KIKLOP

Bilješke o piscu:

Ranko Marinković hrvatski književnik koji je ujedno bio i esejist, romanopisac, dramatičar i
pripovjedač rodio se 22. veljače 1913. godine na otoku Visu, a umro je u Zagrebu 28. siječnja 2001.
godine. U svome rodnom mjestu završio je pučku školu. Kasnije upisuje i završava gimnaziju u
Splitu i Zagrebu. Nakon završene srednje škole upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu. Pisanjem se
počeo baviti još u gimnaziji. Proslavio se svojom prvom dramom „Albatros“ koja se 1939. godine
prikazivala u Hrvatskom narodnom kazalištu. Osim „Albatrosa“ iste te godine je objavio i proze, a
one su: „Balonjeri pod balkonom“, „Sunčana je Dalmacija“, „Hiljadu i jedna noć.“ Nažalost za
vrijeme Drugog svjetskog rata kada je bilo okupiran Split, biva uhićen od strane Talijana gdje je
prebačen u logor Ferrramonteu. Nakon što je Italija pala 1943. godine prebacuje se u Bari, zatim u
sinajski El Shatt. Tada se zaposlio u Ministarstvu prosvjete NRH, Nakladnom zavodu Hrvatske, a
od 1946. do 1950. godine bio je direktor Drame zagrebačkog HNK. 1951. godine postaje profesor
na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost gdje je radio do mirovine. Od 1983. godine bio je
član HAZU-a, a član hrvatskih književnika od 1948. godine. Zbog svojih djela uvršten je u obveznu
školsku lektiru. Njegov književni opus je bio raznovrstan i bogat. Osim romana i proze obuhvatio je
i kazališne i književne kritike, eseje, drame, pripovijetke i itd. Dobitnik je više književnih nagrada.
Vjesnikovom nagradom za književno stvaralaštvo Ivan Goran Kovačić nagrađeni su mu romani
Kiklop i Never more. Osim njih, među značajnijim djelima su mu:

 novele: Proze, Ni braća ni rođaci, Oko Božje, Pod balkonima, Ruke, Poniženje Sokrata
 eseji: Geste i grimase, Nevesele oči klauna
 drame: Glorija, Tri drame, Pustinja, Politeia
 romani: Kiklop, Zajednička klupa, Never more

Vrsta djela: Roman

Tema: Radnja koja govori o isprepletenim sjećanjima, snovima, razmišljanjima, citatima,

umetnutim pričama

Vrijeme radnje: Prije drugog svjetskog rata

Mjesto radnje: Zagreb – ulice i kavane

Likovi: Melkior Tresić, Vivijana, ATMA, Acika, Enka, Fredi, Maestro, Ugo, don Kuzme

SADRŽAJ:
Melkior Tresić je anksiozan intektualac koji svoje dane provodi iščekujući poziv u vojsku. U to
vrijeme dok je iščekivao poziv odlučio se na post i prisilno izgladnjivanje ne bi li tako izbjegao
vojnu službu. Razmišljajući o vlastitoj sudbini u društvenom kolapsu predratnog stanja obilazio je
zagrebačke ulice i kavane. Kretao se u boemskom društvu novinara. Melkior je bio samo pasivni
promatrač, dok njegovi prijatelji Ugo, Maestro, Fernando u velikoj većini dominiraju. Okupljaju se
u kavanama „Dajdami“ i „Ugodnom kafiću“ gdje ih prate groteskne i crnohumorne situacije, pijane
rasprave, skandali, promjene raspoloženja i tučnjave. U fatalnu Vivijanu osim Uga, Mestra i
Fernanda bio je zaljubljen i Melkior, ali ona nikako da postane njegova. Melkior je bio sav nesretan,
te se počeo na svima koji mu prilaze iživljavati, a istovremeno se opterećuje pitanjima o budućnosti,
krivnji i kanibalizmu. Završava u bolnici, pa u ludnici nekoliko dana nakon poziva u vojsku, te je na
kraju bio oslobođen vojničke dužnosti. Kada se riješio svog straha od vojske, obuzelo ga još veće
nezadovoljstvo i praznina. Maestro je počinio samoubojstvo, a Melkior se pokušao vratiti u vojsku.
Rat je uzeo maha, pa tako Melkior odlazi iz grada, shrvan i izbezumljen četveronoške puže u
zoološki vrt. Nadolazeću opasnost zamišlja u obliku Kiklopa koji vreba i proždire sve oko sebe što
je ujedno i mitološki element. Kako bi se spazio od modernog i novovjekovnog čudovišta spušta se
na razinu životinje i predaje u ruke Kiklopu.

ULOGA KIKLOPA POLIFEMA U ROMANU

Sam Kiklop Polifem je mitološko čudovište po kojem je i roman dobio naziv. To mitološko
čudovište pojavljuje se i u Homerovoj Odiseji. Ali dok je u Homerovoj Odiseji bio sin Poseidona,
boga mora, ljudožder kojem je Odisej iskopao oko u Marinkovićevom romanu ima drukčiju ulogu.
U njegovom romanu pred nadolazećim ratom glavni lik Melkior intektualac i simbol izgubljene i
izbezumljene generacije kao usporedbu za tu katastrofu daje Kiklopa koji ne bira svoj zalogaj, kao
ni rat što ne bira svoju žrtvu.