NOVE KNJIGE

U OVOM BROJU

Inteligentni sustavi Robotići “ABC tehnike” (3) . . . . . . . . . . . . . 3

Posljednje ekspedicije na Mjesec . . . . . . . . 6
za poučavanje
Ladislav Padjen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
U nakladi Hrvatske zajednice tehničke kultu- Model semafora. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
re upravo je izdan udžbenik Zagrebačkog sveu-
čilišta INTELIGENTNI Lovačka čeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
SUSTAVI ZA POUČA- Poticaj tehničkom razmišljanju mladih . . . . 13
VANJE autorice dr. sc. Programiranje u Qbasicu (7). . . . . . . . . . . 15
Renate Marinković, ko-
ji su recenzirali sveuči- Zeko trbonja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
lišni profesori informa- Borba za vjetrenjače. . . . . . . . . . . . . . . . . 18
tike dr. sc. Damir Bo-
Slonići . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
ras, dr. sc. Ratimir Kva-
ternik i dr. sc. Nina Lip- Korisni ukras . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
ljin. Prozorski detalji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
Na dvjesto stranica
Izradite pisanice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
teksta i 35 ilustracija
autorica daje cjelovit Novi izazovi u
pregled primjene računala, programa, umjetne zrakoplovnom modelarstvu. . . . . . . . . 25
inteligencije i ekspertnih sustava poučavanja i
samoučenja. Jednostavna i čvrsta rešetka za roštilj . . . . 26
Taj udžbenik je prvo djelo na hrvatskom jezi- Rušitelji rekorda - Sovjetski savez
ku koje donosi najnovija svjetska iskustva u
se uključuje u utrku . . . . . . . . . . . . . 27
primjeni informacijske i komunikacijske tehno-
logije u obrazovanju. A kako je tzv. e-učenje Izumi i otkrića 1901. - 1905. godine. . . . . 29
postalo stvarnost u vrtićima, školama i na fakul- Robotički vid . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33
tetima razvijenog svijeta, ovaj sveučilišni udžbe-
nik pripomoći će da i naši učitelji, nastavnici i Zakrpajte zračnicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
profesori usvoje tu najnoviju pedagošku praksu. PRILOG
Povoljna cijena tog udžbenika je 120 kuna, a
Zeko trbonja
može se nabaviti uplatom na naš žiroračun od-
nosno pisanom ili telefonskom narudžbom u Slonići
našem uredništvu.

Glavni urednik: Dubravko MALVIĆ Godišnja pretplata za 10 brojeva je 75 kuna za

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kul-
ture, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb,
Hrvatska/Croatia
Izdavački savjet: dr. Marin HRASTE - pred-
sjednik, Dubravko MALVIĆ - tajnik, Borko
BORANIĆ, Stanislav GOVEDIĆ, Branko
HRPKA, mr. Zvonimir JAKOBOVIĆ, Zdenko
JUREŠA, Marčelo MARIĆ, Željko MEDVEŠEK,
dr. Vladimir MULJEVIĆ
Uredništvo: Borko BORANIĆ, dr. Marin HRA-
STE, mr. Zvonimir JAKOBOVIĆ, Zoran
KUŠAN, Ivan LUČIĆ, Dubravko MALVIĆ,
Željko MEDVEŠEK, Miljenko OŽURA
Urednik: Zoran KUŠAN, ing.
Tehnički urednik: Hinko BOHR
Administrator: Sandra HAVLIČEK
Broj 8 (474), travanj 2004.
Školska godina 2003./2004.
Naslovna stranica: Sretan Uskrs!
Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12,
P.p. 149, 10002 Zagreb, Hrvatska/Croatia;
telefon i telefaks (01) 48 48 762 i (01) 48 48
641;
www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr
“Abc tehnike” na adresi www.hztk.hr
Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini
(10 brojeva godišnje)
Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju
Na pitanja odgovaramo posebno. Za odgovor
priložite poštansku marku za pismo.
Cijena pojedinačnog primjerka je 7,50 kuna
U cijenu je uračunano i 22% poreza na dodanu
vrijednost
Hrvatsku, odnosno 150 kuna za inozemstvo
Pretplata za tuzemstvo i inozemstvo može
se uplatiti u kunama u korist žiro-računa:
Hrvatska zajednica tehničke kulture 2360000-
1101559470 (za “ABC tehnike”, poziv na broj
13 + JMBG). Pretplata za inozemstvo može se
uplatiti na devizni račun: Hrvatska zajednica
tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12,
Zagrebačka banka d.d. 2500-3222764 swift-
code: ZABAHR2X
Pretiskivanje je dopušteno samo uz naznaku
izvora, a proizvodnja uz odobrenje uredništva
časopisa “ABC tehnike”
Upisan u evidenciju javnih glasila rješenjem
Ministarstva informiranja Republike Hrvatske
broj UP-22/2 od 2. lipnja 1982.
Poštarina plaćena u pošti 10000 Zagreb
Tisak i otprema: KRATIS d.o.o. - 10431
Sv. Nedjelja, Ulica dr. Franje Tuđmana 14a
Časopis se tiska uz novčanu potporu Mini-
starstva znanosti, obrazovanja i športa Repub-
like Hrvatske

Ministarstvo obrazovanja odobrilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

 SAMOGRADNJA ROBOTA
Robotići
“ABC tehnike” (3)
Drugi korak: Mikrokontrolerski modul
Mikrokontrolerski modul smješten je na tiska-
noj pločici dimenzija 80x100 milimetara. Na sli-
ci 26. prikazana je shema našeg modula. Sasto-
ji se od četiri dijela.
Prvi dio (na shemi lijevo gore) čini izvor stru-
je G1 i stabilizator napona IC1, koji služi za na-
pajanje strujom mikrokontrolera i integriranih
krugova. Izvor struje je baterija napona 9 V, a
kao stabilizator napona upotrijebljen je integri-
rani krug 7805. U tom sklopu još su kondenza-
Sl. 26. Shema mikrokontrolerskog modula
tor C1, svijetleća dioda D1, otpornik R1 i preki-
dač S1. Svijetleća dioda služi kao signal da je
prekidač uključen.
Drugi dio (na shemi lijevo dolje) čini progra-
mator mikrokontrolera. To je integrirani krug
IC3 (74HCT126N). Za spajanje programatora s
računalom služi petožilni kabel koji se jednim
krajem spaja na konektor SV1 na tiskanoj ploči-
ci, a s drugim krajem na priključak za pisač elek-
troničkog računala.
Treći dio (na shemi u sredini) čini mikrokon-
troler AT89S8252-24P (24 MHz, 8K Flash) te
kristal Q1 koji zajedno s kondenzatorima C2 i
C3 određuje takt rada mikrokontrolera. Elektro-
litski kondenzator i otpornik R2 dopunjuju taj
dio sklopa, a služe da, pri ukopčavanju, prog-
ram upisan u mikrokontroler uvijek počne s ra-
dom od početka.
Četvrti dio (na shemi desno) sklop je koji slu-
ži za pogon elektromotora, tzv. driver. To je ne-
ka vrsta pojačala, koja relativno slabu struju na
priključcima mikrokontrolera pojačava u dovolj-
no jaku za pokretanje elektromotora. Otpornici
R4 i R5 dopunjavaju driver. Dioda D2 u sklopu
3
s otpornikom R3 služi kao signal da je uključen
strujni krug za pogon elektromotora. Izvor stru-
je za pogon elektromotora priključuje se na ko-
nektor SL2, a uključuje se i isključuje prekida-
čem S2.
Strujni krugovi mikrokontrolera i elektromo-
tora odvojeni su zbog mogućih smetnji koje bi
elektromotori u radu mogli uzrokovati radu mik-
rokontrolera.
Više o radu i funkcioniranju mikrokontrolera
možete naučiti u člancima “Igrajmo se mikro-
kontrolerima” autora Vladimira Mitrovića u ča-
sopisu “ABC tehnike”, brojevi 457 do 466, kao
i u knjizi “Programiranje mikrokontrolera prog-
ramskim jezikom BASCOM” istog autora.
Izrada tiskane pločice
Materijal i pribor koji će vam trebati za iz-
radu tiskane pločice:
1. pločica prevučena bakrom (vitroplast ili
bakropert) s fotoosjetljivim slojem, 80x100
mm
2. folija s otisnutim vodovima
3. zasjenjena električna svjetiljka s mliječnom
žaruljom 100 W
4. ploča od pleksi-stakla dimenzija približno
100x150 mm
5. natrijev hidroksid (NaOH) 7 grama
6. željezni klorid (FeCl3), otopina 250 - 500
ml (može i solna kiselina, vidi dalje u tek-
stu)
7. plastična kadica za fotoradove dimenzija
približno 10x20x5 cm
8. plastična štipaljka
9. modelarska bušilica sa svrdlom promjera
0,8 ili 1 mm
Strojem za fotokopiranje prenesite nacrt tis-
kanih vodova na prozirnu foliju, poznatu kao fo-
lija za grafoskop. Pazite! Folija mora biti otpor-
na na toplinu. Nacrt tiskanih vodova u mjerilu
1:1 prikazan je na slikama 30. i 31. (u idućem
broju).
Pod prigušenim svjetlom skinite zaštitnu foliju
s pločice vitroplasta i postavite ju na stol tako da
je površina prevučena bakrom okrenuta prema
gore. Na tu pločicu stavite foliju s preslikanim
tiskanim vodovima i preko nje postavite ploču
od pleksi-stakla. Možete upotrijebiti i prozirni
poklopac kutije za CD. S nekoliko utega optere-
4
tite prozirnu ploču tako da folija s vodovima bu-
de dobro priljubljena uz bakrenu površinu plo-
čice vitroplasta.
Svjetiljku s mliječnom žaruljom postavite iznad
ovako priređenog “sendviča” na visinu od 30
centimetara. Upalite svjetiljku i čekajte jedan sat.
U međuvremenu pripremite razvijač, tako da
u jednoj litri hladne vode otopite 7 grama natrije-
va hidroksida. U plastičnu kadicu ulijte tako prip-
remljenu otopinu do visine oko 1 do 2 centimet-
ra.
Nakon jednog sata osvjetljavanja ugasite svje-
tiljku i plastičnom štipaljkom potopite pločicu vit-
roplasta u otopinu natrijeva hidroksida. Lagano
njišite posudu tako da se razvijač giba u posudi.
Za jednu do dvije minute pojavit će se na bakre-
noj površini slika tiskanih vodova. Nakon što se
pojavi jasna slika vodova izvadite plastičnom šti-
paljkom pločicu i dobro ju isperite u tekućoj vo-
di. Upotrijebljeni razvijač bacite.
Jetkanje pločice kaširane bakrom. U plastič-
nu posudu ulijte oko 250 ml otopine željeznoga
klorida. U otopinu željeznoga klorida potopite
pločicu tako da je strana prekrivena bakrom ok-
renuta prema dolje. Jetkanje traje od nekoliko
minuta do pol sata, što ovisi o temperaturi, kon-
centraciji i istrošenosti otopine željeznoga klori-
da. Zato treba povremeno plastičnom štipaljkom
izvaditi pločicu i provjeriti koliko je jetkanje nap-
redovalo. Kada je potpuno nestao bakar na mjes-
tima gdje nisu vodovi, jetkanje je završeno pa
pločicu treba izvaditi iz otopine željeznoga klori-
da i dobro isprati tekućom vodom. Oprez! Oto-
pina željeznoga klorida vrlo je agresivna, pa njo-
me treba raditi vrlo oprezno.
Umjesto otopine željeznoga klorida možete
upotrijebiti mješavinu solne kiseline (HCl) i supe-
roksida (H2O2), tako da 200 ml 35-postotne sol-
ne kiseline pomiješate s 30 ml 30-postotnog su-
peroksida i oko 700 ml vode. Tom otopinom tre-
ba raditi u dobro provjetravanoj prostoriji.
Vrijeme jetkanja ovisi o temperaturi i istroše-
nosti otopine.
Bušenje rupica na pločici. Modelarskom ili
drugom bušilicom probušite u sredini svakog
lemnog mjesta rupicu promjera 0,8 ili 1 mm, fi-
nim brusnim papirom skinite sloj laka koji je zaos-
tao na bakrenim vodovima i vaša je pločica prip-
remljena za montažu i lemljenje elemenata.
 Dobro je da vam pri jetkanju i izradi pločice
pomogne netko tko ima iskustva da ne biste ne-
potrebno eksperimentirali.
Ako ocijenite da to sami ne možete uraditi,
pišite nam. Za sve koji se jave uredništvu orga-
nizirat ćemo izradu pločica i gotove pločice pos-
lati vam poštom.
Lemljenje elemenata na tiskanu pločicu
Alat i pribor koji će vam trebati:
1. lemilo 15 do 20 W
2. žica za lemljenje (tinol), promjera 0,5 do 1
mm, duljine oko 1,5 m
3. pinceta
4. džepni nožić
5. kliješta za sječenje
6. odvijač
Priprema elemenata. Otpornike treba prip-
remiti kako je prikazano na slici 27. a). Spojne
žice otpornika svinite pincetom tako da razmak
žica odgovara razmaku rupica na tiskanoj ploči-
ci. U našem slučaju to je 10 milimetara.
Od gole bakrene žice promjera oko 0,5 mm
izradite dva kratkospojnika, kako je prikazano
na slici 27. b)
10
10 mm
mm
a)
12,5 mm
12,5 mm
66 mm
mm
b)
Sl. 27. Priprema za lemljenje: a) otpornika i b) kratko-
spojnika
Od DIL-letvice odrežite nožićem komadić sa
dvije iglice kako se vidi na slici 28. a). To će bi-
ti kontakti za napajanje izlaznog dijela za pogon
elektromotora SL3. Trebat će vam još dva takva
komada, koja ćete zalemiti na krajeve spojnih
žica s elektromotorima. (Vidi sliku 34. b) u i-
dućem broju). Od iste letvice odsijecite kraću
letvicu s pet iglica, kako se vidi na slici 28.b) To
će biti konektor na pločici za priključivanje spoj-
nog kabela prema računalu, SV1.
SL3 SV1
a) b)
Sl. 28. Konektori za spajanje na tiskanoj pločici: a) ko-
nektor za napajanje elektromotora i b) konektor pri-
ključnoga kabela za spajanje s računalom
Od druge DIL-letvice s rupicama, tzv. ženske,
otpilite malom pilicom: tri komada s dva kon-
takta (SL1 i SL2), dva komada s pet kontakata
(SV), tri komada s osam kontakata (SV3, SV4 i
SV5). Jedan od tri ženska konektora s dva pri-
ključka zalemit ćete na kraj kabela koji je spojen
na izvor napajanja u donjem postroju našega ro-
botića (vidi sliku 34. a) u idućem broju).
Od dvoredne DIL-letvice otpilite, malom pili-
com, dva komada sa po 16 kontakata (vidi sliku
29. d). To će biti konektori K1 i K2. Umjesto
dvoredne letvice možete upotrijebiti jednored-
nu. Tada su vam, umjesto dva komada, potreb-
na četiri.
a) b)
c) d)
Sl. 29. Konektori za spajanje na tiskanoj pločici: a) ko-
nektori za elektromotore, b) konektor SV2, c) konekto-
ri SV3, SV4, SV5 i d) konektori K1 i K2
(Nastavak u idućem broju)
Borko Boranić, prof.
5
 ASTRONAUTIKA (33)
Posljednje
ekspedicije
na Mjesec
Dne 26. srpnja 1971. lansiran je svemirski
brod “Apollo - 15”, prvi iz takozvane serije “J”.
Naime, tri posljednje ekspedicije na Mjesec
imale su mogućnost duljeg zadržavanja na Zem-
ljinu prirodnom satelitu, i to s većom pokretlji-
vošću na njegovoj površini.
Zapovjednik misije bio je David Scott, pilot
zapovjednog broda Alfred Worden, a pilot Mje-
sečeva broda bio je James Irwin. Zapovjedni
brod imao je ukupnu masu od 30 343 kg, a Mje-
sečev brod imao je 16 434 kilograma. Cijela
kompozicija zajedno imala je 46 777 kilograma.
Nekoliko sati prije ulaska u orbitu oko Mjese-
ca, astronauti su daljinskim upravljanjem odba-
cili poklopac na servisnom modulu svoga broda.
To će omogućiti normalan rad znanstvenih in-
strumenata i rad kamera što su bile smještene u
odsjeku modula; 43 minute poslije ulaska u or-
bitu oko Mjeseca, na površinu Mjeseca pao je
treći stupanj rakete-nosača. Potres na Mjesecu
zabilježila su dva seizmometra, koje su postavi-
6
le posade “Apolla - 12” i “Apolla - 14”. Već u
trećoj putanji svemirska kompozicija ušla je u
novu, nižu putanju, koja je od Mjeseca bila mi-
nimalno udaljena samo 15 km a maksimalno
107 km; u 14. orbiti David Scott i James Irwin
krenuli su na spuštanje.
Nešto kasnije astronaut Alfred Worden u za-
povjednom brodu, leteći iznad njih, pomoću
brodskog je instrumenta identificirao Mjesečev
brod na Mjesecu te je na Zemlju javio podatke
o lokaciji. Ovaj put astronautima je u Mjeseče-
vu brodu na Mjesecu prvi put dopušteno da
potpuno skinu skafandre prije spavanja, radi što
potpunijeg odmora.
Prvi džip na Mjesecu
Tom prilikom na Mjesec su dopremljena
ukupno 544 kg raznovrsne opreme za istraživa-
nje, što je bilo dvaput više nego u prijašnjim le-
tovima. Na površinu Mjeseca prvi je stupio Da-
vid Scott a 9 minuta kasnije pridružio mu se Ja-
mes Irwin. Njihov prvi veći posao bio je istovar
Mjesečeva džipa iz odsjeka sa strane donjeg di-
jela broda. Džip je bio u sklopljenom stanju, pa
ga je trebalo rasklopiti i pripremiti za vožnju. Ta
je operacija trajala sat i pol. Tada su astronauti
prvi put isprobali vožnju prvim Mjesečevim dži-
pom nazvanim “Lunar rover”. To vozilo bilo je
potrebno kako bi se istraživanjima obuhvatilo
što veće područje oko mjesta spuštanja. Na vo-
zilo je bila montirana televizijska kamera kojom
se upravljalo sa Zemlje daljinskim putem.

Tijekom prvoga izlaska prevalili su više od 7
km, udaljavajući se više od 3 km od svoje letje-
lice. U svome drugom izlasku iz broda astronau-
ti su se odvezli 7,5 km od mjesta spuštanja da
bi ispitivali područje podno Mjesečevih Apeni-
na. U tijeku dva sata prevalili su oko 16 km, vo-
zeći se brzinom od blizu 10 kilometara na sat. U
brod su se vratili nakon 7 sati i 13 minuta. To je
bila prva ekspedicija koja je trebala na Mjesecu
obaviti tri šetnje po površini, što je ona uspješno
i učinila. U trećem izlasku astronauti su se od-
vezli do ruba kanjona Hadleya, a zatim su pos-
jetili kratere sjeverno od mjesta spuštanja. Taj je
izlazak trajao 4 sata i 50 minuta. U sve tri šetnje
zajedno astronauti su prešli vozilom oko 28 km
i prikupili 77,5 kg uzoraka tla.
Prije zadnjeg ulaska u Mjesečev brod, parki-
rali su svoje vozilo na udaljenosti od 90 metara
kako bi njegova kamera omogućila prvi televizij-
ski prijenos uzlijetanja s Mjeseca. Poslije gotovo
tri dana (67 sati) provedena na Mjesecu, uslije-
dilo je uzlijetanje. Prvi put u povijesti televizijski
gledatelji na Zemlji mogli su pratiti prijenos uz-
lijetanja s Mjeseca.
Poslije 74 obilaska oko Mjeseca astronauti su
krenuli prema Zemlji. Na udaljenosti od oko
315 000 kilometara od Zemlje astronaut Alfred
Worden izašao je iz kabine u otvoreni svemirski
prostor da bi došao do opreme na servisnom
modulu. Naime, servisni modul izgara u Zemlji-
noj atmosferi. Astronaut je prenio u kabinu dvi-
je velike kasete s filmovima. Bio je vezan “pup-
čanom vrpcom” za unutrašnjost kabine. Nikada
prije astronauti nisu izlazili u otvoreni svemir iz-
među Zemlje i Mjeseca toliko daleko od Zem-
lje. Astronaut Worden, da bi stigao do servisno-
ga modula, pomogao se posebnim rukohvatima
na vanjskoj oplati svemirskoga broda. Triput je
“dolebdio” do cilja na servisnome modulu, dva-
put radi kasete s filmom i treći put radi kontroli-
ranja stanja instrumenata u istome odsjeku. Dne
7. kolovoza 1971. zapovjedni modul “Apolla -
15” spustio se u Pacifik, 10 km dalje od nosača
zrakoplova “Okinawa”.
Peta ekspedicija
Peta ekspedicija na Mjesec počela je 16. trav-
nja 1972. godine. U svemirskom brodu “Apollo
- 16” nalazili su se zapovjednik John Young, pi-
lot zapovjednoga broda Thomas Mattingly i pi-
lot Mjesečeva broda Charles Duke. Ulazak u or-
bitu oko Mjeseca uslijedio je normalno kao i
pad odbačenoga trećeg stupnja rakete na povr-
šinu Mjeseca, što su registrirali seizmometri. As-
tronauti Young i Duke ušli su u Mjesečev brod.
Kada se Mjesečev brod po planu odvojio od za-
povjednoga broda, Thomas Mattingly je na in-
strumentima zamijetio nenormalan rad rezer-
vnoga sustava koji služi za aktiviranje glavnoga
raketnoga motora na servisnom modulu. Od-
mah je odgođeno spuštanje na Mjesec dok se
ne utvrdi stanje pogonskoga sustava. Ako se ne
može aktivirati glavni raketni motor servisnoga
modula, jedini spas za astronaute bio bi aktivira-
nje raketnoga motora Mjesečeva broda, da bi
mogli izaći iz Mjesečeve orbite i krenuti prema
Zemlji. Takav spasonosni manevar ne bi se mo-
gao obaviti poslije povratka astronauta s Mjese-
ca, kada od Mjesečeva broda preostaje samo
gornji stupanj bez goriva. Zapovjedni brod zadr-
žao se u blizini Mjesečeva broda dok se ne do-
nese potrebna odluka. Bila je dilema da li otka-
zati spuštanje na Mjesec? No utvrđeno je da je
glavni, tj. primarni sustav za aktiviranje glavnoga
raketnoga motora ispravan. Sa zakašnjenjem od
blizu šest sati, odnosno gotovo tri obilaska oko
Mjeseca, donesena je odluka da se obavi spuš-
tanje na Mjesec. Istovremeno, odlučeno je da se
7

cjelokupna misija skrati sa 12 na 11 dana. Mje-
sečev brod spustio se na Mjesec 21. travnja u
području nazvanom Descartes, prema istoime-
nom krateru. To se mjesto nalazi 9 stupnjeva
južno od Mjesečeva ekvatora, na 15 stupnjeva
Mjesečeve istočne dužine. Spuštanje je obavlje-
no 230 metara dalje od predviđenoga mjesta.
Nakon što su najprije odspavali, na površinu
Mjeseca prvo je stupio John Young a nekoliko
minuta poslije njega i Charles Duke. Astronauti
su na Mjesecu instalirali poluautomatsku spek-
troskopsku kameru za snimanje u ultraljubičas-
tom dijelu spektra. Ta kamera napravila je dra-
gocjene snimke nebeskih objekata. Astronauti
su istovarili Mjesečev džip, natovarili na njega
opremu i kamere i zatim krenuli na prvu istraži-
vačku zadaću tijekom koje su prošli 4,2 kilomet-
ra. Zatim su postavili instrumente znanstvene
postaje ALSEP. Prva šetnja završila je nakon 7
sati i 11 minuta. U svojoj drugoj šetnji astronau-
ti su se odvezli na jug, prema Stjenovitoj plani-
ni, pa su se udaljili 4,2 km od mjesta spuštanja.
Zatim su se popeli na uzvišicu čija je apsolutna
visina iznosila 500 metara a bila je 112 metara
iznad mjesta spuštanja. Vozilom su prevalili
11,4 km; ta šetnja je trajala rekordnih 7 sati i 26
minuta. Za vrijeme treće šetnje astronauti su
došli do najvećega kratera koji je do tada posje-
tio čovjek na Mjesecu. Taj krater ima promjer
od 480 metara. Prevalili su još 11,4 km i na kra-
ju parkirali svoj džip na predviđenom mjestu i
sve potrebno utovarili su u svoju letjelicu. Taj
njihov zadnji izlazak trajao je 5 sati i 37 minuta.
U tijeku svih triju šetnji zajedno astronauti su
proveli na Mjesečevoj površini 20 sati i 14 mi-
nuta. Ukupno su skupili 96,7 kg uzoraka tla. Nji-
8
hovo uzlijetanje s Mjeseca praćeno je televizij-
skom kamerom na “Lunar roveru”. Dva sata i 9
minuta kasnije spojili su se sa zapovjednim bro-
dom. Nakon što su u zapovjedni brod prenijeli
sve dragocjene materijale, odvojen je Mjesečev
brod. Trebalo je Mjesečev brod usmjeriti tako
da padne na određenu točku na Mjesecu. Me-
đutim, taj eksperiment nije uspio. Zbog toga što
je u Mjesečevu brodu ostao uključen jedan pre-
kidač, počeo se nekontrolirano prevrtati u pros-
toru dok je letio u putanji oko Mjeseca. Više se
nije mogao daljinskim putem stabilizirati njegov
položaj, tj. njegovu orijentaciju u prostoru. Zato
ga nije bilo moguće poslati da padne na Mjesec.
Vjerojatno je ta letjelica još godinu dana kružila
oko Mjeseca, prije nego što je pala na njegovu
površinu. Budući da su astronauti štedjeli upora-
bu glavnog pogonskog sustava, nije obavljena
korekcija orbite za potrebe izbacivanja maloga
znanstvenoga satelita. Taj mali satelit izbačen je
iz servisnog modula u orbitu nižu od planirane
te je oko Mjeseca letio i slao podatke samo pet
tjedana, umjesto godinu dana. Paljenje glavno-
ga raketnoga motora bilo je uspješno i svemirski
brod napustio je putanju oko Mjeseca, krenuvši
prema Zemlji. Astronaut Mattingly obavio je
svemirsku šetnju s prebacivanjem materijala iz
servisnog modula u kabinu. Tijekom te šetnje,
jedan paket s mikrobima deset je minuta bio iz-
ložen Sunčevu i kozmičkom zračenju u okviru
posebnog biološkog eksperimenta. Dne 27.
travnja zapovjedni modul “Apolla - 16” sretno
se spustio na Pacifik, 5 km daleko od nosača
zrakoplova “Ticonderoga”.
Zadnji ljudi na Mjesecu
Posljednja ekspedicija na Mjesec krenula je 7.
prosinca 1972. godine. U svemirskom brodu
“Apollo - 17” bili su zapovjednik Eugene Cer-
nan, pilot zapovjednog modula Ronald Evans i
pilot Mjesečeva broda dr. Harrison Schmitt.
Tom prilikom masa rakete-nosača “Saturn - 5”
na startu iznosila je 2962 tone i to je bila najve-
ća masa neke rakete u cijeloj povijesti istraživa-
nja svemira do danas (i dosad nema planova da
taj rekord bude nadmašen)! Svemirska kompo-
zicija, sastavljena od dva svemirska broda, tako-
đer je imala rekordnu masu od 46 780 kg! To je
bilo prvo noćno lansiranje u okviru programa
“Apollo”. Zbog tehničkih problema lansiranje je
kasnilo dva sata i 40 minuta, ali je to nadokna-
đeno neznatno bržim letom do Mjeseca. Zadnji
stupanj rakete pao je na Mjesec na mjesto koje
je bilo 13,5 km dalje od predviđenoga mjesta.
Udar su registrirala četiri seizmometra na Mjese-
cu. Letjelica je ušla normalno u orbitu oko Mje-
seca. Cernan i dr. Schmitt odvojili su se Mjese-
čevim brodom. Aktivna faza spuštanja na Mje-
sec trajala je 13 minuta i 15 sekundi. Toliko je
radio raketni motor donjega stupnja Mjesečeva
broda. Tako se 11. prosinca 1972. letjelica spus-
tila u području Taurus - Littrowa. Ono se nalazi
blizu planinskog područja Taurusa, južno od
kratera Littrowa. To je 20 stupnjeva sjeverno od
Mjesečeva ekvatora, i to na 31. stupnju istočne
Mjesečeve dužine. Spustili su se oko 200 meta-
ra dalje od predviđenog mjesta. Prvi je na Mje-
sec stupio Eugene Cernan a zatim mu se pridru-
žio dr. Harrison Schmitt. Dr. Schmitt, kao dok-
tor geologije, bio je prvi znanstvenik na Mjese-
cu. Na Mjesecu se tako našao pravi profesional-
ni geolog. Njegovo znanje i iskustvo bilo je od
neprocjenjive važnosti prilikom odabira i pri-
kupljanja uzoraka u toj misiji. Astronauti su na
dva mjesta bušilicom izbušili rupe duboke dva i
pol metra da bi izmjerili unutarnje toplinsko zra-
čenja Mjeseca. To je bilo prvo takvo istraživanje.
Prije planirani pokušaji su propali jer se jedan
brod nije spustio na Mjesec (“Apollo - 13”), kod
“Apolla - 15” nastupile su teškoće u bušenju tla,
a u misiji “Apollo - 16” astronaut Young slučaj-
no je prekinuo žicu. Sada je to istraživanje us-
pješno obavljeno. Na udaljenosti 185 metara od
Mjesečeva broda astronauti su instalirali instru-
mente znanstvene pos-
taje ALSEP. Prva šet-
nja trajala je 7 sati i
12 minuta. U drugoj
šetnji astronauti su se
sa svojim džipom od-
vezli do Južnog masi-
va. Obišli su i krater Ka-
melot, promjera oko 700
metara. Ta šetnja trajala je re-
kordnih 7 sati i 37 minuta. U trećoj šetnji astro-
nauti su se odvezli do Sjevernog masiva. Na kra-
ju su parkirali svoj rover na odabranom mjestu.
Tijekom triju šetnji ukupno su prevalili 35 km i
prikupili 115 kg uzoraka. Od Mjesečeva broda
bili su se udaljili najviše oko 7370 metara. I
ovom prilikom, kao i u prijašnjim misijama,
obavljan je izravan televizijski prijenos aktivnos-
ti astronauta na Mjesecu. Na kraju su astronauti
svečano otkrili pripremljenu memorijalnu ploči-
cu s natpisom: “Ovdje je čovjek završio svoje
prvo istraživanje Mjeseca. Neka se duh mira u
kojemu smo došli odrazi na život cijelog čovje-
čanstva.” Ta treća šetnja trajala je 7 sati i 15 mi-
nuta. Astronauti su u tijeku triju šetnji na Mjese-
cu proveli 22 sata i 5 minuta izvan svoje letjeli-
ce.
Ukupno je ostvareno devet letova s ljudskom
posadom oko Mjeseca, od toga šest ekspedicija
na samoj Mjesečevoj površini. Ukupno je 12 as-
tronauta šetalo po površini Zemljina prirodnog
satelita. Kad se zbroje njihovi boravci, oni su na
Mjesecu proveli ukupno 12 dana, 11 sati i 31
minutu, od čega 3 dana, 8 sati i 40 minuta izvan
Mjesečeva broda. Na Zemlju je ukupno dop-
remljeno oko 380 kg uzoraka Mjesečeva tla.
Napravljeno je na desetke tisuća snimaka Mje-
seca a na njegovoj površini bilo je instalirano
ukupno pet aktivnih znanstvenih postaja, koje
su godinama emitirale podatke svojih mjerenja.
Treba naglasiti da je prilikom rada na realiza-
ciji programa “Apollo” ostvaren velik napredak
u raznim granama tehnike i tehnologije. Poseb-
no velik razvoj ostvaren je na području elektro-
nike i informatike. Mnogi novi materijali i drugi
izumi, razvijeni za potrebe letova na Mjesec,
našli su poslije svoju veliku primjenu i u indus-
triji i u kućanstvu.
Ante Radonić
9
 HRVATSKA TEHNIČKA POVIJEST Načinio je više
elektroenergetskih
projekata za više
gradova. Napisao
je niz stručnih čla-

Ladislav Padjen naka o visokona-

(Kapošvar (Mađarska), 1911. - Berlin, 1975.)
Osnovnu i srednju školu, tj. gimnaziju, pola-
zio je u Zagrebu gdje je i maturirao 1930. godi-
ne. Na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagre-
bu studirao je elektrostrojarstvo i diplomirao
1938. godine. Zatim neko vrijeme radi u podu-
zećima “Elin” i “Siemens-Reiniger” na području
elektromedicine. Nakon toga radi kao šef elek-
trične mreže u Gradskoj električnoj centrali -
GEC - u Zagrebu i u poduzeću “Elektra”. Nada-
lje je radio u Zajednici elektroprivrednih podu-
zeća Zagreb, u Tehnološko-ekonomskom birou,
i u Inženjeringu zavoda za ekonomiku. Od
1969. do 1973. godine radi u Institutu za elek-
troprivredu u Zagrebu kao znanstveni stručni su-
radnik. Bio je deset godina stručni savjetnik u
tvornici TEP u Zagrebu. U rujnu 1973. godine
odlazi u prijevremenu mirovinu zbog bolesti srca.
ponskim kabeli-
ma. Preveo je s
njemačkoga knji-
gu Walter: “Relej-
na zaštita” te
mnogo stručnih
članaka iz elektro-
tehničkih časopisa
s njemačkog, engleskog, francuskog, ruskog,
češkog i mađarskog jezika. Surađivao je na izra-
di elektrotehničkog rječnika. Predavao je više
od deset godina stručne predmete na srednjim i
višim tehničkim školama u Hrvatskoj. Bio je ak-
tivan član Elektrotehničkog društva Zagreb
(EDZ) od 1955. godine, a u tri navrata bio je i
predsjednik toga društva. Njegovo poznavanje
stranih jezika bilo je posebno korisno za organi-
ziranje i vođenje stručnih ekskurzija u mnoge
države Europe i Amerike. Nažalost, na jednoj je
takvoj ekskurziji u Njemačkoj i umro 1. listopa-
da 1975. godine. Pokopan je na Mirogoju u
Zagrebu.
Dr. sc. Vladimir Muljević

Autori testova na državnim natjecanjima mladih

tehničara: Stjepan ANDROLIĆ, Andrija GREGURIĆ,
Branko HRPKA, Drago LABAŠ i Marčelo MARIĆ
pripremili su u redakciji Borka BORANIĆA zbirku koja
mladim tehničarima i njihovim mentorima služi u
pripremi za školska, gradska, županijska i državna nat-
jecanja mladih tehničara.
U novom proširenom II. izdanju se nalaze brojni
novi zadaci i kao dopuna test iz općetehničkih znanja.

Cijena je 35 kuna.

Učiteljima-naručiteljima odobravamo rabat od 20 posto.

10
 NATJECANJA MLADIH TEHNIČARA Pokreni računalo i program te pokaži ispravan
rad programa. Spremi program na disketu pod
naslovom “Semafor”.
Pribor:

Model semafora 1. Elektroničko računalo (računalo, monitor,

tipkovnica, potrebni kabeli, eventualno miš) s
(Primjer praktičnog zadatka) operacijskim sustavom MS DOS ili WINDOWS
2. Disketa s programskim jezikom QBASIC-
om ili drugim, ovisno o sučelju ili program za
upravljanje sučeljem
1. Spoji šest žaruljice s izlazima sučelja škol- 3. Sučelje školskog robotskog sustava s pot-
skog robotskog sustava. Prva žaruljica (A) neka rebnim kabelom za spajanje s računalom
bude crveno svjetlo školskog semafora 1, druga 4. Izvor napajanja 12 V ili 6 V (ovisno o ras-
žaruljica (B) žuto, treća (C) zeleno, a četvrta, pe- položivom sučelju i žaruljicama) za školski ro-
ta i šesta žaruljica (D, E i F) su svjetla drugog se- botski sustav s potrebnim kabelima za spajanje
sa sučeljem i utičnicom gradske mreže
mafora (na slici označen br.2). Dakle, sastavi
5. Žaruljice na stalku s priključnicama (12 V,
dva semafora za vozače, svaki semafor sa tri
1 do 2 W ili 6 V, 1 do 2 W), 6 komada
svjetla.
6. Žice za spajanje žaruljica sa sučeljem, 12
komada
semafor br. 2 7. Prazni listovi papira za pisanje formata A-4,
2 komada
Jedno od mogućih rješenja:
Žaruljice se spajaju redom na prvih šest izlaza
sučelja (izlazi su definirani u prvim retcima prog-
jednosmjerna ulica rama). Ako je potrebno drugačije spajanje, do-
voljno je samo promijeniti broj koji aktivira iz-
laz.
CLS
semafor br. 1 cr1 = 1
zu1 = 2
ze1 = 4
jednosmjerna ulica
cr2 = 8
zu2 = 16
2. Sastavi program za paljenje i gašenje žaru- ze2 = 32
ljica modela ovakvog školskog raskršća sa sema- OUT 888, 0
forima. Svjetla će se paliti i gasiti ovim redom: DO
crveno, žuto, zeleno, žuto, crveno itd., bez trep- OUT 888, cr1 + ze2
tanja. Prije nego što se gasi crveno svjetlo pali se SLEEP 2
žuto, tako da crveno i žuto svjetlo svijetle zajed- OUT 888, cr1 + zu2
SLEEP 1
no jednu sekundu.
OUT 888, cr1 + zu1 + cr2
Svjetla moraju biti usklađena, tako da je pro-
SLEEP 1
lazak kroz raskršće potpuno siguran. Kad je na
OUT 888, ze1 + cr2
semaforu 1 crveno, na semaforu 2 može biti ze- SLEEP 5
leno ili žuto. Ne može na oba semafora biti OUT 888, zu1 + cr2
svjetlo iste boje, kao što ne može biti na jednom SLEEP 1
žuto, a na drugom zeleno. OUT 888, cr1 + cr2 + zu2
Žuto svjetlo (prilikom prelaska sa zelenog na SLEEP 1
crveno svjetlo) traje jednu sekundu, a crveno i LOOP
zeleno na semaforu br.1 pet sekundi. Andrija Gregurić

11
 NATJECANJA MLADIH TEHNIČARA

Lovačka čeka
(Primjer praktičnog zadatka)

Zadatak
1. Od papira se mogu napraviti različite kon-
strukcije. Vaš je zadatak napraviti lovačku čeku
gornje površine 80x80 milimetara. Čeka na ug-
lovima treba imati četiri nosača minimalne visi-
ne 30 cm i mora podnijeti teret od 50 grama.
Materijal za izradu su 3 kom. 80-gramskog papi-
ra veličine A4. Potrebno je nacrtati, a nakon to-
ga škarama izrezati planirane dijelove. Dijelove
treba pažljivo zalijepiti i ostaviti da se osuše.
Maketa treba biti samostojeća i ne smije biti za- ostalim dijelovima. Potrebno je napraviti 8 ili 12
lijepljena za podlogu. elemenata, kojima će se cjelokupna konstrukci-
Realizacija zadatka ja učvrstiti. Na slici je konstrukcija s 8 elemena-
Čeka je prikladna konstrukcija na četiri vrlo ta.
visoka stupa koji međusobno moraju biti dobro Ako ima vremena, može se od ravnog papira
povezani. Stupovi mogu biti okrugli ili četve- napraviti ogradica u gornjem dijelu čeke i ljes-
tvice za penjanje na vrh.
rouglasti. Okrugle stupove jednostavnije je izra-
diti (papir se mota oko olovke), a na četveroug-
Vrednuje se
laste je jednostavnije lijepiti dijelove za stabil-
nost. U našoj konstrukciji napravljena su četiri 1. nosivost
okrugla stupa od papira 70x300 milimetara. - nosi zadani teret - 5 bodova
Budući da ovdje imamo zadanu veličinu gor- - malo se uvija - 3 boda
nje plohe na čeki, treba prvo izraditi taj dio i na - slomi se pod teretom - 1 bod i nema ocjena
njega nalijepiti stupove. Gornju plohu treba dalje
napraviti kao samostojeću, a to znači da se na
2. sukladnost zadanim mjerama
papiru oko zadane površine 80x80 mm ostavi
- sve u zadanim mjerama - 5 bodova
još i rub od 15 mm s dijelovima za spajanje. Sta-
- djelomično po zadanim mjerama - 3 boda
jaću plohu nalijepimo na sam vrh već 40 do 50
- zadani elementi su izvan mjera - 1 bod
mm ispod kako bismo imali i ograđeni prostor
za lovce. 3. estetski izgled
Iz teorije o nosačima u graditeljstvu poznato - vrlo uredno - 5 bodova
je da za stabilnost konstrukcije služe trokutasti ili - djelomično uredno - 3 boda
rešetkasti oblici. Budući da su stupovi okrugle - neuredno - 1 bod
konstrukcije, navedeni oblik preporučujemo i u Branko Hrpka, prof.

12
 RADOVI MLADIH TEHNIČARA iz Rovinja na usavršavanju konstrukcija držača
za kredu.
Držač za kredu higijensko je pomagalo koje
služi za zaštitu ruku profesora i učenika. Osobi-
Poticaj tehničkom to je prikladno za osobe alergične na kredu. Os-
novni konstrukcijski problem koji je trebalo ri-

razmišljanju ješiti bio je kontinuirani izlazak krede iz držača

nakon što se kreda istroši.

mladih Držač za kredu prve generacije

Držač za kredu prve generacije uređaj je go-
tove konstrukcije, koji su učenici prilagodili
namjeni.
Udruga tehničke kulture “Galileo Galilei” iz
Rovinja klub je mladih tehničara koji se bavi
promidžbom konstruktorstva i tehničkog stvara-
laštva učenika osnovnih i srednjih škola Istarske
županije. Djeluju u ovim sekcijama:
- strojarska
- elektrotehnička
- robotičarska
- graditeljska
- informatička
- prometna i
- fotografska.
Temeljni cilj Udruge je razvoj intelektualnih
sposobnosti i praktičnih vještina učenika. Naj-
bolji način postizanja navedenog cilja ostvaruje Bili su to držači za šminku (ruž). U držaču za
se poticanjem učenika da konstruiranjem izraze šminku postoji uređaj za izvlačenje šminke slo-
svoje vizualne osobnosti. Zbog toga je u Klubu žene konstrukcije.
stalno otvoren natječaj: RAZVOJ TEHNIČKE Nepraktičnost te konstrukcije brzo se pokaza-
MISLI KROZ RAZVOJ ŠKOLSKOG PRIBORA. la. Čestice smrvljene krede ušle su u vodilice
Unapređujući školski pribor izmjenama u uređaja i blokirale njegov rad.
konstrukciji postojećeg školskog pribora, a zatim Držač za kredu druge generacije
i izrađujući svoju zamisao, učenik i sam postaje
Analizirajući nedostatke držača za kredu, nas-
sudionikom dinamike tehnike.
tala je drvena konstrukcija držača koju karakte-
Spomenutim programom ostvareni su sljede-
rizira vreteno s navojem M5.
ći projekti:
- držač za kredu
- držač za spužvu
- magnetni trokuti
- magnetni i vakuumski šestar,
a u tijeku je unapređenje školske klupe.
Prvo, inicijalno, konstrukcijsko rješenje dao je
profesor, a svaka nova generacija djelo je uče-
ničke promišljenosti i kreativnosti.
U ovom broju “ABC tehnike” opisat ćemo ka-
ko je tekao razvoj tehničke misli kod mladih čla-
nova Udruge tehničke kulture “Galileo Galilei”

13
 Vreteno je smješteno u gornjem cilindru, a Držač za kredu pete generacije
okretanjem donjeg cilindra rotacijsko se gibanje Ovaj model držača nastao je dodatkom ruči-
pretvara u translatorno, pri čemu gornja pločica ce za spužvu na držač četvrte generacije. Bez
vretena istiskuje kredu. obzira na glomaznost konstrukcije, držač se po-
Pri jednom okretu donjeg dijela držača vre- kazao praktičnim.
teno, odnosno kreda, pomiče se translatorno za
0,8 mm.
Nedostatak tog modela bio je spori izlazak is-
trošene krede.
Držač za kredu treće generacije
Osnovna karakteristika držača za kredu treće
generacije jest vreteno s navojem M10 i kora-
kom navoja 1,5 milimetar. Držač je izrađen od
tvrde plastike. Još uvijek istrošena kreda izlazi
sporo.

Držač za kredu šeste generacije

Kod ove konstrukcije potpuno je promijenje-
na koncepcija držača. Konstrukcijsko rješenje je
najjednostavnije za izradu, najjeftinije i najprak-
tičnije. Sjedinjuje držač za kredu i držač za
spužvu. Korisnik navlači rukavicu, praktično ru-
Držač za kredu četvrte generacije kuje kredom, a po potrebi može i spužvom bri-
Ovaj model je uporabljiv. Služi u nastavi u OŠ sati ploču.
Jurja Dobrile u Rovinju. Vreteno je izrađeno s
navojem M10 - dvostruki ulaz. Korak navoja je
3 mm, a time je postignuta i zadovoljavajuća br-
zina izlaska krede.
Dimenzije držača znatno su smanjene tako
da je rukovanje njime postalo jednostavno i
praktično.

Miroslav Stanišić, dipl. ing.

učitelj-mentor tehničke kulture

14
 INFORMATIKA U ŠKOLI • Od slogova: Sre, tan, Us, krs napiši riječi
Sretan Uskrs dobivene kao zbroj stringova.
CLS
PRINT “zbroj stringova”
a$ = “Sre”
Programiranje b$ = “tan”
c$ = “Us“

u Qbasicu (7) d$ = “krs“

x$ = a$ + b$ + c$ + d$
PRINT x$
END

U sedmom i osmom nastavku govorit ćemo o • Neka riječ HRVATSKA bude string s ozna-
stringovima. Vidjet ćemo kako neobične progra- kom a$. Od nje stvori nove riječi VAT, HRVAT,
me možemo pisati u QBasicu rješavajući različi- SKA.
te probleme. CLS
A$ = “HRVATSKA”
STRINGOVI (1) B$ = MID$(A$, 3, 3)
Naredbama za rad stringovima osim što se C$ = LEFT$(A$, 5)
služimo za obradu teksta služimo se i za mate- D$ = RIGHT$(A$, 3)
matička izračunavanja i za crtanje. Pojedine PRINT A$
matematičke probleme možemo jednostavno PRINT B$
riješiti pomoću stringova tako što najprije broj PRINT C$
pretvorimo u string pa ga obradimo kao string, a PRINT D$
potom ga ponovno pretvorimo u broj. Broj pret- END
varamo u string pomoću naredbe STR$, a string
pretvaramo u broj pomoću naredbe VAL. Za cr- • Unesi dvije jednako duge riječi pa napravi
tanje stringovima služi naredba DRAW. Stringo- od njih novu riječ koja će se sastojati od naiz-
ve možemo zbrajati, ali i kidati pomoću nared- mjeničnih slova unesenih riječi (npr. auto, buba
bi LEFT$, RIGHT$, MID$. Duljinu stringa odre- <abuutboa).
dimo pomoću naredbe LEN itd. 10 CLS
INPUT “unesi prvu riječ”; a$
• Svaki znak s tastature ima svoj kod, napiši INPUT “unesi drugu riječ”; b$
program koji će ispisati kodove tih znakova z$ = “”
(ima ih 255). IF LEN(a$) = LEN(b$) THEN
CLS a = LEN(a$)
FOR X=1 TO 255 FOR x = 1 TO a
PRINT X; CHR$(X); x$ = MID$(a$, x, 1)
NEXT X y$ = MID$(b$, x, 1)
END z$ = z$ + x$ + y$
NEXT x
• Unesi riječ i ispiši svako njezino slovo u no- ELSE
vi redak. PRINT “pogrešan unos, pokušaj
CLS novi unos”
INPUT “UNESI RIJEC”; A$ BEEP: SLEEP 2
FOR X = 1 TO LEN(A$) GOTO 10
PRINT MID$(A$, X, 1) END IF
NEXT X PRINT “novonastala riječ je “; z$
END END

15
 • Za unesenu riječ potrebno je ispisati je li • Napiši program koji će za unesene tri razli-
palindrom. (Palindromi su riječi koje se mogu čito duge riječi, ispisati te riječi u obliku rečeni-
čitati i naopako a da zadrže isti smisao, npr.: ra- ce tako da u njoj budu poredane od najkraće do
najduže riječi (idem, ja, sporo <ja idem sporo).
tar, oko, kapak, kuk ....)
10 CLS
CLS
INPUT "Unesi prvu riječ "; a$
INPUT “unesi neku riječ”; a$ INPUT "Unesi drugu riječ "; b$
a = LEN(a$) INPUT "Unesi treću riječ "; c$
FOR x = 1 TO a a = LEN(a$): b = LEN(b$): c = LEN(c$)
b$ = MID$(a$, x, 1) IF a <> b AND a <> c AND b <> c THEN
c$ = b$ + c$ IF a < b AND a < c THEN
NEXT x PRINT a$; " ";
GOSUB skok1
PRINT a$; “ “; c$
END IF
IF c$ = a$ THEN IF b < a AND b < c THEN
PRINT “riječ je palindrom” PRINT b$; " ";
ELSE GOSUB skok2
PRINT “riječ nije palindrom” END IF
END IF IF c < a AND c < b THEN
END PRINT c$; " ";
GOSUB skok3
END IF
• Za unesenu rečenicu treba ispisati koliko ELSE
ima pojedinih samoglasnika i koliko ukupno ima GOTO 10
samoglasnika, treba se služiti ASCII kodovima za END IF
velika ili mala slova (AEIOU). END
CLS skok1:
INPUT “unesi rečenicu”; a$: PRINT a$: PRINT IF b < c THEN
PRINT b$; " "; c$
BA = 0: BE = 0: BI = 0: BO = 0: BU = 0: U = 0 ELSE
FOR x = 1 TO LEN(a$) PRINT c$; " "; b$
END IF
b$ = MID$(a$, x, 1)
RETURN
c = ASC(b$) skok2:
IF c = 65 THEN BA = BA + 1 IF a < c THEN
IF c = 69 THEN BE = BE + 1 PRINT a$; " "; c$
IF c = 73 THEN BI = BI + 1 ELSE
IF c = 79 THEN BO = BO + 1 PRINT c$; " "; a$
IF c = 85 THEN BU = BU + 1 END IF
NEXT x RETURN
skok3:
U = BA + BE + BI + BO + BU IF a < b THEN
PRINT “A=”; BA PRINT a$; " "; b$
PRINT “E=”; BE ELSE
PRINT b$; " "; a$
PRINT “I=”; BI
END IF
PRINT “O=”; BO RETURN
PRINT “U=”; BU
PRINT “ukupan broj samoglasnika je”; U (Nastavak u idućem broju)
END Damir Čović, prof.

16
 PRIGODNO ZA USKRS

Zeko trbonja
(Nacrt u prilogu)

sten u koji se umeće pisanica a kod većih mo-

Za svečano uskrsno raspoloženje i nešto neo-
bično bit će naš rad zeko, koji je stalak za pisa-
nice ili izrađen u većem omjeru služi kao koša-
rica za pecivo, odnosno ukras za poklone. Mo-
gućnosti razrade prepuštamo vašim željama. U
osnovi to su izrezana dva jednaka komada kon-
ture zeke koji leži a sastavljena su križnim zare-
zivanjem ušiju i nogu. U sredini je postavljen pr-
dela stavljena je daščica - dno, prikladno obli-
kovana da se mogu umetnuti pecivo, kolači,
bomboni, slastice ...
Materijal za izradu je karton odnosno furnir ili
tanka šperploča, što će ovisiti o veličini modela.
Stoga radite odgovarajućim alatom. Bojenje
prepuštamo vama. Ne vlažite suviše površine.
(omi)
Ilustracije: Selber machen, 4. 2000.

Zeku načinite u različitim omjerima pa će uz pokoju sitnicu biti prava atrakcija kao stalak za pisanice, košaricu ili uk-
ras za poklon. Materijal je karton, furnir ili tanka šperploča ...

17
 OBNOVLJIVA ENERGIJA

Borba za vjetrenjače

Gondola (dužina 18 m,
širina 6 m, visina 6,20 m).
Ovdje su smješteni teh-
Diza
nički uređaji; masa gon-
Za ra
dole je oko 380 tona.

Rotor
Promjer oko 120 m, masa 115 to-
na. Ovisno o snazi vjetra, okreće
se šest do dvanaest puta u minuti.
Rotorski su listovi namjestivi poje-
dinačno.

18
 Helikopterska paluba
Tehničari se mogu užetom spustiti iz
helikoptera ravno na podij gondole
Rotorska osovina
Prenosi energiju
vrtnje na prijenosnik
alica u gondoli
adove popravka

Transformator
Povisuje napon električne
struje na 20 kV, kako bi se
Generator mogla voditi izravno u elek-
Prijenosnik tričnu opskrbnu mrežu
Pretvara mehaničku
Ovdje se brzina vr-
Azimutski sustav energiju vrtnje u iz-
tnje rotora povisuje
Elektromotori us- mjeničnu struju
na 670 do 1170 ok-
mjeravaju gondolu retaja u minuti
ovisno o smjeru
vjetra

Toranj
Visina 90 metara. U njegovoj unutraš- Izvornik: Welt am Sonntag, 11. 1. 2004
njosti smješteni su strujni vodovi, diza- Pripremio Željko Medvešek
lo i komora za spašavanje na moru

19
 PRAKTIČNO
Slonići
(Nacrt u prilogu)
Rad od punog drveta pa i od laminata izazov je
za početnike. Takvi su radovi u pravilu jednostav-
nijeg oblika i ne suviše zahtjevne točnosti, uz
skromnu opremu radionice. Od posebne će po-
moći biti električni alat, koji je na tržištu po zaista
povoljnim cijenama i moguće ga je nabavljati po-
jedinačno. Za modelare je posebno važna deku-
pir-pila ili modelarska povratna pila. Tim se pilama
može piliti po slobodnim i konstruiranim krivulja-
ma. Od velike su pomoći, no zahtijevaju strpljiv
rad i dosta vježbe. Na tržištu ih ima po različitim ci-
jenama i od različitih proizvođača. Za skromne
zahvate sve su dobre i izdržljive uz pažljivo održa-
vanje.
Takva vježba je izrada slonića - podupirača za
knjige. Nacrtani su na kvadratnoj mreži stranica 10
milimetara, koju donosimo u prilogu uz ostale ilus-
tracije. Stoga je rad razumljiv i jednostavan.
Slonići - stalak za knjige nisu zahtjevnog rada. Prihvatite izradu kao vježbu. Daljnju razradu suvenira, igračaka ili dru-
gih ukrasa prepuštamo vama. Materijal je puno drvo ili laminat debljine oko 28 milimetara.
Za osnovni materijal pribavite punu drvenu das-
ku ili laminat debljine 2,8, dužine oko 45 i širine
17 centimetara za tijela te šperploču za uha i alu-
minijski lim za podnožje. Potrebni su vijci za spa-
janje podloge i tijela, pust za donju - podnu povr-
šinu te vodeno - bijelo ljepilo, a po želji japanski
papir ili boja za ukrašavanje ...
Veličine tijela možete povećati ili smanjiti ili čak
po želji promijeniti položaj pa će rad u cijelosti bi-
ti vaš.
Pomoću papira za prijenos na kojem je već ucr-
tana mreža nacrtajte oblik. Možete se poslužiti i fo-
tokopiranjem jer rad ne zahtijeva točnosti glede
“povlačenja” po dužini ... Takvu kopiju namažite
ljepilom i zalijepite na materijal. Drugi je način da
rabite provjereni indigo-papir. A treći da oblike
nacrtate - precrtate na tvrđi crtaći papir pa izreže-
te uzorke (mustre, šablone) po kojima ćete nacrta-
ti oblike. Dakle načina za prijenos ima pa odabe-
rite onaj najdostupniji. Budete li izrađivali više
primjeraka, tada načinite papirnate uzorke koji
mogu kasnije služiti godinama skromnim učenič-
kim zahtjevima.
Povratnom pilom ili dekupir-pilom ispilite obli-
ke tijela i uha. Lijepljenu kopiju laganim potezi-
ma brusnog papira odstranite. Doradite bridove.
Nemojte ih suviše zaobliti. Pri piljenju pazite na
mogućnosti pile i na zakretanje lista. Bolje se neko-
21
 ZA USKRS

Korisni ukras
Atraktivnu vjetrenjaču, ukras na balkonu ili u
vrtu izradite dok se drugi ukućani zabavljaju pi-
sanicama. Materijal će biti komadić daščice od
sandučića u kojem se transportira voće. Potreb-
no je pronaći odgovarajući komad plastične fo-
lije od isluženog fascikla ili ambalaže iz čijeg će
se kvadrata zarezivanjem načiniti jednostruki ili
Dekupir-pila od pomoći je u svakoj radionici. Ima ih dvostruki propeler. Pronađite dvije letvice ili ši-
po pristupačnim cijenama. Uz strpljiv rad, održavanje be za nosače odnosno prilagodite možda držak
i upute proizvođača svaki će model biti dugotrajan. metle ... Ispilite dijelove rezbarskom pilicom ili
Vidjeli smo ih po pristupačnim cijenama (oko 500 ku- pažljivo izrežite nožićem. Za lakše umetanje od-
na) u trgovačkim centrima nadomak Zagreba. Tako je i
ovo pomagalo istisnulo rad pilicom na koji su mnogi
nosno spajanje vijcima ili čavlićima poslužite se
neopravdano prigovarali ... šilom. Rad je praktički završen. Bojite tempera
bojom.
liko puta i vratiti u pojedini kut nego suviše odre-
zati konture.
Oko zabušite glodalom ili svrdlom a oštrim no-
žićem pa brusnim papirom oblikujte konture surle.
Pomognite si i rašpama ili različitim gradacijama
brusnog papira.
Površinski obradite rad po želji. Slonići mogu bi-
ti obojeni kao u cirkusu ili ukrašeni nalijepljenim
japanskim papirom koji je prije toga bio dobro na-
močen u bijelo - vodeno ljepilo. Nanošenje papira
dogotovite uz pomoć kista.
Podloga je pločica aluminijskog lima 30x8 cen-
timetara koja ima dva provrta za spojne vijke 2x30
milimetara. Možete rabiti i čelični lim. Zabušite
dosjede za glave vijaka - da ne strše. A s donje stra-
ne nalijepite što tanji pust (filc) da se ne oštećuje
podloga police ili pisaćeg stola gdje će slonići biti
ukras zajedno s knjigama.
Pokušajte izraditi maskote i igračke koje bi sim-
bolizirale vaše mjesto i tako si preko učeničke zad-
ruge nastojte poboljšati džeparac za učeničko pu- Prisjetite se hranilište koje smo objavili nedav-
tovanje. no, u broju za veljaču 2004., pa i taj rad načini-
Pošaljite nam snimke svojih radova. Rado ćemo te za očuvanje okolice svoga stana i grada. Po-
ih objaviti i nagraditi. mognimo pticama!
Ilustracije: Selber machen - Kreativ, 11/2001. Sretan vam Uskrs!
Pripremio Miljenko Ožura, prof. Ilustracija: Bastel-Spass, 2003.

22
 UKRASI

Prozorski
detalji

Živost i veselje o Uskrsu koji

ove (2004.) godine pada u ned-
jelju 11. travnja, davat će i poko-
ji ukrasni detalj obješen u stanu
ili na prozoru. To mogu biti raz-
ličiti vjenčići na ulaznim vratima,
grančica na stolu i namještaju pa
i pisanice obješene na propupalu
granu.
Neobičan će ukras biti mas-
kote umiljatih životinja i ptica.

Izradite ih bez suvišnih detalja a kao

materijal rabite kolaž-papir, različite
spužvaste materijale, pust (filc). Ideja
ima napretek samo se valja dogovoriti
što načiniti. Pogotovu ako imate mlađu
braću i sestre. To neka budu zajednički
ukrasi.
Za rad vam trebaju škare, skalpel,
deblja igla, ljepilo, spojnice ... Naše pti-
čice izrađene su od kartona uz dodatak
suhe trave, vune i obojenog perja. Sve
je povezano rafijom ili koncem a pri
kraju je obješena pisanica.
Takvi ukrasi traju godinama pa ih va-
lja spremiti. Bit će lijepa uspomena da-
nas-sutra kada odrastete, da se prisjetite
ugodnog doma i obiteljske idile. (omi)
Ilustracije: Bastel-Spass, 2004.

23
 ZA VESELJE
Izradite pisanice
Izrada pisanica za Uskrs tradicija je koja se
njeguje od pamtivijeka. Koliko god suvremena
trgovina nudi nadomjestke, još uvijek je pisani-
ca samo ona načinjena od jajeta ili njegove ljus-
ke. Ostalo su ipak dio zabave za one najmlađe
dok ne stasaju da i sami ne načine pravu pisani-
cu.
Pisanice se uobičajeno izrađuju na Veliku su-
botu u popodne kada su domaćice zaokupljene
poslovima u kuhinji a dobri djedovi uz unučad
ukrašuju pisanice. Ove 2004. godine Uskrs je u
nedjelju 11. travnja. Uz pisanice vezani su na-
rodni običaji pojedinih krajeva.
Ispuhane i ukrašene ljuske mogu potrajati
godinama. Pune pisanice znaju prsnuti i stvarati
zadah pa ih nije preporučljivo čuvati. Ima i onih
24
“prepariranih” trajnih koje su koji put prava re-
mek-djela likovne obrade. Posebne su okovane
odnosno potkovane pisanice pa optočene zla-
tom i dragim kamenjem, što se ubraja u svjetska
zlatarska i kovačka umijeća ...
Naše pisanice možete obojiti prirodnom bo-
jom koju stvara kuhana lupina luka. A da postig-
nete različite ukrasne detalje, poslužite se privi-
janjem lišća, elastike, uzice i zamotajte pisanicu
u rijetku tkaninu pa će biti opet nešto novo.
Netko kuha jaja pa ih potom boji svako posebi-
ce. Ta se tehnika primjenjuje pri ukrašavanju
perom i voskom. No bojenje u prirodnoj boji
može biti ujedno i kuhanje! Malo vježbe! Javite
nam kojim se još prirodnim neškodljivim boja-
ma može obojiti pisanica. Pošaljite nam snimke.
Druge neobičnosti nastat će ako rabite za uk-
rašavanje neobične detalje poput cvijeća, vrpce,
poštanskih maraka, sličica letraseta ... Odvojena
- razdvojena ljuska ostala pri odvajanju u kuhi-
nji ako se pažljivo ukrasi poslužit će svojim dru-
gim dijelom uz komadić vrpce ili uzice kao uk-
ras za maleni dar! (Može i za bombon-pisanicu!)
(omi)
Ilustracije: Ana, 4-94; Basteln mit Herz, br. 15
 ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO

Novi modelarski
izazovi

Razvoj modelarskih gradnji i ponuda na tržiš-

tu pobuđuju svakog dana sve više poklonika.
Jednostavni zahvati i bogate ilustracije, uza sav
materijal i uređaje, uz prikladne cijene omogu-
ćuju nabavu. Zanimljivi su zrakoplovni modeli
koje zadnjih godina pokreću elektromotori zah-
valjujući i novim baterijama.

Klubovi Hrvatske zajednice tehničke kulture

uvijek pružaju ugodan prostor za bavljenje raz-
ličitim aktivnostima i za druženje. Za nedavnog
posjeta načinili smo atraktivnu snimku u Karlov-
cu. Tata i sin Danko i Damir Janeković upravo
su završavali izgradnju zrakoplovnog modela na
električni pogon (“tip 400”). Raspon krila je
1500 mm i dužina trupa oko 900 milimetara.
Radioupravljanje riješeno je pomoću dva kana-
la a s jednim punjenjem baterija moguć je let od
desetak minuta, što ovisi i o trenutačnim svoj-
stvima zraka. Konstrukcija je slobodna i nabav-
ljena je u “kitu”.
Molimo da svoje snimke s natjecanja i rada
pošaljete uz pokoju napisanu riječ. Rado ćemo
to objaviti. Naša adresa: Uredništvo “ABC tehni-
ke”, Dalmatinska 12, P. p. 149, 10 002 Zagreb,
ili se javite elektronskom poštom:
abc-tehnike@hztk.hr.
Snimio Miljenko Ožura, prof.

25
 SAMOGRADITELJSTVO

Jednostavna i
čvrsta rešetka
za roštilj
Da bi se namirnice ispekle i pripremile za je-
lo što kvalitetnije, treba iskoristiti sve prednosti
roštilja. Najvažnije je od svega da se sirovina od
koje se priprema hrana peče polagano odnosno
na vatri (žaru) odgovarajuće jačine. Kako se vat-
ra ne može uvijek prilagoditi pojedinoj vrsti na-
mirnica, lakše je, ovisno o potrebi, podizati ili
spuštati rešetku.
Spomenuta rešetka izrađena je od čeličnih
profila, koji se mogu naći u svakoj trgovini že-
ljeznom robom. Okvir s jednom slobodnom
stranom (radi lakše pripreme vatre i čišćenja) iz-
rađen je od kutnog željeza 40x40x5 milimetara.
Na taj okvir zavarena su četiri okomita nosača
od plosnatog željeza 60x5 milimetara. Na te no-
sače zavarene su vodilice za rešteku od kutnog
željeza 25x25x4 milimetra. Ti profili veće di-
menzije odabrani su zbog toga da bi cijela rešet-

Presjek A-A

U ovom uspješno ispitanom primjeru može MATERIJAL

se gotova, kupljena rešetka za roštilj od nehrđa- 1 Če 40x40x5 1930 mm 2,97 kg/m 1 5,73 kg
jućeg čelika (veličine 70x40 cm) postaviti na tri 1
2 Če 25x25x4 5790 mm 1,45 kg/m 8,39 kg
različite udaljenosti od vatre (7, 14 i 21 cm), već
prema stanju vatre odnosno žara i zgotovljenos- 3 Če 60x5 940 mm 2,36 kg/m 1 2,21 kg
ti jela. Ukupno 16,33 kg

26

Tlocrt
ka imala veću masu i da se ne bi pomicala pri
uvlačenju i izvlačenju, odnosno pri premješta-
nju s jedne na drugu razinu.
Svi su spojevi zavareni kućnim električnim
uređajem za zavarivanje kod oko 90 A. Izrađe-
na rešetka ne smije se premazivati bojama, jer
bi one izgorjele na visokoj temperaturi i davale
hrani neugodan miris i okus.
Pripremio Ninoslav Janson
POVIJEST ZRAKOPLOVSTVA (26)
Rušitelji rekorda -
- Sovjetski Savez se
uključuje u utrku
Suhoj T-431 (Su-9/Su-11)
Jednosjed lovac prvi put je poletio 1955. go-
dine. Podaci poznati početkom 1980. godine za
Su-11 su ovi: imao je jedan turbomlazni motor
Ljulka AL-7F potiska od 7000 do 10 000 kg, ras-
pon krila 8,43, dužinu 17 i visinu 4,90 m, pov-
ršinu krila 25 m2, masu prazan 9000 a spreman
za polijetanje 13 600 kg, najveća brzina bila mu
je na visini 11 000 m 1915 km/h i praktični vr-
hunac 17 000 metara.
Postignuta su tri svjetska rekorda, dva s inači-
com Su-11 i jedan sa Su-9.
Anatolij Koznov postigao je 25. rujna 1962.
brzinu 2337 km/h iznad zatvorenog kruga opse-
ga 500 kilometara.
Vladimir Iljušin postigao je dva rekorda visi-
ne: 14. srpnja 1959., apsolutnu visinu 28 852 m
i 4. rujna 1962. visinu 21 170 m u horizontal-
nom letu.
27
 postizanjem visine: 3000 m za 41,2 sek, 6000
m za 1 min 0,1 sek, 9000 m za 1 min 21 sek,
12000 m za 1 min 59,3 sek.

Mikojan E-66 i E-66A (MiG-21)

Prvi let obavljen je 1955. godine, lovac jed-
nosjed Mig-21MF (E-66B) imao je jedan tur-
bomlazni Tumanski R37F motor potiska 6000
kg s dodatnim raketnim motorom potiska 3000 Mikojan E-160
kilograma. Raspon krila bio mu je 7,15, dužina
Ovaj pokusni jednosjed prvi put je poletio
13,46, visina 4,5 m, površina krila 23 m2, masa
1961. godine opremljen turbomlaznim moto-
u polijetanju 7575 kg, najveća brzina 2125
rom Tumanski TRD Mk p.166 od 10 000 do
km/h na visini 11 000 m i radijus djelovanja 600
kilometara.
Postignuta su četiri rekorda: Georgij Mosolov
je 31. listopada 1959. postigao rekord apsolut-
ne brzine 22 388 km/h, a brzinu 2148,66 km/h
iznad zatvorenoga kruga opsega 100 km posti-
gao je sa E-66 Konstantin Kokinski 16. rujna
1960. godine. Georgij Mosolov je 28. travnja
1961. s E-66A postigao apsolutnu visinu 34 714
metara. Svjetlana Savicka postigla je 15. stu-
denoga 1974. godine s E-66B seriju rekorda

15 000 kg potiska, raspon krila bio mu je 9,00

m, dužina 20,00 m, masa u polijetanju 9000 ki-
lograma. Postignuta su tri svjetska rekorda: 7. sr-
pnja 1962. Georgij Mosolov postigao je brzinu
2681 km/h u ravnoj crti dugoj 15-25 kilometa-
ra. Aleksander Fedetov postigao je brzinu 2401
km/h iznad zatvorenoga kruga opsega 100 km
7. listopada 1961. godine, a Pjotr M. Ostapen-
ko je 11. rujna 1962. postigao rekord održava-
nja horizontalnog leta na visini 22 670 metara.
JUZ

28
 LJETOPIS TEHNIKE (28)
Izumi i otkrića
1901. - 1905.
godine
Prvi serijski automobili u Europi
1901. Poslije prvih pokusa cestovnih vozila
pogonjenih benzinskim motorima, u užem kru-
gu stanovništva smanjila se nevjerica prema tom
prometalu. Pojavilo se i dovoljno kupaca za se-
rijski proizvedene automobile. Uz tvrtke izumi-
telja benzinskih automobila (Daimler/Maybach i
Benz), istaknuli su se i drugi graditelji kao Ferdi-
nand Porsche s vozilom “Lohner-Wagen”, kod
kojeg su u glavčine prednjih kotača bili ugrađe-
ni elektromotori.
Prvi automobili spremni za tržište sagrađeni
su u Francuskoj. Tamo između 1890. i 1900.
godine tvrtka Panhard & Levassor uz 20-postot-
nu pristojbu za licenciju sastavlja Daimlerova
vozila. Daimlerove automobile proizvodi i Ar-
mand Peugeot. Grof Albert de Dion i njegov
partner Georges Bouton dograđuju motore
Daimler i Benz te uskoro razvijaju izvrsne vlas-
tite pogonske mehanizme. Godine 1898. Louis
Prvi automobil Porsche, izrađen u tvrtki Lohner; motor
ovog neobičnog vozila ugrađen je u glavčine prednjih
kotača
Renault u maloj radionici u Billancourtu kod Pa-
riza osniva svoj kasniji narasli imperij.
S prvim utrkama oko 1900. godine promije-
nila su se na tržištu mjerila za prosudbu. Uz
udobnu i čvrstu nadogradnju (karoseriju) - čiji su
uzor bile stare raskošne konjske kočije - sad ku-
pac zahtijeva i brzo vozilo. Automobili postaju
brži i sve se više proizvode.
Viseća željeznica u Wuppertalu
1. ožujka 1901. U Elberfeldu (kasnije prei-
menovan u Wuppertal) stavljena je u pogon pr-
va, 4,5 km duga dionica viseće željeznice za
putnički promet. Nova visoka željeznica lebdi
većim dijelom iznad rijeke Wuppera (slika lije-
vo), a dijelom i iznad gradskih prometnica (slika
desno).
Duhovni otac ovog neobičnog sustava bio je
inženjer Eugen Langen, koji je umro još 1895.
godine. Načelo lebdeće željeznice temelji se u
prvom redu na analizi troškova, koji su bili znat-
no manji od drugih vrsta željeznica na stupovi-
ma i dakako od podzemne željeznice. Nosivi
sustav dvokolosječne željeznice i sustav električ-
nog napajanja ovješeni su na čvrste lučne nosa-
če od dvostrukih čeličnih T-profila, na visini od
8 do 12 metara. Prosječna brzina prometovanja
(uključivo zaustavljanje) iznosi 30 km/h.
Prvi motorni let zrakoplova
14. kolovoza 1901. Pred više od dvadeset
očevidaca njemačkom je Amerikancu Gustavu
Weiskopfu (poslije iseljenja u Ameriku promije-
nio je ime u Gustave Whitehead) uspio prvi mo-
torni let u povijesti. Prije mijene stoljeća taj je
školovani bravar i mornar radio zajedno s O. Li-
lienthalom, koji je u blizini Berlina izvodio po-
kuse u kliznim letovima. Godine 1895. White-
29
head je u Americi sagradio svoju prvu kliznu let-
jelicu. Kao vizionar, bio je uvjeren kako buduć-
nost u zračnom prometu imaju samo zrakoplovi
pokretani motorom. U Pittsburghu je sagradio
prvu letjelicu s parnim strojem. Već prvi let zavr-
šio je padom na jednu zgradu. Poslije te nezgo-
de (s velikom štetom) policija je protjerala njega
i njegovu ženu iz grada.
U ljeto 1900. Whitehead se seli u Bridgeport i
tamo gradi model “Br. 21” s benzinskim moto-
rom vlastite konstrukcije. Tim strojem uspio mu
je prvi motorni let, a zrakoplov je već pokazivao
značajke kasnijih konstrukcija; imao je zatvoreni
trup i stajni trap. Krila su se mogla preklapati.
“Br. 21” je uz pilota imao još jedno mjesto za
putnika. Nešto kasnije, 17. siječnja 1902., Whi- Usisač prašine Cecila Bootha na vozilu s konjskom
tehead je sa svojim modelom “Br. 22” ostvario zapregom; naprava može istovremeno usisavati praši-
prelet od sedam milja. U kasnijim vremenima nu iz četiri stana
napravio je brojne druge izume i tehničke inova-
cije, među ostalim višecilindrične zrakoplovne i prvi mali kućanski aparati na struju. U uporabi
motore i upravljive propelere. Izvodio je pokuse su električno glačalo, električna peć i dr. Snaga
vodoravnim cilindrima i vodenim hlađenjem. koja je bila na raspolaganju u domovima nije
omogućivala pogon većih strojeva, pa su npr.
perilice za rublje s miješalicom morale biti pok-
retane rukom. Godine 1900. stigao je u upora-
bu i stroj za čišćenje podova s pogonom na stla-
čeni zrak, koji je samo dizao prašinu i izazivao
nezadovoljstvo. Godine 1901. izumljen je prvi
vakuumski usisač s filtarskom vrećicom. Iste go-
dine Britanac Cecil Booth predstavlja usisač na
vozilu, koji je s prometnice usisavao prašinu u
stanovima: za to je samo trebalo dovući gipke
cijevi kroz prozore u stanove.
Veliki polet u industriji čelika
1902. Začuđujuće dobri rezultati u industriji
Pogled odzada na Whiteheadov motorizirani klizni čelika postignuti su u prvom redu zahvaljujući
zrakoplov “Br. 21” iz 1901. godine; u krilu graditelja
sjedi njegova mala kći Rose

Godine 1903. dospijeva u sjenu braće Orvil-

lea i Wilbura Whrighta, koji su dugo vremena
slovili kao prvi letači motornih zrakoplova. Tek
1965. napokon se u mnogim krugovima počelo
priznavati da taj tehničko-povijesni uspjeh treba
pripisati Gustavu Whiteheadu.
Izumi olakšavaju kućanske poslove
Oko 1901. Električna struja polako ulazi u Pogled na Kruppova proizvodna postrojenja u Essenu,
kućanstva. Uz električnu rasvjetu tu već postoje s mehaničkim radionicama i teretnim kolodvorom

30
unutarnjim transportnim sustavima u čeličana-
ma - vozna vitla, mosne dizalice i sl. To je omo-
gućilo uporabu strojeva i talioničkih peći znatno
većih kapaciteta, a istodobno je fizički rad pos-
tao laganiji. Suvremene peći prerađuju ne samo
rudu nego i staro željezo, kojeg je dovoljno pru-
žala željeznica (istrošene tračnice i kotači). Ne
manje važni bili su i suvremeni proizvodni pos-
tupci, pri čemu je važnu ulogu imala i višestu-
panjska obrada u neprekinutom proizvodnom
procesu: od obrade rude preko izrade čelika do
valjanog proizvoda “u jednoj vatri”, bez hlađe-
nja i ponovnog zagrijavanja materijala u među-
fazama.
Sinkroni električni motor
1902. Ernst Danielson iz Švedske izumio je
sinkroni motor. Kod indukcijskog motora, koji je
već prije razvio Nikola Tesla, rotor motora vrti se
s određenim “klizanjem” iza pokretajućeg ok-
retnog polja. Danielson je zamijenio nemagneti-
zirani rotor s trajnim ili električnim magnetima i
dobio motor, koji se okreće bez klizanja i brzi-
nom vrtnje koja točno odgovara frekvenciji elek-
trične mreže.
Prvi upravljivi motorni let
17. prosinca 1903. Orville Wright ostvario je
u SAD-u prvi upravljivi (!) motorni let. Trajao je
samo dvanaest sekundi i pri tome je letjelica pre-
valila samo 36 metara. Istog su dana ostvarena
još tri upravljana leta, od kojih jedan u trajanju
od 49 sekundi i na udaljenost od 260 metara.
Lagani dvoplošnjak, s kojim su braća Wright 17. pro-
sinca 1903. ostvarila prvi upravljivi motorni let
Doduše, ti su pokusni letovi u Kill Devil Hillsu
kod Kitty Hawka (Ohio) bili kraći od letova koje
je 1901. i 1902. ostvario Gustave Whitehead,
ali se zato letjelicom “Flyer 1” braće Orvillea i
Wilbura Wrighta moglo precizno upravljati, za
razliku od Whiteheadova zrakoplova.
Pokretni željeznički mostovi iznad rijeka
i kanala
1903. Tamo gdje se željezničke pruge ili pro-
metnice ukrštavaju s vodenim putovima, javlja
se problem gradnje mostova. Brodovi moraju
imati dovoljno prostora u visinu za jarbole, dim-
njake, samarice ili pak za visoke zapovjedničke
mostove. To je moguće samo visokograđenim
mostovima, ali su se kod manjeg prometa poka-
zali gospodarstvenijima pokretni mostovi.
Okretljiv srednji dio mosta na plovnom putu
Prema načinu pokretanja razlikuju se četiri
sustava: okretni mostovi, koji se okreću oko
okomite osi; preklopni mostovi, koji se prekla-
paju prema gore oko vodoravne osi; podizni
mostovi, kod kojih se jedan njihov dio diže na
paralelnim okomitim vodilicama; i posmični ili
potiskivani mostovi, kod kojih se jedan dio po-
tiskuje unatrag u uzdužnom smjeru.
Najprije su se kao pokretni mostovi gradili že-
ljeznički okretni mostovi. Prvi njemački most te
vrste sagrađen je 1907., najveći okretni željez-
nički most u Nizozemskoj na pruzi Amsterdam
- Zaandam preko kanala na Sjevernom moru.
Preklopni mostovi slavili su svoju premijeru ta-
kođer 1907. sa željezničkim prijelazom preko
obalnoga kanala kod Friesoythea u Njemačkoj.
31
Podizni su mostovi došli kasnije, a posmični su
mostovi jedva imali neku važnost u željeznič-
kom prometu.
Pokretni željeznički mostovi mogu biti i brod-
ski (pontonski) mostovi koji se ne oslanjaju na
nosive stupove, nego su postavljeni na gusto po-
redana usidrena plovila. Jedan dio takva mosta
može jednostavno “isploviti” i tako napraviti
prolaz za brodove.
gov stroj mehanički radio. Nasuprot tome, fran-
cuska turbina odmah je radila gospodarstveno.
Brodogradilišta prelaze na gradnju bro -
dova s turbinama
1905. Nakon što je još 1903. britanski trajekt
“Quenn” na La Mancheu bio opremljen turbi-
nom snage 7500 KS (5520 kW) i nakon što su
1904. kao prvi trovijčani linijski brodovi “Victo-

Električna energija iz geotermičke elek- elek-

trične centrale
1904. U Larderellu, Toskana, sagrađena je pr-
va na svijetu geotermička električna centrala. In-
stalirane parne turbine pokreću generatore sna-
ge od više stotina kilovata. Te turbine rade izrav-
no na paru, koja s temperaturom od 150 oC do
200 oC i s tlakom od četiri do pet atmosfera stru-
ji neprekidno iz podzemlja. Pojedini izvori daju
na sat oko 25 tona pare. U početku malo pos- rian” sa 10 629 BRT i “Virginian” sa 10 754 BRT
trojenje postalo je kasnije osnova za velike elek- bili spušteni s navoza s ugrađenim turbinama
snage 12 000 KS (8832 kW), sad je zaplovio i
Cunard-Liner “Carmaria” sa 19 566 BRT i turbi-
nama Brown sa 21 000 osovinskih KS (15 456
kW). On je u to vrijeme bio najuvjerljiviji pred-
stavnik nove generacije brodova. Kraj zastarjelih
parnih brodova više nije bio daleko. Velika bri-
tanska i ubrzo druga brodogradilišta usmjerava-
ju se na gradnju novih brodova s turbinskim po-
gonom.

trične centrale, koje su među ostalim opskrblji-

vale električnu mrežu velikog dijela talijanskih
državnih željeznica.
1905. Francuski inženjeri Marcel Armengaud
i Charles Lemale pregrađuju jednu Lavalovu tur-
binu u plinsku turbinu.
Zamisao o plinskoj turbini opisao je 1897. u
jednom pismu Šveđanin Gustaf Dalén: “Predo-
či si jednu peć! Ako kroz otvor peći upuhuješ Posljednji veliki putnički brodovi s parnim
zrak, dim izlazi kroz dimnjak. Zanimljivo je pri- strojevima, npr. “Kaiser Wilhelm der Große”,
tom da gore izlazi 3 m3 plina, dok dolje uvodiš imali su četverocilindrične trostruke ekspanzij-
samo 1 m3 zraka. Drugim riječima, jedna crpka ske strojeve i 14 parnih kotlova, koji su trošili na
na vrhu u ispušnim plinovima mogla bi pokreta- sat 20 tona ugljena. Za posluživanje tih kotlova
ti drugu crpku za dopremu svježeg zraka. Sad, bila su potrebna 104 ložača!
ako se takva crpka zamijeni turbinom ...” Izvornik: Paturi, Felix, R., ‘Chronik der Technik’
Norvežanin Egidius Elling sagradio je još (1988.)
1884. plinsku turbinu, ali je tek 1903. jedan nje- Pripremio Željko Medvešek

32

POVIJEST ROBOTIKE
Robotički vid
Po pridjeljivanoj važnosti malo se toga u cje-
lokupnoj povijesti robotike može usporediti s
osjetilom (senzorom) vida. Ta važnost nije samo
odraz iskustvene ocjene nadmoći vida nad osta-
lim osjetilima već i šireg razumijevanja pojava i
uloge vida u biološkoj evoluciji. Pojava vida u
evolucijskom razvoju organizama toliko je zna-
čajna da se cjelokupno vrijeme evolucije može
podijeliti na razdoblje prije i poslije njegove po-
jave. Gotovo diskontinuitetan rast učinkovitosti,
nezabilježen u razvoju drugih osjetila, daljnje je
svjedočanstvo o važnosti vida za preživljavanje.
Evolucijska pojava i razvoj vida zbunili su Darwi-
na toliko da je u svom ogledu “Organi izuzetne
perfekcije i složenosti” napisao sljedeće: “Pret-
postaviti da je oko, sa svim svojim prilagodbama
fokusa različitim udaljenostima, zadivljujućim
razlikovanjem jakosti svjetla, korekcije sferne i
kromatske aberacije, moglo biti oblikovano pri-
rodnom selekcijom, izgleda, slobodno izjavlju-
jem, apsurd najvećeg mogućeg stupnja.”
Na temelju dosadašnjih fosilnih nalaza vidlji-
vo je koliko je priroda “lutala” i eksperimentira-
Razdoblje bez Razdoblje s
osjetila vida osjetilom vida
Vid
Miris/okus
Dodir
Učinkovitost osjetila
Sluh
Geološka razdoblja
Dok su se osjetila mirisa (najstarije osjetilo), dodira i
sluha razvijala učinkovitost kontinuirano osjetilo vida
zabilježilo je tijekom geološkog vremena skokovit
porast učinkovitosti..
la s vidom. Zabilježeno je tako četrdesetak raz-
ličitih “konstrukcija” bioloških vidnih sustava ko-
je se svrstavaju u dvije dominantne grupe: slože-
ne (fazetirane) oči npr. insekata i oči tipa kame-
re kod npr. kralježnjaka.
Što je zapravo vid? I biološki i artificijelni vid
temelji se na obradi podataka koji nastaju kada
osjetilo vida (oko) reagira na podražaje koje u
njemu izazove elektromagnetski spektar. Rezul-
tat te obrade je slika kao elementarni pojam ko-
ji se vezuje uz vidni podražaj. Slika je način na
koji sustav (biološki ili artificijelni) reprezentira
(predstavlja ili tumači) sebi scenu iz koje se elek-
tromagnetsko zračenje širi i reflektira.
Da bi se zabilježila slika, potrebna su jednos-
tavnija ili složenija osjetila koja će diferencirati
pojedine elemente scene ili osobine vezane uz
te elemente (npr. boja). Sam pojam “slika” ne
mora nužno biti vezan uz područje vidljivog
spektra. Slika kao podloga za predodžbu o sce-
ni koja okružuje sustav može biti stvorena i ul-
trazvučnim valovima (ultrazvučna slika kod npr.
šišmiša), infracrvenim zračenjem (toplinska slika
npr. kod zmija) pa čak i dodirom nastala opipa-
vanjem scene.
Vidnu sliku razlikuje od ostalih finoća, bogat-
stvo osobinama kakve su primjerice boja, ili mo-
gućnost razlučivanja dubine kod npr. binokular-
33
 a)
Biološki i artificijelni vidni sustav: a) okamina fazetiranog vida trilobita stara oko 510 milijuna godina; b) CCD-kamera
za robote iz 1985. godine i njezin CCD vidni senzor sa 256x256 piksela
nog vida. Ukratko, pojava ili diferencijacija
mozgovnih dijelova u osjetilo vida bila je evolu-
cijski eksperiment koji je sustavima koji su ga
razvili dao goleme komparativne prednosti koje
su dovele do pojave nazvane kambrijska eksplo-
zija biološke raznolikosti.
Vid je za razliku od npr. osjetila dodira ne-
kontaktno osjetilo. No za razliku od njuha i slu-
ha, koji su također nekontaktni, načelo njegova
rada temelji se na registriranju fotona: čestica
svjetlosti koje se šire ravnocrtno i brzinom
mnogo većom od valova zvuka. Zbog toga sus-
tav koji raspolaže osjetilom vida može brzinom
većom negoli uz pomoć drugih osjetila steći vr-
lo bogat uvid u stanje okoline koju istražuje. Ta
komparativna prednost osjetila vida izrazito je
vidljiva u spomenutom evolucijskom skoku
učinkovitosti tog osjetila nakon što se pojavilo.
Razvoj robotičkog vida usko je povezan s raz-
vojem računalne “vizije” ili videosustava. Os-
novni osjetilni element računalnog videosustava
je CCD (Charged Couple Device) kamera. Osje-
tilni dio CCD-kamere čini polje minijaturnih
MOS (Metaloksid Semiconductors) kondenzato-
ra koji se nabijaju kad svjetlost padne na njih. Iz-
laz iz takve matrice osjetila jest analogni signal
34
b)
koji da bi se obrađivao na računalu treba biti di-
gitaliziran u analogno digitalnim (A/D) pretvara-
čima. Vrijeme digitalizacije je mnogo dulje od
samog procesa bilježenja promjene na senzoru i
može trajati minutama. Hardversko/softverski
sklopovi koji omogućuju komunikaciju softvera
robota s videosustavom zovu se frame-graberi.
Frame-graber može npr. proizvoditi sliku u sivim
tonovima ili obojanu sliku.
Prvi mobilni roboti iz kibernetičke ere, npr.
Machina speculatrix W. Greeya, nisu raspolagali
osjetilom vida. Prvi industrijski roboti bili su ta-
kođer bez videosustava pa su ih zbog toga i na-
zivali robotima “Helen Keller”. Prvo povezivanje
manipulatora i videosustava uslijedilo je na istra-
živačkoj razini desetak godina nakon pojave in-
dustrijske robotike.
Suvremeni roboti gotovo se mogu još uvijek
držati slijepima, ali ako je suditi po skokovitom
napretku učinkovitosti biološkog vida moglo bi
se dogoditi da i artificijelni vid zabilježi ubrzani
razvoj. To bi, na kraju, moglo dovesti do toga da
i roboti mogu činiti zapanjujuću stvar koju bio-
loški sustavi čine nakon tri milijarde godina raz-
voja. Primjerice čitati ovaj tekst.
Igor Ratković
 BICIKLIZAM
Zakrpajte zračnicu
Vožnja biciklom ima ponekad i nekih iznena-
đenja. Najteže je svakako kada se probuši zrač-
nica negdje daleko od vulkanizera i spretnih pri-
jateljskih ruku. Ne očajavajte, nego na vrijeme
dopunite svoju torbicu dijelovima koji će vam
možda trebati. Stara je izreka: “Tko nosi, ne
prosi!”
U torbicu će stati ključevi za matice, ventil i
gumice, žaruljice za prednje i stražnje svjetlo,
uže, zavoj i flaster u posebnoj vrećici i dakako
komplet pribora za krpanje zračnice koji se na-
bavlja u trgovinama ili na benzinskim postajama.
napuhati zračnica na
željenu tvrdoću gu-
me. Koji put će po-
moći, kod manjih ru-
pica na zračnici, da
stalnim dopumpava-
Sadržaj kutijice kompleta za
njem ipak stignete do
odredišta.
krpanje guma
Naše ilustracije
pokazuju tijek rada, zahvate pri krpanju zračni-
ce bicikla. To izvježbajte u školi pod “biciklija-
dom” kada nije vrijeme za vožnju. Tehnika rada
je jednostavna pa je upoznajte. Nabavite polu-
žice kojima ćete otvoriti vanjsku oblogu - gumu
da izvadite zračnicu i zakrpate ju.
Kada se vozite, uvijek i stalno nosite zaštitnu
kacigu! Posljedice pada mogu biti teške! Nadaj-
mo se da će vam ta pouka biti od koristi. Na tr-
žištu ima kaciga različitih oblika i modela. Kada
kupujete bicikl, kupite i kacigu! Možete nabavi-
ti i onu građevinsku po pristupačnoj cijeni od
tridesetak kuna. I ona će pružiti sigurnost. Ima ih
u žutoj, bijeloj i crvenoj boji. Prodaju se u veli-

Skidanje kotača - to učinite od- Odvajanje obloge pomoću li- Oslobađanje ventila i pažljivo Napupajte gumu, potražite ru-
govarajućim ključem za matice menih polužica vađenje zračnice picu pomoću vode

Očistite mjesto proboja brus- Nanesite ljepilo prema veličini Odvojite zaštitu s gumene zak- Stavite ju na sredinu rupice i
nim papirom zakrpe rpe ... pritisnite

Obično je u prikladnoj kutijici i različitih je obuj- kim trgovinama, željezarijama i trgovinama teh-
ma, pa tako i cijene. Tu su ljepilo, brusni lim ili ničkom robom. Glede robustnosti postaju atrak-
papir te zakrpe u raznim veličinama. No još va- cija! Lako su prilagodljive i na najmanje glave!
lja provjeriti pa i popraviti “pumpu” kojom će se Ilustracije: Systeme D, 667.

35
 UKRASI Najdragocjenije pisanice izrađivao je za car-
sku obitelj ruski dvorski draguljar Fabergé, pod-
rijetlom Francuz. Umjesto boja za tekstil upot-
rebljavao je zlato i emajl, umjesto slame najple-
menitije kamenčiće. U unutrašnjosti Fabergéo-
Unikatne pisanice vih uskrsnih jaja uvijek je bilo i poneko iznena-
đenje za članove carske obitelji: nekad pile s
malenom zlatnom krunom na glavi, nekad si-
ćušna (minijaturna) carska kočija od zlata ...