošte.

Što predstavlja koncept veliko-mrežnih (mainframe) kompjutora za IS?

Tipični mainframe kompjutor sastoji se od više manjih kompjutora, poput nekoliko sljedećih:
• središnji kompjutor, koji obavlja nadzor nad komponentama kompjutora u okviru
mainframe kompjutora, a i on je vrlo često sastavljen od više pojedinačnih komponenti;
• kanal: specijalni kompjutor za komunikaciju s tvrdim diskovima u sustavu mainframe
kompjutora;
• mrežni kontroleri: kompjutori koji upravljaju prometom podataka između drugih
kompjutora i terminala u sustavu mainframe kompjutora.

Koncept veliko-mrežnih (mainframe) kompjutora

Mainframe kompjutor je stroj za automatizaciju poslovnih procesa IS.
- upravlja provedbom poslovnih procesa kojima se osigurava funkcioniranje organizacije
- gospodar je produljenog vremena
- stavlja u pogon pojedinačne aplikacije koje izvršavaju pojedine zadaće
- stavlja u pogon procese koji se prostiru kroz vrijeme.
Automatizacija poslovnih procesa moguća je zato što su mainframe kompjutori sposobni upravljati
složenim procesima tijekom dugih vremenskih razdoblja.
Mainframe kompjutor automatska je transmisija automatizacije poslovnih procesa.

Kakvo je to «dinamičko upravljanje» (kormilarenje) bazom podataka kod IS?

Podaci sami po sebi predstavljaju ključni kapacitet IS.
Podaci moraju biti pohranjeni na samo jednom mjestu, u bazi podataka.
Na taj će način svaka promjena biti unijeta samo jednom, a pojava proturječnih i nekontroliranih
kopija istih podataka biti će istinski nemoguća.
Čim su raznovrsni podaci pohranjeni na samo jednom mjestu, oni se mogu međusobno povezivati,
čineći bazu podataka iznimno pogodnim alatom za potporu analizi i planiranju poslovanja.
Novi podaci ili promjene postojećih moraju ući u bazu neposredno nakon što su pribavljeni. Na taj
način baza podataka od početka postaje jedinstveno i sigurno mjesto, oslobođeno od nelogičnih
izmjena podataka, s kojega su podaci dostupni svakome, a sve promjene podataka trenutno se
ogledaju kroz njihove jedinstvene organizirane i strukturirane primjerke.

Vizija baze podataka devedesetih je vizija združenih baza podataka u inteligentne i složene
podatkovno-informacijske banke.
Koncepcija IS baze podataka u stvari je trodijelna, a čini je:
- zajednički deduktivni mehanizam koji nadzire i usklađuje zajedničko spremište podataka
- alat za pretraživanje, analiziranje i prikazivanje podataka
- širi model za reprezentaciju stanja na duge i kratke staze

Postoji više vrsta baza podataka, između ostalih i hijerarhijske baze podataka.
Hijerarhijske baze podataka oblikovane su s namjerom lakog pospremanja i pretraživanja slogova koji
se mogu organizirati u strogo hijerarhijske relacije.
Nakon prvog vala popularnosti koncepcije baze podataka, dizajneri su ustanovili da mnogi korisnici
traže općenitiji model baze podataka, model koji bi sačuvao konceptualnu jednostavnost
hijerarhijskog pristupa i ujedno bio prilagođen radu s više hijerarhijskih struktura istodobno.
Sve je to rezultiralo razvojem koncepta mrežnih baza podataka.

Mrežna baza podataka dozvoljava istim slogovima istodobnu prisutnost u više različitih mapa.
Dijagram mrežne baze podataka prikazuje mnoge pojedinačne slogove, uz mnoge linije koje ih
međusobno povezuju.
U hijerarhijskoj bazi podataka svaki slog povezan je s jedinstvenim roditeljskim slogom, koji je u
hijerarhiji smješten neposredno iznad njega.
U mrežnoj bazi podataka svaki podatak može biti povezan s drugim. Gledajući konceptualno, mrežna
baza podataka omogućuje istodobno svrstavanje podataka u proizvoljan broj hijerarhijskih
struktura.

Relacijske baze podataka

- temelje se na pretpostavci da relacije u relacijskoj bazi podataka uopće ne bi trebale biti
povezane mrežnim vrstama veza
- baza podataka i njen jezik upita moraju pružiti snažne alate, poput operacije spajanja, koji će
omogućiti specificiranje relacija i rad s njima u hodu.
Relacijski model poziva u pomoć i strukturu same baze podataka i njenih slogova da izrazi ideju kako
relacije ne treba ugrađivati izravno u bazu podataka.
Da bi ostvarila svoju funkciju, relacijska baza podataka temelji se na tri načela:
1. Normalizaciji
2. Primarnim i vanjskim ključevima
3. Operaciji spajanja

Proces kretanja među mnoštvom datoteka, u cilju prikupljanja informacija koje će dovesti do
odgovora na traženo pitanje zovemo kormilarenjem.
Ono može biti aktivno i pasivno.
O pasivnom kormilarenju govorimo kada programer donese sve navigacijske odluke
unaprijed i zatim oblikuje navigacijsku putanju kroz bazu podataka u svojoj aplikaciji.
Programer posredno preoblikuje mrežu u priručnu hijerarhiju za jednokratnu uporabu, samo
za svrhu generiranja izvješća ili pribavljanja odgovora na postavljeno pitanje.
Korisnik aktivno kormilari kroz bazu podataka kada se nalazi u potrazi za uzorcima ili malim
količinama informacija.

Sustav ne smije nikada grješkom izgubiti informacije koje su mu povjerene. To je stvar

pametno razrađenih procedura za stvaranje sigurnosnih kopija, skupih uređaja za pogon
diskova i sustava za masovnu pohranu informacija.
Sloj za upravljanje bazom podataka mora omogućiti pristup samo onim osobama koje na to
imaju pravo.
Sloj upravljanja bazom podataka osigurava valjanost podataka koji su mu povjereni na
čuvanje.
Kako bi to ostvario sloj upravljanja bazom podataka mora učiniti podatke dostupnima uvijek
kada se to od njega traži, prihvaćati nove podatke samo ako su ih unijele osobe koje ih imaju
pravo mijenjati i uređivati nove podatke na konzistentan način.
Ključ za razumijevanje troslojne arhitekture sustava jest u tome da je to stvarno logička a ne
fizička arhitektura.
Arhitektura će učiniti razdvajanje komponenti aplikacija ako to razlozi poslovanja zahtijevaju.
Fizička arhitektura govori o fizičkom dizajnu sustava.

Logička arhitektura daje smjernice za razmišljanje o široj strukturi aplikacije, ostavljajući i

dalje širok izbor mogućnosti u pogledu njene fizičke izgradnje.

U svijetu kompjutora, fizičke arhitekture odnose se na izbor tipova kompjutora koji se

instaliraju na pojedinim lokacijama, stvarni broj kompjutora koji su potrebiti za opsluživanje
određenog broja korisnika, tip operacijskog sustava za pogon svake klase i svakog tipa
kompjutora, iznos memorije na diskovima koje treba instalirati u pojedinim uredima itd.
Logički dizajn opisuje usluge koje aplikacija pruža korisniku, širok uvid u slojeve aplikacije,
međusobnu povezanost pojedinih funkcija unutar aplikacije, sve to bez bilo kakvog pozivanja
na fizičke opcije.
Za poslovne stručnjake i programere koji detaljno planiraju svoje sustave troslojna i
višeslojna arhitektura će pružiti sljedeće pogodnosti u projektiranju sadašnjih budućih
aplikacija:
- Okvir za izgradnju vrlo fleksibilnih aplikacija koje će se lako mijenjati kako bi zadovoljile
promjenjive uvjete poslovanja
- Visok stupanj upotrebljivosti starih programa; lakši razvoj velikih složenih aplikacija, koje
mogu održavati visoku razinu protočnosti, kako u podršci odlučivanju tako i u procesu
transakcija
- Lakši razvoj distribuiranih aplikacija koje podupiru središnju upravu i samoupravljive timove

Troslojna arhitektura: Distribucija baza podataka i poslovne logike na zasebne poslužitelje

poslužitelj aplikacija + poslužitelj baza podataka + klijent
poslužitelj baza podataka = upravljanje podacima
poslužitelj aplikacija = upravljanje transakcijama, poslovna logika
Klijent = korisničko sučelje, dio poslovne logike - onaj koji se ne mijenja ili je osobnog
karaktera
Prednosti
• bolja raspodjela opterećenja
• veća skalabilnost - mogućnost povećanja broja korisnika, bez preopterećenja ili
potrebe za promjenom procedura
Nedostaci
• složeni (komplicirani) dizajn i razvoj
• problem raspodjele podataka, procesa, sučelja
• veće opterećenje mreže
Prigodom razvoja novog sustava mora se naći način da projekt velike aplikacije bude
podijeljen na mnoštvo malih dijelova od kojih će svaki po sebi biti sam po sebi smislen i
razumljiv.
Najpoznatija dva mehanizma za dijeljenje velikih aplikacija i vladanje njima jesu: apstrakcija i
čahurenje
Čahurenje je proces kombiniranja informacija i djelovanja u novi entitet koji se zove objekt
Apstrakcija predstavlja opis kojim se ustanovljuju suštinska svojstva objekta i skrivaju njegovi
konkretni detalji.
Razvoj arhitekture koja pruža više slojeva apstrakcije, gdje su slojevi jasno definirani i
naslanjaju se jedan na drugog.

Informacijsko inženjerstvo IE (Information Engineering) temelji se na dvama glavnim

konceptima:
Slojevitom, holističkom pristupu razvoju integralnih aplikacija, temeljenim na strategijskom
planu informacijskih sustava.
Modeliranje podataka je na prvom mjestu, a tek nakon toga funkcionalno modeliranju, koje
onda vodi stvarni proces dizajniranja sustava.

Prvi važni element IE pristupa je određenje stupnjevitog pristupa razvoju integralnih

aplikacija, načelno utemeljeno na planiranju od vrha prema dnu. Vrlo malo toga je novo u
pristupu u usporedbi s mnogim klasičnim metodologijama planiranja.
Primarni prinos IE metodologije leži u primjeni tih dokaznih pristupa u planiranju, dizajnu i
izgradnji računalnih programa. U srži IE i drugih metodologija leži nešto više od pukog skupa
koraka za provedbu planiranja i dizajniranja po načelu od vrha prema dnu.
IE također propisuje skup modela i dizajnerskih strategija za promišljanje i modeliranje
aplikacija. Modeli i modeliranje čine istinsku bit u pitanjima distribuiranog dizajna.

Što je s modeliranjem podataka?

Današnje metodologije imaju dva obilježja i oba treba djelomično mijenjati:
• Model podataka gleda se kao na apsolutno zaokruženo i samodovoljno polazište za
sveukupno planiranje i dizajn visoke razine.
 • Kada se razmatraju konkretna izračunavanja, procesiranje, rad i poslovna pravila,
ona se razmatraju komplementarno bazi podataka i iz perspektive koja je naklonjena
radnim zadacima.

Metodologije IS
Metodologije i strategije dizajna koje one u sebi sadrže, jesu ono
što nam na prvom mjestu razvoj tih aplikacija čini uopće
mogućim.
Klasične metodologije pate od nekoliko glavnih problema.
1. Monolitne (teške za podjelu na manje dijelove i
održavanje jer izmjena jednog dijela aplikacije mijenja i
druge njene dijelove na nepredvidiv način)
2. Centralizirane (popratni učinci kao i u slučaju monolitnih
aplikacija),
3. Teške su za uporabu (terminalski orijentirane, negrafičke i složene za uporabu).
CASE ALATI i BAZE PODATAKA
CASE Alati - Computer-Aided Software Engineering
CASE alati su stvoreni kao pomagači dizajnu programa.
Dva potpuno oprečna mišljenja o CASE alatima najbolje opisuju današnjicu:
1. CASE alati kao
- programski paketi namijenjeni crtanju dijagrama
- u najboljem slučaju oni automatiziraju proces produciranja dijagrama koji su od
vrlo male pomoći u pogledu generiranja koda

2. CASE alati
- pružaju sveobuhvatno okruženje za potpuno automatski razvoj aplikacija
- uklanjaju potrebu za bilo kakovim programiranjem, automatski generirajući kvalitetni,
strojno neovisni kod, na temelju dizajnerskih specifikacija visoke razine

CASE alati presudno su važni kad je u pitanju učinkoviti dizajn velikih sustava. Ako se razvojni
timovi opskrbe odgovarajućim alatima za potporu procesima planiranja i dizajna, onda je,
bez ikakve dvojbe, moguće sustave dizajnirati puno brže i učinkovitije alatom kao što je
CASE.
Neki od poznatijih CASE alata su:
• Cor-Vision, Cortex Corporation
• Promod PLUS, Promod INC
• Oracle CASE, Oracle Corporation
• Westmount I-CASE, Westmount Tech.
• Excelerator, Intersolv INC
• CASE for Informix, Informix Soft. INC
• AD/Cycle, IBM

CASE alati mogu generirati definicije baze podataka, mogu generirati dijelove programa i
mogu pomoći generirati dio dokumentacije.
CASE alati
- u najvećoj mjeri igraju ključnu ulogu u procesima planiranja i dizajna
- postavljaju solidne temelje za kasnije napore u pogledu programiranja i pružaju jasan
pogled na izbor najboljih programerskih alata za taj posao.

Današnji CASE alati su

ili složeni, skupi i teški za uporabu (vrhunski alati)
ili ograničenih mogućnosti, jeftini i jako teški za uporabu (alati na dnu ljestvice)
Štoviše, ni jedan od njih ne podržava u potpunosti metodologiju dizajna. Jači CASE alati još
uvijek su orijentirani na zatvorena okruženja u kojima je izbor razvojnih alata, koji u uporabu
dolaze nakon ograničenog dizajna vrlo ograničen, tj. prava smrt kad je u pitanju izgradnja
client/server sustava.
Drugim riječima, CASE alat je samo program koji ima u sebi predviđen ograničeni broj
poslova koje je pomoću njega moguće definirati i dizajnirati. Ako na početku ili tijekom rada
sa CASE alatom bilo što zaboravimo ili ne uočimo, i putem CASE alata, to ne upišemo, onda
za ispravak i naknadno dodavanje treba sve napraviti ponovo iz početka.

Konstrukcijski alati, uključujući tu i programske jezike, razvijali su se generacijama i svaka

sljedeća generacija dostigla je prema izvjesim mjerilima višu razinu od prethodne.
Prva generacija alata sastojala se uglavnom samo od programskih jezika koji su omogućili
razgovor s kompjutorima na njihovom jeziku.

Druga generacija jezika i drugih alata ponudila je određeno rasterećenje, tako da su se

razvojni stručnjaci tijekom izgradnje svojih aplikacija morali baviti nešto manjom količinom
detalja.
Svi jezici i alati koji pripadaju prvim dvjema generacijama:
- priliježu klasi jezika i alata niske razine
- tjeraju programere da se bave detaljima interne organizacije kompjutora i da rade s golim
instrukcijama iz njegove svojine.

PROGRAMATSKI JEZICI
Programski jezici se po sofisticiranosti i složenosti kreću u rasponu sustava od niske razine
koja nije odmakla strojnom jeziku samog kompjutora, pa sve do jezika visoke razine koji
gotovo nalikuju engleskom jeziku.
U početku su najpopularniji jezici bili
COBOL (Commercial Business-Oriented Language)
FORTRAN (Formula Translator)
- Učinili su da programiranje bude dostupno svima a ne samo šačici besmrtnika
Za neprogramere stvoren je BASIC koji je vrlo jednostavan jezik.
Također tu je i LOGO, u osnovnim školama jako popularan programski jezik

BASIC
Jednostavan i privlačan jezik, nedostaje mu čvršća formalna struktura koja jezike kao što su C
i C++ čini pogodnim za veće projekte.
Za manje projekte BASIC predstavlja pravi izbor.
XBASE
Posebice se je iskazao u manipuliranju bazama podataka u dBASE-u.
Vrlo je slab u pitanjima grafičkih sučelja, i u radu s relacijskim bazama podataka.
(primjer)

C i C++
Snažni i sofisticirani jezici koji rezultiraju nevjerojatno brzim i učinkovitim kodom, te su
potpomognuti bogatim izborom postranih razvojnih alata.
Programeru se pruža potpun nadzor nad čitavim okruženjem.
SMALLTALK
Visoko objektno orijentiran jezik koji u pravim rukama može postati nevjerojatno
produktivan alat.
Aplikacije pisane u SmallTalk-u moguće je modificirati i proširivati pet do deset puta brže,
nego li one pisane u konvencionalnim jezici
SQL (Structured Query Language)
Pruža značajne prednosti u terminima prenosivosti aplikacije te je kao takav široko
prihvaćen. SQL primjer izvornog koda Query:
REPOZITORIJ
Repozitorij je baza podataka koja sadrži model koji opisuje sve aplikacije u sustavu i opis svih
dijelova od kojih su aplikacije građene.
Repozitorij razvojnom stručnjaku omogućuje postavljanje više desetaka pitanja o načinu
uklapanja pojedinih dijelova aplikacije u nju kao cjelinu.
Imajući repozitorij, CASE alati predstavljaju samo administrativno sučelje prema bazi
podataka, određenoj repozitorijem.
Ono što nedostaje jest repozitorij koji je otvoren i proširiv.

BAZE PODATAKA
Postoji gotovo standardizirani softver za kreiranje, održavanje i korištenje Baza Podataka.
Danas se u uredskom i nekom drugom (računalno potpomognutom) praktičnom poslovanju
najčešće koriste Baze Podataka slične sljedećim:
Dbase 3+ (ili druge)
Clipper i Clarion (za starija osobna računala koja koriste MS DOS)
Access (uz neku od inačica Microsoft™ (MS) Windows)
Ingress, Informix, Oracle
Najviše se koriste relacijske Baze Podataka.
No prije izrade BP na računalu uvijek je potrebno provesti neke organizacijske korake, a za
koje ne treba znati ništa o programiranju ni o tim programima.

Pojednostavljeno, BP su skupovi podataka i metoda koje služe njihovu organiziranju, obradi i

ažuriranju.
Ipak, u praksi rada sa BP korisnik je najčešće doživljava kao nešto nepoznato, tj. kao «crnu
kutiju» za koju on priprema i daje određene ulazne podatke ili informacije, a iz nje dobiva i
koristi određene rezultate.
Obično pri tome ne zna gotovo ništa (ili vrlo malo) što se u njoj stvarno događa, koji se to
procesi zbivaju i kako se podaci spremaju u stvarnosti.
Relacijske Baze Podataka (RBP) su takve baze kod kojih su svi podaci nekog informacijskog
sustava (IS) smješteni u jednu ili više relacijskih tablica podataka, a koje su neizostavno
međusobno (relacijski) povezane.
Takve BP mogu biti samostalne, tj. instalirane i korištene na jednom računalu, za samo
jednog korisnika, ili mogu biti instalirane na jednom od računala u računalnoj mreži, a
kojemu (istovremeno) može pristupiti više korisnika i rabiti je bez većih ograničenja i
opasnosti.

U svakom poslovanju zahtjevi sektora poslovanja poslužuju se informacijama sadržanim u

dokumentima. Sve te informacije su dakako u poslovanju organizirane u bazi podataka kojoj
korisnici pristupaju, bilo da u nju unose podatke ili traže određeni željeni ispis.
Ako se radi o jednostavnom dokumentu, postoje tri velika problema koja treba riješiti za rad
u mreži:
- (teoretski) lista može biti prevelika da se cijela učita u računalo
- istodobno više ljudi želi pristupiti (ažurnoj) listi
- promijenjeni podaci moraju biti svima (istovremeno) dostupni (ne može se dogoditi da
dvije osobe istovremeno ažuriraju isti podatak)

Model BP je najčešće relacijski model. Kod relacijskog modela podaci se nalaze u tablicama
(relacijama), koje su međusobno povezane (u relaciji).
Time se uspješno uklanja Redundancija podataka (suvišna zalihost).
Redundancija je pojava kada se podaci javljaju u kopiji, ili ako se čuva podatak koji se može
dobiti obradom drugih podataka.
Ako se podatak mijenja, a postoji redundancija, onda je potrebno sve te višestruke podatke
(inačice) promijeniti (jedinstveno).

Podatci koji se unose u bazu uvijek se prikupljaju o određenom entitetu odnosno objektu. Taj
entitet se opisuje skupinom obilježja, atributa koji u tablici čine nazive stupaca.
Svaki redak tablice zove se «redak», «slog» ili «n-torka» (jer se sastoji od n podataka).
Svaki stupac tablice zove se «stupac» ili «atribut».
Neki atribut ili grupa atributa može biti izabran za «primarni ključ». Ključ se koristi za
identifikaciju n-torke podataka.

Redni_broj Prezime Ime Adresa Poštanski_broj

 1 Banić Anica Krimska 15 21000

2 Rudić Lea Ilica 41 10000

3 Vukšić Ted Lička 20 21000

4 Mikšić Ive Pomorska 1 22000

5 Zagorac Štef Zagrebačka bb 49218

Primarni ključ:
Kandidat za primarni ključ je atribut ili niz atributa koji moraju ispunjavati dva svojstva:
1. U svakom retku postoje podaci za te atribute (ne smiju nedostajati)
2. za svaki redak ključ je jedinstven, odnosno ne smiju postojati dva retka s istim
ključem.
Za prethodnu tablicu "Redni_broj" je dobar kandidat za primarni ključ

Ako ponovo pogledamo podatke u tablici 1, primijetit ćemo da nema podataka za mjesto i
županiju.
Da smo te podatke spremili u tablicu 1, oni bi se ponavljali za n-torke s ključem 1 i 3, pa
bismo imali redundantne podatke.
Bolje je podatke o mjestu i županiji smjestiti u novu tablicu.
Redni_broj Prezime Ime Adresa Poštanski_broj

1 Banić Anic Krimska 15 21000

a

2 Rudić Lea Ilica 41 10000

3 Vukšić Ted Lička 20 21000

4 Mikšić Ive Pomorska 1 22000

5 Zagorac Štef Zagrebačka bb 49218

Poštanski_broj Mjesto Županija

10000 Zagreb Zagrebačka

20000 Dubrovnik Dubrovačko-Neretvanska

 21000 Split Splitsko-Dalmatinska

22000 Šibenik Šibensko-Kninska

49218 Pregrada Krapinsko-Zagorska

Kako ćemo povezati te dvije tablice?

Možemo ih povezati preko atributa "Poštanski_broj".
Taj atribut je kandidat za primarni ključ u tablici 2.
U tablici 1 on ne može biti primarni ključ, jer se ponavlja u raznim redcima. On je dakle tu
atribut koji sadrži podatak o primarnom ključu neke druge tablice, a zove se strani ključ.
Redni_broj Prezime Ime Adresa Poštanski_broj

1 Banić Anica Krimska 15 21000

Poštanski_broj Mjesto Županija

10000 Zagreb Zagrebačka

20000 Dubrovnik Dubrovačko-Neretvanska

21000 Split Splitsko-Dalmatinska

22000 Šibenik Šibensko-Kninska

49218 Pregrada Krapinsko-Zagorska

Zašto je bolje podatke imati u dvije povezane tablice, nego da sve podatke imamo u samo
jednoj proširenoj tablici (u tablicu 1 dodali bismo dva stupca za mjesto i županiju)?
Štedimo prostor.
U tablici zaposlenika od nekoliko stotina redaka, ako je većina iz Splita, za svih njih bi se (u
odgovarajući redak) moralo upisivati da su iz Splita na stotine puta.
Umanjujemo i mogućnost pogreške.
Ako smo mjesto i županiju upisali ispravno u tablicu 2 taj će se ispravni naziv dobiti kad god
ga pozovemo preko stranog (sekundarnog) ključa, tj. podatka "Poštanski_broj". Kod stotina
upisivanja velika je mogućnost pogrešnog upisa.
Olakšavamo ispravke.
Naime, ako se ime nekog mjesta ili županije promijeni, to će se trebati ispraviti samo na
jednom mjestu, a kao takvo vrijedit će za sve.
Možemo unijeti podatke unaprijed.
Na primjer za mjesta iz kojih nije nijedan zaposlenik. Inače taj podatak ne bismo mogli upisati
sve dok se ne bi pojavio barem jedan zaposlenik iz određenog mjesta.

Također, zbog preglednosti u relacijskim bazama, kada god je to potrebno podatke iz dviju
tablica može se prikazati samo u jednoj tablici.
Operacija kojom se iz dviju tablica uparuju odgovarajući podaci i prikazuju kao treća zove se
spajanje (join).
Redni_bro Prezime Ime Adresa Poštanski_bro Mjesto Županija
j j

2 Rudić Lea Ilica 41 10000 Zagreb Zagrebačka

1 Banić Anic Krimska 15 21000 Split Splitsko-Dalmatinska

a

3 Vukšić Ted Lička 20 21000 Split Splitsko-Dalmatinska

4 Mikšić Ive Pomorska 1 22000 Šibenik Šibensko-Kninska

5 Zagorac Štef Zagrebačka 49218 Pregrada Krapinsko-Zagorska

bb

Poslužitelj baza podataka može raspolagati i s više tablica.

Skup svih tablica u jednoj bazi čini zbirku (collection) tablica.
Takva zbirka i sama postaje entitet, a poslužitelj baze podataka može se brinuti za neka
svojstva svojih entiteta, npr. za referencijalni integritet baze.
Referencijalni integritet baze je svojstvo da se promjenom podataka u bazi ne narušavaju
odnosi u bazi.
Promjena podataka upisanih u bazu zove se ažuriranje baze i tim postupkom omogućeno je:
• brisanje postojećih redaka (slogova) (delete)
• dodavanje novih redaka u bazu (insert)
• mijenjanje sadržaja postojećih redaka (update)

U (našem primjeru) bazi od dvije tablice vrijedi pravilo da se podaci o mjestu i županiji nalaze
u tablici mjesta.
Referencijalni integritet baze trebao bi se brinuti da:
- ne možemo brisati slog u tablici mjesta, ako je on strani ključ barem jednom retku, a da ne
obrišemo i sve povezane slogove u tablici adresa
- ne možemo mijenjati podatak o poštanskom broju u tablici mjesta, ako je on strani ključ
barem u jednom retku a da ne promijenimo i sve povezane slogove u tablici adresa
- ne možemo dodati slog u adresar namještenika, ako za njegov poštanski broj ne postoje
relevantni podaci u tablici mjesta
- ne možemo promijeniti u adresaru namještenika poštanski broj, ako za taj poštanski broj
ne postoje podaci u tablici mjesta.

BAZE PODATAKA- IZRADA

Kod izrade BP najprije treba utvrditi koji su podaci dovoljno važni (relevantni) da bi ušli u tu
bazu.
Nakon toga treba odlučiti u koliko će tablica podaci biti upisani i u koje će tablice ući koji
podaci.
Podaci i tablice se u fazi projektiranja dogovaraju s korisnicima, jer ni projektant BP, ni
programer ne mogu znati koji su podaci relevantni za neku obradu, te kakvi su ti podaci
stvarno i kako utječu jedni na druge.
Zato projektant BP zajedno s korisnikom:
• pregledava sve postojeće grupe dokumenata čiji podaci trebaju biti pohranjeni u
bazu podataka i
• dogovara sve izlazne informacije koje korisnik želi dobiti iz obrade podataka (liste-
različite vrste pregleda, adresare, ugovore, račune itd…)
Iz ulaznih dokumenata i traženih izlaznih podataka može se znati koje nam tablice trebaju,
što koja polja sadrže, što je ključ za svaku pojedinu tablicu, i na koncu u kakvoj su vezi te
tablice.

Prvi korak: Odabrati relevantne podatke za tu obradu.

Relevantan podatak za obradu je onaj podatak koji je za tu obradu važan i neizostavan.
Ne postoje apsolutno relevantni podaci, nego su podaci uvijek relevantni (ili ne) s obzirom na
određenu obradu.
Relevantne podatke poznaje korisnik koji i inače radi taj posao, a u ovom slučaju to je
službenik ili službenica iz službe fakturiranja. Dakle, korisnik pomaže informatičaru u definiciji
potreba.
Drugi korak: Smjestiti podatke u odgovarajuće tablice.
U ovome trenutku nije jasno u koliko tablica treba spremiti nabrojane podatke. U jednu,
dvije, tri, ili možda i više njih?
Kako izbjeći redundanciju podataka, kako podatke organizirati na način da se podaci mogu
što lakše obrađivati i, što je najvažnije, da se podaci mogu unositi kada god je to potrebno?
U tu svrhu može poslužiti dijagram objekt-veza koji poznaje simbole pravokutnik, elipsu i
romb :

Za entitet Za atribut Za vezu

Entitet je predmet promatranja, dakle to je ono o čemu skupljamo podatke, nešto što uvijek
samosvojno postoji.
Atribut je obilježje (svojstvo), to su podaci koji opisuju određeni entitet.
Veza je način na koji međusobno povezujemo entitete.
Primjer:
U nekom poduzeću proizvodi se roba, koju kupci naručuju putem računa za narudžbu robe .
Entiteti su u ovom slučaju ROBA, KUPCI. RAČUNI povezuju kupce i robu.
Atributi su za svaki entitet slijedeći:
KUPCI: šifra kupca, naziv kupca, grad ili mjesto, poštanski broj, ulica
ROBA: šifra robe, naziv robe, količina na skladištu, datum, cijena robe
KUPCI i ROBA su pravi entiteti, jer postoje samosvojno tj. ne treba postojati neka roba, a da
bi postojali kupci, i ne moraju postojati kupci a da bi postojala neka roba.
RAČUNI: šifra kupca, šifra robe, broj računa, datum, naručena količina
RAČUNI su veza između entiteta KUPACA i ROBE, i bez njih ne bi postojali, ali su istovremeno
i sami entitet jer osim atributa za vezu (šifra kupca i šifra robe), sadrže i podatke koji opisuju
sam račun.
 S pomoću navedenih simbola možemo dijagramom objekt-veza prikazati kako se grupiraju
atributi oko prije određenih entiteta.

Šifra_kupca

Naziv_kupca
Šifra_robe
Šifra_robe
Šifra_kupca Oznaka_kupca
Broj_računa Naziv_robe

Kupci Računi Robe

Datum

Poštanski_broj Grad Naručena_količina

Količina_
na_skladištu
Ulica_i_broj Datum Cijena

Dakle na osnovu prikazanog dijagrama mogli bismo izraditi slijedeće tablice. Svaki prikazani
ENTITET predstavlja jednu tablicu, a polja koja se unose u tablicu su atributi.
Tablica: Kupci

Šifra_kupc Naziv_kupca Oznaka_kupca Poštanski_bro Grad Ulica_i_broj

a j

0001 Ingres&Co 2345167 21000 Split Bačvice 21

0002 Mijo Ikić 010197737381 10000 Zagreb Zapoljska 5

3

0003 Vinko Elez 021197228272 20000 Dubrovnik Mletačka 1

4

0004 BioProm 3765421 22000 Šibenik Skalice 123

0005 HardCom 4561273 10000 Zagreb Borje 35

Tablica: Robe

Šifra_robe Naziv_robe Cijena Jedinica_mjere Količina

00001 Kruh_bijeli 10,00 HRK kg 28,00

00002 Pepsi_Cola 8,00 HRK l 77

00003 Coca_Cola 9,00 HRK l 42

00004 Lastik_vrpca 2,50 HRK m 32,50

00005 Čokoladica 16,00 HRK kom 126

 00006 Kruh_polubijeli 8,00 HRK kg 15,50

Izradom tablica dolazimo do trećeg koraka u kojem treba provjeriti jesu li Tablice dobro
napravljene.
Tablica: Računi

Šifra_robe Šifra_kupca Broj_računa Datum_računa Količina

00001 0002 000001 03.12.2003 2,00

00002 0004 000003 12.12.2003 8

00002 0005 000002 06.12.2003 16

00003 0002 000001 03.12.2003 4

00003 0001 000004 18.12.2003 32

00004 0002 000001 03.12.2003 2,50

00005 0005 000002 06.12.2003 32

00006 0003 000005 26.12.2003 1,50

Treći korak: Provjera relacijskih tablica, tj. postupak normalizacije.

Koliko su nastale tablice dobro osmišljene, hoće li u njima biti redundancije, hoće li
održavanje podataka biti jednostavno ili komplicirano?
To je moguće provjeriti već i na samom početku.
Opisani postupak dizajniranja tablica se zove normalizacija.
Radi se o tome da se postavljaju logična pitanja o podacima i slijedom se traži da oni
zadovoljavaju neka pravila kada su razvrstani u relacijski uređene i povezane tablice.

Definicija prve normalne forme (1NF):

Podaci su u prvoj normalnoj formi, ako se mogu prikazati s pomoću tablice u kojoj se:
• nijedan atribut ili grupa atributa ne ponavljaju u istome retku
• niti imamo slučaj da se u neko polje tablice upisuje više od jednog atributa (pojava
tablice u tablici).
Tablica: Kupci

Šifra_kupc Naziv_kupc Oznaka_kupca Poštanski_bro Grad Ulica_i_bro

a a j j

0001 Ingres&Co 2345167 21000 Split Bačvice 21

0002 Mijo Ikić 010197737381 10000 Zagreb Zapoljska 5

3
0003 Vinko Elez 021197228272 20000 Dubrovni Mletačka 1
4 k

0004 BioProm 3765421 22000 Šibenik Skalice 123

0005 HardCom 4561273 10000 Zagreb Borje 35

Primjer tablice koja nije u prvoj normalnoj formi:

U ovoj tablici se grupa atributa: Šifra_robe, Naziv_robe, Cijena i Količina ponavljaju u istom
retku dva puta.
Nedostatci ovakve nenormalizirane tablice su:
- (Najveći nedostatak!) Ako kupac Vinko Elez kupi još jednu robu – Robu 3, te podatke
ne možemo nigdje upisati jer je predviđen upis samo za Robu 1 i Robu 2.
- - (Drugi nedostatak!) Takvu «nenormaliziranu» tablicu vrlo je teško pretraživati,
obrađivati i ažurirati. Ako bismo gledali npr. tko je sve kupio Pepsi Colu moramo
koristiti podatke iz dva stupca (Naziv_robe i Naziv_robe2) što jako produžuje vrijeme
obrade.

Definicija druge normalne forme (2NF):

Podaci su u drugoj normalnoj formi, ako su u prvoj normalnoj formi, a osim toga za sve
atribute vrijedi pravilo da ovise o cijelome ključu, a ne samo o dijelu ključa.
U našem je slučaju i to pravilo zadovoljeno:
Tablica: Robe

Šifra_robe Naziv_robe Cijena Jedinica_mjere Količina

00001 Kruh_bijeli 10,00 HRK kg 28,00

00002 Pepsi_Cola 8,00 HRK l 77

00003 Coca_Cola 9,00 HRK l 42

00004 Lastik_vrpca 2,50 HRK m 32,50

00005 Čokoladica 16,00 HRK kom 126

Primjer tablice koja je u prvoj normalnoj formi ali nije u drugoj normalnoj formi: (tabela)
Primarni ključ ove tablice je skup od tri atributa:
• Šifra_kupca (skr.: sifkupca)
• Šifra_robe (skr.: sifrobe)
• Broj_računa (skr.: brrac)
Količina je primjer atributa koji ovisi o cijelom ključu.
Dovoljno je međutim pronaći samo jedan atribut koji ne ovisi o cijelom ključu.
U našem slučaju to je npr.: Naziv_kupca, jer on ovisi samo o Šifri_kupca, ili Naziv_robe, jer on
ovisi samo o Šifri_robe .
Ova tablica je u prvoj, ali nije u drugoj normalnoj formi, jer Naziv_kupca ovisi samo o šifri
kupca (skr.: sifkupca) , a to je samo dio ključa.

Definicija treće normalne forme (3NF):

Podaci su u trećoj normalnoj formi ako su u drugoj normalnoj formi (dakle i u prvoj), a osim
toga vrijedi pravilo da nema funkcionalne zavisnosti medu atributima.
Ako pogledamo naše tablice i upitamo se u kojoj se normalnoj formi nalaze, vidjet će se da se
one nalaze u drugoj, ali ne i u trećoj normalnoj formi, jer u tablici Kupci imamo atribut Grad
koji ovisi o atributu Poštanski_broj.
Ako je poštanski broj 21000 odmah znamo da se radi o kupcu iz Splita, ako je 10000, znamo
daje iz Zagreba.
U tom slučaju potrebno je zavisne podatke izdvojiti u novu tablicu, pa bi tablica Kupci, koja
ne bi sadržavala atribut Grad bila u trećoj normalnoj formi.
(tabela)

Ovaj proces izrade baze podataka po koracima izuzetno je važan kao forma, kada se neki od
ovih koraka ne bi slijedili to bi dovelo do brojnih problema.
Na primjer:
Korisnik koji sam projektira svoju BP ili koji zajedno s projektantom baza radi u timu teško će
bez dijagrama i normalizacije svoje podatke smjestiti u tablice na dobar način.
Ako radi samo po osjećaju, bez navedene metodologije, lako se može dogoditi da mu podaci
budu nenormalizirani, a što će biti sve veći problem, pogotovu čim aplikacija bude složenija i
duže u uporabi.

Ako korisnik i profesionalni informatičar komuniciraju samo riječima, bez dijagrama, puno je
veća vjerojatnost da će se pogrešno razumjeti, a što će se vjerojatno otkriti tek kasnije.
To će zahtijevati ispravke u sustavu, tj. dodatni napor i trošak.
Ako korisnik pregledava gotovu aplikaciju koju namjerava kupiti, jedan od objektivnih
kriterija kojim može procijeniti aplikaciju je normalizacija podataka za tu aplikaciju.
Ako podaci nisu normalizirani može očekivati probleme, pa je bolje da od takvog softvera na
vrijeme odustane, bez obzira na eventualno atraktivnu i nisku cijenu. Suviše jeftin softver
često je skup promašaj!
INFORMATIKA I ART
Postoje brojni programski paketi za obradu slike koji se danas upotrebljavaju u fotografiji i
likovnoj umjetnosti općenito. Najpoznatiji među njima su: Adobe Photoshop i Paint Shop
Pro.
Brojni profesionalni fotografi i likovni umjetnici općenito koriste te programe u
svakodnevnom poslovanju da bi izvukli maksimum iz svog likovnog uratka.
Gotovo sve fotografije s kojima se susrećemo u svim časopisima prošle su obradu u nekom
od ovih programa.
Brojne intervencije na gotova umjetnička djela kao i samostalna umjetnost danas se stvara
na računalima. Kao posljedica, digitalna umjetnost kao i digitalni tisak pronalazi svoje mjesto
u likovnoj umjetnosti sve više i više.
Kako vrijeme prolazi za očekivati je da će se digitalna umjetnost nastala uporabom ovih
softwareskih paketa naći ravnopravnom ostalim vidovima likovne umjetnosti.
PUNO SLIKA, POGLEDAJ I TI! 
Jedna od metoda računalne intervencije je pretvorba rada u digitalni format skeniranjem i
daljnja obrada u softwareskom paketu.
Danas jako prisutna metoda izrade primijenjenih umjetničkih proizvoda potpomognutim
digitalnom obradom likovnog uratka.
Od skeniranja, dovršavanja i kalibriranja slike, do pripreme za digitalni tisak.
Intervencije na fotografiji u vidu stvaranja novog gotovog likovnog djela, postaju sve
prisutnije prvenstveno kroz modne časopise, ali se odnedavna pojavljuju i u svijetlu potpune
umjetničke slobode.
Uporabom računalne tehnologije postaje moguće relativno lagano stvaranje optičkih iluzija.
PUNO SLIKA, POGLEDAJ I TI! 
Prava blagodat je izuzetno jeftina izrada prezentacijskog materijala, kao i mogućnost
provjere aplikacije gotovog likovnog djela, posebice u primijenjenoj umjetnosti i dizajnu.

INFORMACIJSKI SUSTAVI
Ponekad se tvrdi da je IS “skup jasno definiranih pravila, praktičnog iskustva i metoda rada u
uredu (administraciji) kod kojih ljudi, grupe (ili i jedni i drugi), trebaju raditi na unošenju
danih podataka u kompjutorske sustave (ili sve ulazne podsustave IS), koji će obraditi
informaciju(e) tako da pruži sve naznačene specifikacije zahtijevane obrade, a što će
omogućiti pojedincima da donose kvalitetne poslovne odluke u danim upravljačkim
situacijama (gdje je inkorporirano djelovanje konkretnog IS)" .
IS će ma kako bio određen, gotovo uvijek sadržavati i ove temeljne funkcijske elemente:
Akvizicija, Strukturiranje, Selekcija, Diseminacija, Distribucija i Prezentacija.
Akvizicija - organizirano prikupljanje, prihvat i unošenje uredskih podataka i/ili informacija
Strukturiranje - sustavno registriranje i organizirano memoriranje uredskih podataka u
određene informacijsko-podatkovne strukture, kao npr.: datoteke, baze i banke podataka
i/ili druge složenije oblike strukture i organizacije podataka-informacija
Selekcija - logična ili tomu slična procedura obrade uredskih podataka i/ili informacija
Diseminacija - priprema raspodjele obrađenih uredskih podataka i/ili informacija, u obliku
formulara, izvješća i svakojake druge vrsta dokumentacije
Distribucija - Uređaj za prijenos na daljinu uredskih podataka i/ili informacija
Prezentacija - izlaz uredskih podataka i/ili informacija u multimedijalnom i/ili drugom
zahtijevanom obliku

Glavni operacijsko-funkcijski segmenti spomenutog sustava mogu se prepoznati kao

praćenje:
• pretprodaje
• obrade narudžbi
• konstrukcije i dokumentacije
• proizvodnje
• nabavke
• kontrole kvalitete
• isporuke i drugih usluga korisnicima
• kadrovskih i personalnih odnosa
• financija
• računovodstva
• upravljačkih
• i drugih vrsta management-a

Projektiranje IS je povezano sa životnim procesima administriranja organizacija.

Razlozi i argumenti za ovu tvrdnju koji se gotovo «ad-hoc» mogu navesti su:
Informacija kao logički argument je uvijek zajednički nazivnik, tj. najvažnija podloga za
cjeloviti djelokrug upravljačkog rada rukovodstva na planiranju, organiziranju, te aktivnom
učešću u poslovanju i kontroli.
Djelotvoran IS mora biti čvrsto vezan s temeljnim ciljevima poslovanja ustanove i/ili
poduzeća, te s njenom temeljnom upravljačkom politikom i strategijom tj. njenim procesima
koje čine rukovođenje.

Informacijski sustavi općenito imaju veoma veliku ulogu u korištenju fizičko-materijalnih,

kadrovskih i financijskih izvora tijekom upravljačkog poslovnog procesa.
Ovo je posebno vidljivo na polju pružanja usluga i kod proizvodnje, npr. kod tvorničkih i dr.
mogućnosti poduzeća.
Tehnologijom uporabe suvremenog informacijskog sustava mora se i može upravljati, dakle
kao i kod svake tehnologije, poznavanje mogućnosti i granica IS omogućuje rukovodstvu
bolje usmjeravati i bolje odmjeriti što i koliko cjelokupni informacijski sustav i sam poslovni
sustav može pridonijeti ciljevima boljeg poslovanja ustanove i/ili poduzeća.
Dobro poznavanje IS i informacijskih sustava općenito olakšat će mogućnost razlikovanja
problema orijentiranih prema informacijama i problema koji imaju sasvim druge ciljeve.
Treba znati da proces izrade i uvođenja IS (praktično) može biti racionalno podijeljen na
dvanaest faza (ili koraka), kako slijede:
1. Utvrđivanje potrebe za radom IS
2. Provođenje studije izvodljivosti IS (i cjelokupnog razvoja novog sustava)
3. Dobivanje suglasnosti rukovodstva ustanove i/ili poduzeća za uvođenje IS.
4. Obuka involviranih korisnika IS temeljima IT (Informacijske Tehnologije)
5. Izrada idejnog projekta, ili općenitog koncepta cjelokupnog projekta IS
6. Projektiranje glavnog projekta IS, sa svim detaljima
7. Konstruiranje organizacije rada IS (tj. izrada izvedbenog projekta)
8. Testiranje IS (testiranje novog poslovnog sustava)
9. Dokumentiranje rada cjelokupnog IS
10. Uvođenje IS u operativni rad i eksploataciju
11. Ocjena operativnog rada IS i evaluacija cjelokupnog poslovnog sustava
12. Kratkoročno i dugoročno održavanje i dograđivanje IS u sklopu cjelokupnog
poslovnog sustava (organiziranjem odgovarajuće racionalne i ekonomične razine
servisiranja, razvoja i pomoći, a sa povremenim revizijama IS)

Ovi koraci navedeni su prema sekvencama cjelokupnog procesa razvoja i rada IS, a veći dio
se može izvesti i izvodi se paralelno s ostalim koracima, te ponekad u vidu iteracija.

Najčešći simptomi potrebe za novim projektom IS (i/ili integralnim informacijskim sustavom

općenito) u ustanovi i/ili proizvodnom poduzeću su:
• Preveliki odnos neizravnih troškova u komparaciji s izravnim troškovima ureda i šire.
• Loš učinak uredske usluge (i/ili «proizvodnje») u komparaciji s danim obećanjima i
prevladavajućim očekivanjima.
• Česti manjkovi informacija i podataka na svim razinama «uredske opskrbe».
• Ne postojanje odgovarajućih ni valjanih statističkih podataka na polju pružanja
uredskih usluga (i/ili predaje podataka, te npr. zaliha informacija na «uredskom
skladištu», tj. poslovnom arhivu).
• Česte promjene u kratkoročnim ili dugoročnim uredskim planovima i predviđanjima.
• Suviše velike ili neadekvatne zalihe poslovnih materijala (i/ili «sirovina u proizvodnji
informacija»).
• Dugački ili neadekvatni ciklusi pružanja uredske usluge (i/ili «proizvodnje») u odnosu
na ukupno vrijeme pripreme i obrade.
• Suviše mnogo formulara i neadekvatnog uredskog administriranja.
• Dugo trajanje da se dobije odgovor na pitanja o stanju uredskih naloga ili pak loša
kvaliteta uredskih informacija o takvim situacijama.
• Česte i neracionalne izmjene uredskog planova i rokova.
Treba znati da postoji najveća zbrka oko određivanja pojma informacije u IS.
Prema nekim autorima to je: isto što i podatak, svrsishodno znanje, obavijest, rezultat
obrade podataka, i tomu slično.
Informacija se, sa stanovišta organizacije IS, može odrediti kao smišljena izjava ili rečenica
koja ima informacijsku i poslovno-upravljačku vrijednost za primatelja u procesu njegova
odlučivanja, a čiji sadržaj se odnosi na uredsku i poslovnu organizaciju.

Koncepcijski IS općenito mora biti postavljen kao jedinstven i integralan te inteligentan

sustav (u informatičkom smislu).
Cilj IS je da on svojim funkcioniranjem u uredu mora općenito pridonositi poboljšanom
funkcioniranju ustanove, poduzeća ili organizacije, a kako bi se postigli što bolji rezultati
poslovanja.
Zadatak IS, u ustanovi, poduzeću ili drugim organizacijama je pravu informaciju dostaviti na
pravo mjesto, u pravom obliku i u pravo vrijeme, a uz što manje troškova.

Koje su osnovne značajke IS kao organizacijskog sustava?

IS kao organizacijski sustav bi trebao imati minimalno sljedeće temeljne značajke:
• Dinamičnost
• Samoorganiziranost
• Kompleksnost
• Stohastičnost
• Izoliranost
• Stabilnost
• Orijentiranost k odlučivanju
• Multi-discipliniranost
• Kontinuirano učenje (i pamćenje)
• Samo-regeneraciju

Određivanje elemenata IS svodi na dva temeljna ishodišta:

• Ishodište proučavanja IS kao kompleksnog organizacijskog sustava
• Ishodište tehnologije obrade podataka i informacija

Sa stanovišta proučavanja IS kao kompleksnog organizacijskog sustava, a što proizlazi i iz već

ranije danog određenja IS, on se sastoji iz sljedećih elemenata:
• Hardwarea ili strojne potpore rada ureda;
• Softwarea ili programske potpore rada ureda;
• Lifewarea ili ljudi, kadrovske potpore, životnog ciklusa rada ureda
• Orgwarea ili metoda i postupaka, i/ili organizacijske potpore rada ureda
• Netwarea ili ukupnosti ostvarene mrežne potpore rada ureda
Sa stanovišta tehnologije obrade podataka i informacija u širem smislu (IT i šire), IS se dijeli
na sljedeće elemente:
• Izvori podataka i informacija
• Jezici komunikacije
• Sustavi i metode označavanja
• Nositelji podataka i informacija
• Oblici memoriranja (struktura i organizacija podataka i informacija)
• Tehnike i metode programiranja (algoritmizacije)
• Oblici izdavanja (diseminacije) informacija i struktura sustava računalnih i drugih
komunikacija

Koje su temeljne faze i metode izgradnja organizacije IS?

Izgradnja IS kao organizacijskog sustava se izvodi u fazama.
Postoji podjela samo na četiri temeljne
faze, kao što su:
1. Planiranje i programiranje
2. Grubo oblikovanje
3. Detaljno oblikovanje
4. Provođenje (implementacija)
sustava

Imajući u vidu naše posebnosti i specifične uvjete funkcioniranja ureda ustanove ili druge
organizacije, te značenje koje treba dati pojedinim fazama uvođenja IS, mogu se kao
temeljne faze dati sljedeće:
• Prethodna istraživanja
• Idejni projekt
• Glavni projekt
• Nabava opreme i obavljanje ostalih priprema
• Izvedbeni projekt
• Priprema za uvođenje
• Provođenje
• Funkcioniranje i ocjena
• Održavanje i tekući razvoj (sa revizijama)

Pri praktičnoj izgradnji IS danas se najviše koriste dva metodološka postupka:

1. Metodološki postupak sustavnog pristupa
2. Metodološki postupak sustavne analize

1. Sustavni pristup
Filozofija sustavnog pristupa razvoju IS sastoji se u neprekidnom sagledavanju problema i
njegovih komponenata (cijelog sustava i svih podsustava) u njihovoj povezanoj cjelovitosti, a
ne samo kao zasebnih dijelova.
Usmjeravanje na provođenje oblikovanja u smislu oblikovanja komponenti jedne sređene
cjeline temeljna je postavka sustavnog pristupa.
2. Sustavna analiza
Sustavna analiza kao metodološki postupak predstavlja pristup ili način proučavanja
kompleksnih problema IS na putu njihovog rješavanja.
Određuje se kao sustavno istraživanje, tj. postupak sustavne analize se može svesti na četiri
temeljna koraka:
• analiza postavljanja sustavnih ciljeva IS
• analiza njegovih elemenata odnosno podsustava IS
• analiza međusobnih odnosa elemenata unutar IS i elemenata prema IS
• analiza ponašanja sređenog IS
• Primjer: Diagram sustavne analize uvođenja Informacijskog sustava za
gospodarenje energijom
Razmatrajući cjelokupni proces projektiranja upravljačkog informacijskog sustava kao i
njegovih izvođačkih podsustava u sklopu IS, od pobude do realizacije, vidi se da se on može
raščlaniti na tri temeljne faze:
• Koncipiranje IS
• Određivanje IS
• Izvođenje projekta IS
Tako se IS organizacije praktično projektira putem sljedećih manjih i cjelovitih sustavnih
projekata, od kojih svaki ima svoju funkciju, zadatak i cilj:
• Idejni projekt IS
• Glavni projekt IS
• Izvedbeni projekti IS i eventualno njegovih informacijskih podsustava

U procesu izgradnje IS, i upravljačkog informacijskog sustava općenito, najuspješnije metode

njegovog konciznog planiranja su tehnike mrežnog planiranja koje se u suštini sastoje od
sljedećih koraka:
• analiza strukture
• analiza vremena
• analiza troškova
• analiza raspodjele kapaciteta

Poznate tehnike mrežnog planiranja su:

• CPM (Critical Path Method) - metoda kritičnog puta
• PERT (Program Evaluation and Review Technique) - metoda ocjene i revizije
programa

Ovaj PERT dijagram pokazuje odnos između svih aktivnosti. Tako niti jedna aktivnost ne
može započeti prije nego što je prethodna aktivnost završila.
Koja su prethodna istraživanja nužna kod projektiranja i izvedbe IS?
Treba znati da je zadatak prethodnih istraživanja utvrditi sljedeća stanja okoline IS:
• Opća
• Organizacijska
• Kadrovska
• Financijska
• Ostala
Sam cilj prethodnih istraživanja je pružanje dovoljnih informacija tijelima rukovođenja i upravljanja
ustanovom ili organizacijom.

Cilj idejnog projekta IS je donošenje:

• Odluke o prihvaćanju koncepcije IS kao IIS
• Odluke o investicijama i troškovima potrebnim za izgradnju i funkcioniranje IS kao IIS
• Odluke o organizaciji službe provođenja rada informacijskog sustava
Prihvaćeni idejni projekt IS kao IIS sa svim svojim eventualnim izmjenama i dopunama ima
zadatak poslužiti kao podloga za izradu glavnog projekta IS kao IIS organizacije.

Idejni projekt IS kao IIS organizacije mora sadržavati:

• Opći pristup izgradnji IS kao IIS
• Opis organizacije za koju se projektira IS kao IIS
• Postojeći poslovni informacijski sustav i IS
• Njihovu analizu i nedostatke
• Koncepciju novog IS kao IIS
• Podsustave novog IS kao IIS
• Razine informiranja IS
• Upravljanje izgradnjom i funkcioniranje IS kao IIS
• Tehničke i organizacijske pretpostavke za izgradnju IS kao IIS
• Položaj IS kao informacijskog sustava organizacije u integralnom informacijskom
sustavu tvrtke, regije i zemlje, općenito
• Materijalni temelj za realizaciju IS kao IIS
• Kadrovski temelj IS
• Smještaj službe IS kao informacijskog sustava (potrebite prostorije)
• Ekonomsku opravdanost izgradnje IS kao IIS s definiranjem prioriteta u izgradnji
pojedinih podsustava
• Dinamiku projektiranja i izgradnje IS kao IIS

Na kraju idejnog projekta IS potrebno je dati dinamiku projektiranja i izgradnje IS kao IIS.
Taj cjelokupni rad raščlanjuje se na pojedine temeljne aktivnosti.
Za svaku aktivnost određuje se aproksimativno ili po PERT - metodi njezino trajanje i
međusobna zavisnost.
Cjelokupna dinamika može se prikazati:
• Grafički karto-gramom (karto-grafom)
• Mrežnim dijagramom
• Vremenskom analizom po PERT - metodi
Slijedi primjer Cjelokupne dinamika u PERT dijagramu sa vremenskom analizom.

Što je to glavni projekt IS, kao dio IIS?

Cilj glavnog projekta IS kao IIS je:
• Određivanje projektnog zadatka IS putem preciznog određivanja svih podsustava IS
kao IIS i njihovih segmenata
• Precizno određivanje potrebite opreme IS i njezinog smještaja
• Određivanje svih elemenata IS potrebnih za raspisivanje licitacije za nabavu opreme
(softwarea, hardwarea, netwarea, održavanja, izobrazbe kadrova itd.), tj. za izradu
tendera IS
• Određivanje organizacije službe za izgradnju i funkcioniranje IS kao IIS (opća
organizacija službe, organizacijske sheme, upravljanje i vođenje poslova IS, popis i
opis radnih mjesta s brojem izvršitelja itd.)
• Određivanje prostorija za smještaj službe i opreme IS
• Potrebno školovanje kadrova za organizaciju IS kao IIS, programiranje, održavanje i
rad opreme
• Utvrđivanje vremenske dinamike i rokova izgradnje IS kao IIS

Svrha glavnog projekta IS kao IIS je pružiti sve potrebite podatke i informacije za donošenje
uredskih odluka vezanih za ciljeve koji se pomoću njega trebaju ostvariti.
Prihvaćeni glavni projekt IS kao IIS sa svim svojim eventualnim izmjenama i dopunama ima
zadatak poslužiti kao temelj za:
• nabavu opreme IS (elektroničkog kompjutora te prateće i ostale opreme)
• izradu projekta za izgradnju odnosno adaptaciju prostorija za smještaj službe i
opreme IS
• formiranje i organizaciju službe za izgradnju i funkcioniranje IS kao IIS
• izobrazbu potrebnih kadrova IS
 • izradu izvedbenih projekata pojedinih informacijskih podsustava IS
• prihvaćanje dinamike i rokova izgradnje IS kao IIS

S obzirom na cilj, svrhu i zadatak glavnog projekta IS kao IIS organizacije, on mora sadržavati:
• Koncepciju IS kao IIS organizacije
• Projektne zadatke za informacijske podsustave IS
• Redoslijed i prioritet izgradnje pojedinih informacijskih podsustava IS
• Strojni temelj za realizaciju IS kao IIS (hardware i netware)
• Programsku potporu za realizaciju IS kao IIS (software i netware)
• Organizacijske uvjete (orgware i lifeware) IS, (izobrazba kadrova, primjena
organizacijskih postupaka)
• Prostorije za smještaj službe i opreme IS
• Investicijska i ostala sredstva potrebna za realizaciju IS kao IIS
• Temeljnu ekonomsku opravdanost izgradnje IS kao IIS
• Dinamiku izgradnje i realizacije projekta izgradnje IS kao IIS

Obrada projektnog zadatka jednog informacijskog podsustava IS obuhvaća:

• Prikaz i analizu postojećeg stanja informacijskog podsustava IS

• Ciljeve koje treba ostvariti izgradnjom i funkcioniranjem nove organizacije
informacijskog podsustava IS
• Određivanje segmenata informacijskog podsustava IS, kao logičkih cjelina koje
predstavljaju okvir pojedinog izvedbenog projekta

Obrada projektnog zadatka jednog informacijskog podsustava IS obuhvaća:

• Način rada koji uključuje:
• Realno vrijeme
• Na zahtjev odnosno upit
• Daljinsko unošenje i izdavanje podataka i informacija
• “Batch” i/ili “real-time” (“on-line”) obrade i sl
• Broj i vrste inteligentnih terminala i računala nužnih za funkcioniranje informacijskog
podsustava IS
• Kadrovske potrebe za izradu i realizaciju izvedbenog projekta IS, s posebnim
prikazom potrebnih kadrova u službi IS, odnosno u elektroničkom računalnom
sustavu i kadrova potrebnih o organizacijskim jedinicama, a koji će raditi u timu za
izradu izvedbenog projekta IS

Što je to u stvari «izvedbeni projekt IS»?

Primarni cilj izvedbenog projekta IS (i njegovih podsustava) je omogućiti realizaciju izgradnje
IS, tj. uvođenje nove organizacije i svakog informacijskog podsustava kao sastavnog dijela IS,
ali u obliku IIS.
Nadalje, svrha izvedbenog projekta IS (i njegovih podsustava) je da se uvođenjem nove
organizacije i informacijskog sustava dobiju bolje, ažurnije i kvalitetnije uredske informacije,
tj. da se dobije bolja i produktivnija organizacija (i funkcioniranje) kako informacijskog, tako i
poslovnog sustava.
Zadatak izvedbenog projekta IS (i njegovih podsustava) je omogućiti uspješno provođenje
nove organizacije, te rad IS (i njegovih podsustava) bez ikakvih poteškoća, neusklađenosti,
improvizacija i sl. Izrada izvedbenog projekta IS (i njegovih podsustava) obavlja se po
određenim fazama, odnosno predviđenim aktivnostima.

Uobičajene temeljne faze i aktivnosti su sljedeće:

• Detaljno i precizno definiranje svakog informacijskog podsustava u IS, kao i kod
njegovih segmenata
• Detaljno snimanje postojećeg stanja svakog informacijskog podsustava u IS, te analiza
i uočeni nedostaci tog stanja
• Prikupljanje dopunskih podataka i informacija
• Izrada nove organizacije IS (i njegovih podsustava)
• Izrada šifarskog (kriptografskog) sustava za potrebe IS (i njegovih podsustava)
• Kreiranje strukture slogova datoteka (i/ili dr. organizacije podataka) i informacija
• Kreiranje ulazne i izlazne dokumentacije
• Izrada organizacijskih uputa
• Izrada programerskog zadatka
• Pisanje i testiranje programa obrade i obuke korisnika IS

Detaljno snimanje postojeće uredske i druge administrativne dokumentacije mora odgovoriti

na pitanja:
• Gdje se pojavljuju izvorni podaci ?
• Tko ispostavlja i popunjava dokumente i u koliko primjeraka ?
• Tko odobrava odnosno potpisuje dokumente ?
• Kuda idu pojedini primjerci dokumenta ?
• Tko što naknadno upisuje i obrađuje na dokumentima ?
• Tko sve i zašto koristi pojedine primjerke dokumenta ?
• Gdje se odlažu pojedini primjerci dokumenta ?
• Koliki je broj stavaka, podataka i sl. na jednoj vrsti dokumenta ?
• Koliki se broj dokumenata javlja u jednom vremenskom razdoblju (danu, mjesecu,
godini) te kakva je njihova distribucija u promatranom razdoblju?
Pri snimanju postojećeg stanja dokumentacije uvijek treba odgovoriti na pitanja: tko, što,
gdje, kada, kako i zašto?

Najčešći načini prikupljanja dopunskih podataka i informacija su:

• Intervjui ili razgovori
• Anketiranje
• Specijalni sastanci za prikupljanje ideja, putem tzv. «oluje mozgova» (engl.
Brainstorming)
Manje (rjeđe) se koriste sljedeći postupci i tehnike:
• Telefonski razgovori
• Metoda uzorkovanja (statistička metoda)
• Promatranje
• Analiza izvješća i sl.

Pri pripremanju intervjua organizatoru se postavljaju sljedeća pitanja:

• Što se želi doznati?
• Što se mora zbog toga pitati?
• Koga pitati?
• Kako pitati?
• Kako kontrolirati odgovor?
Organizator izrađuje: nacrt, prijedlog i konačnu verziju nove organizacije podsustava i IS.

Nacrt nove organizacije podsustava i IS organizator izrađuje na temelju:

• Snimke postojeće organizacije podsustava i IS
• Prikupljanja dopunskih podataka i informacija unutar organizacije
• Saznanja stečenih na seminarima, tečajevima i sl
• Saznanja stečenih u posjetima drugim elektroničko računskim centrima određenih
sličnih uredskih organizacija
• Saznanja stečenih iz stručne i znanstvene literature

Kada se u IS (i informacijskom sustavu općenito) govori o dokumentaciji, onda se pod tim

misli na svu dokumentaciju koja dolazi u obzir u jednom informacijskom sustavu.
Konkretno, to su uglavnom sljedeći dokumenti:
• Izvorna dokumentacija za obuhvaćanje podataka
• Dokumentacija za unos podataka u elektronički sustav
• Organizacijska i programerska uputa
• Strukture slogova i šifri (kriptografija)
• Dijagrami tijeka obrade, blok dijagrami i sl.
• Programske liste
• Liste – rezultante

U organizacijskim uputama posebno je važno obraditi:

• Koja polja podataka moraju biti obvezatno popunjena
• Posebne napomene i značenja simbola, šifri i sl. koji dolaze u pojedina polja prilikom
popunjavanja dokumenta
• Koje kontrole se moraju obaviti i tko ih obavlja
• Kome se treba obratiti u slučaju nejasnoća, dopunskih informacija i sl.
Organizacijske upute moraju pored ostalog obvezatno sadržavati:
• Broj uputa
• Datum izdavanja uputa
• Datum od kada se primjenjuje ta uputa
 • Tko je izradio uputu
• Tko ju je odobrio
• Eventualna veza s nekim ranijim organizacijskim uputama
• Vrste te veze (npr. poništavaju li se time ranije upute, mijenjaju, dopunjuju i sl.).

Neposredne pripreme obuhvaćaju:

• Umnožavanje organizacijskih uputa
• Tiskanje ulazne i izlazne dokumentacije
• Dostavu organizacijskih uputa te ulazne i izlazne dokumentacije svim budućim
obrađivačima te dokumentacije i korisnicima obrade podataka svakog informacijskog
podsustava
• Izobrazbu kadrova - obrađivača dokumentacije i korisnika obrade podataka
• Formiranje matičnih datoteka (i/ili slogova, baza te sl.)

Postupak uvođenja nove organizacije svakog informacijskog podsustava obuhvaća:

• Određivanje dana prijelaza na novu organizaciju
• Prijelaz na novu organizaciju
• Neposrednu pomoć organizatora obrađivačima dokumentacije prilikom prijelaza na
novu organizaciju
• Formiranje prometnih datoteka

Ocjena novouvedene organizacije IS (i njegovih podsustava) obuhvaća:

• Ocjenu organizacije
• Ocjenu dokumentacije, organizacijskih uputa, programa itd.
• Ekonomsku ocjenu novouvedenog IS i podsustava

Može biti projektirana i uvedena idealna i najbolja organizacija informacijskog sustava,

odnosno elektronička obrada podataka IS, ali ona neće dati očekivane rezultate ako je ljudi
ne prihvate i ne provode takav rad.

Projektiranje IS i informacijskog sustava općenito je dio projektiranja sustava upravljanja

uopće, pa se zato mora zasnivati isključivo na dostignućima teorije sustava i kibernetike, kao
povezanih znanstvenih disciplina.
Glede trenutnog stanja u uredu (opskrbljenosti informacijskom tehnologijom) ovdje treba
pod projektiranjem informacijskog sustava ureda podrazumijevati proces usavršavanja
postojećeg informacijskog sustava, odnosno projektiranje kompjutoriziranog informacijskog
sustava ureda (IS).

Proces odlučivanja (upravljanja) u nekom IS (ured vezan uz organizacijsku jedinicu ili

određenu vrstu poduzeća) najopćenitije podrazumijeva sve korake prikazane na sljedećoj
slici.
Srce sustava za automatsku obradu podataka u uredu ili nekom poduzeću čini sam
kompjutorski sustav.
Kompjutor je uključen u skupljanje, registriranje, čuvanje (pohranu), obradu i izdavanje
informacija te stvaranje automatizirane baze podataka.
Na kompjutor je “prebačeno” vođenje poslova o materijalnom i pogonskom knjigovodstvu,
platni promet, stanje zaliha, a također i podaci o stručnoj literaturi, zakonskim propisima i sl.

Kompjutor u ovom slučaju služi kao "generator činjenica" dok funkcije predviđanja, izbora
odluke i upravljačke akcije u potpunosti ostaju na čovjeku, bez ikakve daljnje potpore
kompjutora. Informacijski sustav za potporu predviđanja u uredu ili poduzeću (kao dio IS)
predstavlja nadogradnju sustava za automatsku obradu podataka.
Da bi se napravio most između baze podataka i predviđanja, u ISu treba ugraditi neke
formalne procedure za manipulaciju podacima kao što su:
• Simulacijski modeli
• Algoritmi statističke (stohastičke i/ili determinističke) analize
• Algoritmi teorije igara
• Metode mrežnog planiranja i sl.

Pored baze podataka, modela i algoritama za predviđanje, u upravljački informacijski sustav

ugrađeni su i neki formalni algoritmi za donošenje odluka.

Formalnim algoritmima za donošenje odluka možemo smatrati na primjer:

• Metodu linearnog programiranja

• Metode nelinearnog programiranja
• Druge metode operacijskih istraživanja
• Metode dinamičke optimizacije i sl.
Potpuno automatizirani informacijski sustav u uredu ili poduzeću vrhunac je izgradnje
informacijskih sustava s aspekta potpore odlučivanja. Moguće ga je ostvariti samo u vrlo
rijetkim slučajevima i ne potpuno (glede svih mogućih aspekata i razina odlučivanja u uredu
ili poduzeću).
Ovakav informacijski sustav (kao dio IS) u biti je sustav automatskog upravljanja sa
računalom u povratnoj vezi.
Potpuno automatizirani informacijski sustav (kao dio IS) ostvariv je samo ukoliko je
promatrani sustav čisti tehnološki proces, a cjelokupni sustav ureda sigurno nije čisti
tehnološki proces.

Opći uvjeti koje pri projektiranju informacijskih sustava i IS treba obvezno zadovoljiti:
• Osigurati obvezno učešće korisnika budućeg IS u razradi projekta
• Osigurati postupni pristup u projektiranju i realizaciji budućeg IS
• Imati regularno i pouzdano sredstvo za procjenu opsega realizacije budućeg IS
• Ocijeniti djelotvornost budućeg IS poslije završetka određenih etapa njegove
izgradnje; djelotvornost budućeg IS treba biti mjerljiva i uloženim novcem
• Budući IS treba temeljiti na pouzdanim strojevima (računalima), mrežama i
programima
• Razrada projekta IS treba biti dana određenoj profesionalnoj grupi koja je pod
budnim nadzorom projektnog tima
• Imati grupu za razmatranje dugoročnih ciljeva IS i perspektivno planiranje

Identifikacija konkretni potreba neautomatiziranog sustava informiranja u određenom uredu

(klasični sustav obrade podataka) jedan je od najvažnijih koraka u projektiranju i zahtijeva
vrlo značajno učešće ljudi sa svih razina upravljanja u organizaciji budućeg IS (za korisnika).

Ulazno-izlazni informacijski tijek kod IS

Suvremenu informacijsku tehnologiju potrebno je stvarati uz pomoć znanstveno zasnovanih

metoda analize i sinteze željenih sustava upravljanja. Upravo takve metode nudi relativno
nova znanstvena disciplina – informatika.
INFORMACIJSKI SUSTAVI- VIRUSI I ZAŠTITA
Jedan od značajnijih produkata znanstveno-tehnološkog napretka našega vremena zasigurno
je i IIS. Kompjutor s mrežom i odgovarajućom programskom potporom čini srce cijelog
sustava. Vjerojatno nema značajnijeg područja ljudske djelatnosti u kojem se kompjutor
danas uopće ne primjenjuje.
Razvoj znanosti znatno je unaprijeđen stvaranjem velikih banaka podataka, a osobni
kompjutori i Internet danas nedvojbeno postaju nerazdvojivi dio gotovo svačije
svakodnevnice, baš kao što su to nedavno bili: automobil, televizor, pisaći stroj ili neki
kućanski aparat.

U upravnom sektoru kompjutori su preuzeli najveći dio rutinskih poslova te su istodobno

omogućili veću djelotvornost upravnog sektora i bolje funkcioniranje svih resora državne
uprave i obrambene sustave većine država.
Povećana pozornost na zaštiti podataka i informacija je nužda i imperativ, kako u sadašnjoj
tako i u budućim povijesnim fazama uporabe kompjutora.

Kompjutorizirani podaci i informacije koje se obrađuju mogu predstavljati osobnu, poslovnu,

vojnu ili državnu tajnu. Slijedom izrečenog, sve većom primjenom kompjutora, odnosno
obradom podataka elektroničkim putem, naglo rastu potrebe i zahtjevi za njihovom
zaštitom.
Dosadašnji razvoj zaštite i sigurnosti IS prolazio je zasigurno kroz nekoliko kvalitetno različitih
etapa.
U 60-tim godinama ovog stoljeća za zaštitu i sigurnost IS koristio se izraz "sigurnost
kompjutora IS" (od engl. "computer security"), koji je stavljao naglasak na fizičku zaštitu i
sigurnost kompjutora u uredima.

Pojavom tranzistorskih komponenti kompjutorska oprema se prostorno minijaturizira, bitno

se unaprjeđuje oblik i sučelje komunikacije čovjek-stroj, a rastu i mogućnosti procesiranja
podataka i informacija. Rezultat je toga bio i pad cijena opreme, te veća “mobilnost
informacijskih sustava”, što je imalo izravno za posljedicu brojčano veliko i relativno brzo
širenje broja stvarnih i mogućih korisnika informacijske tehnologije u uredima. Tada počinje
era tzv. "sigurnosti podataka IS" (od engl. "data security").

Ujedno se sve više podataka masovnije pohranjuje na novije magnetske medije. Time se i
težište pomiče s fizičke zaštite kompjutora IS, ka zaštiti i sigurnosti samih podataka i
informacija IS.
Sedamdesetih godina počinju se rabiti različite kompjutorske lozinke i odzivi, metode
pohranjivanja podataka, informacija i programa na vanjske medije, te tzv. “planiranje
oporavka od katastrofe”.
Početkom 80-ih godina ovog stoljeća počinje se rabiti termin "sigurnost informacija IS" (od
engl. "information security"). Iskazani razvoj informacijskih tehnologija neprekidno širi opseg
proizvoda, koji tada čine različiti: središnji, odjelni, osobni i procesni kompjutori. Nastaju
radne stanice, omogućene su telematičke usluge u uredu (kompjutorske mreže, teletekst,
video-tekst, elektronička pošta), informacijski servisi i drugo.
Gotovo da nema segmenta ljudskog djelovanja u koji primjena ovih tehnologija nije prodrla.
Informacije su postale najvažniji, ali i najranjiviji gospodarski resurs.

Temeljna značajka već sada je prerastanje današnjih informacijskih sustava u integralne

informacijske sustave za pohranu i obradu podataka, informacija i znanja. Time je
opravdano predviđanje da će ova i sljedeće dekade imati značajke "sigurnosti znanja IS" (od
engl. "knowledge security"), a glede zaštite IS kao IIS.

Cilj zaštite i sigurnosti podataka i informacija je što potpunija i izbalansirana zaštita sustava i
svih faza prikupljanja, obrade, prijenosa, izdavanja i pohranjivanja podataka i informacija.
Glavni potencijalni izvori opasnosti za opremu, podatke i informacije IS mogu se svrstati u
četiri temeljne kategorije:
1. Elementarne nepogode i druge slične pojave
2. Hardwaresko - softwareske netočnosti
3. Čovjek u IS - s atributom nenamjernosti
4. Čovjek u IS - s atributom namjernosti

• 1. Elementarne nepogode i druge slične pojave u svezi rada IS, a kao sljedeći pojavni
oblici: poplava, potres, požar, grom, visoka temperatura, visoka vlažnost, vibracije,
radarsko zračenje, akustično zračenje, elektromagnetsko zračenje, u oba smjera,
nestabilnost napajanja električnom energijom.
• 2. Hardwaresko - softwareske netočnosti IS, a kao sljedeći pojavni oblici: ispad cijelog
sustava ili pojedinih dijelova sustava, tehničke netočnosti na središnjem kompjutoru i
komunikacijskoj opremi, tehničke netočnosti i nedostaci na perifernim uređajima i
programima, netočnosti i nedostaci u kontrolnim i upravljačkim programima,
netočnosti i nedostaci u uslužnim programima, netočnosti i nedostaci u aplikacijskim
programima, netočnosti i nedostaci u koncepciji razvoja i održavanja opreme,
netočnosti i nedostaci u neodgovarajućoj potpori organizaciji.
• 3. Čovjek u IS - s atributom nenamjernosti, a kao sljedeći pojavni oblici: loša ili
neodgovarajuća organizacija, nedisciplina i nekontrolirana entropija, neodgovornost i
nekoordiniranost, nemarnost i lijenost, nehat i neprincipijelnost, nestručnost i
površnost, neznanje i amaterizam, zamor i neažurnost, monotonija i naivnost,
nezainteresiranost.
• 4. Čovjek u IS - s atributom namjernosti, a kao sljedeći pojavni oblici: vandalizam i
razuzdanost, sabotaža sustava, zlonamjernost krajnjeg korisnika, zlonamjernost
djelatnika u centru, zlonamjernost konkurencije, neodgovorne šale, radoznalost i
hazard, kriminalitet: krađa, odavanje (prodaja) podataka i informacija, ucjena,
podmićivanje, nelojalna konkurencija, špijunaža (politička, vojna, ekonomska,
poslovna, znanstvena-tehnološka).
Glavni je zadatak u rješavanju ovog problema u iniciranju akcije, utvrđivanju općih ciljeva i
definiranju generalne i operativne strategije te opsega plana i izvedbenog programa zaštite i
sigurnosti IS.

Strategija se realizira sa slijedećim ciljevima:

• Svođenje vjerojatnosti nastajanja neželjenog događaja na minimum, ali ne u
apsolutnom smislu, već u relaciji: “potrebito/uloženo/postignuto”.
• Svođenje eventualnih štetnih posljedica nastalog neželjenog događaja na minimum,
odnosno ograničavanje tih posljedica i sprječavanje njihovog brzog širenja, s
mogućnošću totalne opstrukcije njihova širenja.
• Osiguranje alternativnog načina rada IS, degradiranjem svojstava sustava i
mogućnosti rada smanjenim kapacitetima.
• Osiguranje brzog oporavka cjelokupnog IS ili pojedinih njegovih dijelova.
• Osiguranje alternativnog ostvarenja informacijske usluge posezanjem za uslugom od
vanjskih informacijskih subjekata (drugih informacijskih centara i sl.).

Ako pod pojmom kriminaliteta podrazumijevamo samo ona društveno opasna ponašanja
koja su propisima temeljnog kaznenog zakonodavstva predviđena kao kaznena djela, onda bi
kompjutorski kriminalitet označavao sve slučajeve zlouporabe kompjutorske opreme u
najširem smislu (sve manipulacije s opremom, direktno kompjutorskom ili kompjutorom
povezane ili potpomognute, npr. kompjutorski potpomognute komunikacije, kompjutorske
mreže i usluge, servisi i sl.), koji su pravno određeni kao kaznena djela.
Uz sve do sada poduzete mjere zaštite, kompjutorski kriminalitet raste iz godine u godinu i to
uglavnom u cijelom svijetu. Kod kaznenih djela izvršenih korištenjem kompjutora ili u svezi s
kompjutorom izuzetno je visoka "tamna brojka" i kreće se po nekim starijim izvorima u
literaturi između 80% i 90% ukupno otkrivenih djela.

U zemljama visoko razvijene kompjutorizacije (SAD, Velika Britanija) postoje specijalistički

tečajevi na kojima se osposobljavaju istražitelji i korisnici IS za sprečavanje i borbu protiv
kompjutorskog kriminaliteta.
Praksa uvjetuje nastanak novog termina: “kriminalističke informatike”, a koja je usko
povezana i s “forenzičnom informatikom” (tzv. informatikom “kompjutorskog dokazivanja”).

Pojam "zaštite i sigurnosti" kod informacijske tehnologije IS (ponekad poznat kao i pojam:
"zaštite i sigurnosti IS") u našem jeziku i praksi označava primjenu pravila i metoda
ostvarenja zaštite i sigurnosti na cjelokupnom skupu komponenata IS, uglavnom utemeljenih
na informacijskim i njima potpomognutim tehnologijama (kompjutor, podaci, informacije,
znanje, programi, komunikacije i dr.).

Sustav zaštite je prije svega dinamički sustav sa metodama koje u velikoj mjeri minimiziraju,
a u nekim segmentima i potpuno otklanjaju spektar opasnosti kojima su izloženi dijelovi i
cjelokupni IS.
Spomenute metode imaju sljedeće temeljne zajedničke ciljeve:
• Smanjivanje vjerojatnosti nepoželjnih i neočekivanih događaja po IS.
• Smanjivanje ili uklanjanje štete koju nepoželjni i neočekivani događaji mogu izazvati
po IS.
• Postavljanje takvog sustava organizacije rada koji će biti učinkovita prepreka pojavi
gotovo svih nepoželjnih događaja, a ako se i pojave, koja će se učinkovito
suprotstaviti težim posljedicama, te u najgorem slučaju organizirati sustav
organizacije rada u nepredvidivo eskaliranim i neočekivanim slučajevima opstrukcije
rada IS kao IIS.

Sama zaštita i sigurnost IS kao IIS može se podijeliti na: unutarnju i vanjsku zaštitu i sigurnost.
Način razlikovanja unutarnje i vanjske zaštite i sigurnosti jest da se svi slučajevi koji mogu biti
izravno (neposredno) kontrolirani pomoću kompjutora klasificiraju kao unutarnja sigurnost i
zaštita.

Metode unutarnje zaštite i sigurnosti IS koje se koriste u ovim slučajevima čine metode
hardwaresko-softwareske zaštite i sigurnosti IS. Njih prvenstveno i isključivo postavljaju i
provode informatičari, i/ili djelatnici kompjutorskog centra i njegovo rukovodstvo (uprava ili
menadžment IS).
Vanjska zaštita i sigurnost IS vezana je uz klasične metode zaštite i sigurnosti, kao što su:
fizička, organizacijska i komunikacijska (uz LAN, prvenstveno kod WAN mreža). Engl. naziv:
“Local Area Netwoork”, za lokalne mreže, kratkog dosega.
Cjelokupna podjela zaštite i sigurnosti IS kao IIS može se, po razinama, podijeliti na sljedeće
temeljne dijelove:
• Hardwaresko-softwareska zaštita i sigurnost.
• Fizička i organizacijska zaštita i sigurnost.
• Komunikacijska zaštita i sigurnost.
• Administrativna kontrola zaštite i sigurnosti.

Fizička sigurnost i zaštita IS upotpunjava temeljne metode postignute u samom

kompjutorskom sustavu.
Sastoji se od stvaranja planova i kontrole pristupa (kod «client-server» arhitekture) do
mjesta poslužitelja IS (tj. u sustavnu salu), ili kontrole alarmnih uređaja, te otkrivanja i
sprječavanja djelovanja izvora opasnosti na opremu i podatke te fizičkog podvajanja kontrole
glede njene sigurnosti i provjere postignute kvalitete.

Hardwaresko rješenje sigurnosti opreme kompjutorskih sustava koristi se prvenstveno kod

zaštite procesora i memorije poslužitelja (ili središnjih kompjutora) i kod glavnih
telekomunikacijskih puteva.
Softwareski se uglavnom štite operacijski sustavi s instalacijama te temeljni i izvedeni
programski paketi, datoteke, baze, banke podataka i informacija, najvažnije ulazno/izlazne
operacije na sustavu, a ponekad i eventualno najvažniji prijenosi podataka i informacija.

Standardne mogućnosti zaštite i sigurnosti tipičnih hardwareskih uređaja koji se pojavljuju u

kompjutorskom centru:
Kompjutori - Zaštita i sigurnost memorije i procesora uključuje zaštitu i osiguranje upisa i
pretraživanja određenih dijelova memorije, zaštitu i sigurnost procesora njihovim
udvajanjem, paralelnom kontrolom rada i pravovaljanim osiguranjem isključivanja kod
paljenja i gašenja kompjutora, pregrijavanja ili promjene mrežnog napona.
Kod velikih sustava npr. «zaštitni ključ konzole» omogućava da se reducira rad operatera na
jednu funkciju.
Diskovi - Neovlašteno upisivanje na disk može se spriječiti fizičkim prebacivanjem uređaja na
način rada "samo čitanje" (engl. "read only"). Također se prije izvođenja operacije verificiraju
pozicije glave za pisanje ili čitanje.
Kod sigurnosti manjih distribuiranih sustava servera (client-server tehnologija) mogu se
udvostručiti slike podataka i aplikacija (tehnologija tzv. RAID diskova) na disku te se
neprestano imaju fizički odvojena ažurna stanja. Također se može rabiti tehnologija
arhiviranja na dvostrukim diskovima.
ZIP diskovi - Prisutni su u manjim i srednjim distribuiranim sustavima IS kao jeftini sustavi za
arhiviranje masovnih podataka, a kod manjih sustava služe za stvaranje tzv. “backup-a”
(slike) diskova.
Sigurnosno se mogu udvostručiti, ali navedeno udvostručavanje je daleko složeniji aspekt
zbog potrebe zaštite kopija na lokacijama njihove pohrane (čuvanja).
Magnetske trake - Pri pisanju na traku ili njenom čitanju obavlja se ispitivanje pariteta.
Upisivanje na magnetske trake moguće je jedino ako je postavljen prsten za pisanje. Prisutne
su u velikim sustavima kao jeftini sustavi za arhiviranje. Sigurnosno se mogu udvostručiti.
Terminali i terminalske PC emulacije - Mogućnost da se na zaslonu ekrana ne prikažu
tipkanjem uneseni podaci, u svrhu identifikacije predstavlja djelotvornu mjeru zaštite
(posebno kod unošenja lozinki).
Sigurnosno se važnija mjesta štite i tzv. “Faraday-evim kavezom” te ometanjem prijenosa
signala putem električne mreže specijalnim hardwareskim zaštitama.
Terminal je moguće hardwareski i softwareski "zaključati" i spriječiti neovlaštenu osobu da
koristi terminal, odnosno podatke i informacije.
Na pisaču vezanom za terminal ili terminalsku emulaciju moguće je spriječiti kopiranje i ispis
važnih podataka i informacija.
Uređaji za šifriranje ili kriptiranje podataka i informacija Prijenos važnih (i posebno tajnih)
podataka preko komunikacijske linije IS izvan zaštićenog prostora (sustav-sale ili
poslužiteljeve sobe) uvijek predstavlja izvjestan rizik.
U tom slučaju minimalno je potrebno na svakom kraju komunikacijske linije postaviti uređaj
za šifriranje ili kriptiranje podataka i informacija, a čime se zaštićuju podaci u on-line obradi i
prijenosu podataka

Operacijski sustav IS pruža velike i raznovrsne mogućnosti primjene korisnikovih rutina za

dodatne kontrole pri inicijalizaciji rada na sustavu, kao npr.:
• Identifikacija odgovornog operatera
• Upisivanje potrebnog sigurnosnog koda i sl.
Pomoću korisnikovih programa moguće je kontrolirati izvođenje pojedinih dopuštenih
poslova na cijelom, ili dijelu sustava IS.
Sustav aplikativnog programiranja IS osiguran je na način da se poštuje pravilo da programe
treba pisati tako da "vide" samo one podatke koji su im potrebni.
Kod srednjih i manjih arhitektura distribuiranih sustava moguće je iskoristiti pogodnosti što
ih daje objektno-relacijski upravljački sustav baza podataka i aplikacija, s nizom različitih
razina integriteta i postizanja ograničenja na razini primitivnih relacija i objekata.
Kod velikih centraliziranih sustava IS, postoji mogućnost izvođenja određenih transakcija
samo s fizički određenog terminala ili terminalske emulacije te samo u određenom
vremenskom intervalu.

Fizička i organizacijska zaštita i sigurnost kompjutorskih sustava IS jedna je od temeljnih i

neizostavnih metoda zaštite i sigurnosti.
Navedenim se mjerama štite i osiguravaju kompjutor, podaci i informacije od slučajeva kao
što su uništenje od vatre, vode, eksplozivnih naprava, krađa, neovlaštenog kretanja,
pristupa, špijunaže i sl.

Osim fizičko-organizacijskih mjera zaštite IS svakako treba spomenuti i administrativnu

kontrolu u kompjutorskom centru, bez koje bi napomenute mjere zaštite bile nedostatne.
Ona obuhvaća npr.:
• kontrolu i organizaciju banke podataka i podatkovnih medija
• kontrolu poštivanja propisanih mjera zaštite sustava to u svim fazama rada
• kontrolu broja primjeraka izvješća i točno određivanje korisnika izvješća
• kontrolu i evidenciju iznošenja podatkovnih medija iz sustava kontrolu i vrstu izlaznog
materijala
• kontrolu otpadnog materijala (točno propisano koji materijali se uništavaju rezanjem,
koji spaljivanjem i drugačije)
i dr.

Komunikacijska zaštita IS temeljna je metoda zaštite koja se koristi za zaštitu podataka koji se
prenose komunikacijskom linijom. Razvojem kompjutorskih mreža komunikacijski aspekti
obrade podataka i informacija postaju sve značajniji, a time i njihova zaštita i sigurnost
postaje neizostavna.
Komunikacijske su linije vjerojatno najranjiviji dio sustava, jer svojim najvećim dijelom
prolaze kroz prostor koji, zbog svoje veličine, najčešće nije moguće kvalitetno fizički štiti i
kontrolirati, pa tako svaki nekontrolirani dio linije predstavlja potencijalnu "ulaznu" točku u
sustav.

Kriptografija se danas sve više koristi i za zaštitu podataka u datotekama i bazama podataka i
informacija IS. U svakom kompjutorskom centru postoji znatna količina podataka i
informacija koja zahtijeva visoku razinu zaštite, a ona se može osigurati u prvom redu
uporabom kriptografske tehnike.
Kriptografske metode s ključevima zasnovanim na beskonačnim slučajnim nizovima, koji se i
u teorijskom i praktičnom smislu smatraju apsolutno tajnim, najpogodniji su za ovu vrstu
zaštite.
Kriptografija je postupak zaštite tajnosti podataka primjenom algoritama koji transformiraju
razumljiv oblik teksta (čitljiv) u šifrirani tekst, nerazumljiv osobama koje ne poznaju
algoritam transformacije.
Provodi se na svim onim mjestima na kojima ostale metode zaštite ne mogu biti provedene
ili ne mogu dati zadovoljavajuće rezultate.
Primarna je namjena kriptografije očuvanje tajnosti informacija koje se prenose između
kompjutora i terminala (ili kompjutorskih emulacija terminala), ali može imati i druge
namjene.

Kriptografija omogućuje laku detekciju bilo koje izmjene (smišljene ili one nastale greškom)
prenesene poruke, jer dešifriranje teksta neće dati smislenu poruku.
Kriptografija osigurava i autentičnost poruke. Šifrirana poruka može sadržati informaciju koja
pokazuje da je ona stigla od navedenog pošiljatelja i da nije izmijenjena.

Danas se koriste četiri temeljne kriptografske metode:

• Transformacija - preuređuje poruku preraspodjelom znakova razumljive poruke
• Supstitucija - preuređuje poruku zamjenom znakova razumljivog teksta znakovima
izabranim iz neke druge abecede
• Aditivno kodiranje - preuređuje poruku kombiniranjem bitova razumljivog teksta s
bitovima šifriranog niza pomoću logičke operacije "ili“ .
• Multiplikativno kodiranje - preuređuje poruku kombiniranjem bitova razumljivog
teksta s bitovima šifriranog niza pomoću logičke operacije "ili",ponovnom logičkom
operacijom "ili" te kombiniranjem djelomičnog rezultata s nizom bitova koji je
proizveden prethodnim parcijalnim operacijama.

Uređaji koji rade transformaciju čitljivog podatka u šifrirani podatak i obratno mogu biti
hardwareski ili hardwaresko -softwareski.
Koji će se uređaji koristiti ovisi o određenoj razini zaštite.
U novije vrijeme najvažnija za IS je moć i brzina izmjene vrste i načina kodiranja u
određenom kratkom vremenskom intervalu.
Pristupna lozinka (1), ako je ispravna dozvoljava Operation Consoli slanje (2) ID(QCONSOLE) i
njezinu kriptiranu lozinku Serveru.

Server provjerava poslane dvije vrijednosti sa onima zapisanim na Serveru, i ako su one iste,
prosljeđuje (3) zahtjev za upisom nove lozinke Ovlaštenoj osobi.
Process provjerava lozinku i ID prije slanja podataka na PC (4) .

Kako se provodi zaštita podataka od kompjutorskih virusa?

Ozbiljna prijetnja osobnim kompjutorima (isto tako i velikim kompjutorima) u posljednjem je
desetljeću kompjutorski “virus”, “crv” ili “trojanski konj”.
Kompjutorski virus je program koji je sposoban "inficirati" druge programe, na način da u
sebe uključe razvijenu verziju samog virusnog programa.

Kompjutorski virus ima nekoliko obilježja:

• Sposobnost samo-reprodukcije
• Samostalnog uključivanja u rad
• Prikrivanje u drugom programu ili objektu radi omogućavanja vlastite prenosivosti iz
jednog kontroliranog područja u drugo
• Programirano vrijeme kada će početi obavljati svoju stvarnu funkciju u zaraženom
kompjutoru (npr. “trojanski konj”).
• Funkcija mu je obično štetna ili ometajuća, a ponekad i pogubna za rad sustava i
podataka u kompjutoru (npr. “crv”).

Najbolja je zaštita od kompjutorskog virusa onemogućavanje unošenja neautoriziranih kopija

programa u kompjutor te sustavna antivirusna zaštita.
Također treba izraditi programske rutine za automatiziranu detekciju virusne infekcije gdje
god je povećana opasnost virusnog napada. Originalne, neinficirane kopije operacijskog
sustava i aplikativnih programa treba čuvati do kraja njihove uporabe.

Postoje brojni hardverski proizvodi za zaštitu IIS. Pregled osnovnih možemo pogledati u
slijedećoj tablici.
MREŽE TIPA INERNETA I INTRANETA

Danas je neizbježna transformacija i adaptacija postojećeg sustava sigurnosti Elektroničkog

Poslovanja (EP), kada su u pitanju:
• suvremeni elektronički centri
• suvremene mreže (LAN i WAN)
• mjesne i mreže na razini zemlje,
• mreže kontinentalnog i interkontinentalnog tipa
• standardne usluge EP

Uz razvoj mrežnih servisa računala intenzivno se razvijaju i suvremene metode povezivanja

računala u računalne mreže.
Ethernet (koji ima nekoliko inačica) postaje jedan od važnih standarda umrežavanja računala
i u našim uvjetima.
Danas kod nas postoji sve više korištenih suvremenih standarda:

• IEEE 802.3,
• IEEE 802.2,
• ETHERNET I, II, III,
• 10BaseT,
• TX,
• 100BaseTX,
• 100BaseT4, itd.
Mrežu kod EP čine barem dva međusobno žicom povezana računala koja mogu međusobno
dijeliti podatke bitne za EP. Sve vrste mreža kod EP (bez obzira koliko su komplicirane)
proizlaze iz tako opisanog sustava.

Osobna računala su odlični poslovni alat za arhiviranje i stvaranje podataka, tablica,

grafikona i sl., ali ne omogućuju brzo dijeljenje unesenih podataka kod EP (npr. sa drugim
računalom).
Kod EP, bez mreže se ne bi mogli stvoreni dokumenti dijeliti s ostalim računalima (tj. ljudima
s kojim surađujemo kod EP) nego bi ih trebali tiskati (u žargonu: «isprintati») tako da bi ih
ostali mogli uređivati (u žargonu: editirati) ili koristiti.
Takav rad kod EP se naziva EP putem samostojećih (engleski: «stand-alone»), nepovezanih
računala.

Nasuprot tome, računala koja su povezana u mrežu kod EP mogu dijeliti sljedeće:
• podatke
• poruke i tekstove
• slike i zvukove
• pisače i crtače (tj. printer-e i plotter-e)
• fax i druge kompjutorski povezane uređaje
• modeme i druge komunikacijske uređaje
• sve druge materijalne kapacitete nužne za suvremeno EP
Ovo je samo osnovna lista mogućnosti koja svakim danom raste, jer se pronalaze novi načini
za dijeljenje podataka i komunikaciju između računala kod EP.

Tvrtke koriste mreže kod EP uglavnom za dijeljenje kapaciteta i omogućavanje “on-line”

komunikacija bitnih za ključne procese kod EP.
Mrežni kapaciteti kod EP uključuju podatke, aplikacije i periferne uređaje.
Kako mreže u EP postavljaju novo komunikacijsko i organizacijsko okruženje, tako se javlja i
potreba za standardizacijom uslužnih i sustavnih programa kako bi mreža EP funkcionirala.

Osnovne funkcije lokalne mreže u poslovnim sustavima kod EP su kako slijedi:

• uspostavljanje client-server komunikacije
• omogućiti rad instaliranim programskim rješenjima
• prijenos programa i datoteka (tzv. file transfer)
• izravni priključak osobnih računala i radnih stanica u lokalnu mrežu radi
korištenja zajedničkih informatičkih kapaciteta
• uvođenje distribuiranih aplikacija,
• zaštita podataka od neovlaštenog korištenja
• zaštita podataka od gubitka podataka
• upravljanje mrežom

Uloga umreženja računala kod EP omogućuje:

• podaci su dostupni svim korisnicima istovremeno
• ušteda vremena potrebnog za razmjenu podataka
 • ušteda novaca
• brži protok informacija
• brži unos podataka u baze podataka
• mogućnost povezivanja sa drugim mrežama i otvorenim sustavima
• lakše održavanje sustavskog software-a
• lakše održavanje aplikativnog software-a

Među najvažnije mrežne usluge spadaju:

• mogućnost dodjeljivanja ovlaštenja za pristup podacima
• selektivni pristup podacima prema grupama korisnika, odnosno ovlaštenjima za
pristup podacima koja su dodijeljena korisniku
• elektronička pošta i plaćanja
• pristup i komunikacija s drugim lokalnim i globalnim mrežama
• pristupanje zajedničkim strojnim kapacitetima (dijeljenje mrežnih štampača,
komunikacijskih modema, fax-modema, itd.)

Podjela mrežnih komponenata se može svesti na dvije osnovne tehnološke i sigurnosno

značajne kategorije, i to:
• aktivne mrežne komponente
• pasivne mrežne komponente
Ova podjela može biti zasnovana na dva kriterija:
• prema kriteriju uporabe električne energije za samo funkcioniranje te opreme
(pasivne komponente ne trebaju struju za rad, aktivne trebaju)
• prema mogućnosti logičkog odlučivanja (za potrebe usmjeravanja mrežnog prometa).

Aktivne mrežne komponente su sve vrste elektroničkih ili elektronskih sklopova koje se
priključuju na mrežu i služe u svrhu distribucije zaštite i upravljanja podacima kod EP.
Jedna od definicija navodi da aktivne mrežne komponente sačinjavaju svi elektronički uređaji
koji prihvaćaju i distribuiraju promet unutar računalnih mreža (imaju memoriju i procesor),
dok pasivne komponente sačinjava žični sustav (bakar i optika) koji služi za povezivanje
aktivnih komponenti.
Aktivna oprema se sastoji od računala i servera koji stvaraju promet, te preklopnika (switch)
i usmjerivača (router) koji usmjeravaju promet od izvora do odredišta.
Switch služi za povezivanje dvaju računala unutar iste mreže (LANa) ili za povezivanje
računala i routera za promet koji je namijenjen drugim mrežama.
Aktivne mrežne komponente

Pasivne komponente mreže su sve vrste prijenosnih medija i priključnica, a svoj status
predaju aktivnim komponentama mreže kod EP.
Pasivne komponente su kablovi, konektori, razvodni paneli (patch panel, switching panel,
punch-down panel), komunikacijski ormari i sustav za napajanje električnom energijom
(vodovi, sklopke i naponske letve, sustav za hlađenje).
Hub se može smatrati pasivnom komponentom sa gledišta da nema nikakvu logičku funkciju
usmjeravanja prometa. On samo pojačava primljeni signal i prosljeđuje ga dalje na sve svoje
portove.
Kablovi služe za prijenos signala između računala i komunikacijske opreme. Za različite tipove
signala se koriste različiti kablovi: bakar za prijenos napona i optički kabel za prijenos
svjetlosnog signala.

Pasivne komponente mreže

Promotrimo li postojeće strukture mreža, njen fizički i logički izgled izgrađuje se na osnovu
standardnih predložaka koji se dijele na LAN i WAN segmente.
LAN – je skraćenica za engleski naziv Local Area Network ili slobodno prevedeno lokalna
(računalna) mreža i ona tipično pokriva područje jednog ureda, kata ili zgrade.
WAN - je skraćenica za engleski pojam Wide Area Network koji se obično prevodi kao
globalna mreža, a označava podatkovnu mrežu koja pokriva veće zemljopisno područje.
Obično se koristi za međusobno povezivanje udaljenih računala ili lokalnih mreža (LAN), ali se
preko nje mogu prenositi i druge digitalizirane informacije, npr. glas i slika. Najpoznatija
izvedba globalne mreže je Internet.

Kod izvođenja LAN-a, tj. lokalne računalne mreže, potrebno je razdijeliti mrežu na više
dijelova, a koji se mogu razaznati kao:
• vodoravni ili katni razvod («horizontal backbone»)
• uspravni razvod («vertical backbone»)
• među-mrežni razvod («corporate backbone»)

Katni razvodi kod EP se dijele po radnim prostorima.

Uspravni razvod povezuje pojedine katove

Među-mrežni razvod povezuje odvojene mreže unutar jedne zgrade ili kompleksa zgrada a
povezuje se na isti način kao i uspravni razvod s time da udaljenost između zgrada ne smije
biti veća od 2000 m.

Topologije koje se standardno upotrebljavaju kod EP su: Ethernet Bus, Star, Token Ring, itd.
Takve logičke topologije su često prikazane svojim ekvivalentima u geometrijskim oblicima,
ali se fizičke topologije razlikuju, kao i njihova izvedba, zbog velike razlike u elementima i
operativnim sustavima koji su dio LAN ili WAN mreže.

Svaka mrežna topologija se kod EP mora prikazati materijalno i logički.

 • Materijalno topologija mreže opisuje fizički izgled mrežnog medija
• Logički topologija mreže opisuje protok podataka u mreži
Nekada topologija mreže nije potpuno točno standardizirana i definirana, a to znači da su
moguća odstupanja od izgleda naznačenim nazivom zbog prilagodbe pojedinim lokalnim
potrebama korisnika kod EP.

Poznato je da su tehnološki, u RH, kada ih se razmatra kao bazne arhitekture za izgradnju

mreže kod EP prve mreže bile i danas ostale:
• “Point-to-Point”
• “Multipoint links”

«Poin-to-Point» mreža ostvaruje direktnu vezu između dva strojna elementa određenih
tvrtki ili institucija, kao sudionika kod EP.
Banalan i pojednostavljen primjer «Poin-to-Point» mreže je kompjuter vezan na printer.
Iz ranijeg razdoblja primjene informatike i računarstva kod EP može se uzeti primjer
terminala povezanog na veliko računalo, kao sudionika kod EP. Također, kao primjer može se
navesti i veza između dvije mikrovalne antene, kod procesa EP.

«Multipoint links» predstavlja mrežu koja povezuje tri ili više mjesta za vezu između nekoliko
strojnih elemenata određenih tvrtki ili institucija, kao sudionika kod EP (npr. njihovih
kompjutera, terminala, itd.).
Ukratko, razlika između «Multipoint links» i «Poin-to-Point» topologija mreže kod EP (vidjeti
sliku) je tehnološki u adresama potrebnim za komunikaciju između računala.

Kod «Poin-to-Point» mreže tehnološki nisu potrebne posebne adrese, jer je svako računalo
(ili neki drugi uređaj) povezano direktnim vodom s drugim uređajem.
Kod «Multipoint links» mreže kanali za komunikaciju se dijele između kompjutora i
tehnološki adresa je potrebna.
Najpopularnije topologije mreže kod EP su sljedeće:
• «Poin-to-Point» (točka prema točki struktura mreže),
• «Star» mreža (zvjezdasta struktura mreže),
• «Bus» mreža (sabirnička struktura mreže, sl. «Multipoint links»),
• «Ring» (prstenasta struktura mreže),
• «Hybrid» (hibridna struktura mreže, sl. kombinaciji mrežnih struktura).

Kod «zvjezdastog» izgleda mreže kod EP svi uređaji su spojeni point-to-point» vezom sa
središnjom točkom.
Ove središnje točke su HUB-ovi, repetitori ili koncetratori mreže, mogu biti pasivni, aktivni ili
inteligetni.

Npr. «StarLAN» i «10BASET» tipovi mreže koriste “zvjezdastu” topologiju mreže kod sustava
EP. Pasivni HUB-ovi tehnološki samo povezuju sve uređaje kod sustava EP. Dakle, svi podaci
idu svim uređajima kod EP. Sami uređaji moraju odabrati ili odbaciti ponuđene podatke, tj.
odabrati one koji pripadaju njima. Aktivni HUB-ovi rade isto što i pasivni ali regeneriraju i
aktivno odašilju signal. To je često potrebno zbog degradacije signala. Oni se nazivaju aktivni,
jer aktivno sudjeluju u procesu spajanja uređaja kod EP. Inteligentni HUB-ovi osim što
regeneriraju i odašilju signal, vrše i inteligentni odabir puta za prijenos podataka kod EP. Na
primjer, mogu izabrati alternativni put ako primarni otkaže.

«Bus» izgled mreže (tzv. sabirnička struktura mreže, sl. «Multipoint links») ima oblik
linearnog medija na koji su svi uređaji kod EP direktno povezani.
Dakle, «Bus» mreža je tehnološki «terminirana» na oba kraja medija.
«Terminirana» znači tehnološki prekinuta jednim uređajem koji se zove terminator, a koji
služi da označi početak i kraj mreže. Npr., «Token Bus» i «Ethernet» mreže koriste «Bus»
tehnologiju.

«Ring» (prstenasti) izgled mreže ima oblik prstena tj. svaki uređaj kod EP je vezan na
repetitor, a koji je vezan direktno na mrežni medij.
Podaci kod EP cirkuliraju po mediju u «point-to-point» serijama, i to od repetitora do
repetitora.
Repetitor je uređaj koji pojačava signal, pa je mogućnost degradacije signala minimalna. Kod
EP, ovaj izgled mreže se koristi u FDDI (engleski: «Fiber Distributed Data Interface»).

«Hybrid» (tzv. hibridni) izgled mreže kod EP je u stvari kombinacija više struktura.
Ovaj se izgled upotrebljava kod EP kad se treba spojiti više mreža različitih topologija.
Primjer za to su WAN mreže koje najčešće koriste «point-to-point» linkove za povezivanje
više zvjezdastih mreža.
Treba razmotriti i neke od temeljnih principa (pravila) za povezivanje (kabliranje) mreže, ali u
tehnološko-sigurnosnom smislu.
Važno je razmotriti opise postojećih vrsta mrežnih čvorova, kao i postojeće vrste ili sustave
kabliranja kod EP. U tehnološko-sigurnosnom smislu važno je razmotriti opise postojećih
vrsta čvorova kod EP.

Čvorišta mreže se realiziraju upotrebom raznih uređaja koji služe za povezivanje dijelova
mreže kod EP.
Potrebno je dobro razaznati koji su od tih uređaja minimalno potrebni u tehnološko-
sigurnosnom smislu zbog njihove relativno visoke cijene koštanja (treba razmatrati svaku
vrstu uređaja posebno u tehnološko-sigurnosnom smislu), te bi greška u odabiru istih
povlačila automatski i velike troškove realizacije sustava ili podsustava EP.
Npr., za te potrebe upotrebljavaju se tzv. Router-I (usmjerivači), Bridge-vi (mostovi),
Concentrator-i (koncentratori), te Hub-ovi (razdjelnici), itd.

Važno je razmotriti i sve postojeće vrste ili sustave kabliranja korištene kod EP.
Uobičajeno postoji više vrsta kabliranja (od UTP, preko STP, do FDD, te sličnih sustava), te
upotreba određene metode kabliranja ovisi o namjeni pojedinih segmenata kod EP, a koji su
treba kablirani, te o raspoloživim financijsko-ekonomskim i dr. sredstvima, eventualno
planiranim povećanjima protoka informacija unutar mreže EP i kapaciteta ostalih uređaja
priključenih na određeni dio računalne mreže kod EP.
Važan aspekt u tehnološko-sigurnosnom smislu je i tzv. kompatibilnost te stupanj
otvorenosti računalne mreže.
Postoji i trenutno se upotrebljava više vrsta mrežnih standarda kod EP (kao npr.: IEEE 802.3,
IEEE 802.2, ETHERNET I, II, III, 10BaseT, TX, 100BaseTX, 100BaseT4 (Ethernet 100Mbps) itd.
Pravilan izbor mrežnih standarda je vrlo važan zbog toga da se osigura barem minimalna
kompatibilnost mreže te eventualno omogući lakše proširenje mreže u budućnosti, bez
bojazni da će primijenjeno rješenje biti nekompatibilno sa novo instaliranim dijelovima
mreže kod EP, te se na taj način omogućuje jednostavno uključivanje novih korisnika i/ili
sudionika u ostatak mreže.

Postoji i više vrsta komunikacijsko-mrežnih protokola kod EP, treba ih ukratko razmotriti u
tehnološko-sigurnosnom smislu.
Najrašireniji protokoli su: TCP/IP, IPX, SPX, Net BEUI.
Navedeni komunikacijski protokoli omogućavaju kako komunikaciju između dva ili više
računala, tako i komunikaciju između dvije ili više mreža kod EP.
Trenutno je najrašireniji i najprisutniji skup komunikacijskih protokola upravo TCP/IP, a koji
je temeljno osmišljen davne 1982. godine.
TCP od engleskog Transport Control Protocol
IP od engleskog Internet Protocol

Grafički prikaz rješenja računalne mreže vrši se pomoću grafičkog prikaza mreža, a primjeri
su dijagrami i sheme u slikama iz ovog rada.
Budući je vizualna komponenta vrlo važna, tako se u prikazu složenog sustava kao što je
računalna mreža izrađuju mrežni dijagrami, počevši od najjednostavnijeg entiteta, koji onda
postaje osnovni građevni element cijele mreže, pa grupiranja pojedinih dijelova mreža, sve
do grafičkog prikaza WAN-a, kao krune svega ili najsloženijeg skupnog entiteta kod EP.

Trenutno najrasprostranjenija samo dva mrežna koncepta u tehnološko-sigurnosnom smislu,

• client-server (ili tzv. IBM-ov PC koncept)
• net-server (ili tzv. Oracle-ov NC koncept)
Izbor mrežnih poslužitelje (servera) te njihova specifikacija, načina korištenja i kapacitet
mrežnih poslužitelja važni su za dugotrajno i sigurno rabljenje instaliranih kapaciteta bez
opasnosti od ugrožavanja kvalitete rada i propusnosti računalne mreže kod EP.

Analiza i izbor mrežno-operacijskih sustava su nezaobilazni dio procesa izradbe računalne

mreže kod EP, posebno u tehnološko-sigurnosnom smislu.
Analizom se primarno utvrđuje kakve uvjete bi mrežni operacijski sustavi trebali ispuniti da
bi se zadovoljili zahtjevi za sigurnost podataka na mreži kod EP, te adekvatno obavile
procjene stanja u odnosu na nacionalno i svjetski prisutna tehnološka kretanja te zastupljeni
stupanj otvorenosti koji oni pružaju ili bi minimalno morali pružati kod EP.

Svaki korisnik informacijskog sustava kod EP sklon tome da nastavlja najrasprostranjeniju

«tradiciju» korištenja već prisutnih informatičkih kapaciteta (što će ponekad stvarati i
probleme kod EP).
Organizacija kapaciteta i adekvatno osiguranje raspoloživosti kod EP, posebice u tehnološko-
sigurnosnom smislu je vrlo osjetljiv i važan dio cjelokupnog posla (kod tehnološko-
sigurnosnog modeliranja EP).

Raspoređivanje kapaciteta je jedno od strateških pitanja kod EP, a koje je važno dobro
razmotriti: prvenstveno sa aspekta funkcionalnosti i kvalitete računalne mreže, pa onda i sa
aspekta ekonomske isplativosti distribuiranja pojedinih dijelova mreže kod EP.
Temeljni zahtjevi za efikasnošću i ispunjavanjem određenih pravila razvoja mreže uvjetuju i
adekvatno raspoređivanje pojedinih mrežnih kapaciteta, a tako da budu trajno i optimalno
raspoloživi svim korisnicima mreže kod EP.

Distribuirano upravljanje mrežnim funkcijama i uslugama, te načini posluživanja datoteka u

praksi su u tehnološko-sigurnosnom smislu važan dio cjelokupnog posla kod dinamičnog
tehnološko-sigurnosnog modeliranja kod EP.

Prikaz modeliranja sustava ORACLE distribuiranih baza

Datoteke, a time i baze podataka, u mreži se poslužuju shodno temeljnim karakteristikama
samog računalskog mrežnog sustava kod EP.
Tu je potrebno izraditi adekvatnu strategiju razvoja konfiguracije poslužitelja u tehnološko-
sigurnosnom smislu, a da se zadovolje brzina pristupa podatcima i način reguliranja pristupa
podatcima kako sa tehnološkog, tako i sa aspekta zaštite samih podataka kod sigurnog EP.

Posebna pozornost bi se trebala posvetiti mogućnosti neprestane razmjene elektroničke

pošte, i to u više stupnjeva gradacije multimedijske zornosti, kao što su:
• tekstualni zapisi
• zvučni zapisi
• video i ostali grafički zapisi
• tele-konferencije u realnom vremenu
To omogućuje moderna više-stupanjska i Web utemeljena (engleski: «Web-based»)
tehnologija velike brzine prijenosa podataka i širokog pojasa (engleski: «band with»)
propusnosti (npr. kao što je ATM, i sl.) kod EP.

Mrežne usluge koje su dostupne korisnicima mreže kod EP su, redom:

• mogućnost dodjeljivanja ovlaštenja za pristup podacima
• osiguran selektivni pristup podacima prema grupama korisnika
• elektronička pošta
• tele i video konferencije
• pretraživanje baza podataka
• zaštita i sigurnost podataka
• zaštitni i kriptografsko-sigurnosni menadžment
• pristup komunikacijama i drugim lokalnim i globalnim mrežama
• pristupanje zajedničkim strojnim kapacitetima (kao npr.: dijeljenje mrežnih štampača,
komunikacijskih modema, fax-modema itd.)
• i slično

Organizacija mreže za siguran i nesmetan rad programa kod EP podrazumijeva i adekvatno

razvrstavanje (kategorizacija) programa u tehnološko-sigurnosnom smislu.
Kategorizaciju programa je potrebno izvršiti iz više razloga, a neki od njih su i slijedeći:
• zaštita tajnosti podataka kod EP
• dostupnost programa određenim grupama korisnika kod EP
• olakšavanje snalaženja korisniku kod određenih složenijih procesa EP
• osiguravanje preglednosti sustava administratoru u tehnološko-sigurnosnom smislu
kod EP

Sve podatke kod EP je nadalje potrebno sačuvati od trajnog gubitka, u vidu pohrane
podataka na optičkim medijima i slično.
Upravljanje čitavom mrežnom konfiguracijom kod EP podrazumijeva u tehnološko-
sigurnosnom smislu da se konfiguracije adekvatno i na vrijeme održavaju te konfiguriraju od
strane ovlaštenih administratora sustava (ili tzv. engleski: «Power User»-a), odnosno
administratora zaduženih za organiziranje tehnološko-sigurnosnog stabla programa, te za
općenite konfiguracije sustava kod EP.

Povezivanje računalne mreže na više organizacijske razine, kod EP uključuje i (re)optimizaciju

cjelokupne računalne mreže.
Nakon uvođenja novih segmenata mreže u rad potrebno je i dodatno provesti optimiziranje
svakog pojedinog djela cjelokupne mreže, a nakon toga i čitavog mrežnog sustava kao cjeline
aktivne u tehnološko-sigurnosnom smislu kod EP.

Za to postoje mnoge već tehnološki razrađene metode u sigurnosnom smislu.

Među najviše korištenim su: «metoda najbržeg puta» i metodologija za rješavanje
«problema opsluživanja više distribuiranih korisnika».

Za administriranje mrežom kod EP minimalno je potreban iskusni mrežni sustav inžinjer-

integrator koji bi vodio skupinu stručnih ljudi na poslovima lokalnog administriranja
računalskog mrežnog sustava kod EP.
Praćenje kvalitete obavljenog posla kod EP je također neizostavan dio procesa u u
predviđenom tehnološko-sigurnosnom smislu.
Nužno je da se prije izgradnje bilo koje mreže izradi projekt mreže koji će osigurati da se
mogu planirati financijska sredstva te ljudski kapaciteti potrebni za izgradnju mreže računala
kod EP.

Treba postaviti i pitanje, u tehnološko-sigurnosnom smislu: «Za ili protiv Interneta kao mreže
svih mreža kod EP?»
Možda je ovdje najbolje citirati Hawarda B. Coocksa, a koji je rekao, otprilike ovo:
«Rad bez mreže najveći je dokaz hrabrosti za akrobata na trapezu. Krajnja hrabrost ili nemar
u današnjem poslovanju jest rad bez elektroničke mreže» (opaska autora: posebice kod EP).
Prema tome je za očekivati da će se u budućnosti mreže razvijati i u tehnološko-sigurnosnom
smislu, a naročito što se tiče njihove sigurnosti i propusne moći kod EP, jer mreža ni danas, a
ni ubuduće neće biti uvijek dovoljno brza da bi zadovoljila potrebe svih sadašnjih i budućih
korisnika EP.

INTERNET U UREDSKOM POSLOVANJU

Internet je globalna svjetska računalna mreža. Temelji se na opće prihvaćenom dogovoru o

uporabi skupa komunikacijskih protokola TCP/IP (engl. Transmission Control Protocol /
Internet Protocol). Internet zovu i mrežom svih mreža, jer povezuje računalne mreže koje
koriste skup spomenutih komunikacijskih protokola.

Internet je i novi medij za publiciranje u kojem svaki pojedinac i organizacija može drugima
staviti na raspolaganje svoje informacije, koje tako postaju globalne. Internet je također
veliki laboratorij u kojem se neprekidno ispituju nove ideje te novi hardware i software,
istraživački i obrazovni mediji, a sve više i važan globalni medij za elektroničko poslovanje.

Povijest Interneta kao globalne mreže ponajprije je ovisila o razvoju sredstava komuniciranja.
Izumi telegrafa, telefona, radija i računala bili su podloga za pojavu Interneta. Stoga nije ni
čudno da se Internet pojavio i raširio upravo u drugoj polovici 20. stoljeća, u vremenu velike
napetosti između istoka i zapada.
Prvotno zamišljen kako bi omogućio visoku učinkovitost u komunikaciji između istraživačkih
centara, sveučilišta i vladinih agencija SAD-a, Internet je ubrzo prerastao u internacionalnu
mrežu dostupnu svima. Internet je nastao kao eksperiment koji je sredinom šezdesetih
godina 20. stoljeća započelo američko Ministarstvo obrane u pokušaju da poveže svoju
mrežu zvanu ARPAnet (engl. Advances Research Project Agency) i ostale radio i satelitske
mreže.
Interface Message Processor (IMP),
osnovna je komponenta ARPANET-a

Ideja eksperimenta bila je izgraditi računalnu mrežu za vojne potrebe, koja ne bi prestala
raditi u slučaju djelomičnog otkazivanja ili prestanka rada neke od njezinih komponenti, npr.
u slučaju rata, ili situaciji nakon nuklearnog rata. Takva mreža ne može imati neku središnju
upravu koja se brine za rad mreže budući da bi takav centar bio prvi cilj nuklearnog napada.

1968. - ILLIAC IV, najveće super-računalo svog vremena, koje je naručila NASA.
Više od 1,000 tranzistora bilo je utisnuto u njegov RAM chip.

Drugi zahtjev je bio da se osigura funkcioniranje mreže u slučaju da dio mreže zakaže ili bude
uništen. Rješenje je bilo u tome da se sama mreža smatra nepouzdanom, pa se pojedina
računala koja su u mreži brinu da se komunikacija ostvari. Prijenos informacija između dva
čvora ne mora ići uvijek istim putem, nego ide putem koji je trenutno dostupan ili najmanje
opterećen.
Rukom napisani logovi prikazuju prvu host-to-host vezu sa University of California-Los
Angeles (UCLA) na Stanford Research Institute (SRI), koja je ostvarena 29. 10. 1969.

Zbog toga je razvijen TCP/IP set protokola koji se pokazao dovoljno čvrstim i robusnim da
udovolji takvim zahtjevima.
Kahn and Cerf su u rujnu 1973., prezentirali prvi rad o Transmission Control Protocol (TCP) na
sastanku održanom na University of Sussex u Engleskoj.

1973. godine ARPAnet nije brojao 25 čvorova, a nakon te godine mreža je prerasla
ograničenje od 256 čvorova.

Otprilike u isto vrijeme (1973. godine) Bob Metcalfe u tvrtki Xerox razvija svoj standard za
lokalne mreže (LAN- Local Area Network) baziran na ALOHA protokolima, kojim povezuje
100 radnih stanica na 1km kabela. Taj sistem dobiva naziv Ethernet.

Ethernet se temelji na metodi zvanoj CSMA/CD (Carrier Sense Multiple Access with Collision
Detection).
Ova metoda sastoji se u tome da svako računalo na kablu prije slanja informacija provjeri je li
kabel slobodan ili ne. Ako je kabel zauzet, računalo čeka određeni period vremena nakon
kojeg ponovno pokušava poslati informaciju. Kad se signali iz dva računala sudare, računala
dobiju signal i prestaju emitirati neko vrijeme nakon kojeg se emisija nastavlja.
Postupno se te mreže povezuju s ARPAnetom. Jedna od najvažnijih među njima bila je mreža
NSFnet, koju je pokrenula agencija NSF (National Science Foundation). Ova je agencija
osnovala pet super računalnih centara i time učinila najbrža svjetska računala dostupna široj
znanstvenoj javnosti.
NSF je podržala kompjuterizaciju i umrežavanje na skoro 120 Sveučilišta.
Najveći NSF projekt je National Center for Atmospheric Research (NCAR) u Boulder-u
Colorado.
Znanstvenici sa svih glavnih Sveučilišta su koristili priručni protokol za vezu na NCAR CDC
7600.

Osnovani su regionalni centri koji su bili povezani sa svojim susjedima i na taj način je svatko
mogao komunicirati sa svima ostalima. Takav je pristup imao uspjeha i omogućio je vrlo
širokom krugu korisnika pristup mreži i time dao velik doprinos Internetu kakav je danas.
Većina ovih mreža s vremenom se izgubila i postala samo dio Interneta, npr. ARPAnet je
formalno prestao postojati 1989. godine.
U Švicarskoj u CERNU 1989., Tim Berners-Lee objavljuje rad o stalnoj promjeni količine
informacija i uključivanju ljudi u projekte.
Berners-Lee predlaže sustav hiperteksta umjesto hijerarhijske ili na ključnoj riječi bazirane
organizacije informacija.
Hipertekst sustav može se izvoditi širom Interneta na različitim operativnim sustavima.
Tako je nastao World Wide Web.

Internet u Hrvatskoj datira od jeseni 1991. godine kada je skupina entuzijasta sa Instituta
Ruđer Bošković u Zagrebu u suradnji sa tadašnjim HPT-om povezala Institut sa svijetom
koristeći X25 vezu s Amsterdamom.
Isprva je bilo omogućeno samo spajanje i rad s drugim čvorovima korištenjem TELnet
protokola, a kasnije je omogućen i prijenos datoteka. Te su veze radile vrlo dobro, ali su zbog
visokih troškova bili česti prekidi u radu.
Ideja o uvođenju Interneta u Republici Hrvatskoj rodila se 1991. godine. Te je godine
Ministarstvo znanosti i tehnologije na inicijativu Predraga Palea pokrenulo projekt CARNet.
3. listopada 1991. godine osnovano je koordinacijsko tijelo za uspostavu hrvatske
edukacijske računalne mreže.
Bio je to početak rada Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNet (Croatian
Academic and Research Network), prvog pružatelja Internetskih usluga (Internet Service
Provider - ISP) u Hrvatskoj. Sljedećih nekoliko godina CARNet je bio jedini pružatelj
Internetskih usluga u Hrvatskoj koje je pružao bez nadoknade, ne samo akademskoj
zajednici, već svim građanima Republike Hrvatske.
U studenom 1992. godine uspostavljena je prva međunarodna komunikacijska veza koja je
CARNetov čvor u Zagrebu povezala s Austrijom. Time je Hrvatska postala dio svjetske
računalne mreže Internet.
Također, tijekom 1992. godine nabavljena je prva oprema i izgrađena jezgra CARNet mreže.
Ustanove unutar Hrvatske bile su spojene vezom brzine 19-200 kbps, a čitava se mreža
spajala na Internet preko Austrije brzinom od 64 kbps.
Već se od samog nastanka komercijalnog softwarea pojavila grupa ljudi, zvanih pirati, koja je
taj software ilegalno kopirala te po drastično nižoj cijeni prodavala široj javnosti.
Danas se ilegalni software može putem Interneta mnogo lakše i brže dobaviti tako da se
događa da najobičniji PC korisnik dobije najnoviji software prije nego što se on uopće pojavi
u slobodnoj prodaji.

Sigurnost je svakako jedan od najvećih problema Interneta. Naravno pritom se misli na više
tipova sigurnosti.
Internet je prilično stabilna mreža te je opasnost kolektivnog rušenja cijelog sustava vrlo
mala.
Cenzura je daleko značajnija opasnost od toga da li netko čita vašu poštu, ili zna kojim
stranicama «surfate».
Najveći problem je sigurnost mreža poduzeća i raznih vladinih udruga (uglavnom u SAD-u) u
koje svako malo provaljuju «hackeri».

Sigurnost je na Internetu postala aktualna s pojavom WWW-a te širenjem Internet

populacije.
Tako je 1988. godine bilo 6 prijavljenih provala u kompjutorske sustave na Internetu, a 1995.
godine čak 2412 slučaja.
Za sigurnost na Internetu brine se CERT (Computer Emergency Response Team) koji
pokušava suzbiti provale u sustave.

Na Internetu je razvijen veći broj servisa za obavljanje raznih vrsta usluga. Upravo su servisi
pridonijeli popularnosti Interneta jer su omogućili jednostavan pristup
kapacitetima/resursima Interneta. Najznačajniji servisi: elektronička pošta, diskusije skupine,
distribucijske liste, World Wide Web, prijenos datoteka na daljine, uključivanje na udaljena
računala i Gopher.

World Wide Web (skraćeno WWW, odnosno Web), globalna je informacijska infrastruktura
koja omogućuje stvaranje, manipulaciju, organizaciju i pretraživanje multimedijskih
dokumenata. Web je posebno značajan servis koji se može sadržajno smatrati i gigantskom
bibliotekom multimedijskih dokumenata.

Svaka multimedijska stranica sadrži međusobno povezane informacijske elemente.

Početna stranica (engl. Home page), Web mjesta naslovna je stranica koja pruža informacije
o sadržaju Web mjesta te omogućuje prijelaz na željene dijelove Web mjesta. Početna
stranica ujedno je ona čija se adresa referencira kao polazna točka pristupa Web mjestu.

Web poslužitelji aktiviraju se tako što odgovaraju na zahtjeve klijenata (klijent-poslužitelj

arhitektura). Klijenti postavljaju zahtjeve pomoću preglednika (engl. Browser). Najpopularniji
preglednici danas jesu: Netscape, Navigator i Microsoft Internet Explorer.
Za komunikaciju između Web poslužitelja i preglednika koristi se
HTTP protokol
(Hyper Text Transfer Protocol), dok se za komunikaciju Web poslužitelja s različitim
primjenama u organizaciji (tekstovi, slike, baze podataka),
koristi
CGI sučelje
(Common Gateway Interface).

Web se zasniva na tehnici hiperteksta koja omogućuje izravan prijelaz na drugu Web stranicu
koja sadrži tražene informacije, i to bez obzira na kojoj se geografskoj lokaciji ta stranica
nalazi. Skok se izvodi aktiviranjem tzv. hiper-poveznice (engl. Hyperlink), što dolazi od engl.
Hypertext link, a koja sadrži adresu Web stranice s opisom tražene informacije.
Hiper-poveznica se često naziva jednostavno poveznicom (engl. link).

Ovakav način čitanja sliči čitanju enciklopedije sa skakanjem na stranice koje sadrže opis
pojmova navedenih u tekstu, a te se stranice mogu nalaziti u drugim svescima enciklopedije.
Razlika kod Web-a je u tome što ovdje skačemo na informaciju koja može biti pohranjena na
Web mjestu na drugom dijelu zemaljske kugle.

Putovanje kroz hipertekst naziva se i navigacija. Web dokumenti pišu se u HTML formatu
( engl. Hyper Text Mark-up Language), koji omogućuje korištenje hiper-poveznica.
Uspostavljanje veze među Web stranicama omogućuje se time što se poveznica stavlja na
neku riječ ili sliku na Web stranici, ta se lokacija naziva sidrišni čvor. Odredište na koje
pokazuje poveznica može se nalaziti na početku ili unutar odredišne Web stranice.

Svaka Web stranica ima svoju jedinstvenu adresu, tzv. URL adresu (engl. Uniform Resource
Locator), a koju koriste Web preglednici za nalaženje Web stranica.
URL adresa može se pisati velikim i malim slovima, ali se preporučuje korištenje isključivo
malih slova kako bi se smanjila mogućnost greške za slučaj da korisnik ručno upisuje URL
adresu.

Browser je poseban program koji omogućuje korisniku Interneta pregledavanje stranica

pisanih u HTML jeziku. Upravo o browseru ovisi kvaliteta i funkcionalnost stranica pisanih u
HTML jeziku.
Bitne razlike po kojima se Web razlikuje od ostalih načina korištenja Interneta je to što
omogućava hiper-tekstualne veze između dokumenata, te što omogućuje kombinirano
prikazivanje teksta, slike, zvuka...

MS Internet Explorer je u svojoj prvoj verziji bio tzv. Eksperimentalni program koji nije
ničemu služio. Druga verzija nije ponudila naprednija rješenja od prve, a treća je zapamćena
po velikoj količini bugova.
Internet Explorer je doživio pravi boom tek u četvrtoj verziji s kojom je po broju korisnika
premašio i Netscape-ov Communicator.
Kada je izašla šestica, uz to što je brži, kompatibilniji je sa tehnologijama koje se koriste na
Web-u, stabilniji je u radu s Windows operativnim sistemima, na njemu radi dobro plaćeni
programeri, što nije slučaj s Netscape-om.

U svoje je vrijeme Netscape Navigator (danas Communicator) «upravljao» WWW-om. Iz pod-

verzije u pod-verziju podržavao je nove koje su pisali programeri iz Netscape-a i koje nije
nitko prethodno standardizirao. Upravo njima i njihovom postupku moramo zahvaliti za
takav brz razvoj HTML jezika i mogućnostima kojima on danas raspolaže.
Netscape-ova se 2.0 verzija Navigatora još i danas koristi na nekim slabijim strojevima,
upravo zbog toga što podržava sve nužno. Netscape je isprobavao sve i svašta samo da ne
propadne, tako da je čak pustio izvorni kod u javnost s nadom da će NC korisnici njega
preuzeti i programirati besplatno za Netscape, ali do toga nije došlo.

E-mail servis-koristi SMTP (Simple Mail Transfer Protocol), i POP3 (Post Office Protocol 3),
protokole koji omogućuju prenošenje elektroničke pošte preko Interneta.
Ovaj servis od samih je početaka Interneta jedan od najpopularnijih servisa, a to će i dalje
ostati upravo zbog njegove važnosti u komunikaciji na svim razinama. Koriste ga doslovce svi,
od «teenagera» preko zaljubljenika u računala te znanstvenika, pa do ozbiljnih poslovnih
ljudi kojima je neophodan kao sredstvo jeftine komunikacije u svakodnevnom poslovanju.

Elektronička Internet adresa sastoji iz dva dijela.

Na lijevoj strani obično se nalazi ime i prezime, nadimak ili skraćenica toga, a na desnoj
strani, odvojenoj znakom "@" («Monkey» ili «At» (lat. ad), izraz za znak koji je neizostavan i
prepoznatljiv dio svake e-mail adrese) je adresa poslužitelja.
Adresa je jedinstvena i time je osigurana jedinstvena identifikacija svakog korisnika
Interneta, te mogućnost brzog, jeftinog i efikasnog komuniciranja.

Microsoft Outlook Express je trenutno jedan od najiskorištenijih e-mail klijenata na svijetu,

ali zato i jedan od najkvalitetnijih po svojim mogućnostima.
Uza sve standardne mogućnosti Outlook Express omogućuje mogućnost korištenja više POP3
e-mail account-a, napredno filtriranje e-maila, prepoznaje i uklanja Spam e-mailova (mailove
koji se šalju tisućama osoba odjednom), omogućuje skidanje maila direktno s hotmaila, ima
ugrađen svoj interni imenik te još dodatnih opcija koje se ne isplati niti nabrajati.

Isporučuje se besplatno skupa sa MS Internet Explorerom.

MS Outlook Express nije samo e-mail klijent, u njegovo je sučelje ukomponiran i dosta
kvalitetan UseNet «reader» (čitač) koji će zadovoljiti svakog običnog i manje zahtjevnog
korisnika.

Nasuprot MS Outlook Exspress, Eudora Light postoji još iz davnih vremena Windowsa 3.11.
tada je to bio jedini napredan e-mail klijent za Windows, platformu i zbog toga je doživio
veliku popularnost.
Eudora je još uvijek jedini mail klijent koji omogućuje slanje e-mail poruka preko POP3
protokola, te ga zato i danas mnogi korisnici CARNetove e-mail usluge još uvijek koriste.
Eudora Light nažalost podržava samo jedan e-mail account, što je dosta nezgodno za
korisnike s više POP3 e-mail account-a. Eudora Light također posjeduje svoj vlastiti imenik u
kojeg možete pisati važnije informacije o ljudima s kojima inače komunicirate.

Usenet
Kada se govori o usenet-u, razmišlja se o gomili tzv. grupa (news-grupa, konferencija), gdje je
svaka grupa forum za slanje poruka na određenu temu. Broj postojećih grupa nemoguće je
utvrditi iz jednostavnog razloga što se njihov broj svaki dan mijenja, izumrle grupe nestaju, a
stvaraju se nove po zahtjevu korisnika. Nijedan usenet server ne prenosi sve te grupe.
Npr. HtNetov Usenet server prenosi oko 15 000 grupa.

Usenet je začet davne 1980. god. na University of North Carolina at Cape Hill i na Duke
University (sveučilišta u Sjevernoj Karolini u SAD-u).
U samom početku pristupanje usenet grupama nije bilo toliko intuitivno i jednostavno jer su
prvi NewsReaderi bili tekstualnog sučelja. Danas su takve aplikacije pravljenje specifično za
Windowse i time vrlo jednostavne i svaki se pojedinac njima može vrlo jednostavno koristiti.

Usenet grupe se dijele na svjetske i međunarodne i lokalne, ograničene na određeni segment

mreže.
Primjer lokalnih grupa su naše lokalne grupe koje započinju prefiksnom „hr“ i u kojima se sve
rasprave vode na hrvatskom jeziku.
Usenet se poruke svijetom distribuiraju mrežom Usenet servera. Usenet serveri
komuniciraju svojim vlastitim NNTP protokolom što je kratica za "Net News Transfer
Protocol" koji je dosta sličan s protokolima za razmjenu elektronske pošte, samo što kod
elektronske pošte svoju poruku uvijek naslovljavate na određenu osobu dok kod Usenet-a
vaše poruke namijenjene su svima koji se interesiraju za temu o kojoj vi pišete.

Za pregledavanje Usenet-a vam je naravno, potreban poseban software kojeg nazivamo

Usenet Reader ili News Reader.
Postoji više vrsta Usnet klijenata:
• Gravity
• Agent
• IRC/Chat
• Microsoft Chat
• mIRC

Gravity je jedan od najboljih i najkvalitetnijih Usenet klijenata koji je ikada proizveden.

Odlikuju ga jednostavno i prepoznatljivo korisničko sučelje te mnoštvo naprednih opcija koje
većina Usenet klijenata niti ne posjeduje.
Zanimljive su opcije kao mogućnost praćenja posebno registriranih i posebno neregistriranih
konferencija, što može uvelike ubrzati i olakšati posao. Tu postoji i mogućnost filtriranja
poruka koja je vrlo dobro implementirana i odlično obavlja svoj posao.
Agent je zaista dobar Usenet klijent, koji po svojim karakteristikama može stajati odmah uz
Gravity.
Mogućnosti su mu slične onima koje posjeduje i Gravity, ali mu zato korisničko sučelje nije
onako intuitivno. Agent također posjeduje mogućnost posebnoga praćenja registriranih i
neregistriranih konferencija, filtriranje mu je također kvalitetno kao i kod Gravity-a, sve u
svemu odličan Usenet reader.

IRC je kratica za «Internet Real Chat», a to je u biti protokol koji se prije par godina,
isključivo, koristio za izravno komuniciranje preko Interneta.
Danas se izrazi IRC i IRC-anje sve češće zamjenjuju izrazima «Chat» i «Chat-anje». Premda je
danas IRC još uvijek ogromno zastupljen i u odnosu na ostale protokole u apsolutnoj je
većini, pojavili su se i novi načini komuniciranja, pa se više govori o Chat-anju nego o IRC-
anju.
Ipak želite li uživati u svim blagodatima izravne komunikacije preko Interneta odlučiti ćete se
za IRC jer on svojim raznim detaljima stvar čine još zanimljivijom i ugodnijom.

IRC se pojavio još prije 10. godina u Europi, preciznije u Finskoj, kada je Jarkko "WiZ"
Oikarinen napisao prvi IRC client/server na University of Oulu .
Kako je vrijeme prolazilo tako je i komuniciranje preko računala postojalo sve popularnije
među akademskim žiteljima Finske, pa potom Skandinavije, Europe, te cijeloga svijeta, a IRC
je postao jedan od najpopularnijih servisa na Internetu.
Danas se IRC-om prvenstveno svi služe preko Windowsa , uz ugodno sučelje, a katkada i
grafičkim uređenjem koji kroz iscrtavanje likova razgovor čini još realnijim.

IRC radi kao i s bilo koji drugi servis koji postoji na Internetu. Postoje Klijent i Server računala.
Klijent su računala koja posjeduju IRC program, a Server je računalo na kojem je instaliran
IRC Server-software koji će klijent računalima omogućiti da uspostavom veze sa server
računalom komuniciraju u realnom vremenu.
Nakon što je klijent server veza uspostavljena korisniku se otvaraju brojne mogućnosti. Jedna
od tih mogućnosti je da se može izravno uključiti u razgovor ulaženjem u jedan od postojećih
kanala na Serveru. To se čini jednostavno naredbom "/join#kanal", a u slučaju da ne
pronađete željeni kanal jednostavno napravite svoj i čekate da se napuni.

Microsoft Chat - Ovaj je IRC program rješenje za svakog početnika na području IRC-a ali za
već iskusnije korisnike koji odlaze na IRC za opći razgovor tj ne zahtijeva neke napredne
opcije. Karakteristika koja krasi ovaj program jest u tome što se za vrijeme slanja poruke
nekom sudioniku na IRC-u može poslati vlastiti izraz lica i time razgovor postaje još
interesantniji i ugodniji za ljudsko oko. Sve u svemu izvedba je programa odlična, ali su mu
mogućnosti nažalost osrednje.

 
mIRC je jedan od prvih IRC klijenata koji su se pojavili na Windows platformama, a ujedno je i
jedan od najraširenijih IRC programa sadašnjice zbog ogromnih mogućnosti koje sam
program pruža.
Podržane su sve standardne IRC naredbe, kao i dodatne koje omogućavaju još kvalitetniji
rad.
Sve te mnogobrojne mogućnosti nagurane su u samo tri menija i jednu alatnu traku, što
sučelje programa čini vrlo nepreglednim. Ipak ovog programa se teško odreći, jer ne postoji
niti jedan software sličnih mogućnosti.
Izvedba programa je osrednja, ali su mu zato mogućnosti više nego odlične.

U zadnje se vrijeme pojavljuje sve više programa koji preko svog protokola omogućuju
izravnu komunikaciju korisnika. Riječ je najčešće o prosječnom software-u koji se pojavljuju
kao alternativa IRC-u.
Među tom gomilom prosječnog software-a pojavilo se i par više nego odličnih izmišljotina
kao:
• ICQ

ICQ
Kako mnogi tvrde ICQ (I seek you), je glavni krivac za manju popularnost IRC-a i sve veću
popularnost drugih oblika ćaskanja. Kada se ICQ pojavio u vrlo je kratkom roku postao
popularan, tako da je danas najpopularniji chat klijent na svijetu, a to potvrđuje i 118
milijuna korisnika. Program su od samih početaka krasile ogromne mogućnosti kao što su
chat, slanje poruka, slanje datoteka, slanje URL adresa, u novoj se verziji ICQ-a pojavila i
mogućnost slanja glasovnih poruka te mogućnost slanja čestitki za rođendane, blagdane i
sl... Njegovo sučelje je dosta intuitivno ali su mu mogućnosti ogromne.

Pow Wow je program zamišljen vrlo slično kao i ICQ, uz nešto ne standardnije korisničko
sučelje, koje je uz to i dosta simpatično opremljeno. Po mogućnostima ne zaostaje puno za
konkurentnom ICQ-om, dapače posjeduje i opciju direktnog chata preko mikrofona koju ICQ
još uvijek nema, ali nažalost je baza korisnika puno manja. Sučelje mu je intuitivno i
simpatično izvedeno, a mogućnosti su mu više nego dobre.

Internet definiramo kao:

• globalnu tehnologiju temeljenu na otvorenim (svima dostupnim) standardima za
izmjenu podataka između računala u svrhu komuniciranja i izmjene podataka
• medij za jednostavno publiciranje, te pretraživanje i pregledavanje multimedijskih
sadržaja (tekst, slika, pokretna slika, zvuk) sa široko dostupnom tehnologijom
• sustav čija izgradnja, korištenje i pristup u najvećoj mjeri nije regulirana državnim
monopolima već prvenstveno tržišnim subjektima

Internet je danas organiziran kao udruga računalnih mreža utemeljena na uzajamnom

govoru u povezivanju i poštivanju dogovorenih standarda.
Krovna udruga, koja brine o radu i razvoju je neprofitna udruga korisnika (kako pojedinaca
tako i ustanova, poduzeća, drugih udruga) - ISOC (Internet Society).
Posebno mjesto zauzima IANA (Internet Assigned Numbers Authority) - tijelo zaduženo za
registraciju parametara vezanih uz standarde u Internetu
Internet nema unificirane zakonske regulative. 
Postoje međutim pisane i nepisane norme ponašanja na mreži. Tu je općeprihvaćeni kodeks
ponašanja - tzv. Netiquette (RFC 1855/Fyi 28).

Osobni kompjuteri ili PC-i temelj su informacijskog sustava poduzeća. Osobni kompjuteri
danas su više korisnički uređaji i mogu se rabiti:
• kao sustav za obradu podataka i informacija,
• kao sustav za obradu podataka i informacija s faxs-data uređajem,
• kao sustav povezan s mrežom i Internetom,
• kao multimedijalni sustav,
• kao osobni kompjuter i TV-prijemnik

Ured je središte obrade poslovnih informacija u kojemu se provode različiti postupci i

metode povezane s izradom, obradom, prijenosom i pohranom različitih oblika poslovnih
informacija.
Uredskim poslovima nazivamo poslove koji se po određenim postupcima i procedurama
odvijaju u uredu. Prema stupnju formalnosti postupka izvođenja i učestalosti uredski poslovi
dijele se na rutinske ili klasične, te poslove koji zahtijevaju kreativne napore.

Kreativni uredski poslovi su oni koji se ne mogu lako formalizirati, kod njih je potreba za
informacijama određena problemom koji se nastoji riješiti, a metoda rješavanja problema
nije precizirana, nego ovisi o vještini i znanju osobe koja problem rješava.
Uredske poslove ovisno o utjecaju na odvijanje poslovnih procesa možemo podijeliti u
slijedeće skupine:
• obrada poslovnih podataka
• izrada i analiza poslovnih izvješća
• poslovno komuniciranje
• upravljanje vremenom

Elektroničko uredsko poslovanje obuhvaća tri komponente:

1. digitalni ured
2. mobilni ured
3. virtualni ured
Pojmom digitalnog uredskog poslovanja ili «D-ureda» obuhvaćeni su koncepti
automatizacije, standardizacije te digitalne obrade poslovnih komunikacija i dokumentacije
tijekom poslovnih procesa. Digitalno uredsko poslovanje ubrzava izradu i odvijanje
poslovnog komuniciranja.
Mobilno uredsko poslovanje ili «M-ured» približava poslovanje ureda poslovnom procesu jer
omogućuje obradu poslovnih promjena na mjestu i u vrijeme nastanka što pri
konvencionalnoj obradi nije bilo moguće.
Mobilna tehnologija omogućuje dodatno poboljšanje informiranosti u poslovnom procesu
jer su poslovne informacije dostupne s bilo koje vrste mobilnih uređaja, a omogućena je i
obrada podataka u stvarnom vremenu. Također utječe na smanjenje broja fiksnih uredskih
radnih mjesta, te uredsko poslovanje približava mjestu prodaje.

Virtualno uredsko poslovanje ili «V-ured» također omogućuje ukidanje fiksnih radnih mjesta
te poboljšanje produktivnosti uredskog osoblja jer je moguć rad na daljinu.
Što je to virtualni ured?
Virtualni ured je isto što i uobičajeni ured sa jednom malom razlikom - nema Vašeg radnog
stola. Sve ostalo je uključeno:
adresa na prestižnoj lokaciji, telefonski broj, telefaks broj , osobna tajnica , poštanski
sandučić, web i mail adresa, izrada web stranica , prodaja proizvoda putem Ebaya.
Kome to treba?
Htjeli biste otvoriti podružnicu ili ste tek otvorili tvrtku i morate paziti na troškove
poslovanja? Možda imate već uhodan posao, ali skupo plaćate tajnicu ili je Vaš posao baziran
na rad na terenu? Ako ste i na jedno od ovih pitanja odgovorili pozitivno mi smo Vaše
idealno rješenje problema.
Virtualnim uredom Vaša tvrtka dobiva prestižnu adresu u poslovnoj zgradi A klase, operatera
koji se javlja na Vaš telefon, recepcionara koji zaprima Vaše stranke i Vašu poštu, dočekuje
kurire dostavnih službi sl.
Sa uslugom VirtualOffice vođenje dosadne administracije prepušteno je nama.

Elektroničko uredsko poslovanje ili «E-ured» omogućuje:

1. ubrzanje poslovnih procesa
2. ostvarenje konkurentske prednosti poduzeća
3. izgradnju pozitivnog imidža poduzeća
4. povećanje informiranosti tijekom poslovnog procesa
5. ostvarenje ušteda na raznim područjima uredskog poslovanja
6. povećanje dobiti
7. povećava se zadovoljstvo i produktivnost zaposlenih

Uvođenje elektroničkog uredskog poslovanja u poduzeća zahtijeva:

• reviziju i promjene u poslovnoj organizaciji
• mijenjanje poslovnih procedura u uredu
• promjenu konfiguracije PC-a za uredsko poslovanje.
• proširenje programskih i mrežnih komponenata informacijskog sustava
• nabavu uređaja za mobilno komuniciranje,
• stalnu edukaciju uredskog osoblja za uporabu novih tehnologija uredskog poslovanja
• edukaciju menadžera za upravljanje digitalnim tijekom poslovnih procesa
• upravljanje radom u mobilnom i virtualnom okruženju.
Kako bi lakše analizirali potencijale primjene potrebno je kratko navesti najčešće oblike
primjene Interneta u poslovanju:
 
• Prezentacija usluga i proizvoda
• Prezentacija profila poduzeća
• Poslovno komuniciranje
• Financijska izvješća
• Zapošljavanje
• Marketinška podrška
• Oglašavanje
• Internet trgovina

Internet kao tehnologija koja se primjenjuje u nizu poslovnih procesa u velikom je porastu.
Promjene koje se događaju kao posljedica primjene Internet tehnologije su tako brze da je
evolucijski put za poduzeća koja bitno zaostaju u primjeni modernih rješenja, a očekuje se
znatni utjecaj na njihovo poslovanje nemoguć.
Ova poduzeća će morati, preskočiti neke faze razvoja i pažljivo analizirati promjene koje
donosi Internet tehnologija u svim aspektima poslovanja, kako bi održali poziciju na tržištu ili
iskoristili priliku za ekspanziju.